Zaokupljeni sobom, karijerom i preskupom šarenom garderobom, brendovima umjesto znanjem, kako doći do novog auta iz snova, odletjeti do egzotične destinacije, sve nas je manje briga!Mi smo dio pretile armije od milijardu sitih koji ne vjeruju da na svijetu od ukupno sedam živi bar milijardu gladnih ljudi. Ne govorim samo o Americi već i o onim dijelovima planete koji su skoro do jučer bili na onoj drugoj strani.Kao da se ne sjećamo kako je stradati od rata i od bolesti koje se liječe s nekoliko pilula dobrih vitamina, da ne govorim o puteru i običnoj marmeladi.&nbsp;Ratno djetinjstvo – od Bosne do Jemena&nbsp;Tačno prije godinu, u novembru 2017. godine, londonski „Guardian“ pisao je, citirajući organizaciju “Spasite djecu” (Safe the Children), da bi 50.000 dječaka i djevojčica u dobi ispod pet godina moglo umrijeti od gladi u Jemenu. To je ona država na jugozapadnom ćošku Arabijskog poluotoka – okružena prebogatim islamskim zemljama iz Zaljeva i Saudijskom Arabijom.Dogodilo se još gore! Za 365 dana, strahuje se, a tim riječima se uvijek najavljuje katastrofa - pomrlo je čak 85.000 djece. Uzmite kalkulator pa sami izračunajte, svaki dan u prosjeku je umiralo više od 230 djece - skoro desetero svaki sat.Prisjetimo se kako je bilo kad je za 1.425 dana opsade Sarajeva poginulo više od 1.600 djece, a stradalo mnogo više. Zato bi u Muzeju ratnog djetinjstva valjalo odmah okačiti bar nekoliko fotografija dječaka i djevojčica iz Jemena, onih u čije je otvorene umiruće oči kao raspukli svemir teško gledati, ali se s tim moramo suočiti. Jer, u Jemenu je za godinu nestao čitav jedan dječiji grad.Hej, 85.000 djece koja nikad neće odrasti zato što svijet predugo šuti, predugo čeka, kao nekad u vezi s Bosnom. I zato što muslimani koji se hvale da to jesu, nisu to što misle da jesu!U taj bi sarajevski muzej trebalo pozvati nove članove Predsjedništva BiH, jer tamo će, razmišljajući o Jemenu, bar na čas postati bolji ljudi, a možda i bolji bosanski političari.Bogami, valjalo bi organizirati i ekskurziju za najvišu bosansku ulemu, čim se vrate iz Saudijske Arabije, da se u Muzeju ratnog djetinjstva podsjete čijom su zaslugom u Jemenu pomrla tolika muslimanska djeca.&nbsp;Revizija znanja i emocija&nbsp;Saudijska ratna koalicija od marta do aprila 2015. godine bombardirala je Jemen u operaciji “Odlučna oluja”. Potom je održavala pomorsku blokadu izlažući oko 20 miliona ljudi (78 posto jemenskog stanovništva) gladi i drugim stradanjima, uključujući i koleru. Svoje interese je ostvarivala uglavnom bezuspješno preko mrtve jemenske djece.Još malo o faktima, jer i Bosanci i Hercegovci, kao građani svijeta, znanje i emocije trebaju razvrstati u posebne fioke.U zračnim napadima na Jemen, osim Saudijaca, učestvovali su ratni avioni iz Egipta, Jordana, Maroka, Sudana i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), dok je Katar od 2017. godine suspendiran zbog ekonomske i diplomatske blokade, prvenstveno od Saudijske Arabije i UAE. Uglavnom na Jemen su nasrnuli svi Arapi iz okruženja, s časnim izuzetkom Omana, koji je inače posebna državna, diplomatska, historijska i spiritualna priča. Ne iz istih “omanskih” razloga, Pakistan je, također, odbio da učestvuje, jer parlament u Islamabadu nije izglasao rat.&nbsp;Amerikanci su za tu intervenciju pružali obavještajnu i logističku podršku, a arapski avioni su polijetali iz baza u Džibutiju, Eritreji i Somaliji. Iza njih je ostala pustoš i građanski ili, bolje rečeno, ideološki rat između lokalnih Šija (Houthi), koje, naravno, podržava Iran i Suni muslimana (Hudi), koje podržava Saudija.&nbsp;No, u toj već viđenoj priči puno je više gubitnika nego dobitnika. Bio je to još jedan delegirani, tzv. proksi rat s Teheranom, kome se još ne nazire kraj.&nbsp;Nada je u tome što Vašington sada uviđa kako se saudijska vojna intervencija u Jemenu, osim u stvarnu kataklizmu, pretvorila i u politički debakl, pa se to pokušava zaustaviti. Ne sasvim da bi se spasio Jemen, već tradicionalni saveznici.&nbsp;Pravo na hljeb i istinska vjera&nbsp;I nije samo američki predsjednik Donald Tramp (Trump) spreman da Saudijskoj Arabiji progleda kroz prste zbog bogomdatih naftnih milijardi. Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš (Guterres) odbija da digne svoj glas do visine istinskog moralnog autoriteta; i on o zvjerskom ubistvu saudijskog novinara Džemala Kašogija (Jamal Khasoggi) govori samo kao perfektni birokrata. A, kao, najvažnija su im ljudska prava.Na koncu, valja to baš u ovome trenutku spomenuti – tu su i domaće bosanske obloguzije kojima su važnije pita i rahvanija nego principi i ono u šta se “principijelno” zaklinju, pa preko Rijada dograđuju Bosnu po svojoj feudalnoj mjeri.Opet pogrešno, bez vizije, glupo i opasno.Nije nikakva mudrost da je “prazan stomak loš politički savjetnik”, kao što je to svojevremeno rekao pametni Ajnštajn (Einstein). Ali, upravo Bosanci ne smiju zaboraviti stradanje jemenske djece i dozvoliti sebi da misle samo punim trbuhom - nema materijalnog blagostanja bez solidarnosti.To što čovječanstvo nije dostiglo konsenzus da je pravo na hranu jedno od temeljnih ljudskih prava, tragedija je sama po sebi. A to je, tvrde umni ljudi, ne samo etička već i kriza vjere. Žalosno je da se tako i u Bosni vjera manje uvažava nego populizam i religija.

Zato što svijet predugo šuti, predugo čeka, kao nekad u vezi s Bosnom. I zato što muslimani koji se hvale da to jesu, nisu to što misle da jesu

Kako je nestao grad od 85.000 djece

Znam ljude koji su godine i godine posvetili odgajanju mladih. Znam jedan debatni program i ljude okupljene oko tog programa. Znam ljude koji su vjerovali tom odgajanju za ljubav, poštovanje, uvažavanje drugih i drugačijih, za razumijevanje različitosti.Proveli su godine putujući ovom lijepom i umornom zemljom otvarajući vrata gradova za neku mladost koja prije nije kročila kroz ta vrata. Znam da su neki od njih pri svakom susretu s mladima govorili da je BiH jedan veliki šareni cvijet na kojem svaka latica mora imati svoje mjesto i da će samo tako cvijet biti lijep, dugo trajati i ne biti ranjen.BiH po mjeri svih koji u njoj živeNeki su vjerovali u njihove riječi, drugi nisu, treći su pomišljali da se iza toga nešto krije. Prvi su s njima krenuli na putovanje, drugi su im zatvarali vrata, a treći se čudili.Možda su ovi posljednji bili ponajviše u pravu. A iza svega se krila ideja o stvaranju BiH po mjeri svih koji u njoj žive. BiH po onoj mjeri po kojoj je i trebala biti skrojena: tako da njeni narodi žive ne u sebe zatvoreni nego okrenuti jedni prema drugima. Nikako drugačije.Nije to bio jednostavan put odgoja, jer su strah i nepovjerenje bili stalni pratitelji na tom putu. No, ovi ljudi nisu odustajali. Pa kad su prva djeca iz Bijeljine dalekih devedesetih trebala doći u Sarajevo na debatno druženje, jedna odgajateljica je, razgovarajući telefonom sa zabrinutim roditeljima, mnogo puta ponovila da svojom čašću i obrazom jamči za tu djecu.Jamčila je to roditeljima i Rada, pedagoginja koja je trebala doći s djecom. I roditelji su im povjerovali. Djeca su krenula na put, bila na debatnom druženju i na odlasku plakali što se rastaju od svojih vršnjaka. I tako je to trajalo kroz godine. Uvjeravala je odgajateljica roditelje iz Sarajeva da će mladima biti lijepo kod vršnjaka na Palama, jer će se njihova domaćica, profesorica Branka, od srca brinuti za njih. I bilo je.Mladost sarajevske medrese sa svojim odgajateljem Mirzetom bila je kod svojih vršnjaka na Palama, sretni se vratili i ubrzo poslije toga ugostili njih u svojoj školi. Isto je bilo i kada je Emilija bila domaćica u svom Katoličkom školskom centru, a Azra, Snežana, Darian, Alma i drugi došli na druženje sa svojim učenicima. I tako kroz godine mostovi su nicali, mladi se upoznavali i družili.Različitost predstavlja biće BiHA onda su se opet pojavili oni koji ne vjeruju da samo različitost može trajati. Da upravo različitost, koja ne mora uvijek biti po našoj volji, predstavlja biće BiH. Počeli su i ružne riječi govoriti i polako trgati latice cvijeta. Počeli su sumnjati u druge baš kao na početku priče. Bacili su sjenku tmurnog oblaka na cvijet. Zašto? Jer nisu htjeli vidjeti druge. U danima kad se sjećanje na daleku 1943. oživi, niko nema pravo sakriti da je zemlja ta i hrvatska i srpska i bošnjačka. Nije samo bošnjačka. Nije samo hrvatska. Nije samo srpska.Sve tri latice cvijeta moraju biti svaka na svom mjestu i sa dovoljno sunca.I nisu odgajatelji pogriješili što su učili da se poštuje drugo i drugačije, što su učili da se ljubav ničim zamijeniti ne smije, da poštovanje nije slabost nego vrlina, da se riječju koja se čuje vrata otvaraju i da nisu „oni nama“ neprijatelji.Neprijatelj čuči u nama, baš kao u staroj indijanskoj priči koja kaže da je unutar svakog od nas sukob, poput borbe dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo, bijes, zavist, pohlepu, ljutnju, mržnju, a drugi radost, mir, ljubav, nadu, srdačnost, suosjećajnost.A koji će pobijediti? Onaj kojeg hranimo.

Neprijatelj čuči u nama, baš kao u staroj indijanskoj priči koja kaže da je unutar svakog od nas sukob, poput borbe dva vuka

Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!

Ni moja, ni tvoja, ni njegova

Evropsko vijeće, tijelo koje okuplja 28 predsjednika i premijera i vrhovni organ Evropske unije, danas bi trebalo ratificirati sporazum o izlasku Velike Britanije iz ovog bloka. 
Donald Tusk, predsjednik Evropskog vijeća, preporučio je da se dogovoreno prihvati nakon što su London i Pariz postigli dogovor o Gibraltaru. 

Evropska unija jeste slabija za jednu jaku članicu, gubitke će tek osjetiti Velika Britanija, ali je cijeli posao ipak urađen džentlmenski. Da, bilo je na momente i nervoznih reakcija s obje strane Lamanša, ali to nikad nije bilo ispod nivoa kakav zagovaraju evropski zvaničnici. 

Prekaljeni poljski političar proces je vodio bez veće nervoze, nenametljivo, strpljivo i elegantno i uvijek je bio u centru zbivanja. 

Nije ga u tome ometala ni histerija napisa tabloida u domovini, koji su njegovu najavu da će se vratiti na političku scenu kad mu 2021. godine istekne mandat, dočekali na nož. 

Tusk je rođen 22. aprila 1957. godine. Političar je s najuspješnijom i najdužom političkom karijerom u postkomunističkoj Poljskoj. Oženjen je i otac dvoje djece.

Proces vodio bez veće nervoze, nenametljivo, strpljivo i elegantno i uvijek je bio u centru zbivanja

Džentlmenski razlaz

Nije dobro ni upoznao raspored stolova i stolica u svom kabinetu, a Milorad Dodik u petak je postavljanjem zastave Republike Srpske pored državne zastave prilikom prijema akreditiva novog srbijanskog ambasadora u BiH započeo najavljeno rastakanje institucija Bosne i Hercegovine. 
Krenuo je s krova i, bude li mu dopušteno da i dalje gazi zakone i protokole koji reguliraju pravila ponašanja unutar Predsjedništva BiH, ni cigla na zgradi u kojoj privremeno stanuje, neće ostati. Vidjet ćemo. 
Dodika je dva puta u njegovoj karijeri na vlast dovela SDA, stranka koja se hvali da “najviše voli i štiti” Bošnjake. Posljednji put, 2006. godine, doveli su ga i ostavili do danas da predvodi kolone nacionalističkih fizikanera koji poslušno rade na uklanjanju i rušenju osnovnih atributa države BiH.
Niko ništa nema protiv zastave RS. U svom kabinetu član kolektivnog šefa države može držati i zastavu Burundija ako mu je ćeif, a kamoli zastavu entiteta iz kojeg dolazi, ali na mjestu gdje to zakonom i važećim protokolima nije dozvoljeno, ne može. I to mu niko ne smije dozvoliti.
Reakcije bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva nakon događaja od petka bile su u stilu novokomponovane tužbalice. 
Džaferović je, očekivano, zaprijetio Dodiku sudom, baš kao da je ovaj sklon poštovanju sudskih odluka pa će se, eto, prepasti suda i sudija. Željko Komšić odavno, pak, prijeti da će ostati bez prstiju onaj ko dirne u BiH, a u petak mu pred očima sijevala cijela Dodikova ruka, s naglaskom na dio “od šake do lakta” i ništa mu se prstima, a kamoli ruci, dogodilo nije.
E, pa, da vas vidimo, gospodo predsjednici!

Niko nije protiv zastave RS, ali njeno mjesto u Predsjedništvu reguliraju zakon i važeći protokoli

Rastakanje institucija BiH

U Bosni i Hercegovini termin zemljaci uobičajen je i korišten kao riječ koja označava da dva čovjeka ili dvije grupe ljudi žive na jedinstvenom užem prostoru. Tako su, naprimjer, zemljaci Krajišnici, oni koji žive u zapadnoj Bosni, Posavini ili oni koji žive u Hercegovini itd.Ja sam se s terminom zemljaci susreo u Beogradu kada sam upisao studij filozofije i kada sam iz radoznalosti i potreba da pratim historiju antičke filozofije počeo odlaziti na predavanja klasičnih jezika. Ta predavanja držala su dva čovjeka, jedan se zvao Milan Budimir, a drugi Đuro Gavela.Priča o Krajišnicima i Milošu ObrenovićuIstovremeno, upisujući filozofiju po tadašnjem programu koji je važio u Beogradu, bio sam obavezan i da slušam predavanje iz nacionalne historije koje je držao poznati historiograf i političar Vasa Čubrilović. Na taj način desilo se da sam slušao predavanja tri čovjeka za koja se ispostavilo da su moji zemljaci.Naime, na predavanjima o periodu kada je u Srbiji vladao Miloš Obrenović, a poznato je bilo da je Čubrilović bio veliki stručnjak za taj period srpske historije, rekao je da „mi u Krajini znamo šta je značila Miloševa politika i da smo reagirali na Miloševe akcije na taj način da smo i mi zatražili ono isto što je Miloš zatražio od sultana, to jest autonomiju“.

Čubrilović me upitao: „A kako se ti, mladiću, zoveš?“, na šta sam ja odgovorio da se zovem Muhamed Filipović. On me je na to upitao: „Od kojih si ti Filipovića, glamočkih ili ključkih?“.Odgovorio sam: „Ključkih, jer sam porijeklom iz Sredica“. On je rekao: „Pa mi smo zemljaci, mladiću. Ja sam iz Sratkova, moji su porijeklom Čubrilovići odatle, prve smo komšije, a, osim toga, i ti i ja pripadamo dvjema najpoznatijim porodicama, Čubrilovići su najpoznatija srpska porodica u našem kraju, a vi Filipovići muslimanska. Znači, mi smo ne samo zemljaci nego i plemenitaši.“Zanimljiva predavanja Milana BudimiraNaravno, ta njegova primjedba izazvala je smijeh među studentima, ali su me počeli zvati zemljak. Uskoro, međutim, od interesantnih predavanja Milana Budimira, koji je bio slijep, čovjek se nije mogao odvojiti slušajući ga. Moja je želja bila da upoznam nešto bolje antički svijet, pa i da mi zvuk grčkoga jezika uđe u uši kako bi bolje mogao razumijevati i započeti studij antičke filozofije koju je predavao Dušan Nedeljković. Ali mi nismo slušali njegova predavanja, nego smo odlazili na predavanja Miloša Đurića, koji je predavao grčku klasičnu literaturu i unutar tog kursa on je držao predavanja i o brojnim filozofima iz grčkoga perioda.Tako sam došao u kontakt s profesorom Budimirom, za kojeg se također ispostavilo da je moj zemljak, jer je on, naime, bio porijeklom iz Mrkonjić-Grada, odnosno Varcar-Vakufa. To se ispostavilo u razgovoru kada sam mu rekao da sam porijeklom iz Ključa, odnosno iz Sredica, a on mi je na to rekao: „Pa mi smo zemljaci“, ja sam iz Mrkonjića i mi smo Budimiri odatle, a moji rođaci i danas žive tamo.“Slučaj se desio da sam ja odlazio, ne samo na predavanja profesora Budimira nego i profesora Gavele, kada se ispostavilo da je i profesor Gavela, ustvari, naš zajednički zemljak jer je porijeklom iz Petrovca.Naime, ja sam ga pitao šta je njemu u rodu poznati dramaturg i režiser Branko Gavela, na što mi je on rekao da mu je to rođeni brat i da su obojica porijeklom iz Petrovca. Pitao me: „Jesi li ti od ključkih Filipovića“?, rekoh: „Jesam“, kaže: „Mi se međusobno znamo dobro, jer su veze među nama dugotrajne“.Rasadište ljudi od velikog talenta i značajaTako se ispostavilo da su u jednom momentu na beogradskom Filozofskom fakultetu na historiografiji, grčkom i latinskom jeziku djelovala trojica Krajišnika, Vasa Čubrilović, Đuro Gavela i Milan Budimir, a da je njihov slušalac bio, također, jedan Bošnjak, Krajišnik, a to je Muhamed Filipović.Ova situacija je obilježena na taj način što su mene mnogi nazivali „Đe si, zemljače“, a profesor Čubrilović me je neprestano oslovljavao sa zemljače. To govori o činjenici da je prostor o kome se radi, a to je Krajina i prostor između Vrbasa i Une, ustvari prostor gdje je nastajao veliki broj značajnih intelektualaca. Slikara naprimjer, poput Jovana Bijelića, Muhameda Kulenovića ili Hakije Kulenovića, Mersada Berber, zatim muzičara kao što je Vuk Kulenović, književnika kao što su Skender Kulenović, Branko Ćopić, Ahmet Hromadžić i drugi značajni književnici koji se javljaju na tom prostoru, a kao što se vidi i značajnih naučnika.Dakle, da taj prostor proizvodi ljude snažnih duhovnih interesa koji su doprinijeli našoj nauci i kulturi, dali vrlo visoke doprinose i učinili da taj kraj ne može da se smatra nikakvom zaostalom provincijom, nego jednim rasadnikom ljudi od velikog talenta i značaja.

Desilo se da sam slušao predavanja tri čovjeka, za koja se ispostavilo da su moji zemljaci

Upisujući filozofiju po tadašnjem programu koji je važio u Beogradu, bio sam obavezan i da slušam predavanje iz nacionalne historije koje je držao poznati historiograf i političar Vasa Čubrilović

Krajina i prostor između Vrbasa i Une je, ustvari, prostor gdje je nastajao veliki broj značajnih intelektualaca

Zemljaci

Na zapadnom Balkanu opet vrije kao u pretis loncu. Vatra se loži u Srbiji, a svako malo plameni jezičak probije negdje u susjedstvu. Danas je vruće na Kosovu, jučer je bilo u Makedoniji ili Hrvatskoj, prekjučer u Crnoj Gori, a već sutra požar može buknuti u Bosni i Hercegovini.
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nedavno je u intervjuu za francuski „Figaro“ ustvrdio da takav razvoj situacije daje polet pristalicama „velike Srbije“, upozoravajući da je retorika koja dolazi iz Beograda opasna u vremenu nestabilnosti.
I doista, ako imate priliku da gledate srbijanske televizije s nacionalnom frekvencijom ili čitate tiražne tabloide čije naslovnice vrište s okolnih trafika, jedina paralela koja vam se nameće jesu devedesete godine prošlog stoljeća i medijska scena koja je prethodila Miloševićevom ratnom pohodu na susjedne zemlje.
Ako pritom na čelu Srbije imate čovjeka koji se, u prepoznatljivom Miloševićevom stilu, ponaša kao piroman u odijelu vatrogasca, slika je kompletna. I Vučić, naime, javno poziva na mir i stabilnost, a istovremeno službe i parapolicijski elementi koje kontrolira vršljaju na sjeveru Kosova, prave nered i lom u makedonskom Sobranju, kriju organizatore neuspjelog puča i atentata na Milu Đukanovića u Podgorici, pokušavaju skrojiti novu vlast u BiH po svojoj mjeri... 
Krug se tako zatvara. Miloševića više nema, ali su tu njegovi najbolji učenici: od Vojislava Šešelja, preko Tomislava Nikolića, do Ivice Dačića i spomenutog Aleksandra Vučića. Svi oni, bez uvijanja, danas šalju zlokobnu poruku i građanima Srbije, i svojim susjedima, i svom političkom ocu: Mirno spavaj, Slobodane, sve je mračnije.

Poruka koja se i danas šalje iz Beograda je zlokobna: Mirno spavaj, Slobodane, sve je mračnije

Piroman Vučić u odijelu vatrogasca

Odjel pedijatrije Bolnice u Travniku obnovljen je zahvaljujući donaciji Izeta Hajrovića, nogometaša zagrebačkog Dinama, i njegove supruge Lejle.&nbsp; 
Hajroviću ove godine ide odlično na klupskom planu, a baš ga je krenulo u vrijeme kada je obećao, a zatim i ispunio obećanje, da će donacijom pomoći bolnici u kojoj se liječe mali Travničani.

Ova ideja realizirana je uz veliku pomoć Travničanke Jasmine Fajkić, koja s Hajrovićima sarađuje nekoliko godina i tvrdi da nema humanitarne akcije na koju se nisu odazvali.

U vrijeme kada je lijepu vijest skoro pa nemoguće pronaći, ova se čini kao da je iz drugog vremena. Ovaj gest Hajrovića, kojeg iz nepoznatih razloga u posljednje vrijeme nema u reprezentaciji Bosne i Hercegovine, mogao bi poslužiti kao primjer i ostalim našim „Zmajevima“ kako se voli domovina.

Izet Hajrović rođen je 4. avgusta 1991. godine u švicarskom gradiću Brugu, a dvadesetak godina kasnije promijenio je sportsko državljanstvo i umjesto za reprezentaciju Švicarske, zaigrao za Bosnu u Hercegovinu.

Donacijom omogućio obnavljanje Odjela pedijatrije Bolnice u Travniku

Humani golgeter

Nisu, eto, prošla ni dvadeset četiri sata od svečanog bala vampira organiziranog u Lukavici povodom inauguracije Milorada Dodika u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a na sijelu kod Mate Đakovića iznova se pljuvalo na evropske i civilizacijske vrijednosti, na bh. državu i njene građane. Stare frustracije sijevale su sa TV ekrana. Dodik iz Laktaša u svom poznatom elementu, Đaković iz Živinica u podaničkom kapacitetu!
Uglavnom, ništa novo nismo čuli što odranije nismo znali. Valjda je važno poništiti one iznenađujuće pomirljive, razumne i ohrabrujuće izjave koje je vlasnik Republike Srpske nesebično plasirao u proteklih mjesec dana. Vraćamo se, dakle, na fabričke postavke, gdje se Dodik ponaša kao besprizorni provokator. To je, ipak, viši nivo igrice, situacija kad glavni junak postaje vjerodostojna replika velikosrbende Nemanje od Emira Kusturice.
Nasilje nad historijskim činjenicama te ugrožavanje klimavog suvereniteta međunarodno verificirane države, nedvosmislena je najava sumorne bosanskohercegovačke budućnosti. Predstoje nam, dakle, olovne godine koje će pojesti nacionalizmi, pravna nesigurnost, ekonomska besperspektivnost i duboka diplomatska izoliranost. Lice s (američke) crne liste predvodit će taj kolektivno-multietnički put u ništa!
Kao reakcija i odgovor na Dodikove provokacije, razumljivo će eskalirati mržnje na (pre)ostalim stranama. Nacionalisti iz HDZ-a i SDA za sukobe su, mašala, spremni! 
Prvo će se, kao, malo svađati, međusobno optuživati, da bi se onda principijelno ujedinili i poput krvoločnih kojota podijelili plijen od zarobljene državne vlasti. Tako je vazda bilo, a sve je manje realno nadati se boljem.
Uostalom, dok Dodik ruši državu, vrijeđa nas i granatira neselektivno, njegov se kolega iz Predsjedništva BiH Šefik Džaferović punim kapacitetom posvetio rješavanju problematike svinjskog asortimana u svakodnevnoj ishrani bh. vojnika. Postoji, dakle, zrno pameti u onoj konstataciji kako su tri najveća straha u mentalnoj percepciji SDA nacionalista - po redoslijedu - propuh, komunizam i krmetina.

Vraćamo se, dakle, na fabričke postavke

Čitati Dodika u Teheranu

Udruženje „Srce za djecu koja boluju od raka u FBiH“ uspješno vodi bitku za pomoć ne samo mališanima koje je pokosila leukemija nego i njihovim roditeljima. 
Najtežu bitku Udruženje je dobilo kada je uspjelo otvoriti Roditeljsku kuću i tako malim teškim bolesnicima omogućilo da njihovi roditelji mogu biti uz njih dok se liječe u Sarajevu. 
Ali, borba time nije prestala, jer se treba pobrinuti da se vrata Roditeljske kuće slučajno ne zatvore zbog besparice. Tu bitku, uz brojne volontere, bije direktor Udruženja Fikret Kubat. 
Udruženje je animiralo nekoliko poznatih ličnosti da budu pokrovitelji, odnosno da snose troškove za neke od soba u Roditeljskoj kući. No, to sve nije dovoljno, pa Kubat i saradnici organiziraju donatorske večeri i druge humanitarne akcije kako mališani ne bi morali patiti i zbog nebrige društva i države.
Nakon posljednje donatorske večeri, održane preksinoć, kasa Udruženja punija je za oko 40.000 maraka. Zato agilni animator Fikret Kubat sada s pravom može reći: Lakše se diše.
Kubat je rođen 23. marta 1976. u Visokom.

Treba se pobrinuti da se vrata Roditeljske kuće slučajno ne zatvore zbog besparice

Kubat: Sada s pravom može reći da se lakše diše

Stalna briga o bolesnoj djeci

Neočekivano kurtoazne i pomirljive izjave koje su, nakon sastanka delegacija Stranke demokratske akcije i Socijaldemokratske partije, priredili Bakir Izetbegović i Nermin Nikšić, nagovještavaju da su prekjučerašnji međustranački razgovori „u četiri zida“ bili izrazito neprijateljski i vjerovatno ucjenjivački. Pošto se verbalna bura stišala, a konkretan dogovor razumljivo izostao, pred novinarima su glavni protagonisti neuspješno odglumili zadovoljštinu postignutim stepenom demokratskog dijaloga između posvađanih političkih rivala.&nbsp;&nbsp; 
S tim u vezi, zanimljiva je Nikšićeva javna zahvalnica na „korektnoj ponudi SDA“, kao što jednako indikativno zvuči i Izetbegovićevo upozorenje kako je sagovornike „podsjetio na neke stvari“!? Šef Partije nije želio detaljisati o iznuđenim ustupcima političkih hijena iz Mehmeda Spahe, a upadljivo je prešutio i sadržaj Izetbegovićevih misterioznih „podsjećanja“. Ostaje nam, zato, tek da nagađamo o čemu se tako dugo razgovaralo, mada je na osnovu nekih prethodnih iskustava realno očekivati da će SDP na kraju ostati kratkih rukava.&nbsp;&nbsp; 
Jer, kako sada sumnje stoje, drugovi su iznenađujuće odškrinuli vrata paklenom savezu sa SDA na državnom i entitetskom nivou! To je, uostalom, za N1 direktno potvrdio jedan od sudionika recentnog međustranačkog sastanka, potpredsjednik SDP-a Miro Lazović. Za dežurnog zagovornika sađenja tikvi sa SDA, to je vrhunski „patriotski čin“, a kad je, jelte, država u pitanju, onda se politički principi pod noge bacaju. 

Nažalost, Nikšić je propustio idealnu priliku da pred TV kamerama, na teškom gostovanju kod Izetbegovića, transparentno demolira brutalnu pljačku oktobarskih izbora u SDA režiji, te po zasluzi osudi neoprostive uvrede iz kampanje.&nbsp;&nbsp; 
Šteta je, kažem, što šef SDP-a Izetbegovića nije podsjetio kako se ne plaši montiranih optužnica, uhođenja i stalnih policijskih progona od pendrek-kvarnjaka poput Dragana Lukača. Kamo sreće, eto, da je Izetbegoviću u lice složio adekvatan odgovor na najnovije prijetnje raznih čamparica, efendijica i preostalih zadojenih režimlijica... 
Nikšić, dakle, nije iskoristio šansu za maestralno zakucavanje! K'o što veli Jasenko Houra, mogao je biti heroj ulice. 
Ovako će - bljedunjavo, defanzivno, naopako - još ispasti da SDA ima neke skrivene adute za službeno privođenje SDP-a u zajedničku vlast. Tješim se da griješim, al' krhko je znanje.

Tješim se da griješim, al' krhko je znanje

Da sam ja Neko...

Nijaz Zubanović, mještanin Donje Ljubije kod Prijedora, koji s novim bubregom vozi pacijente do Francuske i pritom im ličnim primjerom daje nadu u ozdravljenje, pokazao je da nije zaboravio vrijeme kad su njemu drugi pomagali.&nbsp;&nbsp; Ljudima u Bosni i Hercegovini ovom nesebičnom i na našim prostorima jedinstvenom gestom ovaj divni čovjek poručuje da se svi trebamo okrenuti jedni prema drugima.
Nijaz naglašava da ga to što je u mogućnosti da pomaže drugima, onako kako su prije tri godine pomagali njemu, čini i sretnim i zadovoljnim. Dodaje i da nastavlja volontirati u „Otvorenoj mreži“. Svojim primjerom javnosti želi pokazati da ljudi jedni za druge mogu uraditi sjajne stvari.
Obećava da će nastavit borbu da u BiH zažive zakonska rješenja u oblasti donorstva i transplantacije.
Zubanović je rođen je 2. avgusta 1968. Prije tri godine supruga Safeta mu je donirala bubreg, čime su stavili tačku na njegovu višegodišnju bolest i iscrpljujuće hemodijalize na kojima je bio od 2011.

Jedni za druge možemo uraditi sjajne stvari, sami ništa ne možemo

Zubanović: Sretan što i on sada može pomagati drugima

Dobro dobrim vraća

Sve do utakmice u Las Palmasu fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine pod vodstvom selektora Roberta Prosinečkog imala je samo jedan poraz, onaj u njegovoj debitantskoj utakmici na klupi BiH, protiv Meksika.&nbsp;&nbsp; Hrvatski stručnjak početkom ove godine imenovan je za selektora ekipe koja se našla u krizi poslije neuspjeha u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i smjene Mehmeda Baždarevića.
Iako znajući kvalitete nekad fantastičnog veznog igrača, koji je prije „Zmajeva“ vodio reprezentaciju Azerbejdžana te Crvenu zvezdu i Kajzerispor, mnogi u BiH dočekali su ga s nepovjerenjem. Ali, Prosinečki je 2018. godinu iskoristio na najbolji mogući način, zabilježivši devet utakmica u nizu bez poraza sve do meča sa Španijom.
Pet pobjeda, četiri remija i ova dva poraza učinak je Prosinečkog za respekt. No, mnogo je važnije to što pod vodstvom Velikog Žutog naši „Zmajevi“ igraju odlično, a potvrda toga je plasman u A-diviziju Lige nacija. 
Uprkos nesporazumima s nekim zvijezdama našeg fudbala, kao što su Asmir Begović i Sead Kolašinac, čini se da Prosinečki čvrsto drži kormilo reprezentacije koju bi mogao odvesti na Evropsko prvenstvo 2020. godine.

Pod vodstvom hrvatskog stručnjaka naši „Zmajevi“ igraju odlično

Žuti za respekt

Glavnog junaka ove priče možete svakodnevno sresti u većini sarajevskih bircuza, kafana i restorana. Poznat je u gradu. Ime nije važno, jer poenta je skrenuti pažnju na sudbinu čovjeka koji se pošteno i hrabro bori za vlastitu i egzistenciju familije. 
Četnički snajper pronalazi ga na trebevićkoj liniji odbrane Sarajeva. Nemoćna konstatacija ljekara o fatalnim povredama glave i sumorni put u mrtvačnicu koševske bolnice. Dvadesetak sati kasnije, izlazi iz kome, okružen nedužnim žrtvama iživljavanja zločinaca u gradu pod opsadom. Iz mraka kliničke smrti probudila ga je, kaže, studen i hladnoća. Jedan od dvojice mlađih tehničara, pošto je ugledao kako potvrđeni mejt ustaje iz mrtvih, pada direktno u nesvijest. Ima ta tragična scena u onom odličnom filmu dobrog Benjamina Filipovića po scenariju Feđe Isovića... Uglavnom, dvadeset pet godina kasnije, naš junak još uvijek je službeno živ!

Iz državne kase prima neku crkavicu od invalidnine, a prijava na birou osigurava još tristotinjak konvertibilnih maraka. Premalo za školovati, opremiti i prehraniti djecu uz nezaposlenu suprugu. Zato svakodnevno s velikom torbom preko ramena obilazi sarajevske bircuze, kafane i restorane. Najpoznatiji je polulegalni hodajući preprodavač keramičkih noževa, kineskih rasvjetnih tijela, upaljača na elektronsko punjenje, različitih žileta i britvi, aparata za brijanje, kaiševa izrađenih od originalne imitacije skaja... &nbsp;
Posao ide solidno, zaradi se za cekera. Dok ga zdravlje služi, ne namjerava odustati. A kad ga noge i tijelo jednom izdaju, rezonuje da „u šteku“, ipak, ostaju mizerna državna invalidnina i „tri stoje“ sa biroa. Prirodno, djeca će u međuvremenu odrasti, osamostaliti se i krenuti svojim životnim putevima. Čerčil bi poentirao da su ti putevi natopljeni krvlju, znojem i suzama njihovog upornog oca. Koji se, eto, nikom nije predavao! Ni metku ispaljenom iz kragujevačkog snajpera marke Zastava M76, ni postdejtonskom kokuzluku, ni nehumanoj marginalizaciji najboljih među nama.

P. S. Bakir Izetbegović cinično najavljuje kako je njegova naredna životna st(r)anica biro za nezaposlene. Kad je već dovoljno bezobziran, arogantan i neutješno bahat, bilo bi korisno da tamo konačno vidi na šta liči stvarni bh. svijet. I da upozna raju čijim je sudbinama sa poljinskih visina feudalno rukovodio, upravljao i komandovao punih četvrt stoljeća.

Četnički snajper pronalazi ga na trebevićkoj liniji odbrane Sarajeva...

Trgovački putnik sa biroa

Bivši gradonačelnik Njujorka i jedan od najbogatijih ljudi na svijetu&nbsp;Majkl Blumberg (Michael Bloomberg)&nbsp;donirao je 1,8 milijardi dolara Univerzitetu „John Hopkins“ za siromašnije studente.
Blumberg je poznat kao 8. najbogatija ličnost u SAD, a njegovo bogatstvo procjenjuje se na 18 milijardi dolara. Osnivač je i većinski vlasnik „Bloomberg L. P.“, kompanije za pružanje finansijskih informacija.
Nije ovo prva Blubmergova donacija. Od 2002. do 2013. godine, dok je bio gradonačelnik, donirao je oko 650 miliona dolara svog novca. Za to vrijeme imao je godišnju gradonačelničku plaću od svega jednog dolara.&nbsp;
Rođen je 14. februara 1942. godine.

Donirao 1,8 milijardi dolara za siromašne studente

Blumberg: Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu

Milijarder široke ruke

"Omiljena uloga svakog nacionalizma jeste uloga žrtve“, lucidno je u zagrebačkom „Jutarnjem listu“ zapisao Jurica Pavičić. Na Balkanu se besprijekorna argumentiranost ove konstatacije zrcali u medijskim istupima ovdašnjih (klero)nacionalističkih elita koje koriste svaku zgodnu priliku da bi našu stvarnost (o)farbali pričom o ugroženosti vlastitog stada. Vještim kreiranjem straha od navodnih dušmana, a zapravo jednako nesretnih, poniženih i izmanipuliranih ljudi, nacionalisti opstaju na vlasti puna tri desetljeća.

Obratimo, zato, pažnju na propagandne poruke dominantnih nacionalizama u Bosni i Hercegovini tokom, obljetnicama potentnog, studenog novembra. U HDZ-u, recimo, to su dani idealni za veličanje „Herceg-Bosne“.

Na bandere vješaju ratne zastave, u crkvama služe mise zadušnice, dok prodaja skupocjenih vijenaca sa središnjom crveno-bijelom šahovnicom tradicionalno ostvaruje izvanrednu ponudu i potražnju. Tokom prošlog vikenda jedan će takav vijenac na grob osnivača „Udruženog zločinačkog poduhvata“ položiti i Dragan Čović. A da je barem živ, k'o što nije, Mate Boban zasluženo bi čamio u nekom evropskom zatvoru kao osuđeni ratni zločinac, poglavica zloglasnog UZP-a! Ovako, njegova je zadnja pošta „beatificirana“ u šovinističko svetilište zadojenih HDZ-ovaca.

Sutra je i godišnjica potpisivanja Mirovnog sporazuma. Govorimo o jednom od prihvatljivijih datuma među ovdašnjim (veliko)srpskim nacionalistima. Zaklinjati se u dejtonske minimalističke nadležnosti, držati se kao pijan plota feleričnih odredaba iz jedva sklopljenog ugovora o prekidu rata, mantra je na kojoj jaše vlasnik RS-a Milorad Dodik. Da bi onda brutalno, nažalost i nekažnjeno, pljuvao na naše svetinje granatirajući suverenitet međunarodno priznate države.

I konačno, licemjerje SDA u odnosu na tekovine ZAVNOBiH-a, kao ugaonog kamena za nastanak i opstanak Domovine. Poznato je da zeleni ideolozi nikad nisu bili na istoj strani historije sa Titovim partizanima. Zato valjda prečesto brkaju pojmove, pa civilizacijski otpor fašizmu nehotično izjednačavaju sa vlastitim magnovenjima o „borbi protiv antifašizma“. Da se ne lažemo, obilježavanje bosanskohercegovačke antifašističke državnosti za SDA-ovce tek je običan neradni dan, slobodno vrijeme namijenjeno opuštanju u krugu budžetski zbrinute šire familije...

Obratimo pažnju na propagandne poruke dominantnih nacionalizama u BiH...

ZAVNOBiH, Dejton i "Herceg-Bosna"

Koliko sam puta ukr'o
A ti amnestirala
Koliki sam kokuz bio
A ti me pogurala
Tenderske vatre gorjele
A ti ih gasila
Na kakvom bih bio dnu
Da nisi me spasila
Poslije tebe je ostao budžet
Prazan k'o pustinja
Poslije tebe akciza mi dođe
Kao milostinja
Ima noći kada naftu točim
'mjesto benzina
Od Predsjedništva do biroa
Kurva je sudbina
(Refren)
Lako ćeš ti bez mene
Ali kako ću ja bez tebe
Kad ovlašteno lice
Privede ulizice
Kad zamirišu optužnice...
Milijardu iz državne hazne
Kantona Saraj'vo
Umjesto mene će drugi da mazne
Dabogda mu prisjelo
Čak deset puta važnija je
Ova čaršija
Županija ostalih devet
Nisu do koljena
(Refren)....

Kako je nestao grad od 85.000 djece

Ni moja, ni tvoja, ni njegova

Džentlmenski razlaz

Rastakanje institucija BiH

Zemljaci

Piroman Vučić u odijelu vatrogasca

Humani golgeter

Čitati Dodika u Teheranu

Stalna briga o bolesnoj djeci

Da sam ja Neko...

Dobro dobrim vraća

Žuti za respekt

Trgovački putnik sa biroa

Milijarder široke ruke

ZAVNOBiH, Dejton i "Herceg-Bosna"

Kad zamirišu optužnice...

Kolumne

Kako je nestao grad od 85.000 djece

Ni moja, ni tvoja, ni njegova

Džentlmenski razlaz

Rastakanje institucija BiH

Zemljaci

Piroman Vučić u odijelu vatrogasca

Humani golgeter

Čitati Dodika u Teheranu

Stalna briga o bolesnoj djeci

Da sam ja Neko...

Dobro dobrim vraća

Žuti za respekt

Trgovački putnik sa biroa

Milijarder široke ruke

ZAVNOBiH, Dejton i "Herceg-Bosna"

Kad zamirišu optužnice...