Ko god posmatra naš javni život i ako se malo više koncentrira na njegovu prirodu, sadržinu i posebno na kvalitet, zapazit će da zapravo mi i nemamo inteligenciju u pravom smislu te riječi.Mi imamo određene organizacije ili skupove ljudi koji sebe deklariraju da su intelektualci, ali čiji rezultati rada ne opravdavaju takvu kvalifikaciju.Najbolje se to može osjetiti u činjenici da u političkom životu, gdje intelektualni moment igra veliku ulogu s obzirom na činjenicu da traži vrlo precizne analize i definicije stvari, nalazimo često da intelektualni sloj igra određenu ulogu, ali da ta uloga nema efekt koji bi trebala da ima, tj. da ono što ona proizvede ne djeluje na javno stanje, na društvene odnose, na politička kretanja, na ponašanja ljudi kako bi to trebalo očekivati.

Mišljenje učenjakaNaime, u cijelom modernom svijetu, posebno u Evropi otkako je u javnom životu intelektualni moment počeo da igra veliku i značajnu ulogu, uvažavalo se mišljenje učenih ljudi, onih koji nešto znaju i koji su kvalificirani da definiraju stvari.S jedne strane, takvi stavovi su uvažavani od običnih ljudi, od ljudi koji konzumiraju mišljenja iz javnih glasila i iz onoga što se javno saopćava, i ne samo javnih glasila u modernom smislu riječi, nego i onih javnih saopćenja koja su nekada dolazila iz institucija intelektualnog karaktera kao što su univerziteti, akademije ili neka druga intelektualna udruženja.Dakle, uvažavanje takvih stavova i vođenje računa o tome da se u ocjeni stvari, ocjeni ljudi, ocjeni situacija i stanja uzima u obzir to šta je rekao određeni intelektualac, određena intelektualna grupa ili institucija, predstavljalo je vrlo značajan faktor javnoga života.

Kod nas se intelektualne institucije kao što su univerziteti podvrgavaju direktnoj upravi državnih institucija, drugo, same&nbsp; intelektualne institucije se identificiraju i podvrgavaju utjecaju autoriteta političke moći dopuštajući da funkcioniraju kao prenosioci zahtjeva, mišljenja i stavova političkih autoriteta.

S druge strane, oni koji su bili predmet ocjena intelektualnog faktora, tj. oni o kojima su intelektualci ili o kojima je intelektualna sfera definirala određeno mišljenje, izrazila stav, morali su voditi računa o tome kakvi stavove su formulirale intelektualne institucije ili pojedinci u njima. Tako je s obzirom na činjenicu da je intelektualni svijet nastao na taj način što se podijelio u odnosu na onaj pragmatički i praktički politički. Naime, intelektualci su se udružili u institucije kao što su univerziteti ili akademije, za koje je bilo karakteristično stanovište autonomije, odnosno slobode u odnosu na stavove, bilo duhovne, bilo svjetovne vlasti.Svaki intelektualni autoritet, svaka intelektualna organizacija koja je imala svoj identitet definirala je sebe sa stanovišta autonomije prema stavovima političke i duhovne vlasti, odnosno tvrdila je da ona odgovara samo autoritetu istine, a ne autoritetu socijalne, duhovne ili političke moći.Takva podjela među autoritetima koji su djelovali u javnom životu omogućavala je da intelektualni faktor ima ne samo slobodu da proizvodi svoje stavove i da definira svoje mišljenje nego i mogućnost da bude zaštićen od svake moguće sile koja dolazi iz sfere vladavine, odnosno bilo one svjetovne, bilo one duhovne.

Ono što je karakteristično bilo za prve univerzitete koji su u Evropi nastojali je da je univerzitet sebe definirao kao udruženje doktora i magistara čiji je zadatak da poštuju istinu iznad svega i da osiguraju autonomiju isticanja istine u odnosu na nosioce autoriteta duhovne ili političke moći. To je izraženo u stavu da su univerziteti svojim statutima definirali pravo univerziteta da izda zabranu dolaska na univerzitet i djelovanja nosilaca političkih i duhovnih autoriteta i moći.Naprimjer, u Francuskoj kralj nije imao pravo da po svom nahođenju dolazi na Univerzitet Sorbonu, posjećuje taj univerzitet ili da drži govore, daje upute i postavlja zahtjeve, nego je morao zatražiti odobrenje i saglasnost savjeta – senata, članova Univerziteta, da može da posjeti, izrazi svoje mišljenje, zahtjev, želju, odnosno što misli da je potrebno, na što ima pravo u odnosu na intelektualni autoritet. Također, to se odnosilo i na nadbiskupa Pariškog, koji također nije imao pravo da po svome nahođenju dolazi na Univerzitet Sorbonu i da tamo izlaže svoje mišljenje, zahtjeve i svoje kritike, itd., nego je morao uvijek da zatraži saglasnost Senat Univerziteta, da izloži svoje mišljenje pred skupom članova Univerziteta, odnosno doktora i magistara.Izgradnja kulture u cjeliniTaj odnos koji je uspostavljen između intelektualnog, duhovnog i svjetovnog autoriteta, koji potiče iz prava naslijeđa vladavine, je nešto što je jedna velika tekovina ukupne ljudske kulture, posebno evropske, koja je omogućila izgradnju evropske demokratske kulture u cjelini.Toga danas, međutim, kod nas nema. Kod nas se intelektualne institucije kao što su univerziteti podvrgavaju direktnoj upravi državnih institucija, drugo, same intelektualne institucije se identificiraju i podvrgavaju utjecaju autoriteta političke moći dopuštajući da funkcioniraju kao prenosioci zahtjeva, mišljenja i stavova političkih autoriteta.

U cijelom modernom svijetu, posebno u Evropi otkako je u javnom životu intelektualni moment počeo da igra veliku i značajnu ulogu, uvažavalo se mišljenje učenih ljudi, onih koji nešto znaju i koji su kvalificirani da definiraju stvari

To se danas vidi jasno u našem životu, zbog čega stavovi intelektualaca nemaju više ni snagu, ni moć, ni značenje koje su nekada imali.Evo, posljednjih dana imali smo cijelu jednu kanonadu izdavanja rezolucija i stavova raznih intelektualnih institucija i udruženja, koje su ostale bez ikakvog odjeka. Pretvara se jednostavno u jednu igru u kojoj se manifestira intelektualna moć kao moć da se replicira, ali bez ikakvog utjecaja na stvarna zbivanja.Zbog toga je, naravno, potrebno da se osnaži, da se obnovi, da se osiguraju sloboda i autonomija intelektualnih institucija i prava nosilaca intelektualnih funkcija u javnome životu, a bez ikakve podređenosti političkim ili vjerskim faktorima, kako je to kod nas danas uobičajeno.

Zbog toga je, naravno, potrebno da se osnaži, da se obnovi, da se osiguraju sloboda i autonomija intelektualnih institucija i prava nosilaca intelektualnih funkcija u javnome životu

Intelektualne institucije podvrgavaju se direktnoj upravi države

Hvala ti, Arči, što postojiš, sa suzama u očima rekli smo svi nakon premijere filma o neprevaziđenom uspjehu legendarne ekipe košarkaša Bosne u Grenoblu. Hej, neka mala Bosna, na krovu Evrope! Kapa dole što se bori da prašina zaborava ne prekrije te veličine, koje su, nažalost, potisnute.&nbsp; 
Aplauzi u Domu mladih pokazali su da taj duh ipak živi. Koliko-toliko. I nije to bila priča, predivna priča, samo o Boši, Kinđetu, Raši, Varaji i ostaloj raji. 
Više je to bio film, koji nam je poklonila Arijana Saračević-Helać, o jednom vremenu i ljudima koji su vodili klub, onima koji su vodili, ali i voljeli ovaj grad i činili sve da Sarajevo bude ponos, nešto veliko... Blum, Uglješa, direktori svjetski vrijednih firmi, baš svi su ugradili neku svoju ciglu u taj uspjeh. Bila je to radna akcija, hajmo svi pomoći Bosni. Zato se i ne smiju zaboraviti.
Iz filma su najupečatljivije izjave „svi smo se mi voljeli“ i da im je Boša bio kao otac, a veliki mag rekao je da je želio da od njih prvenstveno napravi ljude, dobre ljude. 
I što je neko rekao, tada su stub društva, jednog dobrog društva, bili obrazovanje, kultura i sport. Upravo ono što je sada zanemareno, pa je tako i adresa prvaka Evrope završila negdje na Kromolju. Ali, nećemo time da kontaminiramo ovaj film.

Priča o historijskom uspjehu košarkaša Bosne probudila velike emocije

Film o nekim dobrim vremenima i ljudima

Kao bomba odjeknula je vijest da je u aferi „Kineski traktori“ uhapšen i Desnica Radivojević, dugogodišnji visoki dužnosnik SDA, čijim je imenom njegova stranka godinama dokazivala svoju multietničnosti i odanost principima zajedništva.&nbsp;&nbsp; Radivojević je osumnjičen da je, navodno, iz kontingenta kineskih traktora namijenjenih ugroženima u poplavama 2014. godine, nezakonito dobio jedan traktor, platio ga državnim parama, a potom dao nekome u Bratuncu. Je li, nije li, znat će se nakon što se raspetlja ko je šta „mahnuo“. 
Jesu li nevini kako tvrde osumnjičeni u aferi „Kineski traktori“, pa s njima i Desnica Radivojević, ili su krivi kako ih tužioci terete, vidjet ćemo. 
No, ako je u ovoj državi ukraden jedan, pa i stotinu traktora, iz sredstava doniranih njenim građanima u potrebi, onda možemo reći da je BiH zaista sretna zemlja, čija vlast, a i narod s njom, kipti od morala i poštenja. Ali, nije!&nbsp;Kralo se i otimalo i još se krade i otima iz sirotinjskih, posebno povratničkih usta, tako da ne postoji nauka koja bi mogla raspetljati sheme po kojima su se donirani traktori, freze, građevinski materijali, plastenici, vodovodne cijevi... - da ne nabrajamo - debelo naplaćivali, bilo u novcu, broju glasova na izborima, radnim mjestima u državnim institucijama… 
U Podrinju, naprimjer, upravo zbog kriminala s podjelom donacija pojedini „ljudi od povjerenja“ i danas se prepoznaju po nadimcima Traktor, Struja, Freza, Cigla, Blok, Šljivić… 
Sve dok se ne zaore u milijarde koje su u BiH stigle kao pomoć određenim grupama njenih građana, a oni i dalje grcaju u neimaštini, lisice na rukama jednog ili pet ljudi koji se sumnjiče za malverzacije u podjeli traktora tumačit će se kao još jedna u nizu farsi. Ustvari, nemojte nas više...

Ako je u BiH iz donacija ukraden jedan, pa i stotinu traktora, onda smo mi sretna zemlja

Traktori i milijarde

Prije četrdeset godina zvanično smo postali šampioni! Starije generacije svjedoče kako su sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća predstavljale najuspješnije razdoblje u dugoj povijesti Sarajeva. Krenulo nas, kažu, na sve strane. U politici, privredi, nauci, umjetnosti, sportu... S košarkom smo, eto, dobacili (pre)daleko. Nije šala, prvaci Evrope! 
Nejasno danas prolijeću slike preživjele u memoriji bivšeg dječaka sa svečanog dočeka majstora iz Grenobla. Siguran u očevom naručju, uzdignut iznad nekoliko hiljada ljudskih tijela, zakleo bih se da sam plakao od sreće. Nikad se tako masovan osjećaj ponosa i slave u ovom gradu ponoviti neće. K'o u onoj pjesmi Indeksa - Bilo je to vrijeme ruža...
Tvorac čudesne generacije „Studenata“, trener nad trenerima, kod Amira Zukića na N1 kaže: ''Stvarno se taj momenat našeg rasta poklopio s ekonomskim rastom cijele Bosne i Hercegovine i grada Sarajeva. Bilo je jedno trojstvo, Kosovac, Mikulić i Pozderac. Ne treba se odricati onog dobrog.“ Veliki Boša Tanjević dodao je i to da su svi u ekipi bili uvjereni u trijumf. Sve ostalo je legenda!
Važan, odličan, emotivan dokumentarni film drage prijateljice Arijane Saračević-Helać sačuvat će uspomene na jedno neponovljivo vrijeme i prvu evropsku titulu. Vrijedno je prikupila arhivu iz svih raspoloživih izvora, na raznim adresama pronašla glavne junake te znalački zakucala priču o ljudinama. Nažalost, Mirza Delibašić, Sabit Hadžić i Sabahudin Bilalović više nisu s nama. 
P. S. Postoji nezvanična škola mišljenja kako je najbolji sarajevski košarkaš svih vremena, ustvari, Vjećo Tolj, nekadašnji plejmejker Bosnine početne petorke. Sticajem nepredviđenih okolnosti, oprostio se od aktivne igre samo godinu dana prije historijskog finala protiv Emersona. Nepravedno, jer dobri Vjećo iz milion konkretnih razloga zaslužuje zlatnu medalju.

K'o u onoj pjesmi Indeksa - Bilo je to vrijeme ruža...

Šampioni!

Danis Tanović, prema svemu izgovorenom od Bakira Izetbegovića, nije osvojio Oskar. To je učinila tadašnja, njemu bliska kamera i pravo je čudo kako takva virtuoskinja nije bila kandidirana za najbolju režiju i fotografiju, već samo za najbolji strani film.Mnoge su kamere osvajale svašta nešto, ali do neki dan, do spoznajnog otkrića predsjednika stranke, čiji je član, između ostaloga, i "ugnjetavani" Huso Ćesir, ljudi širom svijeta živjeli su u zabludi, potpuno isključujući moć i značaj jednog takvog "bića".&nbsp;Svestranost kameraSvakakvih kamera, doduše, ima, jedne krasi umjetnička nota, pa snimaju, recimo, filmove ili božanstvene prizore, uživaju u prirodi.&nbsp;Druge odlikuje hrabrost pa su na ratnim bojištima, ili im je samo tako sudbina odredila put. Ko će to više znati kada nemaju sposobnost govora pa da nam same otkriju. 
Neke kamere su uporne i bezobrazne, tri godine provociraju, krišom prate Husu Ćesira. Doduše, naizmjenično jer sumnjamo da je ova, jedna te ista, bila baš toliko ustrajna, ali to je to. Sve su to kamere iz iste porodice.
Na jednom internetskom forumu jednom je jedan igrao igru riječi ustvrdivši kako je basna kada životinje poprimaju ljudske osobine, a Bosna kada ljudi poprimaju životinjske. Bakir Izetbegović je malo tu vrckavost redefinirao, jasno napravivši distinkciju između kamere i onoga ko njome upravlja. Jedna duša, a njih dvoje.
Trivijalni likoviIzetbegovićeve izjave su krajnje montipajtonovske, ali, kako bi to rekli u skeču Monti Pajtonove (Monty Pyton) sarajevske inačice - Top Liste Nadrealista, to nije tema emisije koja se zove "Izvorište". Tema je, danima već, izvjesni prvi čovjek SDA Novi Grad i generalno njegovo prisustvo u medijima. Način kako je tamo dospio i kako je najednom postao "bitan" je - najporazniji. Ko su zvijezde i kako zvijezdom postati.Viče, vrišti s naslovnice SDA bliskog ''Stava'' tako Huso Ćesir nakon što je izvojevao stotine i hiljade reakcija na portalima i društvenim mrežama. Video njegovog "napada na kameru" nema ko nije pregledao i ko se nije zgrozio. Poslije je uredništvo medija iz kojeg neposlušna kamera potječe organiziralo razumljivu konferenciju za medije i ostale srodne kamere. Sve to zbog Huse.Eto u kakvoj mi zemlji životarimo. Pažnju medijskog prostora ne okupiraju umjetnici, doktori, pošteni, neokaljani biznismeni, uspješni i umni ljudi, već smo primorani znati ko je Ćesir i ko su ostali Ćesiri, potpuno trivijalni, efemerni tipovi, koji u slobodno vrijeme iskazuju neustrašivost prema kamerama i ostalim živim bićima.&nbsp;'ta će Danis Tanović.

Potpuno trivijalni, efemerni tipovi, zauzimajući medijski prostor, postali su ogledalo u kakvom društvu životarimo

"Je.em ti javni prostor", kao i svojevremena "'oćeš da prođem kroz tebe" više od bilo čega sažimaju bh. surovu realnost

U zemlji Ćesira

Mudrost kaže: Uz naučene lekcije iz prošlosti, bolje ćemo razumjeti vijesti iz sadašnjosti. Požurimo, dakle, polako...
19. septembra 1941. godine fašističke vlasti u Njemačkoj preko radija objavljuju zločinački poziv o obaveznom obilježavanju i izoliranju Židova. „Njemački sugrađani, pridružite se vojsci i policiji Trećeg Rajha u potjeri za ekstremistima. U skladu s Nirnberškim zakonima svaki Židov mora nositi posebnu oznaku. To olakšava mnoge druge stvari. Šestokraka zvijezda veličine dlana, žute boje, s crno izvučenim konturama i natpisom Židov, mora biti istaknuta. U protivnom, snosit će teške posljedice.“
31. maja 1992. godine fašističke vlasti u Prijedoru preko radija objavljuju zločinački poziv o obaveznom obilježavanju i izoliranju Bošnjaka i Hrvata. „Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice.“
2. aprila 2019. godine zastupnica SDA u Skupštini Kantona Sarajevo preko fejzbuka objavljuje zločinački poziv o obaveznom obilježavanju i izoliranju pripadnika LGBT zajednice. „Cilj povorke ponosa je da upropaste državu i njen narod. Želim da se ovakvi ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva. Neka idu negdje drugo i prave sebi grad, državu, zakone i svoja prava koja im niko neće osporavati. Ali ovdje NE.“
3. aprila 2019. godine Stranka demokratske akcije preko medija objavljuje zločinački poziv o obaveznoj zabrani okupljanja i izoliranju pripadnika LGBT zajednice. „Smatramo da u društvu kakvo je naše, koje njeguje temeljne vrijednosti i uz sve veće izazove savremenog doba nastoji sačuvati porodične vrijednosti, parade i povorke LGBT osoba ne treba organizirati jer će se time samo produbiti jaz između ljudi različitih shvatanja. Zato pozivamo organizatore da odustanu od organiziranja ovakvih manifestacija.“
Uglavnom, pametnom je i išaret dosta! Ne može se, onako, do podne biti fašista, a popodne antifašista! Prije ili kasnije, ksenofobi i homofobi zasmrde iz kanalizacije. Majstore, ima izać'!

Ne može se, onako, do podne biti fašista, a popodne antifašista

Snaga navoda!

U povodu 70 godina života akademika&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/17866/esad-durakovic">Esada Durakovića</a>, u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu promovirani su njegova knjiga “Klasično pjesništvo na arapskom, perzijskom i turskom jeziku” i časopis “Prilozi za orijentalnu filologiju 67/2017”, posvećen akademiku.&nbsp;&nbsp;Tim činom odata je zahvalnost Durakoviću za doprinos radu Orijentalnog instituta u Sarajevu i razvoju bh. orijentologije.
Profesor Duraković jedan je od najvećih bošnjačkih intelektualaca, ugledni profesor arapske književnosti, član Akademije nauka i umjetnosti BiH, član Arapske akademije nauka u Damasku i član Arapske akademije nauka u Kairu.
Esad Duraković rođen je u Bugojnu, a osnovnu i srednju školu pohađao je u Sarajevu. Diplomirao je 1972. na Odsjeku za orijentalistiku Filološkog fakulteta u Beogradu, gdje je stekao i doktorat.

Promovirani knjiga i časopis u povodu 70 godina života istaknutog akademika

Duraković: Ugledni profesor arapske književnosti

Ogroman doprinos

Što bi rek'o neprolazni <a href="https://avaz.ba/tag/50920/tomislav-karamarko">Tomislav Karamarko</a>: Društvo, imamo predsjednicu! Ali, nije Kolinda Grabar-Kitarović tema ove „Minute“. Za pet smo se života naslušali gluparija desničarskih ikona sa kriznog puta od Knina do Blajburga...&nbsp; Proljeće je stiglo u naše sumorne krajeve, pa red je, majkamustara, da se posvetimo vedrijim licima, ljepšim događajima, da furamo strogu pozitivu. Konkretno, govorimo o „prostoj duši slovačkoj“ i izboru Zuzane Čaputove za predsjednicu države, nekadašnje članice takozvanog istočnog lagera. Koja se, poznato je, u rahatluku (bez ispaljenog metka, dakle) sporazumno razvela od ČSSR. Da bi se potom sa Česima povezala u velikoj Evropskoj uniji. 
Čaputova je, ukratko, žena, majka, advokatica, ali i politička početnica. Na veliku pozornicu izlazi poslije brutalnog ubistva slovačkog novinara Jana Kučiaka i njegove zaručnice Martine Kušnirove. Zvuči poznato, likvidirali su zbog istraživačkih tekstova o povezanosti slovačkih nacionalista sa korupcijom i kriminalom!
„To ubistvo bilo je presudno. Odlučila sam se boriti za bolju Slovačku“, rekla je samouvjereno, prije nego što će u kanal poslati iskusnog protukandidata iz desničarske vladajuće koalicije. Ohrabrujuće, poželjno, ljekovito, međutim, prilično neprimjenjivo na Balkan!
Pokušajte, uostalom, zamisliti ovdašnje vladajuće krkane kako se bore protiv korupcije, raspetljavaju neriješena ubistva, osuđuju zločine i govor mržnje, striktno provode zakone, zalažu se za prava&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/17925/lgbt">LGBT</a>&nbsp;osoba... To je realno taman koliko i Milorada Dodika zateći na kljukuši kod Sebilja, Dragana Čovića u Kući cvijeća, a Željka Komšića na misi u Međugorju. Bakira Izetbegovića nećemo ni spominjati. Ima čovjek prečeg posla. 
Po kućama popravlja kamere koje su obatalili njegovi posilni...

Čaputova je, ukratko, žena, majka, advokatica!

Zuzo moja, Zuzana

Zeničanka <a href="https://avaz.ba/tag/15471/amra-mehmedic">Amra Mehmedić</a> 10. aprila bit će primljena u Košarkašku kuću slavnih američkog Univerziteta “St. Joseph”, što je veliko, svjetsko priznanje za njen dugogodišnji rad i trud u svijetu sporta, ali i potvrda da se bh. talenti itekako cijene u svijetu.&nbsp; Skromna Zeničanka, jedina iz BiH, bit će rame uz rame s respektabilnim svjetskim ličnostima, što je najbolji pokazatelj da naša zemlja ima potencijale kojima se može i treba ponositi.
Jedna od njih upravo je Mehmedić, koja je, zamalo, postala i premijerka ZDK. Osim uspjeha u košarci, na američkom univerzitetu završila je dva fakulteta.
Da bi finansirala svoj master studij, daleko od porodice i rodnog grada, radila je kao pomoćni trener. Njen doprinos sportu na američkom fakultetu je ogroman, a još drži rekord postignutih trojki – 256. Ukupno je igrajući za univerzitet postigla 1.054 poena.
Amra Mehmedić rođena je u Zenici, gdje završava Opću gimnaziju. U Americi je diplomirala ekonomiju i finansije, a potom i magistrira. Iza sebe ima uspješnu košarkašku karijeru, koja je trajala skoro dvije decenije.&nbsp;Uposlenica je Gradske uprave.

Bit će primljena u Košarkašku kuću slavnih američkog Univerziteta “St. Joseph”

Mehmedić: Rame uz rame sa svjetskim ličnostima

Svjetsko priznanje za Zeničanku

U tehničkom mandatu zakuhalo se oko Federalne vlade! Iako razloga za svađu ne nedostaje, krivična prijava kojom je Fadil Novalić počastio svoju zamjenicu mogla bi prekinuti ljubav iz velike nužde.&nbsp;&nbsp; Uz Jelku Milićević, premijer je optužio i čuvara državne sehare Vjekoslava Bevandu zbog zloupotrebe položaja i ovlasti prilikom donošenja famozne Odluke o raspodjeli prihoda od cestarina. Nimalo slučajno, oboje prijavljenih su HDZ-ovci. 
Logično, u postizbornu parnicu po službenoj se dužnosti upetljalo Tužiteljstvo BiH. Od Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje zatražili su zvanični stav. Uprava poručuje: Sve je regularno, Novalić je neutemeljen!
Prohadezovski mediji već danima pišu kako je krivična prijava politikantska te da su Bevanda i Milićević donijeli odluku koja se i ranije primjenjivala. „Deset godina se prihodi od cestarina za autoceste raspoređuju na temelju privremene odluke“, navodi, naprimjer, bh. izdanje „Večernjeg lista“. 
Bez potrebe da se valjamo u blatu argumenata posvađanih tabora, više je nego očigledno kako Vlada FBiH ne funkcionira! Prekidaju se sjednice, eskaliraju nacionalizmi, pljušte međusobne optužbe. Ako mene pitate, najodgovorniji za očajno stanje jeste premijer, istaknuti spletkaroš iz taldžijskog sektora SDA.
I dok nam, tako, vozovi neumitno prolaze, neprolazni kadrovi Novalićeve stranke nezakonito gospodare profitabilnim javnim preduzećima, entitetskim institucijama i važnim ustanovama. Anarhija i nepotizam dominiraju Poreznom upravom, policijom, Lutrijom BiH, Federalnom televizijom, Zavodom zdravstvenog osiguranja...
Nedavno je Bakir Izetbegović priznao da Novaliću planira ponuditi novi premijerski mandat. Pravo pitanje, dakle, glasi: Čime ga je zadužio?

Više je nego očigledno da Vlada FBiH ne funkcionira!

Čime ga je zadužio?

Bosanskohercegovački glumac Ermin Sijamija dio je glumačke ekipe TV serije "Whiskey Cavalier", koja se počela prikazivati na američkoj mreži ABC.&nbsp; Sijamija je ovu ulogu dobio zahvaljujući kasting agenciji "Zona", čiji je član. Radnja serije dešava se u Pragu, a bh. glumcu pripala je uloga Grka Stavrosa Papasa (Pappas), uglađenog kriminalca koji nakon dvije epizode bude ubijen.
Glavne uloge povjerene su Skotu Foliju (Scott Foley), Loren Koen (Lauren Cohan), Ani Ortis (Ortiz)...
Priča počinje tako što je tim poslan u Prag, na svoju prvu službenu misiju, gdje Vil (Will), kojeg tumači Foli, mora zavesti udovicu zloglasnog brodovlasničkog tajkuna kako bi dobio pristup popisima kriminalnih klijenata. 
Ermin Sijamija rođen je 26. novembra 1974. u Travniku. Glumio je u brojnim pozorišnim predstavama, filmovima i televizijskim serijama. Trenutno je vršilac dužnosti direktora Drame u Narodnom pozorištu Sarajevo, gdje je stalni član. U braku je s kolegicom Amrom Kapidžić.

Glumi Grka Stavrosa Papasa, a radnja se dešava u Pragu

Uglađeni Bosanac u američkoj seriji

Prošlosedmični napad <a href="https://alfa.avaz.ba/tag/43272/huso-cesir">Huse Ćesira</a> na novinara “Žurnala” Adija Kebu tragična je demonstracija prostakluka tajkuna izdžikljalih ispod SDA šinjela. Novogradski kabadahija zablistao je u prirodnoj ulozi papka. Nije prvi, nije posljednji! Čuli ste, uostalom, priču kad se izvjesni Muamer hvalio jaranu iz Asocijacije mladih SDA opisujući nemili događaj koji se odigrao pred kapijom firme u očevom vlasništvu.&nbsp;&nbsp; “Vidimo frajera kako nešto snima... Šta, ba, on ima da snima? Hu is ju, mislim se. I krenemo obadvojica spontano prema uljezu. On s kamerom, ja i babo sami.” Tako je i zabilježeno!
Brutalno iživljavanje bahatog oca i njegovog navaspitanog nasljednika sa sigurne distance posmatraju građani koji se znatiželjno zaustavljaju na cesti. Nikom ne pada na pamet da pomogne nedužnoj žrtvi porodičnog terora. Iz propalih sjedišta polovnih automobila neljudi kukavički gledaju igrokaz siledžija. 
Slušaju kočijaške psovke, aplaudiraju uličnom nasilju. Jer, pomoći čovjeku u nevolji teški je haram za neiskrene vjernike i dežurne patriote, a upravo se takvih licemjera, mumina i domoljuba ovdje najviše nakotilo. 
Inače, Ćesiri se u širem sarajevskom srezu vode kao jedna od najmoćnijih familija iz nepotističkog lagera vladajuće stranke. Suvereno raspolažu tenderima, rastaljuju budžetski novac, dodjeljuju unosne poslove, komanduju hordom plaćenika. Zamislite, čak su i načelnika novogradske betonske džungle uknjižili u trajno vlasništvo. 
Semir Efendić jeste vjerodostojna slika i prilika kadrova uzgojenih u Ćesirovom brlogu. Dresiran da bude bahat, drzak, sklon krivičnim djelima.
U civiliziranom svijetu, skandali poput dotičnog, zakonski se sankcioniraju i društveno osuđuju. Ali, nismo mi te sreće. Naprotiv! Očekuje se da Ćesir poslije svega dodatno utvrdi položaje unutar stranačke halke. Takva vam je gradnja u SDA. 
Tamo, naprosto, uvažavaju prostake dugih jezika i kratkih fitilja. Ko ne vjeruje, nek' pregleda javne nastupe Sebije Izetbegović.&nbsp;

Takva vam je gradnja u SDA

Prostaci i sinovi

Aktivistkinja u borbi protiv korupcije <a href="https://avaz.ba/tag/62904/zuzana-caputova">Zuzana Čaputova</a>&nbsp;(Caputova) pobijedila je na predsjedničkim izborima u Slovačkoj i tako postala prva žena na čelu te države u historiji.&nbsp;Čaputova, koja skoro da nema političkog iskustva, u drugom krugu izbora pobijedila je visokog diplomatu Maroša Ševčoviča, kandidata vladajuće stranke.&nbsp; Da stvar bude čudnija, Ševčovič je bivši predsjednik Evropske komisije i bio je kandidat vladajuće partije Smer-socijaldemokratija Roberta Fica. No, to mu nije pomoglo, jer je na izborima osvojio svega 19 posto glasova, dok je za Čaputovu glasalo 40 posto glasača. 
Čaputova ima 45 godina, razvedena je i majka je dvoje djece. Članica je liberalne stranke Napredna Slovačka, koja nema nijedno mjesto u slovačkom parlamentu.
Ona je pobijedila na izborima koji su uslijedili nakon ubistva istraživačkog novinara Jana Kucijaka, koji je pisao o vezama između politike i organiziranog kriminala.

Zuzana Čaputova prva je žena koja je izabrana za predsjednicu Slovačke

Čaputova: Aktivistkinja u borbi protiv korupcije

Mandat za historiju

Mnogo toga što politika u BiH ostvaruje, uz stalno isticanje nominalnih, a rjeđe stvarnih rezultata, već duže od četvrt stoljeća ovu zemlju drži na periferiji Evrope i na samom repu regiona.&nbsp;&nbsp; Dakako, i BiH treba mjeriti kroz prizmu hoće li se od nje napraviti država svih njenih građana, a ne izopćenih interesa. To apsolutno nisu “nacionalni” i partiokratski interesi, koji dugo koče povratak onih koji su morali otići zbog rata, stvarajući bazu i za novi, ekonomski egzodus.&nbsp;
Ogromni je to moralni izazov i za međunarodnu zajednicu, sve podjeljeniju između Istoka i Zapada, koja, usljed vlastitog političkog vrijenja, nerijetko oportunizma i redovnih izbora, stalno ostavlja BiH za kraj.&nbsp;Zbog tako planiranog “finala”, istu mantru o reformama i demokratiji, čast izuzecima, i uz stalno iste, korumpirane bh. političare, s kojima djeluje, Evropa gubi bar dio svog kredibiliteta.&nbsp;
Sada kad znamo i da nema “Dejtona 2” niti gradnje novih američkih baza u okruženju (osim one u Albaniji), najmanje što se od Vašingtona i Brisela može očekivati jeste jasna potpora BiH sve do njenog punog članstva u NATO-u, kao što se, uz sve probleme, pomoglo Crnoj Gori i Makedoniji.&nbsp;
Bez toga ostaje “prazan” prostor ruskim sigurnosnim i (panslavenskim) mešetarima, kao i krajnje poduzetnim kineskim investitorima. Brisel, doista, to sve češće kritizira, ali sve manje prevazilazi atraktivnom alternativom umjesto birokratskom direktivom.&nbsp;
I to je jedan od recepata za produženi bosanski javašluk.&nbsp;Bosna i Hercegovina mora postati radionica, a ne pričaonica i ne više poligon velikih riječi, a malih dijela! 
Svakako, ne mjesto pokusnog eksperimentiranja s kozmetičkim prividom uspjeha.&nbsp;
Valja priznati da tolerancija kriminala, koji je bez neovisnog i politički nepristrasnog sudstva postao "domaća životinja" u Bosni, uz svakodnevnu korupciju, prečesto potire značaj mnogih dobrih evropskih deklaracija.&nbsp;
Samo dekriminalizacija, a ne improvizacija, dakle puno sankcioniranje svih prekršilaca Ustava i zakona u BiH, čuva entuzijazam i zdrav duh, kao što jedino i osigurava napredovanje ka EU. Sve ostalo je uglavnom prazna priča, bilo da je evropska ili američka.

BiH treba mjeriti kroz prizmu hoće li se od nje napraviti država svih njenih građana, a ne izopćenih interesa

Kozmetičke reforme

Nermin Haskić popravio je svoj ionako sjajan napadački učinak u srbijanskoj Superligi, postigavši pogodak u jučerašnjoj pobjedi svog Radničkog nad Radom.&nbsp; Golgeter iz Banovića postigao je ove sezone 18 golova u 24 utakmice, što je prosjek kojim se mogu pohvaliti rijetki fudbaleri u Evropi. Prvi je strijelac prvenstva Srbije sa četiri gola više od prvog pratioca Rikarda Gomeša (Ricardo Gomes) iz beogradskog Partizana.
Najviše zahvaljujući našem efikasnom centarforu, klub iz Niša zauzima drugo mjesto na tabeli Superlige Srbije, iza Crvene zvezde, sa čak 18 bodova više od Partizana, jednog od dva vječita favorita svih takmičenja u susjednoj državi.
S obzirom na to da je Radnički ove sezone postigao 52 pogotka u prvenstvu, Haskićev je prosječno svaki treći, što govori da naš internacionalac ima ogromne zasluge za odličan plasman kluba s Čaira. 
Nermin Haskić rođen je 27. juna 1989. u Banovićima, a u dosadašnjoj karijeri nastupao je za banovićku Budućnost i Sarajevo u BiH, za Voždovac i Radnički u Srbiji, za Košice, Žilinu i Ružomberok u Slovačkoj te za Podbeskidzi u Poljskoj.&nbsp;

Napadač Radničkog iz Niša najbolji je strijelac srbijanske lige

Golgeter s Čaira

U svom saopštenju od nekidan, <a href="https://avaz.ba/tag/3789/df">DF</a> postavlja ujedinjenje ljevice kao strateški prioritet. Ma, dajte, bivši drugovi, molim vas, za koga nas držite? Meni se čini za idiote. 

Priča o ujedinjenju ljevice koju nam serviraju je, usudio bih se reći, nevjerovatno bezočna. Isto kao da smo svi maloumni i retardirani. Nema dileme, deefovci nam plasiraju priču o ujedinjenju kako bi pokrili, zamaglili onu važniju odluku njihovog predsjedništva, odluku o koaliranju sa nacionalnim/nacionalističkim strankama. 
Stanite, ljudi, ko je ovdje lud 
Onda nam kao fol tvrde kako ulaze u vlast pod uslovima da se ispoštuju dva principa. Prvi je promjena Ustava i Izbornog zakona, a drugi aktiviranje MAP-a. Što se ova dva principa tiče, svaki bi ih ljevičar potpisao, ali i budali je valjda jasno da SNSD, HDZ i SDA ni na kraj pameti nemaju ideju o pravljenu vlasti koja će funkcionisati na tim principima. 
Naravno, i deefovci to odlično znaju, ali eto, nekako misle da će narod popušiti foru, a moguće i da hoće. To je isto kao da su rekli: “Mi ulazimo u vlast sa jasnim principom da Bosna i Hercegovina bude Republika. To što nam pojedine nacionalističke stranke nikada to neće dopustiti, nije bitno. Bitno je da je to naš princip od koga ne odustajemo dok upravljamo dodijeljenim ministarstvima i resorima.”
Kako nevjerovatno moraš biti drzak da bi bio kontradiktoran koliko je predsjedništvo DF kontradiktorno. Prvo donose odluku o ulasku u vlast s nacionalnim strankama, a onda pozivaju na ujedinjenje ljevice. Pa, stanite, ljudi, ko je ovdje lud? Napuštate sve principe koje je gotovo pa ujedinjena ljevica kroz Bh. blok postavila, a onda, kao, pozivate na ujedinjenje? Ma, daj, bivši drugovi, razgulite. 
Ne mogu vas drugačije gledati nego kao grobare&nbsp;&nbsp;U tom svom perfidnom saopštenju deefovci kažu: "Zapravo pozivamo sve političke organizacije, pojedince, prije svih one socijaldemokratskog opredjeljenja, na okupljanje, okrupnjavanje i zajedničko političko djelovanje, sa jednim vrlo jasnim i preciznim strateškim ciljem, a to je ujedinjenje ljevice u BiH.” 
Ovdje je interesantan ovaj poziv koji se odnosi na “pojedince”. Prizivaju, faktički, pojedince iz SDP-a da im se pridruže u, kako oni kažu, “strateškom cilju ujedinjenja ljevice”. Upravo ste urnisali, srušili, a možda i zauvjek pokopali, ideju ujedinjenja, a sada nas pozivate da se ujedinimo? Nažalost, bivši drugovi, na vas u ovom momentu ne mogu drugačije gledati nego kao na grobare ujedinjenja ljevice koje je trebalo biti najvažnija politička sekvenca u budućnosti ove zemlje.
U svom saopštenju SDA pozdravlja odluku <a href="https://avaz.ba/tag/3789/df">DF-a</a>, nazivaju je zrelom političkom odlukom i dodaju kako je dio Bh. bloka kukavički odlučio pobjeći u opoziciju. Kao da su se skupa dogovarali šta da izjave, član predsjedništa DF-a izjavljuje kako je potez ulaska u vlast “hrabra državnička odluka”. 
Dakle, DF je junački prihvatio ministarske fotelje i obećane resore te je herojski pogazio sve ljevičarske principe, pritom nanoseći snažan udarac ideji da ikada dođe do ujedinjenja ljevice, a SDP i NS su, eto, miševi koji su ukenjali gaće od mogućnosti da budu vlast. Ko se to prepao da bude vlast? Nermin Nikšić? Peđa Kojović? Uh, kakvo grandiozno lupanje po diviziji na kome bi im i Maksim pozavidio. 

Možda Komšić osjeća potrebu da se oduži&nbsp; 
Ako te hvale iz SDA, onda bi se stvarno trebao zabrinuti. Izuzev ako deefovci oduvijek nisu bili SDA-ov satelit, kako se danas često čuje za kafanskim stolovima, u taksijima i na ulicima.
Ustvari, možda je ova odluka i ispravna. Možda stvarno DF treba koalirati sa SDA. Ipak od njihovog sadašnjeg partnera Dragana Čovića često možemo čuti da je Željko Komšić došao u Predsjedništvo zahvaljujući glasovim simpatizera SDA stranke. Možda sada on osjeća ljudsku i moralnu potrebu da im se oduži pa će principijelno biti nepricijepijelan prema Bh. bloku i koalirati s nacionalnim/nacionalističkim strankama. Haj znaj.
Ovu sadašnju situaciju možda je najbolje u svom duhovitom statusu definisala analitičarka Ivana Marić. Ona napisa: “16. 5. 2018. Komšić:&nbsp;“Osovina Čović-Dodik će tražiti satelita u Sarajevu.” 26. 3. 2019. Čović i Dodik našli satelita u Sarajevu, Komšića.” Sve nekako na to vuče.

Intelektualne institucije podvrgavaju se direktnoj upravi države

Film o nekim dobrim vremenima i ljudima

Traktori i milijarde

Šampioni!

U zemlji Ćesira

Snaga navoda!

Ogroman doprinos

Zuzo moja, Zuzana

Svjetsko priznanje za Zeničanku

Čime ga je zadužio?

Uglađeni Bosanac u američkoj seriji

Prostaci i sinovi

Mandat za historiju

Kozmetičke reforme

Golgeter s Čaira

Demokratska fronta – uvreda zdravog razuma

Kolumne

Intelektualne institucije podvrgavaju se direktnoj upravi države

Film o nekim dobrim vremenima i ljudima

Traktori i milijarde

Šampioni!

U zemlji Ćesira

Snaga navoda!

Ogroman doprinos

Zuzo moja, Zuzana

Svjetsko priznanje za Zeničanku

Čime ga je zadužio?

Uglađeni Bosanac u američkoj seriji

Prostaci i sinovi

Mandat za historiju

Kozmetičke reforme

Golgeter s Čaira

Demokratska fronta – uvreda zdravog razuma