Kako se sezona Formule 1 bližila kraju, postajalo je sve jasnije da će Luis Hamilton (Lewis) osvojiti petu titulu u karijeri, čime se uvrstio u red najuspješnijih vozača u historiji. 
Kako je sam otkrio, pobjeđuje svojim pristupom i strategijom, jer se priprema tako da maksimum pruži u finišu sezone. Britanski šampion na taj način osvojio je četiri titule u posljednjih pet godina, kao član „Mercedesa“. 

Ujedno, postao je tek treći vozač u historiji Formule 1 s najmanje pet osvojenih titula svjetskog prvaka, izjednačivši se s legendarnim Argentincem Huanom-Manuelom Fanđom (Juan-Manuel Fangio), koji je pobjeđivao pedesetih godina prošlog stoljeća.

Ispred Hamiltona po broju osvojenih naslova još je samo Mihael Šumaher (Michael Schumacher), ali s obzirom na to da Britanac ima 33 godine, vrlo je vjerovatno da će dostići i velikog Nijemca, koji je vozio sve do svojih četrdesetih.

Uvjet za to je da ostane perfektan, kao što je bio ove sezone, u kojoj je zabilježio devet pobjeda i 15 podija, iako su do kraja ostale još dvije utrke. 

Luis Hamilton rođen je 7. januara 1985 u Stivenejdžu u Engleskoj.

Osvojio petu titulu pobjednika Formule 1

Kralj brzine

Koliko puta smo se uvjerili da poznati ubica, revolveraš i nasilnik, umjesto u zatvoru, divlja na slobodi? Koliko ljudi, finansijski ojađenih ukradenim automobilom ili obijenim stanom, zapravo poznajemo? Kako smo, uostalom, postali ravnodušno nezainteresirani dok ulicama naših gradova banditi kruže i neobjašnjivo odgađaju odlazak na zasluženu robiju? 

Ne postoji utjeha u žalovanju za žrtvama mafijaškog terora u Sarajevu. Jer Adisa i Davora nisu ubili tamo neki usputni delinkventi. Naprotiv, čestite momke u monstruoznoj su zasjedi dočekali višestruki povratnici u najteže zločine, taj ustrojeni multietnički nesoj koji formatira i godinama amnestira nakaradni i zapušteni društveni sistem.

Legendarni sarajevski policajac i preživjeli svjedok vlastite likvidacije na giljotini režima sa sjedištem u ulici Mehmeda Spahe, Jozo Anđić dakle, najpreciznije je objasnio uzroke terorističkog napada na Alipašinom Polju. „Danas se tužilaštva i sudovi bore da dokažu da kriminalac nije kriv. U Titino vrijeme imali smo ustroj i sva ovlaštenja. Ove današnje vlasti su same ovakvo stanje stvorile da bi mogle vladati, da bi imale biračku mašineriju. Sad je policajcu teško uraditi bilo što. Šta god uradi, ima da se namuči da dokaže da je sve bilo po zakonu.“

Tačno „u sridu“! Prljave političke igre za ponižavanje ovdašnje policije počele su još prije dvadesetak godina kada su, zbog stanovitih nesporazuma sa neuglednom klijentelom iz drumske birtije „Zujevina“ devetnaestorici najelitnijih profesionalaca u glavnom gradu BiH oduzete službene značke. Policajci su (slava međunarodnoj zajednici i naklon domaćim izdajnicima) brutalno izbačeni na ulicu i ostavljeni bez hljeba. Poslije tog tragičnog događaja, sve je nekako krenulo nizbrdo. Za svaku sitnicu, dokoličarski kapric, pa i uz prijave notornih bandita, pošteni policajci mjesecima su maltretirani na internim disciplinskim komisijama, a ponekad i pred redovnim sudovima. Plaćali su kazne, zarađivali suspenzije, ostajali bez plata, činova, posla...

I dok je policija pod neprimjerenim pritiskom hapsila kriminalce, pojedini tužioci i nečasne sudije na miru su dogovarali aranžmane za njihovo privremeno ili trajno oslobađanje. Poražavajuća je činjenica da se država nikad nije adekvatno obračunala sa ovdašnjom bandom maskiranom u crveno-crne toge. I zato se danas zauvijek opraštamo od Davora i Adisa. A već sutra neko će drugi osvanuti u ulozi nevine žrtve pravosuđa bez alibija...

Poslije tog tragičnog događaja, sve je nekako krenulo nizbrdo...

Država bez alibija!

U centru Novog Pazara izgrađen je spomen-plato koji od subote nosi ime Srebreničanke Hatidže Mehmedović, majke kojoj je u genocidu u Srebrenici ubijena cijela porodica.&nbsp;&nbsp; 
To što je Novi Pazar odlučio da jedan gradski plato nazove Hatidžinim imenom, i tako sačuva uspomenu na majku koja nije dozvolila da joj zbog lične tragedije život obhrve mržnja, već ga je posvetila borbi za istinu i pravdu, govori mnogo o moralnoj veličini njegovih građana, ali i veličini predstavnika vlasti koji su inicirali ovakvo nešto. 

Kada se u julu ove godine gradonačelnik Novog Pazara Nihat Biševac s grupom sugrađana pojavio na dženazi rahmetli Hatidži Mehmedović u Srebrenici, u kratkoj izjavi kazao je da je na dženazu došao, prije svega, kao čovjek koji poštuje žrtve Srebrenice i njihove majke, a tek onda kao gradonačelnik. 

Da je prije svega Čovjek pokazao je i u subotu samim dočekom majki Srebrenice u Novom Pazaru, gdje je skupa s Hajrom Ćatić na novoizgrađenom platou otkrio ploču na kojoj je zasjalo ime majke Hatidže. Nihat Biševac je po zanimanju ekonomista i kadar je Sandžačke demokratske partije.

Gradonačelnik Novog Pazara inicijator izgradnje spomen-platoa koji nosi ime bošnjačke heroine Hatidže Mehmedović

Biševac: Očuvanje uspomene na majku Srebrenice

Prije svega Čovjek

Maida je nedavno na Facebooku napisala da tekst „Ostajte ovdje“ objavljen u „Avazu“ „budi i probudi raspravu“. Napisala je još i da se „pričaju priče o mladima koji odlaze, a jedna nepobitna činjenica se ne spominje, a to je generacija učenika koja je išla u srednju školu 92./96., te da je to generacija koja je puno toga prošla.Pod granatama u školu pa uči pod kandilom… I da, oni su ostali u ovoj zemlji, završili fakultete, bili bez posla, našli posao ili započeli privatni biznis, sada uspješni poslovni ljudi. Njima treba skinuti kapu jer šta da su i oni otišli tik poslije rata, hmmm… Ova zemlja se, jednostavno, VOLI i to je pokretačka snaga jedna i jedina, jer na kraju najlakše je voljeti iz tuđine.“Opasne igriceAutorica teksta se odmah sjetila te generacije i njihove maturske večeri. Imala je vrućicu i bila veoma bolesna. No, važnije od svega bilo je ispratiti tu mladost u njihovu ludu noć i njihovu budućnost. Pustiti ih da dugim koracima slobodno krenu naprijed. Zašto? Bili su to mladi ljudi tek nešto stariji od nje. Oni su svoje igre, lutke, autiće i ostale radosti zamijenili podrumima i skloništima. Njihove zabave su bili nesigurni koraci između granata.Ne zato što su oni to htjeli i što je to bila neka nova igrica za njih, nego što su drugi igrali igrice za njih. Teške, opasne i često s jezivim krajem.Priziva u sjećanje to vrijeme njihova bivša razrednica. Bila je više od godinu na zamjeni u školi i jedna mlada buntovnica je organizirala peticiju da im ona ostane razrednica. Pobijedila je u svojoj nakani. Nije joj bilo jednostavno jer je bivša razrednica bila supruga tatinog kolege s posla. Poslije ta mlada odvažna djevojka upisuje studij za koji bi joj svi rekli da je poblesavila. Krenula stopama razrednice za koju se izborila. S uspjehom ga završila.Ostala je u Sarajevu, u svojoj BiH. Čini se i nemali dio njene generacije. Eto ih, svi oni su ovdje. Imaju obitelji, odgajaju djecu. Imaju svoje nacije, religije, svoja uvjerenja.Neki se danas možda i ljute na svoju bivšu razrednicu jer na društvenim mrežama piše komentare koji ih ponekad uznemiravaju. Zašto? Eto zato što kritizira državu, političare, društveno uređenje, političke prevare, NVO manipulacije i ostale zavrzlame, a sve kako bi bilo bolje, kako bi živjeli u pravednijem društvu.Ocjenjuje i ruži, baš kao što je i njih ružila da budu bolji. Da postignu uspjeh. Ne govori to ona odnekud iz bijela svijeta, nego iz Sarajeva. Tu negdje iz susjedstva. Mladalačke željeNi njena djeca nisu negdje daleko. Evo ih ovdje. Muku muče sa svojim školama, fakultetima, nemogućnošću ispunjenja svih njihovih mladalačkih želja, jer im bolje biti ne može. Muku muče i sa mukom koju njihovi roditelji muče. A bivša razrednica i dalje javno brani one koje javno ponižavaju, vrijeđaju, omalovažavaju. Baš kao što se nekada, tih devedesetih, zalagala za prava učenika. Prije svega za njihovo pravo da misle i kritički promišljaju zbilju u kojoj žive.&nbsp;&nbsp;Zapravo da mogu reći da je nepravda uistinu nepravda i da kazne neće odgojiti, nego samo uznemiriti mlada čovjeka.I eto, piše zato da bi joj se javila Maida i podijelila svoje razmišljanje s njom. Da bi u sjećanje prizvala generaciju koja se radovala prvom danu proljeća. Danu u kojem je završena jedna školska godina, a mir polako počeo da viri odnekud. Sa strahom su ga gledali i dočekali. Nedavno su se okupili da se prisjete školskih dana i mira koji su dočekali izlazeći iz škole. I zaista svi su oni ovdje, a njihova djeca polako idu za njihovim stopama u neke škole tu pokraj kuće u kojoj su rođeni.

Ni njena djeca nisu negdje daleko. Evo ih ovdje. Muku muče sa svojim školama, fakultetima, nemogućnošću ispunjenja svih njihovih mladalačkih želja, jer im bolje biti ne može

Važnije od svega bilo je ispratiti tu mladost u njihovu ludu noć i njihovu budućnost. Pustiti ih da dugim koracima slobodno krenu naprijed

Mladost koja je u život kročila s prvim danima mira

„France football“, ugledni francuski sportski magazin, izabrao je najbolji tim Pari Sen Žermena svih vremena i u njega uvrstio Safeta Sušića.Legendarni fudbaler tako se našao u društvu igrača koji su ostavili najdublji trag u timu iz Pariza, a, osim njega, među najboljih 11 su još Lama, Rikardo Gomes (Ricardo), Tijago Silva (Thiago), Žan-Mark Pilorže (Jean-Marc Pilorget), Luis Fernandez, Rai, Marko Verati (Marco Verratti), Edinson Kavani (Cavani), Zlatan Ibrahimović i Pauleta.&nbsp; 
Mjesto u najboljem timu „prinčeva“ nije se našlo za asove kakvi su bili Ronaldinjo (Ronaldinho) i Džordž Vea (George Weah), pa i to potvrđuje kakav je fudbalski velikan bio Safet Sušić.

Počevši u Krivaji, preko Sarajeva i reprezentacije bivše Jugoslavije, Sušić je 1982. godine došao u Pari Sen Žermen, klub u kojem je odigrao najviše utakmica (287). Francuze je zadivio svojim majstorstvom odigravši najvažniju ulogu u timu koji je 1986. godine na Park prinčeva donio prvu titulu prvaka Francuske.

Isti list Sušića je 2010. godine proglasio najboljim fudbalerom PSG-a te najboljim stranim igračem Francuske svih vremena. 

Safet Sušić je rođen 13. aprila 1955. godine u Zavidovićima, a reprezentaciju Bosne i Hercegovine je kao selektor odveo na Svjetsko prvenstvo 2014. godine.

Izabran u najbolji tim Pari Sen Žermena svih vremena

Velikan Pariza

Zamislite situaciju da je u jednoj Njemačkoj, Austriji ili još nam bližoj Sloveniji, pa i najbližoj Hrvatskoj, osvanulo onakvo krvavo jutro kakvo je u petak zaledilo glavni grad BiH. I donijelo novi osjećaj užasne gorčine građanima, a neizmjernu tugu i bol porodicama ubijenih sarajevskih policajaca, strahobalno opisanu u stihovima Ramiza Huremagića, kriminologa, a pjesnika: “Mrtva glava očeva za dobro jutro krmeljavoj dječici...”&nbsp; 
Zamislite kako bi sve izgledalo u Berlinu, Beču, Ljubljani, Zagrebu... Može li, zapravo, iko i zamisliti da u takvom jutru, u jednom glavnom gradu, njihovi državnici ostanu spavati kao što su to u petak ujutro učinili Bakir Izetbegović, Denis Zvizdić, Fadil Novalić, Aljoša Čampara, Abdulah Skaka, Dragan Mektić? Dok su im pod nosom, u maglovitom sarajevskom svitanju, rešetali stubove države.

Umjesto da su bar u toj situaciji pokazali na djelu ono što su narodu obećavali u svojoj ostrašćenoj predizbornoj kampanji, oni su u toplini svojih luksuznih domova bili uljuljkani u snove postizborne pljačke. Sanjali su kako će još četiri godine nastaviti upravljati ovom napaćenom državom i njenim obavještajno-sigurnosnim aparatom koji su, umjesto na hapšenje kriminalaca što nam po ulicama ubijaju čak i policajce, upregli u obračune s političkim neistomišljenicima. 

Nije ih probudio ni zvuk helikoptera koji je u potrazi za ubicama podigao MUP RS, a ne Federalni! A i što bi se budili - mogao bi ih ko od ovih zločestih novinara upitati - zašto je to sve tako?!

Bolje je, valjda, prespavati i jutro i dan pa tek nekad uvečer sakriti se iza saopćenja. Poput onog od petka navečer iz SDA, u kojem je na prvom mjestu stavka kako formirati vlast, a na posljednjem osuda gnusnog ubistva policajaca, odakle saznasmo da nam „treba hitna akcija svih policijskih agencija kako bi se počinioci otkrili i priveli pravdi”. 

- Stranka traži od vlada u BiH da se poboljšaju materijalno-tehnički uvjeti rada policije te da se ojačaju policijska ovlaštenja u borbi protiv kriminala - kažu na kraju saopćenja oni koji su u vladama u BiH protekle 23 godine imali sve mehanizme da učine to što, tobože, sad traže. 

Za razliku od njih, uljuljkanih u dvodecenijske blagodati vlasti, nama, građanima BiH, ostaje samo noćna mora iz koje se nećemo probuditi sve dok se ne prekinu snovi tih koji spavaju dok nam ubijaju najhrabrije sinove. Ili, na kraju nećemo ni ugasiti svjetlo, nego ćemo, kako to zaključuje kriminolog, a pjesnik Ramiz Huremagić: „Prije odlaska vatru ognjenu naložiti da po prvi i zadnji put obasja bijedu, jad i sramotu“.

Iz nje se nećemo probuditi sve dok se ne prekinu snovi onih koji spavaju dok nam rešetaju stubove države

Noćna mora

Čovjek koji se susreće sa svojom savješću, a to je, prema mom uvjerenju, nešto što svakog čeka i kad postane toga svjestan, postane ujedno svjestan svoga kraja. Čovjek koji se susreće sa svojom savješću mora sebi postaviti pitanje šta je u životu dobro učinio, a šta je učinio loše. Ostavlja li iza sebe trag koji će svijetliti ili omogućavati ljudima da bolje razumiju i sebe i svijet u kojem žive, i da se prema svim činjenicama postojanja odnose na način koji će biti pozitivan, ili je pak izgubio trag svjetla i ušao u mračni tunel egzistiranja po svaku cijenu. Tada njegov život gubi smisao, a on gubi razlog svoga postojanja. Dug je zao drug Ono čega sam se od početka čuvao i nastojao da izbjegnem jeste da o ljudima sudim na prvi mah i na osnovu informacija koje drugi o njima daju. Naime, vrlo rano sam primijetio da su ljudi vrlo skloni davanju netačnih, a često i zlonamjernih informacija o ljudima. &nbsp; Zbog toga niti sam na prvi pogled stvarao o ljudima sudove, niti sam uvažavao informacije koje su o ljudima do mene dolazile od drugih. Nastojao sam da u kontaktima i odnosima steknem sam predstavu i jasno mišljenje o nekom čovjeku, o njegovim dobrim i lošim stranama i da s njim uspostavim takav odnos u kojemu neće biti potrebno da krijem bilo šta ili da, s druge strane, izmišljam bilo šta. Je li mi to polazilo za rukom u životu, ne mogu sam prosuditi. Činjenica jeste, a do takvog zaključka dolaze mnogi ljudi, da u najvećem broju slučajeva ljudsko iskustvo pokazuje da se ljudi negativno odnose prema dobru koje su im drugi ljudi učinili. Naime, primijetio sam kroz duge godine odnosa s raznovrsnim ljudima i u raznovrsnim situacijama da ljudi nikako ne trpe da budu dužni bilo kome bilo šta. Odnosno da učinjeno dobro ne smatraju nečim što je kvalitet, nego opterećenjem u njihovom životu, jer ne žele biti nikome dužni, pa su prema tome skloni na neki način da onoga ko im je učinio nešto dobro kvalificiraju negativno kako ne bi prema njemu imali moralne ili bilo kakve druge obaveze. &nbsp; „Dug je zao drug“, kaže poslovica. U ljudskom životu dug je nešto što ljudi ne trpe, ne vole, pa prema tome ne vole ni onoga ko je uzrok tome dugu. Naime, ljudi ne vole da budu dužni, a pošto često ne mogu da vrate dug, ne mogu da vrate učinjeno dobro dobrim, ili ne žele to učiniti, oni radije pretvaraju onoga kome su dužni u izvor svoje nevolje ili nesreće, diskvalificiraju ga i pronalaze mu mane zbog kojih se smatraju oslobođenim moralne obaveze da budu zahvalni ili da osjećaju dug. U ime viših ciljeva Vrlo je malo ljudi koji su u stanju da podnesu to da su nekome dužni, bez obzira na to opominje li ih taj kome su dužni na to ili ne. Naravno, onaj ko je učinio neko dobro nekom drugom čovjeku nema prava niti je dužan da se poziva na tu činjenicu. Dobro se čini u ime viših ciljeva, u ime ljudske obaveze da je čovjek dužan činiti dobro. Kako je Božiji Poslanik na oprosnom hadžu rekao: „Činite dobro, a klonite se zla“. Dakle, dobro je jedna obaveza koja nadilazi svaku pragmatičnu relaciju, čovjek mora činiti dobro i ne može se pozivati na to da je učinio bilo kome dobro. Ono što je učinio bio je dužan i to se ne tiče onoga kome je to dobro učinjeno. Zbog toga čovjek nema pravo govoriti šta je kome učinio dobra, ali ne može mimoići činjenicu da svako učinjeno dobro ne nailazi na odgovor, dakle da dobro ne bude uzvraćeno. To je jedna pojava koju je mogao zapaziti svaki čovjek koji je imao intenzivne ljudske odnose. &nbsp; Potječem iz porodice u kojoj je princip da se mora činiti dobro i da se ljudima mora izlaziti ususret. Zbog toga sam i ja sam, kada sam bio u situaciji, nastojao pomoći ljudima, jer sam smatrao to doprinosom općem dobru. Ne nekom mome dobru, ne mojoj kvalifikaciji, ne mom stjecanju reputacije dobroga čovjeka, nego jednostavno stvaranju svijeta u kojemu dobro nadilazi zlo. Kritično i jasno Jer, odavno je rečeno da je zlo u životu češća pojava nego dobro. Za dobro treba napor, za dobro treba svijest o tome kako ga je nužno učiniti, za dobro treba i žrtva, dok za zlo ne treba ništa osim zle namjere. Zlo je jednostavno i lahko učiniti. Kako je rečeno u jednoj izreci: „Ako treba učiniti nekome neku štetu ili zlo, vrlo ćete lahko naći druga i pomoćnika, ali ako treba učiniti dobro, vrlo ćete teško naći onog koji će vas podržati i pomoći vam“. &nbsp; Zbog toga sam ja u svome životu nastojao da tačno ustanovim jesam li učinio svoju dužnost, jesam li učinio ono što je obaveza čovjeka prema ljudima i prema svijetu kao cjelini. Nisam siguran da sam uvijek to učinio, ali sam siguran da sam uvijek nastojao da to napravim i ako sam promašio, pogriješio, onda sam to dobro i naplatio. Naime, život mi je u najviše situacija greške koje sam pravio grubo vratio, a one su u ljudskom životu neizbježne. Mogu reći da sam želeći dobro često puta pravio greške. Zbog toga, kada čovjek sumira svoju egzistenciju, pravi neki račun, sabire dobro i zlo što je u životu susreo i što je i sam učinio, mora da bude veoma kritičan, vrlo jasan i da shvati u čemu se sastoji greška. Nekad je greška podržavanje određenih ljudi, njihovih navika, njihovih sklonosti, a nekad onemogućavanje ljudima da se ispolje na način koji odgovara njihovom karakteru, njihovom biću. Namjera ne opravdava Vrlo je teško razlučiti u tom kontekstu šta je zapravo dobro, šta je zlo. To se uvijek očituje u rezultatu ukupnoga ljudskog djelovanja. Zbog toga sam rekao da tek kraj neke stvari definira ustvari njen početak, odnosno razloge i načine, motive i povode iz kojih je ona nastala. U životu mi činimo nešto s određenim namjerama. Međutim, naše namjere nam ne moraju biti jasne niti često sadrže sve elemente na osnovu kojih je moguće presuditi njihove učinke šta će se desiti iz onoga što ćemo učiniti slijedeći neku našu namjeru. To će se pokazati tek na kraju. Zbog toga se čovjek mora neprestano osvrtati na početak da bi ustanovio u čemu je razlika između onoga što je bila namjera i onoga što je rezultat te namjere, odnosno toga nastojanja. Čovjek mora znati da ga ne opravdava namjera, nego samo rezultat onoga što je učinjeno.

Činjenica jeste, a do takvog zaključka dolaze mnogi ljudi, da u najvećem broju slučajeva ljudsko iskustvo pokazuje da se ljudi negativno odnose prema dobru koje su im drugi ljudi učinili

Čovjek mora znati da ga ne opravdava namjera, nego samo rezultat onoga što je učinjeno

Za dobro treba napor, za dobro treba svijest o tome kako ga je nužno učiniti, za dobro treba i žrtva, dok za zlo ne treba ništa osim zle namjere

Život mi je greške najčešće grubo vratio

Ujedinjeni narodi uskraćuju odgovor zbog čega su tihi i zašto iz sveg glasa ne traže rasvjetljavanje ubistva Džemala Kašogija (Jamal Khasoggi). Novinari žele znati zašto UN ne formira komisiju za istragu neviđenog gnusnog zločina nad saudijskim kolegom u Istanbulu 2. oktobra.I vidi li generalni sekretar Antonio Gutereš (Guterres) ubistvo ovog saudijskog disidenta kao prijetnju svjetskom miru i sigurnosti. To ga, prema Povelji UN-a, obavezuje da slučaj referira Vijeću sigurnosti, koje može fakturirati oštre sankcije Saudijskoj Arabiji.&nbsp;Potonuće UN-aPortparoli generalnog sekretara UN-a Stefan Dužarik (Stephane Dujarric) i Farhan Hak (Haq) o tome više ne nude čak ni diplomatske odgovore, već poturaju retoričke slagalice koje ne odražavaju jasan stav u vezi s Kašogijevim umorstvom. A na tome se oslikava geostrateška razglednica cijelog Bliskog istoka i zapadne hemisfere.Pitao sam Haka smatra li generalni sekretar da su Saudijci pokušali prikriti ovaj zločin, kao što je konačno priznao i američki predsjednik Tramp (Trump), nazivajući to “najgorim prikrivanjem u povijesti”.Bez direktnog odgovora, Hak insistira kako je dovoljno to što UN traži “brzu, temeljitu i transparentnu istragu”, ali očito ne i eksplicitnu međunarodnu pravdu ili sudski proces Saudijcima u Ankari. UN se ustručava i direktno prozvati službeni Rijad zbog ubistva Kašogija.- Situacija se još razvija pa je prerano reći koju će ulogu UN i ostale organizacije odigrati - kaže mi Hak.Ne obazire se na (moju) primjedbu da je situacija “već razvijena” i jasna, jer nesretni čovjek je ubijen, te da se radi o moralnom pitanju.Sjedeći pored mene, ozbiljna pitanja Guterešovom portparolu postavljao je i šef Al-Jazeere u UN-u Džejms Bejs (James Bays); izvještavao je iz ratne Bosne za Sky News. Ali, ni on nije dobio nijedan ozbiljan odgovor. Očito, čeka se na finalne reakcije Vašingtona, iako to niko ne priznaje. Siguran sam ipak da novinari neće odustati.

Četiri prstaPrema navodima odlično obaviještenog londonskog “Midlle East Eyea”, kasapljenje Kašogija uključilo je i odsijecanje njegovih prstiju. Oni su, kako tvrde Englezi, poslani u Rijad - naručiocu, koji je davno zaprijetio da će svim piscima i novinarima što ga kritiziraju odsjeći prste?!Mnogi su primijetili, ali je malo ko o tome pisao, da je turski predsjednik Erdoan (Recep Tayyip Erdogan), ulazeći u parlament u Ankari da obznani “golu istinu” o Kašogiju, svoje pristalice pozdravio mašući s već ustaljena četiri prsta. Tako, naime, salutiraju pripadnici (zabranjene) Muslimanske braće u Egiptu, ali i šire.Nekad je Saudijska Arabija podržavala ovu panislamsku organizaciju (osnovanu još 1928. godine), koja je u međuvremenu prihvatila demokratiju, mutirala u religijsku - ultrakonzervativnu partiju i pobijedila na egipatskim izborima (2011). U međuvremenu je Saudija postala njihov ljuti neprijatelj kao i egipatski generali koji su ih svrgnuli s vlasti, a njihovog lidera Muhameda Mursija poslali u doživotni zatvor. Muslimansku braću sada otvoreno podržavaju Turska i Katar. Braća su, pak, inspiracija Hamasu, koji je Amerika stavila na crnu listu.Nije da Erdoanu nije stalo do finansijske podrške Saudijske Arabije, jer Turska je u ekonomskim problemima. Ali, kada je riječ o njegovim doziranim kritikama Saudijaca zbog ubistva Kašogija, o čemu turski predsjednik zna sve i pri čemu ipak ne spominje Muhameda bin Salmana, jasno je da se ipak radi o revanšu. Turci vjeruju da su Saudijci podržali neuspjeli vojni puč protiv Erdoana u julu 2016. godine. Po srijedi su, dakle, i ideološka razmimoilaženja, pri čemu turski predsjednik tvrdi da ne želi biti potkupljen s dvora Sauda.Problem je i u tome, kaže mi UN-ov dopisnik rimskog Radio Radicalea Stefano Vakara (Vaccara), autor više knjiga o mafiji - što su Saudijci svojim petrodolarima “kupili šutnju od Ist rivera (UN-a) do Bijele kuće”.Principi i etika padaju u vodu zbog izdašnih saudijskih fondova kojim se finansiraju neki važni projekti Ujedinjenih naroda. Tako su Saudijci 2014. godine izdvojili “sitnicu” od 100 miliona dolara za UN Centar za kontraterorizam (UNCCT), koji su još smjestili u Rijad. No, bio je to, sve u svemu, neki tanak centar.Prema podacima UN-a, od januara 2014. do avgusta 2017. godine od terorista iz ISIL-a samo u Iraku je stradalo 67.376 civila, ne računajući Jazide, gotovo 100 posto muslimana.Ove sedmice na investicionoj konferenciji u Rijadu, koju su bojkotirali politički zvaničnici iz Evropske unije i Amerike, neki arapski lideri i oni iz Pakistana skandirali su Bin Salmanu umjesto Fatihe (molitve - spomena) ubijenom Kašogiju.Živo me interesira je li iko od biznismena i političara iz BiH bio tamo i aplaudirao!? To je veoma važna i sasvim posebna priča.

Portparoli generalnog sekretara UN-a Stefan Dužarik i Farhan Hak o tome više ne nude čak ni diplomatske odgovore, već poturaju retoričke slagalice koje ne odražavaju jasan stav u vezi s Kašogijevim umorstvom

Zašto UN ne urla zbog Kašogija

Jednostavno – treba ozbiljno razmisliti da li uvesti smrtnu kaznu. I to na određeni period. Nekih deset godina.
Stvari su, izgleda, otišle već predaleko i vrag je došao po svoje. Jučerašnja pucnjava na policajce samo je još jedan od događaja koji okrutno ukazuju na katastrofalno stanje sigurnosti i vladavine zakona u ovoj zemlji.
Ako se ko i naljuti, šta ćemo... bezakonju se mora stati ukraj!
Ne treba se iznenaditi ako se u Evropskoj uniji, kao, naljute i zaprijete nam suspenzijom iz svih tih procesa koji svakako vode nigdje! Ovakva kakva jeste, Bosna i Hercegovina nikad, ali nikad, neće biti u prilici ni da priviri Uniji. Ako se ta tvorevina i sama ne raspadne u narednim godinama.
Bit će i kakofonija reakcija kojekakvih udruženja i institucija za ljudska prava ako se takva odluka donese. Ali, ne žive oni ovdje.
Ovoj zemlji treba temeljito spremanje. Samo takva ona može odgovoriti izazovima današnjice. Posebno može pružiti svojim građanima sigurnost i, barem u tom segmentu, izgledniju budućnost.
Pravnici trebaju definirati za koja se to djela može i kako izvršiti smrtna kazna. Praksa je prepuna modela za to. Treba samo prepisati najprihvatljiviji od svih.
Onda poslanici trebaju najbrže što mogu izglasati promjene zakona i pravosuđe početi s primjenom.
Smrtna kazna ne smije zaobići ne samo počinioce ovog najnovijeg gnusnog djela ubistva dvojice policajaca nego i teške pedofile, narkobosove, kradljivce javnog novca, glavešine pravosudne mafije...
Na ljutu ranu, ljutu travu!
Vladavina zakona i striktna provedba presuda profesionalnih sudija odavno je pitanje samog opstanka ove države. Nju ne razaraju nikakvi nacionalizmi, populizmi i secesionizmi ovih ili onih, nego činjenica da se više niko ne obazire na zakone, a uniformirana lica prva su meta sve brutalnijih kriminalaca.
A niko ne voli niti može voljeti državu bezakonja.

Ubistvo dvojice policajaca samo je još jedan od događaja koji okrutno ukazuju na katastofalno stanje sigurnosti i vladavine zakona u ovoj zemlji

Na ljutu ranu, ljutu travu!

Godinama smo čekali da dobijemo košarkaša za kojeg ćemo s pravom moći reći da je istinska zvijezda najjače svjetske lige. I dočekali smo. Ono što iz dana u dan Jusuf Nurkić pokazuje u NBA ligi, zaista nas sve može činiti ponosnim. 
Bosanska zvijer, kako mu je nadimak u Sjedinjenim Američkim Državama, u svojoj petoj NBA sezoni svojim je neupitnim igračkim kvalitetima dodao i jednako bitno iskustvo, mirnoću u igri, što se odmah vidi i na onome što Amerikanci najviše i cijene i gledaju, a to je statistički učinak.

A baš prema tim pokazateljima, mada su odigrana tek četiri meča u novom šampionatu, centar iz Živinica igra sezonu karijere, s prosjekom od 17 poena i 11,3 skoka. Novi "dabl-dabl" učinak, od 18 poena i deset skokova, Nurkić je ostvario protiv Orlando medžika (128:114), za treći trijumf Portland trejl blejzersa.

Najskuplji bh. sportista (od novog ugovora s ekipom Blejzersa zaradit će 48 miliona dolara za četiri sezone) rođen je 23. avgusta 1994. godine. Trenirao je košarku u slovenskom Laškom prije prelaska u zagrebačku Cedevitu.

U NBA je zakoračio 2014. kao član Denver nagetsa, odakle je u februaru prošle godine stigao u Portland. Nosio je dres juniorske, mlade i seniorske reprezentacije BiH.

Naš najbolji košarkaš igra sezonu karijere

Nurkić: Prosječno ubacuje 17 poena po meču

Bosanska zvijer osvaja NBA ligu

Ako je suditi po prijetnjama Dragana Čovića, federalna i državna vlast zadugo se neće formirati. „Ne postoje apsolutno zakoni ili ustavni uvjeti da se implementiraju izborni rezultati i točka. Ne treba tome ništa dodati. Apsolutno ne postoje. Nemamo Izborni zakon koji to omogućava i to je to.“&nbsp; 

Iako se rokovi za konstituiranje federalnog, a potom i Doma naroda na državnom nivou, neumitno približavaju, politički akteri ne nude rješenja za nadolazeću ustavnu krizu. Ni krivi, ni dužni, Fadil Novalić i Denis Zvizdić nastavit će glumiti vlast bez ovlasti, muljati i zaduživati se kod MMF-a, a po potrebi i na drugim bankarsko-lihvarskim adresama. 
Osvrnemo li se pažljivije na rezultate i nepostojeće uspjehe iz proteklog mandata, možemo tek zamisliti kakve će posljedice za bh. društvo nastupiti tokom uprave takozvanih tehničkih vlada kojim neuspješno kormilari SDA-ov premijerski dvojac. 
Budimo realni, ovdašnji politički lideri nikad se neće dogovoriti o izmjenama Izbornog zakona BiH! S jedne strane barikade ucjenjivači su iz HDZ-a, a s druge svi (pre)ostali. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu „Ljubić“ dodatno je zakomplicirala ionako haotičnu entitetsku zakonodavnu matricu, pa se već odavno ne zna ko s kim pije, ali, pouzdano, kafanski ceh stranačkih pregovaračkih nesporazuma plaćaju bh. građani. Koji zato masovno odustaju od ove zemlje i odlaze tamo gdje im mozak neće svakodnevno ispirati vječnim nerazjašnjenim temama...
Prema nesretnom dejtonskom ustavu, obaveza, dužnost i nadležnost Ureda visokog predstavnika jeste da presijeca bosanskohercegovačke gordijeve čvorove, pa tako i ovaj u koji smo se zapetljali. Međutim, stranci već godinama drincaju i ništa konkretno ne poduzimaju. U Tunguziji bi za takve rekli: Parafraza, tabula raza.
Čujemo da se Valentin Inzko fino zabavljao u Beogradu najavljujući mogućnost nekakve vjeridbe BiH sa EU. Nemam ništa protiv šala i pošalica, naročito ako su pritom duhovite. Iako u predmetnom slučaju to svakako nije slučaj, neko bi veselog Austrijanca konačno trebao upozoriti da nije šega u deset godina zaraditi tri-četiri miliona eura pričajući viceve. Uostalom, nije to pošlo za rukom ni znatno većim provalama od neduhovitog Inzka.

U Tunguziji bi za takve rekli: Parafraza, tabula raza...

Vjeridba Valentina I.

Vlasnik izdavačke kuće "Buybook" Damir Uzunović povodom Sajma knjige u Beogradu ukazao je na svu apsurdnost jezičke podijeljenosti na ovim prostorima. Uz tvrdnju da je tržište Srbije zatvoreno za izdavače i književnike iz BiH, naveo je i podatak da čitaoce iz susjedne zemlje uvijek više zanima na kojem se jeziku knjige pišu, hrvatskom, bosanskom ili srpskom, što je rijedak slučaj kod nas. 
Prvi put u deset godina devet izdavača iz naše zemlje organizirano se predstavlja na Sajmu knjige u Beogradu. Oni na izvjestan način pokazuju dobru volju za nastavkom sveobuhvatne saradnje autora i izdavača dvije zemlje.
Damir Uzunović rođen je 17. decembra 1965. u Sarajevu. Osvojio je brojne nagrade za priče koje je pisao, a njegova poezija i proza objavljivane su na engleskom, francuskom, turskom...

Ukazao na svu apsurdnost jezičke podijeljenosti na ovim prostorima

Uzunović: Volja za saradnjom autora i izdavača dvije zemlje

Snažne poruke intelektualaca

Zvjersko masakriranje Džamala Kašogija u istanbulskom konzulatu Kraljevine Saudijske Arabije udarna je tema svjetskih medija. I dok osude stižu sa svih strana, monstrumi još uvijek kriju posmrtne ostatke ubijenog novinara.&nbsp;&nbsp; U međuvremenu, saudijski je suveren Salman, sa prestolonasljednikom Muhamedom bin Salmanom, organizirao audijenciju za rođenog sina čovjeka kojeg su likvidirali. 
Zbilja je umijeće biti beskrupulozni skot, međutim, feudalnim diktatorima iz zemlje crne nafte i estradizirane vjere ništa drugo i ne pripada već da ostanu ono što zaista jesu - Nemilosrdni gadovi, dakle!
Sve donedavno pogrešno sam vjerovao kako na dunjaluku nema razumnog insana spremnog da „saudijski masakr testerom“ tretira za bobu drugačije nego k'o zločin. Priznajem, bio sam u zabludi! I nije potrebno tumarati pješčanim arapskim pustarama da nabasate na kakvog suludog zanesenjaka, zaljubljenika u dvorski kičeraj, kraljevsko zlato, svilu i kadifu, odsječene glave i raščerečene udove. 
Znamo da jedan takav upravo diše zagađeni sarajevski zrak. Ime mu je Mustafa Cerić, a raja ga iz čiste zakebancije zove reis-emeritus. Povodom konzularnog tranširanja ljudskog mesa u Istanbulu, lik je napisao: „Tačno, postoji ozbiljna kampanja protiv Saudijske Arabije kako bi se narušila reputacija te mir i prosperitet. Ovo nije dobro, ne samo za krhku regiju, već ni za cijeli svijet. Vjerujem da je Saudijska Arabija dovoljno jaka da izdrži sve ovo.“
Halalosum, emerituse! Niske su i jadne grane na koje je (s)pao bivši vjerski lider bh. muslimana, samoproglašeni evropski muftija i dokoni provokator koji će zgrabiti svaku zgodnu nepriliku da okolo morališe i pametuje. Pošto se hladnokrvnim minimiziranjem stravičnog zločina dobrovoljno „usaffio“ uz saudijske zlikovce, postat će i očigledniji motivi Cerićeve višedecenijske dosljednosti u amnestiranju i zaštiti ubica iz nikad razjašnjenih političkih atentata u Sarajevu. A ubijali su dok je reis emeritus obavljao funkciju ugaonog kamena SDA režima. I znao za sve...
Uostalom, govorimo o jadnom licemjeru, (ne)vjerniku koji je svojevremeno podržao i zaštitio pravosnažno osuđenog pedofila. Tamo, u Gluhoj Bukovici, Cerić je prvi put javno i transparentno otkrio vlastiti perverzni karakter.

Umijeće je biti beskrupulozni skot!

Testera reisa-emeritusa

Kada je stigao još jedan uspjeh njegove kćerke Tijane, Ljupko Bošković ostao je čvrsto na zemlji. Tijana Bošković prvakinja je svijeta s reprezentacijom Srbije, najbolja odbojkašica svijeta, ali njen otac Ljupko nije zaboravio istaći da je ona iz Bosne i Hercegovine. 

Naglasio je da je Tijana ponos i ove države, ne samo Bileće i jednog naroda.

Ljupko je čovjek koji na sport gleda baš kako bi trebalo. Odrekao se bogate turske ponude, samo da njegova djeca ne bi mijenjala prezime. Njegova druga kćerka Dajana igra u dresu reprezentacije BiH. 

Kaže da bi u slučaju međusobnog ogleda dvije njegove kćerke, navijao protiv Tijane, i sve to zbog djece, zbog popularnosti odbojke na ovim prostorima.

Ljupko Bošković, Bilećanin, ponosan čovjek i otac, zaslužio je svaku čestitku za dostignuća njegove djece koja mu je stigla iz BiH, Srbije i svijeta.

Odrekao se bogate turske ponude, da njegova djeca ne bi mijenjala prezime

Ponosni Bilećanin

Nakon što je napunio baterije lendohaneći u inozemstvu, a po naređenju supruge-direktorice upadljivo eskivirao akademiju upriličenu povodom petnaeste godišnjice smrti rođenog oca, Bakir Izetbegović javio se svojim medijima. Na osnovu fakturisanih naloga i izgovorenih prijetećih poruka, saznat ćemo da je šef Stranke demokratske akcije, o tugo jesenja, neočekivano upao u klopku vlastitih spletki. Vidno je nervozan! K'o feferon ljut, odbačen kao trut, neutješno zabrinut… 
Izgleda da ni siledžijsko falsificiranje narodne volje - koje je, da se ne zaboravi, realizirano uz udarnički rad kompromitirane Irene Hadžiabdić i mužjaka iz Centralne izborne komisije BiH - Izetbegoviću neće biti potreban i dovoljan preduvjet za dobro postizborno raspoloženje. Jer, raspored zastupničkih mandata, jednako kao i zakletva većine bh. političkih aktera da ne pušu u istu tikvu sa SDA, zelenoj buržoaziji iz stranke oportunista i sjecikesa (nakon preuranjenih vatrometa i slavodobitnih tekbiranja u izbornoj noći) osigurat će gubitak vlasti i tegobni opozicioni status. 
Izetbegoviću je, dakle, kristalno jasno da se uz dvadesetak posto osvojenih glasova neće održati u sedlu i nastaviti mamuzati narod. Općeprihvaćenoj gadljivosti prema šefu SDA kumovalo je i kočijaško vrijeđanje političkih oponenata tokom posljednje kampanje, kao i brojni policijsko-tužilački progoni, montirani u haram-vili na Poljinama. Jednostavno, Bakiru I. o glavu se obila primitivna bahatost! Kažu da ukus je karakter, a karakter da je sudbina. I najčešće su to posljedice i aferimi iz našeg najbližeg okruženja, a ne biološkog naslijeđa čovjeka. 
Zato neka nevidljiva pravda progovara iz najnovije medijske kuknjave napuštenog i nepoželjnog političara. A nakon što se Sarajevski kanton demokratskim putem oslobodi od SDA okupacije, isti će scenarij, prema svemu sudeći, uslijediti i u drugim dijelovima naše domovine. 
Padaj, silo i nepravdo! Allahimanet, feudalna dinastijo…

Allahimanet, feudalna dinastijo...

Padaj, silo i nepravdo!

Supertalentirani Bosanci i Hercegovci opet oduševljavaju na regionalnoj muzičkoj sceni. Neprikosnovenim nastupom na hrvatskom takmičenju “Supertalent” i jedinstvenom interpretacijom pjesme Josipe Lisac Zeničanka Adna Šestić pokupila je simpatije milionskog auditorija.

Njen nastup izazvao je ogroman odjek, a na “YouTubeu ima skoro 400.000 pregleda.&nbsp;

Svojim talentom i emotivnim glasom mlada Zeničanka nikoga nije ostavila ravnodušnim, zbog čega joj je, sa pravom,&nbsp;član žirija ovog respektabilnog takmičenja Janko Popović Volarić dao zlatno dugme i omogućio direktan plasman u polufinale.&nbsp;

O skromnoj Zeničanki, kojoj je “Supertalent” prvo takmičenje na koje se prijavila, priča se na svakom ćošku, što je još jedna potvrda da BiH ima talente kojima se može ponositi. Mišljenje muzičkih profesionalaca je jedinstveno - Zvijezda je rođena!&nbsp;

Adna Šestić rođena je 7. juna 1999. godine u Zenici. Završila je Srednju muzičku školu i Prvu gimnaziju u Zenici, svira gitaru i klavir. Studentica je Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu.

Kralj brzine

Država bez alibija!

Prije svega Čovjek

Mladost koja je u život kročila s prvim danima mira

Velikan Pariza

Noćna mora

Život mi je greške najčešće grubo vratio

Zašto UN ne urla zbog Kašogija

Na ljutu ranu, ljutu travu!

Bosanska zvijer osvaja NBA ligu

Vjeridba Valentina I.

Snažne poruke intelektualaca

Testera reisa-emeritusa

Ponosni Bilećanin

Padaj, silo i nepravdo!

Zvijezda je rođena

Kolumne

Kralj brzine

Država bez alibija!

Prije svega Čovjek

Mladost koja je u život kročila s prvim danima mira

Velikan Pariza

Noćna mora

Život mi je greške najčešće grubo vratio

Zašto UN ne urla zbog Kašogija

Na ljutu ranu, ljutu travu!

Bosanska zvijer osvaja NBA ligu

Vjeridba Valentina I.

Snažne poruke intelektualaca

Testera reisa-emeritusa

Ponosni Bilećanin

Padaj, silo i nepravdo!

Zvijezda je rođena