Da li smo spremni za biometriju, ili smo spremni prevariti biometriju?
Uprkos ogromnim otporima vlasti, državnih institucija, i profesionalnih žalitelja, Centralna izborna komisija (CIK) je nadomak potpisivanja ugovora s izabranom kompanijom. Uvođenje skenera glasačkih listića i biometrijske identifikacije birača trebalo bi napokon zaustaviti krađu glasova i volje građana.
Istraživanja pokazuju da je povjerenje građana u izbore na nivou skoro niskom kao i povjerenju u pravosuđe. Godinama svjedočimo obilju dokaza o dopisivanju glasova pri prebrojavanju, glasanju mrtvih i sličnim izbornim krađama. Upravo zbog toga, uvođenje novih tehnologija, poput biometrije, postalo je pitanje političkog opstanka i vraćanja legitimiteta sistemu.
Da li će nam skupa tehnologija konačno donijeti poštene izbore ili smo toliko "kreativni" u izbornim krađama da će ljudski faktor ubrzo ponovo nadmudriti mašine? Ljudski faktor je ipak presudan. Birački odbori su oduvjek važili za najslabiju kariku u izbornom procesu, a tehnologija je moćna samo onoliko koliko je transparentan proces njenog uvođenja i korištenja.
Javnost s pravom postavlja pitanja o javnim nabavkama, izboru dobavljača i, ključno, vlasništvu nad izvornim kodom softvera, koji treba brojati glasove. Jer ako softverska rješenja ostanu u rukama netransparentnih privatnih kompanija, postoji opravdan strah da će se krađa samo preseliti s papira u digitalnu sferu.
Nijedan skener ne može sam po sebi iskorijeniti korupciju ako ljudski faktor i stranački pritisci zadrže kontrolu nad sistemom. Istinska izborna reforma zato ne smije biti samo kozmetička kupovina skupe opreme, već beskompromisna pravna borba koja će osigurati da svaki glas vrijedi onoliko koliko je građanin na listiću zaista i zaokružio.
Na kraju je ipak sve u našim rukama. Izbori će biti pošteni onoliko koliko to budemo mi kao društvo.
