Glavni čovjek najpopularnije društvene mreže na svijetu <a href="https://avaz.ba/tag/3953/mark-zuckerberg">Mark Zakerberg</a>&nbsp;(Zuckerberg) još jednom je pokazao da je Facebook društveno odgovoran zabranivši rasizam i separatizam na svojim stranicama.&nbsp;&nbsp; Zakerberg je tako ispunio obećanje dato početkom godine da će pojačati grupe za nadzor sadržaja i ukinuti sve stranice koje se koriste za promociju bijelog rasizma i neonacizma. 
Ovakav hrabar potez <a href="https://avaz.ba/tag/378/facebook">Facebooka</a> i Zakerberga sigurno će ohrabriti i druge društvene mreže da razmisle o uklanjanju svih oblika mržnje sa svojih stranica. 
U cijeloj ovoj priči najbolje je to što će svi oni koji slučajno ili namjerno ukucaju bilo koji pojam koji je u vezi s bijelim rasizmom, biti upućeni na organizaciju "Život poslije mržnje“, koja bi im trebala pomoći da umjesto mržnje više budu zainteresirani za poštivanje drugoga i drugačijega. 
Mark Zakerberg rođen je 14. maja 1984. u Njujorku. Tokom studija na Harvardu napravio je Facebook, trenutno najpopularniju društvenu mrežu na svijetu.

Najpopularnija društvena mreža na svijetu zabranila bijeli rasizam i separatizam

Borba protiv mržnje

Bivši visoki predstavnik za BiH <a href="https://avaz.ba/tag/22079/christian-schwarz-schilling">Kristijan Švarc-Šiling</a> (Christian Schwarz-Schiling) javno je, prije dva dana, prozvao, tačnije okrivio svog aktuelnog nasljednika Valentina Incka (Inzko) zato što ne sprečava negiranje genocida u Srebrenici. A morao bi, jer je taj barbarski pokolj nad više od 8.000 bošnjačkih civila, staraca, žena i djece tako okarakterizirao i Tribunal u Hagu.&nbsp;&nbsp; Incko, koji, kako navodi Švarc-Šiling, „motri nad mirovnim procesom u BiH“ godinama, svjedočimo, svojim nečinjenjem, ustvari propuštanjem da upotrijebi ovlasti koje su mu date, dopušta zvaničnicima RS i njihovim sljedbenicima da negiranjem genocida i slavljenjem njegovih počinilaca omalovažavaju žrtve i javno se rugaju sudskoj pravdi. 
Tako su sve agresivniji negatori genocida iz manjeg bh. entiteta ponašanjem koje do sada nije sankcionirano odgojili generaciju svojih sljedbenika čiji stavovi poprimaju obilježja fašističke histerije kakvu, ako imalo razmišljamo o budućnosti svoje djece, pod hitno trebamo u korijenu spržiti. 
Donošenju zakona o zabrani negiranja genocida u BiH, u legalnoj proceduri - kako je to Njemačka nakon kraha fašizma uradila zabranom negiranja holokausta - protive se upravo oni koji genocid negiraju. 
Da takav zakon bude donesen u skladu s ovlastima visokog predstavnika, u ovom slučaju Valentina Incka, negatori genocida sigurno ne bi imali šansu da mu se suprotstave. Pa šta onda čeka ili čega se boji <a href="https://avaz.ba/tag/605/valentin-inzko">Valentin Incko</a>? 
Je li njegovo indolentno ponašanje u ovom slučaju znak vlastite nemoći da se suprotstavi sljedbenicima ideologije osuđenih ratnih zločinaca ili ga, jednostavno, nije briga. Priredbe, izložbe, ispraćaji, dočeci, dženaze, sahrane, ćevapi, zalivene baklave... po svoj prilici su „aktivnosti“ kojima pokušava popuniti vrijeme do penzije. 
Visoki predstavnik Valentin Incko sigurno je prijatelj BiH. Ne mrzi je, naprotiv. Ali... Takvi prijatelji dobri su za misna slavlja, tevhide, sunete, vašare, bankete... 
Za vrijeme kakvo trenutno pritišće BiH treba nam visoki predstavnik koji će učiniti više od pukog „motrenja nad mirovnim procesom u BiH“.

Za vrijeme kakvo nas trenutno pritišće treba nam visoki predstavnik koji će učiniti više od pukog „motrenja nad mirovnim procesom“

Čega se boji Valentin Incko

Priča se da je u ranoj mladosti <a href="https://alfa.avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Milorad Dodik</a> bio amaterski košarkaš. Volio je loptu, ali nezahvalni basket nije uzvraćao poklonjenu ljubav. U dostupnim arhivima ne postoje tragovi koji bi ukazivali da se predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine naročito isticao na parketu.&nbsp;&nbsp; Međutim, Dodik je strastveni navijač. Za svoj ćeif formirao je privatni klub u rodnim Laktašima. Sagradio pristojnu dvoranu, osigurao finansijsku konstrukciju, doveo publiku na tribine i plasirao Igokeu u respektabilnu regionalnu ligu. Govorimo, dakle, o ozbiljnom sportskom kolektivu. 
Predsjedavajući ne propušta utakmice NBA lige, američke pozornice najboljih na planeti. Tamo „razvaljuje“ naš Jusuf Nurkić, igrač raskošnog talenta i velikog srca. Nažalost, početkom sedmice Bosansku Zvijer stigla je užasna povreda. Uspješno je operisan, a ljekari tvrde kako će se brzo vratiti pod koševe. Poznajući Nurkićev urođeni inat, njegovu neobičnu volju i strast za igrom, optimistima treba vjerovati! 
„Kao čovjek i ljubitelj košarke, ali i tvoj fan želim da ti uputim iskrene riječi podrške i ohrabrenja za što skoriji oporavak i povratak na teren. Izdrži, majstore, svi smo uz tebe. Očekujemo te ponovo na košarkaškom terenu, očekujemo tvoje briljantne igre, jer ti još nisi pokazao sve što možeš i umiješ.“
Dodikovo pismo Nurkiću gromoglasno je odjeknulo! Iskrene želje za oporavkom te iznenađujuće intimiziranje s košarkaškim majstorom, jasni su putokazi kako ovdašnji političari, ukoliko im je zbilja stalo, mogu biti malo i insani. Normalno da ima sumnjivaca koji smatraju da je Dodik vješto zloupotrijebio nesretni događaj za vlastiti šićar. Ipak, takvi su u manjini na ovim geografijama. 
Ponekad se, eto, na tuđoj muci prepoznaju čudaci. Ipak, promašeni je zicer nakon samo jednog neočekivanog pisma zanemariti brojne gadosti i neoprostive uvrede koje Dodik redovno prosipa. Više, onako, žalim, takoreći tihujem, zato što svaki dan nije pristojan i normalan! Lakše bi se disalo!

„Izdrži, majstore, svi smo uz tebe“

Trica bez kosti!

Ismet Hodžić, osmogodišnji dječak iz Gornjeg Vakufa, za razliku od svojih vršnjaka nije imao bezbrižno djetinjstvo.&nbsp;&nbsp; Ljekari su ustanovili da ima problema s radom jetre. Zahvaljujući dobrim ljudima, na vrijeme je skupljen novac za njegovo liječenje. Bosanski dječak hrabro je dobio prvu bitku, ali čim mu se organizam malo oporavi, čeka ga transplantacija jetre. 
U teškim momentima njegovog djetinjstva bh. reprezentativac&nbsp;<a href="https://sport.avaz.ba/tag/640/miralem-pjanic">Miralem Pjanić</a> uradio je humani gest, koji je na Ismeta ostavio veliki trag. Poklonio mu je fudbalsku loptu sa svojim potpisom. 
E taj poklon, koji mu je tako prirastao srcu, Ismet prodaje na aukciji kako bi pomogao drugom dječaku, komšiji Mahiru Memiću, koji se 11 godina bori s epilepsijom. 
Hrabri Ismet ne samo da je borac nego je dječak velikog srca. Pokazao je i da mu je osmijeh druga vredniji od bilo kojeg poklona. Štaviše, naučio je sve nas da dobro koje ti neko uradi, nikad ne smije biti zaboravljeno.
Pokazao je koliko bolesnome svaka pažnja i pomoć znače. Da su to stvari koje nemaju cijenu.

Poklon koji mu je darovao Pjanić prodaje kako bi pomogao drugom dječaku, komšiji Mahiru Memiću

Osmogodišnjak velikog srca

Demokratska fronta frontalno juriša u koaliciju sa <a href="https://alfa.avaz.ba/tag/217/sda">SDA</a>! Poslije višemjesečnog prenemaganja, nakon svih izgovorenih laži, providnog muljanja, gadljive demagogije, Željko Komšić otkrio je karte i istrčao na (zeleni) teren. Dobar poznavalac zamršenih političkih relacija u sarajevskom političkom podzemlju tvrdi kako je Bakir Izetbegović bio poprilično velikodušan tokom pregovora sa vlasnikom DF-a. Lukava strategija se isplatila. Što bi rek'o Milorad Dodik, bošnjačka reprezentacija je kompletirana! 
Nije ovo premijerno, ali jeste treće Komšićevo sađenje tikvi sa strankom muslimansko-povijesnog kruga. Da se ne zaboravi, davne 2010. godine bivši potpredsjednik SDP-a najglasniji je zagovornik koalicije sa SDA. 
Nakon što su <a href="https://avaz.ba/tag/12696/zlatko-lagumdzija">Zlatko Lagumdžija</a> i Sulejman Tihić prekinuli ljubavnu avanturu, Komšić napušta Partiju, a vjernost svojim tutorima najčešće dokazuje kroz Dom naroda FBiH, gdje DF-ovi delegati redovno ispunjavaju naloge Bošnjačkog kluba, kojim suvereno rukovodi i pravedno komanduje nepravedno zapostavljeni Amir Zukić. Tada je sklopljen i savez DF-SDA u Unsko-sanskom kantonu. Čvrst „kano klisurine“!
Drugu postizbornu koaliciju sa <a href="https://alfa.avaz.ba/tag/217/sda">SDA</a> Komšić pravi početkom 2015. godine. Poslasticu će tek predstavljati podatak da je samoprozvani borac za građansku BiH tokom kratkih pregovora HDZ-u isporučio apsolutno sve entitetske pozicije predviđene za kadrove iz hrvatskog naroda. Sebe će, razumljivo, privremeno zbrinuti u Državnom parlamentu, u kojem, zna se, za četiri proljeća, četiri ljeta, četiri jeseni i četiri zime nije prozborio niti jednu jedinu riječ.
Pošto se furiozno vratio u Titovu 16, Komšić će i treći put prigrliti <a href="https://alfa.avaz.ba/tag/217/sda">SDA</a>. „Ta stranka ga je održala, njojzi hvala“, šapuću ovih dana čak i najodaniji članovi DF-a. Međutim, niko se ne usuđuje predsjedniku u lice reći da je ovog puta uneredio i šefa i stanicu. 
Posebno je, stoga, licemjerno Komšićevo p(r)ozivanje ljevičara na ujedinjenje.
Kamo puste sreće da je barem zrno rasute energije u razvaljivanju bh. socijaldemokratije, SDA-ov mali od kužine uložio u društveno korisne poslove. Pravo pitanje, dakle, glasi: Kako li se danas osjećaju Komšićevi prevareni glasači?

Što bi rek'o Milorad Dodik, bošnjačka reprezentacija je kompletirana!

Komšićeva treća sreća

Za razliku od armije mladih koji odlaze iz Bosne i Hercegovine, Irvin Mujčić uradio je upravo suprotno. On se odlučio vratiti u <a href="https://avaz.ba/tag/106/srebrenica">Srebrenicu</a>.&nbsp;&nbsp; Rodni dom napustio je s majkom, bratom i sestrom. Preko Hrvatske, Italije, Tunisa i Egipta stigao je u Belgiju. U svakoj zemlji našao je dobre ljude, a sada ih dovodi u rodni grad. 
Čak 100 mladih iz Italije boravilo je u <a href="https://avaz.ba/tag/106/srebrenica">Srebrenici</a>, Irvin ih je doveo. Upoznao ih je s historijom grada, sa srebreničkim selima, običajima i zanimanjima seoskih žitelja.
Ostavio je karijeru u svijetu da bi se u Srebrenici bavio turizmom, a ove sedmice dovest će još dvije grupe od po 100 ljudi. Najavio je brojne aktivnosti koje će Udruženje „Prijatelji prirode - Oaza mira“ realizirati tokom godine.
Irvin Mujčić rođen je u Srebrenici 1989. godine.

Za razliku od armije mladih koji odlaze iz Bosne i Hercegovine, ovaj mladić uradio je upravo suprotno

Mujčić: Ostavio karijeru u svijetu da bi se u BiH bavio turizmom

Život u Srebrenici

Kao što je i obećao, glavni povjerenik Evropske unije za proširenje do kraja marta sletjet će na Sarajevski aerodrom. U međuvremenu, Johanesa Hana (Hahn) u Briselu su posjetili članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine. I to u najjačem sastavu!&nbsp;&nbsp;Predsjedavajući Milorad Dodik iskoristio je novu funkciju kako bi (o trošku države, čiji raspad priželjkuje) i samostalno otputovao u daleki belgijski grad. Što bi rekao zaboravljeni grobar, bivši srbijanski predsjednik Toma Nikolić: Poraslo dete, osamostalilo se... 
Evropskim zvaničnicima ovdašnje su političke varalice svečano obeća(va)le kako će do Hanove proljetne turneje po balkanskim geografijama napraviti državnu vlast. Kao i obično, lagalo se djelomično! Pregovaračka je faza, od Vijeća ministara nema ni traga ni avaza! 
Usljed paralelnog statusa, pod a, odlazećeg šefa izvršne vlasti, a pod b, friško imenovanog čelnika državne skupštine, predsjedavajući Denis Zvizdić jeste u dilemi gdje zabaciti, kojem se prečem poslu posvetiti. Njegova koaliciona partnerica, predsjedavajuća državnog parlamenta, uočljivo rijetko navraća u zauzeti kabinet. Gadi joj se, tvrde u livanjskom kraju, sarajevska klima u ožujku. Borjana Krišto radije će, stoga, na mrtvoj straži (za)primati zapovijedi stranačkog šefa Dragana Čovića... 
Društveni život predsjedavajućeg Doma naroda - na dunjaluku cijelom, nije šala, nema države sa više „predsjedavajućih“ - ovih je dana djelomično reduciran na (polu)tajna druženja po prigradskim kafanama. Bakir Izetbegović, inače, takozvane velike domovinske projekte, a poglavito porodične biznise, drži podalje od znatiželjnih očiju. 
Zlu ne trebalo!
Uglavnom, deficit odgovornosti vladajućih političara u rukovođenju državom, po običaju, plaćaju nedužni. To su ljudi s obje strane entitetske crte! Poniženi i uvrijeđeni penzioneri, protjerana omladina, nezaposleni, socijalni slučajevi, prevareni ratnici, najamni radnici u vlasništvu bahatih tajkuna... 
Pogrešno je, stoga, vjerovati u naše zajedničko bolje sutra. Trebamo se mirno i dostojanstveno pomiriti sa naopakom sudbinom. Sa Hanom ili bez njega! Naime, lokalni politički bilmezi nikad se neće umoriti.

Lokalni politički bilmezi nikad se neće umoriti

Evo zore, evo Hana...

Tri godine od nezakonitog udaljavanja iz škole, dječak Slavko Mršević iz Rudog dobio je presudu kojom se nalaže njegov povratak u učionicu, a školi je naloženo da mu isplati simbolično obeštećenje.&nbsp;&nbsp; Olakšanje je zamijenilo zbunjenost, brigu, paniku i očaj koji su obuzimali ovog mladog Ruđanina nakon što mu ocjene na kraju prvog polugodišta u školskoj 2015/16. godini nisu zaključene, a potom mu i potpuno onemogućeno prisustvo nastavi. Uprkos tome, Slavko je svakodnevno dolazio pred školu, gledao u prozore svog razreda i čekao odmor da vidi drugare. 
Rukovodstvo škole i Ministarstvo prosvjete RS nisu uvažavali preporuke stručnjaka zaduženih za djecu sa smetnjama u razvoju, pedagoga, ombudsmana... Njihova srca nisu omekšala ni nakon peticije učenika koji su tražili Slavkov povratak u školu.
Tek ih je sud natjerao da promijene odluku. Presudio je da u slučaju koji je zgrozio region nisu krivi ni Slavko ni njegovi roditelji. Iako je ponekad izgledala kao nemoguća i već izgubljena, borba mladića iz Rudog ohrabrila je mnoge koji se u nju nisu ni upuštali da je pravda spora, ali je ipak ima.
Slavko Mršević rođen je 17. avgusta 1999. Živi u Rudom s roditeljima Nenadom i Sanjom i mlađim bratom Markom.

Rukovodstvo škole i Ministarstvo prosvjete RS nisu uvažavali preporuke stručnjaka zaduženih za djecu sa smetnjama u razvoju, pedagoga, ombudsmana

Mršević: Svakog dana dolazio i gledao u prozore svog razreda

Nisam kriv!

Diktatorski režimi obično počivaju na suludoj mitomaniji nadležnoj za mentalnu torturu potlačene raje. Da je barem, k'o što nije, doživio puni pansionski tretman u nekoj zabačenoj kaznionici, Slobodan Milošević mogao bi biti zadovoljan političkim nasljednicima s obje strane Drine. Koji nekažnjeno, dosljedno, uporno pogrešno, baštine zločinačke tekovine jedne pouzdano tragične vladavine.&nbsp; &nbsp; S tim u vezi, friško niško obilježavanje dvadesete godišnjice vojne intervencije&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/123/nato">NATO</a> saveza protiv ozloglašenog režima nekadašnje krnje Jugoslavije predstavlja opasan pokušaj kolektivne beatifikacije mrtvog diktatora. Tu se uzrok i povod „Milosrdnog anđela“, jednako kao i posljedice okrutnog Miloševićevog upravljanja Srbijom s kraja prošlog stoljeća, definitivno i historijski amnestiraju. 
Poražavajući je, pritom, podatak da komandnu odgovornost za okupaciju susjednih država, bombardovanje i opsadu gradova, spaljena sela, genocid, desetine hiljada nevino ubijenih, niko od govornika u Nišu nije ni spomenuo. Valjda i za to kriv je <a href="https://avaz.ba/tag/123/nato">NATO</a>! 
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve, predsjednik Republike Srbije i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine združeno su sa okićene pozornice prosipali ksenofobiju i „antizapadnu“ histeriju, a nije im, eto, promaklo da iz naftalina izvuku nezaboravne parole o nebeskom narodu, pravednicima i krivcima, antisrpskim zavjerama, Božijim kaznama... 
„Bombardovanje nas je unazadilo za 50 godina, i jednu naprednu zemlju pretvorilo u prah i pepeo. Neka im Bog sudi po svojoj pravdi. Zlo neće dobro doneti", veli patrijarh Irinej. "Za nas će uvijek biti zločin, a za njih čak i ako to hoće priznati - samo pogreška. Na to nikada nećemo pristati, nemamo prava pognuti glavu. Naš narod nije greška", prijeti i plače <a href="https://avaz.ba/tag/109/aleksandar-vucic">Aleksandar Vučić</a>.
"Stravična stradanja i bombardovanje Srbije dio je zločinačkog plana NATO saveza i Zapada. Ja ne mogu i neću nikada dozvoliti uspostavljanje granice na Drini. Dolazi vrijeme da se Srbi ujedine, jer BiH nije moguća", reži Milorad Dodik.
I šta kažu, idemo svi zajedno, regionalno u Evropsku uniju, je l' tako? Ne bih se baš kladio. Biće da je prije: Živ je Sloba, umro nije!

I šta kažu, idemo svi zajedno, regionalno u Evropsku uniju, je l' tako?

Aca plače, Mile gura jače...

Nakon stravičnog terorističkog napada na <a href="https://avaz.ba/tag/2172/novi-zeland">Novom Zelandu</a>, gdje je pomahnitali i mržnjom prema muslimanima zadojeni manijak izvršio pokolj u džamijama, te slanja Karadžića na doživotnu robiju zbog protjerivanja svega što nije srpsko, a uglavnom je muslimansko, ponovo su se otvorile rasprave o međureligijskim odnosima, na samo u BiH nego i u svijetu.&nbsp; Odnos između islama i kršćanstva u posljednjih 14 stoljeća možda je najbolje i najkraće opisao fra Ivo Marković. U suštini, Marković kaže da je nepoznavanje i nerazumijevanje dovelo do straha, a onda i do traumatičnih događaja. 
Ali, iz svega fra Ivo vidi šansu za BiH. U zemlji u kojoj tri glavne svjetske religije žive skupa, bliže nego igdje drugo u svijetu, ne bi trebalo biti nepoznanica niti straha od drugačijega, jer to drugačije je komšija, pa često i rod. Time ga morate poštovati.
Upravo tu fra Ivo vidi šansu da promjena, odnosno liječenje traumatičnih iskustava islama i kršćanstva krenu iz Bosne i Hercegovine, tamo gdje je ono drugačije najbliže.
Time bi se, smatra bosanski franjevac, konačno zaustavili ratovi i masakri nastali iz čiste gluposti.

Odnos između islama i kršćanstva u posljednjih 14 stoljeća možda je najbolje i najkraće opisao fra Ivo Marković

Poštovati drugačije

Negiranje pravomoćne presude Radovanu Karadžiću tragična je dehumanizacija politike. Upravo u tom pravcu kreću se reakcije stranaka sa sjedištem u Banjoj Luci. 
Ne postoje suštinske razlike između komentara ucviljene Sonje Karadžić i naopakih stavova šefa PDP-a Branislava Borenovića. Hašku presudu podjednako osuđuju notorni Milorad Dodik i sumorni Nedeljko Čubrilović. Čak je i muškobanjasta Željka Cvijanović vaspostavila punu retoričku saglasnost sa sitnom opozicionom buranijom... 
Objektivno, u cijeloj toj nevolji najdosljednije stoji SDS, koji se osnivača nikad odrekao nije! Višestruko je, naime, dokazano kako je sve ove godine Karadžić bio i počasni lider i duhovni guru i klinac i palac dotične političke formacije. Zločinačke tekovine doživotnog robijaša duboko su ukorijenjene u platformu djelovanja stranke kojom paralelno komanduju gatački guslar Vukota Govedarica i sarajevsko-romanijska klika očajnika predvođena Cickom Bjelicom. 
Gdje su, pitam se, ovih dana nestali omiljeni ministri nesumnjivo dobronamjernih, ali beznadežno izmanipuliranih i naivnih insana? Ušutio se borac protiv korupcije i drugih oblika kriminala, drot iz bukvara, Dragan Mektić, dakle. Glasno je zanijemio Mirko Šarović, ratni Karadžićev potrčko na okupiranom teritoriju od Grbavice do Lukavice. Ne oglašavaju se, čekaju da nezgodnu temu, što bi Bregović rek'o, prekriju ruzmarin, snjegovi i šaš. A potom će, jelte, ponovo prionuti na posao, uvaljivati demagogiju pod bubrege i sazivati konferencije za reklamiranje. 
„Znati o genocidu je strašno, ne znati je još strašnije. Moramo imati nadu da će državni režimi i institucije prestati da poriču. Stvaranje svijesti o genocidu je pitanje očuvanja ljudske supstance“, konstatirala je nakon Karadžićeve presude sociologinja i istraživačica genocida Janja Beč Neumann. I zato je nemoguće izgraditi demokratsko bh. društvo ukoliko se prethodno ne usvoji činjenica da je današnja Republika Srpska direktna posljedica masovnih zločina. Problem i jeste u tome što idioti to ne prihvataju!

Objektivno, u cijeloj toj nevolji najdosljednije stoji SDS, koji se osnivača nikad nije odrekao

Da se ne lažemo, svi su isti!

Renomirana bosanskohercegovačko-američka umjetnica Edina Selesković otvorila je u petak, 22. marta, u glavnom gradu Italije izložbu „Misli sloboda“. Nakon ogromnog uspjeha prvog italijanskog izdanja, engleski sajam “Artrooms Fairs” održava se u Rimu u hotelu „The Church Village“.&nbsp;&nbsp; Ovo je jedini sajam u svijetu koji nudi besplatne izložbene prostore za skoro 100 umjetnika odabranih među hiljadama kandidata iz čak 65 zemalja svijeta. Ove godine Edina Selesković iz BiH našla se među njih 100 s instalacijom „Misli sloboda - Think freedom“. 
Danas je, s punim pravom, smatraju jednom od najpoznatijih savremenih umjetnica u BiH. Plijeni pažnju svjetske javnosti, a, između ostalog, nalazi se i na spisku 1.000 slikarki iz Amerike koji je objavio Nacionalni muzej žena u umjetnosti iz Vašingtona.
Diplomirala je na poznatoj likovnoj akademiji „Corcoran School of Art“, na odsjeku skulpture. Njeni radovi bili su izloženi na brojnim samostalnim i grupnim izložbama širom SAD, u Evropi, Aziji... I, naravno, u BiH.
Iz Tuzle u SAD odvela ju je srednjoškolska razmjena učenika 1991. godine.

Otvorila izložbu „Misli sloboda“ u Rimu

Selesković: Na spisku 1.000 slikarki iz Amerike

U top 100 umjetnika

Takmičari Specijalne olimpijade BiH vratili su se s posljednjeg takmičenja s najviše osvojenih medalja i najboljim rezultatima u historiji. Takmičenje u Abu Dabiju za sve njih bilo je nezaboravno, a ponos i sreća ispred stadiona Tušanj prilikom svečanog dočeka oslikavali su emocije koje su ih pratile.&nbsp; Deset godina na čelu projekta Specijalne olimpijade nalazi se naša proslavljena atletičarka i olimpijka Kada Delić-Selimović. Svi koji je poznaju znaju kako Delić-Selimović uvijek zasuče rukave i posebno vrijedno radi s djecom. 
Gotovo je nemoguće zamisliti šta bi bilo s atletikom u Tuzli da nije ove vrijedne žene, koja svoje znanje i entuzijazam nesebično prenosi na druge. 
I ovoga puta potvrdila je svoju cjeloživotnu posvećenost „kraljici sportova“. Satisfakcija joj je, ističe, radost djece nakon osvojenih medalja, a pogotovo takmičara Specijalne olimpijade koji su se u domovinu vratili s deset odličja. 
Delić-Selimović rođena je 10. jula 1965. godine. U dva navrata branila je nacionalne boje BiH na olimpijadama 1992. godine u Barceloni i 1996. u Atlanti. Direktorica je Specijalne olimpijade BiH i Atletskog kluba Sloboda Tehnograd Tuzla.&nbsp;

Delić: Cjeloživotna posvećenost atletici

Atletska kraljica

Da je dogorjelo do noktiju svjedoči i dramatični apel generalnog sekretara Ujedinjenih naroda Antonija Gutereša (Antonio Guterres), koji je prošlog petka u najvećoj džamiji u Njujorku pozvao svijet od Novog Zelanda do Amerike da se suprotstavi islamofobiji s istom ozbiljnošću kao što se suprotstavlja i antisemitizmu.&nbsp;&nbsp; Gutereš je upozorio i da je neprihvatljiva medijska diskriminacija po kojoj se mnogo manje pažnje posvećuje stradanju muslimana, posebno od ruke bijelih (porijeklom) “evropskih” ultradesničara i neprihvatljivoj propagandi koja hrani njihovo fatalno “misionarstvo”. Pred nama je, dakle, nova borba za globalnu toleranciju i razumijevanje zajedničke civilizacije, ali u sasvim lokalnim okvirima! 
Otuda Balkan, a Bosna i Hercegovina posebno, ostaju jedne od glavnih arena gdje treba postići to izbavljenje. Upravo zbog ljudskog patosa koji se tu dogodio u toku udruženog genocidnog poduhvata kome su kumovali mnogi i znani beogradski krugovi, a Miloševićeva, Karadžićeva i Mladićeva (nekad) vojna sila to realizirala koliko im se dopustilo. 
No, porazno je što taj arogantni zločinački narativ prisutan ponegdje još i danas, nažalost s dodatnim primjesama izgleda nepresušne mržnje i neskrivene islamofobije.
Od Šešeljevog prizivanja “smrtne kazne” (?!) za sve one (znači za mnogo više od desetine hiljada nas) koji tvrde da se u Srebrenici dogodio genocid, preko Dodikovog nekažnjenog uspoređivanja ezana s bosanskih džamija s “arlaukanjem”, pa sve do imenovanja studentskog doma na Palama po ratnom zločincu Radovanu Karadžiću – sve je to opasni “poziv” onima poput teroriste s Novog Zelanda na čijim su puškama ispisana imena srpskih boraca “za slobodu” i ubijanje muslimana. 
Tako je fenomen koji bismo simbolično mogli nazvati “globalni Karadžić” prešao granice Balkana, pa danas predstavlja opasnost po cijeli svijet. A to je neprihvatljivo stanje, pa se na domaćem terenu, kao izvorištu takvih aspiracija, i u skladu s apelom čelnika UN-a mora krenuti s pravnim sankcioniranjem negiranja genocida - protiv prizivanja mržnje i okupljanja oko fašističkih ideja nacionalne ekskluzivnosti. 
U BiH valja konačno realizirati tu ideju o zakonu protiv opasnog historijskog revizionizma, očito ne više samo radi Bosanaca. Treba se ugledati na zapadnoevropsko zakonodavstvo, gdje se za veličanje nacističkih zločinaca i njihovih ideja odavno ide u strogi zatvor.

Islamofobija

Svaka akcija proizvodi reakciju, pojednostavljeno kaže 3. Njutnov zakon fizike. Evo nekoliko naučno dokazanih primjera.&nbsp; 
AKCIJA: Namah po ulasku u Predsjedništvo države, Bosanac Dodik pravi nezapamćeno glup igrokaz oko zastave. Nesvjestan važnosti koje nose njegove izgovorene riječi, godinama već precizno iskazuje mržnju prema državi Bosni i Hercegovini i zastavi koja je simbolizira.

REAKCIJA: Krezavi nasilnik Renato Marjanović u Prijedoru se iživljava na povratniku Azrinu Hodžiću zato što je na svom kamionu imao državnu zastavu. Povodom toga događaja Dodik, koga glupavi Renato eksplicitno spominje, se nije ni oglasio, a kamoli da ga je osudio. To se ne može tumačiti drugačije nego da Bosanac Dodik iskreno podržava Renatovu akciju i poziva istomišljenike da nastave djelovanje u tom smjeru.

Kada pobijedi Turska, ulice Sarajeva preplave budale 

AKCIJA: Bakirbeg Izetbegović lupa nezapamćene gluposti o ostavljanju Bosne u amanet Turskoj i kako je ta zemlja faktički majka u Bošnjaka.

REAKCIJA: Kada god pobijedi turska reprezentacija, ulice Sarajeva preplave budale proslavljajući s turskim zastavama. Dok se ispred BBI centra dešavao protest protiv Erdoana, divljak, na YouTubeu poznat kao „hu iz ju“, agresivno napada jednog demonstranta. Demonstrant je zaogrnut zastavom Bosne i Hercegovine, a divljak ga napada jer obožava Tursku, svoju drugu domovinu, protiv koje se ne smije ništa loše govoriti. 

Bakirbeže, Bakirbeže, šta da se radi s tobom?

AKCIJA: Doktorica ekonomskih, a ne medicinskih, nauka Sabina Silajdžić prije više godina predvodi pokret koji motiviše roditelje da ne vakcinišu djecu. Časopisi joj daju naslovne stranice, malo-malo evo doktorice na TV ekranima kako iznosi svoje bogato, na internetu stečeno, znanje i dokaze kako se vakcinacijom vrše eksperimenti na našoj djeci, kako su vakcine nezdrave, kako su hemijski otpad, kako izazivaju niz raznih boleščina, kako ovo, kako ono… 

Pametnjakovići koji su pročitali deset stranica s interneta

Ovim njenim prosvjetiteljskim naporima pridružila se i grupa javnih ličnosti, sve pametnjakovići koji su o ovoj temi pročitali deset stranica interneta pa su uobrazili da su infektolozi: Faruk Čaluk, Dalal Midhat, Alma Ferović-Fazlić…

REAKCIJA: Epidemija morbila. Stotine djece bolesno, mnogima su životi ugroženi, a jedna sedmomjesečna beba je umrla. Umrla je beba koja nije imala priliku da se vakciniše, ubila ju je epidemija koju su uzrokovale nove generacije nevakcinisane školske djece. 

Ne znam da li, ali moguće je da je i neko od šestero Sabinine nevakcinisane djece učestvovalo u lancu širenja za ovu bebu smrtonosnog virusa. Sabina, Faruk, Dalal i Alma bi trebali zadužiti po lopatu i bar iskopati grob za ovu nesretnu bebu. Sram ih bilo!

AKCIJA: Čelnik SDA, tada član Predsjedništva države, Bakirbeg Izetbegović pokreće pred Ustavnim sudom inicijativu za ukidanje 9. januara. Dan Republike Srpske ne može biti dan svih njenih građana.

REAKCIJA: 9. januar, praznik koji do tada jedva da iko i primjećuje, postaje najvažnija manifestacija u Republici Srpskoj, a po broju učesnika i po medijskoj zastupljenosti vjerovatno najveća i u čitavoj državi.

AKCIJA: Plenkovićeva hrvatska vlada tvrdi da je pozdrav „za dom spremni“ vezan i uz Domovinski rat, te se povremeno može dopustiti njegovo korištenje, a što je preporuka vladina Vijeća za suočavanje s prošlošću. Skinimo rukavice i recimo jasno, ustaški pozdrav je legaliziran, a samim time ustaški zločini relativizirani.

REAKCIJA: Dok su uživali na splitskom suncu ispijajući kapučino, trojicu vaterpolista Zvezde metalnim toljagama huligani tuku, maltretiraju i bacaju u more. Kao da to nije bilo dovoljno, učesnici karnevala u Kaštel Sućurcu kod Splita svojim maškarama ismijavaju i relativiziraju cijeli događaj. Kukala im majka, kako su glupi!

Vlast u RS godinama veliča osuđene ratne zločince

AKCIJA: Vlast u Republici Srpskoj u kontinuiranoj akciji godinama odlikuje i veliča u Hagu osuđene i optužene ratne zločince. Gotovo svi su dobili neko od odlikovanja, a 2016. godine Narodna skupština Republike Srpske najveće odlikovanje dodjeljuje govnetu od čovjeka Radovanu Karadžiću, tom heroju koji se godinama sakrivao po budžacima. Nedugo za tim, u funkciji predsjednika entiteta Bosanac Dodik lično, na Palama, otkriva ploču na studentskom domu: „Studentski dom dr. Radovan Karadžić“. 

REAKCIJA: Uz zvuke pjesme, koja veliča djelo Radovana Karadžića, puštajući je kao morbidnu podlogu za svoj videoprijenos masakra, Brenton Tarant (Tarrant) je uradio masakr u dvije novozelandske džamije. Pjesma ide ovako: „Karadžiću vodi Srbe svoje, nek' se vidi nikog se ne boje. Iz Krajine krenuli su vuci, čuvajte se ustaše i Turci.“ 

Dodjeljivati medalje i ordenje Karadžiću je sjajan način da se motivišu budale kao što je Brenton Tarant koji je u svom manifestu jasno naglasio kako je njegovo djelo motivisano srpskim nacionalizmom. 
 
Tako to biva. 

Za kraj, evo jedno predviđanje akcije-reakcije iz budućnosti.

AKCIJA: DF ulazi u koaliciju sa SDA

REAKCIJA: Naredni izbori - popušili su.

Dodjeljivati medalje i ordenje Karadžiću je sjajan način da se motivišu budale kao što je Brenton Tarant koji je u svom manifestu jasno naglasio kako je njegovo djelo motivisano srpskim nacionalizmom

Kakva je veza Dodika i masakra na Novom Zelandu

Tog devetnaestog dana marta ona je krenula da pređe most i vidi može li naći nešto što bi njenim tetkama bilo bitno za jedno sjećanje na život koji je izgubljen prije četiri godine, tamo samo malo dalje od mosta.&nbsp;&nbsp; 
Suada i Mersa su živjele na Grbavici. Sestre. Obje veoma uspješne poslovne žene dobile su stanove u istom ulazu i živjele svoje srećne živote sa svojim obiteljima. Onda se desilo ono čega su se mnogi pribojavali. Prvo su postavljene neke čudne barikade nasred grada, a onda je most, samo jedan most, počeo da dijeli jedan grad na dva. 

Niko ni za koga nije znao

Njihova zgrada tek koji metar od mosta. Vrbanja most se zove. Zagrebačka ulica, nekad poznata po restoranima i dobroj hrani, postala je ulica nekog drugog grada, a njih dvije zatočenice u svojim stanovima.

Druge dvije sestre su ostale na drugoj obali rijeke, a brat u Mostaru. Niko ni za koga nije znao. Mersa je bila prvoborac onog prijašnjeg rata. Ilegalac i ranjenik s Neretve. Ničega se nije bojala. Njen život zvao se čast i poštenje. Briga za druge. Suada tiha, odmjerena, uvijek s jasnim ciljem i s puno uvažavanja za ljude oko sebe. Za generacije mladih koje je učila kako se radi. Vjerovale su da njima niko ništa loše ne želi jer ni one nisu drugima loše željele. 

No, pogriješile su. Obje. Jednog dana morale su konačno poći iz svojih domova konvojem koji je vozio Židove iz njihova naselja. Židovi su im pomogli da budu dio njih. Krenule su bez ičega. Mersin stari muž jedva je pošao iz svog stana, a Suadin ih je čekao negdje na nekoj slobodnoj teritoriji. A onda su bile ponižene. Negdje samo što su krenuli. Čuli su se i udarci, ali Židovi su bili nepokolebljivi. Ili i njih dvije idu dalje s njima ili ne ide niko. Konačno, pustili su ih i one su otišle negdje daleko. 

Uvijek su govorile da su stigle do slobode, ali da je njihov život uvijek ostao u njihovim domovima i s njihovim sestrama i bratom koji su bili zatočeni u usplamtjeloj BiH. 

Suadin muž je ubrzo umro jer nije mogao podnijeti zlo koje je gledao, a bio je nemoćan da ga otjera. A njih troje je nastavilo život brojeći dane do mira i slobode. Eto, nakon četiri godine stigao je i taj dan, a malo zatim i most koji je dijelio bio je otvoren i počeo je da spaja ljude. 

Tog marta ona je čekala s nervozom da konačno daju znak da se most može preći. I krenula je. Noge su bile tuđe i jedva ih je vukla. Stigla je pred njihov ulaz i krenula gore. Sprat po sprat. Sve razvaljeno. Puno smeća. Sve uništeno. Prazno. Ni na jednom stanu nije bilo vrata. Ušla je prvo u Mersin stan. U stanu ničeg bilo nije. Smeće i tek u jednoj sobi neke male crno-bijele razbacane fotografije. Prepoznala je Mersu. Djevojčicu Mersu. I svoju mamu je vidjela kako sjedi pored Suade s kikicama. Pred njihovom rodnom kućom u Mostaru. Vidjela je još nekoliko fotografija i počela da ih trpa u torbu. A onda negdje kod balkona ugledala je malu džezvu. Starinsku. Mersinu najdražu. Iz koje je pila podnevnu kafu sa svojim Nihatom. I džezvu je zgrabila. 

Iz mračnih otvora je sijevala smrt

U stanu ničeg više nije bilo. Nije bilo ni utičnica. Izvađene. Dva sprata iznad, u Suadinom stanu, vidjela je samo mnoštvo vreća i još više čahura od metaka. Dakle, bio je tu neki vojni položaj. Pogledala je kroz prozor. Bilo je jasno. Pogled preko Vilsonovog šetališta do crkve Sv. Josipa. Sve je bilo kao na dlanu. Koliko taj prozor pamti mrtvih, pomislila je. Mogla je biti jedna od njih svakodnevno prateći muža na posao.

Pogledala je još jednom oko sebe i krenula natrag. Nikome nije rekla gdje ide. Bio je to njen put do zgrade iz čijih mračnih otvora je sijevala smrt protekle četiri godine. Da li je plakala dok se sa strepnjom osvrtala oko sebe, udišući miris paljevine i truleži? Ne, suza nije bilo. Presušile su u ledenoj jezi pustoši u kojoj još nije utihnula jeka rafala. Polako i bez riječi je krenula ponovo ka mostu ostavljajući za sobom neposječene žalosne vrbe, nabubrile za još jedno proljeće.

Borba protiv mržnje

Čega se boji Valentin Incko

Trica bez kosti!

Osmogodišnjak velikog srca

Komšićeva treća sreća

Život u Srebrenici

Evo zore, evo Hana...

Nisam kriv!

Aca plače, Mile gura jače...

Poštovati drugačije

Da se ne lažemo, svi su isti!

U top 100 umjetnika

Atletska kraljica

Islamofobija

Kakva je veza Dodika i masakra na Novom Zelandu

Vilsonovo šetalište života i smrti sestara Merse i Suade

Kolumne

Borba protiv mržnje

Čega se boji Valentin Incko

Trica bez kosti!

Osmogodišnjak velikog srca

Komšićeva treća sreća

Život u Srebrenici

Evo zore, evo Hana...

Nisam kriv!

Aca plače, Mile gura jače...

Poštovati drugačije

Da se ne lažemo, svi su isti!

U top 100 umjetnika

Atletska kraljica

Islamofobija

Kakva je veza Dodika i masakra na Novom Zelandu

Vilsonovo šetalište života i smrti sestara Merse i Suade