Najbolja bh. plivačica Lana Pudar osvojila je bronzanu medalju u disciplini 200 metara delfin na Evropskom prvenstvu u plivanju u malim bazenima u rumunskom Otopeniju.Lana je u finalu bila ubjedljivo najmlađa plivačica, a ponovo je pokazala da su godine jedina prednost koju njene rivalke imaju. Uskoro će i ona doći do svog vrhunca, a onda, draga konkurencijo, neka vam je sa srećom, na cilju vas čeka sjajna Mostarka.Iako joj se vrlo malo pomaže na svim nivoima, postavlja nove rekorde iz prvenstva u prvenstvo. Tako je ovaj put „pao“ evropski juniorski rekord. Ništa manje se nije ni očekivalo.- Stvarno sam željela plivati za BiH, jer je to moja zemlja. U njoj sam rođena, u njoj sam odrasla i stvarno želim napraviti velike stvari za svoj rodni grad i zemlju - rekla je Lana u oktobru.Pa, Lana, pravo da ti kažem – hvala. Hvala što donosiš sreću svojim navijačima. Zraka si sunčeve svjetlosti u zemlji punoj tmine. Nadam se da ćeš, kao najbolja ambasadorica ove države, osvojiti i olimpijsku medalju u budućnosti. To je minimalno što zaslužuješ.

Maestralna Mostarka ponovo obradovala naciju

Lana Pudar: Kolekcionarka medalja

Miloradu Dodiku i njegovim saveznicima jučer su usta puna bila Bosne i Hercegovine. Organizirajući svojevrsnu predstavu pred Sudom BiH, gdje mu je odgođeno ročište po optužnici za neispunjavanje odluka visokog predstavnika, Dodik &amp; Co uzvikivali su, između ostalog, da je suđenje njemu suđenje i Bosni i Hercegovini, da se moramo riješiti kolonijalnih namjesnika, da je Šmit (Schmidt) nelegalni visoki predstavnik, da oni brane Ustav BiH, da jedna trećina države (čitaj: Bošnjaci) i dalje želi biti kolonija itd.Ispraksirali su se i prilagodili dodikovci retorici svojih novih prijatelja Viktora Orbana, Marine Le Pen, Aleksandra Lukašenka i ekipe, pa im je baš dobro nasjela njihova antiglobalistička matrica i priča o borbi za nacionalni suverenitet koji je tobože pod nasrtajem liberalnih internacionalističkih elita.Paradoks u cijeloj priči je taj što je upravo Dodik glavni razlog zbog kojeg visoki predstavnik i „kolonijalna uprava“ u BiH i dalje postoje. Naime, prije dvadesetak godina vjerovatno ni najveći međunarodni ili domaći skeptik nije mogao ni sanjati da će BiH i 2024. godinu dočekati s visokim predstavnikom, koji pride upotrebljava svoje bonske ovlasti.A upravo su Dodikovo šurovanje s Putinom, udari na državu, blokade institucija, prijetnje otcjepljenjem, referendumi (uglavnom nikad realizirani) i izazivanje haosa glavni razlozi zbog kojih je visoki predstavnik ne samo preživio u BiH, koja nikad u punom kapacitetu nije profunkcionirala, nego je zbog Dodika naša zemlja ponovo postala sigurnosno rizična i svjetskim silama interesantna do tačke da se otvoreno špekulira i o mogućnosti povećanja međunarodnih trupa.Ipak, i takav Dodik, pored svih svojih izjava i najava, u konačnici zna da svoju političku kožu i slobodu može odbraniti samo u Bosni i Hercegovini i njenim institucijama. Za njega porazno, a za nas lijepo je bilo vidjeti jučer Dodika, najbliže saradnike i dovučene pristalice kako upravo pred Sudom svoje države BiH u svom glavnom gradu Sarajevu brane svoj slučaj, sve uz pripovijetke o sebi kao braniocima Ustava i suvereniteta BiH protiv kolonijalnog terora.Možda im se neko i s bošnjačke, odnosno one njegove SDfA-ovske strane pridruži. Trenutno dijele zajedničku muku crnih lista, krivično-civilizacijskih tegoba i kretanja ka budućnosti u kojoj se za učinjena (ne)djela mora odgovarati. A tako bi lijepo bilo kad bi mogli od BiH napraviti miks Putinove gubernije i Erdoanovog sultana.

A tako bi lijepo bilo kad bi mogli od BiH napraviti miks Putinove gubernije i Erdoanovog sultana

Dodik "brani" BiH

Nikome nije do kraja jasno uz kakve mađioničarske trikove bh. političari nastupaju pred evropskim zvaničnicima, jer i u situaciji kad u Brisel odu s praznom fasciklom i bez ikakvih rezultata, vraćaju se s osmijesima i porukama evropskog komesara za proširenje da EU vidi „posvećenost i pozitivne pomake na dugoočekivanim i prijeko potrebnim reformama“!?Niko sretniji od nas ako je zaista tako, ali uprkos nadljudskim naporima i pomnom osmatranju, od 8. novembra, kada je BiH dobila odluku o uvjetnom početku pregovora o članstvu, vidjeli smo samo političke sukobe, isključive stavove, prijetnje i ucjene. I praznu fasciklu. Zato bismo vrlo rado da provirimo malo kroz dioptriju Olivera Varheljija (Varhelyi), da i mi uočimo te pomake i posvećenost.Ne znači to, nipošto, da evropski zvaničnici građanima BiH šalju iskrivljenu sliku i daju lažnu nadu, ili da ih hrabre da ne posustanu čekajući i da svi ne prhnu iz države. Jednostavno, političari u BiH su ponekad ljudi s dva lica, pa jedno pokazuju nama, a drugo Evropi. Jednu priču i spektar tema, spuštene obrve i stisnute pesnice imaju za domaće političko tržište, dok u Brisel putuju sa širokim osmijesima, raširenim rukama i zakletvama u evropske vrijednosti, demokratiju i integracije.Suza nam se umalo ne ote nakon informacije da naši političari, iz svih entiteta, kantona i naroda, u Briselu govore jednim glasom i zagovaraju evropski napredak naše zemlje. Halal vam plaća. Eno, čak i Milorad Dodik, koji do jučer dijeli državu, sad bi da je, sa šavovima, ali cijelu, priključi EU. Javnost u BiH iz Brisela je saznala da je za samo nekoliko dana Vijeće ministara BiH ne samo formiralo radnu grupu nego je ona već pripremila kompletan Plan reformi koji će danas zvanično biti predat Evropskoj komisiji.Je li do neke magije, sihira, briselske have, možda neke brlje za radnim ručkom ili do mirisa friških novčanica iz Plana rasta EU za zapadni Balkan? Ne znamo, ali bi domaće zvaničnike u briselskom izdanju bilo lakše gledati i kod kuće, nakon što se vrate u Sarajevo, Banju Luku, Mostar... Umjesto svađa, uvreda, međusobnih nadmudrivanja o mirnim razlazima, terorističkim ćelijama, ruskim kampovima, kriznom žarištu i državi bez budućnosti, i građani bi radije da čuju taj jedan glas, vide osmijehe i, što je najvažnije, rad i rezultate na evropskom putu koji, ovako teturavim korakom, nikada nećemo prijeći.

Eno, čak i Milorad Dodik, koji do jučer dijeli državu, sad bi da je, sa šavovima, ali cijelu, priključi EU. Halal vam plaća

Sihiri u Briselu

Kenan Kamenjaš ove sezone jedan je od najkorisnijih igrača ABA lige. Bosanskohercegovački reprezentativac, koji nastupa za podgorički Studentski centar, i u pobjedi protiv favorizirane Mege zabilježio je novi dabl-dabl, upisavši 18 poena i 10 skokova u pobjedi svoje ekipe.Kamenjaš je, kao što je već i navikao sve svoje fanove, odigrao itekako efikasnu partiju pogodivši devet od 11 šuteva iz igre.Naš reprezentativac je novom sjajnom predstavom predvodio svoju ekipu do pobjede koja će im biti veoma bitna za nastavak ionako veoma dobre sezone u kojoj se nalaze na šestom mjestu regionalnog prvenstva.Nakon relativno neuspješne sezone u Budućnosti sigurno je da je Kamenjaš željan dokazivanja da ipak zaslužuje mjesto u nekom od najboljih regionalnih, ali i evropskih klubova.Ove sezone je već dobio „Nagradu za najkorisnijeg igrača ABA Superkupa“ (MVP), kao i „Nagradu za najkorisnijeg igrača kola“. Uz to mu ide u korist i činjenica da ima samo 23 godine. Kamenjaš se vratio na najbolji mogući način i pokazao svom bivšem klubu da su napravili veliku grešku.Jedna ne toliko dobra sezona, ponajviše zbog prevelike konkurencije na njegovoj poziciji, omeđena s nekoliko sjajnih, bit će mu lekcija za ubuduće kada bude birao novi klub. Sigurno je da će poslije ovakve sezone „udvarača“ biti napretek, a na našem reprezentativcu je da donese pravu odluku za svoj igrački rast.

Bh. košarkaš predvodi svoju ekipu do sjajnih rezultata ove sezone

Kenan Kamenjaš: Briljantna forma

Milorad Dodik je opasan, Kristijan Šmit (Christian Schmidt) je nelegalan, u RS su ruski kampovi, tvrdi Zukan Helez, u Federaciji hodaju ISIL-ovci, teroristi, ori se i Banja Luka, a to namišlja ekipa od Nenada Stevandića do ostale njegove bratije...I tako danima. Samo ukrug. Dodik, Šmit, Helez. Pa onda Helez, Dodik, Šmit, okome se i na Majkla Marfija (Michael Murphy). Iz šupljeg u prazno, pretvorila se politička i medijska scena u BiH, a vozovi nam prolaze. Evropa nas neće čekati. A ni tolerirati naše prepucavanje u vidu zveckanja oružjem i narativa koji se koristi u dnevnopolitičke svrhe.Umjesto da se okrenu narodu, ekonomiji, problemima, pojedini bh. političari napadaju jedni druge, straše i ovako preplašeni i napaćeni narod. Kome je više i do rata i podjela u zemlji u kojoj je svaki drugi stanovnik gladan i gleda kako da preživi?Zato je važno da bh. vlast u Brisel ide složna, zakopa ratne sjekire i zaboravi na politikantstvo. Da im nisu prioriteti ni Dodik, ni Helez, ni kampovi, ni Rusi, ni teroristi, nego EU put i realni problemi.Zato ne smijemo propustiti još jednu šansu za otvaranje pregovora o članstvu naše zemlje u EU. A mnogo nam se već sada, ruku na srce, gleda kroz prste.Međutim, umjesto Plana reformi, prioriteta, sve se svelo na dnevnu politiku i već viđene jeftine i naručene obračune.Narodu je dosta politike i svađanja, žele da žive u normalnoj i sigurnoj zemlji, od svoga rada.Svaka izjava o ratu, kampovima, teroristima, samo tjera mlade i prijeti još većem egzodusu iz zemlje koja je prva u Evropi po siromaštvu. A Evropa nudi milijarde pomoći, samo je pitanje do kada će nas čekati.

Zato je važno da bh. vlast u Brisel ide složna, zakopa ratne sjekire i zaboravi na politikantstvo

Dosta je šuplje!

Amar Dedić je bez ikakve dileme jedan od najboljih bh. fudbalera. Trenutno je i najvrijedniji naš igrač uz Anela Ahmedhodžića (20 miliona eura), a osim toga je i veliki čovjek.Nakon što je BiH odigrala užasnu utakmicu na kojoj je Luksemburg srušio „Zmajeve“ sa 4:1, režiser prijenosa „uhvatio“ je kadar na kojem dječak ogrnut zastavom s ljiljanima plače u zagrljaju svog oca.Navijači bh. reprezentacije su tražili o kome je riječ, a kada se saznalo da je riječ o 12-godišnjem Edahu, prijatelj Amara Dedića mu je obećao dres. Iako Amar nije igrao protiv Slovačke, „rezervisao“ je svoj dres, potpisao ga i poslao prijatelju da ga proslijedi dječaku.Dječaku je stigao dres, a na lice mu se vratio osmijeh. I dječak Edah ima san da u budućnosti igra za reprezentaciju BiH. I Dedić je imao sličan san koji mu se ostvario, a sada je usrećio dječaka.Svojevremeno je odbio Austriju kako bi igrao za BiH, a sada je napravio lijepu gestu koja spaja navijače sa reprezentacijom, naročito u trenucima loših rezultata.Reprezentacija BiH je najjača kada su tu njeni navijači, ali se i navijačima mora dati nešto. Pozdraviti ih na gostovanjima, nagraditi dresom, ali jasno da su navijači najsretniji dobrim rezultatima.

Poslao dres dječaku koji je plakao na utakmici protiv Luksemburga

Amar Dedić: Majstor velikog srca

Mlada Asja Zara Lagumdžija odigrala je glavnu ulogu u bh. filmu „Ekskurzija“ rediteljice Une Gunjak.Za prvu ulogu odmah je dobila i prvu nagradu. I to vrlo značajnu. Njena uloga Iman proglašena je najboljom na 20. filmskom festivalu u Marakešu, kojim je predsjedavala američka glumica i dobitnica Oskara Džesika Čestejn (Jessica Chastain).„Ekskurzija“ je i ovogodišnji bosanskohercegovački kandidat za Oskara. Realno je da ćemo, nakon ovog uspjeha mlade glumice, očekivati da Američka akademija prihvati „Ekskurziju“ među takmičare za najbolji internacionalni film. A potom, zašto da ne, da zlatni kipić još jednom pripadne našoj zemlji.„Ekskurzija“ je snimana u Sarajevu kao koprodukcija šest zemalja (Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija, Francuska, Norveška i Katar). Svjetsku premijeru je imao na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Locarnu, gdje je dobio specijalno priznanje.Na 29. Sarajevo Film Festivalu imao je gala projekciju u okviru Takmičarskog programa - igrani film izvan konkurencije, a Evropska filmska akademija ga je uvrstila u selekciju najboljih evropskih filmova preporučenih za nominacije za Evropske filmske nagrade.

Dobila nagradu za najbolju žensku ulogu na Festivalu u Marakešu

Asja Zara Lagumdžija: Prva pa najbolja

Zapamtite, mi nismo sadržaj za dijeljenje! Mi smo narod kojeg se ubija i pokušavamo da se ne izbriše naše pitanje! O, da samo znate kako smo usamljeni (napušteni). Faza riskiranja života da bi se poslale slike događanja u Gazi je prošla. Sada pokušavamo da preživimo!Napisao je ovo palestinski fotograf Moataz Azaizeh, čije su fotografije iz ranjene Gaze obišle svijet, na kojima je pokazao drugu stranu, istinu, patnju, pokazao je kako izgleda zlo, tragedija. Pitanje je kada ćemo opet vidjeti njegovu objavu, hoćemo li uopće. Ako je ne vidimo, znat ćemo šta se dogodilo.Kao što svi znaju šta se događa s Gazom. Bivši izraelski savjetnik za nacionalnu sigurnost general Giora Eiland u svojoj kolumni napisao je da nema razlike između Hamasa i civila, da rat treba biti protiv Gaze, bez razlike između boraca i civila, jer oni su isto.Dakle, cilj se ne krije, Gaza treba nestati s mape, sve do posljednjeg Palestinca. Surovošću i brutalnošću nad civilima Izrael je otvorio niz pitanja širom planete. Brojni narodni protesti u svijetu, bez obzira na političku podršku velikih zemalja Izraelu, dizanje običnog svijeta zbog zločina nad civilima prati i već viđena nesposobnost globalnog sistema da ispravi nepravdu. Prije svega sami politički moćnici su svojom podrškom Izraelu antagonizirali veliki dio svoje javnosti.Humanitarna katastrofa Sarajeva, slike užasa s ulica glavnog grada BiH, genocid u Srebrenici, očigledno svijetu nisu ništa značili. Jer da jesu, slike iz Gaze ne bi bile ovakve, jezive. Potiho su i evropski i svjetski zvaničnici, uz nespornu podršku Izraelu, počeli pozivati na poštivanje Zakona o oružanom sukobu, na prestanak terora nad civilima i civilnim objektima. No, nedovoljno... Sve ovo je pokazalo kako sintagma “nikad više” nikad nije manje vrijedila i bila ovoliko nebitna, daleka od istine.

Slike užasa iz Gaze pokazale su da sintagma “nikad više” nikad nije manje vrijedila i bila ovoliko nebitna, daleka od istine

Narod koji ubijaju

Otjeraš vrsne ljekare, skoro da digneš bedeme oko najveće medicinske ustanove u Bosni i Hercegovini, biraš koga hoćeš odnosno nećeš liječiti... Ništa se ne dešava preko noći, pa tako ni to. Dala je Sebija Izetbegović sebi vremena da od Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) napravi skoro svoje privatno vlasništvo.Imalo je smisla zabraniti posjete u jeku koronavirusa, učinile su to sve bolnice. Ali ni tada kao ni danas nije imalo smisla da KCUS nije dao ni novinarima da uđu, čak ni poslije mnogobrojnih žalbi, kako pacijenata tako i osoblja. Vladarica se pravdala time da neće da korona uđe među ljekare, među pacijente, ali ih je zato prikopčavala na „malina respiratore“. Kasnije je govorila kako se ljekari bune zbog prisustva medija u hodnicima KCUS-a. O, da li?!I šta se promijenilo kada je najveća opasnost prošla? Jedno veliko ništa. Lakše joj je bilo vladati KCUS-om, uz pomoć eksponata poput Enre Suljić, kada na dnevnoj bazi nema porodica kojima će se baviti, nema medija koji će prenositi istinu koju ona nije pružala javnosti. Sivilo je vladalo. A dok Sebi nije otišla, građanima nije ni moglo svanuti.Eh, simbolično, novi v. d. direktora KCUS-a Alen Pilav odmah je doslovno otvorio vrata bolnice. Ona metalna, koja okružuju kompletnu bolnicu.Simbolično jer bilo je suludo zavarivati vrata kako bi se spriječio ulazak građana, pretežno porodica i prijatelja pacijenata. Zaboravila je, ili možda nikada nije ni znala, Izetbegović da prisnost, ljubav, pažnja najbližih ima neku vrstu iscjeliteljskih moći. Sve kreće iz kuće.

- Osjećam snagu kojom bih mogla voditi još dva klinička centra s lakoćom, uvjerena da se za bolesne ljude treba boriti i srcem i znanjem - napisala je Izetbegović u svojoj reakciji nakon što je dobila nogu s pozicije direktorice KCUS-a. I to uz fotografiju.Nemojte, molim Vas, ništa više voditi. Nemojte, molim Vas, opet praviti uštede da biste na papiru mogli pokazati kako ste „izvrsna direktorica, bez imalo lažne skromnosti“, dok je medicinsko osoblje moralo zvati članove porodica da donesu zavoj. Zavoj! Da ne govorimo o krupnijim stvarima. Štedjeli ste na ljudskim životima, ubili ste vjeru u zdravstvo!KCUS je s Vašim odlaskom vraćen građanima. To su oni koji su cijeli život radili da bi nešto stekli, pa i to zdravstveno osiguranje za sebe i/ili svoju djecu, a kojima ste tražili zavoje, pobogu! Ako ste ih uopće primali na liječenje.

Štedjeli ste na ljudskim životima, ubili ste vjeru u zdravstvo

Nikad više Sebija!

Ako se posmatra BiH od stjecanja nezavisnosti do danas, s kraćim izuzecima, stranke s centralom u Sarajevu i one s hrvatskim predznakom, uprkos različitim stavovima o brojnim pitanjima, u nekim stvarima su bile jedinstvene.Izuzme li se period iniciranja tzv. Hrvatske samouprave, skoro sve vrijeme stranke sa sjedištem u Mostaru su bile jedinstvene s probosanskim strankama u poštivanju državnosti BiH i osudi destruktivnog djelovanja iz RS.<h2>Gurnuti SNSD-u</h2>Ante Jelavić je krenuo u egzibicionizam za vrijeme predsjedavanja HDZ-om BiH početkom ovog milenija jer je bio nezadovoljan time što je formirana vlast tzv. Alijanse, koja je izbacila njegovu stranku iz vlasti. No, to je rezultiralo time da je eliminiran iz političkog života.Nisu svi mislili kao on ni u HDZ-u, pa je došlo do raskola i nastao je HDZ 1990. Ipak, nakon Jelavića postojao je period prilično sinhroniziranih odnosa u vezi s najbitnijim pitanjima, sve do prošlog mandata.Naime, dugogodišnji predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović bio je razočaran ponašanjem najjače stranke SDA i njenog predsjednika Bakira Izetbegovića jer su godinama davali razna obećanja, pa su se povlačili ukoliko bi im to moglo donijeti političku štetu. Ono što je najviše Čović zamjerio Izetbegoviću jeste to da je prilikom potpisivanja Sporazuma o Mostaru, koji je donio izbore u ovaj grad, Izetbegović potpisao i donošenje Izbornog zakona, a kasnije je, prilikom pregovora, odbijao različita rješenja.Iako je Čović za SDA uvijek koristio riječ „partner“, za razliku od mnogih stranaka koje su govorile da je saradnja s drugim strankama nužda zbog uređenja BiH, to se u prošlom mandatu promijenilo.Tako je Izetbegović, možda i nesvjesno, gurnuo HDZ u zagrljaj SNSD-u. Dodik je podržavao Čovića u namjerama vezanim za Izborni zakon, čak je govorio i o trećem entitetu, iako je HDZ te ideje iz javnog diskursa izbacio prije nekoliko godina, a Čović se pojavio na obilježavanju 9. januara u Narodnoj skupštini RS.<h2>Pogubna politika</h2>Ipak, novi partneri su uvidjeli pogubnost takvog ponašanja te pojačali saradnju i s Hrvatskom, ne bi li izgladili te odnose. Osim zbog same saradnje s HDZ-om, važno je i to što Hrvatska može blokirati put BiH u Evropsku uniju. Održani su zajednički sastanci Vlade Hrvatske i Vijeća ministara BiH, šefovi diplomatija se često sastaju, a član Predsjedništva BiH Denis Bećirović ima dobru saradnju s predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem.Trojka je tako za manje od godinu uspjela popraviti štetu koju je napravila SDA, pa se iz HDZ-a više ne čuju blagonaklone poruke prema ponašanju predsjednika RS, a samostalnih sastanaka Čovića i Dodika više nema. Ono što je najvažnije, rečeno je prije nekoliko dana, nakon sastanka predstavnika trojke i HDZ-a, a to je da će u narednom periodu prema koalicionim partnerima iz RS iznositi jedinstven stav kada je u pitanju usvajanje evropskih zakona.

Osim zbog same saradnje s HDZ-om, odnosi s Hrvatskom su važni i jer može blokirati put BiH u EU

Bošnjačko-hrvatski odnosi stabilizirani: Trojka popravila štetu koju je napravio Izetbegović

Sebija Izetbegović smijenjena je s čela najveće medicinske institucije u BiH – Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu. Tu odluku velika većina je pozdravila, dok su se oni drugi, pretežno okupljeni oko bračnog para Izetbegović i mezimice SDA, bunili.U toj borbi s Izetbegović, pripadnici familije koja, poput hobotnice, ime svoje pipke u skoro svim segmentima u ovoj državi, ime Muhameda Ajanovića izbilo je u prvi plan.Riječ je o stručnjaku, profesoru, dekanu koji je raskrinkao „profesoricu“ Sebiju Izetbegović, predvodeći Komisiju Univerziteta u Sarajevu koja je utvrdila da Izetbegović nema validnu diplomu, zbog čega je ostala bez akademskih zvanja – magistra, doktora, potom je dobila otkaz na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, a početkom ove sedmice i nogu s KCUS-a.Dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Muhamed Ajanović, vodeći hrabru bitku s Izetbegović i svim njenim poltronima, sačuvao je ugled samog univerziteta.Predvodio je legalističku koaliciju, nije se plašio sukoba sa Sebijom, Bakirom, njihovim potrčkom Osmanom Mehmedagićem Osmicom i brojnim drugim botovima i satelitima koji su ga prozivali i podmetali mu kojekakve laži. Nije se Ajanović dao i nije padao na njihove jeftine i providne fore. Jedini je imao tu snagu da se bori s bivšom direktoricom KCUS-a i njenim eksponatima u liku Enre Suljić.Bez razmišljanja, hrabro se isturio naprijed uprkos činjenici da je postao meta raznih anonimnih prijava tužilaštvima, inspekciji, ali i Univerzitetu u Sarajevu. Kad se upali SDA mašinerija...Sve pritiske stoički je podnio i zahvaljujući njegovoj borbi KCUS je vraćen građanima, ljekarima, ekspertima.

Vodeći hrabru bitku sa Sebijom Izetbegović i svim njenim poltronima, vratio je KCUS građanima, ljekarima, ekspertima

Muhamed Ajanović: Sačuvao ugled Univerziteta

Dok burnih dešavanja na bh. političkoj sceni ne manjka, a vrijeme se troši na razne obračune, svađe i prepucavanja, dotle boljeg života za građane nema pa nema.Statističari su izračunali da je godišnja inflacija usporila na 2,1 posto zahvaljujući padu cijena energenata i prijevoza. Jasno, kada je riječ o cijenama, tu i dalje prednjači osnovno, a to je hrana. Ipak, potrošačke cijene u oktobru su bile više za 0,1 posto u odnosu na prethodni mjesec. U odnosu na mjesec ranije zabilježen je čak i blagi pad cijena hrane za 0,1 posto.Kada se zna, kako je to obznanjeno, da je postignut finalni dogovor u vezi s akcijom „Zaključane cijene“, kojom se veliki trgovački lanci obavezuju da će sniziti i “zaključati” cijene za više od 40 proizvoda, onda se može reći da je uz usporavanje inflacije to i svojevrsno ohrabrenje.Međutim, kako to obično biva, u pozadini uvijek postoji neki okidač koji bi mogao izazvati novi val poskupljenja.Tako je sve izglednije da se ponavlja scenarij iz 2021. godine, kada se povećanjem cijena električne energije žele riješiti nagomilani dugovi „Elektroprivrede BiH“. Ta odluka o rastu cijena struje u Federaciji BiH već je u pripremi, a prebacivanje tih troškova na privredu neminovno će se odraziti na građane cijele BiH, jer su, prema riječima stručnjaka, sva tri elektroprivredna preduzeća u dubiozama.Uzalud je onda to što inflacija usporava i što se kreiraju razne akcije, činjenica je da se sve i dalje vrti u začaranom krugu. Jer, ako se nečije neznanje, nerad, javašluk, a, moguće, i kriminalne radnje budu prelijevali na građane i ako vlasti ne budu radile svoj dio posla, neće im preostati ništa drugo osim da isključe frižidere.

Ako vlasti ne budu radile svoj posao, građanima preostaje samo da isključe frižidere

Nema boljeg života

Iako su svi sumnjali u nju, Borusija Dortmund je prva ekipa koja je preživjela „grupu smrti“ i plasirala se u osminu finala Lige prvaka. A glavni „krivac“ za to je Bosanac – Edin Terzić.Terzić je odlično posložio ekipu koja je izborila narednu rundu, što nije bilo nimalo lako, jer se njemački klub našao u najtežoj grupi sa slavnim Milanom te superbogatim PSG-om i Njukaslom. Iako se nisu davale velike šanse Borusiji, uspješni Bosanac je zasukao rukave i krenuo u bitku iz koje je izašao kao pobjednik.I niko nije više zaslužio da ga se hvali od Terzića. On je vojnik kluba sa Signal Iduna Parka. Bio je asistent, a prvi put je za trenera postavljen 2020. kao privremeno rješenje. Potom je prebačen na funkciju skauta, pa tehničkog direktora. Iako je imao ponude Herte, Lajpciga, Bešiktaša..., ostao je vjeran Dortmundu.Prvi tim je ponovo preuzeo prošle godine, kada je Marko Roze (Marco Rose) dobio otkaz. Bio je na pragu osvajanja Bundeslige, prve nakon 11 godina čekanja. Ali san se pretvorio u košmar i titula je ponovo otišla u ruke Bajerna.Terzić je bio u suzama, spominjao se kraj saradnje, ali u Dortmundu su vjerovali u njega. Ostao je trener prvog tima, a sada im je donio prolaz iz najteže grupe u Ligi prvaka. Prije dvije godine je „Milionerima“ donio trofej Kupa.Edin Terzić rođen je 30. oktobra 1982. godine u njemačkom Madenu, a vuče porijeklo iz Donjeg Vakufa. Uz BiH nije vezan samo porijeklom. Često posjećuje Donji Vakuf, a, kako je ranije rekao za „Avaz“, voli Bosnu i Hercegovinu i veseli bosanski narod. Terzić voli BiH, a mi se njime ponosimo jer je on jedan uspješni Bosanac.

Posložio ekipu i prošao „grupu smrti“

Edin Terzić: Uspješni Bosanac

Četverodnevna pauza u ratu, u kojoj je posredovala zaljevska država, a koja je započela u petak, okončana je. Kao dio dogovora Hamas je pristao osloboditi 50 žena i djece. Zauzvrat je Izrael pristao na dostavu veće pomoći u opkoljeni pojas i oslobađanje 150 Palestinaca koji su držani u izraelskim zatvorima.Ovo se ponajviše može zahvaliti maloj zemlji Kataru, koji je posredovao u oslobađanju talaca, te je jedna od rijetkih država koje održavaju odnose s vlastima u Gazi.Katarski premijer Šeik Muhamed bin Abdulrahman el-Tani (Sheikh Mohammed bin Abdulrahman al-Thani) rekao je da je i dalje više od 40 drugih žena i djece držano u zarobljeništvu u Gazi za koje se ne vjeruje da ih drži Hamas. Rekao je da bi se primirje moglo produžiti ako Hamas uspije iskoristiti pauzu u sukobu da locira te taoce.Šeik Muhamed je rekao da je Izrael dostavio Kataru popis više od 90 žena i djece zarobljenih tokom Hamasovog razornog napada 7. oktobra u kojem je, prema izraelskim funkcionerima, ubijeno oko 1.200 ljudi. Oko 240 talaca je uzeto i vraćeno u Gazu pod kontrolom Hamasa. Među ostalim zarobljenicima su izraelski vojnici i stariji civili.Katarski premijer rekao je da je Izrael voljan produžiti privremeno primirje ako "postoji dokaz" da Hamas ima još žena i djece za oslobađanje, "ali ništa više od toga".Hamas je rekao Kataru da njegovi borci nisu zarobili civile, okrivljujući za to druge militantne grupe i Palestince koji su harali južnim Izraelom nakon što su borci probili izraelske sigurnosne barijere oko Gaze, rekao je šeik Muhamed.Na ovaj način El-Tani i Katar pokazali su da su, uprkos svojoj maloj teritorijalnoj veličini, danas ozbiljna sila koja je u stanju uspješno koordinirati i u najtežim svjetskim konfliktima i barem privremeno donijeti primirje u užasu koji se odvija u Gazi.

El-Tani i Katar pokazali su da su danas ozbiljna sila koja je u stanju barem privremeno donijeti primirje u užasu koji se odvija u Gazi

Šeik Muhamed bin Abdulrahman el-Tani: Katarski podvig 

Javio se uplakani Bakir Izetbegović. Šef SDA žali i roni krokodilske suze zbog smjene Sebije Izetbegović s čelne pozicije u KCUS-u.Dok suze roni, pretpostavljamo, kao brižni suprug ni oka nije sklopio kada je pročitao vijest da je Sebija smijenjena i da je ostala bez posla. Jer ne ide dobro Izetbegovićima u posljednje vrijeme.Bakir postao penzioner, a Sebija mora na biro! Nacija je zabrinuta, od čega da žive!?Šalu na stranu, suprug ko suprug koji voli svoju ženu, od koje je napravio „čeličnu“ direktoricu, posvetio je jučer poveći status na društvenim mrežama onima koji su je, kako reče arhitekta po profesiji, nezakonito smijenili.A status je zabrinuti Bakir počeo rečenicom da se ne javlja, eto, kao suprug, nego kao lider SDA. To valjda daje neku težinu. Stranke koja je od prosječne doktorice napravila direktoricu. Prvo Opće bolnice, a zatim u dva mandata i Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.I Bakir zaboravlja prvu stvar. Sebija je postala direktorica i Opće bolnice i KCUS-a samo zato što je njegova supruga, a nikako stručna menadžerica.Sada je, kako stoje stvari, samo švercerka, jer je ostala i bez fotelje direktorice, ali i bez akademskih zvanja. Nema ni magisterij ni doktorat. Nema ni diplomu.

A zaboravlja Bakir da je zbog Sebijine naravi, prijetnji, kabadahijskog ponašanja, iz KCUS-a uslijedio egzodus vrsnih ljekara. Na desetine ih je otišlo.Sve to zna zabrinuti suprug. Umjesto činjenica, prijetnje. Sud će, kaže Bakir, sve utvrditi. I, da, istina. Sud je mjerodavan. Ali ne sud koji će, kao ranije, biti pod pritiskom politike i Osmice, magacionera, da sudi kako Bakir kaže, nego po pravu.Gledali smo 30 godina pravno nasilje dinastije. I svako ko se drznuo da dirne Izetbegoviće, da ih skloni, pošalje gdje im je mjesto, daleko od naših života, postao je nasilnik.Očekivano od Bakira, ali ne lidera SDA, nego šefa koji je oteo stranku i nju još jedino ima. Sve drugo je izgubio.

Bakir postao penzioner, a Sebija mora na biro! Nacija je zabrinuta, od čega da žive!?

Ne ide dobro Izetbegovićima u posljednje vrijeme

Uplakani suprug Bakir

Spektakl klasične muzike „Tri tenora“, koji je nedavno održan u dvorani u Skenderiji, pokazao je još jednom da Sarajevo itekako ima publiku za ovu vrstu umjetnosti.Ulaznice za ovaj gala koncert planule su rekordnom brzinom iako baš i nisu bile jeftine.I dok se još prepričavaju dojmovi, koncert “Tri tenora” je ponovo pokrenuo pitanje koncertne dvorane u Sarajevu, što je ključni uvjet da bi publika mogla svjedočiti i većim događajima ovog tipa i zvijezdama najvećeg kalibra.Ruku na srce, bilo je priča, projekata, obećanja, planova, kampanja, potpisivanja peticija za ovaj projekt, ali do danas – ništa. Sve je, kao i mnogo toga kod nas, ostalo mrtvo slovo na papiru.No, šta očekivati od raznih garnitura koje dolaze i odlaze i koje se, kao, staraju o kulturi, kada je njima baš velika vijest kad koncertni klavir stigne u Narodno pozorište Sarajevo?!Ovo su tek primjeri koji pokazuju kako se od grada, koji je nekada davno bio poznat po svojoj muzičkoj, teatarskoj, filmskoj avangardi, sigurnim putem i velikim koracima spuštamo se u blato provincije.U Zagrebu, recimo, ljudi u redovima stoje da nabave ulaznicu za balet, za veliku izložbu velikog Meštrovića regulirao se ulazak zainteresiranih...E, tako nekako funkcionira kulturna metropola.A, inače, u Zagreb iduće godine stiže Ed Širan (Sheeran), a u Beograd „Rammstein“. A kod nas?&nbsp;

Lana Pudar: Kolekcionarka medalja

Dodik "brani" BiH

Sihiri u Briselu

Kenan Kamenjaš: Briljantna forma

Dosta je šuplje!

Amar Dedić: Majstor velikog srca

Asja Zara Lagumdžija: Prva pa najbolja

Narod koji ubijaju

Nikad više Sebija!

Bošnjačko-hrvatski odnosi stabilizirani: Trojka popravila štetu koju je napravio Izetbegović

Muhamed Ajanović: Sačuvao ugled Univerziteta

Nema boljeg života

Edin Terzić: Uspješni Bosanac

Šeik Muhamed bin Abdulrahman el-Tani: Katarski podvig

Uplakani suprug Bakir

O dvorani i klaviru

Kolumne

Lana Pudar: Kolekcionarka medalja

Dodik "brani" BiH

Sihiri u Briselu

Kenan Kamenjaš: Briljantna forma

Dosta je šuplje!

Amar Dedić: Majstor velikog srca

Asja Zara Lagumdžija: Prva pa najbolja

Narod koji ubijaju

Nikad više Sebija!

Bošnjačko-hrvatski odnosi stabilizirani: Trojka popravila štetu koju je napravio Izetbegović

Muhamed Ajanović: Sačuvao ugled Univerziteta

Nema boljeg života

Edin Terzić: Uspješni Bosanac

Šeik Muhamed bin Abdulrahman el-Tani: Katarski podvig

Uplakani suprug Bakir

O dvorani i klaviru