Sve od vremena balkanskog kasapina Slobodana Miloševića, kada je zemlje bivše Jugoslavije zapljusnuo krvavi val nacionalšovinizma, pa do danas borba s mitskim utvarama prošlosti skoro da ne jenjava. Nažalost, to je još glavna municija onih koji se beskrupulozno održavaju na vlasti.&nbsp;&nbsp; 
Tako, umjesto naoružavanja znanjem ponajviše o vlastitim greškama iz skorije prošlosti, u susjednoj Srbiji opet gomilaju zalihe istinskog oružja. S prstom na okidaču, uz sve ruske Migove i rakete, Aleksandar Vučić otvoreno prijeti Kosovu, a drugim komšijama bestidno nameće povijesnu amneziju, da je Milošević bio “veliki lider”?!&nbsp;

Bilo da se radi o učestalom izbornom vatrometu u kojem se hrane najgore predrasude i neznanje umjesto da se zagovara emancipacija svih građana, ili da je riječ o radikalizmu upakovanom u neku “progresivnu” ambalažu, to je neprihvatljiv koncept koji jednom za sva vremena treba argumentirano poraziti. Nažalost, lakše je to reći nego realizirati.

Zbog (ne)očekivane epizode iz sage o Vučiću, Miloševiću i njihovim politički preživjelim trabantima nameće se i neko novo preispitivanje onoga što nazivamo balkanskom realpolitikom. Čak i bez ovih izbora u Bosni je aktuelno pitanje ko se to u ime Bošnjaka i svih Bosanaca može suprotstaviti neomiloševićevskoj politici.&nbsp;To, svakako, nisu zagovarači orijentalne ili ruske “alternative”!&nbsp;To su oni koji čvrsto stoje uz evropske i američke temelje BiH.

I do sada je službeno Sarajevo, uz varničenje i neizdrživu ciku izlizanih kočnica, na svu tu paljbu iz Beograda reagiralo kasno, uglavnom reaktivno, bez strateškog promišljanja, srljajući u historijski ponor. Najgrlatiji su bili lažnjaci, spremni na sve da bi se održali na vlasti. Progovorili bi tek nakon što bi drugi založili sve što su imali, znanje i iskustvo, da bi Miloševića i njegove sljedbenike zaustavili u doba kad se za to plaćala najveća cijena.&nbsp;

Prije mnogih drugih Fahrudin Radončić je o svemu jasno pisao i upozoravao cjeli region, dok su ostali šutjeli vjerujući da će nojevskim zabijanjem glave u pijesak imati miran san nakon Hrvatske i Slovenije 1991. godine.&nbsp;Još je važnije što Radončićev stop Miloševiću važi još i danas. &nbsp;

Nema sumnje da se budućnost zapadnog Balkana s BiH u evropskom epicentru mora konačno utemeljiti na regionalnom kompromisu i građanskoj inkluzivnosti – jednakih prava za sve bez obzira na vjeru i naciju ili drugu afilijaciju. No, ovdašnja tolerancija može se graditi samo s onima koji o tome od samog početka sve znaju, a ne samo ksenofobično natucaju.

Borba s mitskim utvarama prošlosti skoro da ne jenjava

Stop Miloševićevim trabantima

Bosanskohercegovački hitmejker&nbsp;Nazif Gljiva&nbsp;(69) obilježava četrdeset godina muzičke karijere. I to sa stilom! Njegov slavljenički album pod nazivom „Antologija 1 – Pozdrav iz Sarajeva“ je završen. Kako je kazao u intervjuu za „Dnevni avaz“, CD ima duh Halida Bešlića, a kada se spoji „štih“ dvije ovakve legende, uspjeh je zagarantiran.&nbsp; 
Sarajevska legenda, autor, kantautor, organizator velikih koncerata, veliki šarmer, dobar drug, suprug, otac, djed - sve to je Nazif Gljiva. Napisao je brojne hitove, od kojih neki i danas imaju status evergrina, i ostavio neizbrisiv trag u narodnoj muzici. Nakon što je prije nekoliko mjeseci objavio singl „Arijana“, već je stigao i novi album, jer Nazif nije izlazio iz studija. Marljivo je radio, što će poštovaoci njegovog lika i djela na koncu i prepoznati.

Nazif Gljiva rođen je 28. avgusta 1949. godine u Ilijašu, u porodici Ibre i Nurije Cakaj.&nbsp;Sa suprugom Sadom vjenčao se početkom sedamdesetih godina i imaju sinove Damira i Emira.

Napisao je brojne hitove, od kojih neki i danas imaju status evergrina, i ostavio neizbrisiv trag u narodnoj muzici

40 godina sa stilom

Prije neki dan je bio Međunarodni dan pismenosti. Pismenost građana je jedan od najvažnijih zadataka svakog društva. Što više ljudi opismenjeno, bogatija zemlja. Bogatija ne samo onako kako to ekonomisti procjenjuju nego i bogatstvom koje ljudi u sebi nose. Pismenost bi morala biti vodič za sve one koji odlučuju u ime građana koji su im dali glas na nekim prethodnim izborima, no da li je to baš tako u BiH? Koliko se ulaže u obrazovanje koje će osposobiti mladog čovjeka da može početi raditi, da može ostati u domovini, da može maštati o životu u kojem se svakim danom postiže sve više. Interes djetetaEto, neki dan čitamo ponovo tužnu vijest. Slavko Mršević iz Rudog, mladić koji je izbačen iz škole, i dalje ne može biti redovan učenik. Iako je trebao biti četvrti razred srednje škole, on danas nije nigdje. Mogao je početi sve ispočetka u nekoj bravarskoj školi, ali to nije ono za čim je Slavko žudio. To nije ono što je Slavko prethodno svojim trudom i radom postigao. Slavka zanima saobraćaj. Možda malo sporije nego drugi, ali je htio završiti školu iz svojih snova. Nažalost, njegovi snovi će ostati nedosanjani, jer neko nije razumio niti autističnog Slavka, niti njegovu obitelj, niti najbolji interes djeteta uopće. A najbolji interes djeteta mora biti vodič za sve koji se bave školom i odgojem djece. Briga o djetetu nije samo briga za sigurno društveno okružje. To je briga kojom se stvaraju uvjeti za život dostojan čovjeka, za život u kojem se okružje mjeri školama otvorenim za svu djecu.Slavko nije jedini koji će ostati na ulici jer stariji nemaju razumijevanja. Ili, bolje reći, starije ne zanima njegov život. I možda će neko sad reći da je Slavko jedan i da to nikako ne znači da školstvo nije dobro. No i jedan, samo jedan učenik, dovoljno je važan. On je cijelo školstvo. Danas Slavko, sutra neko drugi.Sjećam se Armina. Bio je izbačen iz škole. Onako, suviše olako, baš kao što se bacaju nepotrebne stvari. Zašto? Prekršio je pravila škole. Uistinu, jeste bio prekršio. Ali on je bio samo tinejdžer koji nije znao kako i dokle može. A to su znali oni drugi koji su odlučili da Arminu više nijedna škola ne treba biti otvorena. Kaznu za njega je odredila pedagoginja škole. To je ona osoba koja po svaku cijenu treba da štiti učenike i nalazi načine kako da ih vrati na put s kojeg su skrenuli. Za Armina nije bilo razumijevanja. Nijedna druga škola nije htjela da primi prijestupnika. Ostala mu je samo ulica. A ulica, ulica ne uči pismenosti, nego zakonima jačeg. Zakonima sile i bezakonju. Nakon kucanja na brojna školska vrata, jedva bi ponovno upisan u školu na kraju grada. Tamo je, gle čuda, taj plavooki mladić završio posljednja dva razreda srednje škole odličnim uspjehom! Poslije je upisao psihologiju. U roku je završio taj studij. Kad su ga pitali zašto je upisao psihologiju, jednostavno je odgovorio - da bi pomogao djeci koja se nađu u njegovoj situaciji. A njegova situacija nije bila ništa drugo nego tinejdžerska želja za priznanjem. Želio se dokazati pred vršnjacima iz ulice koji su u njemu vidjeli štrebera. A biti mladić i biti štreber nije dobitna formula u gradu u kojem se pismenost mjeri napamet naučenim rečenicama iz lekcija.Na vratima životaNo, zar „štreberi“ ne bi trebali biti uzor svakom djetetu? Zar djeca koja žele da znaju usprkos nametnutim stegama ne bi trebala biti djeca koja će motivirati mlađe od sebe i koja će maštati kako da budu još bolja? E, to se zove briga za pismenošću. Briga za djecu koja tek u život ulaze i na vratima života susreću pravila. Ako je jedno od pravila zabraniti Slavku nastavak srednjoškolskog obrazovanja u školi u kojoj je dogurao do trećeg razreda, onda neka se Dan pismenosti slavi drugdje, jer mi još ne naučismo ni što to znači. A obrazovanje u ovoj maloj zemlji kao i u svakoj drugoj jeste sve ono što ostane u nama nakon što zaboravimo što smo sve u školi naučili.

Mogao je početi sve ispočetka u nekoj bravarskoj školi, ali to nije ono za čim je Slavko žudio. To nije ono što je Slavko prethodno svojim trudom i radom postigao. Slavka zanima saobraćaj

„Najveća nada svake zemlje leži u primjerenom obrazovanju mladih“

Slavkov nedosanjani san

Slušao sam nedavno predsjednika Klintona (Bill Clinton) kako recitira i stih po stih analizira poemu “Odloženi snovi" iz knjige "Harlem”, koju je još 1951. godine spjevao crnoputi Lengston Hjuđis (Langston Hughes). I kao da sam usred Njujorka opet čuo elegiju o Bosni.&nbsp; U tom se bezvremenom sonetu, u kojem lokacija nije ni važna, miješaju sadašnjost i budućnost, san i java i do kosti bolna (balkanska) poetika. A zvuči i kao bosanska politika, jer slabiji se najlakše korumpiraju.
Lament i selamet
- Šta se, dakle, događa kad se odlože snovi? Je li oni presuše, kao zrno grožđa na suncu? Ognoje kao rana i onda otpadnu? Da li vonjaju kao truhlo meso? Ili se pretvore u slatki sirup, neki lažni osmijeh, što je grijeh. Možda se sve i uruši kao teški teret koji ne nosimo iz čista mira! Ili sve to ponovo eksplodira?&nbsp;
Iako obuzet stihovima, Klinton je ipak kao svaki preduzimljivi političar ustvrdio da su za odložene snove najčešće krivi drugi, posebno ako su gubitnici pasivni. Ne spominjući Bosnu, rekao je kako je bolje uzeti stvari u svoje ruke. Jer, od lamenta nema selameta.

A i opasno je, kao što pjesnik na kraju kaže.
Amerikanci imaju i izreku “no pain – no gain”, bez bola, koji je ekvivalent krvi i znoju, nema dobitka u životnom boju.
Eh sad, to što predsjednik Klinton nije dozvolio, a to je narativ koji još preovladava u Sarajevu, da se Republika Bosna i Hercegovina u punoj mjeri državno konsolidira nakon vojnoredarstvene operacije “Oluja”, kojom se i Republika Hrvatska u avgustu 1995. godine ponovo uspravila na svoje noge, gotovo da je manji grijeh od onog koji Bosanci nose na svojim plećima, nisu dovoljno dugo nudili vlastite argumente, jasnu politiku i evropsku strategiju umjesto Orijenta, koji je uveliko počeo nepozvan ulaziti u njihovu avliju. Vrag bi ga znao, kako i zbog čega, ali da se naslutiti šta je značio taj projekt.&nbsp;Prije tačno 23 godine Klinton je na CNN-u poručio kako je RS tu da bude kontrateža islamističkim aspiracijama u Bosni. I niko ga do danas nije u potpunosti demantirao kako je ta paradigma opasna, čak i glupa i ponajviše nepravedna, pa se ne može održati. Intelektualci ne govore dovoljno, kao da zavise od vlasti u Sarajevu, koja ne daje dovoljno argumentirane municije za “kontru” ovom priprostom šablonu, jer pojedinci su u svemu učestvovali iz debelih interesa.
Zato se onaj američki “dašak svježeg zraka” Milorad Dodik i usuđuje reći kako će o bosanskim granicama odlučivati Srbija.&nbsp;Iako američka Radio Slobodna Evropa (RFE) kaže da, ustvari, Putin crta nove granice na Balkanu. Ponajviše su, naime, bili ruski, ovi probni baloni iz Beograda u korist novih balkanskih razgraničenja. Da bi sve kulminiralo Vučićevom pohvalom “velikog lidera” Slobodana Miloševića, samo što nije rekao “Slobo, bre, alal vera”! Iako je to, kaže onomad povjesničar Tvrtko Jakovina, kao da su Nijemci, nakon svega, hvalili Hitlera?! I rekli imao je “dobre ideje”, ali su mu rezultati bili loši. Zemljo, otvori se!

Novih pet minuta&nbsp;Aleksandar Vučić se mora prisjetiti da su ga, ne tako davno, u aprilu 2012. godine, upravo Amerikanci preko bivšeg gradonačelnika Njujorka Rudija Đulijanija (Rudy Giuliani) amnestirali i nominalno odvojili od Tomislava Nikolića i Vojislava Šešelja. Ali su ga i zadužili za ono o čemu (sve bezuspješnije) priča evo već šest godina. Naravno, Vučić je još u igri (itekako), ali se ne zaboravlja da mu je povjeren poseban zadatak, da prizna Albance i podvije rep uz stradale Bosance. A ne da sanja snove nedosanjane. 
Zapravo, valja se i upitati ko ovdje ima opasnije - odložene snove?
Dok jedni, čak i neopravdano, malo sanjaju o Bosni i Hercegovini, cijeloj i iz jednog komada, ovi drugi, sada povodom Kosova, opet buncaju, da je opet došlo nečijih pet minuta!?
- Ima samo jedna stvar koja čini svaki san neostvarivim, a to je strah od neuspjeha, napisao je u romanu “Alhemičar” ljekoviti brazilski pisac Paulo Koeljo (Coelho). Tačno je to.
Nasreću, izgleda da su se i rušitelji Bosne konačno uplašili svojih snova, ma šta prijetili, veličajući opet avete prošlosti.
Jer, mogao bi se neko dosjetiti i onog pozdrava u rimskom senatu, prije naše ere, s kojim je Marko Poricije završavao svako svoje obraćanje senatorima: “Uostalom, mislim da Kartaginu treba razoriti” (Karthaginam esse delendam)! Sve dok Rimljani, 146. godine prije Krista, doista nisu u prah i pepeo pretvorili ovu tada sredozemnu velesilu.
Bolje je da se dogovorimo i onda držimo dogovora. I da se baš previše ne igramo riječima. Ne može uvijek ono dobro jutro, čaršijo na sve četiri strane! Nipošto nisu isti ubice, zločinci, žrtve i borci za pravdu.

Dok jedni, čak i neopravdano, malo sanjaju o Bosni i Hercegovini, cijeloj i iz jednog komada, ovi drugi, sada povodom Kosova, opet buncaju, da je opet došlo nečijih pet minuta

Odloženi snovi

U tradiciji gotovo svih naroda spominje se neman koja se u našem narodu i našim jezikom naziva aždaha, a označava biće nadnaravnih moći, zapravo, zmijoliko biće s krilima i dugim vratom s tri glave opremljene snažnim očnjacima, što znači da se radi o mesožderu.Veliki zalogajiOva životinja se kod nas još naziva i zmaj, a u našu bosansku i bošnjačku tradiciju ušla je putem djela jednog hrvatskog književnika koji je napisao roman „Zmaj od Bosne“, opisujući život i sudbinu poznatog predvodnika bosanskog ustanka protiv osmanske vladavine i predvodnika borbe za autonomiju Bosne s početka 19. stoljeća Husein-bega Gradaščevića zvanog Husein Kapetan.Sam pojam aždaha u osnovi sadrži značenje bića koje guta velike komade mesa ili druge hrane kojom se hrani pa su iz tog značenja izvedeni i neki drugi nazivi. Naprimjer, ažder označava osobu koja jede mnogo i koja hranu guta u velikim zalogajima. Postoji i druga upotreba riječi aždahe, a ona označava jednu vrstu opasača koji su naše žene nosile na tzv. dugoj košulji preko koje je išla anterija.Ovaj opasač je označavao struk osobe koja nosi dugu košulju, a njegova kopča nazivana je ažder ili ežder, vjerovatno zbog toga što je građena upravo tako da gornji dio liči na čeljust zmaja ili aždahe, a manji dio se umeće u tu čeljust i tako zatvara. Najpoznatija verzija predmeta koji sadrži prikaz aždahe je ikona koja je vjerovatno najčešća ikona u našem pravoslavnom življu, a koja predstavlja svetoga Đorđa koji kopljem ubija tu neman. Ikona nosi naslov „Sveti Đorđije ubija aždaju“, kako se to u srpskoj tradiciji najčešće bilježi.Ovaj pojam odnosno riječ aždaha pala mi je na pamet kad sam promišljao o tome kakav je status i ponašanje karakteristično za naše Predsjedništvo i njegove članove.Jedna od bitnih karakteristika aždahe ili zmaja sastoji se u tome da svaka od njegove tri glave ima sposobnost da se kreće nezavisno i da najčešće i djeluje svaka za sebe, a ne sinhrono i zajedno.Problem je u tome što, ukoliko aždaha prijeti nekom biću, ono ne može da se od nje odbrani uništavajući jednu glavu, jer druge dvije nastavljaju svaka za sebe da djeluju, stoga je jedan od najvažnijih principa borbe protiv aždahe da se ona mora pogubiti na taj način da se pogodi direktno u srce, a to je moguće samo ako se kroz otvorenu čeljust kopljem dopre do srca i ono probode ili ako se jednim snažnim zamahom mača ili sablje odjednom odrube sve tri glave. U srpskoj epskoj tradiciji, po uzoru na troglavu aždahu, stvoren je lik troglavog Arapina kojeg niko ne može pogubiti ukoliko ne odrubi sve tri njegove glave, a ta tradicija ovu mogućnost, tj. sposobnost, pripisuje jedino Kraljeviću Marku, jedinom junaku srpske epike koji je sposoban da ubije boljega i jačega od sebe jer kako to kaže pjesma „Kraljević Marko i Musa Kesedžija“, za saradnika ima vilu Raviolu koja mu u posljednjem času došapne savjet da upotrijebi skriveni nož iz potaje i tako kako sam Kraljević Marko na kraju pjesme kaže: „Jao mene, do Boga miloga, gdje ja ubih od sebe boljega“.

Disparantno ponašanjeSve ove reminisense i paralele padale su mi na um prateći i čitajući vijesti o ponašanjima i izjavama članova našeg Predsjedništva.Ono što čovjek može zaključiti o njihovom ponašanju jeste da se njih trojica ponašaju kao tri aždahine glave, da svaki djeluje za sebe i kao predstavnik nekakve svoje nacije ili sfere u kojoj ostvaruje dominaciju i da nisu u stanju da se ponašaju kao jedinstveno tijelo s obzirom da predstavljaju upravo jedinstvo države.Tako jedan od njih javno izjavljuje da želi da uništi državu čije jedinstvo zapravo predstavlja, jer Predsjedništvo države predstavlja jedinstvenu bosansku državu, čak i da tu jedinstvenu bosansku državu ne samo podijeli nego i njen dio u kojem vlada priključi drugoj državi.To isto je suština nezavisnog i disparatnog ponašanja drugog člana Predsjedništva koji čak i kao predsjedavajući Predsjedništva obilazi evropske zemlje i govori protiv jedinstva zemlje kojom predsjedava ili koji saziva diplomate hrvatskog porijekla na savjetovanje o mogućnostima zasebnog njihovog djelovanja u korist hrvatskih nacionalnih interesa koji se definiraju u Hrvatskom saboru, odnosno kojeg određuje Hrvatska demokratska zajednica čije vrhovno tijelo zasjeda u Zagrebu, a predsjedavajući našeg Predsjedništva predstavlja jednog od vodećih članova vrha te stranke.Zapravo, pokazujući time da HDZ u Bosni i Hercegovini nije bosanska, nego hrvatska stranka, formirana iz Zagreba i čija se politika određuje u Zagrebu.Pokušaji trećeg člana Predsjedništva da parira takvim ponašanjima svojih kolega svodi i njega na poziciju zastupnika samo jednog dijela jedinstvene nam države, zbog čega ni on ne pokazuje interes za cjelinu i za stanje jednakosti svih građana na cijeloj teritoriji naše države.Nikakve jurisdikcijeOvakvo ponašanje članova Predsjedništva omogućuje činjenica da se oni biraju kao predstavnici nacija, što praktično biva svedeno na predstavnike političkih stranaka koje dominiraju u određenom nacionalnom korpusu, a, s druge strane, to ih dovodi u poziciju da se ne dogovaraju ni o kakvom jedinstvenom državnom tijelu ili institutu.Oni ne mogu odgovarati direktno naciji jer nacija mora poprimiti formu političke organizacije da bi joj se moglo odgovarati, a to znači da onda oni odgovaraju samo dijelu naroda. Istovremeno, oni ne odgovaraju ni Parlamentarnoj skupštini, a nad njihovim postupcima, čak i kad su direktno antidržavni, nema nikakve jurisdikcije sudstvo države BiH, pa čak ni Ustavni sud, tako da se Predsjedništvo naše države pojavljuje kao neuhvatljiva pojava koja lebdi iznad nas, siše ogromne pare poreznih obveznika, a njima ne vraća ništa osim opće konfuzije i sve većih razočarenja.Ali kako prema takvoj aždahi primijeniti recept koji je epska tradicija preporučila kad se radi o epskoj aždahi.Jedina mogućnost bi bila da ta aždaha sama sebi presudi tako što bi utvrdila vrlo precizna pravila ponašanja i odgovornosti svojih članova i sama sebi izricala sankcije odnosno sankcije svojim članovima ukoliko bi oni odstupili od utvrđenih pravila koje bi u jednom jednostavnom referendumu potvrdili građani ove države.To bi bilo to koplje koje bi probilo srce aždahi ili zamah sabljom Kraljevića Marka koji bi smirio troglavog Arapina.

Problem je u tome što, ukoliko aždaha prijeti nekom biću, ono ne može da se od nje odbrani uništavajući jednu glavu, jer druge dvije nastavljaju svaka za sebe da djeluju

Ovakvo ponašanje članova Predsjedništva omogućuje činjenica da se oni biraju kao predstavnici nacija, što praktično biva svedeno na predstavnike političkih stranaka

Jedina mogućnost bi bila da ta aždaha sama sebi presudi tako što bi utvrdila vrlo precizna pravila ponašanja i odgovornosti svojih članova i sama sebi izricala sankcije

Ko će ubiti troglavu aždahu

Kandidatkinja Stranke demokratske akcije za Parlament FBiH, direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, inače supruga predsjednika SDA, osvanula je među prvima na predizbornim plakatima.

Nasmijana i vedra, kakvu je, inače, ne možemo vidjeti, pojavljuje se ažurno i na stranačkim skupovima. I ponavlja mantru koju smo već toliko puta čuli kao da želi uvjeriti i one koji je slušaju i samu sebe u izvrsne rezultate koje ostvaruje.

Kandidatkinja za Parlament FBiH narodu po stranačkim skupovima poručuje da je bolje da vjeruju njoj nego vlastitim očima, dok se igra s milionima koje je, navodno, vratila u posljednje dvije i po godine, koliko je na čelu KCUS-a. Ne zaboravlja istaknuti svoje poštenje, moral, kako je vrijedna, kako čuva dostojanstvo profesije i etiku bijelog mantila. Istog onog kojeg je u naletu samoljublja i ego tripa pokušala skinuti s leđa najmanje 40 doktora, koji su otišli s Koševa otkako je upravo ona ponudila “red, rad i disciplinu”.

Insistiranje na tim, kako ih voli reći, bolnim reformama, u kojima nije bilo milosti ni za vrhunske doktore od Koševa, Sebiju Izetbegović vodi do Parlamenta. Kad nekome nešto tako uporno ponavljate, a svjedočite da je do jučer i gaza bila veliki luksuz, onda morate imati debele razloge za samozadovoljstvo.

Koje se na kraju, pred umornim, bolesnim, nezaposlenim, obespravljenim glasačima upakuje i ponudi u prozirnoj boci bistre vode. Samo da duh ne pobjegne iz boce!&nbsp;

Kad nekome nešto uporno ponavljate, a svjedočite da je do jučer i gaza bila veliki luksuz, onda morate imati debele razloge za samozadovoljstvo

Duh u boci

Jasmin Mahmuzić, direktor Agencije za bankarstvo FBiH, pokazao je pravu viziju i znanje svog posla kad je, u saradnji s ekonomskim fakultetima u Sarajevu i Ljubljani, pokrenuo master studij, koji će stvarati stručnjake i menadžerie u finansijskom sektoru.&nbsp;&nbsp; 
Na master studiju koji će voditi Ekonomski fakultet u Sarajevu, nastava će se odvijati na engleskom jeziku i po strogim evropskim standardima. Svršenici ovog studija provodit će u finansijskim institucijama i bankama tranziciju tog sektora prema načinu poslovanja Evropske unije. 

Mahmuzić je na ovaj način pokazao zavidno znanje i preventivno djelovao na potencijalni problem s kojim su se susrele susjedne države, koje su prošle proces prudruživanja EU. 

Mahmuzić je rođen 1973. godine u Tuzli. Magitrirao je ekonomiju 2006. u Sarajevu i na Univerzitetu Delaver (SAD). Posjeduje višegodišnje iskustvo u bankarskom sektoru, a značajan dio karijere proveo je radeći za međunarodne organizacije, uključujući Ured visokog predstavnika (OHR) i Organizaciju za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE). 

Autor je nekoliko naučnih i stručnih radova.

Pokrenuo studij koji će po evropskim standardima školovati kadrove za finansijski sistem

Mahmuzić: Titulu magistra ekonomskih nauka stekao je 2006. godine

Ulaganje u znanje

Evropski parlament konačno je sankcionirao mađarskog premijera Viktora Orbana. Tvorac “žilet-žice” i populista upitne mentalne uračunljivosti upisan je u klub nepoželjnih državnika zbog kontinuiranog kršenja civilizacijskih vrijednosti. Mada je odluka donesena uvjerljivom zastupničkom većinom, na europaušalima zbrinute hrvatske desničarke odlučile su ostati uz svog ideološkog uzora i kolektivno glasati protiv Orbanovog kažnjavanja!

Podrška iz Hrvatske načetom diktatoru nikoga nije iznenadila. Uostalom, poznato je kako aktuelna HDZ-ova vlast u Zagrebu baštini jednako zaostale tekovine i da se radi o istom šovinističkom šrotu!

Nedavno je “bespuća povijesne gluposti” iznova demonstrirala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. U intervjuu za austrijske novine natovarila se nepodopštinama koje ni remorker ne bi bio u stanju povući, ali je ipak uspjela zadržati rejting najpopularnije političarke u nacionalizmom nabrijanom susjedstvu.

Tamo gdje medo donosi poštu (a na takvom terenu predsjednica je provela djetinjstvo), svakodnevni život i lokalna trgovina monotono se klatare. Pa, tako, u seoskom granapu stalno prodaju kruh od istog pekara. Mlijeko na police redovito stiže s iste farme. Oni sretniji, kakvi su, eto, živjeli u Kolindinoj rodnoj Grobinšćini, mogli su u prodavnici kupiti i jogurt. Doduše, uvijek je to bio jedan te isti jogurt, međutim i najstariji žitelji Grobničkog polja znali bi reći da se jogurtu ne gleda u zube...

U tom jednoličnom jogurtu čučali su svi Kolindini mladalački nemiri. Željela je birati između više njih različitih, ne pristajući zadovoljiti se samo jednim i jedinim. Htjela ih je što više kušati i osobno testirati. U očajničkoj potrazi za jogurtima raznim, iz Grobinšćine će se otisnuti u Rijeku, a potom i preko bare, u Ameriku...

Za sve to vrijeme strahovala je od represivnog komunističkog aparata. Znala je, naime, da UDBA i u jogurt puše. Pa je u onoj pokojnoj tamnici naroda, čiji se maršal javno izjašnjavao kao Hrvat, mlada Grobničanka ispod petokrake na pionirsku kapu za svaki slučaj zašila šahovnicu, vjerujući da će Franjo Tuđman jednog dana skinuti JNA činove i Hrvatima donijeti demokratiju. Kad se to dogodilo, Kolinda je već bila “za jogurt spremna”!

Za jogurt spremna

Bespuća povijesne gluposti

Ovogodišnji kandidat Bosne i Hercegovine za nagradu Oskar Američke filmske akademije je film "Ne ostavljaj me" rediteljice Aide Begić.&nbsp; 
Udruženje filmskih radnika BiH organiziralo je izbor i komisija od deset članova odlučila je da to bude Aidin film. 

“Ne ostavljaj me” je priča o boli, potrazi za smislom života i prijateljstvu sirijske siročadi. 

Sirijski dječaci Isa, Ahmed i Muataz žive težak život kao izbjeglice u čarobnom, mitskom turskom gradu Šanlijurfa. Film se snimao na autentičnim lokacijama te s djecom, sirijskim izbjeglicama.

Svjetsku premijeru imao je prošle godine na Antalija Film Festivalu, a jučer je počela i distribucija u kinima u Bosni i Hercegovini.

“Ne ostavljaj me” prikazan je ove godine na Sarajevo Film Festivalu u okviru programa “BH Film” i “U fokusu”, a do danas je obišao desetine svjetskih festivala, među kojima je i poznati Edinburg Film Festival. 

Aida Begić rođena je 1976. u Sarajevu, diplomirala je filmsku i kazališnu režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2000. godine. 

Njen diplomski film "Prvo smrtno iskustvo" prikazan je na više od dvadeset međunarodnih filmskih festivala.

Film "Ne ostavljaj me" kandidat je Bosne i Hercegovine za nagradu Oskar Američke filmske akademije

Pohod na Oskara

Valjda po uzoru na najopušteniju navijačicu u političkom esnafu (pogađate, radi se o druželjubivoj Kolindi Grabar-Kitarović), predsjedavajući Predsjedništva BiH nabacio je sportski sako, ogrnuo žuto-plavi šal i zasjao u VIP loži Bilinog polja. 

U pratnju su postrojeni neizbježni Šefik Džaferović i namrgođeni Denis Zvizdić, čija je čehra odavala neugodnu tajnu kako je na tribine dospio radi stvaranja lažnog dojma o bratstvu i jedinstvu među posvađanim čelnicima SDA. Božemeoprosti, Zvizdić je izgledao k'o da su ga priveli u obližnji KP dom, a ne na nogometni stadion.

Izetbegovićeva vucaranja sa zbunjenim Džaferovićem te njegova nastojanja da beznadežno dosadnog budžetskog parazita i bukvarskog primjerka “ćate-birokrate” promovira u harizmatičnog lika, besmisleni su i osuđeni na propast. Džaferović definitivno ne uživa punu podršku stranačke baze, a nesumnjivo je da se izvan tog nepotističko-koruptivnog kružoka nema čemu nadati. Zna to šef SDA. I zato je nervozan.

Ali, Džaferović nije jedini Izetbegovićev veliki problem. Višegodišnje papučarsko ispunjavanje neprimjerenih želja vlastite supruge, eskalacija sukoba s bivšim ahbabima i saradnicima, opasna međunarodna izolacija naroda i države, u kombinaciji s već pripremljenom osvetom “gatačkog klana” zbog sprečavanja Zvizdićeve predsjedničke kandidature, na kraju će skupo koštati samog Izetbegovića. Koji je, primjećuje to čak i Abdulah Skaka iz trebevićke uspinjače, potpuno izgubio kontrolu nad vlastitom strankom. 

U našem narodu kažu: “Kad mačke nema, miševi kolo vode.” Takva je situacija zadesila i SDA. Umjesto posrnulog lidera s rezervisanom kartom u jednom smjeru ka Istanbulu, većinu važnih odluka u predizbornoj kampanji donose lokalne kabadahije izdžikljale na teškom kriminalu i budžetskoj korupciji. To je polusvijet što puni stranice crnih hronika - ubice na cesti, optuženici, siledžije, primitivci i zaostali šovinisti. 

U njihovom jedinstvu je snaga SDA. Koja će brutalno srušiti Izetbegovića sa stranačkog trona. Opklade primamo do polovine maja naredne godine...

Opklade primamo do polovine maja naredne godine…

Izetbegović ne zna da će ga smijeniti!

Ako je do sada i bilo nekih dilema o tome ko je naš najbolji fudbaler, one su nestale. Novim fantastičnim nastupom i pogotkom koji je našoj nogometnoj reprezentaciji donio pobjedu nad Austrijom u drugom kolu Lige nacija, Edin Džeko postao je najbolji strijelac i igrač s najviše nastupa za Bosnu i Hercegovinu.&nbsp; 
Imala je BiH i ranije fudbalskih majstora, reprezentativaca, legendi i imat će ih uvijek, ali niko do sada Bosni i Hercegovini na zelenom terenu nije dao kao Džeko.

To potvrđuju brojke, koje kažu da je Dijamant u 96 nastupa postigao 53 pogotka za naš državni tim, po čemu je jedinstven rekorder. Džeko je na terenu pravi lider našeg tima, igrač na kojeg se saigrači mogu osloniti, a navijači vjeruju da može riješiti svaku utakmicu, kao ovu posljednju na Bilinom polju.

Edin Džeko rođen je 17. marta 1986. godine u Sarajevu, a karijeru je počeo u Željezničaru. Nakon što ga je bivši trener Jirži Plišek preporučio Teplicama, u Želji su bili sretni što su dobili 25.000 eura obeštećenja za tada 20-godišnjeg napadača. Uvidjevši u Džeki potencijal, Česi su mu ponudili državljanstvo i mogućnost da zaigra za njihovu reprezentaciju, što je Dijamant odbio uz riječi da može igrati samo za Bosnu i Hercegovinu.

Bosni i Hercegovini, sretnoj što ima takvog fudbalera, poklonio je svoj rekordni pogodak, postignut protiv neugodnih Austrijanaca.

U 96 nastupa postigao 53 pogotka za naš državni tim, po čemu je rekorder

Niko kao Dijamant

Pamtim to kao da je bilo danas. Kad je Radio-televizija Republike Srpske u vremenskoj prognozi objavila “ekskluzivu” povodom početka jesenje berbe. U neprirodnoj pozi, nasmijan i izvaljen preko brda krtole, ekranom je dominirao Nikola Špirić. U gumenim čizmama i radnom odijelu, izgledao je k'o pravi pravcati seljak. Bilo je to taman prošle sezone u ova doba.

Špirić je i preksinoć gostovao u centralnom dnevniku “TV Bastilje” republičkosrpskog režima. No, ovog puta, između nesuvislih izjava Milorada Dodika, Željke Cvijanović i predizbornih parastosa “s koca i konopca”, najdugovječniji bh. političar morao je objašnjavati pozadinu vlastitog ukazanja na američkoj crnoj listi. “Pokazat će se čiji je to rukopis, ali moja je poruka da nema kolebanja”, objasnio je.

Uglavnom, zbog “ozbiljne korupcije” američka vlada nije sankcionirala samo drvarsku varalicu, već i njegovu kompletnu porodicu. Na crnu listu dospjeli su Naida Salković (koja je u ratnim okolnostima i formalnopravno “pokrštena” u Nadu Špirić), sin Aleksandar i kćerka Jovana. Budući da su im zabranjene finansijske veze sa Sjedinjenim Američkim Državama i putovanje “preko bare”, sve ukazuje na to da ovdje imamo posla sa porodičnim, kako se kaže, udruženim zločinačkim poduhvatom. K'o da gledam, Mostarci bi dobacili: “'Ta će Dodik i njegova familija…”

U zaštitu koruptivnog djelovanja porodice Špirić očekivano su ustali i preostali tipovi pod međunarodnim sankcijama. Predvodi ih predsjednik RS. Ustade Dodik, ustaše svi! Pa i ona nesretna premijerka. Koja, izgleda, još nije provalila da su predsjednik i potpredsjednik stranke, čija je istaknuta sljedbenica, ozbiljno zaglavili. Šteta! Jer, kad se osvijesti, kad “dođe tobe”, za Željku Cvijanović vjerovatno će biti prekasno.

Za razliku od naivne premijerke, namazani delegati HDZ-a i SNSD-a u Domu naroda BiH dobro su razumjeli posljednju poruku iz Amerike. Zato su, valjda, jučer jednoglasno podržali izmjene Zakona o krivičnom postupku. Protiv kojih su godinama bili s obje ruke. Ali, to je bilo davno. Kada porodica Špirić ni sanjala nije o crnoj listi.

Ustade Dodik, ustaše svi

Memoari porodice Špirić

Kemal Karić, mladić iz Sarajeva, od rođenja vodi bitke za normalan život. U svojih 26 godina imao je čak 32 operacije, a bio je i najmlađa beba amputirac u opkoljenom Sarajevu.

Nekoliko mjeseci nakon što je rođen, te ratne 1992. godine granata mu je ubila majku dok ga je nosila u naručju. Tada je ostao i bez noge. Svoje prve korake napravio je u bolnici, među nepoznatim svijetom. 

Ni nakon toga život ga nije mazio. Godinama je na birou za zapošljavanje, jer posla za njega nema. Prima invalidninu, od koje jedva preživljava, a stanuje sa nanom. 

Kemal se, ipak, hrabro borio sa svim životnim nedaćama. Trenirao je fudbal, sjedeću odbojku i nije klonuo duhom. A onda su ga snašle nove nedaće. Prije tri godine dobio je tumor, s kojim se i danas bori. 

Bez pomoći države, samo uz podršku dobrih ljudi iz BiH i jednog novinara iz Italije, koji mu je pritekao u pomoć još dok je bio beba, ovih dana opet ide u Italiju na nove operacije. 

Kemal ne namjerava stati u svojoj borbi za ozdravljenje, a njegovoj snazi treba se diviti.

U svojih 26 godina imao  je čak 32 operacije

Snaga kojoj se treba diviti

Neposredno pred početak rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu, “Top lista nadrealista” objavila je skeč o nemilim događajima u Švedskoj. Između protokolarnog saopćenja o zvaničnom susretu predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Gorana Bregovića s državnim sekretarom Sjedinjenih Američkih Država Brusom Springstinom (Bruce Springsteen) te informacije o diplomatskom protestu vlade Japana zbog nekontroliranog uvoza televizora preduzeća “EI-Niš” u Zemlju izlazećeg sunca, nekako se uglavila i vijest o eskalaciji međuetničkih sukoba u sjevernoevropskoj Kraljevini. 
“Nadrealistima” se, inače, zasluženo pripisuje neobjašnjiva vidovitost (o kakvoj ovdašnje gatare mogu samo sanjati), a izgleda da se dokazane proročanske sklonosti nisu ograničavale tek na geografije gdje su živjeli i stvarali sarajevski zakebanti.
Uglavnom, na prekjučerašnjim švedskim parlamentarnim izborima, vladajuća lijevo-liberalna koalicija nije zabilježila uobičajeno uvjerljivu pobjedu. S obzirom na to da je i (pre)bogatu domovinu Zlatana Ibrahimovića pogodila ozbiljna migrantska kriza, desničarske stranke su uz grmljavinu ksenofobije prvi put u povijesti osvojile čak četrdeset posto glasova. Dovoljan razlog da euroskeptici šampanjcem zaliju “pad” najslobodnije i najuređenije države na dunjaluku... 
Poznatu izreku “okreće se točak historije” neki jezikoslovci objašnjavaju kao djelovanje u sadašnjosti kako bi se nabolje izmijenila budućnost. Ukoliko je to tačno, a potom i djelimično primjenjivo u bh. stvarnosti, onda su recentni izborni rezultati iz Švedske, zapravo, ohrabrujući. Jer, stanje je, naime, moguće totalno promijeniti. 
Zato je pitanje opće higijene i građanskog reda da okrenemo “točak historije” i s funkcija rastjeramo budžetsko-nacionalističke parazite koji ovom državom feudalno vladaju već frtalj stoljeća. Vrijeme je, dakle, da se odgovorno osvijestimo. I kako kaže onaj pjesnik: Uradimo nešto za svoju savjest! U suprotnom, nema druge nego spakovati kofere za Švedsku. A i tamo, znali su “Nadrealisti”, ima problema.

Kako kaže onaj pjesnik: Uradimo nešto za svoju savjest

U Švedskoj problemi, zdra'o!

Srbijanski teniser Novak Đoković ponovo je onaj stari – nezaustavljiv. U velikom finalu US Opena Đoković je, poslije velike borbe, nadigrao trećeg nosioca, Argentinca Huana Martina del Potra (Juana Martina del Potra)&nbsp;rezultatom 6:3, 7:6 (7:4), 6:3 i došao do treće titule na Otvorenom prvenstvu Sjedinjenih Američkih Država.&nbsp;&nbsp;Trijumfom u Njujorku Novak je povećao broj osvojenih gren slem titula na 14 i tako se izjednačio s legendarnim Amerikancem&nbsp;Pitom Samprasom (Pete),&nbsp;koji je 2002. godine upravo u Njujorku osvojio svoju posljednju gren slem titulu. 
Za 31-godišnjeg Srbijanca ovo je bilo 23. finale na gren slem turnirima, u kojem je za osvojeni trijumf zaradio 3,8 miliona američkih dolara.&nbsp;Uz bodove za pobjedu u Njujorku, Đoković je na novoj ATP listi skočio na treće mjesto, iza Španca&nbsp;Rafaela Nadala&nbsp;i Švicarca&nbsp;Rodžera Federera (Roger). 
Đoković je rođen 22. maja 1987. godine u Beogradu. Prvo mjesto&nbsp;na ATP&nbsp;listi ostvario je 4. maja 2011., a broj jedan na svijetu bio je ukupno 223 sedmice.

Trijumfom na US Openu osvojio 14. gren slem turnir

Đoković je ponovo onaj stari – nezaustavljiv

Kralj Amerike

I zvanično je koncem prošle sedmice otpočela izborna kampanja. Već na njenom startu može se reći da SBB i SDP po porukama koje upućuju biračima vode pobjedničku, a SDA gubitničku kampanju. SBB je otišao u Srebrenicu, čiju simboliku je Izetbegovićeva stranka prisvojila pretvorivši čak i genocid u svoje političko vlasništvo. Sjetimo se prednjepomenuti se u prošlom mandatu ponašao kao bahati i surovi vlasnik naših života, da bi nas sve slagao kako njegov agent Sakib Softić ima međunarodni pravni legitimitet da zastupa BiH u reviziji tužbe protiv Srbije za genocid. 

Demografska pustinja

Najveći simbolički kapital Bošnjaka, taj je prodao svojom besprizornom laži. SBB je s pravom odabrao Srebrenicu za početak kampanje, poručujući kako će vratiti moralnost tom kapitalu i ukupnoj politici. SDP je dan nakon SDA otvorio Kampanju u Zenici. Dok su Izetbegović i svita njegovih neobegovskih sluga još jednom pokušali slagati građane kako nisu nimalo krivi što je BiH za više od dvadeset godina njihove bezočne vlasti postala najsiromašnija zemlja u Evropi s opasnošću da u bliskoj budućnosti postane demografska pustinja, SDP je pred prepunom zeničkom Arenom otvarao prostor nade za politiku socijalne pravednosti.

S pravom je primijetio vrsni intelektualac Žarko Papić u analizi na televiziji N1 da SDP i SBB vode pozitivnu kampanju. S pravom, jer te dvije stranke nude konkretna ekonomska rješenja i šire prostor društvene slobode, nakon terora Izetbegovićeve policijske države koja je svojim protivnicima montirala političke procese, prisluškivala telefone bez dozvole suda, tukla novinare koji je kritiziraju, mentalno zarobila akademsku zajednicu, klerikalizirala društveno polje, ličnu volju i interes nadredila zakonu, korupcijom, nepotizmom i kriminalom premrežila sve državne institucije, a svojim partijskim članovima dala sve što je opljačkala od građana.
Formiranje vlasti 
Iz te mentalne i egzistencijalne tamnice, SDP i SBB pokušavaju spasiti građane ove zemlje od vampirski surove Izetbegovićeve vlasti.
No, početak kampanje pokazuje da se politika nade otvara i u onome što se naziva hrvatski politički blok. Jer, HDZ-1990, nakon što se oslobodio Ljubićevog mentalnog terora i radikalnog nacionalizma, nudi sa svojim koalicionim partnerima mogućnost izlaska zemlje iz ustavne krize.
Predragocjeno bi bilo da lider te stranke Ilija Cvitanović pošalje jasnu poruku kako je nakon izbora moguće formirati vlast čiju bi okosnicu, kako je odlično primijećeno u „Dnevnom listu“, činila njegova stranka i njena koalicija skupa s SDP-om i SBB-om. Bila bi to u Federaciji BiH vlast koja bi mogla spasiti zemlju od katastrofe u koju su je vodili Izetbegović i njegov vjerni partner Dragan Čović. Drugim riječima, vlast za partijske poslušnike, njihove porodice i familije, mogla bi nakon oktobra zamijeniti vlast za građane, što bi otvorilo nadu za njihovu egzistencijalnu sigurnost.

Gotov si, tako je kampanju u Republici Srpskoj otpočeo Proevropski blok, pridružujući se borbi protiv Dodikovog režima. Svako onaj ko je imalo pratio borbu Davora Dragičevića za istinu o svirepom ubistvu njegovog sina Davida, precizno zna kome je poruka upućena. Onom, dakle, autokrati kojem je prije neki dan na Trgu Krajine u Banjaluci Davor Dragičević skresao u brk da njegov policijski i sudski aparat skriva istinu o ubistvu nevinog mladića.
Snaga opozicije
Ko u Izetbegovićevom sudskom, tužilačkom i policijskom aparatu skriva istinu o ubistvu Dženana Memića? Koje hulje pretvorene u šrafove bega sa Poljina? Proevropski blok i Savez za pobjedu naprosto su demontirali Dodikov režim. Ostaje još samo da tu snagu opozicije u Republici Srpskoj uvide i građani i na i izborima se oslobode od Dodikovog kazamata.
Otvara se, dakle pitanje: sklapa li se to već na početku izborne kampanje nova vlast u oba entiteta i na nivou države. Reklo bi se – da, ali energiju koju nose partije u borbi protiv Izetbegovićevog, Čovićevog i Dodikovog vlastodržačkog aparata moraju prepoznati građani, da bi se oslobodili iz egzistencijalnog kazamata u koji ih je zarobila bezočna vlast.

SDP i SBB šire prostor društvene slobode, nakon terora Izetbegovićeve policijske države koja je svojim protivnicima montirala političke procese, prisluškivala telefone bez dozvole suda, tukla novinare...

Stop Miloševićevim trabantima

40 godina sa stilom

Slavkov nedosanjani san

Odloženi snovi

Ko će ubiti troglavu aždahu

Duh u boci

Ulaganje u znanje

Bespuća povijesne gluposti

Pohod na Oskara

Izetbegović ne zna da će ga smijeniti!

Niko kao Dijamant

Memoari porodice Špirić

Snaga kojoj se treba diviti

U Švedskoj problemi, zdra'o!

Kralj Amerike

Kraj bezočne vlasti

Kolumne

Stop Miloševićevim trabantima

40 godina sa stilom

Slavkov nedosanjani san

Odloženi snovi

Ko će ubiti troglavu aždahu

Duh u boci

Ulaganje u znanje

Bespuća povijesne gluposti

Pohod na Oskara

Izetbegović ne zna da će ga smijeniti!

Niko kao Dijamant

Memoari porodice Špirić

Snaga kojoj se treba diviti

U Švedskoj problemi, zdra'o!

Kralj Amerike

Kraj bezočne vlasti