Nakon sedmica provedenih van terena zbog povrede, Robert Levandovski se vratio, i to na način koji priliči samo istinskim fudbalskim velikanima. Na teškom gostovanju u Vigu, gdje je Barcelona savladala Seltu rezultatom 4:2, poljski napadač bio je apsolutni heroj utakmice, postigavši hettrik i podsjetivši sve zašto ga smatraju jednim od najboljih golgetera svoje generacije.Levandovski je već u 10. minuti načeo mrežu domaćih s bijele tačke, a potom je u 37. minuti, uz asistenciju Rašforda, ponovo bio precizan. Treći gol, kojim je potvrdio pobjedu i kompletirao svoj čudesni povratak, postigao je glavom u 74. minuti nakon kornera istog saigrača.Ovim učinkom, s 37 godina i 80 dana, Levandovski je ušao u historiju kao četvrti najstariji igrač koji je postigao tri gola u jednoj utakmici La Lige. Ispred njega su ostali samo Horhe Molina, Hoakin Sančez i legendarni Alfredo di Stefano – društvo kojem pripada samo elita.Levandovski je ovim nastupom još jednom dokazao da za njega godine nisu prepreka, nego dodatni motiv da iznova piše poglavlja svoje veličanstvene karijere.Poljak je ovom pobjedom približio Barcelonu na samo tri boda zaostatka za Realom i vratio im nadu da se mogu boriti za titulu.

Levandovski je ušao u historiju kao četvrti najstariji igrač koji je postigao tri gola u jednoj utakmici La Lige

Robert Levandovski: Kao vino

Jučer se u Sarajevu okupila fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine pred historijske utakmice. Iako smo od postanka reprezentacije često igrali historijske utakmice poput onih protiv Danske, Srbije i Crne Gore, Portugala, Francuske ili Republike Irske, bili smo uspješni samo 15. oktobra 2013. godine, kada smo pobjedom u Litvaniji (0:1) osigurali direktan plasman na Svjetsko prvenstvo koje se 2014. godine odigralo u Brazilu.Tada smo u posljednje dvije utakmice kvalifikacija ušli sa sudbinom u svojim rukama. Predvođeni Papetom Zmajevi su trebali pobijediti Lihtenštajn i Litvaniju za direktan plasman u Brazil, što si učinili. Tada su Zmajevi bili jedna od rijetkih svijetlih tačaka u državi. More problema bi se zaboravljalo na tih 90 minuta kada igra fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine i cijela država bi disala kao jedan. Sada je euforije manje nego tada. Objektivno govoreći, pred nama su jači protivnici nego što su bili tada Lihtenštajn i Litvanija, a naš tim ima generaciju koja se tek uigrava i stiče iskustvo.Iako je fokus javnosti i medija van terena zbog dešavanja na relaciji N/FSBiH - navijačke grupe i nema mnogo optimizma, Zmajevi bi mogli da ispišu nove stranice historije ne samo našeg sporta, nego i države. Nadamo se da ponovo mogu ujediniti državu i plasirati se na Svjetsko prvenstvo. Fali nam tako malo.

Zmajevi na dva koraka od Svjetskog prvenstva, mogu li pobjedama protiv Rumunije i Austrije ponovo ujediniti državu?

Historijske utakmice

Bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović još jednom je potvrdio da je jedno od najprepoznatljivijih lica regionalne i evropske kinematografije. Na Film Festivalu u Kotbusu u Njemačkoj osvojio je Grand Prix za najboljeg glumca za ulogu u hrvatskom filmu „Lijepa večer, lijep dan“, u režiji Ivone Jukić.Festival, koji važi za jedan od najvažnijih evropskih događaja posvećenih istočnoevropskom filmu, ove godine je prikazao 130 filmova iz 40 zemalja svijeta – a upravo je Emir ponio najveće glumačko priznanje.Ono što ovaj uspjeh čini posebnim jeste činjenica da Hadžihafizbegović treći put osvaja Grand Prix u Kotbusu. Prvi put nagrađen je za film „Ćefuri Raus“ reditelja Gorana Vojinovića, zatim za hrvatski film „Takva su pravila“ Ognjena Sviličića, a sada i za „Lijepa večer, lijep dan“.Uz prestižnu statuu, Hadžihafizbegović je dobio i novčani iznos od 5.000 eura, ali njegov najveći kapital i dalje su reputacija, kontinuitet i glumačka moć kojom osvaja publiku širom svijeta.U vremenu kada kultura često pada u drugi plan, Emir je dokaz da vrhunski talenat, dosljednost i strast prema glumi ne poznaju granice ni zastave. Njegov uspjeh nije samo lični, to je i uspjeh bh. filma, koji se zahvaljujući njegovim ulogama spominje u istom kontekstu s evropskim velikanima.Hadžihafizbegović je ponovo pokazao da pravi umjetnik ne pripada jednom narodu ili državi, nego publici koja prepoznaje istinsku emociju.Rođen je 20. avgusta 1961. godine u Tuzli, a od studentskih dana njegova adresa je u Sarajevu. Jedan je od najvećih glumaca na Balkanu, koji je za svoje iznimne kreacije nagrađen.U braku je s Aidom i imaju kćerku Amru i sina Edina.

U vremenu kada kultura često pada u drugi plan, Emir je dokaz da vrhunski talenat, dosljednost i strast prema glumi ne poznaju granice ni zastave

Emir Hadžihafizbegović: Het-trik glumačkog maestra

Dok na političkoj sceni turbulencije ne jenjavaju, jer gotovo iz dana u dan svjedočimo napetostima, raznim pregovorima, izgovorima, opstrukcijama, blokadama, prljavim igricama, dotle običan čovjek gubi tlo pod nogama.Tragedija kakva se dogodila u Tuzli, gdje je u požaru u Domu penzionera smrtno stradalo 13 starica i staraca, otkrivanje jezivih slučajeva trgovine ljudima, navođenja na prostituciju, seksualnog iskorištavanja u Živinicama, Kalesiji i Sarajevu, čije su žrtve maloljetnice, a glavni akteri policajci i profesori, nažalost, pokazuje koliko su naše institucije slabe i koliko je cijeli sistem zakazao.I dok se tragedije nižu, dok su posljednja hapšenja policijskih službenika samo vrh ledenog brijega, dotle se BiH sve više udaljava od evropskog puta.Korak naprijed, nazad dva ili tri, jasno je kada se sagleda posljednji izvještaj Evropske komisije koji donosi poraznu ocjenu: tokom protekle godine nije ostvaren nikakav napredak u većini ključnih oblasti.Jednostavno, Komisija ističe da reforme o kojima političari godinama govore ostaju „mrtvo slovo na papiru“.To što BiH, kako se ocjenjuje, zaostaje u reformama usljed „političkih tenzija“ građani ove zemlje debelo osjećaju. Ali, iako plaćaju cijenu neodgovornosti i truleži sistema, iako im evropska perspektiva ostaje sve dalja, nikako da se osvijeste kako se politika bavi sama sobom, dok oni plaćaju cijenu neodgovornosti.Pri tome, najviše brine što je ljudski život, život penzionera ili djeteta, postao izgleda nevažan. Ni smrt nedužnih u tragedijama, od Jablanice do Tuzle, činjenica da nam djecu podvode oni koji bi trebali da ih štite, ne predstavljaju okidač za revolt, pobunu i promjene, čime prešutno pristajemo na sve, nadajući se samo da će slični užasi zaobići našu kuću i porodicu. Zbog toga, takvi kakvi smo, zaslužujemo da nestanemo i da nas, po procjenama demografa, za nekoliko decenija ne bude na ovim prostorima, da ovu prelijepu zemlju nastane neki drugi narodi, koji nas po dobru svakako neće spominjati.

Ni smrt nedužnih u tragedijama, činjenica da nam djecu podvode oni koji bi trebali da ih štite, ne predstavljaju okidač za revolt, pobunu i promjene

Bolje da nas nema

Nikola Vasilj, reprezentativni golman Bosne i Hercegovine, nalazi se pred najvažnijom prekretnicom u karijeri. Nakon što je sa St. Paulijem ispisao historiju i izborio plasman u Bundesligu, Vasilj bi ovog ljeta mogao napraviti ogroman iskorak i preseliti u – englesku Premier ligu.Kako pišu njemački mediji, za Vasilja su se ozbiljno zainteresovali Brighton i Brentford, klubovi poznati po modernom skautingu i razvoju igrača. To je potvrda da je rad vrijednog i tiho posvećenog golmana konačno dobio zasluženo međunarodno priznanje.St. Pauli je spreman ponuditi mu novi dvogodišnji ugovor, ali s obzirom na to da Vasilju ističe trenutni ugovor, čini se da je vrijeme za novi izazov. Od slobodnog igrača u Zorji do heroja hamburške publike – njegov uspon je priča o strpljenju, borbi i kvaliteti.Ako se transfer zaista ostvari, Nikola Vasilj bi mogao postati još jedan bh. fudbaler u elitnom rangu engleskog fudbala – i ponos navijača Bosne i Hercegovine širom svijeta.

St. Pauli je spreman ponuditi mu novi dvogodišnji ugovor

Nikola Vasilj: Ponos BiH

Sistem koji nas treba štititi pretvorio se u neprijatelja. Na svakom koraku osjeti se manjak odgovornosti, svaki događaj podsjeća koliko smo ranjivi pred vlastitim institucijama. U Tuzli, dok bi Dom za penzionere trebao biti utočište i mjesto gdje bi posljednje godine života proveli u miru i spokoju, dešava se požar koji sa sobom odnosi 12 života, a preživjeli ostaju traumatizovani. Policija, koja treba da nas štiti, podvodi maloljetnice, i to iz Doma za nezbrinutu djecu. Vukovi u ovčijem krznu, umjesto da budu karika sigurnosti, postaju ruka koja podvodi u mrak.Sve ovo nije niz nesretnih slučajeva, to je odraz sistema koji se urušava iznutra, u kojem moć i privilegija imaju prednost nad životom i dostojanstvom običnog čovjeka. Dok se premijeri štite od građana, dok specijalci obezbjeđuju nebitne ceremonije moći, običan čovjek ostaje nezaštićen, prepušten borbi za goli život, nasilju i nepravdi. Svaka tragedija postaje samo statistika, svaka prevara institucija – rutina.Ali, ovo nije samo nepravda prema pojedincu, ovo je sistemska bolest. Dok državni aparati funkcionišu kao zaštitnici interesa elita, narod postaje brojka preko koje se ubire porez. Nijemo posmatra kako svakim danom neko biva ubijen, silovan, podvođen ili kako se guši u dimu požara koji ne može da se sanira. Gdje su granice ovog raspada? Dok se svijet smješta u medijske performanse i diplomatske fraze, stvarnost gori pred našim očima: kuće, domovi, životi nestaju, a odgovorni i dalje zauzimaju fotelje i govore bit će bolje.Na kraju, država koja ne čuva svoje starce, svoju djecu, svoje građane – to nije država, to je prazna ljuštura. Sistem koji treba štititi, sada nas guši vlastitim propustima, zakoni i policija koji su obećavali sigurnost pretvorili su se u hladne statistike smrti i nepravde. Svaka tragedija prolazi, a ništa se ne mijenja, svaki požar, svaka izdaja povjerenja, svaka zloupotreba moći postaje još jedan znak raspada koji guta sve pred sobom. U toj tišini odgovornosti, preostaje samo hladan, bespoštedni prizor propadanja – bez heroja, bez pravde, samo nepovratna šutnja sistema koji je zaboravio šta znači štititi.

U toj tišini odgovornosti, preostaje samo hladan, bespoštedni prizor propadanja

Sistem kao prazna ljuštura

Vatrogasac Jasmin Jahić, starješina Profesionalne vatrogasne jedinice Tuzla, pokazao je u utorak šta znači istinska hrabrost.U noći kada je požar zahvatio Dom penzionera i odnio živote 12 korisnika, Jahić i njegovi saborci ušli su u zgradu punu dima i panike, kako bi spasili one koji nisu mogli pobjeći sami.– Akcenat je bio na evakuaciji nepokretnih i teško pokretnih štićenika, dok se istovremeno gasio požar – kazao je Jahić, ističući nesebičan rad svih službi koje su pritekle u pomoć. Zahvalio je policiji i medicinskim ekipama koje su reanimirale nekoliko unesrećenih na licu mjesta.U akciji je učestvovalo više desetina vatrogasaca, od kojih je njih pet završilo na bolničkom liječenju. Iako iscrpljeni i povrijeđeni, nijedan nije odustao dok posljednji štićenik nije bio izvan opasnosti.– Radimo dok ne padnemo, niko ne pita postoji li umor – rekao je Jahić, simbol požrtvovanosti i snage.Njegova smirenost, profesionalizam i humanost u najtežim trenucima čine ga herojem dana i ponosom Tuzle.

Radimo dok ne padnemo, niko ne pita postoji li umor, rekao je

Jasmin Jahić: Vatrogasac bez straha

Grupica građana Sarajeva jučer je s transparentima upala u zgradu Vlade KS. Ne, jer je u Tuzlu umrlo 12 starih i bolesnih. Ne, jer u policiji bujaju pedofilske afere. Ne, jer je prije godinu u Jablanici ubijeno 19 naših sugrađana, bez da je do danas iko odgovaroa. Ne, oni protestuju jer se danas u Zetri igra utakmica između izraelskog Hapoela i arapskog Dubaija. A pitanje koje se nameće samo od sebe glasi: kako to da je Bošnjacima danas, i lijevima i desnima, Palestina preča od Tuzle i Jablanice? Možda je odgovor upravo u tome što taj narod nikada nije razvio nacionalnu svijest u modernom, državnom smislu. Onu koja podrazumijeva osjećaj odgovornosti za vlastitu zemlju, institucije i društvo. Religioznijim Bošnjacima je lakše da se poistovjete s „braćom muslimanima“ širom svijeta - to ne zahtijeva ni plan ni viziju, već samo emotivnu solidarnost i moralnu superiornost. Onim sekularnijim, pak, najčešće urbanim i “progresivnim”, još je lakše - oni ne bježe u islam, nego u globalni kosmopolitizam, u gotove zapadne obrasce ljevičarskog moralisanja. Danas Gaza, sutra Amazonija, prekosutra klimatske promjene - uvijek neka velika tema koja im omogućava da izgledaju moralno uzvišeno, a da pritom ne moraju pogledati oko sebe.Jer, kako biti Bošnjak ili Bosanac u stvarnom, odraslom smislu te riječi? To bi značilo prihvatiti da imaš kakvu-takvu državu - sa svim njenim manama, kompromisima, korupcijom i odgovornostima. To bi značilo da se baviš vodovodom, pravosuđem, policijom, industrijom, javnim nabavkama, penzionim fondovima. Ukratko, da se baviš stvarima koje ne možeš riješiti objavom na Facebooku.Ali to je teže. Mnogo teže nego vikati “Free Palestine” ispred zgrade Vlade dok ti zemljaci umiru jer im gori zgrada. Bosanac je, zapravo, u bijegu - bježi od sebe, od vlastite stvarnosti, od odgovornosti da oblikuje zemlju u kojoj živi. On će uvijek pronaći “veću” temu: ako ne Palestinu, onda će to biti Amerika, Srbija, Rusija, masoni ili farmaceutski lobi. Samo da ne mora pogledati u ogledalo i priznati da ga vlastiti haos više ne uzbuđuje jer je postao suviše stvaran.Zato je lakše brinuti za Gazu nego za Tuzlu. Lakše je protestovati zbog Hapoela nego zbog kamenoloma, urušene bolnice ili mrtvih penzionera.Palestina je metafizička utjeha - mjesto gdje još možemo biti moralno čisti jer nemamo nikakvu stvarnu moć da išta promijenimo. A ovdje, u Bosni, svaka odgovornost počinje od nas samih.I upravo zato - bježimo. U tuđe ratove, tuđe nepravde, tuđe tragedije. Jer 30 godina na svim nivoima, od pravosuđa preko politike do kulture - našu državu vodimo na stand byu – bez plana, kadrova, vizije i rada.

Palestina je metafizička utjeha - mjesto gdje još možemo biti moralno čisti

Je li Palestina preča od Tuzle?

Šef Delegacije EU i specijalni predstavnik EU u BiH, Luiđi Soreka (Luigi Soreca) u svojoj novoj kolumni osvrnuo se na proširenje Evropske unije, gdje je između ostalog naveo da se Evropska unija priprema za prijem novih članica, po prvi put nakon više od decenije.Kolumnu prenosimo u cijelosti:- Evropska unija se priprema za prijem novih članica, po prvi put nakon više od decenije. Proširenje Unije je realna mogućnost u narednim godinama. Njegova hitnost, uvažavajući geopolitičke promjene i osiguranje mira i stabilnosti na evropskom kontinentu, čini proširenje jednim od najvećih prioriteta Evropske unije. Potvrda toga su i nedavne posjete Bosni i Hercegovini predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, predsjednika Evropskog vijeća Antonia Coste, visoke predstavnice i potpredsjednice Kaje Kallas te komesarke za proširenje Marte Kos.U procesu proširenja jasno postoje oni koji su otišli najdalje. Crna Gora je postavila cilj da okonča pregovore o pristupanju do kraja 2026. godine, Albanija za kraj 2027. godine. Bosna i Hercegovina, uprkos ogromnom potencijalu ove zemlje, još uvijek nije formalno započela proces pristupnih pregovora. U Izvještaju o Bosni i Hercegovini, objavljenom jučer u okviru Paketa o proširenju, navode se određeni pozitivni koraci, uključujući usvajanje zakonā o zaštiti podataka i graničnoj kontroli, kao i potpisivanje statusnog sporazuma sa Frontexom, što je rezultiralo angažmanom više od stotinu službenika Frontexovog Stalnog korpusa u Bosni i Hercegovini u cilju pružanja podrške Graničnoj policiji BiH. Međutim, cjelokupna slika za 2025. godinu ističe nedostatak napretka. Izvještaj bi trebao poslužiti kao suštinski vodič koji može pomoći Bosni i Hercegovini da nadoknadi izgubljeno vrijeme. Postoje određene naznake da bi u predstojećem periodu Bosna i Hercegovina mogla usvojiti Zakon o VSTV-u BiH i Zakon o sudovima, te imenovati glavnog pregovarača i pregovarački tim, čime bi se stvorile pretpostavke za održavanje prve Međuvladine konferencije i otvaranje pristupnih pregovora.Kako je jučer istakla visoka predstavnica i potpredsjednica Kallas prilikom predstavljanja paketa o proširenju, pristupanje Evropskoj uniji ostaje pravičan i izazovan proces, temeljen na ostvarenim rezultatima. Zakon o VSTV-u BiH i Zakon o sudovima morat će biti usvojeni u cijelosti u skladu sa evropskim standardima, prvenstveno u skladu s preporukama Venecijanske komisije i preporukama Evropske komisije.Kada je riječ o imenovanju glavnog pregovarača i pregovaračkog tima, kao i kod svih drugih zemalja u pristupnim pregovorima, tu odluku donosi Bosna i Hercegovina u skladu s Ustavom i relevantnim propisima. Za EU je najvažnije da Bosna i Hercegovina ima pouzdanog sagovornika s Evropskom komisijom. Da bi se to postiglo, glavni pregovarač i pregovarački tim moraju moći nastupati jednim glasom, u ime cijele zemlje, te biti operativni, tj. imati resurse, kapacitete i znanje za efikasno vođenje pregovora Bosne i Hercegovine s EU.Prva Međuvladina konferencija bi se mogla organizovati do kraja 2025. godine, pod uslovom da se ispune svi uslovi. Želimo izbjeći situaciju u kojoj institucije u Bosni i Hercegovini gube vrijeme i tokom 2026. godine, upravo u trenutku kada druge zemlje u regiji koriste svoje vrijeme produktivno kako bi napravile završne korake ka punopravnom članstvu.Bosna i Hercegovina ima složeno uređenje koje iziskuje koordinaciju i usklađivanje obično suprotstavljenih političkih stavova. Posljedično, donošenje odluka često traje duže. Uz osiguravanje da uređenje omogućava diskusije iz različitih perspektiva i iznalaženje kompromisnih rješenja, ključno je i da Bosna i Hercegovina ima funkcionalnije demokratske institucije koje mogu jednostavnije donositi odluke.Jedan od razloga zbog kojih želimo što prije formalno pokrenuti proces pristupnih pregovora – osim što je to korak naprijed ka punopravnom članstvu – jeste i sama činjenica da pregovori predstavljaju priliku da se na sveobuhvatan i strukturisan način razgovara o uređenju Bosne i Hercegovine, uz snažniju podršku šire ekspertize koja postoji u okviru Evropske komisije. Okvir pristupnih pregovora, sa svojom metodologijom klastera i poglavlja, nudi najbolji način za podršku zemlji u uspostavljanju funkcionalnijih demokratskih institucija koje joj omogućavaju da uspije i zauzme svoje mjesto u Evropskoj uniji.Usaglašavanjem Reformske agende za Plan rasta u septembru, vlasti Bosne i Hercegovine su još jednom pokazale da je, kada postoji politička volja, moguće da zemlja postigne usaglašena, konsenzusna rješenja u kojima su svi na dobitku i koja donose koristi svima koji žive u ovoj zemlji. Preostalo je tek nekoliko koraka do formalnog pokretanja pristupnih pregovora koji bi trebali imati transformativni učinak na funkcionisanje institucija Bosne i Hercegovine. Sada je vrijeme da se ti koraci naprave - navodi se u kolumni Soreke.&nbsp;

Preostalo je tek nekoliko koraka do formalnog pokretanja pristupnih pregovora, naveo je Soreka 

Kolumna Soreke: Evropska unija se priprema za prijem novih članica, Izvještaj za BiH je smjernica za prolazak kroz cilj

Amila Gadžun, majka čija je kćerka Džena preminula, ne prestaje se boriti za pravdu ni nakon četiri godine borbe.Ona danas stoji pred svijetom s bolom koji je teško opisati riječima. Njena priča potresla je cijelu Bosnu i Hercegovinu, a Amila je postala simbol majčinske hrabrosti i borbe za pravdu.U trenutku kada je izgubila Dženu, njen život se promijenio zauvijek. Iako tuga nikada neće potpuno nestati, Amila svakodnevno pronalazi snagu da se bori za istinu i pravdu. Njena otvorenost i spremnost da javno govori o tragediji koja ju je zadesila dirnula je mnoge, a njen glas postaje glas svih onih koji traže pravdu za nevine žrtve.Amila Gadžun nije samo majka u žalosti – ona je borac. Njena hrabrost inspiriše zajednicu da se ne pomiri sa zlom i da zajedno traži odgovornost onih koji su počinili strašan čin. U ovom trenutku, njena priča podsjeća nas koliko je važno saosjećati, podržavati i stajati uz one koji prolaze kroz neizmjeran gubitak. Suđenje u predmetu „Džena Gadžun“, u kojem se zbog smrti djevojčice terete doktori Suad Rožajac, Nina Jovanović i Jasmina Halimić, traje već dugi niz mjeseci, ali hrabra Amila nikada neće odustati da se bori za svoje dijete i da istina izađe na vidjelo.

Ona danas stoji pred svijetom s bolom koji je teško opisati riječima

Amila Gadžun: Majka koja ne odustaje

Pojedini policijski organi, koji trebaju da nas štite od kriminala, upravo rade suprotno – bave se njime, što potvrđuju sumnje, optužnice, ali i presude u našoj državi.Građani, koji trebaju biti zaštićeni, čini se da svakodnevno gube vjeru i nadu u sigurnost, pa često glavni grad BiH nazivaju „divljim Zapadom“. Ipak, takva krivična djela rasprostranjena su po cijeloj državi, a policijski službenici bave se očigledno svačim.Na području Tuzlanskog kantona nedavno su uhapšena četiri policajca, a zbog navođenja maloljetnica na prostituciju. U Sarajevu su tokom vikenda uhapšena dva policajca zbog veze sa spolnim uznemiravanjem maloljetne osobe. Ove godine, policajac je uhapšen zbog odavanja službene tajne bjeguncu od hrvatskog pravosuđa. Zabrinjavajući događaj se desio i 2022. godine, kada je policajac iz Sarajeva koji je vozilom udario djevojku pobjegao, nakon čega je suspendiran, uslovno kažnjen i opet vraćen na posao.Jučer je uhapšen i pripadnik MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona, kada je u njegovom automobilu pronađeno 50 kilograma skanka.Tokom 2022. godine, Sky je otkrio kriminalce, pa je tako uhapšen i granični policajac koji je prevozio drogu iz Srbije za Sarajevo. Djela su, očigledno, brojna, od dječije pornografije, bludnih radnjih, droge, pa sve do zloupotrebe položaja. Postavlja se pitanje koliko je takvih djela skriveno i „zataškano“? Šta sve građani ne znaju i ko štiti takve policajce koji ne zaslužuju značku. Žalosna je činjenica da, kada policajac postane kriminalac, građanin postaje meta bez zaštite i bez pravde.

Jučer je uhapšen i pripadnik MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona, kada je u njegovom automobilu pronađeno 50 kilograma skanka

Kada čuvari reda postanu počinioci kriminala

Visoka predstavnica Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaja Kalas (Kallas) iz Sarajeva je jučer poslala jasne i prinicipijelne poruke.Tokom posjete BiH, Kalas je podsjetila da je odgovornost za budućnost zemlje u rukama domaćih vlasti, naglašavajući da međunarodna zajednica ne može vječno donositi odluke umjesto njih.– Ovo je vaša zemlja, i 30 godina nakon rata nije potrebno da međunarodna zajednica stalno interveniše – poručila je Kalas, ističući da BiH mora pokazati političku zrelost i kapacitete za samostalno odlučivanje.Njene poruke bile su jasne: reforme su nužne, institucije moraju preuzeti punu odgovornost, a Evropska unija ostaje partner, ali ne i tutor. Možda to može izazvati gnjev nekih političkih aktera u Sarajevu, ali ako želimo bilo kakav napredak, moramo biti u stanju da postignemo neki dogovor.Kalas je naglasila i važnost imenovanja glavnog pregovarača, koji će voditi proces evropskih integracija. Također, bitne su i izjave koje su tiču toga da se neće dozvoliti sigurnosni vakuum u našoj državi i da je u tome važna uloga EUFOR-a.Poruke koje je poslala iz Sarajeva odražavaju stav jedne odlučne evropske diplomatkinje – da budućnost BiH zavisi isključivo od spremnosti njenih lidera da djeluju u interesu građana i evropskih vrijednosti.

Tokom posjete BiH, Kalas je podsjetila da je odgovornost za budućnost zemlje u rukama domaćih vlasti

Kaja Kalas: Jasne poruke

Postupanje premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka u vezi s nedavnim slučajem policajaca optuženih za pedofiliju pokazalo je zabrinjavajući nivo nepoznavanja osnovnih zakonskih procedura i manjak političke zrelosti.Njegova izjava da „Vlada pokreće istragu“ ne samo da je pravno neutemeljena, već i opasna, jer stvara utisak da izvršna vlast može zadirati u nadležnosti pravosuđa. Takve izjave podrivaju povjerenje javnosti u institucije i pokazuju površno razumijevanje uloge vlasti u demokratskom sistemu.Još problematičnije je što je Uk, kao premijer, ovakvu izjavu dao u trenutku kada su građani već duboko uznemireni prirodom samog slučaja.Umjesto da pruži smiren, kompetentan i institucionalno utemeljen odgovor, on je reagovao impulzivno, očigledno vođen željom da pokaže odlučnost pred kamerama. Time je dodatno doprinio haosu i zbunjenosti javnosti.Ovaj slučaj razotkrio je i šire slabosti krizne komunikacije Vlade Kantona Sarajevo. Umjesto da zajednički nastupe s jasnim porukama i u okviru svojih nadležnosti, članovi Vlade su se upetljali u kontradiktorne izjave – od Ukove „istrage“ do Katicinog „suspendovanja“ policajaca, što također nije njegova nadležnost.Sve to pokazuje da Vlada KS, pod vodstvom Nihada Uka, nema razvijen sistem odgovorne i koordinisane reakcije na krizne situacije. Umjesto odlučnosti, vidjeli smo improvizaciju i neznanje.U ozbiljnom političkom ambijentu, takvi gafovi morali bi povući odgovornost, jer javnost od premijera očekuje kompetenciju, a ne populizam i pravne zablude.

Njegova izjava da „Vlada pokreće istragu“ ne samo da je pravno neutemeljena, već i opasna

Premijer "istražitelj"

Sarajevo je konačno dobilo vođu.Mario Cvitanović, šef stručnog štaba FK Sarajevo, u kratkom periodu je uspio ono što mnogima prije njega nije pošlo za rukom – probuditi Bordo ponos i vratiti vjeru navijačima da se Koševo ponovo može tresti od euforije. Pobjeda protiv Posušja je novi dokaz ove tvrdnje.Ostavio je trenerski trag u Hrvatskoj, a Sarajevo je odabrao kao novu bitku i novi izazov. Disciplinom, modernim pristupom i autoritetom gradi ekipu koja igra agresivno, hrabro i bez kompleksa, baš kako navijači vole. Na svakom treningu i utakmici pokazuje da nije došao preživljavati, nego osvajati.Cvitanović je udahnuo novu energiju svlačionici, spojio mlade talente i iskusne igrače, te jasno poručio: Sarajevo ne pristaje na prosječnost. U vremenu kada klub traži povratak na vrh i izlazak u Evropu, on djeluje kao trener koji tačno zna gdje ide i šta želi – pobjede, trofeje i pun stadion.

Cvitanović je udahnuo novu energiju svlačionici, spojio mlade talente i iskusne igrače

Mario Cvitanović: Trener po mjeri Sarajeva

Uniforma se pretvorila u masku zla. Oni koji bi trebali biti bedem protiv kriminala – danas su njegovi najbolji vojnici. Kada policajac siluje povjerenje građana, kada drogu dilaju oni koji bi je trebali zaplijeniti, kada se maloljetnice iskorištavaju pod zaštitom onih koji bi ih trebali braniti – onda više nemamo državu, nego kriminalni kartel s grbom i rotacijom.U Tuzli, četiri policajca učestvuju u trgovini ljudima, u lancu eksploatacije maloljetnica. Ne govorimo o propustu, nego o organizovanim predatorima u srcu sistema. U Sarajevu nešto slično, uhapšena dvojica.Više operacija organiziranog kriminala, tone narkotika, pranje novca, mafijaška mreža u kojoj su bili i policajci i visoki službenici. Ovi ljudi su nosili značku, ali radili za podzemlje. Sve ovo pokazuje koliko je duboko trulež otišla: mito, reket, zaštita kriminalaca. Ako imaš keš — zakon se piše po tebi. Ako nemaš — neka ti je Bog na pomoći.Otkud policajcima skupocjeni automobili? Da nije možda od plate… Unosne su konekcije s narkoklanovima. Luksuz na uništenim životima djece koja tu istu drogu kupuju. Dok institucije glume da rade, kriminal je dobio uniformu. Da li iko još može pogledati roditelja u oči i reći: „Vaše dijete je sigurno!“?Kako je sigurno kad su policajci makroi? Kako je sigurno kad policija šverca drogu? Kako je sigurno kad policija krade, ucjenjuje, preprodaje, štiti mafiju? Ne, ovo više nisu izuzeci. Ovo je postao sistem.Sistem koji tolerira da najgori među nama nose značku, da se kriminal nagrađuje šutnjom, da se moral izbacuje kroz prozor službenog automobila s rotacijom. Vrijeme je da prestanemo lagati sebe.Ne trebamo reformu. Ne trebamo saopćenja i izvinjenja. Treba nam čistka. Bager kroz institucije.Treba javno imenovati svaku uniformu koja je izdala svoju zakletvu. Treba im oduzeti čin, imovinu, slobodu i obraze. Jer, kada policajac postane kriminalac, građanin postaje meta bez zaštite, bez pravde i bez budućnosti.

Dok institucije glume da rade, kriminal je dobio uniformu

Čuvari zakona pretvoreni u zvijeri

Iako se dugo vremena spekuliralo da lažima i spletkama sklon Konaković negira ono što su svi vidjeli, a to je da NiP puca po šavovima, tek je javni odlazak Jasmina Ademovića i nekoliko općinskih vijećnika i jednog kantonalnog, ponovo pokazao pravo lice Elmedina Konakovića. Dok je Konaković pozivao novinare N1 na baklavu da vide kako mu je stranka jedinstvena, sada pije gorku čorbu zbog mahalašenja, varanja, nepotrebnog konfrontiranja sa novinarima, drugim strankama, liderima i uglednicima bez ikakvog zdravog rezona.Mladi Ademović, iako je njegovo imenovanje bilo nepotrebno kontroverzno upravo zbog glupog Konakovićevog obrazloženja „da je genetski predisponiran“ na poziciju predsjednika Gradskog vijeća, sada je udario Konakovića tamo gdje je to zaista najtačnije.Stav da ekipa oko njega više ne želi da učestvuje u međustranačkom bratoubilačkom ratu i da ne žele da ga prate na tom putu, je pokazalo činjenicu koju svi znaju: NiP je potpuno izoliran, sa tom strankom i Konakovićem ne želi niko ozbiljan, a i SDP i Naša stranka sigurno neće žrtvovati sebe iduće godine zbog prgavog neuspješnog košarkaša.Sada ostaje pitanje šta će uraditi Ademović stariji. On je osnivač NiP-a i najzaslužniji za sistematizaciju stranke i njeno ustrojstvo. Nesposobni Konaković je tu oteo obavještajnu serioznost Ademovića i organizaciono iskustvo.Bit će zanimljivo sačekati rasplet kojim će političkim putem i u kojoj političkoj formi grupa oko Ademovića odlučiti da se bavi politikom i izađe na izbore iduće godine.Ono što je najočiglednije jeste da su se u prvom koraku potpuno odvojili od kontaminiranog, propalog i tužilačko-istražiteljski jedino zanimljivog Konakovića.Sve što odluči ta ekipa sigurno je bolje od ostanka na brodu kojeg je maloumno izbušio nesposobni „lider“ i još nesposobniji ministar vanjskih poslova BiH.

Robert Levandovski: Kao vino

Historijske utakmice

Emir Hadžihafizbegović: Het-trik glumačkog maestra

Bolje da nas nema

Nikola Vasilj: Ponos BiH

Sistem kao prazna ljuštura

Jasmin Jahić: Vatrogasac bez straha

Je li Palestina preča od Tuzle?

Kolumna Soreke: Evropska unija se priprema za prijem novih članica, Izvještaj za BiH je smjernica za prolazak kroz cilj

Amila Gadžun: Majka koja ne odustaje

Kada čuvari reda postanu počinioci kriminala

Kaja Kalas: Jasne poruke

Premijer "istražitelj"

Mario Cvitanović: Trener po mjeri Sarajeva

Čuvari zakona pretvoreni u zvijeri

Jasmin Ademović: Odmicanje od propalog i konfliktnog Konakovića

Kolumne

Robert Levandovski: Kao vino

Historijske utakmice

Emir Hadžihafizbegović: Het-trik glumačkog maestra

Bolje da nas nema

Nikola Vasilj: Ponos BiH

Sistem kao prazna ljuštura

Jasmin Jahić: Vatrogasac bez straha

Je li Palestina preča od Tuzle?

Kolumna Soreke: Evropska unija se priprema za prijem novih članica, Izvještaj za BiH je smjernica za prolazak kroz cilj

Amila Gadžun: Majka koja ne odustaje

Kada čuvari reda postanu počinioci kriminala

Kaja Kalas: Jasne poruke

Premijer "istražitelj"

Mario Cvitanović: Trener po mjeri Sarajeva

Čuvari zakona pretvoreni u zvijeri

Jasmin Ademović: Odmicanje od propalog i konfliktnog Konakovića