Amela Bećirspahić-Midžić iz Bihaća dokazala je da upornost i hrabrost mogu pobijediti i najveće prepreke. Nakon što je pravosnažnom sudskom odlukom dobila pravo na brigu, staranje i djelimično izdržavanje svog maloljetnog djeteta, Amela je više od mjesec provela u štrajku glađu pod malim šatorom u centru Bihaća.Njena borba privukla je pažnju najviših zvaničnika i nevladinih organizacija, koje su joj pružale stalnu podršku. Iako su nadležne institucije u početku oklijevale da provode pravosnažnu sudsku odluku, Amela je pokazala da upornost i odlučnost nemaju alternativu.Danas, dok rješava stambeno pitanje i traži posao, Amela ostaje simbol istrajnosti i neustrašive borbe za prava majke i djeteta, inspiracija svima koji se bore protiv birokratskih prepreka i nepravde.

Njena borba privukla je pažnju najviših zvaničnika i nevladinih organizacija

Hrabra majka

Umjesto novca – obećanje. Sasvim dovoljno da Grad Stolac ugovori nastavak školskog prijevoza za učenike koji pohađaju nastavu po bosanskom planu i programu.Djeca će ponovo imati prijevoz od kuće do škole, nakon što im je to pravo tri dana bilo uskraćeno, rečeno je nakon sastanka predstavnika kantonalne i lokalne vlasti.Ustanovljeno je da je problem nastao zbog koeficijenata u raspodjeli sredstava koje kantonalne vlasti doniraju općinama i gradovima.Ispostavilo se da je, eto, samo Stolac u minusu, a ta nepravda će biti ispravljena naredne školske godine. Ispostavilo se i da su se „kola slomila“ na djeci bošnjačke nacionalnosti. Nakon silnih političkih prepucavanja, čula su se i izvinjenja, priznalo se da postoje anomalije, govorilo se i da se zakoni ne smiju kršiti, kritikovali su se autobusi „sa strane“.Eto, tri dana su bila dovoljna da djeca postanu taoci neusklađenih koeficijenata, nejasnih nadležnosti i, očito, političke kampanje. Usljed svega, djeca su morala čekati, ne autobus, već dogovor.Lijepo je da je dogovor postignut, ali gorak okus ostaje. Zar je problem morao eskalirati do te mjere da djeca s nastave izostaju tri dana? Jer, ovo nije pitanje novca, koeficijenata, trošenja novca u skladu sa Zakonom, fiskalnoj odgovornosti.Ovo je priča o tome kako su najmlađi postali taoci jedne, najblaže rečeno neorganizovane administracije i političkih obračuna, ali i pokvarenog sistema.&nbsp;

Tri dana su bila dovoljna da djeca postanu taoci neusklađenih koeficijenata, nejasnih nadležnosti i, očito, političke kampanje

Pokvareni sistem

Najbolji bosanskohercegovački teniser Damir Džumhur nastavlja graditi svoj put među svjetskom teniskom elitom. Na najnovijoj ATP listi, Džumhur je napredovao četiri pozicije i sada zauzima 63. mjesto sa 883 boda. Imat će priliku dodatno popraviti svoj ranking ako na turniru u Beču ostvari zapažen nastup.Bosna i Hercegovina je blizu da ponovo ima dva tenisera među 200 najboljih, jer je Nerman Fatić sada 209. na ATP listi.Damir Džumhur rođen je 20. maja 1992. godine u Sarajevu. Tenisom se počeo baviti s pet godina, uz podršku i trenersku pomoć svog oca Nerfida Džumhura. Godinama je najbolji bh. teniser te sinonim za upornost, talent i sportski ponos naše zemlje.

Godinama je najbolji bh. teniser

Damir Džumhur: Sinonim za upornost

Dvadesettrogodišnji golman FK Željezničar Vedad Muftić u posljednje vrijeme nije privukao pažnju samo sjajnim nastupima na terenu, već i svojim humanim gestom prema mladim sportistima.Naime, FK Rudar Breza objavio je lijepu vijest – klub je javno zahvalio Muftiću na nesebičnoj donaciji za njihove kadete i juniore.- FK Rudar Breza upućuje iskrenu zahvalnost Vedadu Muftiću, golmanu FK Željezničar, na nesebičnoj donaciji tri para golmanskih rukavica i jednog golmanskog dresa za naše kadete i juniore - naveli su iz Rudara Breza.Ovim gestom Vedad je pokazao da pravi sportista ne zaboravlja svoje početke i da podrška mladim generacijama zaista mnogo znači.- Hvala, Vedo — tvoj poklon bit će dodatna motivacija našim mladim čuvarima mreže da marljivo treniraju i slijede tvoj primjer - poručili su iz Rudara Breza.Ove sezone, Vedad Muftić je branio na 11 susreta za Željezničar, a mrežu je uspio sačuvati netaknutom u šest navrata.

Donirao opremu omladincima Rudara iz Breze

Vedad Muftić: Istinski sportista pamti svoje početke

Od spektakularnog „kidanja asfalta“ i dolaska biciklom na posao, pa sve do imitacije Donalda Trampa – politički put Draška Stanivukovića sve više liči na predstavu nego na ozbiljan angažman. Sada, kada je formirao novi politički pokret, dojam je da gledamo još jedan čin iste farse – još jednu podvalu upakovanu u priču o promjenama.Stanivuković je najavio „pokret koji će okupiti važne ljude“, političke organizacije, nevladin sektor i pojedince. Predsjedništvo PDP-a već je podržalo taj projekt, uz poruke da će novi pokret postati druga najjača politička snaga u Republici Srpskoj. Svečano otvaranje je odrađeno jučer na Palama, uz bombastičnu poruku da „više ništa neće biti isto“.Nije ovo prvi put da mlađahni političar iz Banje Luke najavljuje da ništa više neće biti isto. Poruke su uobičajeni skup fraza o „ukrupnjavanju opozicije“ i „novim ljudima“. Stanivukovićev politički imidž odavno se gradi na populizmu i performansima: od javnih ispada, egzibicija na društvenim mrežama, pa sve do teatralnih obraćanja koja više podsjećaju na YouTube skečeve nego na državničke istupe. On zna kako privući pažnju, ali ne i kako tu pažnju pretvoriti u stvarne rezultate.Da malo više sluša Branislava Borenovića ili Igora Crnatka, koji je možda i jedan od najevropskijih političara u cijeloj državi, bilo bi tu i nekog smisla. Podsjećamo da Stanivuković ni kao gradonačelnik Banje Luke nije donio promjene koje je obećavao – osim što je u međuvremenu uspio dodatno da se zavadi s kim god je stigao.Ovo nije politika, nego predstava koja se već predugo igra.&nbsp;&nbsp;

Da malo više sluša Borenovića ili Crnatka, koji je možda i jedan od najevropskijih političara u cijeloj državi, bilo bi tu i nekog smisla

Igra koja predugo traje

Već nekoliko godina pratimo kako je sve veća učestalost vijesti koje nas dodatno uznemire jer govore o nasilju u školama. Svakako da takve informacije negativno utječu na našu svijest bez obzira da li se radi o međuvršnjačkom nasilju među djecom, sukobima na relaciji učenik i nastavnik ili ono čemu svjedočimo u proteklom periodu – napadima roditelja na nastavno osoblje. Bitno je da konstatujemo da škola nije neki izolovani objekt nego sastavna cjelina društvene zajednice te da sve ono što se događa u društvu reflektuje se i na samu školu.<h2>Bastion sigurnosti</h2>Prije dvije godine je ovdašnji geografski prostor bio zavijen u crno zbog napada jednog učenika vatrenim oružjem u kojem je u Beogradu smrtno stradalo devet osoba. Sama pomisao da dijete od 13 godina koristi vatreno oružje je svojevrsna katastrofa, a činjenica da je ubio osmero svojih vršnjaka i zaštitara škole je tragedija najvećih razmjera. Evidentno je da su se brojni ispadi uvijek dešavali u školama, ali ovakvi slučajevi su uvijek bili vezani samo za holivudske filmove. Nije prošlo puno vremena od tog slučaja do ranjavanja nastavnika u Lukavcu – opet je maloljetnik koristio vatreno oružje. I prošle godine ispred jedne škole u glavnom gradu desio se slučaj u kojem je iz vatrenog oružja učenik prvog razreda ranio učenika trećeg razreda te škole.Ovakve vijesti kao da dolaze iz brazilskih favela, a ne iz škola za koje smo mislili da su bastioni sigurnosti. Još teži slučaj se desio u Sanskom Mostu kada je jedan djelatnik škole usmrtio tri lica koja su također radila u toj školi. Čovjek je iz vatrenog oružja oduzeo život svojim kolegama. Kada se dese ovakve stvari, osim što nas uznemire, treba postaviti pitanje kako je moguće da smo kao društvena zajednica došli do takvog nivoa da se u školama upotrebljava oružje!?Generalni problem je što se uvijek bavimo posljedicama, a ne uzrocima potencijalnog problema. Kada se desi katastrofa o tome se priča nekoliko dana, a nakon toga zaboravi do novog događaja tog tipa. Ono što bi društvo trebalo je da preventivno djeluje i otklanja nedostatke koji dovode do najgorih scenarija. Kada je riječ o međuvršnjačkom nasilju rad na pedagoškoj psihologiji mora biti prevenirajući i adekvatan. Brojni su razlozi nasilja, a posebnu kategoriju čini nasilje koje se snima i sekundarno objavljuje. Još gora činjenica je da brojni gledatelji istog ne prekidaju nasilje nego ga nijemo promatraju ili odobravaju isto. Društvo u kojem je normalna upotreba fizičke sile ima ozbiljnih problema u osnovi svog djelovanja. Već godinama se dozvoljava da „argument sile“, u bilo kojem nivou ili segmentu, preovladava nad „silom argumenta“. <h2>Validnost škole</h2>Ponašanje učenika, odnosno djece u školama je samo refleks onoga što već postoji u društvu kao osnovni model. Očekivati da djeca budu drugačija od opće klime u zajednici je utopija. Ne bi sigurno oni izmislili agresivno ponašanje da im se to ne servira kroz medije, društvene mreže, lokalnu zajednicu ili porodicu. Postalo je normalno maltretirati fizički ili materijalno slabijeg – bez obzira na koji način se ono sprovodilo. Djeca često rade ono što vide od starijih, a to je dehumanizaciju određenih osoba! Nekada su ti napadi posljedica ljubomore, ali rezultat je uvijek isti – teška trauma za žrtvu takvih napada.Često je i sam napadač žrtva, ali iz nekog drugog konteksta. Nekada on dolazi iz sredine u kojoj je nasilje normalna pojava ili je napad samo posljedica nekog kompleksa niže vrijednosti. Poseban oblik maltretiranja predstavljaju napadi učenika na nastavnike. O tim stvarima se rijetko govori, a oni su često samo verbalne prirode. Nekada se radi o pukoj „zabavi“, a često kroz društvene mreže se šire videozapisi takvog djelovanja. Evidentno je da je to posljedica generalnog omalovažavanja obrazovanja i djelatnika u istom koje traje već desetljećima. Kad se u zajednici stvaraju priče od „šta će ti škola?“ do „kupi neki papir!“ jasno je da će doći do „šikaniranja“ cjelokupnog procesa i radnika u njemu. Danas učitelji na svim nivoima obrazovanja ne doživljavaju onakvo poštovanje kao što su imali u ranijem periodu. Kada ih ne poštuje vlast, društvo ili bilo koji drugi segment – zbog čega bi djeca to radila!?S druge strane izgubila se i validnost škole. Ona je nekada garantirala ekonomski prosperitet i budućnost, a danas smo svjedoci da se to ne dešava. Učenici nemaju osnovni motiv, a ocjena kao takva postaje uzrok i posljedica obrazovnog sistema. Upravo je to najveća greška koja bi se promjenom pravilnika o upisu u naredni nivo obrazovanja morala promijeniti. Umjesto znanja mi smo u obrazovanju izabrali ocjenu – i tu se pojavila najveća frustracija kod djece, a samim tim i kod roditelja!Sistem mora da napravi da svi igramo na istoj strani, odnosno da se zna da nam je cilj identičan – a to je zdravo, odgojeno i obrazovano dijete. Trokut učenik-roditelj-nastavnik je osnova djelovanja u obrazovanju. Kada se to ne izgradi onda dolazi do najgorih posljedica koje završavaju verbalnim i fizičkim nasrtajima roditelja na nastavnike. Jasno je da su to izolirani incidenti, ali su to dešavanja koja ostavljaju veliki trag u društvu. Kada je prije godinu jedan roditelj fizički napao i „našamarao“ nastavnicu u školi u Bijeljini bilo je jasno da je krajnje vrijeme da se nešto promijeni i adekvatno reaguje. Ovo je slučaj koji je otišao u „eter“, a i on je duže vremena bio „pod tepihom“ zbog „dobre slike škole“. Te lažne reklame školskih javnih ustanova koje se takmiče u srednjim ocjenama i dokazivanju kako je kod njih sve idealno je osnova sekundarnih problema. Čuvena poslovica da je „najveći problem robovlasništva zadovoljan rob“ ovdje dolazi do izražaja. Škole nisu influenseri koji treba da šalju idealnu sliku o sebi kroz društvene mreže. One moraju ispravljati devijacije u društvu, a nemoguće je da to (u)rade kada ne žele ni da konstatuju iste koje se dešavaju u njihovom dvorištu!Vjerovatno ni moji roditelji nisu smatrali da svi nastavnici koji meni predaju su idealni, ali se nikada nije desilo da se ti ljudi omalovažavaju u mom prisustvu. Danas smo svjedoci da roditelji pred svojom djecom vrijeđaju i obaraju autoritet nastavnika. Takvo ponašanje veoma brzo dovodi do situacija da učenici ne poštuju nastavnike, a to je osnova svakog budućeg problema. Poštovanje treba i mora biti uzajamno, ali je nastavnik „vođa procesa“. Gradnja autoriteta, koji je veoma bitan u svakom procesu i radu, počinje iz poštovanja koje se vremenom razvija do najvišeg nivoa. Treba napomenuti da roditelj veoma teško može zaključiti koja je želja nastavnika u dugotrajnoj pedagoškoj psihologiji u kojoj je dokimologija (nauka o ocjenama) samo jedan segment te priče!<h2>Otklanjanje uzroka</h2>Cjelokupna društvena frustracija i opće nezadovoljstvo sistemom najčešće puca na svojoj najslabijoj karici. U ovom slučaju to je obrazovanje jer se stvorila pogrešna baza sistema – ono treba da bude stub svakog društva, a ne njegova najslabija karika. Zanimljivo da roditelji nekada govore nastavnicima „kako trebaju raditi“, a vjerovatno ne bi rekli hirurgu kako da isti potencijalno operiše njihovo dijete! Možda je gruba komparacija, ali je sistem djelovanja identičan. Kada se roditelj nakupi frustracija, zbog brojnih stvari koje ga tište, napad na nastavnika je samo posljedica sveobuhvatnog stanja. „Guranje pod tepih“ i neprijavljivanje ovakvih slučajeva, kao i neadekvatne sankcije kada se isti dogode, za posljedicu će uvijek imati neku eskalaciju koja će nas sve „iznenaditi“, a pitanje je kako nas nešto iznenadi kada se konstantno dešava? Možda je jedno od rješenja da se nastavnici tretiraju kao državni službenici, ali je najbolje rješenje otklanjanje uzroka – a to je u ovom slučaju neadekvatan sistem i pogrešna dokimologija! Ovo su problemi o kojima se mora konstantno pričati jer kad se desi fizički napad i upotreba oružja – onda je kasno!Škola mora biti bastion sigurnosti i znanja, a kakva je situacija danas možda će trebati više zaštitara u školi nego u bankama ili možda težimo stanju u kojem će u školi biti više zaštitara nego nastavnika. Onda će svima biti jasno u šta bi se škola pretvorila – u zatvor! Metalni detektori, rešetke i naoružani čuvari nisu dugoročno rješenje problema – a odgoj, međusobno poštovanje i promjene u sistemu vrijednosti - to sigurno jesu!

Društvo u kojem je normalna upotreba fizičke sile ima ozbiljnih problema u osnovi svog djelovanja

Rad na pedagoškoj psihologiji mora biti prevenirajući i adekvatan

Profesor Vedran Zubić piše za "Dnevni avaz": Nasilje u školama

Danas je Svjetski dan borbe protiv siromaštva. To je dan koji bi nas makar na trenutak trebao podsjetiti da siromaštvo u BiH nije nikakav apstraktan pojam. Štaviše, to je grozna stvarnost koja je prisutna na svakom pedlju BiH. A u kojoj mjeri, ne zna se.Jer Agencija za statistiku BiH je posljednji put mjerila siromaštvo prije 10 godina. I tada je to učinjeno, ukazivali su stručnjaci, na naopak način. Izmjereno je relativno siromaštvo, a u toj zoni, izračun je pokazao da je 16,9 posto građana BiH. Međutim, istraživanja UN-a su pokazala da 17 posto stanovništva BiH živi u ekstremnom siromaštvu, dok je gotovo 700.000 građana na rubu siromaštva.Poražavajući je podatak da u BiH, prema međunarodnim standardima, gotovo polovina djece živi u siromaštvu, baš kao i 80 posto penzionera. Premda nemamo zvanične, ažurirane podatke, a tako se, vjerovatno, našim vlastima lakše praviti da problem ne postoji, redovi pred više od 60 javnih kuhinja u BiH sve su duži, ali i raznovrsniji.Jer na kazan više ne dolaze samo „socijalni slučajevi“ kako se to grubo naziva, već i radnici koji s „minimalcem“ ne mogu pregurati ni pola mjeseca, penzioneri, studenti, djeca. Pa, ne zaboravimo da imamo i javne kuhinje za bebe.

Prema međunarodnim standardima, gotovo polovina djece živi u siromaštvu, baš kao i 80 posto penzionera

Paralelni svijet

Predsjednik milanskog Intera Đuzepe Marota (Giuseppe Marotta) u centru je pažnje italijanske i evropske fudbalske javnosti. Pod njegovim rukovodstvom Inter je srušio finansijski rekord, ostvarivši najveće prihode u historiji kluba – što je potvrda da se uspjeh na terenu može graditi i kroz stabilnost u kancelarijama.Marota, koji je poznat kao jedan od najvještijih fudbalskih menadžera u Evropi, pokazao je da njegova strategija spajanja sportskog i ekonomskog uspjeha daje dugoročne rezultate. Inter ne samo da dominira u Serie A, već je postao i primjer kako se pametnim poslovanjem i disciplinom može izgraditi finansijski moćan klub bez upadanja u dugove.Pod Marotom, „nerazzurri“ su postali uzor modernog evropskog fudbalskog upravljanja – spoj tradicije, uspjeha i profita.

Pod Marotom, „nerazzurri“ su postali uzor modernog evropskog fudbalskog upravljanja

Đuzepe Marota: Predsjednik koji zna

Od nedjelje državljani BiH, koji nemaju dvojno državljanstvo s nekom članicom EU, prilikom prelaska granice moraju dati otisak četiri prsta i ići na skeniranje lica.Novi sistem ulaska i izlaska je napravljen s ciljem sprečavanja ilegalnih migracija, a građani naših zemalja su postali kolateralna šteta te mjere.Možemo se zbog toga osjećati jadno i bijedno, jer smo drugačije tretirani, iako i sami stremimo tome da postanemo članica EU, ali takav osjećaj frustracije treba biti isključivo zbog ponašanja naših institucija, a nikako zbog Brisela.Frustraciju možemo osjetiti jer smo potencijalni kandidat od 2003. godine, kada, recimo, Kosovo još nije bilo ni država, Crna Gora je bila u državnoj zajednici sa Srbijom, a Sjeverna Makedonija tek izašla iz sukoba s albanskim separatistima, koji su izbili 2001. godine.Za te 22 godine mi jedva da smo se igdje pomjerili s mjesta, a vlasti su se mijenjale.Jesmo dobili status kandidata i formalno otvaranje pregovora s EU, a treba biti pošten i reći da su takve odluke bile više političke prirode i stvar dobre volje EU u kompleksnim geopolitičkim trenucima, negoli produkt nekog velikog rada i truda naših funkcionera.Sada nam ostaje da se evidentiramo jednako kao i migranti, a od kraja naredne godine i da unaprijed najavljujemo putovanja uz plaćanje takse.Ali nemojte kriviti Evropsku uniju, krivite isključivo one koji nas vode i koji svoj nerad pravdaju preko kvazianalitičara koji govore da „nas neće u EU jer smo muslimani“, dok je isto muslimanska Albanija svjetlosnim godinama ispred nas u procesu pristupanja i već se govori o tome kada bi mogli postati članica EU. Do nas je.

Frustrirajuće je da se na granicama EU tretiramo drugačije od njihovih državljana, ali to trebamo fakturisati isključivo našim vlastima

Jadno i bijedno

Ahmed Krnjić, jedan od najtalentiranijih i najperspektivnijih bh. boksera, još jednom je pokazao da je budućnost ovog sporta u Bosni i Hercegovini svijetla.Uspon ovog Kakanjca na međunarodnoj sceni nije slučajan – rezultat je višegodišnjeg rada, discipline i beskompromisne borbenosti koja ga izdvaja od drugih. Poznat po eksplozivnom stilu, tehničkoj preciznosti i nevjerovatnoj kondiciji, Krnjić je u ringu postao sinonim za borca koji nikada ne odustaje.Naredni veliki izazov koji ga očekuje slijedi 19. oktobra u prijestolnici Saudijske Arabije, Rijadu, gdje će između 20 i 21 sat u ring s južnoafričkim bokserom Kitonom Gomesom (Keaton) u polufinalu Grand Prix turnira u WBC organizaciji. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je izrazit favorit u ovom meču, naročito nakon što je izbacio Ukrajinca Rogavu u četvrtfinalu. Prolazak u finale donio bi mu dodatni napredak na WBC rang-listi, gdje trenutno zauzima sjajno 26. mjesto.

Naredni veliki izazov koji ga očekuje slijedi 19. oktobra u prijestolnici Saudijske Arabije

Ahmed Krnjić: Borac koji ne odustaje

U trenucima kada je umrla legenda narodne muzike Halid Bešlić, Bosna i Hercegovina je izgledala kao zemlja kakvu svi priželjkujemo – bez podjela, bez mržnje, bez etiketa. Ljudi svih nacija, vjera, jezika i akcenata plakali su za čovjekom koji je simbolizirao ono što je u ovoj zemlji najrjeđe – dobrotu i ljudskost.Gradovi od Banje Luke do Mostara, od Zagreba do Beograda, od Tuzle do Sarajeva odali su mu počast. Na trenutak je nestalo sve ono što nas razdvaja, a pojavilo se ono što nas spaja – ljudsko.I dok su obični ljudi, oni koje se s visine često naziva “seljacima”, pokazivali dostojanstvo i zajedništvo, građanske i lijeve stranke - koje bi, barem deklarativno, trebale biti politički izraz tog humanizma – pokazuju koliko oni, zapravo, kroz sve ove godine ne znaju da iskoriste taj potencija. Niko od njih oko sebe ne prepoznaje taj emocionalni naboj, taj nepolitički, ali duboko civilizacijski trenutak u BiH s kojim je neka bolja i složnija država moguća.Decenijama već iste fraze odzvanjaju: “Ljudi ne razumiju”, “Narod glasa za nacionaliste”, “Mi nudimo građansko, oni hoće nacionalističko”.Ispod te floskule krije se pitanje koje se mora postaviti – a gdje su to građanske opcije uopšte ponuđene narodu? Na realciji Baščaršija – Ilidža?Koliko su te stranke aktivne u ruralnim područjima? Koliko intelektualaca i aktivista odlazi u mala mjesta? Koliko ih se uopće interesuje za te ljude?Naša stranka je, primjerice, svoj utjecaj svela na područje od Marijin-Dvora do Ilidže. Dalje od toga - nema ih, niti ih zanima, sve dok su budžetska mjesta Peđi i Sabini sigurna, a plate potaman.Ko od njih uopšte zna kako žive ljudi u Olovu, u Glamoču, u Donjem Vakufu? Ko se iz tih “građanskih” krugova sjeti da ode među te ljude, da ih sluša, da im ponudi nešto što ima smisla i za njihov život?Ako ih se i sjete, to bude jednom u četiri godine – uz neku kampanju iz kafića na Vilsonovom.Današnja “građanska” scena u BiH više nije ni intelektualna ni politička elita. To je skupina samozadovoljnih činovnika, bez ideje, bez vizije, bez misije. U njima nema ni snage da izgovore šta je to zapravo jedinstvena, slobodna, građanska Bosna i Hercegovina.Halid Bešlić je, paradoksalno, u smrti pokazao više građanskog duha, više zajedništva i više Bosne nego sve te “progresivne” snage zajedno.

Halid Bešlić je, paradoksalno, u smrti pokazao više građanskog duha, više zajedništva i više Bosne nego sve te “progresivne” snage zajedno

Halidova lekcija

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (Leyen) boravkom u Bosni i Hercegovini i posjetom Memorijalnom centru Potočari pokazala je da Evropa nije zaboravila Srebrenicu, niti žrtve genocida koji je obilježio najmračnije poglavlje novije evropske historije. Njena posjeta nosi snažnu simboliku – u vremenu kada se po Bosni i Hercegovini ponovo čuju negiranja, umanjivanja i relativiziranja zločina, Fon der Lajen je jasno poručila da je istina temelj na kojem se može graditi budućnost.Dolazak prve žene na čelu Evropske komisije u Potočare, uoči sastanaka s bh. zvaničnicima, nije samo protokolarni čin. To je politička poruka – Evropa od BiH očekuje više, posebno kada je riječ o vladavini prava, pomirenju i odgovornosti prema prošlosti. U trenutku kada domaći lideri međusobno blokiraju napredak i bave se dnevno-političkim prepucavanjima, Ursula fon der Lajen podsjetila je da je evropski put Bosne i Hercegovine moguć samo ako se gradi na civilizacijskim vrijednostima i poštovanju svih žrtava.Njen dolazak u Potočare zato ima težinu veću od svake diplomatske izjave – to je podsjetnik da Evropa ima pamćenje, ali i obavezu da stoji uz BiH na njenom putu ka stabilnosti i punopravnom članstvu.

Njen dolazak u Potočare zato ima težinu veću od svake diplomatske izjave

Ursula fon der Lajen: Istina je temelj

Stalna poskupljenja hrane i inflacija koja ubrzava uz, reklo bi se, sveopću političku, društvenu i ekonomsku neizvjesnost, naša su svakodnevica. Koliko su poljuljani osnovni temelji za život u posljednje vrijeme svjedoči i divljanje energenata.Pogotovo, peleta. Nevjerovatno je da je tona peleta prije nešto više od mjesec koštala od 450 do 500 KM, a sada se kreće između 670 do 700 KM! Već ljetos je to u odnosu na lanjsku sezonu bilo poskupljenje od 10 do 25 posto, a uprkos najavama da se cijene neće mijenjati, jer za to nema nikakvog opravdanja, u stvarnosti je potpuno drugačija slika.Grijna sezona je uveliko počela, a zima će, sudeći prema prognozama, biti oštra i duga. Debelo će to iskusiti većina građana ove zemlje, bez obzira na to kako se griju. Jer, u većem dijelu BiH brojila od struje se po novom cjenovniku vrte još od 1. avgusta, oni koji se griju na pelet pažljivo će brojati svoje troškove, a ni na drva se ove sezone neće biti ugodno grijati, budući da je cijena i tog energenta poskočila.Kako god se grijali, jedno je sigurno - pred nama su teška i izazovna vremena. A, u takvoj situaciji država sjedi prekriženih ruku. Istina, najavljena je sveobuhvatna provjera opravdanosti cijena peleta na tržištu BiH i pojačan inspekcijski nadzor.Međutim, kada se zna da gotovo 50 posto domaćinstava pogađa energetsko siromaštvo, da 10 posto njih treba hitne mjere, da rast plaća ne prati silna poskupljenja, da penzioneri biraju između lijekova i večere, onda država treba poturiti leđa građanima. Jer, građani se ne mogu obračunati sami s ovakvim cjenovnim ludovanjima i hrane i energenata.

Kako god se grijali, jedno je sigurno - pred nama su teška i izazovna vremena

Cjenovna ludovanja

Američki predsjednik Donald Tramp (Trump) održao je historijski govor u izraelskom parlamentu Knesetu, povodom postizanja mira u Gazi i oslobađanja izraelskih talaca. U trenutku kada je regija mjesecima tonula u nasilje i strah, Tramp je uspio ono što se činilo nemogućim – utišao oružje i pokrenuo proces stabilizacije Bliskog istoka.- Nakon dvije mučne godine tame, 20 hrabrih talaca vraća se svojim porodicama. Ovo je dan duboke radosti i uzdižuće nade - rekao je Tramp, dočekan ovacijama i najdužim pljeskom u izraelskom parlamentu.Tramp je u govoru naglasio da je “oružje utihlo” i da je “početak nove zore Bliskog istoka” rezultat zajedničkog rada Amerike, Izraela i arapskih zemalja koje su pomogle u posredovanju. Zahvalio je izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu (Netanyahu), kojeg je nazvao “čovjekom iznimne hrabrosti”, te pohvalio napore američkog tima, uključujući Džareda Kušnera (Jared Kushner) i državnog sekretara Marka Rubija (Marco).Predsjednik SAD podsjetio je da se mir ne bi mogao postići bez američke intervencije protiv iranskih nuklearnih postrojenja, navodeći da je “skinut veliki oblak s Bliskog istoka”.Trampov govor bio je ispunjen porukama pomirenja i nade: “Zajedno smo pokazali da mir nije samo san, nego stvarnost na kojoj možemo graditi.” Pozvao je zemlje regiona da ulaganja preusmjere iz oružja u obrazovanje, medicinu i tehnologiju.„Volim Izrael, uz njega sam do kraja“, zaključio je Tramp, koji je ovim potezom ponovo potvrdio status najutjecajnijeg svjetskog lidera.&nbsp;

Predsjednik SAD podsjetio je da se mir ne bi mogao postići bez američke intervencije

Američki predsjednik Donald Tramp: Učinio nemoguće

Dolazak Ursule fon der Lajen (Von der Leyen) u Bosnu i Hercegovinu ponovo nas suočava s istinom koju više niko ne može uljepšati. Dok vlasti pripremaju doček, protokole i nasmijane fotografije, BiH je i dalje evropski autsajder – zemlja koja godinama obećava reforme, a zauzvrat proizvodi samo blokade i svađe.Kome više da pričamo bajke o integracijama? Crna Gora već otvara posljednja poglavlja, Srbija pregovara o detaljima, Albanija i Sjeverna Makedonija idu naprijed, a mi se još prepiremo oko elementarnih zakona. Dok region gradi puteve ka Evropi, mi kopamo rovove između entiteta i stranaka.Evropska unija dolazi da nas ohrabri, ali kako ohrabriti državu u kojoj se svaka odluka pretvara u nacionalni obračun? Trojka se bavi likovanjem “uklanjanja” Milorada Dodika iz političkog života, a ne mogu usvojiti ni putni nalog do Bugojna bez SNSD-a, Sud BiH je rekao da je Dodik još uvijek na čelu SNSD-a i da tu nema polemike.HDZ posmatra i čeka sagovornika za izborni zakon, a opozicija čeka da sve propadne.Bosna i Hercegovina danas više liči na zamrznut projekt nego na zemlju kandidata. Ursula fon der Lajen može donijeti poruke ohrabrenja, ali neće moći sakriti činjenicu da smo zakasnili u utrci koju smo sami započeli.Jer dok mi još pričamo o integracijama, svi ostali ih već žive.

Trojka se bavi likovanjem „uklanjanja“ Milorada Dodika iz političkog života, a ne mogu usvojiti ni putni nalog do Bugojna bez SNSD-a

Šampioni ničega

Norveška gol-mašina ponovo je pokazao zašto ga mnogi smatraju najubojitijim napadačem današnjice. Erling Haland (Haaland) postigao je hat-trik protiv Izraela i praktično sam donio pobjedu svojoj reprezentaciji, podsjetivši svijet da nije samo zvijer u dresu Manchester Sitija, nego i vođa svoje nacije.Svaki njegov gol bio je školski primjer napadačkog instinkta – pravovremeno utrčavanje, hladnokrvna završnica i potpuna kontrola situacije. I dok mnogi sumnjaju u snagu Norveške, Haland sam dokazuje da se s njim ništa ne može unaprijed otpisati. S tri gola u jednoj večeri Haland je još jednom potvrdio ono što fudbalski svijet već zna – kad je on raspoložen, nema odbrane koja ga može zaustaviti.Erling Haland, čovjek koji ruši mreže i rekorde – i to bez namjere da stane.

Hrabra majka

Pokvareni sistem

Damir Džumhur: Sinonim za upornost

Vedad Muftić: Istinski sportista pamti svoje početke

Igra koja predugo traje

Profesor Vedran Zubić piše za "Dnevni avaz": Nasilje u školama

Paralelni svijet

Đuzepe Marota: Predsjednik koji zna

Jadno i bijedno

Ahmed Krnjić: Borac koji ne odustaje

Halidova lekcija

Ursula fon der Lajen: Istina je temelj

Cjenovna ludovanja

Američki predsjednik Donald Tramp: Učinio nemoguće

Šampioni ničega

Erling Haland: Zabio het-trik Izraelu

Kolumne

Hrabra majka

Pokvareni sistem

Damir Džumhur: Sinonim za upornost

Vedad Muftić: Istinski sportista pamti svoje početke

Igra koja predugo traje

Profesor Vedran Zubić piše za "Dnevni avaz": Nasilje u školama

Paralelni svijet

Đuzepe Marota: Predsjednik koji zna

Jadno i bijedno

Ahmed Krnjić: Borac koji ne odustaje

Halidova lekcija

Ursula fon der Lajen: Istina je temelj

Cjenovna ludovanja

Američki predsjednik Donald Tramp: Učinio nemoguće

Šampioni ničega

Erling Haland: Zabio het-trik Izraelu