Košarkaški klub Bosna 15-ak godina je rovario na granici između A1 lige i neuspješnog bivstvovanja u najvišem rangu bh. košarke, s izuzetkom jedne sezone kada su igrali ABA 2 ligu, a rezultat im je bio takav da je bilo bolje da nisu ni igrali.Nakon toga se, potpuno tiho, u klubu pojavio Dubravko Barbarić, čovjek koji je izrazio želju da nakon uspjeha s malim klubom iz Bijeljine, pokaže da se i Bosna može vratiti na staze stare slave. Nije ga preporučila politika tu, nego sam sebe, time što je spreman da iz svog džepa, tačnije iz svoje firme daje novac za sport. Počeli su polako da dolaze i drugi sponzori, bilo je tu uspona i padova, probalo se ponovo u ABA 2 ligi i odmah se ona osvojila.A onda nove drame, gdje će se igrati utakmice, zašto su bitniji nižerazredni događaji u Skenderiji i da li se može uložiti malo novca u renoviranje dvorane, no na kraju se pronašlo rješenje u Zetri, koja primarno nije dvorana za ovaj sport. Bilo je drame i oko toga da li će dati svi novce da bi se igralo vrhunsko takmičenje u kojem će igrati i tri euroligaške ekipe, ali sve to se prebrodilo.Rezultat svega toga je da je Bosna ove sezone dogurala do četvrtfinala evropskog takmičenja, a u ABA ligi su na dobrom putu da budu u plej-ofu. Nema Barbarić ni danas problem da kritikuje politiku što nisu dali novce koje su obećali, igrače i trenera drži van dometa nekada okrutne javnosti, sve se tiho radi, a nakon dugo vremena mi uživamo u vrhunskoj košarci.Zaslužio je i Barbarić, trener i igrači da im se oduži s malo više ljudi u Zetri, onako kako je to bilo protiv Partizana, ali valjda i to s vremenom dođe.

Nije ga preporučila politika, nego sam sebe time što je izdvajao vlastiti novac

Dubravko Barbarić: Hrabri vizionar

Posljednjih dana mnogi kao problem navijanja za BiH ističu to što njeni navijači i dalje navijaju pod zastavom s ljiljanima ili, kako bi neki pejorativno rekli, „ratnom zastavom Armije BiH“. Takve zamjerke ističu i neki dobronamjerni ljudi koji su i sami navijali za bh. reprezentaciju, poput Nebojše Vukanovića.Razumijem da neko ovu zastavu doživljava kao „bošnjačku“, razumijem da nekom smeta što se za BiH ne navija isključivo pod zvaničnom zastavom, no, ljudi, budite realni.Ako su Bošnjaci morali prihvatiti da trobojka crveno-plavo-bijela, pod kojom je počinjen genocid u Srebrenici i koja je nacionalno obilježje jednog naroda, bude zvanična zastava na 49 posto teritorije BiH, zadnje što bi neko trebao spočitavati navijačima BiH jeste to što navijaju pod zastavom s ljiljanima.Ta zastava bila je zvanična zastava Bosne i Hercegovine do 1998. godine.Ta zastava vihorila se ispred UN-a.Ta zastava predstavlja historijsko srednjovjekovno obilježje Bosne koje sadrži kršćansku heraldiku.Stilizirani grb kralja Tvrtka kao zvanični simbol BiH zapravo je predložio HDZ BiH.Na kraju, pod tom zastavom izborena je nezavisnost i cjelovitost BiH, šta god neko mislio o tome, te je jasno da je mnoštvo ljudi emotivno vezano za nju.Da navijači BiH mašu zelenim zastavama s polumjesecom, prvi bih se bunio protiv toga, no u ljiljanima zaista ne postoji ništa ni kontroverzno, ni nacionalističko, ni ekskluzivističko.A ko hoće da nađe problem, uvijek ga u nečemu može naći.

U ljiljanima zaista ne postoji ništa ni kontroverzno, ni nacionalističko, ni ekskluzivističko

Kome smetaju ljiljani?

Pragmatična američka politika u Bosni i Hercegovini je još jednom donijela rezultate, potvrdivši da konkretna rješenja, upornost i nedovođenje u pitanje države BiH ostaju kontinuitet administracije u Vašingtonu.Palica političkih deblokada u američkoj ruci mnogo je efikasnija nego kada OHR i Brisel pokušavaju pomaći stvari s mrtve tačke kod ovdašnjih političara, evidentno je iz cijele priče o Južnoj interkonekciji. Progres je na ovom projektu zbog političkih ometanja, sve do dolaska otpravnika poslova Ambasade SAD u BiH Džona Ginkela (John), bio ravan nuli. Vašington je presjekao politička natezanja o tome ko će kontrolisati Južnu interkonekciju i ko će od nje imati koristi, te priču iz političke okrenuo ka tome da se cijeli projekt pretvori u komercijalni. Američka firma priprema i ulaže u dizajn, izgradnju, finansiranje i upravljat će Južnim tokom na 30 godina, ali projekt jest i u najvišem interesu građana i države BiH. S njim dolaze energetska sigurnost i diverzifikacija u kojoj ne ovisimo samo o ruskom dobavljaču. Uz to, gas će stići u dijelove BiH gdje ga nikad prije nije bilo. Radi se o milijardi eura investicija koje za sobom povlače i industriju, nova radna mjesta i razvoj. A gdje su komercijalni interesi, dolazi i sigurnosna stabilnost. Za Bosnu i Hercegovinu to je svakako od najvišeg interesa.Umjesto tvrdnji da Balkan nije više u fokusu, da je administracija digla ruke od Bosne i Hercegovine, te prepustila nacionalistima da dalje parčaju državu, priča oko Južne interkonekcije pokazala je sasvim nešto drugo.Koliko god Milorad Dodik pokušavao podmetati klipove državi Bosni i Hercegovini i bošnjačkim političarima posebice, izvjesno je da američka administracija, sada više nema dileme, želi da BiH uspije kao država. Bez obzira ko sjedio u Bijeloj kući. Ono što je postignuto u Dejtonu, američka je intencija, konačno treba da krene s mrtve tačke u novu fazu. I to je ono što je odavno trebalo građanima ove države, kraj politiziranja i početak biznisa i svega što on sa sobom donosi.Administracija Donalda Trampa (Trump) vrlo pažljivo prati poruke koje dolaze od političara iz BiH, kazali su nam iz dobro upućenih vladinih izvora. Podržavamo Dejton, suverenitet BiH i zajedničke ovlasti entiteta i tri naroda i kad čujemo da neko govori o otcjepljenju, s njim ne razgovaramo, jasna je poruka koju smo dobili.&nbsp;&nbsp;

Trampova administracija vrlo pažljivo prati poruke političara iz BiH

Dosta je politike, vrijeme za biznis

Dvostruki doktor nauka Mile Babić, filozof i teolog svojim uskršnjim porukama potvrdio je još jednom zbog čega su franjevci duša Bosne Srebrene, ono duhovno tijelo kakvo je oduvijek u srži ove zemlje stoljećima, čuvari bosanske državnosti.U vrijeme podjela, mržnje i ratova riječi ovog profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu još su značajnije, kao poruka koja ukazuje na zlo koje nose ratovi, eminentno ljudsko zlo, kako kaže fra Mile Babić.Sveukupno ljudsko znanje, čak cijela kultura služi ratovima, i novac cijeloga čovječanstva također služi ratovanju, što je ovaj franjevac ocijenio kao moralnu i humanističku katastrofu cijelog čovječanstva i sramotu i katastrofu svakog čovjeka koji to odobrava.I danas nas, upozorio je fra Mile Babić, poput onih koji su Isusa osudili zato što je volio i svoje prijatelje, vlast tjera da mrzimo one ljude koje vlasti proglašavaju neprijateljima.Nasuprot tome, franjevci poput profesora i dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti BiH fra Mile Babića, koriste svaku prigodu da budu stalni korektiv i skretničar na kolosijeke mira. Posljednjom porukom uz Uskrs, fra Babić upozorava kako nas mržnja, nasilje i ratovi vode u zajedničku propast i podsjeća nas sve na ono što su istinske temeljne vrijednosti: život, sloboda i ljubav.

Vlast nas tjera da mrzimo, a istinske su vrijednosti život, sloboda i ljubav

Fra Mile Babić: Ohrabrenje u vremenu zla

Dubai je u okviru šestog kola druge faze ABA lige odigrao meč u glavnom gradu Bosne i Hercegovine protiv Cedevita Olimpije, a susret je završen rezultatom 89:84. Susret je odigran u dvorani „Mirza Delibašić“, čime je tim iz Ujedinjenih Arapskih Emirata upisao 19. pobjedu u ovom regionalnom takmičenju.Podsjećanja radi, Dubai zbog dešavanja na Bliskom istoku svoje mečeve igra u Sarajevu. U ovoj sedmici odigrali su dva susreta i ostvarili dvije pobjede – jednu u Euroligi protiv Monaka, u kojoj je ostvario učinak od 25 poena, 10 skokova i četiri asistencije, te drugu protiv Cedevita Olimpije.Nove sjajne partije pružio je i reprezentativac Bosne i Hercegovine Džanan Musa, koji se još jednom istakao kao glavna zvijezda tima. Vrijedi istaći da je Musa u glavnom gradu naše domovine postigao ukupno 93 poena, odnosno u prosjeku 23,2 poena po susretu. U posljednjem meču bio je najefikasniji s 24 poena, uz tri asistencije i dva skoka.

Vrijedi istaći da je Musa u glavnom gradu naše domovine postigao ukupno 93 poena

Džanan Musa: Dominacija našeg igrača

Zdravko Čolić održao je do sada u sarajevskoj Zetra čak četiri koncerta, a peti će biti večeras, 6. aprila. To nije samo muzički događaj – to je lekcija iz kulture, ekonomije i identiteta jednog grada. Sarajevo je ovih dana disalo u ritmu pjesama koje generacije znaju napamet, ali i u ritmu jedne rijetke energije koja podsjeća šta znači imati umjetnika koji nadilazi vrijeme.Čola je, bez velike pompe i bez potrebe za spektakularnim trikovima, uradio ono što mnogi pokušavaju, ali rijetki uspiju – postavio je domaći zadatak svima. Ne samo muzičarima, nego i organizatorima, producentima, pa i samim gradovima. Pet punih večeri u istoj dvorani nije slučajnost, to je rezultat povjerenja publike koje se gradi decenijama, ali i dokaz da kvalitet i emocija i dalje pobjeđuju prolazne trendove.Ali iza tog spektakla krije se još važnija dimenzija – ona ekonomska. Svaki od tih koncerata donio je Sarajevu više od aplauza. Hoteli su bili puni, restorani i kafići živjeli su duže nego inače, taksi prijevoznici, trgovine, pa čak i mali obrti osjetili su povećan promet. Kulturni događaj ove veličine direktno utječe na lokalnu ekonomiju, pretvarajući muziku u konkretan profit.Istovremeno, grad je dobio i ono što se ne može lako izmjeriti – promociju. Snimci iz Zetre obišli su region, društvene mreže su bile preplavljene slikama Sarajeva, a poruka je bila jasna: ovo je grad koji može organizovati velike događaje, grad koji ima publiku, emociju i kapacitet. U vremenu kada se destinacije bore za pažnju, ovakvi trenuci vrijede više od bilo koje marketinške kampanje.Zato Čolini koncerti nisu samo koncerti. Oni su podsjetnik da kultura nije trošak, nego investicija. I da kada imate umjetnika koji može pet puta napuniti Zetru, imate i priliku – da grad podignete, da ga pokažete svijetu i da od toga svi imaju korist.Jedno je jasno, koncerti nisu samo muzički događaji, već prilika da grad diše, živi i zarađuje. Od hotela koji su bukirani danima unaprijed, zatim restorana, tržnih centara, ali i taksista i gradskog prijevoza, svi su bili u plusu. Koliko fanovi izvođača uživaju i raduju se koncertima, isto toliko i turizam cvjeta. Čola nije samo probudio staru energiju i vratio nas svojim pjesmama u vremena neka prošla, već je pomogao i gradu da se probudi.&nbsp;

Kulturni događaj ove veličine direktno utječe na lokalnu ekonomiju

Kad umjetnost puni budžet

Historijski plasman nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo i dalje se slavi širom zemlje. Adrenalin i euforija još kolaju venama svih ljudi koji su srcem navijali za našu zemlju, a u noći pobjede slavilo se na svakom uglu države.Međutim, pažnju su privukla crkvena zvona u Gradačcu kojima je župnik odlučio da da svoj doprinos slavlju i sreći navijača.Velečasni Stjepan Didak, župnik gradačačke župe sv. Marka Evanđeliste, odlučio je na poseban način obilježiti veliki uspjeh Zmajeva.U tom zvuku, kako ističu građani koji su svjedočili ovom trenutku, nije bilo politike niti podjela, već samo čista radost i poruka zajedništva koju su svi mogli razumjeti.Njegov gest brzo je postao simbol jedinstva u trenucima kada su emocije nadjačale sve razlike, podsjećajući koliko sport može povezati ljude. Mnogi su upravo u tom činu prepoznali iskrenu želju da se uspjeh reprezentacije doživi kao zajednička pobjeda svih građana.Zvona koja su odzvanjala Gradačcem nisu bila simbolična podrška reprezentaciji, već i poruka nade, zajedništva i vjere u bolje sutra, podsjetnik da Bosna i Hercegovina, uprkos svim izazovima, i dalje zna biti jedno.Njegov potez naišao je na brojne pozitivne reakcije širom zemlje, a mnogi su ga istakli kao primjer kako male geste mogu imati veliku simboliku.

Obilježio historijski uspjeh Zmajeva

Velečasni Stjepan Didak: Zvonima ujedinio ljude

Historijska pobjeda Bosne i Hercegovine nad Italijom nije donijela samo plasman dalje i sportski uspjeh. Donijela je nešto mnogo dublje i važnije. Pokazala je kako ova zemlja može izgledati kada diše kao jedno. I često čujemo: „Nama tako malo treba“. Nije ovo malo, ovo je veliko, ogromno, golemo.U trenucima nakon posljednjeg penala nestale su sve podjele. Nije bilo važno ko je ko, odakle dolazi, u šta vjeruje ili koliko ima. Ulice širom Bosne i Hercegovine bile su ispunjene ljudima koji su slavili zajedno, iskreno i bez zadrške. To je slika kakvu rijetko viđamo, ali očigledno i dalje postoji.Ova utakmica bila je svojevrsna lekcija onima koji vode državu. Ako su pažljivo gledali, mogli su vidjeti šta znači boriti se za svoju zemlju. Na terenu nije bilo kalkulacija, nije bilo podjela ni rezervi. Bile su želja, borba i odgovornost prema dresu koji nose. Upravo ono što građani često ne prepoznaju kod onih koji ih predstavljaju i koji su na vlasti.Istovremeno, Zmajevi su podsjetili i na još jednu važnu stvar, a to je da nikada ne treba potcjenjivati protivnika. Italijani su pokušavali usporiti igru, krasti vrijeme i igrati na iskustvo, ali su na kraju kažnjeni.Možda i najvažnija poruka ove utakmice jeste da uspjeh nije slučajnost. On dolazi kao rezultat rada, odgovornosti i međusobnog povjerenja. To su vrijednosti koje su na terenu bile očigledne, ali koje i dalje nedostaju u mnogim drugim segmentima društva.Fudbal, kao i život, često vrati onoliko koliko uložiš. Zato ova pobjeda nadilazi sport. Ona je podsjetnik da ova zemlja ima snagu, energiju i zajedništvo, ali i opomena da se te vrijednosti često vide samo na terenu, a premalo u stvarnom životu. Na nama je hoće li sav potencijal koji imamo ostati vezan za rijetke sportske trenutke ili će postati pravilo i izvan terena.

I često čujemo: „Nama tako malo treba“. Nije ovo malo, ovo je veliko, ogromno, golemo

Čemu su nas Zmajevi naučili

Sergej! Sergej! Sergej Barbarez! Orilo se na Bilinom polju tri sata prije historijske utakmice Bosne i Hercegovine protiv Italije. Selektor Bosne i Hercegovine od prve utakmice kvalifikacija za Mundijal u Americi, Meksiku i Kanadi nije odstupao od svog puta.Ni sekundu nije skrenuo s kolosijeka i svoje vizije kako treba izgledati naš državni tim. Ruku na srce, prošao je sito i rešeto. Sjetimo se samo brutalnog poraza u Ligi nacija i poraza od Njemačke najžešćim rezultatom od čak 7:0 ili 5:2 od Nizozemske.Preživio je. Ali ne u onom smislu da ga Savez nije smijenio, kao ostao je za kormilom državnog tima. Preživio je sve uvrede koje smo mu mi, stručnjaci u „državi selektora“, upućivali. A Barbarez je veliki čovjek pa nam je to oprostio. I opet nastavio po svom. I neka je! Bio je u pravu.Dok se još nije slegla prašina euforije, a dok u našim ušima odzvanjaju Halidove pjesme s Bilinog polja, vjerovatno nismo ni svjesni kakav je ovo historijski poduhvat. A Barbarezov potpis stoji ispod ovog stručnog rada. Sve je počelo njegovim vraćanjem kulta reprezentacije. Zajedništva. Poput onog zajedništva kada je zvao sudiju i pokazivao mu na tribinu s našim navijačima na Marakani u utakmici protiv Srbije, koji su bili „bombardovani“ kamenjem, topovskim udarima, željeznim komadima.I ne, nije ovo nikakav subjektivni osjećaj, niti hvalospjev jer Barbarezu to ne treba.Njemu treba iskrenost pa makar to bila i kritika. Ako se nekada i nervirao i prema nekim novinarima bio malo oštriji, neka je. Pa i on je čovjek od krvi i mesa. Pokušali su ga Italijani isprovocirati da je pokeraš, pa da bi logiku te igre mogao prenijeti i na teren. A onda veliki Edin Džeko izađe pred hiljade Bosanaca i Hercegovaca i oda priznanje šefu Barbarezu.Barbarez je rođen 17. septembra 1971. godine u Mostaru. Prve fudbalske korake napravio je u mostarskom Veležu, a 1989. godine je potpisao profesionalni ugovor s Rođenim. Sergej je za našu A selekciju debitovao u 27. godini, pa je ukupno odigrao 47 susreta i zabio 17 golova. Debitovao je 1998. godine na gostovanju protiv Argentine.

Ako se nekada i nervirao i prema nekim novinarima bio malo oštriji, neka je

 Sergej Barabrez: Nije skrenuo s kolosijeka 

Sergej Barbarez: Selektor genije

Plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo u nogometu, osim samog sportskog uspjeha, pokazao je da se cijeli region može, makar nakratko, izdići iznad podjela koje ga godinama opterećuju.Dok su Zmajevi ispisivali historiju, reakcije iz susjednih zemalja bile su iznenađujuće jedinstvene.Mediji iz Hrvatske i Srbije utrkivali su se u pohvalama, koristeći riječi koje se rijetko čuju kada je riječ o Bosni i Hercegovini - euforija, trans, historija. Takav ton nije bio puka formalnost, već odraz stvarnog sportskog poštovanja.Dodatnu simboliku cijelom događaju dalo je prisustvo Zdravka Mamića i Novaka Đokovića na utakmici. Njihov dolazak nije bio samo kurtoazija, već poruka da sport i veliki rezultati imaju snagu okupiti i one koji dolaze iz različitih sredina i nekada su na suprotnim stranama javnog diskursa.Ono što ovaj uspjeh čini posebnim jeste činjenica da je Bosna i Hercegovina, barem na jednu noć, bila tema ponosa širom regiona. U vremenu kada su nacionalne razlike često u prvom planu, ovakav trenutak djeluje gotovo nestvarno, ali i ohrabrujuće.Ne treba imati iluziju da je sport trajno izbrisao razlike. Nije. Ali jeste otvorio prostor u kojem su poštovanje, priznanje i zajednička radost bili jači od svega drugog.Zato ovaj plasman treba gledati i kao podsjetnik da region može bolje i da je ponekad potrebno samo malo da se pokaže ono što nas povezuje, a ne dijeli.Zbog toga, hvala Barbarezu, Zeljkoviću, Spahiću, Džeki, Alajbegoviću, Bajraktareviću, Šunjiću, Tabakoviću i svima ostalima, koji su pokazali da možemo bolje.

Posebno značajno bilo je prisustvo Zdravka Mamića i Novaka Đokovića na utakmici

Pobjeda ujedinila region

Najbolji teniser svih vremena Novak Đoković još jednom je pokazao zašto je, ne samo jedan od najvećih sportista nego i čovjek koji je primjer fer pleja, humanosti i otvorenog srca.Da bi podržao reprezentaciju Bosne i Hercegovine u borbi za plasman na Svjetsko prvenstvo u nogometu, Đoković je promijenio planove i stigao na utakmicu u Zenicu gdje je BiH igrala s Italijom. Uoči meča poručio je otvorenog srca da će dati punu podršku Zmajevima u finalu baraža za Svjetsko prvenstvo.Uprkos kritikama njegovih sunarodnjaka na društvenim mrežama zbog podrške bosanskohercegovačkim sportistima, Novak je ostao dosljedan sebi u želji da otvorenog srca povezuje, pomaže i podržava sportiste i građane s prostora Balkana.Đoković je i do sada brojnim akcijama putem njegove fondacije pomagao na razne načine. Podsjetimo samo na donaciju iz 2013., kada je putem Ureda UNICEF-a donirao 110.000 eura za pomoć poplavljenim područjima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. On je i tokom posljednjih poplava u BiH 2024. godine na društvenim mrežama objavio fotografiju poplavljenih područja u našoj zemlji, a uz uplakane emotikone, postavio je i tri emotikona s molitvama namijenjenim Bosni i Hercegovini.

Najbolji teniser svijeta pokazao šta je srčanost

Novak Đoković: Prvo čovjek, a onda sportista

Dok se intenzivno pripremaju za oktobarske izbore, vlasti u BiH imaju priliku podvući crtu i pogledati se u ogledalo tokom posljednjih mjeseci mandata, obilježenog krizama, tenzijama, blokadama, zastojima, beskorisnim raspravama, ali i sve otvorenijom i masovnijom pobunom protiv nerada, bahatosti, kriminala i sebičnosti. Sudeći prema sve češćim protestima pod prozorima vlada, mnogo je razloga za preispitivanje, analizu datih obećanja i ostvarenih rezultata i posljednji pokušaj da se preostalo vrijeme do izbora iskoristi za popravljanje sumorne svakodnevice građana.Postoji li veća sramota, barem za vlasti kojima je taj osjećaj poznat, nego kad pred zgradu institucija BiH dođu državni policajci, ljudi koji predstavljaju ogledalo svake normalne zemlje?! Nakon što su dugo upozoravali na sramotan odnos prema njima, ali i svim uposlenima u državnim institucijama, poslije perioda u kojem su isticali da zbog niskih plaća državne agencije ostaju desetkovane, nakon što ni na kraju marta nije usvojen budžet za ovu godinu, članovi Koordinacije sindikata policijskih organa, sa sindikatima državnih službenika i uposlenih u UIO BiH, jučer su se pobunili. Istovremeno, kategorija zaboravljenih branitelja, kojima se uvođenje dugo obećavanog, minimalnog boračkog dodatka ponovo nastoji prolongirati, protestirala je ispred Vlade FBiH.Penzioneri, poljoprivrednici, prijevoznici i vozači, metalci iz uništenih i fabrika pred zatvaranjem, rudari iz zatvorenih rudnika, željezničari zabrinuti za budućnost kompanija, mladi ogorčeni tragedijama u saobraćaju, građani šokirani ubistvima i nasiljem … teško se sjetiti dijela populacije koji, na različite načine, nije upozorio da je 5 do 12 već prošlo. Uz teret nove ekonomske krize i izostanak bilo kakvih mjera podrške najugroženijima, ne treba sumnjati da valu nezadovoljstva nije kraj. Najave da nas očekuje “vruće proljeće” zvuče sasvim realno u ambijentu u kojem vlasti nemaju osjećaja za probleme onih koji ih biraju, pa ne pokazuje ni najmanje znakove zabrinutosti zbog upozorenja, zvižduka i transparenata ispred svojih vrata.&nbsp;

Postoji li veća sramota za vlasti nego kad pred zgradu institucija BiH dođu državni policajci?!

Vruće proljeće

Muftija mostarski dr. Salem ef. Dedović prvi je hrabro i otvoreno progovorio o temi koja decenijama opterećuje Mostar.Njegov apel za provjeru legalnosti svih javnih, vjerskih i kulturnih građevina, spomenika i vjerskih simbola na javnim površinama pokazuje izuzetnu hrabrost i odlučnost da se poštuju zakoni i pravila.U gradu u kojem se vjerski simboli i druge građevine često uzdižu bez potrebnih dozvola i planske dokumentacije, muftija Dedović je stao u odbranu principa transparentnosti i jednakosti pred zakonom. Važno je naglasiti da je ovaj apel uputio bez obzira na vjersku pripadnost, što je posebno značajno u kontekstu nacionalnih netrpeljivosti koje i dalje pogađaju Mostar.Njegov javni istup, kojim poziva nadležne institucije na provjeru i pečaćenje nelegalno izgrađenih objekata, rijedak je primjer integriteta i moralne hrabrosti. Ovim potezom muftija Dedović pokazuje da je spreman djelovati otvoreno i odgovorno, bez obzira na pritiske ili kontroverze.Njegova poruka je jasna - zakon i pravila moraju važiti za sve, a hrabrost da se o tome javno govori zaslužuje poštovanje i priznanje.

Muftija Dedović je stao u odbranu principa transparentnosti i jednakosti pred zakonom

Salem ef. Dedović: Hrabri glas Mostara

Postoji nešto duboko simbolično u tome da Bosna i Hercegovina svoju sudbinu opet rješava kroz baraž. Kao da nam je historijski zapisano da nikada ne idemo direktno, nego uvijek kroz dodatni krug patnje, neizvjesnosti i kolektivnog stresa.No, ovo je jedan od najvećih izazova dosad. Nasuprot BiH stoji četverostruki prvak svijeta, simbol fudbalske aristokratije, ekipa koja je navikla da ovakve utakmice igra kao rutinu. A nasuprot njih stoji nikad mlađa, ali čini se i nikad potentnija bh. ekipa koja u ogromnoj mjeri pokazuje ono što je prethodnim generacijama uglavnom nedostajalo – m*da. Kada se gubi, onda se napada i preokreće, a ne poklekće, a kada se izvode penali, onda „znaju da će pogoditi“.I tu dolazimo do suštine: ovo nije samo utakmica. Ovo je sudar dva mentaliteta. Jer Italija će vjerovatno igrati onako kako Italija uvijek igra – hladno, strpljivo, bez panike. Njihov plan postoji i kada vode i kada gube. Kod njih nema lutanja, nema improvizacije, nema “haj'mo sad na silu”. Oni čekaju grešku, i kad je dobiju – kazne je.BiH, s druge strane, prvi put nakon dugo vremena ne izgleda kao skup dobrih pojedinaca koji čekaju inspiraciju jednog čovjeka. Ovo više nije reprezentacija koja traži spasioca. Ovo je ekipa koja vjeruje da sama može prelomiti utakmicu. I to je možda najveća promjena u odnosu na sve prethodne cikluse.Ranije smo gubili utakmice koje smo morali dobiti jer smo igrali sa strahom da ih ne izgubimo. Danas ova ekipa izgleda kao da nema taj luksuz. Igra se na rizik, na energiju, na osjećaj da je svaki napad prilika, a ne opasnost.Naravno, romantika ima svoje granice. Protiv Italije ne prolaze naivnosti. Svaka izgubljena lopta u pogrešnoj zoni, svako kasno zatvaranje, svaka sekunda nepažnje – to su detalji koji na ovom nivou odlučuju utakmicu. I upravo tu će se vidjeti koliko je ova nova generacija zaista sazrela.Ali postoji jedna stvar koja ide u korist BiH, a koju statistike ne bilježe. Ova ekipa ne izgleda impresionirano. Nema onog starog kompleksa “velikog protivnika”, nema spuštenih ramena prije početka. Ima nešto drugo – tiha drskost. Onaj stav da se protivnik poštuje, ali se ne priznaje unaprijed. I zato je ovo možda prvi baraž u kojem BiH ne ulazi kao autsajder u vlastitoj glavi.Ako Italija dobije – bit će to logika. Ako BiH dobije – bit će to karakter. A ponekad, u jednoj utakmici, karakter vrijedi više od cijele historije.

Mlada i drska bh. reprezentacija protiv hladne italijanske rutine – utakmica u kojoj karakter može vrijediti više od historije

Sad ili nikad

Fudbaler Kerim Alajbegović ovih je dana posebno u centru pažnje. Pred ključni meč naše reprezentacije protiv Italije, u borbi za plasman na Svjetsko prvenstvo, Kerim se pokazuje kao istinska snaga i motivacija na terenu. Njegova posvećenost i trud tokom priprema donijeli su mu i posebnu pažnju javnosti.Nedavno je potpisao za njemački Bajer Leverkusen 04, što je veliki iskorak u njegovoj karijeri i potvrda njegovog talenta na međunarodnoj sceni. Navijači i saigrači ga hvale zbog discipline, profesionalizma i izuzetne tehničke sposobnosti.Naime, nakon ulaska na teren u utakmici protiv Velsa napadi naše reprezentacije postali su dosta dinamičniji, asistencijom iz kornera Edinu Džeki i izvođenjem ključnog penala odveo je reprezenaciju BiH u finale baraža.Nakon susreta s Velsom, fokus je već na narednoj utakmici – na duelu s Italijom u utorak, gdje Kerim opet obećava vrhunski nastup i borbu do posljednje minute. Njegov primjer mladim sportistima širom BiH motivacija je da vjeruju u svoje snove i upornost.Bosna i Hercegovina s pravom ga prati s velikim očekivanjima i nadom u sjajne rezultate.

Navijači i saigrači ga hvale zbog discipline, profesionalizma i izuzetne tehničke sposobnosti

Kerim Alajbegović: Donio prevagu

Dugo smo se tješili da uprkos niskim platama živimo kvalitetnije od većine evropskih građana. Zagrebemo li samo malo u ekonomiju i statistiku, iskaču gomile podataka koje ruše privid da je jeftinije živjeti u Bosni i Hercegovini nego u Evropi.Radnik iz Minhena može kupiti puter po 40 posto nižoj cijeni od radnika u Sarajevu. Slično je i s mlijekom, jajima, mesom. Njemačka snažno subvencionira svoju poljoprivredu, dok naša vlast netransparentnim podjelama subvencija nerijetko kupuje glasove, a uništava poljoprivredu.Zato su nam cijene hrane minhenske, a plate bosanske, četiri puta niže nego u Njemačkoj. Zato na hranu trošimo gotovo polovinu mjesečnih primanja, dok je u njemačkoj to oko 10 posto. Odavno smo društvo u kojem je ceker luksuz. Koje kupuje hranu druge ili treće klase po prvorazrednim cijenama.Ono što nazivamo jeftinijim balkanskim životom, jeste zapravo zloćudna subvencija, koju društvo samo sebi isplaćuje kroz sramno niske cijene rada u uslužnom sektoru.Kafa je jeftinija jer su konobari uglavnom potplaćeni, kao i frizeri, automehaničari i brojne druge zanatlije. Naš privid životnog standarda dodatno čuvaju i naslijeđeni zidovi roditeljskih kuća. U njima smo navikli živjeti, a i ne plaćamo visoke kirije kao zapadnjaci.Njemački radnik može uštedjeti 10 do 20 posto svoje plate, čak i nakon plaćanja skupih kirija, te skupih zubarskih i automehaničarskih usluga. U tome je sva suština ekonomskog jaza između onih koji paze i razvlače do naredne plate, i onih koji mogu planirati godišnje odmore.U tome je razlika između zemlje koja visoko cijeni rad, u kojoj je hrana jeftina, a luksuz skup, i zemlje u kojoj je rad najjeftiniji, a ceker najskuplji u cijeloj Evropi.&nbsp;&nbsp;

Dubravko Barbarić: Hrabri vizionar

Kome smetaju ljiljani?

Dosta je politike, vrijeme za biznis

Fra Mile Babić: Ohrabrenje u vremenu zla

Džanan Musa: Dominacija našeg igrača

Kad umjetnost puni budžet

Velečasni Stjepan Didak: Zvonima ujedinio ljude

Čemu su nas Zmajevi naučili

Sergej Barbarez: Selektor genije

Pobjeda ujedinila region

Novak Đoković: Prvo čovjek, a onda sportista

Vruće proljeće

Salem ef. Dedović: Hrabri glas Mostara

Sad ili nikad

Kerim Alajbegović: Donio prevagu

Kraj sna o jeftinijem životu na Balkanu

Kolumne

Dubravko Barbarić: Hrabri vizionar

Kome smetaju ljiljani?

Dosta je politike, vrijeme za biznis

Fra Mile Babić: Ohrabrenje u vremenu zla

Džanan Musa: Dominacija našeg igrača

Kad umjetnost puni budžet

Velečasni Stjepan Didak: Zvonima ujedinio ljude

Čemu su nas Zmajevi naučili

Sergej Barbarez: Selektor genije

Pobjeda ujedinila region

Novak Đoković: Prvo čovjek, a onda sportista

Vruće proljeće

Salem ef. Dedović: Hrabri glas Mostara

Sad ili nikad

Kerim Alajbegović: Donio prevagu

Kraj sna o jeftinijem životu na Balkanu