Haris Tabaković nastavlja sezonu iz snova. Bh. napadač sinoć je ponovo tresao mrežu, ovog puta u dresu Borusije Menhengladbah protiv Sent Paulija našeg Nikole Vasilja, potvrđujući da se nalazi u najboljoj formi karijere. Gol koji je postigao samo je još jedan u nizu dokaza da je postao ključna figura napada njemačkog bundesligaša, bez obzira na poraz njegovog tima i ispadanje u osmini finala takmičenja.U svim takmičenjima Tabaković sada ima osam golova i dvije asistencije na ukupno 13 nastupa – brojke koje ga svrstavaju među najefikasnije napadače lige u dosadašnjem dijelu sezone. Ono što dodatno impresionira jeste njegov kontinuitet: postiže gol na gotovo svakoj drugoj utakmici, a odlikuju ga snaga, hladnokrvnost u završnici i izvanredan osjećaj za prostor.Forma iz Borusije prelila se i na državni tim. Tabaković je zabio gol na posljednje tri utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine. Njegov napadački instinkt i stabilnost u igri daju nadu da BiH konačno dobija prepoznatljivog i pouzdanog golgetera na kojeg se može osloniti.

Bh. napadač nastavio je golgetersku seriju i savladao reprezentativnog kolegu Vasilja

Haris Tabaković: Gol-mašina

Bosna i Hercegovina se, još jednom, našla na raskrsnici između evropske budućnosti i političke stvarnosti koja kao da uporno vuče unazad. Dok evropski partneri jasno poručuju da je kraj marta iduće godine posljednji rok da se usvoje ključne reforme, od vladavine prava, preko izbornog integriteta, do funkcionalnosti državnih institucija, domaći politički vrh i dalje djeluje kao da ima čitavu deceniju, a ne nekoliko mjeseci.U trenutku kada se otvaraju vrata koja su godinama bila zatvorena, bh. vlasti i dalje gube vrijeme na sitne obračune, poruke za unutrašnju publiku i nadmudrivanja koja nemaju nikakve veze s evropskim standardima. Umjesto da zajednički iskoriste historijsku šansu, politički lideri se ponovo ponašaju kao da je EU put nečija privatna prćija, a ne najveća razvojna šansa koju je ova zemlja ikada imala.Evropska unija neće čekati unedogled. Bosna i Hercegovina je već jednom propustila voz 2016. i posljedice se i danas osjećaju. Ako vlasti ponovo pokažu da nisu u stanju donijeti odluke, cijena će biti ogromna, od gubitka investicija, preko odlaska mladih, do toga da BiH ostaje usamljeni otok na zapadnobalkanskom putu naprijed.Vrijeme je da se prestane s političkim igrama. Ako je BiH ozbiljna u namjeri da postane dio evropske porodice, onda to mora dokazati djelima, a ne deklaracijama. Evropski put nije fraza – to je test zrelosti vlasti. A taj test, po ko zna koji put, visi o tankoj niti.

Vrijeme je da se prestane s političkim igrama

Evropska unija neće čekati unedogled

Sarajevo se ponovo guši. Iako je svaki decembar posljednjih godina sličan, ovog puta zrak u glavnom gradu Bosne i Hercegovine ulazi u kategoriju ekstremno zagađenog, među najgorima u Evropi. Građani se bude uz miris gareži, djeca idu u škole pod maskama, a stariji i hronični bolesnici žive u permanentnom zdravstvenom riziku.Zvanične stanice za mjerenje kvaliteta zraka bilježe koncentracije PM2.5 i PM10 čestica koje višestruko prelaze preporučene vrijednosti. To više nije upozorenje, to je alarm koji se oglašava iz dana u dan, a reakcija nadležnih ostaje jednako maglovita kao i sarajevsko jutro.Umjesto jasnih mjera, planova i hitnih intervencija, slušamo prebacivanje odgovornosti: na kotlovnice, na individualna ložišta, na saobraćaj, na “geografski položaj”. No, geografija nije kriva što godinama nemamo efikasne filtere u industriji. Geografija nije kriva što se javni prevoz raspada, dok saobraćajni haos svakodnevno puni zrak novim otrovima.Građani imaju pravo znati na transparentne podatke, hitne mjere i dugoročne strategije, a ne na političke izgovore i improvizacije.Zagađenje zraka nije sezonska tema, nego hronična bolest grada. Dokle god institucije budu gasile požar saopćenjima umjesto konkretnim potezima, Sarajlije će nastaviti udisati opasnu smjesu koja svake zime skrati živote, poveća broj oboljelih i pokaže koliko je malo potrebno da se ljudsko zdravlje žrtvuje zbog nebrige.Sarajevo zaslužuje čistiji zrak. A oni koji odlučuju – zaslužuju da ih građani jasno pitaju: zašto ga još nemamo?

Geografija nije kriva što se javni prevoz raspada, dok saobraćajni haos svakodnevno puni zrak novim otrovima

Sarajevo se ponovo guši

Esmir Bajraktarević, jedno od najtalentiranijih imena nove generacije bh. fudbala, još je jednom skrenuo pažnju na sebe u dresu PSV-a. Mladi ofanzivac upisao je asistenciju u uvjerljivoj pobjedi svog tima, potvrđujući da se u Eindhovenu vrlo ozbiljno računa na njegove kvalitete.U utakmici protiv Volendama, Bajraktarević je prvi put ove sezone počeo meč od prve minute i ukazano povjerenje vratio je na najbolji mogući način, preciznom asistencijom za treći pogodak PSV-a. Bila je to akcija kojom je demonstrirao ono što ga i izdvaja: brzinu, pregled igre i zrelost koja nadmašuje njegove godine.Ovaj 19-godišnjak postepeno gradi svoje mjesto u jednom od najvećih nizozemskih klubova, a jučerašnja predstava pokazala je da njegov razvoj ide u pravom smjeru. Bajraktarević se nameće kao igrač na kojeg PSV može računati, a Bosna i Hercegovina u njemu dobiva pouzdanu nadu za budućnost reprezentacije BiH.

Ovaj 19-godišnjak postepeno gradi svoje mjesto u jednom od najvećih nizozemskih klubova

Esmir Bajraktarević: Zlatni bh. dječak

Prema podacima Porezne uprave FBiH, u periodu januar–oktobar ove godine po osnovu naknada za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća, prikupljen je 39,1 milion maraka. Riječ je o sredstvima koja izdvaja svaki porezni obveznik u iznosu od 0,5 posto od svake isplaćene plaće, koja se potom raspodjeljuju na način da 20 posto ide FBiH, 30 posto kantonima, a 50 posto općinama.U danima kada se, nakon novih bujica zbog obilnih kiša i naglog otapanja snijega, pojedine općine ponovo suočavaju s posljedicama poplava – štetama u domaćinstvima, uništenim putnim komunikacijama i novim klizištima i odronima, ponovo se nameće pitanje – gdje je novac namijenjen upravo za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća?Prema ranije objavljenim analizama, u periodu od 2015. do 2024. godine, porezni obveznici su u svrhu zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća uplatili više od 559 miliona KM - FBiH 111,88, kantoni su dobili 167,83, a općine 279,71 milion maraka. Uprkos desetinama miliona KM, čija je namjena zakonom precizno definirana, do ljudi u nevolji prije će stići pomoć humanitarnih organizacija, pa i pomoć iz EU i donacije prijateljskih zemalja, nego iz domaćih budžeta.Potvrđuju to i još vidljive posljedice katastrofe u Donjoj Jablanici i drugim mjestima uništenim u oktobru prošle godine. Potencijalna opasnost zbog klizišta na Curinim njivama i dalje prijeti stanovnicima sarajevskih naselja. Na nju su prije nekoliko dana ponovo upozorili iz Civilne zaštite, ali se klizište već mjesecima samo posmatra, i dok zemljana masa klizi prema objektima nadati se da barem upozorenje neće stići prekasno.Gdje su pare, pitaju se i pojedini federalni poslanici, jer čak ni oni ne mogu doći do podataka zašto desetina miliona nema na terenu u situacijama kada je pomoć potrebna. Ni u eri digitalnih tehnologija transparentno trošenje novca i blagovremeno informiranje javnosti vlastima nisu jača strana. Uništeno u poplavama i klizištima i onako će se obnavljati dobrovoljnim prilozima građana.&nbsp; &nbsp;&nbsp;

Do ljudi u nevolji prije će stići pomoć humanitarnih organizacija, pa i pomoć iz EU i donacije prijateljskih zemalja, nego iz domaćih budžeta

Gdje su pare?

Bosna i Hercegovina ponovo ulazi u ono što najbolje poznaje – neizvjesnost, pritisak i utakmice koje odlučuju sve. Šesti baraž u historiji naše reprezentacije više nije samo sportski događaj, nego ogledalo jednog nesređenog i vječno nedovršenog sistema. Svaki put ista priča: ciklus počnemo s nadom, nastavimo s turbulencijama, a završimo s kalkulatorom u ruci, moleći se za još jednu šansu. Pa opet, kao po nekom nacionalnom obrascu, upravo u tom posljednjem pokušaju često budemo najbliže snu, iako je ova situacija možda i najbolja od Mundijala u Brazilu, jer smo prvi put nakon 2011. godine imali sve u svojim rukama za direktan plasman do posljednje utakmice, pa i do posljednjih 15 minuta, te zauzeli drugo mjesto u kvalifikacionoj grupi.Baraž je za našu reprezentaciju postao ritual, svojevrsni prelazni rok između loše propuštenih prilika i novih, ne uvijek zasluženih, nada. Ali ako je išta konstanta u našoj fudbalskoj priči, onda je to činjenica da Bosna i Hercegovina najbolje izgleda kad joj je najteže. U tom grču, u toj borbi za „posljednji voz“, reprezentacija zna pokazati karakter koji se rijetko vidi u regularnom kvalifikacionom ritmu.Ipak, ne smijemo se zavaravati. Šesti baraž nije znak napretka, nego upozorenje. Zemlje koje napreduju u kontinuitetu idu direktno na velika takmičenja – mi stalno tražimo zadnji izlaz iz tunela. Umjesto da bude nagrada, baraž nam je postao navika. A navike, kažu, određuju karakter. Šta onda ova govori o našem?Uprkos svemu, narod će, kao i uvijek, vjerovati, a to su, ruku na srce, mladi fudbaleri predvođeni selektorom Barbarezom i kapitenom Džekom i zaslužili. Jer fudbalska reprezentacija BiH u baražu nosi onu specifičnu, teško objašnjivu emociju: uvjerenje da se čudo može desiti baš ovaj put. Da će se sve loše izbrisati s dvije pobjede koje vode na smotru najboljih na svijetu. I da ćemo, napokon, umjesto od baraža do baraža, krenuti od uspjeha do uspjeha.

Zmajevi ponovo na raskrsnici između nade i propuštenih prilika

Od baraža do baraža

Lenart Karl (Lennart), mladi napadač čije ime sve češće odjekuje evropskim terenima, ponovo je skrenuo pažnju na sebe, i to protiv jednog od najvećih klubova današnjice. Iako je njegov tim poražen rezultatom 3:1 u duelu Lige prvaka protiv Arsenala, Karl je pogodio mrežu londonskog giganta i time pokazao da se ne boji najveće pozornice.Njegov gol nije promijenio krajnji ishod, ali jeste naglasio ono što stručnjaci već neko vrijeme tvrde: pred njim je velika karijera. Svojim kretanjem, sigurnošću pred golom i izuzetnom mirnoćom podsjetio je na mnogo iskusnije igrače.Ipak, Karlov gol ostaje najsvjetlija tačka večeri. Dok su favorizirani Englezi kontrolirali veći dio utakmice, njegov precizan udarac pokazao je da se u redovima njegovog tima krije igrač sposoban napraviti razliku i u najtežim okolnostima. Takvi trenuci govore više od rezultata – otkrivaju karakter, hrabrost i glad za napretkom, zbog čega se Lenart Karl sve glasnije nameće kao novo veliko ime evropskog fudbala.

Golobradi fudbaler koji još nije ni punoljetan, može u isti koš s najvećima

Lenart Karl: Pred njim je blistava karijera

Lenart Karl: Nadolazeća zvijezda

U Banjoj Luci se posljednjih godina odvija nešto što sve više liči na politički inženjering nego na spontane društvene tenzije. Pet godina se obilježava svečana akademija povodom Dana državnosti BiH, u početku je prolazila bez najmanjeg incidenta.Tek kada je SDP postao dio vlasti, iznenada se pojavljuju problemi: od 2023. godine policijske zabrane, okupljanja boračkih grupa i provociranja demonstranata postaju „novo normalno“. Ove godine incident se ponovo desio odmah nakon politički zapaljive izjave o „20.000 Bošnjaka“ koji su navodno glasali za opozicionog kandidata na prijevremenim izborima.Nije potrebno puno imaginacije da bi se vidjelo kako se tenzije ciljano podižu.Ono što ovaj obrazac čini posebno opasnim jeste pokušaj da se Banja Luka predstavi kao netolerantna sredina, iako stvarnost pokazuje suprotno. Brojni učesnici akademije cijeli su dan boravili u gradu bez ikakvih problema. Grad koji je danju miran, a „opasan“ samo kada to odgovara nečijoj političkoj priči – očito postaje žrtva konstrukcije, a ne realnog stanja.U takvoj atmosferi dovoljan je jedan usmjeravani, neinformisani ili isprovocirani pojedinac da posluži kao dokaz unaprijed napisane političke teze.Time se ne targetira samo politički protivnik, nego i sama ideja suživota i normalnosti. Činjenica da se sve češće manipuliše historijom ZAVNOBiH-a i antifašističkim nasljeđem pokazuje da se političke borbe vode i preko simbola koji bi trebali biti zajednički.Konačno, stvarni problem nije u Banjoj Luci, nego u onima koji žele da ona izgleda gore nego što jeste. Incidenti se ne dešavaju zato što građani to žele, nego zato što je nekome u interesu da društvo bude nervozno, podijeljeno i isprepadano. I to je ono što treba jasno imenovati.

Nije potrebno puno imaginacije da bi se vidjelo kako se tenzije ciljano podižu

Kada politika napravi tenzije

Enco Mareska (Enzo Maresca), menadžer Čelzija, postao je jedno od najaktuelnijih imena u evropskom fudbalu. U klubu koji godinama troši stotine miliona, ali rijetko dobija rezultat, Mareska je uspio donijeti ono što je navijačima najviše nedostajalo – red, sistem i prepoznatljiv stil igre.Preuzeo je ekipu u trenutku kada je Čelzi bio sinonim za nered, skupe promašaje i stalne promjene trenera. Umjesto brzih rješenja, Mareska je uveo princip dosljednosti: visoki presing, strpljivu izgradnju napada i jasne uloge za svakog igrača. Malo po malo, Čelzi je počeo ličiti na pravi tim. Taj tim je ove sedmice demolirao supermoćnu Barcelonu.Posebno se ističe hrabrost Mareske u radu s mladim igračima. Dok su prethodni treneri često posrtali pod pritiskom da „moraju odmah“, Mareska je dao prostor nogometašima poput Kola Palmera (Cole), Mundrika (Mudryk), Džeksona (Jackson) i ostalih, pretvarajući ih u važan dio novog identiteta kluba. Rezultati to potvrđuju – Čelzi više nije haotična ekipa bez ritma, nego tim koji zna šta igra.Nakon niza turbulentnih sezona, Stamford Bridge konačno ima trenera koji djeluje kao dugoročno rješenje. Mareska je u kratkom roku uspio vratiti vjeru i među navijače i u svlačionicu, a Čelzi opet izgleda kao klub s jasnom idejom i rastućom ambicijom.

Posebno se ističe hrabrost Mareske u radu s mladim igračima

Mareska: Vratio Čelzi na kolosijek slave

Enco Mareska: Preporodio Čelzi

Ideja zajedništva i bratstva, kao ni želja da njeni građani skupa grade zajedničku državu Bosnu i Hercegovinu, već decenijama ne živi u svim dijelovima ove zemlje, pa snaga, istrajnost i odlučnost franjevaca Bosne Srebrene izaziva sve veće divljenje i poštovanje. Fra Mirko Majdandžić jedan je od živih simbola njihove ljubavi prema domovini, koje se ne odriču čak ni onda kada ostaju usamljeni, pa i među onima koji samo deklarativno iskazuju vlastiti patriotizam. - Vjerni Bogu, vjerni Bosni. Ako hoću biti vjeran Bogu, ne smijem se Bosne odreći, jer to mi je Bog dao u zadatak. Ja sam katolički svećenik, ja sam franjevac Bosne Srebrene, ja sam po rođenju Hrvat, ali sam ja čovjek iz Bosne i Hercegovine i ovo je moja domovina – kazao je fra Mirko u specijalnom programu TV Alfa povodom Dana državnosti BiH.Jednostavnim riječima, ali snažnim porukama, fra Mirko trasira put ka nekoj boljoj i sretnijoj budućnosti svih nas, podsjećajući na cilj i obavezu potpisanu u Mrkonjić-Gradu, po kojima i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci najviše što mogu i najbolje što imaju trebaju uložiti u zajedničku budućnost. Oduvijek za zemlju Bosnu fra Mirko kaže da je trebamo voljeti kao majku, ali upozorava da naša majka trenutno nije sretna.Fra Mirko Majdandžić rođen je u Busovači, 27. novembra 1960. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, a Teološki fakultet u Sarajevu. Službovao je u Zenici, Uskoplju, Sarajevu, Bugojnu, Fojnici i Varešu, a danas je župnik Brestovsko u Kiseljaku. Zagovornik ljubavi, tolerancije, dijaloga i zajedništva, fra Mirko ostaje trajno upisan na ljepšim stranama historije ove zemlje.

Jednostavnim riječima, ali snažnim porukama, fra Mirko trasira put ka nekoj boljoj i sretnijoj budućnosti

Fra Mirko Majdandžić: Voljeti kao majku

Fra Mirko Majdandžić: Simbol bolje BiH

Bosna i Hercegovina je jučer obilježila 82. godišnjicu potvrde svoje državnosti i principe koji su tada utvrđeni u Mrkonjić-Gradu na Prvom zasjedanju, ujedno i osnivačkoj skupštini Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH). Udareni su tada temelji modernoj BiH, koja je u noći sa 25. na 26. novembar zakoračila u sada već historijske godine jednakopravnosti i suvereniteta kao jedna od republika nekadašnje Jugoslavije.Delegati ZAVNOBiH-a bili su sudije, advokati, učitelji, studenti, profesori, trgovci, službenici, seljaci, radnici, partizanski komandanti, ugledni komunisti, ali i članovi narodnooslobodilačkih odbora. Zasjedanje ZAVNOBiH-a zaključeno je proglasom patriotskog jedinstva bh. naroda i poznatom krilaticom da BiH „nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska, i muslimanska i hrvatska“, ali i da BiH „bude slobodna i zbratimljena zemlja, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost Srba, Muslimana i Hrvata“.Nažalost, više od osam decenija poslije borba za vrijednosti ZAVNOBiH-a još traje. Dok je u Federaciji BiH to neradni dan i obilježava se uz brojne ceremonije, u entitetu Republika Srpska taj praznik se odbija kao neustavan. Dok američki predsjednik Donald Tramp (Trump) šalje čestitku članovima Predsjedništva BiH i „u ime Sjedinjenih Američkih Država čestita narodu Bosne i Hercegovine na obilježavanju godišnjice vaše državnosti“, uz poziv da se problemi u toj zemlji rješavaju unutrašnjim dogovorom i uz uvažavanje interesa sva tri konstitutivna naroda, dotle bivši predsjednik entiteta RS Milorad Dodik poručuje kako 25. novembar nije nikakav praznik, već je to još jedna muslimanska provokacija.I možda je u toj slici najtuplji rez stvarnosti. Uz brojne međunarodne čestitke, domaći glasovi koji osporavaju kontinuitet BiH, predvođeni Dodikom, nikako da shvate da je ono što je ZAVNOBiH postavio kao temelj najtačniji kompas i za njih i za sve nas.

Nažalost, više od osam decenija poslije borba za vrijednosti ZAVNOBiH-a još traje

Najtačniji kompas

Košarkaši Bosne preksinoć su u Olimpijskoj dvorani Zetra savladali ekipu Rilskog iz Bugarske rezultatom 91:64. Time su izborili drugu poziciju u grupi FIBA Europe kupa, koja joj je značila i plasman u drugu fazu ovog takmičenja.Očigledno je da su naši igrači spremni i da igraju cijelim srcem, predstavljajući našu zemlju u najboljem svjetlu kako Evropi, tako i čitavom svijetu. Jedan od igrača je i Haris Delalić, koji predano igra i očigledno je, radi ono što voli. Delalić je nakon utakmice poručio kako je pobjeda Bosne bila zaslužena. Nije krio da su se borili od samog početka, računajući brojne uspone, ali i padove.Zahvaljujući našim utreniranim košarkašima, napokon su se digli. Delalić ne krije sreću, navodeći kako u zadnjih sedam utakmica, Bosna ima šest pobjeda. Poručio je kako nema vremena za slavlje, jer već u subotu Bosna igra u Ljubljani. Ovime Delalić pokazuje koliko je važno boriti se dalje i iako uspjeh postoji, uvijek treba gurati naprijed i biti bolji. Poručio je da u narednoj fazi svaki meč idu na pobjedu.

Poručio je da u narednoj fazi svaki meč idu na pobjedu

Haris Delalić: Ponosni košarkaš

Bosna i Hercegovina je 20. novembra 2025. usvojila budžet za 2025. godinu. Na papiru je to tehnička vijest, a u stvarnosti politička sramota koja se ponavlja iz godine u godinu.Skoro jedanaest punih mjeseci država je funkcionisala na privremenom finansiranju, kao da je riječ o vanrednom stanju, a ne o običnoj neodgovornosti onih koji bi trebali voditi računa o kontinuitetu institucija.Budžet je u proceduru upućen više puta. Umjesto ozbiljnog rada, dobili smo institucionalni ping-pong. Odbacivanje prijedloga Predsjedništva BiH dodatno je produžilo agoniju, dok su različiti politički interesi budžet pretvorili u monetu za potkusurivanje. Ministra finansija i trezora, koji tvrdi da kašnjenje “nije do Vijeća ministara nego do onih koji su željeli dorade”, javnost teško može uvjeriti da se odgovornost može tako jednostavno prebaciti s jednih na druge. Kad budžet kasni skoro godinu, krivi su svi.U konačno usvojenom budžetu nema sredstava za institucije kulture ni za dugove BHRT-a, ali povećana su izdvajanja za Oružane snage BiH. To jasno pokazuje da prioriteti nemaju mnogo veze s dugoročnim razvojem, nego s dnevnom politikom. Jednokratna pomoć od 1.000 KM službenicima s najnižim plaćama služi kao flaster na ranu nastalu upravo zbog političkog otezanja.Da apsurd bude potpun, budžet je usvojen bez ijednog glasa protiv – što znači da je politička volja postojala sve vrijeme, samo je bila upakovana u politička prepucavanja.Usvajanje budžeta u novembru nije pobjeda, nego simptom hronične neozbiljnosti. Dok druge države planiraju, BiH improvizira. I dok god budžet bude dokument koji se “rješava kada se mora”, a ne kada se treba, zemlja će ostati zarobljena u krugu vlastite nefunkcionalnosti.

Jednokratna pomoć od 1.000 KM službenicima s najnižim plaćama služi kao flaster na ranu nastalu upravo zbog političkog otezanja

Da apsurd bude potpun, budžet je usvojen bez ijednog glasa protiv

Blamaža u kontinuitetu

Godinu dana bilo je dovoljno Sergeju Barbarezu da od posrnule, razbijene i izgubljene reprezentacije napravi tim koji diše kao jedan. Tim koji je, uprkos skromnim prognozama i nedostatku iskustva, umalo iznenadio cijelu Evropu i osvojio prvo mjesto u kvalifikacijskoj grupi.Barbarez je od prvog dana preuzeo najteži mogući zadatak, obnoviti kult dresa i povjerenje nacije. U tome je uspio. Umjesto zvijezda koje se biraju po inerciji, dao je šansu mladim, motiviranim igračima koji su u svaku utakmicu ulazili kao da im je posljednja. Igrali su srcem, bez kalkulacija, često protiv kvalitetnijih i iskusnijih rivala, ali nikada nisu odustajali.Pod njegovim vodstvom BiH je ponovo počela igrati moderan, discipliniran i hrabar nogomet. Reprezentativci su se vratili osnovama, borbenosti, zajedništvu i karakteru, a upravo je to ono što je Barbareza krasilo kroz cijelu njegovu igračku karijeru. Njegova mirnoća, odlučnost i sposobnost da zaštiti ekipu od vanjskih pritisaka učinile su ga vođom kakvog ova selekcija dugo nije imala.Iako prvo mjesto u grupi nije ostvareno, iako se nismo direktno plasirali na Mundijal, put kojim je Barbarez poveo Zmajeve vratio je vjeru navijačima i donio nadu da ova generacija može napraviti velike stvari. A to je, u zemlji koja rijetko ima pozitivnih vijesti, postalo mnogo više od sportskog uspjeha.

Put kojim je Barbarez poveo Zmajeve vratio je vjeru navijačima

Sergej Barbarez: Obnovio kult dresa

Radio-televizija BiH preživljava možda i najteže dane u svojoj historiji, a uposleni najavljuju proteste, kao posljednji, očajnički korak u borbi za opstanak ovog simbola države. Vlastima su ostavili rok do 27. novembra, a ako propast Javnog servisa BiH nastave promatrati bez ikakvih reakcija, okupit će se ispred Parlamentarne skupštine BiH i u vanrednom programu i direktnom prijenosu javnosti saopćiti ko je kriv za ovakvu sudbinu državnih medija.Uzroci i krivci su odavno poznati, jer BHRT dijeli sudbinu države kojoj se nastoji oduzeti i minimum resursa potrebnih za njeno funkcioniranje. U konkretnom slučaju entitetski emiter RTRS već godinama, od 2017. godine, krši Zakon o Javnom RTV sistemu i samovoljno prisvaja kompletan iznos sredstava od RTV takse, bezočno otimajući dio prihoda BHRT-a. Dug RTRS-a po tom osnovu narastao je na više od 100 miliona KM. Zakonom je utvrđena obaveza entitetskih emitera da dio sredstava od RTV takse uplaćuju na račun BHRT-a. Ona je potvrđena i odlukama Vrhovnog suda RS i Ustavnog suda BiH. Međutim, kao i u drugim slučajevima, napadi na državu i njenu imovinu i bezočna pljačka BiH imaju podršku politike. Uprkos činjenici da je na ovaj način dovedena na rub opstanka, ni simboličnih 22 miliona KM, koliko je prvobitno bilo planirano za BHRT i s kojima bi se isplatio dio dugovanja, nije uvršteno u budžet institucija BiH za 2025. godinu. Da li je, 30 godina od rata, potrebno podsjećati na značaj RTVBiH, njenu ulogu u periodu agresije u širenju istine u cijeli svijet, ili upozoravati da država, bez svog javnog servisa, to praktično i nije?! Hoćemo li svjedočiti da “posao” započet granatama i avionskim bombama bude okončan na ovaj način?Jasna je pozicija aktuelnih politika u manjem bh. entitetu prema državi i njenim institucijama, pa i državnoj RTV, ali konačno urušavanje BHRT-a dokaz je indolentnosti i nemoći dijela vlasti koji se baš ovih dana kune u državu. Zato, poštedite nas zakletvi, patriotskih poruka i krupnih obećanja povodom 30. godišnjice parafiranja Dejtonskog sporazuma i pružite konkretan dokaz brige za državu. Spasite BHRT!&nbsp; &nbsp;&nbsp;

Da li je, 30 godina od rata, potrebno podsjećati na značaj RTVBiH

Spasite BHRT!

Ispred sjedišta Ujedinjenih nacija u Njujorku prekjučer je svečano otkriven "Cvijet Srebrenice", spomenik žrtvama genocida nad Bošnjacima počinjenog u ljeto 1995. godine u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini.Brojne svjetske delegacije prisustvovale su ceremoniji otkrivanja spomenika, koji su svečano otvorili članovi Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić, predstavnica Majki Srebrenice Munira Subašić i zamjenik generalnog sekretara UN-a.Majka Munira ponovo je pokazala svoju snagu i obratila se u ime hiljada majki kojim su ubijeni muževi i djeca. Subašić već decenijama nosi teret nezamislive boli, pretvarajući ga u borbu za istinu, pravdu i dostojanstvo žrtava genocida.Ona je postala simbol istrajnosti majki koje, uprkos svemu što su preživjele, nikada nisu odustale od zahtjeva da se zločin prizna, da se žrtve imenuju i da odgovorni budu privedeni pravdi. Njena riječ je uvijek mirna, ali snažna i jednostavna.Subašić je tokom obraćanja zahvalila prisutnima te svima onima koji su zaslužni za spomenik. Poručila je kako je će ovaj spomenik govoriti o nevino ubijenim, te će biti opomena za budućnost.Subašić je kazala kako je ovaj cvijet dokaz da „smo živi i da nas ne mogu uništiti.“ Ovo je još jedan dokaz da se majke Srebrenice nikada nisu prestale boriti za istinu i pravdu.

Haris Tabaković: Gol-mašina

Evropska unija neće čekati unedogled

Sarajevo se ponovo guši

Esmir Bajraktarević: Zlatni bh. dječak

Gdje su pare?

Od baraža do baraža

Lenart Karl: Nadolazeća zvijezda

Kada politika napravi tenzije

Enco Mareska: Preporodio Čelzi

Fra Mirko Majdandžić: Simbol bolje BiH

Najtačniji kompas

Haris Delalić: Ponosni košarkaš

Blamaža u kontinuitetu

Sergej Barbarez: Obnovio kult dresa

Spasite BHRT!

Munira Subašić: Borba za istinu

Kolumne

Haris Tabaković: Gol-mašina

Evropska unija neće čekati unedogled

Sarajevo se ponovo guši

Esmir Bajraktarević: Zlatni bh. dječak

Gdje su pare?

Od baraža do baraža

Lenart Karl: Nadolazeća zvijezda

Kada politika napravi tenzije

Enco Mareska: Preporodio Čelzi

Fra Mirko Majdandžić: Simbol bolje BiH

Najtačniji kompas

Haris Delalić: Ponosni košarkaš

Blamaža u kontinuitetu

Sergej Barbarez: Obnovio kult dresa

Spasite BHRT!

Munira Subašić: Borba za istinu