Inflacija u Bosni i Hercegovini više nije vijest koja izaziva šok. Postala je stanje na koje su se građani, nažalost, navikli. Ljudi više ne pitaju zašto je nešto poskupjelo, nego šta ovog mjeseca mogu izbaciti iz kućnog budžeta da bi preživjeli do naredne plate.
Posljednji podaci pokazuju da su u Federaciji BiH potrošačke cijene u aprilu porasle za 1,6 posto, dok godišnja inflacija iznosi 6,6 posto. To su procenti koji u statistici možda izgledaju podnošljivo, ali u svakodnevnom životu znače skuplju hranu, račune, prevoz i život koji iz mjeseca u mjesec postaje sve lošije kvalitete.
Rast plata odavno ne prati rast troškova života. Sindikalna potrošačka korpa za april 2026. godine iznosila je 3.340 KM, dok je prosječna plata u FBiH 1.643 KM. Drugim riječima, prosječna plata danas ne može pokriti ni polovinu osnovnih troškova četveročlane porodice.
I tu dolazimo do suštine problema. Inflacija više nije samo ekonomski pokazatelj. Ona je postala način života. Građani su počeli normalizirati odricanje. Manje mesa u korpi, manje odlazaka ljekaru, manje putovanja, manje planova. Sve manje “života”, a sve više pukog preživljavanja.
Najopasnije u cijeloj priči jeste što je nestao osjećaj pobune. Kada ljudi prestanu vjerovati da može biti bolje, tada poskupljenja postaju samo još jedna dnevna informacija između vremenske prognoze, sporta i političkih prepucavanja. A društvo koje se navikne na konstantno siromašenje polako gubi i ekonomsku i moralnu snagu.
U zemlji u kojoj je luksuz postalo napuniti rezervoar i otići u supermarket bez računanja svake marke, više nije pitanje koliko je inflacija porasla. Pitanje je koliko su građani spremni još spuštati kriterije života da bi statistika izgledala pod kontrolom.
