Godinama prisutna, kontinuirana poskupljenja sve snažnije guše standard građana ove zemlje, u kojoj mjesečna primanja većine stanovništva ne dosežu ni minimum potreban za dostojanstven život. Cijena potrošačke korpe premašila je 3.350 KM, pa je s prosječnom plaćom od 1.600 ili najnižom od 1.000 KM moguće pokriti tek 47,78, odnosno 29,8 posto troškova života četveročlane porodice.
Razlika se ne pokriva štednjom, jer štednje nema. Pokriva se, uglavnom, zaduživanjem, nenamjenskim i kartičnim kreditiranjem tekućih potreba. Da je tako, pokazuju i podaci Centralne banke BiH, prema kojima, čak, 1,48 milijardi KM iznosi godišnji rast kredita registrovan kod sektora stanovništva. U tom kreditnom zaduženju dominiraju nenamjenski potrošački krediti, kao i stambeni.
Građani, praktično, žive od mjeseca do mjeseca, a u godini na izmaku tek rijetki imaju osjećaj završetka. Većina osjeća umor i to onaj od stalnih poskupljenja, gotovo bez predaha i stvarne stagnacije. Dok se na kraju godine sabiraju bilansi, građani BiH zbrajaju dugove. Međutim, najveći poraz ove godine nije samo rast cijena, nego tišina sistema. Dok se raspravlja o procentima, metodologijama izračuna, usklađivanjima, formulama, građani računaju dane do plaće. I tu nastaje jaz koji se sve više produbljuje, onaj između politike i stvarnog života.
A, dok krivicu za inflatorne pritiske i silna poskupljenja svi u lancu prebacuju s jednih na druge - trgovci na dobavljače, oni na državu, a država na svemir, na koncu se sve svali na leđa građana. Sudeći prema najavama, ta leđa će već u narednoj godini nositi i dodatni teret rasta cijena struje i lančanih poskupljenja, koja, u pravilu, izazove.
