Balkansko bure baruta uzvraća udarac! Jučerašnja posjeta srbijanskog predsjednika nezavisnom Kosovu, te propagandni igrokaz Aleksandra Vučića da se probije do zabačenog sela Banje na sjeveru države, osvježila je loše i mračne uspomene. Vraćaju se slike kad se preko barikada, nacionaliz(a)ma i mržnje u raspadajućoj Jugoslaviji „događao narod“... 
Sve je, dakle, ličilo na Kninsku krajinu iz avgusta 1990. godine. Traktori i balvani na cesti, policijske patrole, transparenti i uvrede, uz poneki prijeteći rafal iz kalašnjikova. Da se razumijemo, drugi su akteri, zastave i orlovi, ali princip je isti! 
Kosovski premijer Ramuš Haradinaj dogovorno je zabranio posjetu srbijanske delegacije navodno iz sigurnosnih razloga. „Odluka stupa na snagu odmah!“, naredio je tamošnjoj policiji. Do bola patetično, Vučić se onda telefonom obratio Srbima iz „zabranjenog sela“, a beogradske novinare očinski posavjetovao „da se odmah vrate i ne rizikuju živote“ kad već, jelte, predsjednik lično žrtvuje vlastitu glavu. 
Poznato je da se u zadnjih sto godina svaki balkanski belaj namirio preko Bosne i Hercegovine. Tako bi, nažalost, moglo ostati i nakon najnovije srpsko-kosovske brakorazvodne parnice o čijim stvarnim modalitetima i teritorijalnim rješenjima zvanično Sarajevo pojma nema. 
Poražavajuće je, zato, posmatrati nesposobni šefovski tronožac ovdašnje državne vlasti - Bakira Izetbegovića, Šefika Džaferovića, Denisa Zvizdića - kako nezainteresirano drinca i pogubno izbjegava diplomatsku borbu za cjelovitost BiH vratiti u igru na svjetskoj sceni. Umjesto odgovornog lobiranja za odbranu i zaštitu naše zemlje od mutnih pregovora o budućnosti Kosova, oni obilaze stranačka sijela, ispijaju kafe i gule jabuke očekujući valjda još osam godina kriminalne vlasti. U kojim bi se ova država i definitivno raspala. Jer, iskustvo nas uči, što je više SDA, to je manje BiH! Ako ne vjerujete, pitajte Milorada Dodika ili Dragana Čovića.

Iskustvo nas uči, što je više SDA, to je manje BiH!

Kosovska balvan revolucija

Bh. reprezentativac Ognjen Vranješ osuđen je na osam mjeseci zatvora uslovno, zbog toga što je putem društvenih mreža objavio nekoliko, kako je sud kvalifikovao, neprijateljskih poruka, upućenih navijačima Olimpijakosa.&nbsp;&nbsp; Vranješ je veoma brzo objave obrisao, ali to nije promijenilo stvar, pa je, iako više ne igra u Grčkoj stigla pravosnažna uslovna presuda.
Inače, jedna od posebno upečatljivih Vranješovih objava, pojavila se uoči utakmice protiv Olimpijakosa. Na fotografiji je bila maskota Heavi metal benda Iron Maiden, koja drži zastavu AEK-a iznad groba. Na nadrgrobnom kamenu je stajalo „Gate 7“, što je naziv za navijače Olimpijakosa.
Ognjen Vranješ je u Grčku stigao u januaru prošle godine i sa AEK-om je bio prvak. Bio je jedan od ljubimaca navijača, a u ovogodišnjem ljetnom prelaznom roku prešao je u belgijski Anderleht za 2,5 miliona eura. Za reprezentaciju BiH odigrao je 36 utakmica.

Bh. reprezentativac osuđen na osam mjeseci uslovno

Poruke navijačima

Drugovi, gospodo bh. političari, 666. pitanje iz Aplikacije za pristup kandidaturi Debeloj Dami, odmilja zvanoj Evropa, glasi: Koliko dugo je Debela Dama držala ruke na očima dok su se dešavali zločini u Bosni i Hercegovini, koliko je bh. državljana izgnano sa svojih ognjišta, zatim koliko ih je nasilno likvidirano, onda gdje su lokacije preostalih masovnih grobnica, pa u tom istom pitanju koliko je građana Bosne i Hercegovine od 1996. do danas emigriralo svuda po svijetu? Hvala za pare Vjerodostojnost odgovora kontrolirat će Niski Predstavnik EU u BiH. Vrijeme sad... Odgovor: Poštovani i dragi predstavnici Debele Dame, Vaše Ekselencije, mnogocijenjeni Ambasadori u BiH, štovani Vladari Planete iz MMF-a, dragi naš SARAJLIJO, Niski Predstavniče, što nikad nisi imao petlje upotrijebiti Bonske Ovlasti, dozvol’te prvo da Vas obavijestimo da smo novcem od prošle tranše MMF-a u prostorijama Vijeća ministara BiH napravili i opremili posebnu prostoriju gdje ćemo u budućnosti daleko od očiju javnosti neometano moći da Vam ližemo i ljubimo dupe... Hvala Vam za te pare, a kako smo se dogovorili, naša djeca, naši unuci i djeca njihove djece, tj. naši prapraunuci, vraćat će kredite uz kamatnu stopu od 44,7 % i 65,3 %. Hvala još jednom, evo jedan topli aplauz od takmičara iz našega bh. tima. Što se tiče odgovora na Vaše 666. pitanje za kandidatski status, mi bismo Vas odmah zamolili da imate razumijevanje, nismo stigli baš dobro da naučimo, ali šta je, tu je... Dakle... mmm... Bosnu, a i Hercegovinu, od 1996. do danas napustilo je mnogo ljudi, žena i djece... mmm... i starijih osoba, dakako. Izvan BiH živi 1.677.177 nekadašnjih Bosanaca i Hercegovaca. U Hrvatskoj 409.357, u Srbiji 333.992, u Sloveniji 96.921, u Njemačkoj 159.380, u Austriji 149.755, u Švicarskoj 57.542, u Švedskoj 56.477, aaaa, a samo u 2015. godini iz BiH je otišlo 300 ljekara. Eto. Zna Bakir Ne prihvata se odgovor, nepotpuno, gdje su oni nasilno otjerani i gdje su masovne grobnice? Ako to može za drugi put, nismo se baš pripremili. Ne može, ali pošto ste se potrudili oko sobe za lizanje i ljubljenje dupeta, evo dodatno pitanje: Gdje se u BiH jede najbolja janjetina? Pa, ukusi su različiti, aaaa, ima na nekoliko lokacija gdje se dobro jede, aaa, janjetina, svuda je dobra, a najbolja... ... Eto, ni to, brate, ne znate. Neka vam kaže Bakir, Sultan od Ade Ciganlije zna đe se najbolje ždere dok borci gladuju. Tako je, hajde sad da vidimo tu sobu, Bećirevića prvog u red i recite onom Džaferoviću da se ne grize, žalili su se, brate, neki ljudi na njega iz EU... I tako dalje.

Pošto ste se potrudili oko sobe za lizanje i ljubljenje dupeta, evo dodatno pitanje: Gdje se u BiH jede najbolja janjetina?

666. pitanje

Kada u fudbalskoj utakmici najbolji igrač bude golman pobjedničke ekipe, e onda je savršeno jasno kakvo je, najblaže rečeno, skromno izdanje pružio tim koji je odnio bodove.&nbsp;&nbsp; Upravo takav slučaj desio se jučer u Belfastu, gdje je fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine u prvom kolu premijernog izdanja novog takmičenja, Lige nacija, pobijedila (2:1) Sjevernu Irsku, najviše zahvaljujući raspoloženom čuvaru mreže Ibrahimu Šehiću (30). 
„Zmajevi“ su pružili partiju koje će se slabo ko sjećati, izuzev sjajnih intervencija nekadašnjeg golmana Željezničara i azerbejdžanskog Karabaga, a sada člana turskog prvoligaša Erzurumspora. 
Šehić je godinama bio u sjeni Asmira Begovića, a sada je u njegovom odsustvu, nakon nekoliko prijateljskih mečeva, i u takmičarskoj utakmici pokazao da može biti prvi čuvar mreže državnog tima.

Sjajni golman najzaslužniji za pobjedu BiH u Belfastu

Šehić: Odlično iskoristio odsustvo Begovića

Junak "Zmajeva"

Srce demobilisanog borca Rame Bećirovića više nije moglo izdržati. Ni nepravdu, ni poniženja, ni besparicu, ni brutalnu stvarnost koju je preživljavao nakon rata.&nbsp;Kao mladić priključio se borbi za Bosnu i Hercegovinu, ostavio mladost i zdravlje tamo gdje je bio najpotrebniji, u rovovima Vozuće i Mahnjače. Branio pedalj ove zemljice srcem hrabrog Bosanca, vjerovao, kao i svi, da će kad zlo jednom prođe, država biti bolja, pravednija, posebno pažljiva prema svojim najboljim sinovima.
Ramo je, nažalost, na najgori način shvatio da su ratne postale postratne floskule na kojima je vlast, koja gotovo 20 godina bez prestanka vodi državu, gradila vile za sebe, a Potemkinova sela za narod.
Ramo je uhapšen na protestima prije četiri dana. Njegovi najbliži kažu da je, iako je bio težak srčani bolesnik, bio i brutalno pretučen.&nbsp;Ramino srce nije izdržalo. Ni rat, ni poraće. Sit obećanja i razočaranja što među 100.000 radnih mjesta nema neko i za njega i njegove demobilisane drugove, Ramo je spas potražio među saborcima i sapatnicima. 
Njihova odluka da borbu za svoja prava nastave odlučnije i oštrije neće otrijezniti vlasti opijene predizbornim skupovima i samoljubivim uvjerenjem da bez njih nema Bosne.&nbsp;Bosne nema i ne bi bilo bez Rame i njegovih drugova!

Srce Rame Bećirovića nije izdržalo, ni rat, ni poraće, ni obećanja, ni razočaranja

Smrt i mir

Kažu da je ovih dana bio Dan zagrljaja. Zagrljaj ohrabruje, umiruje, čini nas spokojnim. Daje nam snagu. Grlimo one koje volimo i do kojih nam je stalo. Prije nekoliko godina bilo je neko debatno natjecanje. Nekako na kraju jednog napornog natjecateljskog dana dobila sam na dar fotografiju i uz fotografiju zagrljaj.Malo za srećuNa fotografiji ja nešto govorim natjecateljima. Uz zagrljaj mi je rekao da me grli kao majku. Zagrlila sam i ja njega. Zvao se Zlatan. I ništa tu ne bi bilo čudno da Zlatan nije dijete bez roditelja. Odrastao u domu. Danas punoljetan i pokušava naći svoj čestiti životni put. Tad sam stala i zamislila se. Koliko malo treba čovjeku da bude sretan. Tek samo jedan zagrljaj. Sjela sam i popričala s njim. Rekao mi je da ima brata blizanca i da nikad nisu saznali ko su im roditelji. Išao je u jednu nimalo jednostavnu srednju školu.Rekli bi, tešku. Ali Zlatan je htio da bude dobar, bolji od mogućnosti koje mu je dom pružao. U školi su ga svi voljeli jer bio je vrijedan. Nikad mu ništa nije bilo teško. Ni za koga. Htio je zagrliti sve te ljude oko sebe. Htio im je samo reći da se vole i da ne čine zlo jedni drugima. Htio je da dijeli ljubav. U domu je baš nije imao. Bio je jedan od mnogih. Jedan iz onih soba. Koliko puta prođemo pored tog sarajevskog doma i vidimo razigranu dječurliju ili one starije koji sjede uz ogradu i ne pogledamo ih.Žurimo nekamo. A zapravo ne znamo ni mi gdje žurimo. Jednostavno ne vidimo. Nemamo dovoljno otvorene oči za one koji nas trebaju. Koji trebaju samo lijepu riječ i mrvicu ljubavi. A sva djeca trebaju samo malo ljubavi. I ne zaboravimo, zagrljaj. Zlatan je prošao mnoge teške trenutke. Vrućice, ozljede, dječije bolesti i prve ljubavi bez tople riječi i ruke koja s čela tjera graške znoja. Sve sam. Nije čak ni s bratom bio u sobi. Pa da njih dvojica jedan drugom budu bratu brat.Jednog dana došlo je vrijeme da iz doma mora odseliti u kuću za prijelaz od dječačkog u zrelo doba. Nije to bilo jednostavno. Usprkos svemu. Ponajviše bolnim iskustvima koje je to dječije srce nosilo u sebi. Danas polaže vozački ispit. Razmišlja o poslu i nekoj svojoj obitelji koju želi imati. Veli, volio bi vidjeti mater. Samo da vidi kako izgleda. Ništa više. A ako je i ne vidi, zamišljat će je. Pa brzo dodaje da je, možda, tako i bolje. Da je zamišlja. Veli, možda bi se i ona razočarala u njega. A ja ga samo gledam nekako mala i nemoćna. Šta reći nakon toga? Ipak, dodala sam da bi svaka majka bila ponosna na njega i njegovu dobrotu, poštenje, trud i rad. Na njegovu vjeru u Boga.Onako, čistu vjeru bez interesa. Vjeru čovjeka koji ima samo srce i čiste misli. Uostalom, svi mi koji ga znamo smo barem malo njegova majka, a njegova vjera barem malo sve nas oplemenjuje.To je ljubavI tako, uz Dan zagrljaja svi Zlatani ovog svijeta vrijedni su naše misli, pruženih ruku prema njima i toplog dodira koji će ih uspokojiti. Eto, to je vjera u koju se zaklinjemo da vjerujemo. Eto, to je ljubav za koju volimo da volimo. Eto, to je pažnja koju volimo da imamo. To je pogled na djecu pored koje prolazimo i koja onako bezimena potajno gledaju hoćemo li ih primijetiti.Ovo je priča o jednom Zlatanu i njegovom bratu koji su dočekali svojih osamnaest i hrabro krenuli u vrludavi svijet odraslih. A odrasli? Trebaju učiti od Zlatana kako biti dobar. Kako biti čovjek i kako vjerovati radi dobra i vjerovati da bi dobro prenijeli drugima. Nije teško jer vjera koju Zlatan dijeli s drugima samo poziva dušu da krene dalje no što može vidjeti. Mada, pogledajte nekad tu dječurliju pored koje prođete.

Uz Dan zagrljaja svi Zlatani ovog svijeta vrijedni su naše misli

„Jedina važna stvar kada budemo odlazili bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom”

Tihi uzdah najkraća je molitva

Američka ambasadorica Niki Hejli (Nikki Haley) održala je ove sedmice konferenciju za novinare u centrali Ujedinjenih naroda u Njujorku i najavila da će skoro cijela agenda Vijeća sigurnost, kojim ona predsjedava, u septembru biti posvećena Bliskom istoku, tačnije Iranu.Hejli je objavila da će sastanak posvećen Iranu u UN-u voditi lično predsjednik Donald Tramp (Trump), nakon što 25. septembra stigne na 73. zasjedanje Generalne skupštine UN-a. Bit će, znači, opet opasno i intrigantno u isto vrijeme.Nova JaltaPo onome šta je Tramp prošle godine s ovog mjesta izgovorio korejskom diktatoru Kim Jong-unu, nazivajući ga “čovjekom raketom”, a šta kada se s njim rukovao u Singapuru, ovog 12. juna, mnogi se ironično pitaju hoće li naredne godine, ako mu to bude trebalo, ovaj američki predsjednik napraviti sličan salto mortale i rukovati se s iranskim predsjednikom Hasanom Rohanijem (Hassan Rouhani). Iako su sve prognoze da neće, novo je pravilo da se s Trampom nikad ne zna.

Zbog toga u zgradi UN-a već uveliko lebdi duh iz Helsinkija. Pisali smo o tome puno, ali je još malo znano šta su se doista dogovorili Tramp i Vladimir Putin na sastanku u glavnom gradu Finske ovog 16. jula. I je li na pomolu neka “nova Jalta”?Jedan dobro obaviješteni UN-ov diplomata rekao mi je kako se sumnja da su se američki i ruski predsjednik “ipak nešto dogovarali i oko Balkana”. Crne su to slutnje!- Osjećamo to prema reakcijama američkih diplomata; oni su tradicionalno otvoreni u svojoj politici na Balkanu, ali sada malo govore o tome - priznao mi je ovaj dobro obaviješteni znalac.I sam inficiran virusom zavjere gleda li Amerika iza zatvorenih vrata možda blagonaklono na razgraničenja oko Kosova (!?), jer o tome ne govori samo Aleksandar Vučić, već i Hašim Tači, koji ima svoje uho u Vašingtonu, pitao sam o tome američku ambasadoricu Hejli. Ona sigurno zna, jer među prvima čuje predsjednika Trampa.Šta, dakle, ona kaže o mogućem prekrajanju granica na Balkanu.&nbsp;Bez odgovora- Totalno podržavamo Kosovo - rekla mi je Hejli, ali tek nakon konferencije za novinare, ostajući zapravo nedorečena i bez izravnog odgovora na moje pitanje. Upitao sam je zato i da li američka politika na Balkanu, posebno u vezi s Kosovom, ostaje ista?- Nastavit ćemo da se borimo za Kosovo - opet je odgovorila lakonski, možda i zbog velikog broja ljudi oko nas. Sročila je to tako da ne izgovorim sljedeće, najvažnije pitanje - šta će biti s Bosnom, za koju mnogi tvrde da bi uz prešutno ili direktno aminovanje mogla postati prva žrtva otpakivanja Pandorine kutije u Beogradu i Prištini?No, to pitanje kanim postaviti Hojtu Jiu (Hoyt Yee), donedavno ključnom čovjeku za Balkan u Stejt departmenu. Ovaj UN-ov diplomata ekskluzivno mi je rekao da Hojt Ji dolazi u američku misiju u UN-u ovdje u Njujork i to ne u rangu ambasadora nakon što je Trampova administracija u više navrata odbila potvrditi njegovo imenovanje u tom zvanju u Sarajevu, Skoplju ili Podgorici.Ne bi valjalo da prije Amerikanaca na ovo pitanje odgovori Ivica Dačić koji, a da ga niko ništa ne pita, sada tvrdi da je za Srbiju “pitanje Republike Srpske i srpskog naroda u BiH pitanje od nacionalnog značaja broj jedan”.Prema još agresivnoj velikosrpskoj matrici po kojoj je i BiH “Svetog Save domovina”, slijedi ga odjednom mobilisana beogradska politička pješadija. Aleksandar Vulin i ostali već nastavljaju Dačićev narativ da je pola Bosne čak i važnije od “srca Srbije”, dakle Kosova. Sinhronizirano Dodik predviđa da će u drugom mandatu Tramp “priznati nezavisnost RS”?!Iako će američka politika na Balkanu, znači i prema BiH, prije ostati ista nego što će se drastično promijeniti, ne treba potcijeniti ovu malu balkansku igru riječi. Jer, ko zna kako će se završiti velika igra s Iranom, Rusijom, Sirijom, Turskom i Sjevernom Korejom. I Trampu bi, kao i Putinu, Balkan mogao poslužiti tek kao diplomatski začin.Uostalom, na Generalnu skupštinu UN-a ove godine ne dolazi šef ruske države, već u Njujork direktno iz Banje Luke stiže šef ruske diplomatije Sergej Lavrov, nakon što s predsjednikom RS, čovjekom s američke crne liste, porazgovara o budućnosti ovog bh. entiteta.Čujem da Albanci imaju nekoliko opcija - da s Vučićem naprave neko kozmetičko razgraničenje, ali da na Kosovu nipošto ne dopuste formiranje nove “republike srpske”. Ili da na koncu naprosto sačekaju da “oluja” zvana Donald Tramp prođe i da s dogovorom pričekaju na novog američkog predsjednika. Doduše, malo ko zna koliko će potrajati ovo nevrijeme. Ali, sigurno će proći.

Ne treba potcijeniti balkansku igru riječi, a ko zna kako će sve završiti s Iranom, Rusijom, Sirijom, Turskom, Sjevernom Korejom

Kosovski boj opet

Legenda o glasniku koji nosi vlastitu glavu u ruci donoseći glas je česta u istočnjačkim pričama, a jedna se odnosi na Ključ i pad grada u osmanske ruke, kao i zarobljavanje kralja Stjepana Tomaševića

Ključ nije mimoišla sudbina odžaka u Sredicama i Rastoci. Kad su partizani osvojili Ključ u avgustu 1942. godine, grad je bio totalno spaljen i prethodno opljačkan, a stanovništvo je protjerano i uglavnom se našlo u muhadžirluku iz kojeg se neki nikad nisu ni vratili. Malbašina namjera U Ključu je bukvalno ostala samo jedna kuća, a kuriozum te kuće je u tome što je to bila kuća druge žene moga djeda, hadži Derviš-bega, koja je bila iz porodice Kulenovića – Čovki, a koja nije željela da dolazeći u Ključ odsjeda kod svojih snaha, nego je zatražila od muža da joj se izgradi posebna kuća u kojoj bi mogla odsjedati. I poslije rata dolazio sam i pratio obnovu Ključa i života u njemu sa svim tegobama koje su taj proces pratile. Tako je, naprimjer, sa starim gradom povezana i epizoda borbe za turbe koje se nalazilo u mezarluku, u prijelazu između mahale Mistrića i gradske trgovačke mahale u kojoj su pokapani Ključani koji su umirali od perioda austrijske okupacije pa do novijih vremena. To turbe je, prema predaji, bilo podignuto u čast vojnika koji je došao da javi komandantu turskih snaga koje su osvajale turski grad da je grad osvojen i da se kralj Bosne Stjepan Tomašević predao Osmanlijama. Legenda kaže da je glasnik donio glas o predaji noseći vlastitu glavu u ruci i da je predajući raport komandantu pao upravo na mjestu na kojem je podignuto turbe.

Ta legenda o glasniku koji nosi vlastitu glavu u ruci donoseći glas je česta u istočnjačkim pričama, a eto jedna se odnosi na Ključ i pad grada u osmanske ruke, kao i zarobljavanje kralja Stjepana Tomaševića, i to turbe je bilo mjesto hodočašća. U priču o turbetu ušao sam tako što su mi rođaci, a i tadašnji imam stare džamije u Ključu, efendija Štulanović javili da je direktor drvne industrije u Ključu Milan Malbaša, kasnije poznat kao glavni finansijer bosanskim parama četničkog pokreta na Kosovu, odlučio da bagerima sruši mezarluk i turbe kako bi izgradio garaže za svoje preduzeće. Dobivši ovu vijest, odmah sam angažirao tadašnjeg direktora Instituta za očuvanje spomenika kulture koji je, na moj zahtjev, istu večer donio i potpisao rješenje o stavljanju turbeta pod zaštitu države. S rješenjem u rukama osvanuo sam u Ključu i zajedno s imamom Štulanovićem zatražio intervenciju vlasti da se spriječi uništenje spomenika kulture. Zehrina reakcija Prije ove intervencije, na pojavu bagera koji su trebali da ruše mezarluk i turbe, reagirala je moja amidžična Zehra, koja je okupila sve žene iz mahale Mehmedagića i s njima došla u mezarluke, gdje su žene polegle između mezara i tako onemogućile rušenje. Na svu sreću, Ključ nije imao dovoljno policijskih snaga da spriječe ovu demonstraciju jer, ukoliko bi nekolicina policajaca silom digla neke od tih žena, druge bi odmah došle i legle na njihovo mjesto. Tako je zajedničkom akcijom, uz pomoć odluke Instituta i demonstracija stanovništva, vlast bila prisiljena da obustavi rušenje, ali je, nažalost, došao odgovor na drugoj strani. Pošto nisu imali nikakve mogućnosti da me ugroze, osim da me prijave policiji, odnosno tadašnjoj Udbi, u kojoj je već bilo dosta prijava protiv mene, obrušili su se na imama Štulanovića i pokušali montirati aferu uvodeći u nju i jedan broj uglednih stanovnika naselja Donje i Gornje Krasulje. Neki od tih ljudi su nakon što su bili prisiljeni otići u muhadžirluk dospjeli u razne vojske, pa među njima i u SS grupe, ali pošto nisu učestvovali u bilo kakvim akcijama u BiH, nisu bili progonjeni. Međutim, u ovom momentu policija je pokušala konstruirati zavjeru između imama Štulanovića i SS-ovaca koji su radili u Njemačkoj i uspjeli da steknu imovinu.

Počeli su hapsiti ljude, tako da je moralo doći do intervencije u najvećim političkim organima kako bi se ovo nasilje, ako ne sasvim spriječilo, onda barem ograničilo. Tada je predloženo da se obavi dogovor i da zastupnici prava kulturnog spomenika naprave ustupak tako da se spomenik premjesti na prostor Hajribašča, odnosno ispod starog grada, gdje je postojala istoimena mahala, i da se na račun općine izmjeste mezari, a da općina, odnosno Malbaša i drvna industrija, izmjesti i izgradi garaže na tom prostoru. Tako je postignuto kompromisno rješenje, međutim, ono što je karakteristično za slična rješenja je to da je nakon toga imam Štulanović morao zbog stalnog pritiska i intriga napustiti Ključ, a Muhamedu Filipoviću je bilo zabranjeno da otvori džamiju kako je bilo dogovoreno s mutevelijom, gdje su on i njegova supruga Nadija hanuma bili najveći donatori. Moj prilog bio je u novcu, a Nadija hanuma darovala je veliki ćilim za obnovljenu džamiju. Novi imam saopćio mi je da je od nadležne strane, ne objašnjavajući koja je to strana, dobio zabranu da ja budem počašćen pravom da otvorim i predam njemu ključeve džamije.

Nakon što je postignuto kompromisno rješenje, imam Štulanović morao je zbog stalnog pritiska i intriga napustiti Ključ, a Muhamedu Filipoviću je bilo zabranjeno da otvori džamiju

Pošto nisu imali nikakve mogućnosti da ugroze mene, obrušili su se na imama Štulanovića i pokušali montirati aferu uvodeći u nju i jedan broj uglednih stanovnika naselja Donje i Gornje Krasulje

Borba za turbe i prijave Udbi

Mlada fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine na pragu je plasmana na Evropsko prvenstvo dogodine u Italiji.&nbsp; 
Predvođeni selektorom Vinkom Marinovićem, i mladi „Zmajevi“ jučer su u Zenici deklasirali Švicarsku sa 3:0 i s nova tri boda učvrstili se na vodećoj poziciji kvalifikacijske grupe 8 sa 18 bodova. Ako ne bude previše nesretnih okolnosti do kraja ciklusa, naše momke, Ermedina Demirovića, Amera Gojaka, Luku Menala i ostale, gledat ćemo iduće godine na takmičenju najboljih mladih selekcija Evrope.

Velike zasluge za ovakve rezultate našeg U-21 tima ima Marinović, stručnjak koji je svoju karijeru izgradio u BiH. Nakon što je u prvom trenerskom poslu uveo Kozaru iz Gradiške u Premijer ligu BiH, Marinović je preko Kolubare i banjalučkog Borca napredovao do Zrinjskog, s kojim je 2016. godine osvojio titulu prvaka BiH. 

Tada je čelnicima Nogometnog saveza BiH postalo jasno da je Marinović jedan od najboljih trenera u našoj zemlji, te je prošle godine postavljen za selektora mlade reprezentacije. To je, prema nekim mišljenjima, vjerovatno najbolja odluka našeg saveza posljednjih godina, što potvrđuje i skor u ovim kvalifikacijama, šest pobjeda i dva poraza u osam utakmica.

Vinko Marinović rođen je 3. marta 1971. godine u Beču, a u igračkoj karijeri nastupao je za Kozaru, Borac, Crvenu zvezdu, belgijski Beršot i Laktaše.

Mladi „Zmajevi“ jučer su deklasirali Švicarsku sa 3:0 i učvrstili se na vodećoj poziciji kvalifikacijske grupe

Trener za uspjehe

Koliko vlast brine to što sve veći broj ljudi svakodnevno odlazi iz BiH s kartom u jednom pravcu, govori i podatak da nema čak ni zvaničnih brojki ni evidencija o tome koliko ih je napustilo zemlju, primjerice, barem u posljednjih godinu dana. 

A kamoli da ima namjere ili strategije da se stvore uvjeti za rad i život u zemlji dostojni čovjeka, a kojima bi se, ako ne vratili oni što su već otišli, a ono barem zadržali oni koji još čekaju da se nešto promijeni.

Doduše, od politike SDA, koja je u vlasti duže od 20 godina i koja je i dovela zemlju u ovakvo stanje, teško je i očekivati da ima lijek za bolesti čiji je ona uzročnik. 

Nemoguće je u cijeloj ovoj situaciji ne vidjeti apsurd da su danas iz zemlje primorani bježati oni koji su je branili i odbranili, dok su najviši funkcioneri SDA rat s porodicama proveli u inozemstvu.

A upravo su oni u vlasti koja je otjerala i tjera ljude iz ove zemlje. Jer, zbog nerada SDA vlasti i dugogodišnjeg bahatog i nemarnog odnosa prema svim kategorijama stanovništva, izuzimajući one koji su u porodičnim i uskostranačkim vezama s ovom vladajućom strankom, danas svi osjećamo i trpimo posljedice. 

One su sada vidljive po zatvorenim školama zbog nedostatka učenika koje su roditelji odveli u inozemstvo, bolnicama koje ostaju bez ljekara specijalista i drugih medicinskih radnika, firmama koje sve češće napuštaju tesari, mesari, pekari... 

To, očigledno, ne zabrinjava one koji odlučuju o našim životima i sudbini zemlje, jer su njima najbitniji njihovi lični interesi. Zato, građani moraju iskoristiti svoje pravo da glasaju 7. oktobra i realno odluče i ocijene ko je uistinu zaslužio da dobije njihov glas.

Od politike SDA, koja je u vlasti duže od 20 godina i koja je i dovela zemlju u ovakvo stanje, teško je i očekivati da ima lijek za bolesti čiji je ona uzročnik

Posljedice egzodusa

Počelo je! U narednih mjesec dana eto nam skupova, jumbo plakata i fotošopiranih kandidata na banderama. Poštanske će sandučiće zatrpati šareni propagandni sadržaji, telefoni užariti iznuđenim anketama, a sa uličnih će nas štandova vući za rukav objašnjavajući da su nezamjenjivi. Dolazi vrijeme TV debata, izbornih hronika i radijskih džinglova. Na prvi pogled sve je isto k'o i prije. Međutim, ovog puta totalno je drukčije, presudno za budućnost ove zemlje...
U normalnim državama odavno se glasa elektronski. Apolitična pametna mašina sprečava izborne krađe, a konačni rezultati znaju se odmah nakon zatvaranja birališta. Kod nas se, eto, u kompjuteriziranoj realnosti 21. stoljeća, Centralna izborna komisija svečano pohvalila providnim glasačkim kutijama koje će, najavljuju „cikovci“, omogućiti poštene i fer izbore. Moguće, al' providno do bola.
Puni smo kurioziteta neprimjerenih drugim nacijama, pa nam se tako u CIK-ovim knjigama broj registriranih birača gotovo poklopio sa zadnjim popisom stanovništva. Dakle, svi imaju pravo glasa. I živi i mrtvi, i punoljetni i maloljetni, a znamo iz iskustva da je svaki bod (i kod kuće i na strani) dragocjen! 
Bez obzira na tradicionalne izborne prevare u režiji vladajućih stranaka, korisno je upozoriti da ovdašnje izborne pobjednike značajno određuju oni koji uopšte ne glasaju. Zato je bitno iskoristiti šansu da se očajno i besperspektivno stanje promijeni. Uostalom, to je građanska dužnost!
Vječito vladajuća SDA, naime, uvijek računa na sigurnih 150 hiljada glasača. Naprosto, toliko svojih podanika uhljebili su i strovalili na budžetske jasle, u javna preduzeća i institucije vlasti - od opštinskog do državnog nivoa. Ta ucijenjena glasačka mašinerija SDA-ov je najznačajniji izborni materijal. Naravno, ne treba zanemariti ni novac koji pljačkaju od bh. sirotinje kako bi kafom isteklog roka trajanja i zelenim bananama (ot)kupili povjerenje.
Da bi konačno pokazali da nismo za grane, niti za banane, na oktobarskom referendumu bahati feudalni režim mora pasti!

Nismo mi za grane, niti za banane

Režim mora pasti!

Jedan od najaktivnijih reditelja u našoj zemlji zasigurno je Dino Mustafić. Njegove predstave nikad ne prođu nezapaženo. Ako već ne djeluje u svojoj državi, onda je negdje u jednoj od komšijskih zemalja, gdje se svi oduševe njegovim umijećem.&nbsp; Mustafić je jedan od onih koji na najbolji način predstavljaju BiH gdje god da se pojave.
Sada već davne 2003. godine, Mustafić je režirao film „Remake“, koji je osvojio bh. publiku i šire.
Danas, nakon 15 godina pauze na velikom ekranu, priprema film „Paviljon“, na kojem radi s Viktorom Ivančićem. Riječ je o filmu u kojem generacija onih boljih i vrijednih, koji su stvarali državu, uzima stvari u svoje ruke u Domu penzionera na satiričan, duhovit način... 
Dino Mustafić rođen je 6. jula 1969. u Sarajevu. Režirao je brojne predstave koje, skoro u pravilu, osvajaju već na prvu. Jedno vrijeme bio je direktor Festivala MESS, a danas se bavi njegovom organizacijom.

Nakon 15 godina pauze na velikom ekranu, priprema film „Paviljon“, na kojem radi s Viktorom Ivančićem

Mustafić: Njegove predstave ne prolaze nezapaženo

Jedan od najboljih predstavnika BiH

Informacija da je Policijska uprava Trebinje Tužilaštvu BiH podnijela prijavu za navodni ratni zločin protiv Harisa Silajdžića, najnovija je provokacija režima Milorada Dodika i još jedan pokušaj izjednačavanja žrtve i agresora.&nbsp; 
Odlično se zna da Silajdžić, kao ministar vanjskih poslova, nije imao nikakve kompetencije nad upravljanjem Armijom RBiH ili lokalnim ratnim strukturama te da je sve vrijeme rata radio veliki diplomatski posao za državu, izvan Bosne i Hercegovine.
 
Politički i nacionalistički ostrašćenim pojedincima iz MUP-a RS činjenice ništa ne znače. Kao što nikada ne žele priznati da se u Srebrenici dogodio genocid, da je Sarajevo bilo pod višegodišnjom opsadom, da je ubijeno 200 hiljada Bošnjaka, sada se ne želi pogledati istini u lice i shvatiti da je Silajdžić kao ministar vanjskih poslova nova žrtva raspamećenog režima. 

Neko, očigledno, Silajdžiću organizira progon, kao u slučajevima Jovana Divjaka i Ejupa Ganića, a u kojima su obojica dokazala svoju nevinost.

Milorade, vrijeme je da se urazumiš i da svoje policijske kerove vratiš u boksove.

Odlično se zna da je Silajdžić, kao ministar vanjskih poslova, sve vrijeme rata radio veliki diplomatski posao za državu, izvan njenih granica

Milorade, nećeš od Silajdžića napraviti žrtvu kao u slučajevima Ganića i Divjaka

Umjesto da se poput „motrištanke“ i bivše glavne vedete panislamista sa balkanske Al Jazeere, Mirjane Hrge dakle, zabavljam recentnim skandalom ovdašnjeg džet-seta i pripadajućeg polusvijeta na temu ko je mazn'o telefon iz tašne supruge bivšeg premijera Sarajevskog kantona (arapski migranti ili dugoprsti jalijaši, pitanje je sad!), odlučio sam, kako se kaže, misliti globalno, a djelovati lokalno.
Nastojati spriječiti, kazniti, na koncu, i osuditi nasilje, pogotovo nad ženama, civilizacijska je tekovina! Po tome se određujemo kao ljudska bića. Problem, međutim, nastaje kad kritika spontano otkliže u jadni rasizam s ponekom seksualnom aluzijom na tamnopute „nabildane momke koji puše Marlboro“, kao što tefteri poznata voditeljica. Izgleda da nema tog događaja zbog kojeg desničari nisu u stanju prosuti rasističku prašinu i pljunuti otrov s jezika...
A kad već o nasilju je riječ, evo jednog konkretnog primjera što se u pravilnim dnevnim dozama ponavlja nekoliko godina. Kako nam je objasnio Bakir I., Općina Centar Sarajevo važnija je od deset drugih općina. Čini je petnaest mjesnih zajednica. Među njima i MZ Breka.
Tamo ima „Konzumov“ granap, a u granapu prodavačice. Prinuđene da se usred bijela dana zaključavaju na radnom mjestu u strahu od naoružanih razbojnika koji tu redovno provaljuju. Da opljačkaju pazar pred očima šokiranih mušterija i isprepadane djece iz komšiluka.
Ni po jada u pazaru, dabogda im ne trebalo! Ali, pokušajte zamisliti kako vaša majka, sestra ili kćerka svakog dana odlazi na posao strepeći od naoružanih manijaka. I da je pritom niko ne želi adekvatno zaštititi. Ni policija, ni zaštitari, ni mrzovoljni šefovi u firmi!
To je, ljudi moji, tuga od života! Jer, čemerno je društvo gdje nedužne žene svakodnevno riskiraju život kako bi zaradile onu crkavicu od plate. Rade k'o da su u ratu, na prvoj liniji. S glavom u torbi, potiljka prislonjenog na cijev revolvera.
Ako niste znali, sve se to, jelte, događa usred općine vrednije od deset drugih.

Odlučio sam, kako se kaže, misliti globalno, a djelovati lokalno

GRANAP Nasilje nad ženama!

Nakon što je više od mjesec dana lutao Federacijom, lupetao birokratske gluposti pred polupraznim dvoranama, šetao ulicama gdje su ga građani ignorirali kao anonimusa, Šefik Džaferović pokušao je svoj dugogodišnji imidž budžetskog krpelja popraviti razgovorom s privrednicima.
Jedina veza
Čovjek koji je radio kao sekretar AID-a (tajne obavještajne službe koju je zbog teških zloupotreba rasformirala međunarodna zajednica u BiH), čovjek koji je više od 25 godina na budžetu i osoba koja je kao član nadzornog odbora utjecala da jedna firma bankrotira, u želji da imitira uspješnog Radončića posjetio je jednu kompaniju iz drvoprerađivačke industrije i razgovarao o tome kako tobože unaprijediti ekonomski ambijent.
Čovjek čija je jedina veza s privredom ta da je od te iste privrede do sada dobio više od milion maraka za svoju višedecenijsku budžetsku plaću, a isto se odnosi i na njegove brojne rođake i prijatelje koje je zaposlio u državnim institucijama, ima pravo da nastavi životni stil kameleonskog pretvaranja. 
Kao što je bio neuspješan političar i navodni pravni ekspert, a ispostavilo se da još nikad nije predložio nijedan zakon koji bi bio zapamćen po njemu, sada opskurni budžetlija želi se pretvoriti u nekoga koga zanima realni sektor.
Apsolutna neznalica 
Razumljiv je strah kompanija koje su primile Džaferovića u svoje pogone - neki su bili i pod istragama, a drugi su uništili neke uspješne bh. kompanije – ali žalosno je da budžetski krpelj i uhljeb zalazi u materije u kojim je apsolutna neznalica. 
Gradio nije, ali zapošljavao jeste, i to u državnim institucijama. A kako će tek zapošljavati ako bude u novoj prilici, uopće nije teško naslutiti. 
Uostalom, Džaferović je javno rekao da mu je strateški politički cilj da nastavi s politikom Bakira Izetbegovića. Znajući da je Bakir za osam godina svog mandata izgradio jedino trotoar pred Predsjedništvom BiH, više je nego jasno kakvi će biti dometi njegovog imitatora Šefika Džaferovića.

Znajući da je Bakir za svog mandata izgradio jedino trotoar, jasno je kakvi će biti dometi njegovog imitatora Džaferovića

Džaferović: Nepopravljivi imidž budžetskog krpelja

Budžetski parazit postao "privrednik"

Civilizirani ljudi radije će zaobići primitivce nego pristati da se s takvim valjaju u blatu. Tako je i ministar vanjskih poslova Kosova Behdžet Pacoli (Behgjet Pacolli), zbog najnovijih verbalnih idiotluka Milorada Dodika, odlučio odbiti poziv bosanskohercegovačkog šefa diplomatije Igora Crnatka za posjetu Banjaluci.&nbsp;&nbsp; Pametno je postupio Kosovar! Jer, Dodikovo društvo, a pogotovo njegovo gostoprimstvo, dosljedno izbjegava svako ko imalo drži do vlastitog dostojanstva i obraza. 
Pod tragičnom upravom „Laktašenka“ pola države Bosne i Hercegovine pretvoreno je u šovinistički rezervat, gdje se slave ratni zločini, inspiratori teških nedjela, ubice i koljači. Po republičkosrpskim vukojebinama niču obilježja presuđenim zlikovcima, poput onog nedavno erektiranog spolovila poklonjenog Ratku Mladiću u okolini Kalinovika.

Željka Cvijanović tvrdi kako uživa u Dodikovom deranju. Istovremeno, premijerka voli plesati

Uz fanfare i nezaobilaznu četničku ikonografiju, Dodik je i lično otvarao škole nazivane po ratnim zločincima, odlikovao ruske plaćenike, siledžije i teroriste, a u predsjedničkoj dokolici posvetio se i discipliniranju medija, premlaćivanju novinara, zaštiti izvršilaca teških krivičnih djela - od ubica Davida Dragičevića, preko napadača na Vladimira Kovačevića, do zvorničkih naručilaca planirane likvidacije Slobodana Vaskovića.
I sve se to, kako rekosmo, događa u pola države BiH gdje vlada odmetnuti drumski razbojnik sa američke crne liste i najizoliraniji političar u Evropi. Međutim, Dodik je svjestan kako je na kraju svog puta, u slijepoj ulici, da nema dalje! Zato očajnički, posljednji put zapravo, računa na zatupljenost i zapuštenost biračkog tijela s kojim arlauče pod šatorima.&nbsp;&nbsp;Željka Cvijanović tvrdi kako uživa u Dodikovom deranju. Istovremeno, premijerka voli plesati. U prosjeku, njih dvoje zajedno, dakle, sviraju curku. I zato je važno tandem kolektivno srušiti 7. oktobra. Do ljudi je!

Kosovska balvan revolucija

Poruke navijačima

666. pitanje

Junak "Zmajeva"

Smrt i mir

Tihi uzdah najkraća je molitva

Kosovski boj opet

Borba za turbe i prijave Udbi

Trener za uspjehe

Posljedice egzodusa

Režim mora pasti!

Jedan od najboljih predstavnika BiH

Milorade, nećeš od Silajdžića napraviti žrtvu kao u slučajevima Ganića i Divjaka

GRANAP Nasilje nad ženama!

Budžetski parazit postao "privrednik"

Šatorsko deranje i premijerkin ples

Kolumne

Kosovska balvan revolucija

Poruke navijačima

666. pitanje

Junak "Zmajeva"

Smrt i mir

Tihi uzdah najkraća je molitva

Kosovski boj opet

Borba za turbe i prijave Udbi

Trener za uspjehe

Posljedice egzodusa

Režim mora pasti!

Jedan od najboljih predstavnika BiH

Milorade, nećeš od Silajdžića napraviti žrtvu kao u slučajevima Ganića i Divjaka

GRANAP Nasilje nad ženama!

Budžetski parazit postao "privrednik"

Šatorsko deranje i premijerkin ples