Bošnjaci povratnici u Republiku Srpsku, tradicionalno i nemoralno, pred svake izbore česta su tema na skupovima, okruglim stolovima, u TV emisijama, novinama.

Njima se svi poklanjaju, naprasno uvažavaju njihovo mišljenje, s prstom na sljepoočnici zabrinuto slušaju o povratničkim problemima. Da ne pamtimo koliko pamtimo, stekao bi se dojam da u ovoj zemlji nikome nije bolje nego povratnicima.

Istina je, na žalost i na sramotu vlasti, potpuno drugačija.

Stranka demokratske akcije, koja je na općinskim izborima prije dvije godine bahato mahnula rukom pa pred Srebrenicom prednost dala „općini vrednijoj od deset drugih“, već tada je poslala glasnu i jasnu poruku da se ne misli brinuti o povratnicima niti je more povratničke brige.

Zato ovih dana iz RS, uglavnom iz Srebrenice, Vlasenice, Zvornika, Prijedora... mjesta koja su zauvijek obilježena i osakaćena genocidom, stižu stravični podaci da se povratnici pokušavaju potkupiti za sitne pare.

Razumljivo je što bi danas mnogi za nekoliko stotina KM bili spremni prodati svoj glas, jednako kao što nikad neće biti razumljivo zašto se bošnjačka vlast, oličena u SDA, odrekla svojih povratnika i natjerala ih da prodaju obraz za sitninu.

Ove godine, baš kao potvrda da SDA nije stalo do Bošnjaka u RS, izostale su i svečanosti, Potemkinova sela, sa slikanjem pored plastenika, freza i traktora. Nije bilo otvaranja nekoliko metara puta, koja su u izbornoj kampanji bila vječito i nenadmašno oružje Izetbegovića i ministara okupljenih oko njega.

Sve to povratnicima još jednom potvrđuje ono što već dugo znaju, da su za SDA davno završena priča. Samo su oni što im nude stoju-dvije za glas mizerniji od politike koja je povratnike dovela do beznađa!

SDA je na općinskim izborima prije dvije godine bahato mahnula rukom pa pred Srebrenicom prednost dala „općini vrednijoj od deset drugih“

Obraz za stoju

Na radio više ne gledam kao na posao, već zaposlenike smatram svojom porodicom. Kazao je ovo Mirsad Ibrić, osnivač i vlasnik Radija M, povodom proslave 28. godišnjice prve nezavisne radiostanice u BiH. 

Ibrić najbolje dokazuje da se s ljubavlju sve može postići. Tako je i uspio napraviti gradski radio koji će svi voljeti. Da je napravio dobar radio, najbolje pokazuju brojne nagrade koje su dobili on, njegovi uposlenici i Radio M. 

I nakon svih ovih godina, ratnih i poratnih, na Ibriću se ne primjećuje umor. S istim žarom kao i davne 1990. i dalje se u eteru može čuti njegov glas pun vedrine. 

Poseban je njegov odnos prema mladima, kojima uvijek vrata za stjecanje znanja otvara. Pruža im priliku za start u novinarskoj karijeri, daje im savjete i dijeli bogato novinarsko iskustvo. 

Mirsad Ibrić rođen je 17. septembra 1949. godine.

Uspio napraviti gradski radio koji će svi voljeti

Vedrina u eteru

Ko bi se normalan usudio i pomisliti da je BiH evropska oaza stogodišnjaka? Opravdano sumnjati vrlina je razumnih ljudi, ali džaba ti sve kad u nevjerici na zvaničnom biračkom spisku Centralne izborne komisije BiH zatekneš 8.764 osobe što su, „čukni vo drvo“ k'o Vlatko Stefanovski, u zdravlju i rahatluku proživjele puni vijek i preživjele najmanje tri rata.

A opet, podaci Agencije za identikacione dokumente nisu ni nalik CIK-ovim. Kod njih je knjiga spala na realnih 769 ihtijara širom BiH. Paradoksalno, ali u oba slučaja radi se o bh. institucijama.

CIK-u je zbilja neophodan preventivni stečaj, a tek potom temeljita rekonstrukcija! Nepristojno kompromitovani aferama, članovi ovog državnog preduzeća u kontinuitetu pokazuju hroničnu nekompetentnost, nesposobnost i sluganstvo prema vladajućim elitama iz SDA, HDZ-a i SNSD-a. Koji dokazano uživaju neviđenu popularnost kod mrtvih i opravdano izočnih, među nerođenim i bez prava glasa nazočnim...

Prvi put od Dejtona do danas, društvance iz CIK-a odlučilo je u strogom sudijskom vremenu predizborne kampanje birati novog predsjednika. I, očekivano, nastala je nova afera! Umjesto živopisne Irene Hadžiabdić, tijesnom su većinom instalirali Branka Petrića. Ali, poraženi protukandidat Novak Božičković tvrdi da je Petrićev izbor nelegalan. Najavljuje i pravnu zadovoljštinu na Sudu BiH.

“Zakon jasno kaže da samo jednom u mandatu član može bit izabran za predsjednika CIK-a, a Petrić je već bio predsjednik. Smatram da je grubo prekršen Izborni zakon BiH”, zakuhava Božičković. Osim toga, Petriću je polovinom ovog mjeseca istekao i mandat, ali, eto, još nije spreman za mirovinu.

Kao, uostalom, ni njegov kolega Stjepan Mikić. Inače, ovaj deklarisani penzioner iz „cikove ergele“ nezakonito upravlja bh. izborima unatoč tome što ga je OHR prije dvadeset godina pospremio na crnu listu i zabranio mu kandidovanje pod zastavom HDZ-a. Mikić na izbore ne može, ali zato u CIK-u razvaljuje!

I ko je onda naivan i glup, pa da poslije svih nepravilnosti i muljaža vjeruje u poštene i fer izbore, u glasanje lišeno lopovluka i krađe? Kažem vam, odavno je CIK u pljački materinoj!

Paradoksalno, ali u oba slučaja radi se o bh. institucijama

Ode CIK u pljačku materinu!

Darko Bajić, reditelj i direktor Festivala filmske režije LIFFE, koji se održava u Leskovcu, došao je na ideju na čijoj se realizaciji već radi.

Naumio je napraviti festival koji će promovirati najbolje filmove u regionu, prije svega u glavnim gradovima bivših jugoslavenskih republika, a zatim i u drugim mjestima. Već je formiran i inicijativni odbor, u kojem su za sada Branko Baletić, Ademir Kenović, Dragan Marinković i Jasmin Duraković. 

Za projekt kaže da treba biti spomenik za budućnost, da vodi ka ponovnom zajedništvu. Glavna zamisao je da zemlje bivše Jugoslavije iskoriste poštovanje prema različitosti s kojim se na ovim prostorima živjelo toliko dugo i iz kojeg se stvarala kinematografija poznata i priznata svugdje u svijetu. 

Darko Bajić rođen je 14. maja 1955. u Beogradu. Dobitnik je brojnih nagrada. Posebno se proslavio popularnom TV serijom „Sivi dom“, koja je bila odskočna daska za glumce poput Zorana Cvijanovića, Branislava Lečića, Mime Karadžića, Nikole Koje...

Želi napraviti festival koji će promovirati najbolje filmove u regionu

Poštovanje različitosti

Da je pravne države, Milorad Dodik bi zbog šovinističkih egzibicija odavno čamio u prdekani. Divljak iz Laktaša svakodnevno truje javni prostor poganom jezičinom. Prekjuče je bio u Srebrenici. Gdje se opet morbidno iživljavao nad žrtvama genocida. Za govornicom je nagrađen urlanjem i aplauzom okupljene sv(in)jetine. 

Naročito je fascinirao svoju muškobanjastu dvojnicu, premijerku Željku Cvijanović. 

Dodikov „srebrenički festival mržnje“ ne usuđuju se osuditi opozicionari u Republici Srpskoj. Dvoličnjaci šute i mute, računajući valjda da se u ovo predizborno vrijeme nije oportuno svađati zbog tamo nekih pobijenih Bošnjaka. 


Uostalom, na entitetskoj političkoj sceni borba se nikad nije ni vodila na civilizacijskim tekovinama, na priznavanju zločina, ljudskoj katarzi, na suživotu i nacionalnoj toleranciji, već se biralo između većeg i manjeg zla. Tako je vazda bilo, tako će, nažalost, i ostati!


Ipak, ohrabrujuće je da režimski polusvijet u zadnje vrijeme ne hrače samo po bošnjačkim svetinjama, već se najtransparentnije natovario na leđa vlastitih podanika srpske nacionalnosti demonstrirajući specifične razmjere okrutnosti. 


Nakon što su nedužnog Davida Dragičevića poslali pod crnu zemlju, meta zlikovačkog režima postao je mladićev unesrećeni otac. Prozivajući ga frajerom i provokatorom, Dodik će istovariti salve odvratnih uvreda (koje ni mješanac Dragan Lukač s maslom ne bi pojeo) na čovjeka koji ga se, eto, ne plaši! 


Davor Dragičević traži istinu o ubicama i naručiocima. Ništa više, al' ništa ni manje. S druge strane barikade, Dodik zna da je najteže igrati s protivnikom koji nema šta izgubiti. A Davor je upravo takav igrač! 


Bljedunjava opozicija s tri bi prsta zloupotrijebila građansku pobunu na „Davidovom trgu“ kad bi skupila dovoljno hrabrosti za ozbiljnu marisanu. Ucijenjeni, kompromitirani, a poglavito zaglavljeni u bolesnoj mitologiji i „srbovanju“, čelnici „Saveza za pobjedu“ izvjesniji su gubitnici nego pobjednici. 


Jer kalkulanti i kukavice nikad ne udaraju jačeg od sebe. Ni na „Davidovom trgu“, ni u Srebrenici... Takva im je borilačka vještina!&nbsp;

Naročito je fascinirao svoju muškobanjastu dvojnicu...

Davor i Srebrenica na Dodikovom nišanu!

Najbolja džudistkinja Bosne i Hercegovine Larisa Cerić još jednom je potvrdila da pripada svjetskoj eliti. Cerić je jučer osvojila bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu u glavnom gradu Azerbejdžana Bakuu u open kategoriji (više od 78 kilograma). 

Nakon serije pobjeda Cerić je u polufinalu doživjela poraz od Japanke Sare Asahine, koja je nešto kasnije postala prvakinja.

Ipak, jedna od naših najboljih sportistkinja u posljednjih desetak godina uspjela se vratiti s odličjem iz dalekog Azerbejdžana. U borbi za treće mjesto bila je bolja od predstavnice Velike Britanije Sare Adlington (Sarah), savladavši je u produžetku.

Cerić je rođena 26. januara 1991. godine u Travniku. Pažnju na sebe skrenula je još 2009., kada je osvojila zlatnu medalju na Svjetskom juniorskom prvenstvu. Uspjela je dva puta biti srebrena na evropskim prvenstvima. Prošle godine na Svjetskom prvenstvu u open kategoriji također je bila druga. U više navrata je birana za najbolju sportistkinju BiH.

Svjetska elita

Nedavno objavljena fotografija lutajućeg reportera s plakatom Alije Izetbegovića montiranog uz kontejner za smeće nesumnjivo i trajno opisuje zapušteno duševno stanje unutar vječito vladajuće Stranke demokratske akcije. Velika bi se priča mogla nakititi oko „slike što govori više od hiljadu riječi“ za argumentiranje razmjera moralnog posrnuća aktuelnog stranačkog rukovodstva. 

Koje je, neuzubillah, spremno da hronični nedostatak konkretnih ideja i pametnih rješenja kompenzira zloupotrebom „osobe s onog svijeta i ahireta“ u predizbornoj kampanji. Morbidno se, stoga, ovdje i sada baviti beskrupuloznošću čelnika SDA te neotesanim primitivizmom njihovog ilidžanskog gubernatora Senaida Memića. Zato ćemo ih sve zajedno ostaviti za neki drugi, sretniji i veseliji povod.

Jučer se, naime, navršilo okruglo četiri godine od smrti drugog predsjednika SDA Sulejmana Tihića. U vrijeme dok se, što bi Menso rek'o, „štrika“ ova kolumna, na oficijelnoj stranici stranke kojom je Tihić rukovodio i komandovao gotovo deceniju i po skromno je obilježeno sjećanje na (nek' obavezno uđe u zapisnik!) prvi i posljednji Izetbegovićev izbor vlastitog nasljednika.

Ako, dakle, značajnije uspomene na Tihića nema, onda ga, logično, neće biti ni na predizbornim plakatima. Rahmetliju to, srećom, posthumno oslobađa neugodnog kontejnerskog okruženja, a kad bi se zainatili i parafrazirali naslov filmskog scenarija genijalnog Abdulaha Sidrana, onda bi, umjesto već profanisane snage naroda, SDA-ova parola do 7. oktobra morala glasiti: „Prvi put bez Sulje na izbore“.

Otkako je na prijestolju, Bakiru Izetbegoviću ovo su prvi veliki izbori. U međuvremenu je izgubio pola stranke. Iz SDA se otcijepilo pet-šest ambicioznih političkih projekata, a hiljade članova okrenulo mu je leđa. Uspio se zavaditi sa svima, osim sa vlastitom familijom i kućnim ljubimcem Šefikom Dž.

SDA je pod upravom dinastije poprilično grohnula. Čujem da tim povodom jedan ovdašnji interpretator narodne glazbe priprema potencijalnu hit numeru zaraznog refrena - „SDA pada nakon listopada, sve od Une, pa do Višegrada“...

Pod Izetbegovićevom upravom stranka je poprilično grohnula

SDA DRAMA Bez Sulje na izbore...

Pomaknite se, Ronaldo i Mesi, Modrić je najbolji igrač svijeta, objavio je „New York Times“ govoreći o FIFA-inom izboru za najboljeg igrača svijeta. 

I još od 2007. godine, samo je bila jedna dilema. Kristijano Ronaldo (Cristiano) ili Lionel Mesi (Messi). Punih deset godina ova dva fudbalera su se smjenjivala kao dobitnici nagrade za najboljeg fudbalera godine po izboru FIFA-e. A onda je to prekinuo Luka Modrić, hrvatski reprezentativac i igrač Real Madrida.

Igrač madridskog giganta proglašen je ranije i najboljim evropskim igračem protekle sezone, kao i najboljim igračem Svjetskog prvenstva u Rusiji, te je zasluženo došao do novog priznanja. 

Luka Modrić rođen je 9. septembra 1985. godine u okolici Zadra, gdje je i počeo karijeru. Nosio je i dres mostarskog Zrinjskog, a veliki transfer napravio je kada je iz zagrebačkog Dinama prešao u Totenhem. Danas je glavna uzdanica Reala iz Madrida.

Nakon 10 godina prekinuo vladavinu Ronalda i Mesija

Zadranin na vrhu svijeta

Da ima dunđera koji bi i givikt pokvarili, to znamo, jel' da? Da možeš biti beznadežno glup i korumpiran, a istovremeno se k'o paun šepuriti u ulozi istaknutog člana vladajuće stranke, i to smo čuli, jel' da? Sve je to, „štulićevski“ da vam kažem, maloumno, sramotno, ponižavajuće! 
Nezaustavljivi društveni sunovrat pouzdano počinje kad polusvijet zasjedne na pozicije i funkcije, pa stražnjicom stane donositi odluke o kojim pojma nema. Prije dvadeset i kusur godina nametnut je oktroiran zakon gdje se državni poslovi daju na upravljanje samo nesposobnim i isključivo nepoštenim kadrovima. Krenulo je to s procvatom demokratije. Kad su građani po slobodnoj volji i nečistoj savjesti odlučili da ih zajašu divlji nacionalisti i neiživljeni likovi. Koji će onda rastjerati pitomu i civiliziranu konkurenciju. 

U intermecu te sumorne priče odvijalo se ideološko-vjersko (pro)čišćenje, brutalna destrukcija nekadašnjih kozmopolitskih vrijednosti i kolektivni mentalni povratak u feudalizam koji smo, glede i unatoč, nekako preživjeli i preko leđa pregurali. Istina, uz traumatične posljedice! 

Nekidan je neutješno razočarani Vjećo Tolj, doživotni prijatelj i valjda najvažniji Kinđetov saigrač, samo za raju „Kod Tetka“ cinično izdeklamovao nazive košarkaških „giganata sa dna kace“ pozvanih da uveličaju ovogodišnji „Memorijal Mirza Delibašić“. Svaka čast basketu i sportu općenito, ali istina je da ni za jednu od navedenih ekipa nikad u životu nisam čuo. 

I mada već (pre)dugo izbjegavam sudjelovati u košarkaškim događajima i sumnjivim projektima pod visokim naponom i niskim pokroviteljstvom Haruna Mahmutovića i Dine Konakovića, to svakako nije dovoljan razlog da se prešuti najnovije neprimjereno srozavanje jedine manifestacije kojom čuvamo uspomenu na „najboljeg svih vremena“. 

Poput dobronamjernog Vjeće, izborom učesnika turnira jednako su konsternirani i Kinđetovi nasljednici. Zato su Danko i Dario bratski udružili snage kako bi spriječili nova poniženja i zloupotrebu njihovog oca u režiji lokalnih gulanfera okupljenih oko posmrtnih ostataka KK Bosna. Po običaju, „fina gradska raja“ hinjski šuti, a ustvari podržava lešinarenje nad legendom. Takva je kod nas gradnja. Kad te nema, nema te dibidus! K'o Kinđetove ulice u Sarajevu...

Takva je kod nas gradnja. Kad te nema, nema te dibidus!

Lešinari, dalje kandže od Kinđeta!

Liverpul je posljednji put bio prvak Engleske 1990. godine. Nepune tri decenije navijači svjetskog fudbalskog velikana čekaju na 19. krunu, a čini se da su ove sezone na dobrom putu.&nbsp;&nbsp; 
“Redsi” pod vodstvom harizmatičnog njemačkog stručnjaka Jirgena Klopa (Jurgen Klopp) igraju sjajno, u šest premijerligaških susreta ostvarili su isto toliko pobjeda i lideri su prvenstva.

Slavni klub je i doveo Klopa prije tri godine nakon što je od odstupio s mjesta trenera Borusije Dortmund samo s jednim ciljem – skinuti prokletstvo s Enfilda. Klop je rođen 16. juna 1967. godine u Štutgartu. Igračku karijeru proveo je u Majncu, čiji je trener postao 2001. Dobar rad u ovom klubu preporučio ga je za posao u Borusiji, za čijeg je šefa struke imenovan 2008.

U Dortmundu se zadržao do ljeta 2015. i u tom razdoblju bio je dva puta prvak Njemačke uz jedan osvojeni Kup. 

Vodio je ekipe u tri velika evropska finala i sva tri je izgubio. Dva puta bio je poražen u finalu Lige prvaka, s Borusijom (2013. godine, 1:2 protiv Bajerna) i Liverpulom prošle sezone (1:3 protiv Reala). U međuvremenu je, 2016. godine, bio poražen (1:3) i u finalu Evropske lige od Sevilje.

Liverpul pod vodstvom njemačkog stručnjaka igra sjajno ove sezone

Klop: Od 2015. godine na klupi svjetskog velikana

Na putu ka tronu

Stranka demokratske akcije pod liderstvom Bakira Izetbegovića iscrpila je sve razloge svoga postojanja. Od narodnog pokreta, kako ju je na početku profilirao Alija Izetbegović, ona se danas svela na liderokratsku političku organizaciju čija je svrha da ispuni interes tajkuna koji su prisvojili društveno bogatstvo i narod pretvorili u taoca svoje bezočne prvobitne akumulacije kapitala.&nbsp;&nbsp;Politički geto&nbsp;
Tako je uistinu ta stranka postala organizacija nekolicine familija koje su oživjele neobegovsku fantazmu i Bošnjake vratili u predmoderno doba, u osobeni postmoderni feudalizam. To je uslovilo unutrašnju dezintegraciju bošnjačke nacije, pa je ona iz modernističke faze konstrukcije svog identiteta, gdje je na kozmopolitskim osnovama gradila prostor društvene slobode, vraćena u predmodernu u kojoj niže klase i društvene grupe, radnici, prekarijat i nezaposleni prije svega, dolaze u stanje ekonomskog i egzistencijalnog ropstva.&nbsp;&nbsp; 
Baš zbog toga je SDA, umjesto emancipacije Bošnjaka i njihovog pretvaranja u međunarodni politički subjekt, tu naciju odvela u politički geto i nametnula joj autokolonizirajuće forme identiteta obilježene osmanonostalgijom i turkofilijom. 

A to znači da je na svim planovima, prije svega ekonomskom, političkom, kulturnom i vjerskom, SDA destruirala Bošnjake. Na prvom od nabrojanih, ona je bošnjački društveni prostor razorila pljačkaškom privatizacijom, dovodeći čak oko sedamdeset procenata stanovništava u poziciju da živi na granici siromaštva ili ispod nje. Istodobno s tim pljačkaška privatizacija uslovila je deindustrijalizaciju ekonomije, a SDA je razorila svjetski priznate koncerne kakvi su bili „Energoinvest“, „Pretis“, „Unis“, „Hidrogradnja“, „Šipad“, UPI itd.&nbsp;&nbsp; 
Na političkom planu ta je stranka nepotizmom, korupcijom i kriminalom onemogućila razvoj institucionalne demokratije, pa su državne institucije u konačnici postale privatno vlasništvo moćnika iz SDA, onih nekoliko familija koje su privatizirale državu i podredile sve institucije sistema vlastitom interesu. Istodobno s tim, umjesto emancipatorske nacionalne ideologije zasnovane na idejama liberalizma, SDA je religiju pretvorila u ideologiju i ideologizirala religijske institucije. Posljedica je posvemašnji gubitak sekularizma u državnim institucijama i klerikalizacija društva. 

U takvoj situaciji su na gubitku i vjera i politika. Vjera, jer je izgubila moralnu osnovu i metafizičku dimenziju, a politika, jer je klerikalizacijom svoje osnove Bošnjake u evropskom i svjetskom političkom kontekstu odvela u neku vrstu geta koji uz to plaća ceh političke krize ostalih islamskih društava.

Na kulturnom planu kadrovi SDA su izvršili retradicionalizaciju i klerikalizaciju kulture, pa je ona umjesto prostora kreacije i slobode postala osobenim mentalnim zatvorom za konzumente uvjerene da se samo u predmodernoj tradiciji nalazi autentični oblik bošnjačkog kulturnog identiteta, a da on nije u modernosti i izazovima složene tehnološke i informatičke civilizacije. Tim identitetskim naracijama podređen je i školski sistem, od osnovnog do visokoškolskog obrazovanja. U konačnici, bošnjački politički i kulturni identitet je od izazova budućnosti okrenut ka prošlosti, njenim zamkama i konfliktima koji su nerješivi u esdeaovski profiliranoj autoviktimizacijskoj naraciji.&nbsp; 

A to znači da je na svim društvenim planovima SDA pod Bakirom Izetbegovićem Bošnjake dovela u stanje političkog poraza. Bošnjaci su u ratu pretrpjeli demografsku tragediju, a u miru su zbog gubitka nade u godinama Izetbegovićeve vlasti doživjeli demografsku katastrofu. Zbog gubitka društvene nade, oni, kao i drugi narodi u BiH, u potrazi za poslom i sigurnom egzistencijom napuštaju teritorije za koje su ratovali. 


Užas rata&nbsp;&nbsp; 

Tako vlast SDA nastavlja u miru trend demografskog pustošenja Bošnjaka iz rata, pa se mir ukazuje kao egzistencijalna trauma, a morao je biti obilježen procesom kolektivne detraumatizacije nakon užasa rata. Mir bez nade i egzistencijalno sigurne budućnosti najveći je poraz Izetbegovićeve politike. 


Povijesni usud je na toj osnovi zatvorio tragični krug. Ako je u svom formiranju SDA kao nacionalni pokret željela sigurnu budućnost nacije, ona danas postoji kao stranka koja je naciji oduzela budućnost, baš zbog toga što je postala interesna organizacija nekoliko familija. Zato naredni izbori moraju značiti konačan politički poraz te stranke i oslobađanje nacije iz Izetbegovićevog političkog kazamata.&nbsp;&nbsp; 


Politički poraz i izolacija na Zapadu


Zasnivajući svoje antibosansko bošnjaštvo, Izetbegović je svoju naciju nakon stravičnog iskustva rata u kojem se oduprla višestruko vojno nadmoćnom neprijatelju izložio u miru političkom porazu i izolaciji na Zapadu, zbog iracionalne odanosti turskom autokrati Erdoanu i njegovoj viziji klerikaliziranog konzervativnog muslimanskog društva.&nbsp;

Na svim društvenim planovima SDA je pod Bakirom Izetbegovićem Bošnjake dovela u stanje političkog poraza

Na svim planovima, prije svega ekonomskom, političkom, kulturnom i vjerskom, SDA je destruirala Bošnjake

Izetbegovićev politički kazamat

Režimska elita okupila se nekidan na otvorenju luksuznog hotela u Sarajevu. Bračni par Izetbegović i Denis Zvizdić veselo su pozirali fotoreporterima, prošetali crvenim ćilimom, svečano precvikali crvenu traku, s obje ruke blagoslovili prostrani predsjednički apartman. Okruženi probranim stranačkim zvanicama, uz mezu i šerbe, prezentirali su zdrave ekonomske strategije i razvojne planove porodičnim investitorima s dalekog Bliskog istoka, a onda, zadovoljni i sretni, skupa razgulili u ljetnu sarajevsku noć... 
Nakon trotoara kod Predsjedništva BiH te mosta u Stambolu na Bosforu, gdje su nastupali u duetu s bračnim parom Erdoan (Erdogan), događaj na Marindvoru za feudalnu dinastiju Stranke demokratske akcije nesumnjivo predstavlja najvažniji realizirani infrastrukturni projekt u posljednje četiri godine. Kao da odnekud čujem cinike kako se šprdaju s ovom investicijom, ali vjerujte, ko ne zna na hotelu, ne zna ni na bordelu...
“Nema odmora dok traje obnova!” Poznatom krilaticom socijalističkih omladinskih radnih akcija rukovodi se antikomunjarska SDA u aktuelnoj predizbornoj kampanji. Stranačke varalice o budžetskom trošku službenim limuzinama krstare našom domovinom da bi naivne i neodgovorne preveslali za glasačku podršku i nove četiri godine vlasti. 
Sumnja se opravdano da je zbog sličnih, u svakom slučaju neodložnih obaveza, otkazano ukazanje Šefika Džaferovića u zamišljenom scenariju hotelske ceremonije. Šuška se kako je iznuđenom predsjedničkom kandidatu bila, navodno, namijenjena uloga “kuma” spa centra, izgrađenog na dunumu kvadrata korisnog prostora. 
Iako se to, nažalost, nije dogodilo, u SDA računaju da je, unatoč Džaferovićevom opravdanom izostanku, hotelski spa centar važniji od deset drugih centara! Jer, bit će to mirna luka za ratne vojne invalide, boračke kategorije, za penzionere i socijalno nezbrinute. Mjesto gdje najugroženiji stalež bh. društva provodi slobodno vrijeme i, po vlastitom izboru, uživa u delicijama iz obližnjeg restorana, pozicioniranog na dvadeset i nekom spratu ovog društveno odgovornog zdanja...
Ko ne vjeruje u navedene planove i investicijske namjene, neka slobodno ne glasa za SDA!

Nakon trotoara, dobili smo hotel!

Naš nekadašnji reprezentativac Vedad Ibišević, iako gazi 35. godinu života, nastavlja pružati odlične partije za Hertu. U minulom kolu Bundeslige klub iz Berlina savladao je na svom terenu Borusiju iz Menhengladbaha sa 4:2, a naš Vedo bio je strijelac dva gola. Prvi pogodak postigao je za 1:1 u 31. minuti, a drugi za 3:1 u 63. minuti.&nbsp; Uz ovacije i gromoglasan aplauz, kapiten Herte napustio je teren Olimpijskog stadiona u Berlinu u 76. minuti susreta. Vedad Ibišević rođen je 6. avgusta 1984. u Vlasenici. Fudbalski put počeo je u Tuzli i Sent Luisu, a do sada je u profesionalnoj karijeri odigrao 347 prvenstvenih utakmica za Pari Sen Žermen, Dižon, Ahen, Hofenhajm, Štutgart i Hertu.
Najbolji je bosanskohercegovački strijelac u historiji Bundeslige, jer je u 291 utakmici postigao 113 golova. 
Ibišević je ušao u historiju i kao strijelac pogotka koji je naš tim odveo na prvi Mundijal 2014., a u Brazilu je postao naš prvi fudbaler koji je postigao gol na svjetskim prvenstvima. Postigao je ukupno 25 pogodaka za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Najbolji je bh. strijelac u historiji Bundeslige, jer je u 291 utakmici postigao 113 golova

Ibišević: U minulom kolu postigao dva gola

Majstor za golove

Nedavno, prije nekoliko dana, vidio sam na društvenim mrežama nefriziranu fotografiju neimenovanog fotoreportera vrlo emotivne i potresne simbolike konceptualnog umjetničkog djela koje je napravio sirijski umjetnik Tamam Azam, Kip Slobode od ostataka Njegove srušene zgrade... Premalo je papirnatog prostora da napišem šta donose ratovi, sve što sam vidio i uživo i putem medija pa neka Vas ne čudi što katkad opsujem i puknem, ali vjerujem, uvijek ponovno sebi dođem... Stoga, molim lijepo, poštedite me religijske patetike. Ono, fraze tipa Dolina Pravednika, Osveta je Moja... i tako to, ukratko poštedite me presmiješne riječi Pravda... Znaju Oni koliko je Najveći Arhitekta Svih Galaksija velik i kako naposljetku oprosti haman svima. ...Toliko o Slobodi mišljenja... Posebice me poštedite medijskog pripovijedanja u reklamnim plaćenim minutama da će sve biti bolje nakon izbora 2018. u BiH, kako će biti bolje kad se izglasaju novi predsjednici, ministri, skupštinari, parlamentarci i ini pseudošarlatani iz razloga što su to isti oni iz proteklog totalitarnog vladanja, samo su kupili nova odijela u Moskvi, Istanbulu i Vašingtonu, možda se malo podšišali, namirisali, zalizali, ali su i dalje prepoznatljivi i osjete se na smrad globalističke kanalizacije... Poštedite me, jer Vas finansiraju razni soroši, međunarodni krijumčari oružja i droge, kontroverzni biznismeni zaduženi za skladištenje nuklearnog otpada, jer Vi ste Sistem. Poštedite me slatkorječivih pričica o strpljenju, vjeri, jednakosti, milosrđu, bratstvu, toleranciji, multikulturi, zajedništvu. Starije generacije čitalaca sjetit će se čovjeka, druga i komuniste imenom Rade Končar. Svaka kuhinja u YU imala je šporet na kom je pisalo Njegovo ime – Sekretar CK koji je, nakon što nije izdao svoje drugove i drugarice italijanskim fašistima, jasno dao do znanja: Milost ne tražim niti bih vam je dao. Poštedite me, jer se, od 161 osuđenika u Haškom tribunalu, 161 deklarisao kao vjernik, niti jedan od osuđenih ratnih zločinaca nije rekao da je komunista... Zato, najljubaznije Vas molim, s obzirom na to da je Benzin važniji od ljudskih života, poštedite me Vaših bezočnih laži. Evo, izaći ću na izbore i zaokružiti nova stara imena. Zaokružit ću, ali Glas Vam ne dam. Popustite, a Vi nastavite da, kao i do sada, šutite na zločine po čitavoj Planeti Zemlja, na kršenje ljudskih prava i, naravno, zaibretite se ponekad što u Kini jedu pse i mačke... Najbolja i najnadrealnija fotografija iz opkoljenog Sarajeva jeste kad Zena, Elvis, Saša... u rukama drže transparente: ZA SLOBODNU BiH, ZA GRAĐANSKU BiH, ZA SEKULARNU BiH, ZA MULTIVITAMINSKU BiH, ZA DEMOKRATSKU BiH, ZA NEDJELJIVO SARAJEVO i DA SE RIFAT MAKNE IZ KUHINjE... …I tako dalje…

Molim lijepo, poštedite me religijske patetike. Ono, fraze tipa Dolina Pravednika, Osveta je Moja... i tako to, ukratko poštedite me presmiješne riječi Pravda...

Multivitaminska BiH

Novoizabrani predsjednik Meksika Andres Manuel Lopez Obrador oduševio je građane, ali i svjetsku javnost, jer ne želi da uživa u povlasticama koje, inače, nosi njegova funkcija.&nbsp;&nbsp; Obrador i dalje na posao dolazi svojim automobilom, odbija tjelohranitelje, ne želi da uđe u predsjednički avion. Članovima svog kabineta uveo je restrikciju u pogledu trošenja budžetskog novca. 
Na početku svog predsjedničkog mandata svakako je pokazao odlike pravog lidera, koji je na pravi način shvatio šta znači biti političar – “sluga narodu”. 
Ljevičar po opredjeljenju, Obrador je poslao snažnu poruku u državi koja se bori sa siromaštvom i čiji državljani, kao i bh. građani, traže sreću s druge strane državne granice. 
Mnogo je paralela između BiH i Meksika, ali nažalost, naši predsjednici nisu shvatili kako je to “služiti narodu” na dobrobit svih. Ali, evo im još jedne prilike da se ugledaju na novoizabranog predsjednika Meksika. Svaka čast, gospodine Obrador!

Obrador: Poslao snažnu poruku i izazvao oduševljenje

Predsjednik za primjer

To što je Sergej Lavrov, šef globalno supermoćne ruske diplomatije, upravo u Sarajevu stavio do znanja kako su Bosna i Bosanci kategorija s kojom Moskva računa, ipak nije za euforiju. I na Balkanu se, znamo to, odavno slažu samo kockice realpolitike, nažalost uz prečesto ekskluzivnu političku instrumentalizaciju Srba s obje strane Drine, čemu Rusija odavno kumuje.&nbsp;&nbsp; Raduje, dakako, to što je ministar vanjskih poslova Ruske Federacije i u Banjoj Luci bio nedvosmislen u svom priznanju Bosne i Hercegovine. Zato bi se ova posjeta morala smjestiti samo u te državne okvire, bez obzira na drugačije pokušaje u režiji Milorada Dodika. Na koncu, šefu ruske diplomatije domaćin je bio ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak, a ne predsjednik manjeg bh. entiteta. 
Da je pameti, službeno Sarajevo sada bi taj odnos s Rusijom trebalo preuzeti u svoje ruke, ne dozvoljavajući daljnju “gubernizaciju” ili provincijalizaciju ijednog dijela BiH. Za BiH su važniji zvanični odnosi s Ruskom Federacijom nego bile kakve panslavenske, religijske ili druge partikularne veze, koje se, kao i u slučaju veza s Republikom Turskom, na kraju svode na nepoželjni politički paternalizam.
No, iako je bilo prijatno čuti Lavrova u Sarajevu kako tvrdi da Rusija navija za sve građane BiH te da su Bosanci ruski favorit na oktobarskim izborima, ima tu, naravno, još kritika za Ruse. Nažalost, čak i obična statistika bez posebne analize pokazuje da Moskva ne prestaje biti remetilački faktor u regionu, uključujuči BiH. Rusija prečesto ostaje na strani antibosanskih, znači antidržavnih i antidejtonskih snaga u zemlji.
To su sve same slike i prilike iz Dodikovog okruženja, koji, uz sve ostale negativne trendove, od korupcije do institucionalne anarhije, nerijetko slave ratne zločince, negiraju genocid, a time odgađaju i pomirenje u cijelom regionu. Znači li to, onda, da Rusija podržava takvu budućnost zapadnog Balkana!?
Ne samo u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, u kojem je Rusija 2015. godine uložila sramni i neoprostivi veto na izglasavanje rezolucije o Srebrenici, već i u široj diplomatskoj areni, posebno na sasvim tvrdom balkanskom terenu, Moskva propušta šansu za šansom da principijelno stane na stranu žrtve, a ne da, kako izgleda, ponekad upotrebljava njene tlačitelje. 
I Lavrov je takvu priliku upravo propustio pred bosanskom kapijom.&nbsp;

Obraz za stoju

Vedrina u eteru

Ode CIK u pljačku materinu!

Poštovanje različitosti

Davor i Srebrenica na Dodikovom nišanu!

Svjetska elita

SDA DRAMA Bez Sulje na izbore...

Zadranin na vrhu svijeta

Lešinari, dalje kandže od Kinđeta!

Na putu ka tronu

Izetbegovićev politički kazamat

Nakon trotoara, dobili smo hotel!

Majstor za golove

Multivitaminska BiH

Predsjednik za primjer

Lavrov ante portas

Kolumne

Obraz za stoju

Vedrina u eteru

Ode CIK u pljačku materinu!

Poštovanje različitosti

Davor i Srebrenica na Dodikovom nišanu!

Svjetska elita

SDA DRAMA Bez Sulje na izbore...

Zadranin na vrhu svijeta

Lešinari, dalje kandže od Kinđeta!

Na putu ka tronu

Izetbegovićev politički kazamat

Nakon trotoara, dobili smo hotel!

Majstor za golove

Multivitaminska BiH

Predsjednik za primjer

Lavrov ante portas