Dragana Mirković ponovo je pokazala zbog čega je godinama jedna od najvoljenijih pjevačica na prostoru bivše Jugoslavije. Na koncertu u sarajevskoj Zetri, pred publikom koja je do posljednjeg mjesta ispunila dvoranu, Dragana je napravila gest koji je oduševio sve – kompletnu zaradu od koncerta donirala je Udruženju „Pomozi.ba“.Ovaj potez dočekan je s velikim poštovanjem i aplauzima, a publika je imala priliku vidjeti Draganu i u najbližem mogućem susretu – pjevačica je sišla u parter i zapjevala zajedno s fanovima. Taj trenutak, kada je bila „jedna od njih“, mnogi su proglasili najemotivnijim dijelom večeri.Rođena u Kasidolu 1968. godine, Dragana Mirković na sceni je više od četiri decenije. Iza sebe ima bogatu diskografiju i hiljade koncerata širom svijeta, a publika je i danas doživljava kao svoju – što je, čini se, njena najveća pobjeda.Donacijom i neposrednim odnosom prema publici, Dragana je još jednom potvrdila da je više od muzičke zvijezde – ona je primjer humanosti i profesionalizma, i pjevačica koja uvijek nađe način da bude blizu onih koji je vole.

Kompletnu zaradu od koncerta donirala je Udruženju „Pomozi.ba“

Mirković: Na sceni je više od četiri decenije 

Dragana Mirković: Kad se muzika i humanost spoje

Razbojništva u Sarajevu nekada su imala prizvuk „velikih“ kriminalnih poduhvata. Pljačkale su se banke, pošte, benzinske pumpe, ljudi su ginuli, a ulica je šaptala o „legendama podzemlja“. Danas, u 2025. godini, evo nas na nivou – buregdžinice. Ne s nekom spektakularnom logistikom, šemom i planom bijega, nego s dekicom navučenom na glavu, taman toliko da snimak sa sigurnosne kamere dobije crnohumorni prizor. I to sve zbog par stotina maraka, sokova i komada mesa.Na šta smo spali? Burek je postao valuta kriminala. Neko će reći – inflacija, kriza, jad i bijeda. Ali istina je da ovakav čin najbolje oslikava opću moralnu i društvenu eroziju u kojoj živimo. Jer nije ovdje riječ samo o ukradenih 200 KM i nekoliko litara soka, nego o činjenici da je razbojnik odnio i novac koji je bio namijenjen humanitarnoj fondaciji. Ukrasti od siromašnih, od bolesnih, od onih kojima je taj novac trebao pomoći – to je moralno dno, pa makar iznos bio i simboličan.Da stvar bude gora, vlasnici buregdžinice su obični mali ljudi, Benjamin i Medina Zulčić, koji svako jutro ustaju prije svitanja da bi od svog posla prehranili porodicu. U zemlji gdje je teško preživjeti i kad pošteno radiš, još moraš strahovati da će ti neko provaliti u radnju i uništiti sve što si gradio. Medina priznaje da je uplašena, jer svakodnevno sama otvara radnju u ranim satima. U društvu koje ne garantuje osnovnu sigurnost, strah postaje normalno stanje građana.Ovaj incident nije izolovan, nego simptom. On pokazuje koliko je društvo potonulo u beznađe i koliko je kriminal, pa makar i ovako “sitni”, postao dio svakodnevice. Umjesto da država pokazuje odlučnost i sigurnosne službe ozbiljnost, građanima ostaje da mole na društvenim mrežama da neko prepozna lopova. Sistem zakazuje, a solidarnost se pretvara u očajnički apel.Zato slučaj s Vojničkog Polja treba čitati ne kao lokalnu anegdotu nego kao ogledalo društva. Zemlja u kojoj se pljačkaju buregdžinice i odnosi novac za fondacije nije zemlja gladi, nego zemlja bez reda, pravde i morala. I kad jednom kriminalci krenu krasti burek, jasno je da smo kao društvo postali lakrdija sami sebi.

Ovaj incident nije izolovan, nego simptom. On pokazuje koliko je društvo potonulo u beznađe

Pljačka buregdžinice

U prošlosti ovdašnjeg prostora teško je naći period da isti nije bio na granici nekih velikih vojnih, političkih, ekonomskih ili kulturoloških utjecaja sa istoka ili sa zapada. Teško je naći dokaze za predantičko doba za ovu tvrdnju, ali ono što se dešavalo od kasnog doba antike jasno ukazuje na ovu činjenicu. Sve do današnjeg doba ti utjecaji, na određen način agresivni, smjenjivali su se nad nebom ovog dijela svijeta.Kada je došlo do podjele Rimskog carstva 395. godine na Zapadno i Istočno, granica tih novoformiranih država, čiji su centri bili u Rimu i Konstantinopolisu, išla je dolinom rijeke Drine. Ovaj prostor je mnogo prije formiranja Srednjovjekovne Bosne bio limes različitih utjecaja dviju oponentnih strana svijeta. To djelovanje se uvijek ogledalo u vojnom potčinjavanju i ekonomskoj eksploataciji s kulturološkim utjecajem koji je u doba Rima doveo do romanizacije Ilira. <h2>Bosna granica</h2>Nije se mnogo toga izmijenilo ni u srednjem vijeku. Opet su se dvije velike sile, Sveto Rimsko Carstvo s jedne i Vizantija s druge, sukobljavale preko rijeka, planina i nizija Bosne koja je balansirala između njih. Bez obzira da li se radi o Karlu Velikom ili Konstantinu Porfirogenetu, ovaj prostor je svima bio interesantan na razne načine. Posebno se to vidjelo nakon crkvene šizme 1054. godine. Dovoljno je pogledati kartu utjecaja „zapadne“ i „istočne“ crkve pa uvidjeti da je granica utjecaja opet bila negdje oko doline rijeke Drine. Čuvena Bilinopoljska izjava Kulin bana 1203. godine upravo govori o toj činjenici. Sve je identično ostalo i dolaskom Osmanlija. Ponovo je Bosna, ovaj put njena Krajina, bila prva na dodiru između Osmanskog i Habsburškog carstva. Nisu pohodi Habsburgovaca i Savojaca kao što je Eugen završavali napadom na Stambol nego su oni harali bosanska sela i gradove. Na sličan način su Osmanlije pokretale svoje pohode i iz Bosne vojskom dva puta dolazili do Beča. Naravno, osvete „zapada“ su uvijek bile okrenute ka Bosni.Identična stvar je bila i nakon Berlinskog kongresa, samo Bosna i Hercegovina tada ide u sastav Austro-Ugarske. Na početku kao „corpus separatum“ (ni pod Beč ni pod Peštu), ali je aneksija napravila drugačije stanje. Zanimljivo da Beograd pristaje na aneksiju Bosne ako mu se da današnji Sandžak da ima vezu sa morem Crne Gore. Krajem XIX stoljeća prvi put se javlja i Rusija u geopolitici ovog prostora. Interesantno da, kao još jedna pobjednica u ratu protiv Osmanlija, kao „istočna“ sila pristaje da „zapadna“ sila iz Beča preuzme Bosnu i Hercegovinu.<h2>NATO i EU</h2>Versajski sporazum je odredio sudbinu ovog dijela planete između dva svjetska rata, a nakon II svjetskog rata nova politička tvorevina se ponovo nalazi na dodiru „istoka i zapada“. Tadašnja SFRJ, a i BiH kao njena republika, odmah je bila pod utjecajima ekonomije zapada i politike istoka. Pokret nesvrstanih, zbog jačanja formiranja novih država od bivših kolonija, javlja se kao neka protuteža hladnom ratu SAD-a i SSSR-a. I danas se spominje Titovo „ne“ Staljinu čime je SFRJ izbjegla sudbinu Čehoslovačke, Poljske i Mađarske u kojima su tenkovi SSSR-a povremeno radili vojnu okupaciju. Ali jedna činjenica nikada ne prestaje biti aktualna – BiH je uvijek u zoni granice dviju strana svijeta!Padom Berlinskog zida i njegovim rušenjem počeo je period koji će se u historiji učiti kao „Pax Americana“. Zapadna civilizacija dominira, EU se javlja kao snažan politički i ekonomski faktor, a NATO nameće kao osnova sigurnosti na planeti. Od devedesetih ovdje vlada mišljenje kako se treba priključiti u dva bloka – EU u političkom i ekonomskom smislu te NATO-u u vojnom! Istok je u tim trenucima bio u rasulu, a države tog bloka bježale na „zapad“. Čitava današnja centralna Evropa, koja je bila pod utjecajem Moskve, danas je dio NATO-a i EU. Najveće proširenje je bilo 2004., a 2007. godine su u EU ušle države sa Crnog mora – Bugarska i Rumunjska.Bosna i Hercegovina, bez obzira na sve opstrukcije koje dolaze sa svih strana, već tri desetljeća ima osnovnu politiku da uđe u spomenute organizacije. Vjerovatno bi neki referendum prije 30 godina dao makar 90 posto glasova za ulazak u EU, a priča oko NATO-a je bila malo drugačija zbog manjeg entiteta koji je čekao stav susjedne Srbije. Često se ovdje priča o „pristupnim pregovorima“, ali predugo čekanje i promjene generalne politike slabe utjecaj „zapada“ i omogućavaju da se osnažena Rusija vrati „na mala vrata“ na ovaj prostor.<h2>Politička želja</h2>Pristupni pregovori generalno ne znače mnogo. Dovoljno je pogledati Tursku koja je još 1949. godine postala članica Vijeća Evrope, prije pola stoljeća se htjela priključiti EU, još 1995. godine dobila „zeleno svjetlo“ za pristupne pregovore, a 2019. godine Evropski parlament je donio odluku o prekidu pregovaranja s Turskom. Zaista je veliko pitanje da li današnja Turska uopće želi biti dio EU!? Interesantno da država koja je kasnije predala zahtjev za članstvo od Turske, Velika Britanija, primljena u EU 1973. godine te i iz iste izašla zbog BREXIT-a pola stoljeća nakon toga!Od država regije najdalje je otišla Crna Gora koja je otvorila brojna poglavlja, od kojih je posljednje „tržišno natjecanje“. Sjeverna Makedonija je počela pregovore 2020., a prije toga morala dodati pridjev „Sjeverna“ u svom imenu. Albanija je iste godine počela pregovore, a ove tri države su pristupile i NATO paktu. Srbija je počela pregovore uz „skrining“ još 2014., a otvorila je 22 poglavlja. Od svih poglavlja u pregovorima je zatvorila samo dva – 25. i 26.!Ako se uzme stav politike, onda je jasno da je okretanje „zapadu“ osnovna politička želja. Samo godinu nakon Crne Gore i BiH je potpisala sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (2008. godine), ali za razliku od Crne Gore nije imala uspješnost u primicanju EU. Tek prošle godine u martu je EU dala zeleno svjetlo za otvaranje pregovora, a ovdašnja politika to slavila kao da je BiH preuzela predsjedavajuće mjesto u Briselu. Da bi se počela priča s Briselom, davno se utvrdilo da treba ispuniti osnovnih 14 uslova, ali su oni proteklih mjeseci svedeni na sporazum s Fronteksom (granična saradnja), te zakone o sukobu interesa, sprečavanju pranja novca, sudovima i izborni zakon. Svakako treba istaći da ovo BiH sve treba uraditi radi sebe, a ne zbog nekih birokrata u Briselu. Na koji način i kojim tempom sve ovo ide svakodnevno se svi možemo uvjeriti. Uz ovu priču stalno se plasiraju informaciju o gubitku brojnih sredstava koja bi bila operativna u slučaju da vlasti „nešto dogovore“. Dakle, osim generalnog stava „bit će pregovori kad vlasti urade neke stvari“ priča o EU je samo politički performans ovdašnjih vlastodržaca.Uticaj zapada se ogleda u „euroatlantskim“ civilizacijskim normama, a to znači i u NATO-u. BiH je potpisala Partnerstvo za mir 2006. godine te akcijski plan za članstvo 2018. godine. Zadnja bitna odluka koja se odnosi na NATO je formiranje komisije u ime Vijeća ministara za saradnju sa spomenutim vojnim savezom.<h2>Kašnjenja i čekanja</h2>Sva ova „kašnjenja i čekanja“, koja se javljaju zbog domaćeg političkog djelovanja, ali i sporosti birokratije Brisela, stvaraju drugačiju sliku stanovništva o „zapadu“. Ovome svakako treba dodati i moderna politička djelovanja pojedinih zapadnih vlastodržaca, pa se postavlja pitanje koji bi postotak ljudi danas podržao euroatlantske integracije na nekom referendumu. Siguran sam da je broj mnogo manji nego prije dva desetljeća!Svaki vakuum koji se javi u odnosima BiH s Briselom će sigurno, na ovaj ili onaj način, iskoristiti Moskva. Ponavlja se ona vječna činjenica – ovaj prostor je na granici istoka i zapada. Za političare iz RS, posebno one koji na zapadu nisu više dobrodošli, navikli smo da idu na raport u Moskvu. Tako se na sastanku BRICS-a u oktobru prošle godine u Kazanju dogodilo da na njemu sjedi tadašnji predsjednik RS. Ovu organizaciju čine države koje zajedno zauzimaju 40 miliona km2 (više od petine kopna) i imaju 3,2 milijarde stanovnika (blizu 40 posto svih stanovnika Planete). Evidentno je da većina nema blage veze gdje je Balkan, a ne neki entitet u BiH. Ali u ovom slučaju poruka je drugačija – možemo mi i kod Rusa!Sigurno da u svakoj državi nekadašnjeg istočnog bloka postoji određeni postotak onih koji su za Moskvu. Kada se pogleda politika Mađarske ili Slovačke, pa i rezultati izbora u npr. Rumuniji, jasno je da ne postoji vječna podrška svih za Brisel. Takvo je stanje i u BiH čije vlasti svakih par dana lete do Belgije da valjda objasne kako će sve biti OK kada nas oni prime. Tako je u decembru 2023. godine na drugi politički forum u Brisel otišla delegacija od 70 ljudi iz BiH – valjda malo da brojni ministri „vide puta“, ali i da se ostavi neki politički benefit na izborima. Kako je krenulo, još malo pa će predstavnici mjesnih zajednica htjeti da tamo nešto pregovaraju!Bez obzira na sve stalno na umu treba imati dvije poslovice. Jedna je „U se i u svoje kljuse“ jer naše probleme možemo riješiti samo mi, a druga je mnogo važnija – „Dok se slonovi svađaju nastrada trava!“...<h2>Ulazak u EU</h2>Evropska unija je set zakona i političko-ekonomska tvorevina. Ulazak u nju predstavlja kompatibilnost s njenom legislativom, ali ona sigurno nije „švedski stol“. Ponekad se čini da smo u BiH za fondove i novac, a za vladavinu prava „samo na papiru“. Svaku sekundu koju ostanemo izvan „zapada“ iskoristit će „istok“ i Moskva za svoj utjecaj – politički, ekonomski, medijski ili vojni! Današnja snaga BiH sigurno nije takva da može biti neutralna u tom kontekstu kao što je bila SFRJ. A na ovdašnjem stanovništvu je da, kroz svoje političke predstavnike, odluči gdje želi ići. Upravo zbog ovoga se ne treba čuditi ako neki politički predstavnici BiH budu boravili i u Ambasadi Rusije!

Od devedesetih ovdje vlada mišljenje kako se treba priključiti u dva bloka – EU u političkom i ekonomskom smislu te NATO-u u vojnom

Profesor Vedran Zubić piše za "Dnevni avaz": Gdje ide Bosna i Hercegovina? (N)i na istok (n)i na zapad

Reformska agenda je najčešće spominjani, a vjerovatno najomraženiji pojam u medijskom prostoru u BiH, a svako novo slovo o ovom dokumentu izaziva mučninu i kod novinara koji već mjesecima prate pokušaje bh. vlasti da ga … usaglase. Iako medijski možda i nije atraktivno, agendu ili program reformi BiH potrebno je svakodnevno spominjati, kao dokaz nesposobnosti, bahatosti, nebrige vlasti, u konkretnom slučaju ministara iz RS, za dobrobit ove zemlje i svih njenih entiteta i građana. Ni iz trećeg pokušaja u posljednjih par sedmica, Vijeće ministara nije uspjelo usvojiti ovaj dokument, od kojeg ovisi sudbina značajnih sredstava iz Plana rasta za BiH, a na neki način i cijelog evropskog puta ove zemlje. Nakon jedne hitne, pa redovne, ni na novoj telefonskoj sjednici, koja je održana jučer, nije bilo kvoruma za pozitivnu odluku.Uzaludni su pozivi evropskih parlamentaraca, apeli evropske komesarke za proširenje Marte Kos, pa ni obećanja da će se s kolegama iz BiH popeti na Maglić … Učešće i glasanje ministara Srđana Amidžića i Staše Košarca ponovo je izostalo. Nije bilo čak ni objašnjenja, niti izvinjenja, pa čak ni obavještenja kolegama da na njihovo izjašnjavanje ne trebaju čekati od 15 do 19 sati, jer ga neće biti. S ovakvima nećemo ni u Brisel, ni na Maglić, već u provaliju i duboku izolaciju, okruženi zemljama koje već koriste sredstva iz Brisela. BiH će, s istekom septembra, ostati bez ukupno 400 miliona KM zbog neshvatljive politike SNSD-a, a Reformska agenda počinje da liči na spomenik jednoj propaloj koaliciji, koja je puno obećavala.&nbsp;

Ni iz trećeg pokušaja u posljednjih par sedmica, Vijeće ministara nije uspjelo usvojiti ovaj dokument

Spomenik propaloj koaliciji

Iako ima samo 11 godina, Asim Opardija iz Donjeg Vakufa kao da je već donio odluku kojim putem će koračati kroz život i šta će biti njegovi prioriteti. U svakom slučaju, bitno su drugačiji nego kod većine njegovih vršnjaka, pa i starijih, što ovog dječaka čini tako posebnim.Dječak Asim, a svi ga zovu Paša, neizmjerno voli životinje. Iako ih nema u vlastitom domaćinstvu, u njihovom društvu uživa u komšiluku. Ne voli mlijeko, ali zna kako pomusti kravu, jednu je i spasio kada je doživjela nesreću tokom teljenja. Ne privlače ga ni mobiteli, ni morske plaže, samo bi želio da i on ima ovce ili kravicu, pa da mu život u seoskoj idili postane još ljepši.- Mene ne vuče mobitel, kad vidim svoje vršnjake da se igraju, kažem im da je bolje da dođu da ih naučim da muzu krave. Oni govore da smrdi i da je ružno, ali objasnim da je bolje da rade ovo, nego da naočale nose – ispričao je Asim, čestit i vrijedan dječak, za primjer drugima.

Ne privlače ga ni mobiteli, ni morske plaže, samo bi želio da i on ima ovce ili kravicu

Asim Opardija: Paša naš posebni

Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica izdvojilo je više od 1,3 miliona KM za program podrške očuvanju radnih mjesta povratnika u entitetu RS za 2025. godinu. Ovim sredstvima osigurana su radna mjesta za 691 osobu, uposlenu u privrednim i drugim subjektima i vjerskim zajednicama u 31 općini ili gradu u RS. Na ovaj način egzistencijalna sigurnost zagarantirana je za 691 porodicu.Simbolična su ovo sredstva za potrebe građana koji su se, nakon rata, vratili u mjesta iz kojih su prognani. Program Federalnog ministarstva je limitiran na godinu, ali nije mala stvar da se ljudi koji, često i bez osnovnih ljudskih prava, uopće sjetila bilo koja institucija u ovoj državi. U fokus javnosti, pogotovo posljednjih godina, povratnici u BiH najčešće dođu u situacijama kada budu napadnuti.Nerin Dizdar rođen je 3. maja 1981. godine u Stocu. Diplomirao je engleski jezik i književnost na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru, gdje je 2011. i magistrirao. Oženjen je i otac troje djece. Na poziciji ministra raseljenih osoba i izbjeglica FBiH je od 28. aprila 2023. godine.

U fokus javnosti, pogotovo posljednjih godina, povratnici u BiH najčešće dođu u situacijama kada budu napadnuti

Nerin Dizdar: Važan projekt

S novim Zakonom o unutrašnjoj trgovini Federacije BiH, koji je stupio na snagu u novembru prošle godine i između ostalog uveo mjeru zabrane rada prodajnih objekata nedjeljom i na državne praznike, radnici su se izborili za svoja prava.Međutim, posljednjih mjeseci stalno se u javnosti diže hampa o tome trebaju li shopping centri i trgovine raditi nedjeljom. Pojedini građani negoduju, a naročito oni koji imaju samo jedan slobodan dan u sedmici – nedjelju, koju planiraju iskoristiti za kupovinu i odmor. Tako je to kod nas, kupite radnim danom hljeb, mlijeko, kafu ili sok dok se pretežno uvijek namirivalo vikendom, što su dokazivale fotografije gužvi više puta. Nekolicina građana iz Federacije pohrli u trgovine u bh. entitet Republika Srpska, gdje imaju mogućnost kupiti osnovne potrepštine, koje možda nisu stigli tokom sedmice. Poznato je da nekoliko takvih objekata radi tokom dana.Međutim, da li je došlo do rasterećenja ili radnici imaju puno više posla? Da li je donesena mjera bila opravdana?Od usvajanja Zakona, Federalnom ministarstvu trgovine dostavljeno je čak dvanaest zahtjeva lokalnih zajednica za izuzeće od zabrane rada nedjeljom. Konjic, Jablanica, Visoko, Tešanj, Velika Kladuša, Sapna, Foča i Orašje dostavili su sve potrebne podatke, a njihovi zahtjevi su proslijeđeni Vladi FBiH. Nadležno ministarstvo tvrdi kako su se potrošačke navike prilagodile, a promet se nije značajnije mijenjao. Zastupnik u Parlamentu FBiH Admir Čavalić upozorio je i na prijedlog da se institut izuzeća u potpunosti ukine, osim za male trgovine u kojima rade vlasnici i članovi porodice.Bilo kako bilo, uvijek će biti negodovanja, ali uvijek moramo imati razumijevanja jedni za druge.&nbsp;

Nekolicina građana iz Federacije pohrli u trgovine u bh. entiteta Republika Srpska

Kome prija neradna nedjelja

Narodna skupština RS danas će održati novu posebnu sjednicu. Zakonodavni organ u kojem su sve sjednice na neki način posebne, ponovo će raspravljati o vlastitim zaključcima, kako bi ih još jedanput preispitala i zauzela jedinstven stav o stavovima koje je već zauzela. Podsjetimo, na sjednici u avgustu 50, od 65 prisutnih poslanika, bez glasova protiv i suzdržanih, usvojilo je zaključke kojima su odbacili presudu Suda BiH protiv bivšeg predsjednika RS Milorada Dodika, odluku CIK-a BiH kojom mu je oduzet mandat, te mogućnost sprovođenja prijevremenih izbora za predsjednika RS. Od političkih subjekata su zahtijevali da se ne prijavljuju na izbore, a od organa vlasti i lokalnih jedinica da ne poduzimaju nikakve radnje u vezi s izborima.Samo mjesec kasnije, presuda Suda BiH je priznata i izvršena. Dodik je otkupio kaznu, a potpisivanje akata prepustio potpredsjedniku RS. I raspoloženje u NSRS je bitno drugačije. Nakon što su opozicione partije počele konsultacije o zajedničkom kandidatu na izborima, ni aktuelna vlast ne može da sjedi skrštenih ruku.Ovo je još jedna u nizu situacija koja pokazuje svu apsurdnost politike konflikta, inata i bahatosti, spremne na svaki zaokret, samo da sačuva vlast. Ona nije svojstvena samo jednom entitetu ili političaru, ali predugo traje, opasne poruke šalje i poteze vuče, a građanima donosi samo zebnju i zabrinutost, te uzima zadnju nadu da će u ovoj zemlji doživjeti istinski mir i prosperitet.Istovremeno, ignoriramo pruženu ruku i poruke evropske komesarke za proširenje Marte Kos: “EU treba BiH, a BiH treba EU”. Aktuelnoj garnituri na vlasti iz ruku klizi historijska šansa da krenemo ka zajednici mirnih i prosperitetnih država, a s njom i prilika da za taj napor budemo još i nagrađeni s milijardu eura iz Plana rasta. Kraj je septembra, rok ističe, a obaveze stoje. Za razliku od zaključaka NSRS, odluke koje donesemo sada, za mjesec neće moći biti popravljene.

Pokazatelj apsurdnosti politike konflikta, inata i bahatosti, spremne na svaki zaokret, samo da sačuva vlast

Posebne sjednice NSRS

Iako pojedini političari u BiH nastoje ostaviti dojam da ih nisu čuli, poruke evropske komesarke za proširenje Marte Kos svakako će upamtiti. Visoka zvaničnica Evropske komisije tokom posjete BiH nastoji probuditi optimizam, ali istovremeno upozorava s kako važnim pitanjem se vlasti poigravaju.- EU treba Bosnu i Hercegovinu, a BiH treba Evropsku uniju – poručila je komesarka Kos u ekskluzivnom i vrlo otvorenom razgovoru za „Avaz“.Podsjetila je da u posljednjih godinu i po dana nije bilo značajnijeg napretka i da odgovornost snose domaće vlasti, kojima je ostavila šansu da pokažu da je BiH sposobna napredovati. Na stolu su milijarda eura podrške za BiH, ali i niz pogodnosti za građane - od slobodnog roaminga ili besplatnih transfera novca, za početak. EU nudi podršku ekonomskom rastu, izgradnji snažnih demokratskih institucija, vladavini prava i zaštiti građana ...- Nudimo vam budućnost u zajednici u kojoj nikada nije bilo rata – poručila je Kos. Samo ova rečenica dovoljna je da se duboko zamislimo nad potezima onih zbog kojih je Kos u posjeti BiH.Marta Kos rođena je 28. juna 1965. godine u Šempeteru pri Gorici, u Sloveniji. Iskusna je diplomatkinja, poslovna liderka, konsultantkinja, stručnjakinja za komunikacije. Poznata je i kao nekadašnja šampionka Jugoslavije u plivanju te novinarka RTV Slovenije.

Visoka zvaničnica Evropske komisije tokom posjete BiH nastoji probuditi optimizam

Kos: EU treba Bosnu i Hercegovinu, a BiH treba Evropsku uniju

Marta Kos: Snažne poruke

Član Plivačkog kluba “Spid” iz Sarajeva Ismail Barlov novi je viceprvak svijeta u utrci na 50 metara prsno. On je u finalu Svjetskog prvenstva u Singapuru, s vremenom 58.55, izborio srebrenu medalju za Bosnu i Hercegovinu.- Veoma sam zadovoljan ostvarenim rezultatom i očekivao sam ovakav rezultat. Imali smo zahtjevne pripreme u Splitu sa svjetskim prvakom i rad i trud su se isplatili. U narednom periodu ću nastaviti trenirati i truditi se da ostvarim što bolje rezultate - kazao je Barlov u javljanju iz Singapura za "Avaz".Srebrena medalja sjaji jače i od zlata, jer stiže s takmičenja svjetskog ranga, a upravo takva je nedostajala u vitrinama 15-godišnjeg šampiona i njegovog trenera Amela Kape. Uspjeh Ismaila Barlova, čuda od djeteta, još je veći uz podatak da vrhunske rezultate kao 15-godišnjak postiže u seniorskoj konkurenciji.

Srebrena medalja sjaji jače i od zlata, jer stiže s takmičenja svjetskog ranga

Ismail Barlov: Čudo od djeteta

Desetak dana nas dijeli od prve godišnjice smrtnosnih poplava, odrona i klizišta u BiH, kada je život izgubilo 27 osoba. Samo u Jablanici je tog 4. oktobra 2024. godine kataklizma odnijela 19 osoba. Jedna osoba je stradala u selu Zlate, a čak 18 u Donjoj Jablanici. Tu će prva godišnjica njihovog stradanja biti obilježena 3. oktobra komemorativnim okupljanjem u blizini stare željezničke stanice.Dan poslije, dan u kojem se izgubili svoje najmilije, onaj koji im je zauvijek promijenio živote, porodice žele biti same, u svojoj boli, tuzi, uz nišane svojih voljenih...Nažalost, tu prvu godišnjicu svi oni koji su ostali bez svoga krova nad glavom dočekat će u tuđim domovima, poneko i u limenim kontejnerima. Premda su svi mještani potpisali ugovore za izgradnju i obnovu njihovih kuća, taj proces se odvija nestvarno sporo. Činjenica je da su se birokratske vjetrenjače bile ispriječile na izgradnji zamjenskih kuća i rekonstrukciji i sanaciji stambenih objekata, ali silni milioni nisu donijeli očekivani zamah, pa su tužni prizori Donje Jablanice i dan-danas surova realnost.Međutim, više od razrušenih domova mještane, ali i brojne građane BiH, boli šutnja o istrazi. Priroda jeste bila nemilosrdna, jer zna se da su u noći s 3. na 4. oktobar u Jablanici pala čak 323 litra kiše po metru kvadratnom, ali se jednako tako zna da je iznad Donje Jablanice radio kamenolom, onaj od kojeg bi svi, najradije, oprali ruke.Jer, koliko god pričali o kiši, bujici, području opustošenom od požara, pitanje je koliko je ljudski faktor doprinio toj tragediji. Gdje su rezultati silnih vještačenja? Šta su pokazale analize tih vještačenja, od rudarskih i geodetskih do geoloških? Nalazi obdukcije su odavno poznati. Žrtve su većinom stradale usljed gušenja zemljom i sličnim materijalima, kao i usljed mehaničkih ozljeda izazvanih silinom odrona. Postoji li krivica? Ičija? Nije valjda da će se ova tragedija pripisati „višoj sili“?Prva godišnjica je povod da se sjetimo, da tugujemo, ali i da podsjetimo da nadležne institucije porodicama stradalih duguju istinu.&nbsp;

Koliko god pričali o kiši, bujici, području opustošenom od požara, pitanje je koliko je ljudski faktor doprinio toj tragediji

Istina na čekanju

Renomirani međunarodni festival baletne umjetnosti “Balet Fest Sarajevo” svečano je otvoren u petak izložbom „Veliki format“, posvećenom velikanu domaće baletne scene Nedžadu Potogiji. Time je označen početak bogatog programa koji će sve do 1. oktobra, kroz izložbe, radionice, konferenciju i vrhunske baletne izvedbe, Sarajevo još jednom pozicionirati Sarajevo na mapu važnih kulturnih centara regiona.Izložba, čija je autorica direktorica Festivala Edina Papo, ne predstavlja samo vizuelni omaž jednom umjetniku, već i svjedočanstvo o snazi i trajanju baletne umjetnosti u BiH. Osim izložbe, Festival nudi i stručnu radionicu savremene tehnike plesa, a kulminirat će s dvije večeri spektakularnog gala baletnog programa, 30. septembra i 1. oktobra, u kojem će učestvovati prvaci i solisti baleta iz cijele Evrope i regiona.Balet u BiH živi, razvija se i, kroz festivale poput ovog, nastavlja da inspirira nove generacije, poruka je direktorice Papo.Edina Papo rođena je 9. aprila 1958. godine u Sarajevu. Uporedo sa srednjom školom stekla je i baletno obrazovanje, a u Baletu NPS-a angažirana je već sa 16 godina. Sve ostalo je priča o uspjesima i nagradama prve dame bh. baleta.

“Balet Fest Sarajevo” svečano je otvoren u petak izložbom „Veliki format“

Edina Papo: Balet u BiH živi

Težak i izazovan proces pristupanja Evropskoj uniji sve dosadašnje članice prošle su vođene željom da postanu dio uređenog, civiliziranog, na pravu i pravilima utemeljenog dijela svijeta. Uz nekoliko izuzetaka, svoju poziciju za stolom zaslužili su napornim radom, ali i iskrenim opredjeljenjem da je zauzmu, a samo članovi vlada, pregovaračkih timova, pa i brojnih administracija znaju koliko je to bio dug i iscrpljujući posao.BiH je imala sreću što je, spletom geopolitičkih okolnosti i snažnim zalaganjem prijateljskih država, najprije dobila kandidatski status, a potom se – ničim izazvana, jer rezultati joj i nisu išli u prilog, našla među državama čije će reforme biti, vrlo direktno i izdašno i finansijski podržane. Radi se o iznosu od 6,3 milijardi eura za države zapadnog Balkana, od kojih je 1,085 milijardi trebalo stići u BiH. Bespovratnih ili povoljnih kreditnih sredstava, svejedno.U julu se taj iznos „istopio“ na 976,6 miliona, a već u oktobru bi mogao biti dodatno umanjen na 868,1 milion eura, a ne bi iznenadilo da BiH bude potpuno isključena iz Plana rasta. Nisu u pitanju milijarde, jer desetine su ih proteklih decenija iz budžeta, infrastrukturnih i drugih projekata već preusmjerili u vlastite džepove. Problem je što se gasi posljednja nada građana u evropsku perspektivu BiH, koji svoju djecu šalju u Evropu dok čekaju da njihova domovina postane dio nje. Evropska komesarka za proširenje Marta Kos pokušat će to danas objasniti svojim domaćinima u Predsjedništvu i Vijeću ministara BiH.BiH ima nesreću da su joj na vlasti i bahate, primitivne i isključivo vlastitom interesu posvećene individue. Dok države u okruženju rade, oni se igraju i šegače sa sudbinama svojih građana. Kako drugačije protumačiti najave bivšeg predsjednika RS Milorada Dodika da će SNSD bojkotirati obraćanje visoke gošće iz Brisela u Parlamentu BiH, ili da će onemogućiti njeno obraćanje u Domu naroda?! Poruka kojom je više rekao o sebi, neće nasekirati komesarku Kos, već će ponovo pokazati s kim evropski zvaničnici u BiH imaju posla. Zato, legendarni Balašević je to najbolje dočarao: “Putuj, Evropo, nemoj više čekati na nas … nama je lepo, taman kako smo zaslužili”.

BiH ima nesreću da su joj na vlasti i bahate, primitivne i isključivo vlastitom interesu posvećene individue

Putuj, Evropo

Treći "Muzički kamp za mlade virtuoze", koji se održava od 15. do 23. septembra Sarajevu, okuplja 23 talentovana učenika iz cijele Bosne i Hercegovine, a završit će se održavanjem dva koncerta mladih solista i orkestra povodom Međunarodnog dana mira.Aktivnosti kampa za mlade virtuoze uključuju intenzivne probe gudačkog orkestra, kao i predavanja i edukativne radionice.Kroz rad s renomiranim bosanskohercegovačkim muzičkim pedagozima i profesionalcima orkestar i solisti će, kroz zajedničko učenje i sviranje, pripremati program za dva cjelovečernja koncerta koji će biti upriličeni povodom Međunarodnog dana mira, kao vrhunac ovogodišnjeg Kampa.<h2>Bogat program</h2>Prvi koncert će biti upriličen sutra u 19.00 u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu, dok će drugi biti održan dan kasnije, 23. septembra u 19.30 u Zemaljskom muzeju BiH.Solisti i orkestar mladih virtuoza će, pod dirigentskim vodstvom Fuada Šetića izvesti Koncerte za violinu W. A. Mozarta, kao i Koncert za violončelo J. Haydna. Program koncerata će uključiti i djelo Musica Slovaca koje je komponovao slovački kompozitor I. Zeljenka.Ovom prilikom kao solisti će nastupiti violinisti Iva Ristić iz Umjetničke škola "Vlado Milošević", Banja Luka, Antonio Šarić iz Muzičke škola I i II stupnja Mostar, Lamija Šišić iz Srednje muzičke škola Sarajevo te violončelistica Ajna Bučo iz Osnovne muzičke škole "Mladen Pozajić".Organizatori napominju da su ulazi na otvorenu probu i koncerte slobodni.<h2>Organizatori</h2>Kamp se održava u prostorijama Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a organiziraju ga Udruženje za istraživanje umjetnosti "Artes" i Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu.Nastupe će imati 23 učenika osnovnih i srednjih muzičkih škola i talentovane violiniste iz Banje Luke, Mostara, Ljubuškog, Tuzle, Zenice, Novog Travnika i Sarajeva.Projekat vodi i realizira Udruženje za istraživanje umjetnosti Artes, u saradnji s Centrom za muzičku edukaciju Univerziteta u Sarajevu - Muzičke akademije, Odjelom za umjetnost, umjetničkoistraživački rad, kulturu i sport Univerziteta u Sarajevu.Pokrovitelji projekta su Ambasada Slovačke Republike u BiH, SlovakAid, UN Peacebuilding Fund, United Nations Population Fund - UNFPA, Italijanska ambasada u Sarajevu, Rotary Club Sarajevo International Delta, te prof. Hyoung-Kyu Kim i dr. Hyeong-Tae Kim iz Južne Koreje, saopćeno je iz Udruženja Artes.

Aktivnosti kampa za mlade virtuoze uključuju intenzivne probe gudačkog orkestra, kao i predavanja i edukativne radionice

Treći muzički kamp za virtuoze: Koncerti talentiranih učenika iz BiH

Dok su njihove misli svakodnevno s preživjelom rodbinom, komšijama i prijateljima nad kojima se vrši genocid u razorenoj Gazi, dok sanjaju dom kojeg više nemaju, dvije palestinske porodice El Baravi i Rajab, odlučile su graditi novi život u Mostaru u kojem su pronašli utočište. Skoro dvije godine, koliko je prošlo da su smješteni u Izbjegličko- prihvatnom centru Salakovac, odlučili su vlastitim rukama zarađivati za sebe i svoje najmilije, ali, jednako tako doprinijeti i onima koji su ostali u Gazi.Inicijator pokretanja biznisa, male porodične radnje u kojoj će prodavati svoje tradicionalne kolače i peciva, ali i domaće je Samira El Baravi Rajab. Iako je u početku, kada su svoje proizvode počeli nuditi preko grupe „Carry for Palestine“ htjela odustati, uz podršku svoje sestre Dalile, ali i drugih članova porodice, Samira je strpljivo nastavila raditi, ali i razmišljati o otvaranju vlastite radnje.Pravi poticaj za njenu ideju stigao je od CRS-a i UNHCR-a i danas je ponosna vlasnica svoga obrta, „Palestinske kuće“ Velika podrška su joj svi članovi porodice, posebno sestra Dalila, a ponosni su na majku Sutku koja je Bosanka i na svog oca Samira, nekadašnjeg sarajevskog studenta. Sudbina je htjela da njeni roditelji i sestra spas od rata u BiH pronađu u Palestini, a sada je tu brojnu porodicu pakao Gaze prisilio na svojevrsni povratak, ali i ostanak u BiH.

Palestinka u Mostaru pokrenula vlastiti biznis

Samira El Baravi Rajab: Novi život

Politička stranka mora da bude država u malom – sa spremnim stručnjacima, institucijama i politikama koje mogu odmah preuzeti vlast. Da bih ikada osnivao stranku, prvo bih mjesecima okupljao dokazne ljude iz ekonomije, energetike, medicine, arhitekture, telekomunikacija, ekologije... Bez takvih ljudi i njihovog pristanka, projekt ne bi vrijedio. Problem naših stranaka je što su organizovane kao interesne grupe, a ne ozbiljni timovi s jasnom ideologijom.Trojka je najplastičniji primjer. Dino Konaković je stranku okupio oko raje s DIF-a i Soukbunara, rođaka i „genetski predodređenih“ sinova, uz pokoje trećerazredne bivše SDA-ovce. Naša stranka više liči na društvo okupljeno oko muzičkog ukusa prema EKV-u nego na ozbiljnu političku platformu. SDP, iako starija i masovnija, ima nešto kvalitetnije članstvo, ali oni koji su zaista ozbiljni u svojim profesijama tu su uglavnom reda radi. Strankom dominiraju kadrovi sumnjivog obrazovanja i skromnih kompetencija, a ključne odluke donose oni s najmanje kvalifikacija.Bezbroj puta sam razgovarao s protagonistima Trojke i upozoravao ih da članstvo koje imaju ne može nositi odgovornost. Uvijek isti izgovor: „ljudi neće u politiku“, „ne privlači ih ministarska plata“... Možda ponegdje i jeste tačno, ali ja vjerujem da oni ozbiljne ljude nikada nisu ni pokušali privući. Zašto? Zato što bi im ugrozili komfor i otvorili pitanje zašto baš oni sjede u foteljama. Lakše je državu voditi kao kafansko društvo – bez opasnosti da te neko ozbiljan podsjeti koliko si nestručan.Tako dođemo do apsurda da DIF-ovci vode ekonomiju, pripravnici postaju premijeri, studenti ljudskih prava iz Zenice bave se prostornim uređenjem, a policijskim sektorom upravljaju Ramo Isak &amp; Sons. Kao da fudbalski tim sastaviš od košarkaša i očekuješ ulazak u prvu ligu. Rezultati su logični – nikakvi.

Dragana Mirković: Kad se muzika i humanost spoje

Pljačka buregdžinice

Profesor Vedran Zubić piše za "Dnevni avaz": Gdje ide Bosna i Hercegovina? (N)i na istok (n)i na zapad

Spomenik propaloj koaliciji

Asim Opardija: Paša naš posebni

Nerin Dizdar: Važan projekt

Kome prija neradna nedjelja

Posebne sjednice NSRS

Marta Kos: Snažne poruke

Ismail Barlov: Čudo od djeteta

Istina na čekanju

Edina Papo: Balet u BiH živi

Putuj, Evropo

Treći muzički kamp za virtuoze: Koncerti talentiranih učenika iz BiH

Samira El Baravi Rajab: Novi život

Kolut naprijed, nazad tri

Kolumne

Dragana Mirković: Kad se muzika i humanost spoje

Pljačka buregdžinice

Profesor Vedran Zubić piše za "Dnevni avaz": Gdje ide Bosna i Hercegovina? (N)i na istok (n)i na zapad

Spomenik propaloj koaliciji

Asim Opardija: Paša naš posebni

Nerin Dizdar: Važan projekt

Kome prija neradna nedjelja

Posebne sjednice NSRS

Marta Kos: Snažne poruke

Ismail Barlov: Čudo od djeteta

Istina na čekanju

Edina Papo: Balet u BiH živi

Putuj, Evropo

Treći muzički kamp za virtuoze: Koncerti talentiranih učenika iz BiH

Samira El Baravi Rajab: Novi život

Kolut naprijed, nazad tri