“Dragana Čovića sigurno pobjeđujem u listopadu, ali važno je u Državnom parlamentu osigurati podršku za reforme i nacionalne stranke zajednički srušiti s vlasti.” Ako ste pomislili da je navedena izjava izvučena iz novijeg predizborno-patriotskog arsenala Željka Komšića, grdno se varate! Tako je, zapravo, u funkciji kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, nedavno govorio Jerko Ivanković-Lijanović, vlasnik propale narodnjačke stranke (K)Radom za boljitak. 

Zbog utaje poreza i nezakonitih finansijskih egzibicija u predmetu “Meso”, Sud BiH nepravomoćno je osudio kontroverznog političara na 12 godina strogog zatvora. Ovo je već druga prvostepeno izrečena kazna za Jereta - kako jednom od četvorice mesarske braće tepaju u nekada imućnoj širokobriješkoj obitelji. 

Naime, nakon dokumentiranih muljanja s budžetskim poticajima namijenjenim poljoprivrednicima širom Federacije BiH (u vrijeme dok je u plavoj majici sa srcem na grudima obavljao funkciju resornog entitetskog ministra), devet godina robije fasov'o je i na Kantonalnom sudu u Tuzli. Za ovu priču potpuno je nebitno, ali ipak spomenimo da je Jerko Lijanović na oktobarskim izborima osvojio skromnih šest hiljada glasova. 

U međuvremenu je propala nekadašnja obiteljska firma, a višemilionsku imovinu iz ugašenih pogona i zapuštenih skladišta konfiskovale su i raznijele banke te nemilosrdni hercegovački lihvari. 

Meteorski uspon “Lijanovića” počeo je u ratnim godinama. Švercerski poslovi sa mesom i visokotarifnom robom odvijali su se uz punu saglasnost HDZ-ovih glavešina. 

Od ratnih zločinaca Mate Bobana i Darija Kordića, preko Bože Rajića i odbjeglog lopova Ante Jelavića, pa sve do aktuelnog stranačkog stožernika Dragana Čovića. Uostalom, da su Čović i Lijanović združeno “pilićarili i čerupali perje”, konkretno potvrđuje njihova zajednička, misteriozno zaturena optužnica. Iz koje su, providno poput vode, isparile naslagane gomile dokaza o carinskim prevarama. 

Ali, to su, jelte, neka davno prohujala vremena. Kad je visoki predstavnik po zemlji hodao, sve nas uvjeravajući da ćemo kadli-tadli postati normalna pravna država…

Providno poput vode, isparile su naslagane gomile dokaza…

Lijanovićev mesni doručak

Eldar Spahić, Tuzlak s njujorškom adresom, primjer je uspješnih Bosanaca i Hercegovaca koji su silom prilika napustili našu zemlju i novoj sredini pokazali od kakvog smo materijala sazdani. 

Spahić je ljekar u Njujorku, a kad nije u ordinaciji, onda je na trkačkoj stazi. Trčanjem se bavi već 15 godina pa je sebi postavio i životni cilj - da istrči 10 najtežih utrka svijeta. I uspijeva u tome. Iza njega su već tri vrlo teška izazova. Jedini je sportista s naših prostora koji je istrčao “Spartansku utrku smrti”, poznatu po tome što učesnik za 60 sati mora prijeći nevjerovatni 241 kilometar. 

Na nadaleko znanoj utrci “East Coast Suck” čak je osvojio i drugo mjesto. Na svim svojim nastupima nosi zastavu BiH, što najbolje pokazuje njegovo opredjeljenje. Bio je i jedni Bosanac učesnik “Ironmana” u Merilendu.

Bez obzira na to što uspješno ostvaruje svoj američki san, ne zaboravlja odakle dolazi niti raju i prijatelje u Bosni. Čak osjeća i obavezu da pomogne. I to radi na najbolji mogući način - promocijom svoje domovine. Strancima govori o ljepotama BiH, šalje ih u Sarajevo, Mostar, Banju Luku, Tuzlu... 

Eldar Spahić rođen je 1980. u Tuzli. Nakon što je 1999. završio Srednju medicinsku školu, otišao je na studij u Sjedinjene Američke Države. Diplomirao je 2014. godine.

Ljekar u Njujorku koji ne zaboravlja odakle dolazi

Doktor i za ultramaraton

Predugo već zvanično Sarajevo demonstrira nedopustivu ravnodušnost za ljude i događaje u Bosanskoj krajini. Aktuelna migrantska kriza tek će dodatno argumentirati objektivne strahove da je ovom dijelu naše domovine odavno namijenjena uloga zaboravljenog, napuštenog i izoliranog aktera. Današnja Krajina balkanska je replika bliskoistočne Zapadne obale, što bi valjda trebalo da znači kako „palestinizacija“ bosanskohercegovačkog teritorija, sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, ulazi u svoju završnu, najtragičniju fazu.&nbsp; &nbsp; 
Ponekad, eto, i datumi se zaigraju, pa se protesti u Bihaću poklope sa obilježavanjem dvadesetšeste godišnjice osnivanja Petog korpusa Armije BiH. Na ulici se Bišćanke i Bišćani brane od nezvanih gostiju! Radi se o nekoliko hiljada nesretnika pristiglih iz arapskog svijeta. Koji su ostavili sve svoje i krenuli na put bez povratka. Unsko-sanski kanton jedna je od završnih stanica...
Nadležne institucije u Sarajevu apsolutno ništa ne poduzimaju u saniranju posljedica višemjesečne krajiške drame. Da nije bilo recentne predizborne kampanje, glavešine iz državne i federalne vlasti ne bi se ni ukazivali na sjeverozapadu zemlje. Dugo se tamo putuje, toliko dugo da i Denisu Zvizdiću zadnjica utrne u kožnoj fotelji službene limuzine. „Migrantsku krizu u BiH trebaju rješavati Ministarstvo sigurnosti, Granična policija i druge institucije BiH. Problemi sa kojima se susrećemo mi u Krajini samo su posljedica tih propusta na nivou države“, uzaludno upozorava bihaćki gradonačelnik Šuhret Fazlić. Niko ga ne sluša!
Kao i obično, svaku će vanrednu situaciju zloupotrijebiti okorjeli polusvijet baždaren na svojih pet minuta slave. Tako je i s migrantsko-krajiškom krizom. Brutalno se, dabome, ksenofobno i rasistički, vrijeđaju i ponižavaju nedužni ljudi. Progoni ih se poput zvijeri, užasavajuće lovi po autobusima, napuštenim straćarama i nedovršenim betonskim građevinama gdje pronalaze privremena skloništa... 
Neobično je zato važno da građanke i građani Bihaća zajednički zaustave „manijake u vlastitim redovima“. Koji bi da tuđu muku i nevolju iskoriste za ostvarenje bolesnih frustracija, za širenje mržnje i vrlo izvjesno nasilje nad, božemeoprosti, „uljezima“. To se mora učiniti odmah, dok nije pala mrtva glava. Poslije će biti kasno...

Krajina je balkanska replika bliskoistočne Zapadne obale

Migranti, rasisti i ksenofobi

Otići ili ostati u BiH? Ovo je pitanje koje tišti generacije mladih ljudi. Uglavnom maturanata koji kreću nekim novim putovima nakon dvanaest ili trinaest godina školovanja. Najbolji među njima žele dalje školovanje, žele stipendije, žele spokojan studentski život i da ih netko primijeti dok studiraju, da im pruži mogućnost da započnu profesionalnu karijeru. Irfan je, a već sam ga spominjala, otišao daleko. Daleko od BiH i tamo započeo svoj studentski život. Bio je najbolji u Katoličkom školskom centru. Najbolji KŠC Pokazao je kako život u jednom gradu može biti ispunjen uspjesima usprkos svim podjelama koje stoje ispred mladih. Birao je nimalo jednostavno školu i pokazao da znanje nema granice. Pokazala je i njegova škola, njegov KŠC, da cijeni vrijedne i ambiciozne mlade ljude. I danas se prepričava kako je Irfan rekao biskupu Peri Sudaru, promicatelju katoličkih škola za Europu: „E kad bi se svi u ovoj našoj BiH dogovarali kako se nas dvojica dogovaramo, sve bi bilo idealno.“ Tako je uistinu i bilo. Dogovarao je stari biskup s Irfanom kako olakšati školovanje mladima. Irfan je pomagao vršnjacima i dao najbolje od sebe. Ali ipak otišao na studij negdje daleko. Morao je, jer nije imao uvjete za zahtjeve koje je postavio pred sebe, ali i pred univerzitet. Najbolje od najboljeg, bio je njegov moto. Primljen je kao najbolji tamo daleko. Nakon njegovog odlaska otvorila su se mnoga bolna pitanja. Da li će se Irfan ikad vratiti u BiH? Zašto bi se vratio? Da li mu država jamči posao? Da li će kao vrstan stručnjak biti na birou ili će negdje u svijetu biti tražen i odmah zaposlen? Da li će razmišljati o svojoj obitelji tamo daleko ili će formirati obitelj ovdje, u svojoj BiH? Ako je formira tamo negdje, nitko mu ne može prigovoriti, jer svatko želi najbolje za svoje bližnje. Mir i sigurnost podjednako kao i život dostojan čovjeka jesu imperativ koji slijede mladi ljudi. S druge strane, mnogi drugi mladi ljudi birali su da se bore s vjetrenjačama ovdje, u BiH. Studiraju tamo gdje su rođeni i ne znajući što ih čeka kad završe. Ana je bila izuzetan učenik. Rođena u Sarajevu, tamo završila i osnovnu i srednju školu, a danas studira na nekom međunarodnom univerzitetu u Sarajevu. Osnažiti krila Sestra joj studira izvan BiH, ali Ana smatra da u svom gradu može naći sve što joj treba. Ani treba dati priliku. Ani treba pružiti mogućnost da, kad završi studij, dobije posao i zasnuje svoju obitelj u BiH. Ako ne dobije tu mogućnost, Ana će otići tamo negdje, a njeni stari roditelji će polako spremati svoj put u nepovrat. I jedna obitelj će tako zaokružiti svoju priču u BiH. Jedna obitelj manje. A takvih je mnogo u šarenoj BiH. Stoga, šarenilo BiH treba osnaživati još jačim bojama. Treba ojačavati boje i njihove kontraste baš kako bi se sve bolje, ljepše i jasnije vidjele. A kad se budu jasno vidjele, onda će svaka imati svoje mjesto i niti jednoj neće biti tijesno niti će se osjećati prikraćenom ili oštećenom. Eto, zato jedna Ana mora znati zašto se školuje u svojoj domovini. Jedan Marko mora znati svoju budućnost u BiH. Jedan Emir treba znati da ga čeka posao neovisno o firmi njegovog oca. Jedan briljantni mladi um, jedan Džanin iz malog mjesta pokraj Sarajeva, treba imati posao u svojoj struci jer je birao ostati ovdje, a mogao je otići bilo gdje drugdje da studira. Džaninu treba osnažiti krila kojim leti kroz svoje studentsko školovanje i omogućiti mu da svoje znanje primijeni kroz posao za koji se školovao. Džaninu treba da pronađe svoje mjesto tamo gdje je ostao. Treba dobiti priliku da se dokaže. Treba mu dati mogućnost da se osjeća spokojnim u svojoj vlastitoj kući. A osjećati se kao kod kuće može samo uz pomoć rada. Netko je rekao da tko ne radi taj nema domovine. Djeco, borite se za svoj posao da biste se tamo gdje ste ostali uistinu osjećali kao kod kuće.

Jedan briljantni mladi um, jedan Džanin iz malog mjesta pokraj Sarajeva, treba imati posao u svojoj struci jer je birao ostati ovdje, a mogao je otići bilo gdje drugdje da studira

Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba Neće vas grijat, kô što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hljeba. Gdje svoga nema i gdje brata nije

Ostajte ovdje, djeco!

Navijači Ajntrahta iz Frankfurta ne pamte kada su njihovi ljubimci nekoga pobijedili sa 7:1, a ni da je neki njihov igrač postigao pet golova u jednoj utakmici. Oboje se desilo ovog vikenda u meču protiv Fortune, kojoj je Luka Jović pet puta zatresao mrežu.
Mladi napadač, pogađate, naše je gore list. Rođen je u selu Bataru pored Bijeljine, a fudbal je počeo igrati u obližnjoj Loznici. 
Ubrzo je zaigrao u razvojnoj ligi i poslije samo jedne utakmice njegov otac Milan dobio je ponudu tešku 50 eura za svaki odigrani meč plus 2.000 dinara za putne troškove do Beograda. 
Skaute Crvene zvezde podsjetio je na nekadašnjeg makedonskog napadača Darka Pančeva i put je mladog Jovića odveo na Marakanu, uprkos interesu gradskog rivala Patrizana. Poslije samo jedne seniorske sezone u Zvezdi uzela ga je Benfika, a zatim posudila Ajntrahtu. 
Jović je igrajući za mlade selekcije Srbije, najavio veliku karijeru, a ovih je dana dokazao da je jedan od najperspektivnijih napadača Evrope. 
Luka Jović rođen je 23. decembra 1997. godine i ima dva nastupa za A-reprezentaciju Srbije.

U dresu Ajntrahta pet puta zatresao mrežu Fortune

Tobdžija iz Bijeljine

Nema sumnje da Sjedinjene Američke Države drže Bosnu i Hercegovinu kao veoma ozbiljnu brigu iz svog dvorišta. Očuvanje teritorijalnog integriteta i državnog suvereniteta BiH smatra se i kao linija odbrane američkog nacionalnog interesa.
Zvuči moćno, jer Amerika je (još) daleko najmoćnija sila, koja ujedno ima i jasnu viziju za jugoistočnu Evropu, u čijem je epicentru ova naša multi-kulti domovina.
Što je još važnije, kad Amerika hoće, Amerika može. Vidjeli smo to na primjeru Kosova, Crne Gore, a sada i Makedonije.
A kada američku brigu o BiH, u formi strateškog podsjećanja sasvim jasno izrazi visoki funkcioner Stejt departmenta Metju Palmer (Matthew Palmer), zadužen za naš dio svijeta, i to u Beogradu, gdje se BiH ili dio naše zemlje ponekad tretira kao kolateralna šteta ili ratni plijen, onda je to više od puke semantike.
Podsjećanje je to ko je između Srbije i Hrvatske jedini i stvarni garant mirne BiH i Dejtonskog mirovnog sporazuma. Amerika, naravno!
To je i upozorenje, čak i u miru, često agresivnim bosanskim komšijama, ali i onima unutar BiH koji kradu budućnost svojim građanima, što bi se reklo, do daske korumpiranim bh. političarima.&nbsp;&nbsp;
Lako ih je prepoznati, jer oni ne prestaju s nacionalističkom retorikom i produbljuju podjele među narodima. Oni su još glavno gorivo za prizivanje konflikata. A i najveća su motivacija egzodusu mladih i uspješnih ljudi, kako je to formulirao Palmer, šaljući jasnu poruku Sarajevu iz Beograda.&nbsp;
Američke garancije jedinstvenoj i demokratskoj BiH treba shvatiti kao čvrsti stav da nema povratka na staro i da su Bosanci bar za korak više Evropljani, koji shvataju šta je to prirodno civilizacijsko savezništvo s Amerikom.

Američke garancije

Makedonski premijer Zoran Zaev izvojevao je najveću pobjedu u svojoj dosadašnjoj karijeri. Strpljivim radom on je osigurao 80 poslaničkih ruku za početak promjena Ustava.&nbsp;&nbsp;Koliko je bilo teško, samo on zna. 
No, napravljen je veliki iskorak. Ako se proces završi kako se očekuje, Makedonija, s novim imenom, bit će 31. članica NATO-a već do polovine naredne godine, a u isto vrijeme počet će pregovori o ulasku u EU. Ne treba sumnjati da će i taj proces krenuti snažno. Zvanično Skoplje nije čekalo, reforme su već pokrenute u skladu s uputama Evropske komisije. Neće biti iznenađenje ako Makedonija na evropskom putu pretekne Srbiju. 
A tu sigurno nisu bili presretni zbog prihvatanja promjena Ustava. 
Srbija je ustrajno i podmuklo radila na destabilizaciji Makedonije. U jednom momentu Beograd je demonstrativno ispraznio svoju ambasadu u Skoplju. A onda su se „diplomati“ vratili nekoliko dana kasnije, kao da se ništa nije ni desilo. 
Zaev je uspio pobijediti tvrdu opoziciju, a sada proširuje vladajuću koaliciju uključujući i druge albanske stranke u vlast. 
I upravo je to recept njegovog uspjeha – nikoga ne isključiti, nikoga ne otjerati. Sa svima fino. Ili nikako. 
Tako je radio i s Rusijom. Na sve napade Moskve odgovarao je blago i prijateljski. 
Kada je objavljena vijest o dogovoru u Sobranju, u BiH je više ljudi na društvenim mrežama napisalo: „Konačno dobra vijest.“ 
Zaev je rođen 8. oktobra 1974. godine. Oženjen je i otac dvoje djece.&nbsp;

Kada je objavljena vijest o dogovoru u Sobranju, u BiH je više ljudi na društvenim mrežama napisalo: „Konačno dobra vijest“

Zaev: Strpljivost i ustrajnost se isplate

Historijski uspjeh

Ima jedna rečenica koja se pripisuje britanskom nobelovcu Džordžu Bernardu Šou (George Barnard Shaw) kako je “islam najbolja religija, ali su muslimani najgori ljudi”. No, ta se izjava baš i ne može pronaći u literaturi ovog velikog dramskog pisca s druge polovine 19. i prve polovine 20. stoljeća. Četiri Muhameda Prije će biti da su se Šoa uplašili oni kojima se nisu svidjele njegove afirmativne riječi o poslaniku Muhamedu ili njegova predviđanja iz 1936. godine da je islam zbog svoje vitalnosti budućnost Evrope. Bilo je to u doba kada je, uz pomoć Engleza i nekoliko zapadnih naftnih kompanija, 1932. godine utemeljena Kraljevina Saudijska Arabija. Tada je krenula i slika o islamu koji ne liči sasvim na ono u šta upućuju, recimo, Rumi i Gazali. Amerika je opet šokirana, iako, čini se, ne više iznenađena saznanjem da je 15 saudijskih operativaca, među kojima su četiri s imenom Muhamed, u saudijskom konzulatu u Istanbulu brutalno ubilo svog novinara Džemala Kašogija (Jamal Khasoggi). Prije toga su, mahom tvrde američki mediji, po nalogu apsolutne vlasti saudijskog prestolonasljednika Muhameda bin Salmana, Kašogija podvrgli i brutalnoj torturi. Turski obavještajci su sve tajno snimili - kako su Saudijci u svom diplomatskom predstavništvu, van svih međunarodnih i civiliziranih normi, van zdrave pameti Kašogiju odrubili glavu, a potom mu na komade isjekli tijelo i odatle ga iznijeli u diplomatskom bagažu. Kao da je riječ o kurbanu, žrtvenom bravčetu, a ne čovjeku. To je taj horor što još hrani sliku o muslimanima kao o nekim lošim ljudima u kome, nažalost, učestvuju Arapi i mnogi drugi.

Posebna je priča kako je predsjednik Tramp (Trump) pokušao braniti svog štićenika, saudijskog princa Salmana. Ustvrdio je da mladi vladar nije bio obaviješten o tome te da su zločin možda počinili “odmetnuti” pripadnici iz monarhovog kruga. Sa svoje 32 godine saudijski princ je, onako kako je to katalogizirao UN, već počinio i ratne zločine u Jemenu, gdje je saudijska armija pobila i nedužnu (muslimansku) djecu. Tramp je rekao da ipak ne treba žuriti sa sankcijama Saudijskoj Arabiji, jer Amerikanci u ovu zemlju izvoze 110 milijardi oružja, pa bi to, prema njegovim riječima, moglo ugroziti oko pola miliona američkih radnih mjesta. Ovdašnji mediji brzo su demantirali predsjednika, navodeći da se ne radi o toliko velikoj prodaji smrtonosne tehnike. Oborena je i teza da bi “konkurencija”, Rusi i Kinezi, jedva dočekali da prodaju svoje oružje Arapima, jer saudijska vojska je naprosto svikla na američki hardver i teško da bi se odmah i lako privikli na ruske MiG-ove i rakete. Američki novinari su vrlo često pametniji i moralniji od svojih političara, pa ne žele prekinuti vlastitu istragu. Naime, brojni saudijski prinčevi i njihova svita redovni su gosti Trampovih hotela u Njujorku i Vašingtonu, a prodao im je, uz ostalo, i jednu svoju jahtu i stan od 100 miliona dolara na Menhetnu. Kolekcija diktatora I Trampov zet i savjetnik Džared Kušner (Jared Kushner) gaji prijateljske, ali ne sasvim transparentne poslovne veze sa Bin Salmanom. Svi žele znati šta je Džared znao, a odšutio prije nego što je Kašogi, vlasnik američke “zelene karte” (dozvole za stalni boravak), otišao u Istanbul zbog posla koji je mogao obaviti u bilo kojem saudijskom konzulatu u Americi, i tamo na Bosforu zijanio glavu. Iako u svijetu realpolitike ponekad zvuče čak i naivno, iz američkog Kongresa krenuli su brojni pozivi Bijeloj kući da prekine isporuke oružja Rijadu. Traži se i da se obznane veze Kušnera i Bin Salmana, što se vjerovatno neće dogoditi. Jer, prva rečenica koju su nakon ove afere razmijenili američki državni tajnik Majk Pompeo (Mike) i Muhamed bin Salman bila je da Vašington i Rijad ostaju apsolutni saveznici, bez obzira na posljednje događaje. Ako novinari ne istraju, istina će biti sahranjena u Crvenom moru. Za Ameriku, a bogami i svijet, sve je veći problem što se Tramp sve više okružuje diktatorima i što mu društvo Kim Jong-una, Vladimira Putina, Bin Salmana i njih još nekoliko više prija od tradicionalnih prijatelja iz Kanade, Britanije, Njemačke ili drugih NATO saveznika. Ovo je zato i povod da Amerika učvrsti lidersko mjesto koje joj pripada u svijetu. Bez obzira na neslavne povijesne epizode, od Japana do Vijetnama, ili Iraka u novije vrijeme, američka vanjska politika mora ostati utemeljena na istinskim demokratskim vrijednostima. Bez toga nema promicanja ljudskih i svih ostalih prava i sloboda od Bosne do Bocvane. Niti dobrih muslimana širom svijeta. Ovi drugi što se islamom ponajviše hvale i nisu baš neki.

Bez obzira na neslavne povijesne epizode, američka vanjska politika mora ostati utemeljena na istinskim demokratskim vrijednostima

I to su mi neki muslimani

Još će se dugo komentirati rezultati posljednjih izbora koji nisu donijeli rješenje ni za jedno od najvažnijih državnih pitanja, a s druge strane otvorili su cijelu provaliju problema o tome kako će uopće funkcionirati naša država. Federacija kantona Dobili smo Predsjedništvo koje nema moć da efikasno i uspješno vlada državom, jer su tamo izabrani ljudi koji ili su direktni oponenti institucije Predsjedništva i oponenti postojanja Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države, ili su s druge strane lišeni političkog kapaciteta da zastupaju narod u ime koga su izabrani ili imaju legalitet, ali nemaju dovoljno političkoga legitimiteta, odnosno ne predstavljaju političku ličnost koja može predstavljati cijeli jedan narod. Stoga je očekivati da će doći do paralize djelovanja Predsjedništva, a konsekventno tome i do funkcioniranja cjelokupnog državnog aparata. Bit će problema od formiranja federalnih institucija vlasti do funkcioniranja Parlamentarne skupštine BiH. Rezultat se konačno svodi na to da će vlast biti moguće formirati na neki način i legitimno jedino u kantonima. Međutim, pošto su kantoni najniži nivo vlasti i s najnižim nivoom ovlaštenja i prava, to znači da će država funkcionirati invalidno, da neće moći ispunjavati svoje zadatke i da nas čeka s jedne strane ogroman broj problema, a s druge nemogućnost da se ostvari bilo kakav ozbiljan cilj. Kada se posmatraju rezultati izbora, vidi se da je došlo do rascjepa državne strukture. Došlo je do raspada prešutne koalicije tri najsnažnije i do sada vladajuće nacionalne stranke koje su bile saglasne u tome da svaka vlada na teritoriju na kojem ima većinu, ali koje nikako nisu mogle postići sporazum da zajednički vladaju i harmoniziraju djelovanje na nivou države. Tako da se danas može govoriti o Bosni i Hercegovini u smislu realnog postojanja državnih institucija kao federaciji kantona. Međutim, to znači da će samo dio Bosne i Hercegovine, a to je Federacija BiH, moći funkcionirati u smislu te federacije kantona, ali se i tu javlja problem što kantoni s hrvatskom većinom neće pristati na to da budu samo pokriće za funkcioniranje Federacije, a da nemaju odgovarajućeg utjecaja na cjelinu državnih prilika i politike države.

Bez novog Dejtona U tom smislu, pak, ostaje cijeli jedan prostor od 49 posto teritorija države, a to je Republika Srpska, na kojoj se neće moći formirati vlast srazmjerna onoj koja bude formirana na prostorima Federacije BiH, tako da ćemo dobiti jedno stanje nezakonitosti u kojem će FBiH biti jedna vrsta države, a RS druga vrsta države. U pravnoj teoriji to stanje se svodi, ustvari, na vanredno stanje. Ovi izbori uveli su Bosnu i Hercegovinu u period vladavine vanrednog stanja! To znači da ne postoji jasno artikulirana, definirana i s jasnim ovlastima formirana vlast koja funkcionira, nego ona funkcionira od momenta do momenta, od prilike do prilike, od nivoa do nivoa, svaka na različite načine i u različitim oblicima, tako da se ne može govoriti de facto o postojanju države uopće. &nbsp; U pravnoj teoriji, diskusiji između demokratskih pravnika i poznatog njemačkog pravnika Karla Šmita (Carl Schmitt) definirano je da onaj ko može stvoriti izvanredno stanje, ustvari, diktira ustavni poredak. Danas izvanredno stanje diktira onaj ko jedini ima puni kapacitet legitimacije, a to je u ovom slučaju Milorad Dodik. Stoga je problem naše današnje situacije mnogo složeniji nego što se to misli i nego što se to prikazuje analizama o tome koliko je ko dobio glasova i koliko će ko imati udjela vlasti u kantonalnim institucijama. To je, zapravo, potpuno nevažno u odnosnu na ovaj problem koji proizilazi iz rezultata izbora. A takve rezultate imamo upravo zato što je politika kod nas vođena na način da je bila legitimna svaka vrsta politike, pa i ona koja je i počivala na stavovima ultimativnog karaktera, bez dogovora, bez razumijevanja, bez kompromisa, bez saradnje, bez formuliranja zajedničkih projekata i programa. Nijedna vlast, a pogotovo demokratska, ne može tako funkcionirati. Pred nama stoji period da se prije svega politički razjasnimo i ustanovimo koji su to instituti, politički faktori, dešavanja i politike doveli našu državu i njene stanovnike u ovakvo stanje. Lijek će biti moguće tražiti tek kada se budemo kritički odnosili prema činjenici da u našoj državi svako vodi svoju politiku, svako se ponaša kao da ima svoju državu, a da zajedničke države i institucija uopće nemamo. Naravno da izlaz iz situacije nije nikakav Dejton 2 ili bilo kakva druga varijanta ponovnog Dejtona, odnosno ponovnog stvaranja nekakve kompozicije koja bi počivala na podjeli BiH i koja bi pokušala zadovoljiti različite ambicije koje su se pojavile. Dejtonski sporazum iz 1995. godine jasno je i definitivno potvrdio da podjela BiH nije bila uspješan potez, da je izazvala velike nevolje i takav način rješavanja problema samo bi dublje i potpunije komplicirao situaciju. Nama je, dakle, potreban unutrašnji međusobni dogovor i to onaj koji bi počinjao od najjednostavnijih elementarnih stvari u kojima bi se otklonili uzroci najvećih suprotnosti i otvorili putevi usaglašavanja na najvažnijim aspektima života u zemlji. Moramo se složiti prije svega oko toga želimo li zaista u Evropu i NATO, želimo li zaista jedinstvenu i razvijenu državu na svim njenim dijelovima i želimo li zaista međusobnu povezanost, odnosno želimo li zaista zajedno živjeti i jesmo li shvatili da podjela nije donijela dobro nikome. Stoga je neophodno formirati jednu potpunu opoziciju ukupnom stanju stvari, a koja će potražiti izlaz ka stvaranju jednog pokreta za bosansko jedinstvo, gdje će doći do toga da, ne dirajući u ono što je rat ostavio kao nekakvu formalnu ustavnopravnu strukturu, de facto na fonu stvarnih događanja pokušamo ostvariti politiku razvoja Bosne i Hercegovine kao jedinstvenog, političkog, ekonomskog, kulturnog, prosvjetnog, naučnoga i uopće područja ljudskoga života.

Danas izvanredno stanje diktira onaj ko jedini ima puni kapacitet legitimacije, a to je u ovom slučaju Milorad Dodik

Neophodno je formirati jednu potpunu opoziciju ukupnom stanju stvari, a koja će potražiti izlaz ka stvaranju jednog pokreta za bosansko jedinstvo

Vlast će funkcionirati od momenta do momenta, od prilike do prilike, od nivoa do nivoa, svaka na različite načine i u različitim oblicima, tako da se ne može govoriti de facto o postojanju države uopće

U BiH je nakon izbora zavladalo vanredno stanje!

Javnosti još nije detaljno poznat, ali dokument Naše stranke, SDP-a i DF-a o zajedničkom djelovanju u Kantonu Sarajevo daje nadu da su se građanske/lijeve stranke nakon izbora dobro opametile i odlučile djelovati zajedno.&nbsp; 
Tako je predstavljen početak početka, koji bi trebao prerasti u vlast, a zajednički imenitelj je program, a ne matematika, poručeno je jučer. Prvi je to znak pozitivnog pomaka nakon izbora, koji su bili sve samo ne fer i pošteni.

Stranka demokratske akcije će se, tako je istaknuto, jasno, „prirodno eliminirati“ iz vlasti u KS, a vjerovatno je da bi se isto moglo desiti i u drugim kantonima, uzme li se u obzir javno potvrđeno raspoloženje SBB-a, Naroda i pravde, Nezavisnog bloka i A-SDA. 

Također, prosta računica govori da bi SDA mogla biti „prirodno eliminirana“ i na federalnom i državnom nivou. 

Najbolja strana cijele jučerašnje priče jeste i činjenica da su pregovori započeti ni dvije sedmice nakon izbora. To sluti na dobro, makar i zbog loših prijašnjih iskustava, kada smo vlast čekali do proljeća, što je ostavljalo prostora SDA-u za mešetarenje i pritiske.

Front svojevrsnog otpora SDA-u i odbijanja da se s ovom strankom pravi nova vlast, koji čine stranke lijeve, građanske i centrističke orijentacije, ima i matematiku na svojoj strani. Sad je samo potrebna hladna glava i pošten dogovor!

Početak u Sarajevu

Ekipa Portland trejl blejzersa u prvoj utakmici nove NBA sezone na svom terenu je savladala Los Anđeles lejkerse rezultatom 128:119, uz odličan učinak reprezentativnog centra Bosne i Hercegovine Jusufa Nurkića.&nbsp; 
Za 17 minuta provedenih na parketu, Nurkić je postigao 16 poena uz devet skokova i dvije ukradene lopte. Time je pokazao zašto spada među najbolje mlade zvijezde najjače svjetske košarkaške lige te zašto je ovog ljeta potpisao novi ugovor s Blejzersima, vrijedan čak 48 miliona dolara.

Jusuf Nurkić rođen je 23. avgusta 1994. u Živinicama. Košarku je počeo igrati sa 14 godina u slovenskom Laškom.

Pažnju NBA skauta naš centar privukao je sjajnim igrama u zagrebačkoj Cedeviti, čiji je dres nosio od 2012. do 2014. godine. Na NBA draftu 2014. kao 16. u prvom krugu izabrali su ga Čikago bulsi, ali i odmah u razmjeni ustupili Denver nagetsima.

U februaru 2017. trejdovan je u Portland, gdje je prošle sezone imao odličan učinak od respektabilnih 14,3 poena i devet skokova.

Naš NBA košarkaš za 17 minuta postigao 16 poena u pobjedi Portlanda protiv Lejkersa

Start iz snova

Prije nego što je Centralna izborna komisija BiH zvanično verificirala oktobarsko drumsko razbojništvo, gubernator Bakira Izetbegovića za Bosansku krajinu, Asim Kamber dakle, zajedno sa jatacima svrgnut je s vlasti. Stranka demokratske akcije, kao i njihovi koalicioni partneri iz privatne partijice ratnog zločinca Fikreta Abdića, strovaljeni su u kanal. Po običajnom pravu, najavljuju brzopoteznu žalbu CIK-u.&nbsp; I još pride Ustavnom sudu FBiH, gdje su strateški rasporedili sudije za stranačku zloupotrebu. SDA je valjda jedina politička organizacija na dunjaluku koja vlastiti opozicioni status automatski podvodi pod teško krivično djelo i opasno bogohuljenje. Tobejarabi, po tisuću puta... 
„Oba su pala!“ Razumijemo se, Tuzlanski i Unsko-sanski kantoni više nisu pod okupacijom zelenih termita i dubinski učahurenih parazita. Relativni izborni pobjednici - ljubitelji korupcije, vatrometa, riđobradog vođe, dosljedni zagovornici nereda, nerada i nediscipline, što bi rekla gospoja pres'jednica - nezaustavljivo tonu u opoziciju. Nakon poraza doživljenih u dva velika kantona, SDA-ovcima najvjerovatnije slijedi degenek u Sarajevu, Zenici i Goraždu. 
U glavnom gradu naše domovine, tamo na optimističnoj ljevici, SDP i Naša stranka dogovaraju modalitete buduće kantonalne vlasti. Demokratska fronta još je prilično neodređena, jer čeka se stav Željka Komšića. Ukoliko, međutim, „deflije“ intereždžijski odluče ostati uz SDA, a Komšić u Izetbegovićevom naručju, opet postoji sasvim komotna skupštinska većina koja će nadobudnog provincijalca s premijerskim ambicijama Semira Efendića zakucati u fotelji načelnika Novog Grada. 
Umjesto efendijici Efendiću, pozicija predsjednika Kantonalne vlade u Sarajevu, po svemu sudeći, suđena je „Narodu i pravdi“, odnosno Dini Konakoviću. Koji je i tokom posljednje kampanje hrabro otkrivao kriminalne aferime lokalnih SDA-ovaca. Razumljivo, Dino ih poznaje najbolje, a razni efendići, ćesiri i prevljaci istine se plaše više nego Sebije Izetbegović.
Demontaža režima upravo počinje. Vežite se, polijećemo, Pišonja reče Žugi...

Demontaža režima upravo počinje

Oslobođenje Krajine od SDA!

Pacijenti iz Goražda s prijelomom kuka, a u većini slučajeva riječ je o starijim osobama, uskoro više neće morati doživljavati dodatne traume i maltretiranja transportom ka Sarajevu, već će se operativni zahvati raditi u Kantonalnoj bolnici u Goraždu.&nbsp;&nbsp; Ovo je rezultat dogovora menadžmenta Opće bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ i KB Goražde, a nadležne službe nabavit će potrebnu opreme kako bi Goražde bilo spremno za ovu vrstu zahvata. 
Ovakva inicijativa rodila se kroz dugogodišnju saradnju prof. dr. Ismeta Gavrankapetanovića i specijaliste ortopeda u KB-u Goražde Elvina Ćatovića. 
Doktor Ćatović pojasnio nam je da se operacije kuka nikad nisu radile u Goraždu te da će se na ovaj način pacijentima olakšati put do ozdravljenja, ali i Goraždanskom kantonu donijeti velike uštede. 
Saradnja bi se vremenom širila i na druge vrste operativnih zahvata.
Elvin Ćatović rođen je 17. marta 1972. Gimnaziju je završio u Prijepolju, a diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 2000. Devet godina kasnije specijalizirao je kod profesora Ismeta Gavrankapetanovića. U Goraždu radi već 18 godina. Oženjen je i otac dvoje djece.

Specijalista osigurao da se operacije kuka ubuduće rade i u Goraždu

Ćatović: Dugo godina sarađuje sa dr. Ismetom Gavrankapetanovićem

Ortoped od akcije

Nakon što su se nakrali glasova za tri izborna ciklusa, a tokom kampanje na pasja preskakala izvrijeđali kompletnu političku konkurenciju, u Stranci demokratske akcije okrenuli su ploču. Počela je opsežna operacija umiljatog ulizivanja potencijalnim koalicionim partnerima radi nastavka uzurpacije vlasti. 
Tako kriminalna družina Bakira Izetbegovića ovih dana šalje poruke o odgovornosti, toleranciji i nezaustavljivosti reformskog puta usljed kojeg smo, mašala, potonuli na dno dna evropskog kontinenta. 
Da mahanje patriotizmom predstavlja posljednje utočište hulja, dokazuje i najnovije saopštenje iz stranačke centrale. „SDA poziva sve aktere političkog života da u postizbornom vremenu pokažu zrelost i punu odgovornost spram interesa države i svih građana BiH. Predizborna kampanja je završena i nije vrijeme da se energija dodatno troši na bespotrebne političke prepirke. To nije u interesu ni države, ni građana. Stabiliziranje prilika i ubrzan razvoj BiH, koji je u interesu države i svakog čovjeka u ovoj zemlji, mogu donijeti samo široke programske koalicije.“
'Ajde, poentirao bi veliki Zoran Radmilović u „Radovanu III“! Ko bi razuman očekivao da će dokazane sjecikese tangirati problemi građana ove zemlje od kojih su do jučer transparentno otimali novac za radno mjesto na određeno vrijeme? 
Ljudi moji, zar je moguće da SDA bunca o miroljubivoj koegzistenciji i priziva široke koalicije, stabiliziranje stanja i slična oranja? Jesmo li to kolektivno prespavali zadnjih šest mjeseci, kamo su nestali oni prljavi i prijeteći pamfleti namijenjeni „komunjarama, Crvenim Kmerima, reketašima, Radončiću kojeg treba spustiti (u mezar), korumpiranom Nikšiću, lupežima rastjeranim sa KCUS-a, antibošnjačkim elementima, izdajnicima...“ Moglo bi se ovako do Sudnjeg dana, međutim niti onu odvratnu poštapalicu ovdašnjih političara o toploj vodi ne bi otkrili. Jer, kako se kaže, narod nije blećak!
Pošto su, eto, postali svjesni da niko s njima ne želi saditi tikve, SDA-ovcima je iz zadnjice u glavu zaprijetio odlazak u opoziciju. Koju stranka neprevaziđenog koruptivnog spektra i potisnutog frakcionaštva teško može preživjeti. Bilo bi zato najpoštenije da malo p(r)opuste vlast. I međusobno se pokolju k'o zečevi. Nestrpljiva publika svakako će kupiti košpe i marisanu posmatrati sa tribina.

Publika će kupiti košpice i marisanu posmatrati sa tribina

Narod nije blećak!

Livanjski kraj od davnina je nadaleko poznat po proizvodnji dobrog sira. O njegovom kvalitetu svjedoče i brojna priznanja, a jedno takvo dobila je Mljekara „Puđa“.
Na Balkanskom festivalu sireva u Beogradu, sir firme Tomislava Puđe, u konkurenciji 300 vrsta sireva iz Srbije, BiH, Hrvatske, Crne Gore, Francuske, Italije i Holandije, najbolji je prema ocjeni posjetilaca.&nbsp;
Tomislav se s bratom Ljubom 2001. počeo ozbiljnije baviti proizvodnjom sira. Krenuli su tako što su novosagrađenu porodičnu kuću adaptirali u modernu siranu. Njihov sir pravi se od punomasnog domaćeg mlijeka krava, ovaca i koza, koje se hrane na planinskim pašnjacima, a u procesu proizvodnje ništa ne oduzimaju, niti dodaju.
Tajna uspjeha, kako kaže Puđa, jeste u zadržavanju stručnih mladih ljudi, što je vrlo bitno u situaciji kada se sve više iseljavaju. Najviše se uzdaju u sebe, svoje ljude i kooperante.

Trijumf u konkurenciji 300 vrsta sireva iz regije, Francuske, Italije i Holandije...

Blago s planina

Nedim Tabaković Čuka svojevremeno je društvu za stolom ispričao kako je bijeli frižider marke „Obodin“ iz inventara prijeratnog „Šetališta“ (koje i danas egzistira preko puta sarajevske Druge gimnazije), svakoga dana u svakom pogledu morao biti opskrbljen sa tridesetak komada tvrdo kuhanih jaja. „Kad bi ga baš krenule pive, mezio je isključivo posoljena jaja.“ 

Za beznadežno zapušteno bh. društvo, asortiman robe iz frižidera nekih davno ugašenih života potpuno je nebitan podatak. Međutim, povod za priču prilično je aktuelan. Jer govorimo o odluci Milorada Dodika da za savjetnika u Predsjedništvu BiH imenuje svog dugogodišnjeg prijatelja i poslovnog partnera u oblasti građevinarstva Emira Kusturicu. Nekadašnji Sarajlija i bivši režiser, naime, ljubitelj je hladne pive i tvrdih jaja iz Čukinih sjećanja.

Nema dileme da Dodikov plan sa Kustom na savjetničkom putu sadrži sve elemente jeftine provokacije dežurnog provincijalca na račun glavnog grada Bosne i Hercegovine. U kojem, slijedom Ustava ove zemlje, „srpski član iz srpskerepublikesrpske“ namjerava protraćiti naredne četiri godine.

Nije pouzdano, nije provjereno, ali priča se da u Lijevče polju još ima ilegalaca što su spremni zakleti se u nerođenu praunučad da je, poslije obznane najnovije Dodikove namjere, u laktaškim birtijama hitno modificirana, inače u tom kraju tradicionalno nepopularna, ustaška budnica iz onog rata: S Mokre Gore vila kliče, oglasi se savjetniče...

I savjetnik ih je poslušao! Kao da, nebudiprimijenjeno, valja hvalospjeve o Edinu Džeki: „Dodik na manevarskom prostoru djeluje kao najbolji centarfor na svijetu. Čuvaju ga svi, ali kada lopta poleti u šesnaesterac, on je nezaustavljiv. Sposoban je da otrese dvojicu protivnika s leđa i da postigne gol", poručio je „mokrogorac“ ravnogorskih načela.

Uglavnom, izbori su završeni, pobjednici proglašeni, a bivši članovi Predsjedništva BiH već kupe prnje iz prostranih kabineta. Tamo će se uskoro useliti novi igrači. Zajedno sa novim savjetnicima. Nama u Sarajevu ništa drugo ne preostaje nego da pripremimo tvrda jaja. Zlu ne trebalo, Kusta ako navrati, gladan da ne ostane.

Lijanovićev mesni doručak

Doktor i za ultramaraton

Migranti, rasisti i ksenofobi

Ostajte ovdje, djeco!

Tobdžija iz Bijeljine

Američke garancije

Historijski uspjeh

I to su mi neki muslimani

U BiH je nakon izbora zavladalo vanredno stanje!

Početak u Sarajevu

Start iz snova

Oslobođenje Krajine od SDA!

Ortoped od akcije

Narod nije blećak!

Blago s planina

Kusta na savjetničkom putu

Kolumne

Lijanovićev mesni doručak

Doktor i za ultramaraton

Migranti, rasisti i ksenofobi

Ostajte ovdje, djeco!

Tobdžija iz Bijeljine

Američke garancije

Historijski uspjeh

I to su mi neki muslimani

U BiH je nakon izbora zavladalo vanredno stanje!

Početak u Sarajevu

Start iz snova

Oslobođenje Krajine od SDA!

Ortoped od akcije

Narod nije blećak!

Blago s planina

Kusta na savjetničkom putu