Za prvih pola godine BiH je za voće i povrće proizvedeno u regionu, Evropi i svijetu platila više od 259 miliona KM. Do kraja godine ćemo izdvojiti još otprilike toliko. Uprkos prirodnim potencijalima kojima ova zemlja raspolaže, te tradiciji u oblasti poljoprivrede, posljednjih decenija milijarde KM maraka praktično dajemo drugima, zahvaljujući činjenici da smo vlastite proizvođače zanemarili, potcijenili, obeshrabrili i skoro ugušili. Vlastitim sredstvima podstičemo razvoj poljoprivrede i ekonomija drugih zemalja, pretvarajući se u društvo koje bez hrane iz uvoza ne bi preživjelo ni nekoliko dana.Teško je objasniti činjenicu da smo krompir, pored našeg glamočkog ili romanijskog, platili 18,6 miliona KM. Gotovo 18 miliona izdvojili smo i za paradajz, više od 8 miliona za luk, 5,5 za kupus, blizu pet miliona za krastavac, pa još gotovo 15 miliona “bacili” za ostale vrste povrća. Ima se, može se. Naš odnos prema domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji, pusta bosanskohercegovačka sela i nekada plodna polja zarasla u korov tek povremeno se spomenu u medijima. Čudimo se vlastitom neradu, nesposobnosti, naivnosti s kojom smo možda nasjeli na priču o zemljoradnji kao manje vrijednom zanimanju.Pitamo se i koja je svrha dosadašnjeg načina podrške poljoprivredi, ako stotine miliona maraka, kroz podsticaje različitih nivoa vlasti, na kraju godine ne daje rezultate. Iako ćemo radije i duže raspravljati o broju prisutnih i porukama s koncerta u Zagrebu, ili protestima na ulicama srbijanskih gradova, u pitanju je jedna od najvažnijih tema za budućnost ove zemlje. Od poljoprivrede se niko nije obogatio, iako u godinama rasta cijena prehrambenih proizvoda u svijetu i to postaje upitno, ali bez razvijene domaće poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije niti jedna zemlja nije mogla računati na stabilnost i daljnji ekonomski razvoj.

Vlastitim sredstvima podstičemo razvoj poljoprivrede i ekonomija drugih zemalja

Ima se, može se

Mensur Mujčić će 11. jula u Memorijalnom centru Potočari u mezar spustiti tabut s par pronađenih kostiju brata Amira. Iza njega su godine iščekivanja, traganja za istinom, ali i kolebanja. Jer, godinama je čekao da bude pronađen i ostatak njegovog tijela, premještanog iz jedne u drugu masovnu grobnicu, ali odlučio je da ove godine Amir dobije svoj mezar, pa makar i s nekoliko kostiju.Uprkos strašnoj tragediji i ogromnoj boli, jer, Amir je izgubio i oca i to gotovo korak do slobode, dok je njegova majka preselila na bolji svijet u februaru ove godine i nažolost nije dočekala da ukopa svoga sina, Mujčić je ostao čovjek.- Preživio sam, a uspio ostati normalan. Nemam u sebi mržnje, ne mogu nikoga da mrzim, bez obzira šta mi se desilo. Svake godine dolazim u Potočare i nije jednostavno, mozak drugačije radi u tim trenucima, ali ostao sam čovjek i to ću biti do kraja – riječi su Mensura Mujčića.

Bez obzira na ogromnu tragediju nikoga ne mrzi

Mensur Mujčić: Ostao čovjek

Od kataklizme u Jablanici, kada je usljed nezapamćenih padavina, bujica, ali i pod tonama stijena prekinuto 19 ljudskih života, prošlo je devet mjeseci. Gotovo toliko traje istraga s posebnim akcentom na prirodnu elementarnu nepogodu i na eventualnu odgovornost i ulogu ljudskog faktora.Od tada do danas iz Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona, čiji tužilački tim Područnog ureda u Konjicu provodi istražne radnje nema rezultata. Sve što se iznosi u posljednje vrijeme zvuči kao pokvarena ploča. „Stigao ključni nalaz“. „U toku je analiza nalaza“. „Čeka se nalaz dodatnih vještačenja“. I tako ukrug, rečenice gotovo bez sadržaja, suštine, bez kraja i konca.Kao da treba biti pravni ekspert da bi se shvatila činjenica kako kamenolomu nije bilo mjesto iznad kuća, iznad naselja. Istom onom kojem vlasti, eto, nisu izdale nikakvu koncesiju, a koji je stalno radio. Istom onom u kojem su stručnjaci Federalnog zavoda za geologiju koji su odmah nakon katastrofe vršili istraživanja evidentirali blokove gabra, stijene koja prirodno nije prisutna u toj zoni i koja je tu dovezena, vjerovatno, radi obrade.Ta stijena, odnosno blokovi su precizno snimljeni na više od 500 tačaka. Dakle, kamenolom je radio nelegalno, ali, eto, baš nijedan inspektor ga nije vidio, niti je iko od nadležnih vidio prašinu, a ni čuo buku. I tako je iznad naselja napravljena vještačka brana, koja je zaustavila vodu koja se slijevala niz padine, dok se nije nakupila snaga da sve prsne u paramparčad. I to je bila greška i ljudska i institucionalna i sistemska.I, sada, devet mjeseci poslije, postavlja se pitanje šta se više čeka? Dokazi? Zar je teško doći do njih? Koji još dodatni nalazi? Kome se tačno daje vrijeme? Devetnaest ljudi više nema. Brojne porodice su unesrećene. Izgubili su očeve, majke, braću, sestre, muževe, supruge, djecu... Kada će se pravda probuditi?

I, sada, devet mjeseci poslije, postavlja se pitanje šta se više čeka

K'o pokvarena ploča

Krvavi juli 1995., ali i godine koje su mu prethodile, ispisale su najpotresnije životne priče, istovremeno obične ljude pretvarajući u heroje. Oni su na svojim plećima ponijeli teret borbe za preživljavanje, a potom i za istinu i pravdu za preživjele Srebreničane. Jedan od takvih heroja je i Abdulah Halilović, prijeratni radnik a danas penzioner, koji je tokom opsade i genocida u Srebrenici izgubio oca, brata, amidže... 28 članova porodice, od kojih za osmero još traga. U potresnoj ispovijesti za „Avaz“ opisao je rastanak sa suprugom, sinom i amidžama koji su otišli u Potočare, dok se on odlučio na put ka slobodnoj teritoriji preko šuma, kroz zasjede i minska polja. Tokom neopisivo teškog proboja je i ranjen. Tek 25. jula saznao je da su njegovi supruga i dijete preživjeli i da su stigli do slobodne teritorije. Od tada traje potraga za skeletnim ostacima ubijenih, ali i pravdom za zločince. Detalj koji svjedoči o dostojanstvu, upornosti i požrtvovanosti preživjelih desio se 2023. godine, kada je Abdulah, s rođacima Begom Halilovićem i Suadom Pašalićem, u čast žrtava i majki Srebrenice prešao dalek „Put mira i ljubavi“.- Krenuli smo pješice iz Haga, ispred zatvora Šveningen, 9. aprila i stigli smo 25. juna u Nezuk, da bismo se priključili koloni iz Nezuka za Srebrenicu. Znači 1.820 kilometara sam pregazio pješke - Nizozemska, Njemačka, Austrija, Slovenija, Hrvatska, BiH – kazao je Abdulah Halilović za “Avaz”.

Tokom opsade i genocida u Srebrenici izgubio 28 članova porodice

Abdulah Halilović: 1.820 kilometara za žrtve Srebrenice

Suša koja je ove godine pogodila Bosnu i Hercegovinu nije tek prirodna nepogoda – ona je snažan udarac sistemu koji je i prije bio na ivici kolapsa. Visoke temperature, rekordno nizak nivo padavina i isušeni vodotokovi već sada su uništili hiljade hektara usjeva širom zemlje – od ravnica Semberije i Posavine do hercegovačkih vinograda i voćnjaka u srednjoj Bosni.Poljoprivrednici, iscrpljeni ranijim neizvjesnostima i galopirajućim cijenama repromaterijala, sada su na koljenima. Kukuruz se suši prije žetve, prinosi voća prepolovljeni su u odnosu na prošlu godinu, a plastenička proizvodnja trpi ogromne gubitke zbog nestašica vode. Već sada je jasno – posljedice će biti dugoročne, a cijene hrane još više.No, ono što je još alarmantnije od same suše jeste institucionalna šutnja. Iz entitetskih i državnih institucija dolazi malo ili nimalo konkretnih informacija o mjerama pomoći, planovima navodnjavanja, interventnim fondovima ili strateškoj podršci najpogođenijim regijama. U državama koje brinu o poljoprivredi, ovakva suša automatski aktivira hitne mehanizme: oslobađanje rezervi, interventne isplate, subvencije, osiguranje štete. U BiH – sve ostaje na obećanjima i političkoj inertnosti.Suša ne pogađa samo poljoprivrednike. Ona pogađa svakog građanina koji zavisi od domaće hrane, a to znači – sve nas. Kada nestašica stigne na tržište, kada domaći proizvod postane luksuz, a uvozni zamjena – jasno ćemo osjetiti posljedice. BiH tada neće biti samo poljoprivredno uništena – nego i prehrambeno nesigurna.Struka godinama upozorava: bez masovnih ulaganja u sisteme navodnjavanja, bez osiguranja usjeva, bez konkretnih strategija prilagođavanja klimatskim promjenama – ovakve suše postat će pravilo, a ne izuzetak. U zemlji koja 60 posto hrane uvozi, a domaće proizvođače gura u dužničko ropstvo, to znači i tihi slom.Ova godina mogla bi biti prelomna. Ili će nas natjerati da ozbiljno promijenimo kurs, ili ćemo se – kao i mnogo puta do sada – zadovoljiti izvještajima o “štetama” i čekati novu katastrofu. Poljoprivrednici su uradili sve što su mogli. Sad je red na one koji odlučuju.

Dok poljoprivrednici broje štete i najavljuju nestašice, institucije ne nude ni plan ni pomoć

Iz entitetskih i državnih institucija dolazi malo ili nimalo konkretnih informacija o mjerama pomoći

Suša opustošila njive

Prvi dani jula svake godine prsa ispunjavaju tugom ususret novoj godišnjici genocida u Srebrenici. O patnjama koje su preživjeli stanovnici opkoljene enklave i zločinima koji su trajali od početka opsade grada do završnog čina genocida, mnogo je rečeno i napisano.A opet, nedovoljno da opiše i objasni sve. Svoju priču Srebreničanin Hasan Hasanović, pričao je bezbroj puta, ono što je doživio pokušao je smjestiti i u knjigu "Srebrenica: Zaboraviti ne smijem, halaliti neću", kaže da sebe ne bi mogao zvati čovjekom kada bi šutio, ali svaki put neki novi detalj, neka s vremenom potisnuta uspomena, na drugačiji način izgovorena rečenica natjera suze na oči i ostavi bez teksta.Hasan je mladić koji tokom pokušaja proboja Srebreničana kroz zasjede i minska polja nije želio ostaviti tijelo ubijenog brata Hasiba. Nakon ranjavanja u minskom polju nosio ga je više od dvadeset kilometara.- Rekao mi je da kažem mami da je bio hrabar i da se nije patio. Ta rečenica i njegov pogled prate me cijeli život. Nekad znam i dobro zaplakati – kazao nam je Hasan.

Hasan je mladić koji tokom pokušaja proboja Srebreničana kroz zasjede i minska polja nije želio ostaviti tijelo ubijenog brata Hasiba

Hasan Hasanović: "Zaboraviti ne smijem"

Uprkos nizu apela iz Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (CIK BIH), ali i Ureda visokog predstavnika (OHR) da budžet institucija BiH za 2025. godinu konačno bude usvojen, te da u njemu budu predviđena i sredstva za pripremu općih izbora 2026. godine i nabavku opreme za biračka mjesta, predstavnici državnih vlasti se ponašaju kao da ih se to ne dotiče. Blokirani u pokušajima da nađu rješenje za isplatu duga nakon arbitražnog postupka „Viaduct protiv BIH“, te nastojanjima da više od 113 miliona plus 18.000 KM svaki dan plati bilo ko osim onaj ko ga je uzrokovao, članovi Vijeća ministara BiH ovogodišnji su budžet odložili u ladice, bez obzira na upozorenja i posljedice. S jednom nogom već na izlaznim vratima, na putu ka atraktivnim destinacijama u sezoni godišnjih odmora, ko će se baš pod “toplotnom kupolom” baviti s dugovanjima ili izbornim tehnologijama. BiH je čekala 30 godina, pa valjda može još toliko, kako bi izborna volja građana bila barem približno preslikana na konačne izborne rezultate i kako bismo prve rezultate izbora, kao sav normalan svijet, dobili do kraja izborne noći.Ukazuju na to već godinama predstavnici nevladinih organizacija i Koalicije “Pod lupom”, uključeni u praćenje izbora u BiH, dok lista izbornih mahinacija i svakojakih lopovluka tokom glasanja, a pogotovo prebrojavanja glasačkih listića, postaje sve duža. Svoju poruku davno su poslali i oni koji su listiće križali ili na njima crtali Paju Patka, ali i stotine hiljada građana koji na izbore više ne žele da izlaze. Većina stranaka i njihovih predsjednika zdušno je podržavala zahtjeve za fer i transparentnim izborima, ali nakon što je oprema na prošlim izborima uspješno testirana, a projekt pripremljen, umjesto da dignu ruku iznenada su se našli “u poslu”, ili traže izgovore zašto uređaji za identifikaciju birača i automatsko prebrojavanje i prijenos rezultata nisu toliko pouzdani koliko prsti vještih članova biračkih odbora. Ako niko drugi, jedna od mogućnosti je da, prije godišnjeg odmora, visoki predstavnik Kristijan Šmit uradi posao državnih institucija, jer očigledno da ni njegova očekivanja, pozivi, kao ni nalozi, poput onog koji se odnosi na osiguranje sredstava institucijama kulture od državnog značaja, više ne znače puno.

BiH je čekala 30 godina, pa valjda može još toliko, kako bi izborna volja građana bila barem približno preslikana na konačne izborne rezultate

Pošteni izbori na čekanju

Simone Inzagi (Inzaghi) ponovo je ispisao historiju. Izbacio je veliki Mančester Siti koji vodi Pep Gvardiola, sa Svjetskog klupskog prvenstva. Inzagi je nakon Intera preuzeo ekipu Al Hilala. Viceprvak Saudijske Arabije, je slavio 4:3. Momčad koju odnedavno vodi Simone Inzaghi za polufinale će igrati protiv Fluminensea, koji je s 2:0 bio bolji od milanskog Intera.Mančester Siti oprostio se od SP-a klubova nakon utakmice u kojoj je imao 30 udaraca prema golu suparnika, ali i raspoloženog reprezentativnog golmana Maroka ispred sebe. Yassine Bounou zaustavio je 10 udaraca Guardioline momčadi. Al Hilal je nakon šoka u 9. minuti, kada je Bernardo Silva doveo City u vodstvo, bio momčad koja više nije pala u rezultatski zaostatak.Nakon što je pretprošle sezone s Interom stigao do finala u Istanbulu, gdje je poražen od Mančester Sitija (1:0), Inzagi je ove godine još jednom pokazao da pripada eliti evropskih trenera, savladavši veliku Barcelonu I tako je odveo inter u finale Lige Evropskih prvaka.Ulaskom u još jedno finale, Simone Inzagi bi dodatno učvrstio svoju poziciju među najuspješnijim trenerima u historiji nogometa.&nbsp;

 Izgubio s Interom, ali s Al Hilalom savladao Gvardiolu

Simone Inzagi: Čovjek za finale

Kao da nisu dovoljne paklene vrućine, vladajuće garniture na gotovo svim nivoima u debeloj hladovini raznih kabineta i ureda trude se, izgleda, da raznim planovima, prijedlozima i odlukama dodatno oznoje građane.Jer, nije važno što se iz dana u dan na hranu na policama trgovina lijepe nove cijene, naše vlasti nam pokazuju da kod nas uvijek može skuplje. U Kantonu Sarajevo vlasti su donijele odluku o poskupljenju svih komunalnih usluga, a komunalije već neko vrijeme „skaču“ i u drugim dijelovima BiH.No, kako nevolja nikad ne dolazi sama, najavljeno je poskupljenje struje. Kao da nije bio dovoljan cjenovni udar od 1. avgusta prošle godine, kada je struja za domaćinstva skočila za gotovo 11 posto, građanima je plasirano filozofiranje o neophodnim korekcijama cijena električne energije.Sasvim izvjesno je da to novo poskupljenje stiže od 1. septembra, a građani će prema predloženim blok tarifama dobivati zelene, plave i crvene račune.Osim što su predložili novi „obojeni“ model, menadžment EPBiH zajedno, naravno, s Vladom FBiH baš se potrudio „ubosti“ i trenutak. Onaj kada brojni građani, dok razmišljaju kako predeverati zimu s grijanjem, sabiraju troškove za školu. Od pribora i sveski do novih patika i jakni.Žalosno je da u čitavoj toj priči, dok cijene svega i svačega bujaju, samo jedno ne raste, a to su plaće i penzije, a s druge strane izostaju mjere koje bi trebale ublažiti cjenovni udar na osiromašene kućne budžete.I ne treba biti ekonomski stručnjak da bi se razumjelo kako će najavljena poskupljenja izazvati cijelu lavinu novih i kako će ova jesen za najveći broj građana biti znatno teža od ranijih. A, što je najgore, sve nam to postaje normalno.

Menadžment EPBiH zajedno, naravno, s Vladom FBiH baš se potrudio „ubosti“ i trenutak, onaj kada brojni građani sabiraju troškove za školu

Uvijek može skuplje

Svaki razgovor s majkom Kadom Hotić, srebreničkom heroinom koja decenijama vodi borbu za istinu, pravdu i pamćenje, ulijeva neopisiv osjećaj snage i ponosa onome ko sluša njene riječi. Čak i nama koji, pod teretom svih zabilježenih svjedočanstava o genocidu u Srebrenici, svih sjećanja na golgotu Podrinja, ponekad ostanemo bez snage.Ova hrabra žena, koja s toliko dostojanstva i ponosa nosi breme teških uspomena, svojih i ostalih majki Srebrenice, 30. godišnjicu genocida u Srebrenici dočekuje s posebnim emocijama, u danu tuge ipak će biti ispunjena i ponosom zbog svih postignutih pobjeda u proteklim decenijama, od traženja kostiju svojih najdražih, uspostavljanja Memorijalnog centra u kojem pronalaze svoj vječni smiraj, do usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a i uspostavljanja Međunarodnog dana sjećanja na genocid.Kadi Hotić, danas potpredsjednici Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“, u genocidu su ubijeni sin, muž, braća, 56 članova uže i šire familije. U svom životu ona više ne osjeća ljepotu ili radost, ali surovu istinu čvrsto je zagrlila i odlučila da nikada neće dopustiti da je zovu žrtvom.- Ja sam borac! Ja ne želim zaboraviti, već hoću da sam svjesna činjenica i da se nosim s tim, a da ne dozvolim da me unište. Moj narod nema sramotu. Moj narod nije dobio pečat zločinca, nije osuđen na doživotnu kaznu zbog genocida. Moj narod je častan i moj narod i moji potomci trebaju biti ponosni – kaže majka Kada.

Kadi Hotić u genocidu su ubijeni sin, muž, braća, 56 članova uže i šire familije

Kada Hotić: Majka borac

Godinama su pojedini mediji, ma ne mogu se tako ni nazvati, u BiH – mahom oni koji se vole predstavljati kao „nezavisni“ i "progresivni" – živjeli udobno na grantovima raznih međunarodnih donatora, s naglaskom na USAID. Njihovo djelovanje bilo je više nalik nevladinom sektoru nego klasičnom novinarstvu: naglasak na projektima, izvještajima, rodnoj ravnopravnosti, borbi protiv dezinformacija i "osnaživanju lokalnih zajednica", dok su konkretne afere, zloupotrebe, kriminal i korupcija često ostajali po strani – barem kada su se odvijali u krugu "njihovih".Nisu ih zanimale plate radnika u realnom sektoru, nisu se bavili zloupotrebama moći u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Banjoj Luci osim ako to nije odgovaralo narativima njihovih opasnih donatora. Izbjegavali su teme koje bi mogle narušiti "progresivnu sliku" o Bosni i Hercegovini kao zemlji u tranziciji, gdje sve ide naprijed – pod uslovom da se slušaju savjeti iz ambasada.Ali vremenom, kako su globalni prioriteti donatorskih organizacija promijenjeni – posebno nakon rata u Ukrajini, rasta desnice u Evropi i promjene u vanjskoj politici SAD – sisa USAID-a je presušila.Sredstava više nema kao prije. USAID, koji je decenijama bio glavni izvor finansiranja za desetine portala i "medijskih centara", sada raspodjeljuje manje i pažljivije. Mnogi se projekti gase. Pojedini portali se gase ili svode na povremene objave. I počinje – kuknjava. Isti ti koji su godinama držali predavanja o slobodi medija, odgovornosti i transparentnosti – sada javno žale što više ne mogu "nastaviti s radom" bez vanjskog novca. Neki idu dotle da optužuju međunarodnu zajednicu da ih je izdala. Ispada da je "nezavisno novinarstvo" bilo nezavisno samo dok su stizali dolari.Postavlja se logično pitanje: ako medij ne može preživjeti bez pomoći USAID-a, da li je ikada i bio medij u pravom smislu te riječi? Ili tek alat za sprovođenje donatorske agende? U međuvremenu, novinari koji rade u klasičnim redakcijama, bez grantova, bez projekata i bez ručkova s ambasadorima – svakodnevno istražuju, objavljuju i trpe pritiske. I to rade sa znatno više rizika.Paradoksalno je, ali istinito: oni koji su godinama uživali privilegije, danas sebe predstavljaju kao žrtve sistema. A sistem su upravo oni godinama oblikovali, često gurajući u stranu autentične novinarske glasove i profesionalce koji nisu pristajali na šablone.&nbsp;

Pojedini portali se gase ili svode na povremene objave. I počinje – kuknjava

"Novinarski" sisavci

Bez obzira na to koliko trajao, svaki rat trajno obilježi živote građana koji mu svjedoče i opasnost, neizvjesnost i strah osjete na vlastitoj koži. Hiljadama kilometara daleko od domovine, građani BiH koji žive i rade u Iranu prošli su još jedno takvo iskustvo. Tuzlak Adil Hadžimehmedović jedan je od njih. Nakon što je 26 godina proveo u ovoj zemlji, Adil je iz Teherana uspio najprije evakuirati suprugu i dvoje djece, a potom je i sam, s još nekoliko Bosanaca, uspio napustiti Iran.U ispovijesti za „Avaz“ je kazao kako u početku straha nije ni bilo, ali nakon što su počele stizati vijesti o stradalim civilima, pogođenim bolnicama, pa i zgradi Iranske radiotelevizije u kojoj je radio, sve se promijenilo. Do granice s Turskom najprije je prebacio porodicu, a u povratku u Teheran dobio je obavijest da je i sam na spisku za evakuaciju, pa je iz Irana praktično krenuo drugi put. Nakon četiri i po dana putovanja planinskim predjelima Irana i Turske, stigao je do aerodroma s kojeg je bilo moguće poletjeti prema Istanbulu, a odatle ka Sarajevu. Sada je kući, gdje još sabire utiske iz drugog rata kojeg je preživio u svom životu i s putovanja koje mu se, kako kaže, duboko urezalo u sjećanje.

Iz Teherana uspio najprije evakuirati suprugu i dvoje djece, a potom je i sam, s još nekoliko Bosanaca, uspio napustiti Iran

Adil Hadžimehmedović: Borba za porodicu

Dok se poljoprivrednici u BiH bore s cijenama proizvodnje, vremenskim nepogodama i neravnopravnošću u odnosu na konkrenciju iz drugih zemalja, bh. vlasti kao da čine sve da vlastitim neradom i političkim inaćenjima njihovu agoniju produže, domaću proizvodnju ugase, pa da se i dalje čudimo koliko smo stotine miliona maraka godišnje dali za uvoz mesa, krompira, luka, graha, žita, svega što se može proizvesti ovdje.Samo na primjeru Agencije za plaćanja u poljoprivredi evidentna je sva pogubnost iracionalnih politika koje bi, bez obzira na posljedice, državi oduzeli i ono malo nadležnosti, a uskratili joj sve što može i ličiti na neke dodatne. Naime, zbog činjenice da BiH nema funkcionalnu Agenciju, BiH je uskraćena za mogućnost korištenja sredstava iz Instrumenta pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD). Ova sredstva bez problema koristi pet zemalja okruženja, a jedini mi ne.U okviru ovog instrumenta u periodu od 2021. do 2027. godine državama koje su u procesu pristupanja EU na raspolaganju je blizu milijardu eura. S obzirom na to da je naša zemlja već propustila dva ciklusa ovog projekta, jasno je da su zbog borbe za nadležnosti domaći vlastodršci bh. poljoprivredni sektor oštetili za stotine miliona eura. Zapelo je kod zahtjeva iz Brisela da se, kao i u svim normalnim zemljama kandidatima za članstvo u EU, ustanovi jedna Agencija za plaćanja u privredi. Vlasti iz RS insistiraju da imamo tri, pa nerazumnom politikom nanose štetu i poljoprivrednim proizvođačima iz ovog entiteta.Osim toga, iz EU uporno pozivaju da uradimo popis poljoprivrede, kako bismo znali s čime raspolažemo i pametnije planirali razvoj ovog sektora. Posljednji popis urađen je 1960. godine, ali se bh. vlastima puno ne žuri. Iz EU također podsjećaju da je oko trećine ukupnog budžeta EU usmjereno na podršku poljoprivredi i ruralnom razvoju, a 386,6 milijardi eura izdvojeno za Zajedničku poljoprivrednu politiku EU za period 2021. do 2027. Kada i ako ikada postanemo država članica, BiH će imati mogućnost korištenja značajnog dijela sredstava iz ovog fonda.

Ova sredstva bez problema koristi pet zemalja okruženja, a jedini mi ne

Pogubne politike

Slavni fudbaler Kristijano Ronaldo (Cristiano, 40) postigao je dogovor, te je spreman da potpiše novi ugovor s Al Nasrom.Prema pisanju Fabrizio Romana, posljednji detalj za riješiti je izbor između ugovora na jednu ili dvije godine s kojim bi Kristijano ostao do juna 2027. godine ukoliko to želi. Veliki potez napravljen je za tamošnju Pro League potvrdnim odgovorom Portugalca i njegovim zadržavanjem u Saudijskoj Arabiji.Podsjetimo, aktuelni ugovor Ronalda s Al-Nasrom ističe u ponedjeljak, a upravo kao slobodan igrač je i stigao u Saudijsku Arabiju 2023. godine.Kristijano Ronaldo rođen je 5. februara 1985. godine u Madeiri. Karijeru je počeo u Sportingu iz Lisabona, odakle je 2003. prešao u Mančester junajted. S „Crvenim đavolima“ je tri puta bio prvak Engleske, a osvojio je i Ligu prvaka. Šest godina kasnije uslijedio je transfer u Real Madrid, s kojim je dva puta bio prvak Španije i četiri puta prvak Evrope. Iz Real Madrida je 2018. godine otišao u Juventus, gdje je, također, osvojio dva naslova prvaka, da bi se vratio na Old Traford.Nakon toga je otišao u Saudijsku Arbiju.

Aktuelni ugovor Ronalda s Al-Nasrom ističe u ponedjeljak

Kristijano Ronaldo: Nastavlja karijeru u Saudijskoj Arabiji

Našu zemlju zahvatio je val ekstremnih vrućina. Kao na semaforu ovih dana se smjenjuju meteoalarmi, ali uprkos temperaturama zraka koje mogu ugroziti ljudsko zdravlje, brojni radnici na otvorenom rade punom parom.Posebno su pogođeni građevinari, komunalci, radnici u poljoprivredi, šumarstvu, oni na održavanju puteva i ini, koji nerijetko rade bez adekvatne zaštite i u najtoplijem dijelu dana, kada živa u termometru u hladu skače na 40 stepeni, a na suncu i na asfaltu i na 50!Uprkos sindikalnim apelima, radnici koji svoje radno vrijeme provode na otvorenom uglavnom su prepušteni volji poslodavaca. Preporuke koje izdaju nadležna ministarstva, pa ih s vremena na vrijeme i zaborave, one o preraspodjeli radnog vremena, poslodavci, uglavnom, ignorišu.Jasno, preporuke ih ne obavezuju, premda znaju da ekstremne vrućine mogu dovesti do pada koncentracije usljed čega se povećava rizik od povreda, pogotovo, pri radu na visinama, ali izazvati toplotni udar, dehidraciju, pa, čak i smrt!Radnici nisu potrošni materijal i zato je vrijeme da se prekine praksa zatvaranja očiju pred ovim problemom.Nažalost, toplotni valovi i ekstremno visoke temperature prognoziraju se i u naredna dva mjeseca. Visoke temperature ne pogoduju ni biljkama, ni životinjama, a kamoli ljudima.Niko ne smije profit stavljati ispred zdravlja i života ljudi. Ako ne štitimo one koji grade, sade, kopaju, održavaju naše ceste, zajednicu, kakvo smo to, onda, društvo?

Radnici nisu potrošni materijal i zato je vrijeme da se prekine praksa zatvaranja očiju pred ovim problemom

Životi iznad svega

Američki predsjednik Donald Tramp (Trump) oglasio se u noći s ponedjeljka na utorak čime je potvrdio da je su Izrael i Iran nakon dvanaest dana intenzivnih napada pronašli primirje. Uloga Trampa zaista je velika u ovome svemu. I dok se u neke druge ratove nisu uključivale druge zemlje, najveću pažnju tokom posljednje dvije sedmice, ali i ranije izazvao je sukob na Bliskom istoku.Svjetske sile - Rusija, Kina, Amerika, Turska, svoj fokus su prebacile na ovaj sukob.Državljani okolnih zemalja, ali i Evrope i svijeta strahovali su od trećeg svjetskog rata. Izrael je prvo napao Iran, pa je Iran uzvratio, a onda se umiješala i Amerika koja je gađala tri nuklearna postrojenja Irana, nakon čega se Iran „osvetio“ pa napao američke baze u Kataru, Iraku i Bahreinu.Tenzije su bile velike, a sve oči bile su uprte u dalja događanja, odnosno da li će situacija dodatno eskalirati, ipak malo se sve smirilo. Do kada, ne zna se.Član Predstavničkog doma SAD nominovao je Trampa za Nobelovu nagradu za mir nakon što je on posredovao u postizanju sporazuma o prekidu vatre između Izraela i Irana

Ima se, može se

Mensur Mujčić: Ostao čovjek

K'o pokvarena ploča

Abdulah Halilović: 1.820 kilometara za žrtve Srebrenice

Suša opustošila njive

Hasan Hasanović: "Zaboraviti ne smijem"

Pošteni izbori na čekanju

Simone Inzagi: Čovjek za finale

Uvijek može skuplje

Kada Hotić: Majka borac

"Novinarski" sisavci

Adil Hadžimehmedović: Borba za porodicu

Pogubne politike

Kristijano Ronaldo: Nastavlja karijeru u Saudijskoj Arabiji

Životi iznad svega

Donald Tramp: Pomiritelj svijeta

Kolumne

Ima se, može se

Mensur Mujčić: Ostao čovjek

K'o pokvarena ploča

Abdulah Halilović: 1.820 kilometara za žrtve Srebrenice

Suša opustošila njive

Hasan Hasanović: "Zaboraviti ne smijem"

Pošteni izbori na čekanju

Simone Inzagi: Čovjek za finale

Uvijek može skuplje

Kada Hotić: Majka borac

"Novinarski" sisavci

Adil Hadžimehmedović: Borba za porodicu

Pogubne politike

Kristijano Ronaldo: Nastavlja karijeru u Saudijskoj Arabiji

Životi iznad svega

Donald Tramp: Pomiritelj svijeta