Američki predsjednik Donald Tramp (Trump) oglasio se u noći s ponedjeljka na utorak čime je potvrdio da je su Izrael i Iran nakon dvanaest dana intenzivnih napada pronašli primirje. Uloga Trampa zaista je velika u ovome svemu. I dok se u neke druge ratove nisu uključivale druge zemlje, najveću pažnju tokom posljednje dvije sedmice, ali i ranije izazvao je sukob na Bliskom istoku.Svjetske sile - Rusija, Kina, Amerika, Turska, svoj fokus su prebacile na ovaj sukob.Državljani okolnih zemalja, ali i Evrope i svijeta strahovali su od trećeg svjetskog rata. Izrael je prvo napao Iran, pa je Iran uzvratio, a onda se umiješala i Amerika koja je gađala tri nuklearna postrojenja Irana, nakon čega se Iran „osvetio“ pa napao američke baze u Kataru, Iraku i Bahreinu.Tenzije su bile velike, a sve oči bile su uprte u dalja događanja, odnosno da li će situacija dodatno eskalirati, ipak malo se sve smirilo. Do kada, ne zna se.Član Predstavničkog doma SAD nominovao je Trampa za Nobelovu nagradu za mir nakon što je on posredovao u postizanju sporazuma o prekidu vatre između Izraela i Irana

Tramp je svakako donio lijepu vijest, gdje je izjavio kako čestita svijetu

Donald Tramp: Pomiritelj svijeta

Sjećam se dobro, 90-ih se među narodom često čulo: „Dobar je Alija, ali ovi oko njega ništa ne valjaju.“ I stvarno, djelovali su nam tad kao skupina nespretnih, nerealnih i ideološki zabludjelih ljudi koji pokušavaju voditi državu s kartom fildžan Bosne i šehidskim turbetima kao programom ekonomskog razvoja.Ali, ah, kako vrijeme zna biti surovo prema našem pamćenju – i milostivo prema onima koje smo nekad kritikovali.Danas, nakon što nas je pregazilo trideset godina tranzicije, rata, mira bez smisla i demokratije bez društva, došli smo do toga da sa sjetom gledamo na te „nesposobne“ likove. U poređenju s današnjim arsenalom diplomiranih stratega s DIF-a, doktoranata s PIM-a, menadžera s Megatrenda i profesionalnih kolut-naprijed kadrova koji se smiju iz ministarskih kabineta – Alijini kadrovi izgledaju kao Real Madrid 2002.Znali su bar sastaviti rečenicu. Postojao je među njima i poneki doktor nauka. I poneki ekonomski stručnjak. Ma i po pitanju kriminala i mutnih radnji bili su disciplinovani – krali su s idejom, sistemom i mjerom. I znali su, u najgorem slučaju, šutjeti kad nemaju šta pametno reći. Ovi danas ne znaju ni to – ali znaju kako se otvori firma na ime žene, napiše doktorski rad bez ijedne fusnote, uhljebi pet amidžića u pet agencija i napiše status o „državotvornosti“ nakon treće rakije.Sistem u kojem živimo danas je legitimno proizveo garnituru političkih TikTok influensera, partijskih herbalife motivatora i političkih prevaranata s diplomama koje bi, u ozbiljnim zemljama, mogle služiti jedino kao podmetač za kafu. Kad dobiju vlast u ruke, rezultat je – leptospiroza.I da budemo jasni – nije ovo dno. Ovo je lift koji ide naniže.Naravno, da ne mislite da hvalim Aliju i njegov sistem, reći ću ovo: u njegov vakat bio je poneko obrazovan i sposoban jer ga je obrazovao i obučio Titin vakat. Ove danas je pak već obrazovao i obučio upravo Alijin vakat.Jer ono što danas gledamo nije kraj jedne epohe. Ovo je nastavak kadrovskog inžinjeringa – gdje se umjesto školovanih komunista proizvode funkcionalno nepismeni patrioti. I svi imaju diplomu (dobro, svi osim Draška, Irfana i Osmana). Samo im treba još – država.

Trideset godina tranzicije pokazalo nam je da uvijek može gore

Alijini ljudi

Akademski slikar Safet Zec, jedan je od najznačajnijih umjetnika u našoj zemlji, ali i Evropi, a 3. jula ove godine bit će otvorena njegova izložba u sarajevskoj Vijećnici u 18 sati.Povod izložbe koja nosi naziv je “Suze i molitva” je obilježavanje 30. godišnjice genocida u Srebrenici.I danas nakon 30. godina važno je uvijek opominjati javnost, buduće generacije i svijet da se ovakvo zlo, to jeste genocid nikada i nikome ne ponovi. Ova izložba možda je i pravi momenat, s obzirom da situacija na Bliskom istoku nije nimalo idealna. Treba ukazivati na mir! Zec ukazuje na to da iako se bacaju bombe, razruši grad, zemlja će se neka zauzeti, ali šta će biti sa stanovništvom?!Zec je još 70-tih godina prošlog stoljeća postao glavnim predstavnikom poetskog realizma. Njegova djela izložena su u značajnim evropskim i svjetskim galerijama i muzejima. Do sada je priredio preko 200 samostalnih izložbi. Za svoj rad je dobio preko 40 stručnih nagrada i priznanja. Godine 2007. dodijeljen mu je Orden za umjetnost Republike Francuske kada je proglašen vitezom umjetnosti.Godine 2024. predstavljao je Veneciju na velikom Venecijanskom bijenalu.Njegovi poznati opusi su “Zagrljaj”, “Egzodus”, “Molitva”, “Suze”, “Hljeb”, “Krošnje”, “Sobe”, Kuće”, “Prozori”, “Nike - grčka boginja pobjede” i tako dalje.

Godine 2024. predstavljao je Veneciju na velikom Venecijanskom bijenalu

Safet Zec: Veliki umjetnik

Situacija na Bliskom istoku, započeta izraelskim napadom na Iran, pokazuje kako s odlukama neodgovornih političara situacija za nekoliko dana može izmaći kontroli. Prošlo je tek desetak dana od polijetanja desetina izraelskih aviona koji su u napadima na Teheran i okolinu glavnog grada Irana ubili visoke iranske oficire i nuklearne naučnike. Obrazloženje za pokretanje još jednog sukoba, koji se odvija na daljinu jer dvije snažne vojne sile s Bliskog istoka ne graniče jedna s drugom, bilo je sve samo ne uvjerljivo. Cilj Izraela je bilo zaustavljanje iranskog nuklearnog programa, slušali smo informacije da je Iran blizu da proizvede atomsku bombu, ali u suštini, radi se o državi koja se obavezala da će nuklearnu energiju koristiti u civilne svrhe, a za proizvodnju nuklearnog naoružanja, prema procjenama zapadnih obavještajnih službi, potrebno joj je bar tri godine.Očekivano, Iran je mora odgovoriti. Snažnije nego ranije, kada se odgovor na atentate na njegovoj teritoriji zaustavljao na lansiranju roja dronova, koji su usput uglavnom bili oboreni. Smjenjuju se napadi, gube životi i razaraju gradovi, a rakete lete iznad glava uznemirenih građana. Nakon što je američka avijacija bombardirala nuklearna postrojenja u Iranu, iranski zvaničnici jučer su ostvarili prijetnje da će napasti američke baze. Istina, obazrivo, prema nekim informacijama unaprijed dogovoreno, gađan je kompleks u Kataru. Uz oštre osude povrede suvereniteta te zemlje, sada i Katar najavljuje da će odgovoriti srazmjerno izvršenoj agresiji. Zlo je pušteno iz boce, mnogo prije početka sukoba Izraela i Irana. Uništava sve oko sebe, sijući smrt, posebno u Gazi, čija je sudbina u moru informacija potisnuta u drugi plan. Sada ga treba zaustaviti. A puno je bilo lakše izdati naredbu za polijetanje aviona nego u ovom trenutku sve učesnike dovesti za isti pregovarački sto. O izgubljenim životima, da i ne govorimo.

Smjenjuju se napadi, gube životi i razaraju gradovi, a rakete lete iznad glava uznemirenih građana

Zlo pušteno iz boce

Reprezentativac Bosne i Hercegovine Amar Dedić vrlo je blizu da postane novi član portugalskog velikana Benfike, potvrđuju nove informacije s tržišta transfera.Drugi dio prošle sezone Dedić je proveo na posudbi u francuskom Marseju, gdje su se postavile sumnje da li je klub napravio grešku što nije otkupio njegov ugovor. Salzburg je na kraju sezone aktivirao klauzulu i za samo 100.000 eura vratio Dedića u svoj tim, ali s jasnom namjerom da ga proda.Iako se dugo govorilo da bi Volfsburg mogao biti sljedeća stanica bh. nogometaša, poznati fudbalski insajder Fabrizio Romano objavio je da je Benfica odlučila da upravo Dedića dovede kao pojačanje na poziciji desnog beka.Prema novim informacijama, Dedić je blizu zvaničnog predstavljanja u Benfiki, a za njega je pripremljen ugovor do 2030. godine, što jasno pokazuje velike planove portugalskog kluba.Iako je u reprezentaciji selektor Barbarez Dedića uglavnom koristio kao lijevo krilo, u Benfiki ga vide na njegovoj primarnoj poziciji desnog beka.Amar Dedić rođen je 18. avgusta 2002. godine u Cel am Zeu, pokrajini Salzburga. Prve fudbalske korake napravio je u Gracu, a 2015. godine stigao je u akademiju Salzburga.

U ekipi Benfike vide na njegovoj primarnoj poziciji desnog beka

Amar Dedić: Transfer karijere

Po lakoći poslovanja Bosna i Hercegovina je rangirana na 90. mjestu u svijetu. Po proceduri za osnivanje biznisa – 184. mjesto. Gore od nas su još jedino Sjeverna Koreja, Venecuela i možda neko iz Star Wars galaksije. A prema nekim domaćim "intelektualcima", mi, navodno, živimo najgori oblik neoliberalnog kapitalizma.Po dobijanju građevinske dozvole smo 173. Po plaćanju poreza – 141. I to je samo Doing Business indeks. Pogledajte bilo koji drugi ozbiljan indeks ekonomske slobode i konkurentnosti — stanje je isto ili gore.Naravno, aktuelna Vlada FBiH nije stvorila ovaj sistem. Većinom su ga naslijedili od SDA i njenih koalicionih partnera koji su decenijama sistematski uništavali institucije, administraciju i svaku šansu za stvarnu tržišnu reformu.Ali umjesto da nešto popravi, Vlada, predvođena Nerminom Nikšićem, odlučila je pogoršati stvari. Njihova ekonomska politika svodi se na:- podizanje fiskalnih nameta pod izgovorom “povećanja minimalca”- ograničavanje prava na rad zabranom rada nedjeljom- nastavak zaduživanja bez reformi- dijeljenje subvencija iz džepova realnog sektora – uz istovremeno širenje budžetskog aparata- fiskalizaciju vođenu sumnjivim tenderima- povećanje režijskih troškova za građane- potpuno odsustvo restrukturiranja javnih firmi, a o privatizaciji da i ne govorimoJer stvari poput efikasne administracije, ubrzanog procesa registracije firmi, sigurnosti investicija i općenito – oslobađanja tržišta – njih ne zanimaju. Ni lijeve ni desne. Oni papirologiju rješavaju preko veze, a država u njihovim glavama nije servis građana, već plijen za raspodjelu – uhljebi, državne firme, tenderi, socijalni mir, status quo.Ako me zbog toga vojnici Trojke nazivaju plaćenikom ili prevrtljivcem – nema problema. Ako je biti protiv ekonomske samodestrukcije i za slobodno tržište "izdaja", neka bude. Ali činjenice ne možete cenzurisati:Ove politike garantiraju da BiH ostane na dnu Evrope po apsolutno svim parametrima.

Država u njihovim glavama nije servis građana, već plijen za raspodjelu – uhljebi, državne firme, tenderi, socijalni mir, status quo

Uhljebokratija

U svijetu profesionalnog fudbala, gdje karijere rijetko traju i do srednjih tridesetih, Edin Džeko još jednom prkosi zakonima vremena i sportskog umora. U 39. godini života, jedan od najvećih sportista koje je Bosna i Hercegovina ikada imala, sprema se za novi izazov – povratak u italijansku Serie A, ovog puta u dresu Fiorentine.Nakon dvije sezone u Turskoj, Džeko se odlučio vratiti u zemlju u kojoj je proveo jedan od najblistavijih dijelova svoje karijere. Italija i Serie A mu nisu nepoznanica – dres Rome nosio je punih šest godina, dok je s milanskim Interom osvojio naslov prvaka i igrao finale Lige prvaka.Džeko nije samo nogometaš – on je reprezentativna ikona. U dresu Bosne i Hercegovine postigao je rekordan broj golova i bio ključni igrač u kvalifikacijama za Mundijal u Brazilu 2014. godine, što je do danas ostao najveći uspjeh državnog tima. I danas je reprezentacija nezamisliva bez Dijamanta, što najbolje pokazuje njegov doprinos u posljednjoj utakmici sa San Marinom, u kojoj su Zmajevi izbjegli debakl upravo zahvaljujući Džeki.Njegova biografija impresivna je na svakom nivou: titule u Njemačkoj s Volfsburgom, sjajni nastupi i kapitenska traka u Mančester Sitiju, gdje je bio dio zlatne generacije koja je osvojila Premier ligu, zatim karijerna renesansa u Rimu i Interu – a sada, pred zalazak karijere, Džeko pokazuje da mu motivacije i dalje ne manjka.Džeko je poznat po besprijekornoj profesionalnosti, taktičkoj inteligenciji i rijetkom osjećaju za gol. I danas, uprkos godinama, njegovo prisustvo na terenu donosi sigurnost, autoritet i prijetnju po protivničke mreže. Fiorentina s njegovim dolaskom dobiva, ne samo strijelca, već i mentora za mlađe igrače.U vremenu kada se fudbal sve više oslanja na instant uspjeh, Džeko je podsjetnik da posvećenost, rad i kontinuitet i dalje vrijede. Njegova karijera priča je o tome kako skromni dječak iz Sarajeva postaje jedan od najpoštovanijih evropskih napadača 21. stoljeća.

U 39. godini spreman za nove izazove

Edin Džeko: Dijamant bez granica

Uz brojne druge koje su joj prethodile, osudama zbog otkazivanja Evropske rabinske konferencije u Sarajevu jučer se priključio i State Department. Uz sve prethodne, pred kojima su bh. vlasti, a posebno najodgovorniji za ovako nepromišljen i potpuno nepotreban diplomatski skandal, zatvarale oči, poruka iz State Departmenta razlog je više za zabrinutost, izvinjenje, pa i ostavku ministra Adnana Delića (NiP). Ne zbog evropskih rabina, ne zbog svjetskih medija, ne zbog osuda iz svijeta, pa ni iz SAD, već zbog vlastite moralne odgovornosti za posljedice olako i pod emocijama napisanih poruka po ovu zemlju i njene građane. - Duboko smo uznemireni otkazivanjem sastanka Evropske rabinske konferencije u Sarajevu. Antisemitizam se ne može tolerirati i Sjedinjene Države će nastaviti pozivati na zaštitu jevrejskog života širom svijeta - navodi se u reakciji specijalnog izaslanika za praćenje i borbu protiv antisemitizma pri State Departmentu.Podsjetimo, Delić je 10. juna pozvao organizatore da “odmah odustanu od održavanja konferencije u Sarajevu, sve nadležne institucije da spriječe realizaciju ovog skupa, građane i organizacije civilnog društva da ne šute pred pokušajem moralnog poniženja našeg glavnog grada i naše države”?! Ovakva poruka, međutim, nije promijenila poziciju genocidu izloženog palestinskog naroda u Gazi i nije utjecala na već poznate stavove istočno i zapadno od ove male zemlje, već je u svijet odaslala ružnu, suštinski iskrivljenu sliku Sarajeva. Sarajeva, kakvo ono u stvarnosti, daleko od tastature i izvan društvenih mreža, nije.Uprkos svim zamjerkama na način na koji se ovaj skup pokušao najaviti i organizirati, Sarajevo jeste i mora ostati grad otvoren za sve. Nije i ne smije biti grad zabrana vjerskih skupova. S kojim pravom to uopće može zahtjevati bilo ko? Zvaničnici u vlasti ne mogu sebi dopustiti da reagiraju “emocijama i srcem”, pogotovo ako su one možda motivirane i populizmom i pokušajem da se dobije naklonost građana, ogorčenih i tužnih zbog svega što se dešava u Gazi. Od njih se očekuje mudrost i odgovornost za svaku napisanu i izgovorenu riječ.&nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;

Poruka iz State Departmenta razlog je više za zabrinutost, izvinjenje, pa i ostavku ministra Adnana Delića

Izvinjenje i, ili ostavka

Uoči obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, Memorijalni centar Potočari u saradnji s Akademijom likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu organizirao je prvi zvanični saziv likovne kolonije.Jedan od učesnika je i priznati umjetnik Džeko Hodžić. Hodžić je jedan od onih umjetnika koji godinama diže glas za slabe, za ubijene, za one koji su na bilo koji način osjetili ovozemaljsku nepravdu.Misija umjetnika je osim one estetske i društveno angažirana, što slikar poput Hodžića itekako dobro prezentira.Ove godine u Srebrenicu je donio jedno monumentalno djelo iz ciklusa „Apokalipsa“, pod nazivom „Apokalipsa, dan poslije“.Prikazati bol je nešto što umjetnik mora da uradi, reći će Hodžić.Džeko Hodžić rođen 8. decembra 1950. godine u Godijevu kod Bijelog Polja, u Crnoj Gori. Školu za Primijenjenu umjetnost završio je u Peći, a Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu.Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1980. godine, kao i član Udruženja likovnih umjetnika AK 68 u Njemačkoj te udruženja Kunstverein EV Erlangen.Dobitnik je na desetine nagrada i priznanja.

Prikazati bol je nešto što umjetnik mora da uradi, reći će Hodžić

Džeko Hodžić: Glas za Srebrenicu

Statistika je možda dosadna, ali nas nerijetko podsjeti na to koliko stvarnost zna biti ironična. Tako je prema posljednjim statističkim podacima, koji se odnose na prosječnu mjesečnu isplaćenu neto plaću po zaposlenom za april, otkriveno da su najbolje plaćeni oni koji rade u djelatnostima informacija, komunikacija, finansija, osiguranja, elektroprivredi, javnoj upravi i inim zaposlenim pod državnim skutima.I, dok njihove prosječne plaće premašuju iznos od 2.000 KM, dotle rudari koji svakog dana silaze u utrobu zemlje u prosjeku rade za nekoliko stotina manje. U još su gorem položaju građevinari koji su na skelama i na plus 40 i na minus 15, a da ne govorimo o učiteljima ili glumcima koji jedva naguraju prosjek od 1.300 KM. Njihove, dakle, zarade, prosječne, ni blizu ne pokrivaju iznos potrošačke korpe, čiji je iznos svakog mjeseca sve viši.Eto, u aprilu je iznos potrošačke korpe bio 3.168,90 KM. Naravno, svaka djelatnost je važna. IT sektor, finansije, zdravstvo, mnoge od njih su djelatnosti budućnosti, visokoobrazovani kadrovi su neophodni ovoj zemlji i važno je da su tu da zbog plaća ne pakuju kofere put Evrope. Ali, valjda su jednako važni i rudari i građevinari, svi koji nose privredu na svojim leđima. Valjda su učitelji i profesori i ini zaslužili da uz inflaciju, poskupljenje energenata, hrane i čega sve ne, rastu i njihove plaće.Razlike u plaćama nisu samo ekonomski, već i društveni problem. Jer, one stvaraju klasne razlike, ali i mlade koji žele da se upuste u poslove koji zahtijevaju fizički rad ili napor „ubijaju u pojam“. Jer, kada uposleni u nekim sektorima žive život na visokoj nozi, a drugima je s mizernim plaćama teško kovati planove na duže staze, onda je jasno da ovaj sistem nije dobar za većinu. Još kada se na sve to nadodaju primanja političara, koji u ukupnom zbiru mogu iznositi i do 10.000 KM, postavlja se samo jedno pitanje – gdje je tu pravda?

Razlike u plaćama nisu samo ekonomski, već i društveni problem

Gdje je tu pravda

U sudnici Kantonalnog suda u Sarajevu jučer je izrečena kazna dugotrajnog zatvora Ademu Šumanu, ubici Farisa Pendeka, od 40 godina.Presudu je izreklo Vijeće Suda na čijem čelu je bila sutkinja Jasmina Sazdovski.Ne umanjujući značaj drugih članova sudskog vijeća, treba istaći pravednu presudu koju je monstrum Šuman itekako zaslužio, uzme li se u obzir način izvršenja, kao i činjenica da ubijenog mladića Pendeka nikada do tada nije vidio u životu.Ova presuda Kantonalnog suda sigurno će ući u historiju bh. pravosuđa, ali i svi oni koji su se do sada iz bilo kojih razloga provlačili od ruke pravde, da će ih u budućnosti obeshrabriti da počine ovakvo zlodjelo.Jasmina Sazdovski je dugogodišnja sutkinja Općinskog Suda u Sarajevu, a u Kantonalni sud imenovana je u oktobru 2023. godine.

Ova presuda Kantonalnog suda sigurno će ući u historiju bh. pravosuđa

Jasmina Sazdovski: Pravedna presuda

Sukob između Izraela i Irana, koji posljednjih dana sve više eskalira, duboko je i složeno poglavlje jednog dugogodišnjeg i višeslojnog konflikta, koji nije samo borba između dviju država, već i sukob ideologija, regionalnih ambicija i međunarodnih interesa. No, iza te složene političke i strateške igre kriju se ljudi - obični muškarci, žene i djeca - čiji se životi lome i gase usred ratnih djelovanja.Svaka raketa koja padne, svaka eksplozija koja odjekne, nije samo brojka u izvještajima, već tragedija za porodice koje gube najmilije, za zajednice koje se bore da prežive u nesigurnosti i strahu. Dok svijet gleda s daljine, u tom nasilju i patnji nema pobjednika. Postoje samo izgubljeni životi, uništene budućnosti i duboke rane koje će ostati generacijama.S ljudske strane, teško je objasniti razloge zbog kojih je Izrael odlučio napasti Iran, brutalno. Opravdanja koja nude o bojazni razvoja nuklearnog oružja ne piju vode u kontekstu zašto baš sada. I to dok ujedno vojnici ubijaju Palestince.Dok političke vođe često nastoje da ostvare svoje interese kroz oružane sukobe, obični ljudi plaćaju najvišu cijenu.Važno je da međunarodna zajednica ne ostane nijema posmatračica, i da ne čeka, već da aktivno radi na promovisanju dijaloga, deeskalacije i pronalasku trajnih rješenja koja će okončati ovaj ciklus nasilja. Jer na kraju, politika treba da bude u službi ljudi, a ne da uništava njihove živote.Ovaj sukob nas podsjeća da je mir krhak i da je za njegovu izgradnju potrebna ne samo diplomatska volja, nego i empatija, razumijevanje i poštovanje osnovnih ljudskih prava. Ne smijemo zaboraviti one koji pate i moramo težiti svijetu u kojem će konflikti biti rješavani riječima, a ne oružjem. Tu mislim i na Gazu i Ukrajinu.Neka nas tragedije ovih dana podsjete na našu zajedničku odgovornost – da čuvamo ljudskost, bez obzira na granice, i da gradimo budućnost u kojoj će svako dijete imati pravo na život bez straha.Možda je ovo što pišem utopija, želja za nemogućim, nazovite kako god hoćete. Ali Bosna je preživjela agresiju, njeni građani još nose traume i pitaju se zašto. Ono dijete u meni bira da vjeruje da je moguće, jer – šta drugo preostaje?!

Bosna je preživjela agresiju, njeni građani još nose traume i pitaju se zašto

Odjek raketa

Amra Džeko nije samo supruga najboljeg bh. nogometaša, već i osoba koja svojim djelima svakodnevno dokazuje koliko joj je stalo do ljudi i zajednice iz koje potječe. S velikim srcem i nepokolebljivom željom da pomogne, Amra ne zaboravlja svoje Bosance i Hercegovce, uvijek se vraćajući korijenima i podržavajući one kojima je pomoć najpotrebnija. Bez obzira gdje živjela.U Sarajevu je održan jubilarni deseti OREA Art Market, događaj koji okuplja brojne izlagače, umjetnike i male biznise iz cijele regije, a Džeko je bila njegova pokretačka snaga i istinska inspiracija. Osim promocije kreativnosti i lokalnog poduzetništva, ovaj market ima i snažnu humanitarnu notu – sav prihod od ulaznica doniran je Udruženju „Srce za djecu oboljelu od raka“.Amra Džeko je primjer kako se društvena odgovornost i ljubav prema svojoj zemlji mogu pretvoriti u konkretne akcije koje mijenjaju živote. Njena energija, upornost i veliko srce čine je istinskim ponosom BiH. Neka njen put bude inspiracija svima - da nikada ne zaboravimo one kojima je pomoć potrebna i da uvijek širimo dobro i humanost.Amra Džeko rođena je 1. oktobra 1984. godine u Sarajevu. U braku s bh. dijamantom Edinom Džekom je od 2016. godine i imaju četvero djece: Unu, Danija, Daliju i Hanu. Amra iz prvog braka ima još i kćerku Sofiju.

Primjer kako se društvena odgovornost i ljubav prema svojoj zemlji mogu pretvoriti u konkretne akcije koje mijenjaju živote

Amra Džeko: Snaga srca

U vremenu kada su emocije rijetko na prvoj liniji događaja, Halid Bešlić je još jednom pokazao zašto nije samo muzička legenda, već i istinski čovjek iz naroda. Na maturskoj večeri u Sarajevu, Halid je iznenadio maturanata kada se pojavio kao specijalni gost i zapjevao – bez velike pompe, ali s ogromnim srcem. Generacija učenika zajedno za profesorima pozdravila je ovu bosanskohercegovačku legendu velikim aplauzom, a već na prvim taktovima svi su bili na nogama.Maturantima koji slave kraj jednog poglavlja i ulazak u novo, Halid je donio emociju, uspomene i pjesme koje se pjevaju generacijama. Njegov glas, i dalje snažan i pun duše, odzvanjao je salom dok su maturanti u glas pjevali „Miljacku“, „Romaniju“ i druge hitove koji su urezani u memoriju naroda.Nije se štedio, te je pjevao, šalio se, slikao i svojim prisustvom dokazao da zvijezda njegovog sjaja ne blijedi – već s godinama postaje još toplija. Bio je to trenutak koji će generacije maturanata pamtiti do kraja života.U društvu koje često slavi pogrešne uzore, Halid Bešlić ostaje oličenje dostojanstva, talenta i ljudske topline. Nije to bio običan nastup – to je bila lekcija iz ljudskosti, iz srca za srce.

Zapjevao sarajevskim maturantima

Bešlić: Generacija koja će pamtiti maturu 

Halid Bešlić: Sjećanje koje ne blijedi

U subotu je obilježena 33. godišnjica zločina u Pionirskoj ulici u Višegradu, poznatijeg kao “živa lomača”. U kući Adema Omeragića u kojoj su 14. juna 1992. godine zlikovci pod komandom osuđenog ratnog zločinca Milana Lukića žive zapalili 70 žena i djece, danas su izložene njihove fotografije. Fotografije onih čije porodice su ih uspjele sačuvati u višegradskom paklu prije 33 godine. Beba koja je imala samo dva dana kada je zapaljena nije imala ni ime. Po istom monstruoznom scenariju, 13 dana poslije, u kući Mehe Aljića u naselju Bikavac izvršen je identičan zločin. U dvije kuće oko 140 života ugasila je vatra, ili rafali zločinaca koji su pucali u one koji su bježeći iz plamena pokušavali spasiti goli život.- U suviše dugoj, tužnoj i nesretnoj historiji čovjekove nehumanosti prema drugom čovjeku, paljenje kuća u Pionirskoj ulici i na Bikavcu mora zauzeti istaknuto mjesto – ustvrdiće 17 godina kasnije sudija Patrik Robinson (Patrick) tokom izricanja presude Milanu i Sredoju Lukiću, osudivši ih na doživotnu kaznu, odnosno 27 godina zatvora.Zločini u Pionirskoj ulici i na Bikavcu pred Haškim tribunalom su svrstani među najmonstruoznije u ratovima na Balkanu, a Višegradu je pripalo visoko mjesto u historiji nečovječnosti i civilizacijske sramote, koje bez imalo grižnje savjesti, čak sa izopačenim osjećajem ponosa, čvrsto drži sve do danas.Na obilježavanju tužnih godišnjica iz godine u godinu je sve manje članova porodica ubijenih. Pitaju se hoće li iko dočekati da se lokacija s izgorjelim kostima pronađe, da žrtve višegradskih živih lomača barem budu dostojanstveno ukopane i da konačno dobiju svoj smiraj. Apeli da im se u tome pomogne ne pronalaze put do savjesti Višegrađana. Jedan anonimni telefonski poziv bio bi dovoljan da se s imena grada počne skidati pečat, kojeg nosi već duže od tri decenije.&nbsp;

Beba koja je imala samo dva dana kada je zapaljena nije imala ni ime

Višegrad: Tokom obilježavanja godišnjice

Historija neljudskosti

U moru loših vijesti, političkih prepucavanja i nesreća koje pune stupce crne hronike, sigurno da nas sve obraduje uspjeh nekog iz naše Bosne i Hercegovine.Bosanci i Hercegovci su skromni ljudi, malo im treba za osmijeh na licu, a ne skrivaju ni sreću zbog uspjeha nekog drugog. Pogotovo kada je to priznato na međunarodnom tržištu, kao što je i ovaj uspjeh bh. autorice Irme Husić.Naime, njeni romani „Čistačica na crno“ i „Očuh“ našli su se među najprodavanijim knjigama na Amazonu, najvećoj svjetskoj online knjižari koja ima više od 30 miliona naslova.Roman „Čistačica na crno“ nedavno je zauzeo prvo mjesto na Amazonovoj listi “Hot New Releases”, nadmašivši čak i međunarodne bestselere poput Alison Espachove. Ovo djelo, koje je već ranije proglašeno ultimativnim bestselerom u Bosni i Hercegovini u 2024. godini, sada pronalazi put i do čitatelja širom Evrope i svijeta.S druge strane, njen drugi roman „Očuh“, koji je već postao bestseler u BiH u 2025., trenutno se nalazi na trećem mjestu Amazonove liste najprodavanijih knjiga u kategoriji savremene evropske književnosti.Irma Husić rođena je 21. novembra 1981. godine u Bihaću, gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje, a potom i Pravni fakultet. Piše iz autentičnog unutrašnjeg poriva, donoseći glas onih koji se u književnosti često ne čuju, a sada njeni romani osvajaju svijet.

Donald Tramp: Pomiritelj svijeta

Alijini ljudi

Safet Zec: Veliki umjetnik

Zlo pušteno iz boce

Amar Dedić: Transfer karijere

Uhljebokratija

Edin Džeko: Dijamant bez granica

Izvinjenje i, ili ostavka

Džeko Hodžić: Glas za Srebrenicu

Gdje je tu pravda

Jasmina Sazdovski: Pravedna presuda

Odjek raketa

Amra Džeko: Snaga srca

Halid Bešlić: Sjećanje koje ne blijedi

Historija neljudskosti

Irma Husić: Romani osvajaju svijet

Kolumne

Donald Tramp: Pomiritelj svijeta

Alijini ljudi

Safet Zec: Veliki umjetnik

Zlo pušteno iz boce

Amar Dedić: Transfer karijere

Uhljebokratija

Edin Džeko: Dijamant bez granica

Izvinjenje i, ili ostavka

Džeko Hodžić: Glas za Srebrenicu

Gdje je tu pravda

Jasmina Sazdovski: Pravedna presuda

Odjek raketa

Amra Džeko: Snaga srca

Halid Bešlić: Sjećanje koje ne blijedi

Historija neljudskosti

Irma Husić: Romani osvajaju svijet