San Siro je gorio, a hiljade glasova skandiralo je: “Edin Džeko, Edin Džeko!” Legendarni bh. kapiten doživio je pravi spektakl emocija kada su navijači Intera, u čast njegovog povratka, priredili ovacije kakve su rezervisane samo za istinske velikane.Džeko je za Inter dao mnogo – golove, pobjede, trofeje, ali prije svega dostojanstvo i profesionalizam. Čovjek koji je u Milanu postao simbol borbe i poštovanja, ponovo je osjetio koliko ga “nerazzurri” vole.Publika je ustala na noge, a tribine su se pretvorile u more zahvalnosti prema napadaču koji je u plavo-crnom dresu ostavio trag dubok poput koraka legendi. Džeko nije samo nogometaš – on je ponos BiH, ambasador sportskog duha i dokaz da pravi šampioni ne zaboravljaju klubove koji su im dali poštovanje.

Džeko nije samo nogometaš – on je ponos BiH, ambasador sportskog duha

Edin Džeko: Istinski velikan

Kada se četiri policajca i jedan univerzitetski profesor nađu u grupi od ukupno osam osoba osumnjičenih da su počinili krivično djelo trgovina ljudima, vezano za iskorištavanje dvije maloljetne djevojčice rođene 2009. godine u svrhu prostitucije, onda to nije samo još jedan događaj u nizu iz rubrike Crna hronika.Jer, kada policajci, upravo oni koji bi trebali štititi, koji bi trebali razbijati lanac trgovine, postanu njegova karika i završe s lisicama na rukama, tada više ne govorimo o pojedincima, već o pravom, trulom sistemu.A, kada se zna da se u cijeloj toj jezivoj priči radilo o podvođenju maloljetnica iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja u kojoj je jedan od glavnih aktera bio univerzitetski profesor, onda je dimenzija užasa još veća. Jer, ta osoba bi trebala predstavljati, makar simbolički, obrazovanje, etiku, uzor mladima. Kakve su to, onda, vrijednosti koje živimo kada oni koji nam djecu podučavaju postaju učesnici njihove eksploatacije, seksualne i ko zna kakvog sve ne oblika?Dok na površinu isplivavaju strašni detalji, nije pitanje samo ono što se desilo, nego činjenica da je to, zapravo, bilo moguće.Grozna je spoznaja da su postojali putevi kuda se takvo zlo kretalo, dok je sistem, onaj koji je tu djecu trebao štititi, potpuno zakazao. Ovaj slučaj je naše ogledalo. Ono pravo, jasno, čisto, bez mrlja, ono u kojem ne vidimo samo odurne počinioce, već sve nas, naše institucije, društvo koje je dopustilo da najranjiviji među nama postanu žrtve moćnika i bešćutnika.Djevojčice koje su upale u njihove ralje nisu tek „štićenice doma“. One su djeca svih nas, one su naša i odgovornost ove države.Ako sada ne kažemo jasno i glasno da je ovo dno dna, onda ćemo potonuti još dublje. Dno bi moglo dobiti podrum.

Kakve su to, onda, vrijednosti koje živimo kada oni koji nam djecu podučavaju postaju učesnici njihove eksploatacije

Dno dna

Mjesecima je Elmedin Konaković uvjeravao javnost da „gasi Dodikovo lobiranje“, da „uskoro slijedi novi udar iz Kongresa SAD“ i da „nema pomoći onome ko lobira za Dodika“. Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović tek mu je nešto manje učestalo suflirao u crnim prognozama za dojučerašnjeg predsjednika RS.I dok su oni i njihovi partneri iz Trojke trijumfalno najavljivali nove američke sankcije, Dodik se - gle ironije - upravo trijumfalno vratio na scenu oslobođen istih.Njegova dugogodišnja priča o odlazećoj Bajdenovoj administraciji i lobiranje u SAD ipak nisu bili skupo šupljiranje.No, ono što su govorili ministar vanjskih poslova, član Predsjedništva i razne Ćudić, nesumnjivo jesu.Možda bi čovjek i mogao osjetiti neku vrstu zadovoljstva što je istina, napokon, ogoljena - da su ljudi iz Trojke zaduženi za vanjsku politiku obične varalice, neznalice opće prakse, prazne ljušture bez znanja, autoriteta i vizije. Ali teško je radovati se poniženju vlastite države. Jer ovo nije poraz Konakovića, već poraz Bosne i Hercegovine, koja je još jednom pokazala da njome upravljaju selfie diletanti, ljudi nedorasli zadacima koji traže ozbiljnost, rad i razumijevanje svijeta u kojem živimo.Vanjska politika je najteži, najosjetljiviji resor svake države. Traži tihu diplomatiju, stabilne kontakte i kredibilitet koji se gradi godinama. Umjesto toga, dobili smo ministra koji vanjsku politiku svodi na Facebook statuse, samopromociju, prepucavanja i laganja. Beskrajna laganja. Dobili smo realnost u kojoj je ministar vanjskih poslova više okupiran napadima na novinare zbog ružne slike o sebi u medijima (ah, dušica mala), nego vanjskom politike svoje zemlje za koju je zadužen.Dok su ozbiljni političari u regionu gradili odnose i stvarali mreže, naši su snimali selfije s aerodroma i pisali statuse o „patriotizmu“ uz puru i kahvu. Rezultat takvog pristupa je neumitan: BiH se danas ne pita ni u Vašingtonu, ni u Briselu, a čak ni u Beogradu i Zagrebu. A oni koji su se zaklinjali da će „ugasiti Dodikovo lobiranje“ - uspjeli su ugasiti samo vlastiti kredibilitet.Probosanska politika pod Trojkom srozala se na nivo političkog performansa. Nema ni strategije ni vizije, samo improvizacija i ishitreni populizam. Kad budu poraženi na izborima, neće iza sebe ostaviti ništa osim ruševina - ali i važnu lekciju - država se ne može voditi kao Instagram nalog. Niti se problemi rješavaju nizom besmislenih tv gostovanja i laprdanja. Ne spašava se nacija storijem, niti se diplomatija vodi statusima. BiH treba ozbiljne ljude, a ne influensere u odijelima. Oni koji misle da je politika pozornica za lični ego - neka je napuste. Jer dok se oni slikaju, država nestaje.

Potpuni krah Konakovićevog i Bećirovićevog lažnog entuzijazma i “bagerisanja”

Kako su selfi-ublehaši praktično pomogli Dodiku

To što se lijevi bek Sturma Emir Karić našao na spisku Sergeja Barbareza za novembarske kvalifikacije protiv Rumunije i Austrije i što je odlučio ipak igrati za BiH, nije sjelo austrijskim medijima. Tako su pojedini austrijski mediji toj vijesti posvetili značajnu pažnju s naglaskom kako će „bivši omladinski reprezentativac Austrije sada igrati protiv zemlje u kojoj je rođen“, ali i kako bi upravo duel BiH i Austrije u Beču 18. novembra mogao odlučiti plasman na Svjetsko prvenstvo.Karić je ove sezone jedan od ključnih igrača Sturma, odigrao je 17 utakmica, gotovo sve po 90 minuta, uz tri asistencije. Njegova tržišna vrijednost procjenjuje se na milion eura, a iza sebe ima bogato iskustvo igranja u austrijskoj i njemačkoj Bundesligi.Iza sebe ima iskustvo od 100 utakmica u austrijskoj Bundesligi, 27 u njemačkoj Bundesligi te 53 u njemačkoj 2. Bundesligi.

To što je na Barbarezovom spisku, nije sjelo austrijskim medijima

Emir Karić: Odabrao BiH

Pod vodstvom trenera Almira Karkelje, Bosna i Hercegovina dobila je još jedan veliki sportski uspjeh. Njegova dugogodišnja saradnja s višestrukom svjetskom prvakinjom Almirom Lizde donijela je još jedan pehar u našu zemlju – osmu uzastopnu svjetsku titulu u powerliftingu, osvojenu na prvenstvu održanom u Slovačkoj.Karkelja, poznat po svojoj predanosti sportu i disciplini, nije samo trener on je i načelnik Gorske službe spašavanja Prenj, te komandir policijske stanice u Jablanici. Njegov doprinos zajednici, kako u sportu tako i u službi, pokazuje koliko strasti i odgovornosti ulaže u svaki segment svog rada.Gradonačelnik Konjica Osman Ćatić nedavno je upriličio prijem za Almira Karkelju i Almiru Lizde, istaknuvši da su njihov trud i rezultati ponos cijelog grada i primjer mladima da se predanim radom mogu doseći svjetski vrhovi.Zahvaljujući trenerima poput Almira Karkelje, Konjic i Bosna i Hercegovina nastavljaju nizati sportske uspjehe i potvrđivati da se strpljenje, znanje i ljubav prema onome što radiš uvijek isplate.

Njegova saradnja s višestrukom svjetskom prvakinjom donijela je još jedan pehar

Almir Karkelja: Veliki uspjeh

Dok se narod svakodnevno trucka po magistralama koje više liče na kozije staze nego evropske ceste, glavno preduzeće zaduženo za izgradnju autoputeva – JP „Autoceste FBiH“ – opterećuju afere, uprave se hapse, ne prestaje se pričati o malverzacijama i beskrajnim „rebalansima“ troškova.Od početka projekta Koridora Vc prošle su dvije decenije, potrošeni su milioni eura kreditnog novca, a rezultat? Par desetina kilometara koji se grade godinama, otvaraju svečano po tri puta i opet – nisu gotovi! Dok svaka nova vlast obećava „historijski iskorak“, radnici na terenu čekaju nove ugovore, izvođači se mijenjaju, a rokovi se pomjeraju kao da su šala.Umjesto da se gradi, mijenjaju se projekti, šire troškovi, potpisuju čudni aneksi, a tenderi završavaju kod „provjerenih“ firmi bliskih vlastima. Svi pričaju o kilometarima, a niko ne priča o milionima koji su nestali u birokratskoj magli. Primjera je bezbroj, a evo samo jedan: afera „Zenica sjever“, gdje su se troškovi gradnje „čudom“ uvećali, samo je jedna u nizu koja pokazuje kako se javni novac trpa u privatne džepove.Umjesto kilometara autoputa, dobijamo kilometre izvještaja, saopćenja i izgovora. Umjesto brzine – usporavanje. Umjesto razvoja – zarobljavanje. Srbija, Hrvatska i Crna Gora odavno su nas ostavile u prašini, dok mi slavimo postavljanje table „radovi u toku“. U BiH, autoput nije simbol napretka – on je postao simbol nemoći, korupcije i bahatosti vlasti.Dok obični građani troše sate putujući po rupama i serpentinskim cestama, direktori i ministri se hvale „projektima stoljeća“. A istina je jednostavna – gotovo da nema metra bez mita. Hoćemo li ikada dočekati da kroz BiH prođemo autoputom – ili će i taj san, kao i sve drugo u ovoj zemlji, ostati zakopan ispod betona i korupcije?

Srbija, Hrvatska i Crna Gora odavno su nas ostavile u prašini, dok mi slavimo postavljanje table „radovi u toku“

Kilometarska obećanja, a ni metar autoputa

Iako nije mogao pomoći Sassuolu u osmom kolu Serije A protiv Rome zbog povrede zadobijene 9. oktobra u utakmici između Kipra i Bosne i Hercegovine, bh. stoper Tarik Muharemović je na drugi način, zaista prekrasan, na sebe skrenuo pažnju.Naime, Muharemović je ugostio bosanskohercegovačke paraplivače Ismaila Barlova i Ismaila Zulfića, zajedno s njihovim trenerom Amelom Kapom. Nakon utakmice, sportisti su sišli na teren, pozdravili igrače i dobili dresove od svog kolege iz nogometa.Muharemović je na Instagramu podijelio utiske:"Hvala od srca Anelu Džankoviću, treneru Amelu Kapi, Ismailu Barlovu i Ismailu Zulfiću na pozivu da pogledam film i provedem vrijeme s vama. Vaša energija, snaga i priča su nešto posebno, ponosan sam što sam imao priliku biti dio ove priče."Ovaj gest pokazuje da, i kada nije u mogućnosti igrati, Tarik Muharemović ostaje inspiracija i podrška bh. sportistima, potvrđujući da pravi heroji ponekad djeluju i izvan stadiona.

I kad nije u mogućnosti da igra, ostaje inspiracija i podrška bh. sportistima

Tarik Muharemović: Pokazao srce i van terena

Dok je ne tako davno jesen u brojnim domaćinstvima BiH mirisala na pečene paprike, turšije, razne džemove, dotle sve više kuhinja ostaje bez tih tradicionalnih mirisa. Jednostavno, cijene voća i povrća su takve da za pravljenje domaće zimnice nema računice. Paprika, paradajz, kupus, šljive i brojno drugo voće i povrće koje se, tradicionalno, koristi za pripremu zimnice ima takve cijene, kao da dolazi iz egzotičnih krajeva.I, dok u tome ima, donekle, istine, jer, bijeli luk stiže iz Kine, kruške iz Italije, paradajz iz Turske, krompir ko zna odakle sve ne, poljoprivrednici koji prodaju na pijacama su prisiljeni cijenama višim nego u tržnim centrima, koji, opet, daju prednost uvoznoj robi sumnjivog kvaliteta, barem preživjeti.U kakvom je stanju poljoprivredna proizvodnja u našoj državi govori činjenica da je u BiH tokom prvih šest mjeseci uvezeno voća i povrća u vrijednosti od gotovo 260 miliona KM! I tako domaćim poljoprivrednicima u stalnoj borbi s nedovoljnim poticajima, vremenskim nepogodama ne preostaje ništa drugo nego podići cijene.Njih se, jasno, u toj situaciji proglašava pohlepnim, ali država ništa ne čini da zaštiti vlastitu proizvodnju, odnosno, njen opstanak. U toj stalnoj igri, gdje se trud i znoj poljoprivrednika ne cijeni, gdje oni posustaju pred povrćem i voćem iz uvoza i gdje taj lanac diktira pravila, najviše gube građani.Ali, kad zemlja bogata njivama, suncem i vodom, kao i onima koji žele raditi i proizvoditi, samo da ima više sluha i brige, ne može do vlastite zimnice, onda nije problem ni u poljoprivrednicima ni građanima, već u politici koja je ih je sve zaboravila.

Domaćim poljoprivrednicima u stalnoj borbi ne preostaje ništa drugo nego podići cijene

Zimnica iz tuđine

Ovaj put su ga podveli pod djelo psihičkog nasilja.Nisu ga najavljivali, nisu ga promovisali, nisu o njemu javno raspravljali – samo su ga podvalili u set izmjena zakona zajedno s femicidom.Pitate se zašto?U javnosti je to prošlo potpuno neprimijećeno. Mi novinari smo, slučajno ili namjerno, u potpunosti zakazali.Trojkaška vlast - koalicija djece komunizma i Zukorlićevaca - mjesecima je pokušavala obezbijediti sebi mehanizme za cenzurisanje govora na internetu.Sjetite se pokušaja da se MUP-u KS omogući izdavanje prekršajnih naloga za govor mržnje na internetu koji će oni arbitrarno da određuju šta je. To su, tada, novinari uspjeli spriječiti.To nije prošlo, ali prošlo je ovo - u mnogo gorem obliku.Akciju su, mora se priznati, izveli vrlo domišljato. Prva meta bio je tip čiji vokabular kod svakog pristojnog čovjeka izaziva gađenje i mučninu. Prva žrtva - pokrivena žena koja radi za zvanično glasilo SDA - da se opozicija ne bi bunila. A onda su u krivičnu prijavu dodali i: suprugu ministra, zamjenicu državnog ministra i samoprozvanu „predstavnicu novinara“.Je li nekom još nije jasno zbog koga je ovaj zakon pisan i koga on treba da štiti? I kako se uopšte mjeri to „psihičko nasilje“? Za fizičko nasilje visina kazne zavisi od stepena povreda koje su nanesene - za masnicu ćete proći blaže nego ako nekome polomite vilicu.Tu imamo manje-više jasne i dokazive fizičke pokazatelje. Ali kako se tačno mjeri posljedica psihičkog nasilja i na osnovu kojih kriterija se utvrđuje da je djelo počinjeno?Tako što se neko osjeti zlostavljanim? Psihički. Mjerenjem njegovog osjećanja ćemo utvrđivati ozbiljnost djela i visinu zatvorske kazne?Ne vidite tu prostor za zloupotrebe i iživljavanje?Čekao sam nekoliko dana da vidim hoće li se iko oglasiti, hoće li iko reagovati na ovo uvođenje verbalnog delikta i cenzure na velika vrata. Niko - ništa.Vama, ljudskopravašima, „graDŽanistima“, borcima za slobodu - svaka čast. Vaši su na vlasti, pa vam je ovo očito potaman.Ali razmišljate li šta će biti sutra kad se SDA vrati na vlast i po istom članu zakona počne goniti vas - kao što su to htjeli u prošlom mandatu, ali nisu imali osnovu?Šta ćete onda?Hoće li opet biti: „Help Embassy, kme, kme…“?

Akciju su, mora se priznati, izveli vrlo domišljato

Verbalni delikt

Pronaći posao u BiH nije jednostavno, a pogotovo osobama s invaliditetom i drugim poteškoćama. Ipak, Muamer Zukanović iz Mostara primjer je uspješnog mladića kojeg invaliditet nije spriječio da ostvari jedan od zacrtanih ciljeva, a to je da pronađe posao u svojoj struci.Kao stručnjak za odnose s javnošću, s diplomom komunikologa, Zukanović se godinama prijavljivao na brojne konkurse. Uprkos diplomi, znanju i želji da doprinese svojoj zajednici i društvu, odbijenice su se nizale jedna za drugom. Razlozi se nisu krili u nedostatku kompetencija, već njegovoj „ograničenoj sposobnosti“ i po tome da su štake bile dio njegovog vizuelnog identiteta.Snaga njegove upornosti nadjačavala je silne prepreke na njegovom putu do zaposlenja, jer je, zahvaljujući projektu koji je podsticao zapošljavanje osoba s invaliditetom dobio priliku. Zukanović je danas zaposlen, zadovoljan i ispunjen poslom koji voli. Njegov primjer pokazuje koliko su upornost i vjera u sebe snažniji od predrasuda, ali i da s druge strane postoje oni koji podržavaju inkluziju.

Primjer uspješnog mladića kojeg invaliditet nije spriječio da ostvari jedan od zacrtanih ciljeva

Muamer Zukanović: Snaga upornosti

Dolazak zimskog perioda godine donosi dvije konstantne pojave. Prva je činjenica da se „skraćuje dan“ i da će noć trajati mnogo duže. Ovaj vikend ćemo „vratiti vrijeme“ na ono koje je realno naše, a zovemo ga zimsko. To znači da će se vratiti sat unatrag te da u danima koji nam dolaze mrak će padati već u popodnevnim satima. Druga pojava zime je iznimna zagađenost zraka kojoj svjedočimo desetljećima, a o njoj pričamo samo u zimskom periodu godine.Kotlina, kao što je sarajevsko-zenička, prirodno je predisponirana da u njoj nema horizontalnog strujanja zraka (advekcija). Nedostatak vjetra onemogućava da se određene čestice „raziđu“ te one postaju osnova nastanka prizemnog oblaka – magle. Ono što predstavlja problem je pojava aeropolutanata, zagađenih čestica za čiji je emisiju dominantno odgovoran čovjek. Kada se u atmosferu ispuštaju te čestice, koje zbog svoje veličine nose nazive PM10 i PM2.5 (particulate matter – suspendirane čestice), umjesto prirodne magle nastaje vještački i iznimno štetni smog. Nemogućnost vjetra je osnovni razlog zbog čega se isti zadržava u kotlini te guši stanovnike.<h2>Uzročnici zagađivanja</h2>Osnovni uzročnici zagađivanja zraka se nalaze u kućnim ložištima i pretjeranom broju automobila. Urbana gradnja, koja svakodnevno raste, nije praćena nijednim segmentom ostale infrastrukture. Bez gasifikacije, odnosno rješavanja grijanja u većini domaćinstava, dodatna urbana gradnja predstavlja ogroman problem. Osim ovoga, treba dodati i činjenicu da zgrade sprečavaju protok zraka te da ta „barijera“ smanjuje ionako lošu cirkulaciju zraka. Posebno se to odnosi na gradnju uz riječna korita. Zagađenje zraka kao problem postoji već godinama, ali je u posljednje vrijeme došao do izražaja. U posljednjem desetljeću broj stanovnika KS se povećao za samo 6.000, a broj automobila čak uduplao. Taj rast nije pratio razvoj infrastrukture u bilo kojem obliku. Svako sagorijevanje pravi veliki problem u atmosferi. Osim staklenog gasa CO2 veliki problem izaziva emisija SO2 koja se javlja kod nečistih goriva, odnosno onih koji imaju sumpora u sebi. Upravo je SO2 u atmosferi krivac za nastanak sulfidne kiseline i potencijalnih kiselih kiša. Bosna i Hercegovina je u „top3“ države po mortalitetu koji je izazvan nekvalitetnim zrakom koji udišemo. Ako se nastavi ovako, možda ćemo imati i neke evolutivne promjene te disati na škrge, ali jedno je sigurno – ova kotlina ima sve lošije prirodne uslove za život!Nije zagađenost samo zimi, ali ona zbog anticiklone i grijanja u tom periodu dolazi do izražaja. Statistika kaže da 3.300 ljudi, a to je 10 posto ukupnog mortaliteta, umire zbog lošeg kvaliteta zraka u Bosni i Hercegovini. <h2>Zaduženje KS</h2>Zbog svega spomenutog je prije nekoliko dana odjeknula vijest da se Kanton Sarajevo zadužuje za 45 miliona KM zbog rješavanja problema zagađenja u istom. Kada ovo pročitate dođe vam da pohvalite aktivnost i konstatirate kako je to sjajna vijest, ali je velika šteta zbog čega nisu sredstva planirana u budžetu za takvu djelatnost. Kredit je na 31,5 godina sa odgodom otplate od osam godina. Njega će, kao i sva ostala zaduženja, vraćati poreski obveznici Kantona Sarajevo. Kada se uzimaju krediti, bez obzira da li to radio kanton, neki privredni subjekt ili domaćinstvo, isti mora biti usmjeren u investicioni element. Svakako da će se svi u kantonu saglasiti da je čist zrak predispozicija života i „moliti“ zakonodavce da se uvijek u budžetu nađu pare za te aktivnosti. S problemom zraka se moraju uhvatiti svi nivoi vlasti uz ozbiljan plan. Sve dok zgrade „niču“ na vjetrovnim koridorima i uz riječna korita svaka odluka o borbi protiv zagađenja je „rekreativna“. Urbani razvoj ne obuhvata samo pravljenje kuća i zgrada – on mora biti praćen brojnom infrastrukturom koja obuhvata razne stvari – od parking mjesta do energetske efikasnosti. A najvažnije je sve to na vrijeme u budžetima planirati – da se ne bi dešavali „krediti“ koje će vraćati ne samo naša djeca – nego i unučad!

Nemogućnost vjetra je osnovni razlog zbog čega se isti zadržava u kotlini te guši stanovnike

Profesor Vedran Zubić pisao za "Dnevni avaz"

Profesor Vedran Zubić piše za "Avaz": Kreditom protiv zagađenja

Iako ove sezone ne uživa status standardnog prvotimca u redovima Fiorentine, Edin Džeko je još jednom pokazao zašto je i dalje sinonim za klasu i iskustvo. Sinoć je, u meču Konferencijske lige protiv Rapida iz Beča, iskoristio priliku koju mu je trener ukazao i opravdao povjerenje na najbolji mogući način.Kapiten fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine našao se u startnoj postavi “Viole”, a u 48. minuti susreta postigao je pogodak za 2:0, čime je praktično zapečatio sudbinu austrijskog predstavnika. Njegov osjećaj za prostor i mirnoća pred golom još jednom su podsjetili na to da godine za pravog golgetera ne predstavljaju prepreku.Bez obzira na smanjenu minutažu u Seriji A, Džeko i dalje ostaje ključna figura kada je najpotrebnije. Jednostavno je lider na terenu i van njega.Pogodak u Beču nešto je što priželjkuju i navijači fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, ali 18. novembra kada Zmajevi u posljednjem kolu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo gostuju kod Austrije.Podsjetimo, ukoliko izabranici Sergeja Barbareza tri dana ranije u Zenici savladaju Rumuniju osigurat će baraž za Mundijal, te će u Beču tražiti trijumf za direktan plasman na Mundijal koji se na ljeto 2026. godine igra u Kanadi, SAD i Meksiku.

Lider na terenu i van njega

Edin Džeko: Stari vuk

Noćni život u Sarajevu odavno je izgubio dušu. Grad koji je nekada disao uz zvuke gitara, bubnjeva i gužvu u klubovima, danas funkcioniše isključivo kad se dogodi neki veliki solistički koncert. Tada se nakratko probudi euforija, “zapale” društvene mreže, napune sale, i čini se da Sarajevo ponovo diše. Ali, čim se reflektori ugase, sve se vraća u staro stanje – u tišinu, sivilo i pustoš.Sve ono što je nekad činilo srž Sarajeva, onaj njegov prepoznatljivi duh, nestalo je zajedno s klubovima koji su bili temelj noćnog života. Sve se svelo na nostalgične večeri, na sjećanja onih koji se i dalje zaklinju da je prava muzika prestala postojati krajem osamdesetih, i da je sve poslije toga samo “šund”. Ta jugonostalgija, koja je nekad imala smisla, danas je postala okov. Sarajevo ne da da mu mladi dišu, jer se sve što je savremeno, energično i drugačije, proglašava površnim, „estradnim“, nedostojnim „pravog Sarajeva“ i pokušava se ugasiti.Paradoks je što upravo taj estradni svijet, koji se danas prezrivo odbacuje, ima svoje korijene ovdje. Gotovo cijela jugoslavenska estrada potekla je iz ovog grada, iz kafana, klubova i studija koji su u međuvremenu nestali. Sarajevo je bilo srce muzičke scene regiona, a danas je tek muzej tog vremena. O tim danima se priča sa sentimentalnom toplinom, uz fraze „eh, kako je nekad bilo“, dok sadašnjost polako gubi svaki ton, svaku notu, svaku emociju.Čak i kad neko pokuša oživjeti ovaj već uspavni grad, naiđe na zid – smeta buka, smeta gužva, smeta činjenica da se neko usudio svirati nakon jedanaest. Grad koji je nekad živio 24 sata sada se gasi čim padne mrak. Policijska sirena je postala jača od muzike, a mladi provod imaju samo onda kada u grad dođe neka velika zvijezda i zakaže svoj koncert, a i tada ih dočeka prezir i napad, jer za Boga miloga ko to sve pjeva u kulturnoj Zetri ili Skenderiji.Oni koji tvrde da Sarajevo nema estradu, zapravo ne razumiju da je upravo ovdje sve počelo – i da se sada živi samo na sjećanjima tog početka. Jer noćni život više nije stvar ritma, nego nostalgije. Sve što je ostalo su priče o koncertima, koji su jedini trenuci kada grad nakratko podsjeti sam sebe da još postoji.Sarajevo je tako postalo grad koji čeka. Čeka da mu neko donese muziku, da ga neko oživi na nekoliko sati, da neko „izvana“ podsjeti ljude kako izgleda život. A kad sve to prođe, ostaje samo tišina, kao podsjetnik da su nekada davno, u ovom istom gradu, postojali zvukovi koji su budili cijelu noć.

Sarajevo je bilo srce muzičke scene regiona

Okovi jugonostalgije

Cijene hrane u Bosni i Hercegovini odavno su prešle svaku granicu zdravog razuma. Mlijeko, hljeb, meso, ulje – sve je skuplje iz sedmice u sedmicu. Na pijacama vlada šok, u marketima očaj. Ljudi broje svaku marku, kupuju po komad, gledaju cijene, pa odustaju. Prosječna plaća više ne pokriva ni osnovne troškove, a vladajući – umjesto da djeluju – samo poziraju po skupim restoranima i slikaju se s tanjirima koje većina građana ne može ni sanjati.Građani se odriču mesa, voća, mlijeka. Majke kupuju manje da bi djeca imala više. O penzionerima da se i ne govori – njima su korpe prazne, a računi puni. Država koja ne može obezbijediti hljeb i mlijeko po normalnoj cijeni – izgubila je svaki smisao. A naši političari, umjesto rješenja, nude isprazne izjave i lažna obećanja.Dok kilogram mesa prelazi 20 KM, a litar ulja postaje luksuz, vlast traži nove načine da opravda svoju nesposobnost. Umjesto kontrole cijena, oni kontrolišu medije. Umjesto pomoći građanima, pomažu sebi. Umjesto planova, dijele funkcije.Bosna i Hercegovina danas je zemlja u kojoj radnik gladuje, a političar se goji. Narod u ovoj zemlji više ne živi – preživljava. A sve dok šutimo, oni će i dalje jesti na naš račun. I što je najgore – bez imalo grižnje savjesti.

Bosna i Hercegovina danas je zemlja u kojoj radnik gladuje, a političar se goji

Na granici razuma

Dr. Agnješka Bjenčik-Misala, profesorica i prodekanesa Univerziteta u Varšavi, istaknuta je naučnica i braniteljica istine o genocidu u Srebrenici. Kao jedna od glavnih organizatorica međunarodne konferencije „Never Forget Srebrenica“, održane povodom 30. godišnjice genocida, dr. Bjenčik-Misala snažno je podsjetila da je sjećanje na žrtve obaveza – ne samo moralna, nego i politička.Kroz svoju akademsku i javnu djelatnost, ona zagovara da univerziteti budu čuvari sjećanja, mjesta borbe protiv poricanja i normalizacije zla. Ističe važnost solidarnosti između Poljske i BiH, podsjećajući na historijsku ulogu Tadeuša Mazovijeckog, prvog izvjestitelja UN-a za ljudska prava na prostoru bivše Jugoslavije.Za dr. Bjenčik-Misalu, lekcije iz Srebrenice nisu zatvoreno poglavlje historije, već jasan poziv Evropi da djeluje odgovorno, dosljedno i na vrijeme – kako se zlo više nikada ne bi ponovilo.

Lekcije iz Srebrenice nisu zatvoreno poglavlje historije

Bjenčik-Misala: Poljska je razumjela tragediju Bosne

Dr. Agnješka Bjenčik-Misala: Glas istine

Fudbal u Bosni i Hercegovini odavno nije samo sport – to je poligon za interese, dogovore i manipulacije. Najveća sramota dolazi upravo od onih koji bi trebali biti simbol poštenja – sudija. Umjesto da budu čuvari pravde na travnjaku, oni su postali produžena ruka pojedinaca, klubova i moćnika koji iza kulisa vuku konce.Gotovo da nema kola u Premijer ligi BiH bez sramotne odluke. Dosuđeni penali koji ne postoje, poništeni regularni golovi, izmišljeni faulovi i crveni kartoni koji mijenjaju tok sezone – sve to postalo je svakodnevica. Navijači su ogorčeni, klubovi očajni, a Fudbalski savez BiH nijem.Posebno je skandalozno što se isti ljudi koji su “sahranili” sportski kredibilitet domaćih takmičenja, iz sedmice u sedmicu nagrađuju novim utakmicama. Greške se ne sankcionišu – naprotiv, sistem ih štiti. Umjesto da odgovaraju, mnoge sudije napreduju, kao da su dio nevidljive mreže koja odlučuje ko će opstati, a ko ispasti iz lige.VAR, koji je trebao unijeti red, u BiH služi da se potvrdi haos. Kod nas tehnologija ne pomaže istini, nego prikriva nepravdu. Umjesto da analiziramo igru, mi analiziramo suce. Umjesto da govorimo o talentima, govorimo o krađama.Bosanskohercegovački fudbal neće naprijed dok se ne prekine s ovim kriminalnim suđenjem. Jer dok se pošteni klubovi bore na terenu, drugi pobjeđuju za stolom – uz zvižduk, ali ne onaj sportski, nego korumpirani.Ovo nije više sport, nego lakrdija koja vrijeđa svakog navijača. I dok savez šuti, sudije kroje tabelu, a pravda – kao i na drugim nivoima u ovoj zemlji – ostaje na klupi.

Edin Džeko: Istinski velikan

Dno dna

Kako su selfi-ublehaši praktično pomogli Dodiku

Emir Karić: Odabrao BiH

Almir Karkelja: Veliki uspjeh

Kilometarska obećanja, a ni metar autoputa

Tarik Muharemović: Pokazao srce i van terena

Zimnica iz tuđine

Verbalni delikt

Muamer Zukanović: Snaga upornosti

Profesor Vedran Zubić piše za "Avaz": Kreditom protiv zagađenja

Edin Džeko: Stari vuk

Okovi jugonostalgije

Na granici razuma

Dr. Agnješka Bjenčik-Misala: Glas istine

Sramota bh. fudbala

Kolumne

Edin Džeko: Istinski velikan

Dno dna

Kako su selfi-ublehaši praktično pomogli Dodiku

Emir Karić: Odabrao BiH

Almir Karkelja: Veliki uspjeh

Kilometarska obećanja, a ni metar autoputa

Tarik Muharemović: Pokazao srce i van terena

Zimnica iz tuđine

Verbalni delikt

Muamer Zukanović: Snaga upornosti

Profesor Vedran Zubić piše za "Avaz": Kreditom protiv zagađenja

Edin Džeko: Stari vuk

Okovi jugonostalgije

Na granici razuma

Dr. Agnješka Bjenčik-Misala: Glas istine

Sramota bh. fudbala