<a href="https://avaz.ba/tag/52621/ljilja-sliskovic">Ljilja Slišković</a> paraplegičarka je od svoje 19. godine i osoba za koju nema prepreka. I sama, pa i osobe u njenoj blizini, počesto zaboravi da je osoba s invaliditetom, jer bit svega je da ne sažalijevamo takve osobe, jer invaliditet nije identitet. 

Nakon oporavka poslije teške saobraćajne nesreće, Ljilja se posvetila sportu, a najveća ljubav joj je ronjenje. Ronila je i u ekstremnim uvjetima i druga je žena u kolicima u svijetu koja je ronila ispod leda oko pola sata, i to u Sloveniji, na jezeru Kočevja, sa specijalnom neoprenskom opremom. 

Ove godine već se okitila zlatom na prvom međunarodnom takmičenju u ronjenju na dah za paraplegičare i kvadriplegičare. Uspjela je približiti ronjenje članovim Udruženja paraplegičara i osoba oboljelih od dječije paralize, u čemu su joj pomogli sarajevski ronioci Adi Drnda i Samir Solaković. 

Ali, Ljilja ima i problema koje ne može sama riješiti. Već godinama je u poklonjenim kolicima, pa joj se čini, kaže, da nosi tuđe cipele. Za nabavku novih, koja koštaju barem 10.000 KM, novca nema, a s novim bi bila mnogo samostalnija.

Ako pronađe novac, želja joj je otići na Krim, gdje se u septembru održava i Svjetsko prvenstvo u ronjenju na dah. „Nama osobama s invaliditetom za sreću je potrebno tako malo – samo da imamo razumijevanje okoline!“, rekla je u jednom razgovoru.

Paraplegičarka je od svoje 19. godine i osoba za koju nema prepreka

Slišković: Zlatna na međunarodnom takmičenju u ronjenju

Ljilja Slišković: Invaliditet nije identitet!

Brzo ćemo, radovi su pri kraju, ubrzo otvaramo, konačno će državni <a href="https://avaz.ba/tag/3999/zatvor">zatvor</a> početi s radom, ostale su još samo male tehničke stvari da se riješe, prve zatvorenike očekujemo uskoro, konačno, evo 1. avgusta će zatvor početi s radom, sve je spremno... 

Ovo su samo neke izjave zvaničnika o otvorenju državnog zatvora, najavljenog kao bh. Alkatraz s pet zvjezdica, koje slušamo deset godina.

No, prođe i 1. avgust, a rešetke na kapijama državnog zatvora, koji se prostire na 24.000 kvadrata, ostale su spuštene. Nema ni Alkatraza ni zatvorenika, nema ni upravnika ni čuvara. Samo su zidine.

Državni zatvor, smješten u Vojkovićima kod Sarajeva, izgleda da će sačekati neka bolja vremena i neku bolju političku klimu. Sačekat će i na v. d. upravnika, koji je, kako stvari stoje, posvađao koalicione partnere. Ili će biti Mujo ili Slavo, važnije je, izgleda, od bilo čega u ovoj državi.

A sačekat će i zatvorenici koji leže u zatvorima širom FBiH, a osuđeni su za najteža krivična djela. Na novi, „udoban“ smještaj, na koji je potrošeno skoro 80 miliona KM, od čega su većinom donirana sredstva, sačekat će svi. I država i donatori i zatvorenici.

Više je nego apsurdno da se skoro 13 godina čeka na otvorenje zatvora čiji je kamen temeljac postavljen još 2006. Još je apsurdnije da su prvi ozbiljniji radovi počeli sedam godina kasnije, 2014., a rok za gradnju bio je 24 mjeseca. Mjesec po mjesec, godinu po godinu, zatvor je nakon 13 godina sagrađen, ali sačekat će još jednu, kako stoje stvari, da otvori vrata. Do tada, čekat ćemo neku novu izjavu da sve ide prema planu.

Više je nego apsurdno da se 13 godina čeka na otvorenje kompleksa čiji je kamen temeljac postavljen još 2006.

A đe zatvor....

Golema afera potresa Srbiju! Režimsko-medijski trudbenici ovih dana beskompromisno raskrinkavaju opasnu zavjeru kontra predsjednika <a href="https://avaz.ba/tag/109/aleksandar-vucic">Aleksandra Vučića</a>. Glasine, naime, kruže kako neimenovana folk pjevaljka i stanoviti harmonikaš ne žale zarađenih para za pakleni plan uništenja velikog vođe te vladajuće Srpske napredne stranke.&nbsp;&nbsp; 
„Godinama su pjevačica i harmonikaš obrtali milione na estradi i u TV biznisu, a leđa im je čuvao političar koji se prije nekoliko godina potpuno povukao s javne scene. U toj svojoj zajedničkoj firmi oni fiktivno zapošljavaju ili angažuju na izmišljenim projektima javne ličnosti koje se eksponiraju izjavama protiv Vučića i njegovih saradnika.“ Vjerujte mi, baš ovako piše.

I dok na domaćem terenu herojski ratuje protiv glazbeno-opozicionih snaga udruženih sa stranim plaćenicima, srbijanski predsjednik u Bosni i Hercegovini stoji zadivljujuće stabilno. Počasnim nagradama nedavno je okićen u Bijeljini, Drvaru, Sokocu. Poštovanje okoline izaziva zbog nesebične brige za golubove i sirotinju.&nbsp;Zato što pasivnim krajevima obeća(va) humanitarnu i političku pomoć, milionske donacije i infrastrukturne sanacije. Gotive ga narodne mase jer je prevalio trnoviti put od nekadašnjeg nosača gajbi do nedodirljivog vladara i državnog upravnika. Na kraju krajeva, naročito slobodarski Sokolac ne bi smio zaboraviti Vučićevu predratnu i ratnu ulogu unutar zone odgovornosti zloglasnog sarajevsko-romanijskog korpusa BPC, ali to je već neka druga tema.

Sarajevski sociolog dr. Dino Abazović upozorava da se BiH odavno ne citira kao subjekt, nego kao objekt određenih politika. U malignom projektu takozvanog „objektiviziranja“ društvene stvarnosti moguće je, eto, da beogradski zvaničnici, jednako kao i autoriteti u Zagrebu, bh. geografiju učestalo koriste za ostvarenje prljavih unutrašnjopolitičkih ciljeva.&nbsp;Potpuno je, stoga, svejedno slijede li obračuni sa pjevaljkama i harmonikašima u Srbiji, ili jugoslovenčinama i komunjarama u Hrvatskoj, računi će se zvanično fakturisati Sarajevu. A počasne titule, poput friških Vučićevih, tek su začini za dodatno zakuhavanje bosanskohercegovačkog lonca.&nbsp;&nbsp;

Bh. geografiju učestalo koriste za ostvarenje prljavih unutrašnjopolitičkih ciljeva

Nečasne titule

Na goraždanskoj političkoj sceni i u sali Skupštine BPK i do sada je bilo turbulentnih vremena, uzavrelih strasti i žučnih diskusija, njome su prodefilirali i znalci i neznalice, obrazovani i nepismeni, ali 31. juli ostat će upamćen kao dan kada je prvi put u parlamentarnoj raspravi, umjesto argumenata, upotrijebljena sila.&nbsp;&nbsp; 
Zastupnica Liberalne stranke <a href="https://avaz.ba/tag/72919/daliborka-milovic">Daliborka Milović</a> flašom je gađala kolegicu iz Demokratske fronte, predsjedavajuću Skupštine Editu Velić. 

Vijest koja je munjevito obišla sve portale u državi, ali i van nje, zgrozila je sve koji su gledali mučne prizore napada, a potom i seoske svađe na mjestu na kojem se kreiraju i donose zakoni i odluke i odlučuje o sudbinama hiljada ljudi. 

Zašto je flaša poletjela i nervi otkazali baš na tački dnevnog reda u okviru koje se birao Nezavisni odbor za izbor policijskog komesara, vjerovatno će pokazati vrijeme, ali i istraga. 

Vrtoglavi uspon s malom Liberalnom strankom Daliborka Milović doživjela je zahvaljujući SDA i partijama koje su u njoj tražile koalicionog partnera, tako da je u Skupštini BPK već četvrti mandat. Istovremeno je i delegat u Domu naroda PFBiH.

Prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo, samo od 2015. do kraja 2018. godine njena primanja su iznosila oko 200.000 KM. Rođena je 7. juna 1973. u Višegradu.

Video u kojem Milović gađa predsjedavajuću Skupštine BPK zgrozio javnost

Milović: U Skupštini već četvrti mandat

Daliborka Milović: Umjesto argumenata flaša

<a href="https://avaz.ba/tag/113/kolinda-grabar-kitarovic">Kolinda Grabar-Kitarović</a> često pokazuje ozbiljne poremećaje u ponašanju. Stanje naročito postaje kritično tokom njenih islamofobičnih kriza. Nerijetko, tako, predsjednica umjetnih trepavica na turnejama po bijelom svijetu progoni mudžahedinske teroriste, s posebnim akcentom na bosanskohercegovačke spavače. Zatucana ksenofobijom, KGK demonstrira balkonsku ograničenost, ali i to da vicevi sa neprirodnim plavušama u najekstremnijim slučajevima nisu zajebancija, nego notorna činjenica. Zbilja je, stoga, nepotrebno iznova cijediti fekalije koje umije prevaliti preko jezika.&nbsp;&nbsp; 
Ne može se, znate, biti malo fašista. Ili jesi ili nisi. U Jerusalemu, dakle, KGK je konkretno dokazala da je beznadežno ograisala. S Pantovčaka plavka kliče, za dom spremna, poglavniče!
Militantnu navijačicu, ljubiteljicu golih tijela nogometaških, Grabarku s Grobnika što je svršila u mokrom Macronovom zagrljaju, a Putinu usred svečane lože koketno montirala zadnjicu pred facu, nastupajuće jeseni i zime očekuje neizvjesna borba za novi mandat. Zato ćemo se do kraja sezone još naslušati mnogih gadarija. I naknadnih demantija, pride. Jer, ulizivanje desničarima svih zemalja omiljena je disciplina političkih hulja željnih vlasti. 

Samo su naivni, naravno, očekivali da će recentnu komemoraciju Holokausta hrvatska predsjednica iskoristiti kako bi se jevrejskim domaćinima ponizno izvinila za ustaška zvjerstva. Za zločince i ubice - paveliće, luburiće, šakiće, artukoviće, miloše, francetiće... Za gasne komore i streljačke vodove. Za Jasenovac i Gradišku Staru, Jedovno i Lepoglavu. 

Kažem, samo su naivni očekivali da će KGK pokazati barem zrnce pijeteta prema nedužnim žrtvama ustaškog terora. Čiji mentalni nasljednici, nažalost, presudno određuju rezultate izbora u susjedstvu. Jer, glasanjem za aktuelnu kageka, hrvatska desnica zapravo oživljava tekovine endeha. A Bosna i Hercegovina, ovdašnji Bošnjaci, samo su stroga kolateralna šteta. I poželjna meta za nove uvrede sa demantijem.

Samo su naivni očekivali da će KGK pokazati zrno pijeteta prema nedužnim žrtvama ustaških koljača

Čvaka s Pantovčaka

Fudbalski reprezentativac BiH <a href="https://avaz.ba/tag/2809/haris-duljevic">Haris Duljević</a> (25) predstavljen je kao novi igrač francuskog prvoligaša Nima, gdje je stigao iz njemačkog drugoligaša Dinamo Drezdena. 

To je svakako veliki korak naprijed u njegovoj igračkoj karijeri, od kojeg će putem FIFA fonda solidarnosti koristi imati i bh. klubovi u kojima je napravio prve fudbalske korake i sazrijevao za evropsku scenu. Olimpik, Čelik i Sarajevo podijelit će 35.000 eura.

Potpisao je trogodišnji ugovor, a za novi tim debitirat će 11. avgusta protiv prvaka Francuske PSG-a.

Haris Duljević rođen je 16. novembra 1993. godine u Sarajevu. Fudbalsku abecedu naučio je&nbsp;u sarajevskom Novom Gradu, da bi 5. avgusta 2009. bio preregistriran za FK Olimpik, ugovorom o poslovno-tehničkoj saradnji. Igrao je i za Čelik, odakle se vratio na sarajevsku Otoku. Od 1. jula 2014. kao slobodan igrač prešao je u FK Sarajevo, gdje je proveo tri godine, da bi potom otišao u Drezden, također bez odštete.
 
Za A-reprezentaciju BiH debitirao je 2016. godine i do sada je odigrao 19 utakmica u kojima je postigao jedan gol.

Transfer u Nim veliki je korak naprijed u njegovoj igračkoj karijeri, od kojeg će koristi imati i bh. klubovi

Duljević: Za Nim će debitirati 11. avgusta protiv PSG-a

Igrač za velike domete

Čovjek uči dok je živ. K'o u onom poznatom sarajevskom filmu, svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje. U skladu sa navedenom školom mišljenja, tek nedavno smo u gomili besmislenih budžetskih institucija (osnovanih za zbrinjavanje familije i stranačkih podobnika) otkrili Državnu regulatornu agenciju za radijacijsku i nuklearnu sigurnost, jednostavnije DARNS. 
Po ustaljenom dejtonskom šablonu, DARNS-om rukovodi i komanduje direktor iz reda jednog od tri konstitutivna naroda. Direktor ima i pripadajuće, nacionalno izbalansirane zamjenike. U DARNS-u radi dvadesetak stručnjaka. Regrutovano je sedam-osam službenih automobila. Državnim proračunom DARNS se na godišnjem nivou finansira sa cirka milion maraka. Kako je red i običaj, pare se spiskaju na plate, službene telefone, odvojene živote, tople obroke, hladne napitke, dnevnice... I da ne zaboravimo, DARNS je političko-geografski decentraliziran na tri lokacije. U Sarajevu, Banjaluci i Mostaru. 

Nego, zašto uopće dangubiti, to jest rasipati dragocjenu energiju na raspravu o instituciji za koju većina bh. građana i ne zna da postoji negdje u budžetskom zatišju? Rekreativnim surfajanjem po internetskim bespućima teško je doznati identitete trudbenika situiranih u, kako se ono kaže, Državnoj regulatornoj agenciji za radijacijsku i nuklearnu sigurnost. 

Pojma, dakle, ne znam ko su anđeli-stražari koji nas junački čuvaju od mogućih černobilskih scenarija i zlih radioaktivnih sila, ali zato pouzdano tvrdim da su uhljebljeni u DARNS-u dosljedno ignorirali prekjučerašnji građanski protest koji je organiziran povodom najave režima u Zagrebu da hrvatsko-slovenački nuklearni otpad istovari na bosanskohercegovačku granicu. 

Ispred Hrvatske ambasade okupilo se tek petnaestak savjesnih ljudi. Nesavjesni su imali ranije preuzete obaveze. Ne bih solio pamet, ali sramotna je naša kolektivna nezainteresiranost za važne teme poput aktuelne <a href="https://avaz.ba/tag/18078/trgovska-gora">Trgovske gore</a>. Autor ovih redova najkonkretnije dokazuje tačnost dotične konstatacije. Za sve ostalo obratite se - da utvrdimo gradivo - Državnoj regulatornoj agenciji za radijacijsku i nuklearnu sigurnost.&nbsp;

Za sve ostalo, obratite se Državnoj regulatornoj agenciji za radijacijsku i nuklearnu sigurnost

Trgovska mora

Odluka ministra za saobraćaj u Kantonu Sarajevo <a href="https://avaz.ba/tag/57754/adnan-steta">Adnana Štete</a> da se sanacija dotrajalih pružnih prijelaza, ali i cesta radi noću, naišla je na oduševljenje brojnih građana.&nbsp; 
Time je ministar želio smanjiti gužve u špicama, a s radnicima je bio na terenu i u noćnim satima, što je novina u odnosu na njegove prethodnike. 

Zahvaljujući Šteti i Vladi KS, Sarajlije će se uskoro voziti i u 25 novih trolejbusa. To će biti prvi put nakon Sarajevske olimpijade da građani dobiju nova vozila na korištenje, jer su do sada uvijek kupovana polovna.

Šteta je započeo i rekonstrukciju brojnih saobraćajnica, a hoće li nastaviti s projektima koji su u interesu građana, ostaje da se vidi.

Adnan Šteta rođen je 1980. godine u Mostaru. Ekspert je iz oblasti ekonomije s velikim iskustvom u segmentu kriznog menadžmenta i prodaje. Kao konsultant je radio s velikim svjetskim konsultantskim kućama.

Šteta uspio da prvi put nakon Sarajevske olimpijade građani dobiju nova vozila na korištenje

Ministar za promjene

Haman k'o da mu je stranka babovina, <a href="https://avaz.ba/tag/220/bakir-izetbegovic">Bakir Izetbegović</a> zvanično je odlučio i naredne četiri godine zadržati fotelju predsjednika SDA. „Imam namjeru ostati na čelu SDA još jedan mandat, i vjerujem da ću biti podržan od članstva“, povjerio se tokom gostovanja na stranicama „Avaza“. 
Preostaje, dakle, da strogo kontrolirani delegati na septembarskom Kongresu vladajuće interesne grupacije formaliziraju šefove želje te kolektivno potvrde jedinstvo snage naroda. 

U međuvremenu, Izetbegović će pođoniti svog turskog idola, dodatno učvrstiti lidersku poziciju, ukinuti statutarnog zamjenika predsjednika te pripremiti glasačku mašineriju za definitivno eutanaziranje unutarstranačke opozicije. Stoga se sa nestrpljenjem očekuje frontalni kongresni napad na nestabilne položaje kadrovskog klana Denisa Zvizdića. Govori se kako će egzekucija naciljanih biti nemilosrdna, ali budući da dotična problematika duboko zalazi u sferu privatnih nesporazuma posvađanih familija, tamo se fakat nije civilizirano petljati. 

Osim generalne probe za predstojeću inauguraciju velikog vođe, Glavni odbor SDA sa vikend sjednice poslao je i prijeteće poruke svojim glavnim koalicionim partnerima. SNSD i HDZ optuženi su za rušenje države, antiustavno djelovanje, neprihvatljive ucjene i opasne podvale. Razumljivo, <a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Milorad Dodik</a>&nbsp;i D<a href="https://avaz.ba/tag/525/dragan-covic">ragan Čović</a> nisu ostali dužni. 

Preko posilnih glasnogovornika žestoko su odgovorili jednakim uvredama, klevetama i ultimativnim zahtjevima. Nakon brutalne razmjene saopštenja i saopćenja, stanje je potpuno izmaklo kontroli postajući neopišljivo. U skladu sa ranije preuzetim obavezama rasturanja ovo malo Bosne i Hercegovine koliko je jedva (pre)ostalo.

Sudeći prema raspoloživim saznanjima, od kakve-takve državne te prihvatljive federalne vlasti u naopako sklepanom savezu SDA-SNSD-HDZ zadugo nema ništa. Jer tragična trojka u svemu se ne slaže! Izuzev da na svakom buvljaku interes bh. građana isporuči za stranačko-privatni račun. To se stručno zove fiskalizacija kanalizacije. I originalni je patent bosanskohercegovačke političke pameti.

Tragična trojka u svemu se ne slaže!

Saopćenja i saopštenja

Načelnik općine Rudo <a href="https://avaz.ba/tag/36933/rato-rajak">Rato Rajak</a> još je jednom pokazao da BiH može biti sretna zemlja. S članovima porodica žrtava koje su obilježile Dan sjećanja na 101 ubijenog stanovnika Rudog, Rajak je ponovo podijelio tugu, prošetao u tužnoj koloni i sa starog mosta koji povezuje obale Lima u rijeku spustio cvijet.&nbsp; 
- Bio bih ponosan na Rudo i Ruđane da su uspjeli u vremenu nesretnog rata i teških iskušenja sačuvati punu ljudskost prema svojim sugrađanima i komšijama, mir pred Bogom, vlastitu čast, obraz i savjest – poručio je Rajak.

Nije prvi put da svojom direktnošću i ljudskošću Rajak iz malog Rudog pošalje lekciju cijeloj državi, ali činjenica da su ovakvi istupi političara vrlo rijetki pokazuje u kakvom se glibu nalazimo, te da će još mnogo Lima proteći dok ne shvatimo da je put ka boljoj budućnosti naše djece trasiran upravo istinom i saosjećanjem za bol svojih komšija. 

Hoće li Rajak opstati u ovakvoj državi i hoće li rajaka biti u svim njenim dijelovima, ovisi o broju ruku koje su spremne da budu pružene i da ponesu barem jedan cvijet do svih rijeka, jama i vrtača nad kojima smo ginuli.&nbsp;

Rato Rajak rođen je 18. februara 1962. godine u Rudom. Po zvanju je diplomirani inžinjer arhitekture. Oženjen je i otac je četvero djece.&nbsp;

S članovima porodica žrtava koje su obilježile Dan sjećanja na 101 ubijenog stanovnika Rudog, Rajak je ponovo podijelio tugu

Rajak: U tužnoj koloni s porodicama žrtava

Čast, obraz i savjest

Stara mudrost kaže da je u politici neobično važno odabrati pravi moment za odluku o povlačenju. Na Balkanu, međutim, običaji su takvi da Murta nikad neće sjahati, a Kurta uzjahati, već beskonačno zajednički jašu dok obraz potpuno ne odrveni poput zadnjice u sedlu. 
Za bolje razumijevanje navedene problematike razlozi finansijske prirode doda(t)na su i neizostavna vrijednost, ali presuđujuću okolnost ipak predstavlja potreba pojedinca da vječno kreira društvene događaje, čak i onda kad dosadi i Bogu i narodu.
Klasičan primjerak izraubovanog političara koji uporno ne pristaje na humano preseljenje u penzionersku anonimnost jeste Zlatko Lagumdžija. 
Sjećate se, to je onaj lik što se nekidan na N1 hvalio slučajnim susretom sa Bakirom Izetbegovićem k'o da je, nebudiprimijenjeno, kafenisao lično sa rahmetli Nelsonom Mandelom. 
Ni nakon trideset godina tumaranja bespućima bosanskohercegovačke zbiljnost nekadašnji lider Socijaldemokratske partije BiH nije se zasitio veličanja, promoviranja i nametanja vlastitog sebe kao neprikosnovene moralne horizontale. 
Svaki novi medijski nastup Lagumdžija odgovorno (zlo)upotrebljava za dodatno moralno propadanje. 
Prošle je hefte uobičajene klevetničke plotune kojim zasipa položaje svoje bivše partije oplemenio i nekonvencionalnim bojnim otrovima. Tako je SDP-ovce Ivana Bobana i Lanu Prlić, benignu omladinu kojoj Lagumdžija prije može biti dedo nego babo, valjda samo na osnovu prezimena upisao među baštinike ratnozločinačke politike „Herceg-Bosne“. 
„U moje vrijeme potpredsjednici SDP-a bila su oba Komšića, a danas su to Boban i Prlić“, ispljunuo je zlat(k)ousti u kameru. Iako se friški nacional-šovinista nije naročito zadrža(va)o na Komšićima, tačno bi korisno bilo da nas je barem podsjetio kako je nesimpatične prezimenjake svojevremeno nabio nogom iz SDP-a. Prvo starijeg Ivu, a potom mlađeg Željka. 
A možda je, kažem, pametnije ništa ne barkati. Da intenzivnije ne zasmrdi. Jer, ko bi rekao da jedna obična kafa djelimično civiliziranog insana može preves(la)ti u primitivnog hajvana. Jadni su putevi Gospodnji.&nbsp;

Je li jadno, prijatelju?

Među zvaničnicima i članovima porodica žrtava opsade Žepe, koji su u subotu otvorili&nbsp;&nbsp; Memorijalni centar u nekadašnjoj „zaštićenoj zoni“ UN-a, bila je i Esma Palić, supruga legendarnog komandanta i heroja Avde Palića. 
Priča Esme i Avde Palića je priča o ljubavi i požrtvovanosti, ali i borbi za svoj narod i 
pravdu, tokom koje je Avdo dao svoj život, a Esma je nastavila.&nbsp;Delegacija Žepe, koju su činili Avdo Palić, Mehmed Hajrić i Amir Imamović, na pregovore sa zločincem Ratkom Mladićem otišla je svjesna da riskira živote, ali i da je to cijena izlaska stanovništva iz enklave.&nbsp;&nbsp;Nadljudskim naporima Esma je, sama podižući kćerke Semru i Nejlu, sama vodila i dugogodišnju bitku da pronađe posmrtne ostatke voljenog supruga. I uspjela je.
- Emocije su uvijek prisutne, ali čovjek mora naučiti da živi s onim što je preživio. Živim danas, ali ne zaboravljam ono što je bilo prije – poruka je u kojoj je Esma Palić tokom otvaranja Memorijalnog centra u Žepi sažela sve.

Heroina ženskog srca

Od izbora Mirka Šarovića za predsjednika Srpske demokratske stranke, na političkoj sceni, posebno u RS, vri kao u košnici.&nbsp; &nbsp; Prekaljeni politički lisac nametnuo je svoj tempo, preuzeo medijsku inicijativu i bez kompleksa otvara teme i nudi rješenja, pokazujući tako respektabilnu vitalnost i svježinu. 
O tome najbolje svjedoče neočekivano nervozne reakcije iz suparničkog SNSD-a i njegovih satelita. Udicu koju je zabacio Šarović uhvatili su u letu, računajući da će baražnom paljbom po „izdajničkim“, „antisrpskim“, „pronatoovskim“ i „probosanskim“ stavovima „Bakirovih sluga“ bez problema i otpora jednom zauvijek ušutkati novog predsjednika SDS-a, a SDS još više gurnuti prema političkom ponoru i nestanku.
Ništa se, međutim, od toga za sada ne dešava. 
Šarović je ostao čvrst u stavu da se Milorad Dodik pokazao kao loš diplomata i trgovac i da je pogriješio kada je u Predsjedništvu BiH potegao pitanje vitalnog interesa za Pelješki most. 
Također, vješto je zarezao u SNSD-ovu bolnu ranu devetomjesečnog neuspjeha u formiranju Vijeća ministara BiH. Štaviše, pored živog Dodikovog kandidata Zorana Tegeltije, Šarović se samokandidirao za mjesto budućeg šefa državne vlade.
Naravno, i Šarović zna da su njegove akcije ograničenog dometa i da SDS s rukama kojima raspolaže u Parlamentu BiH realno nema velike šanse za ostanak u Vijeću ministara. Ali, to, čini se, i nije bio njegov primarni cilj.
On je svojim političkim manevrima anemični SDS vratio u centar političkih zbivanja, a sebe osobno je nametnuo kao političara koji se može ravnopravno nositi s Dodikom i njegovim robusnim stilom. Za mjesec dana na čelu SDS-a, reklo bi se, i više nego dovoljno.

Šarovićeva udica

Konferencija CONNECTO u Mostaru okupila je 160 preduzeća, uspješnih privrednika iz bh. dijaspore i BiH, što će rezultirati saradnjom i međusobnih uvezivanjem. Poseban naglasak bio je na potencijalne investicije i brojnu bh. dijasporu koja predstavlja pozitivan primjer kako se stečeno znanje i iskustvo u inozemstvu može prenijeti u BiH.&nbsp;&nbsp; A glavni „krivac“ za to je INTERA Tehnološki Park neprofitna i nevladina organizacija osnovana 2011. godine s ciljem poticanja i podupiranja razvojnih privrednih procesa u regiji Hercegovine. A posebno Vedran Šimunović, izvršni direktor. 
Kontinuirano se educiraju mladi, nezaposleni, ali i ljudi s dugogodišnjim poslovnim iskustvom kako bi, prateći trendove, opstali u savremenom poslovnom svijetu. Implementiravši više od 20 različitih projekata domaćih i stranih donatora, INTERA TP je stekao iskustvo kojim je postao pouzdan partner u stvaranju boljeg poslovnog okruženja za sve bh. građane.
U svojoj ponudi imaju širok spektar usluga kojima nude odgovore na gotovo sve izazove savremenog poslovnog svijeta. Pravo su mjesto ukoliko vam treba savjetovanje i pomoć pri pokretanju vlastitog preduzeća. Posebno je uspješan program edukacija iz CNC tehnologija tokom kojeg su stvorili kvalitetne kadrove koji s lakoćom pronalaze zaposlenje na turbulentnom tržištu rada.

Samo pozitivne stvari

Nekada davno naletih na tekst, godinama već sam pod dojmom njega, napisa ga Dragan Bursać, a naslovljen je sa „Treće strijeljanje dječaka Petra iz Konjica“. Dragan je za ovaj tekst višestruko nagrađivan, i ne bio, teško je to štivo čitati, a da ti svaki atom u organizmu ne vrisne.&nbsp;Da bi priča sedmogodišnjeg dječaka Petra bila posebna, drugačija, potresnija od drugih, morali su ga strijeljati više puta, nije bilo dovoljno jedno strijeljanje.&nbsp;&nbsp;
Specijalci u noći 
A ovako je to bilo.
U julu 1992. godine šestorica pripadnika Specijalne policije iz sastava Interventnog voda Stanice javne sigurnosti Konjic, dugo im je ime, ali je značajno, jer naglašava da nije riječ o nekoj odmetnutoj, paravojnoj formaciji, nego o zvaničnim strukturama bezbjednosti, dakle - ti zvanični Specijalci u noći, bez ikakvog povoda, iz stana izvode porodicu Golubović, supružnike Đura i Vlastu, te njihova dva sina, sedmogodišnjeg Petra i petogodišnjeg Pavla.&nbsp;Porodica je ugurana u automobile i odvedena prema selu Spiljani. U šumarku pokraj ceste Specijalci postrojavaju porodicu Golubović. Kakve li su u tom času misli u dvije male dječačke glave teško možemo dokučiti. U postrojenu porodicu Specijalci ispaljuju rafal. Više rafala. Desetine metaka. 
Sigurni da je cijela porodica pobijena, zadovoljni obavljenom zadaćom, Specijalci sjedaju u automobile i odlaze. No, sudbina je htjela da od svih tih ispaljenih metaka niti jedan ne pogodi dječaka Petra. On leži miran ispod tijela svojih roditelja, stežući za ruku svog beživotnog mlađeg brata, petogodišnjeg Pavla. Vjerovatno je Petar kao stariji brat osjećao odgovornost da štiti Pavla, zato ga tako snažno stišće za podlakticu. 
Kada je bio siguran da su zlikovci otišli, Petar se izvlači ispod tijela svojih roditelja, vjerovatno doziva svoju mamu Vlastu, svoga oca Đura, svoga malog brata Pavla, drmusa ih, ljulja, plače nad njima.&nbsp;Čitav svijet mu je srušen, pa tako uplakan mali Petar kreće niz cestu. Ubrzo nailazi na rampu, policijski punkt i vjerovatno tada misli da je spašen. Ispričao je dežurnim policajcima šta mu se desilo, a oni radiovezom obavještavaju zlikovce kako se trebaju vratiti jer posao nisu obavili kako treba. Reklamacija na obavljeni posao je ozbiljno shvaćena, pa ubrzo na punkt dolaze šestorica pripadnika Interventnog voda.&nbsp;Kakve li su sada misli u maloj glavi dječaka Petra kada ga isti zlikovci, koji su mu maločas ubili mamu, tatu i brata, ponovno stavljaju u automobil? Šta li mu oni govore u automobilu? Da li ga tješe? Ili mu otvoreno govore da će ovaj put biti precizniji? Ili se smiju? Ili ne obraćaju pažnju na njega i svađaju se zbog toga što su morali da se vrate jer neko od njih nije bio precizan? 
O ovome se ne smije šutjeti
Bože, šta li je u maloj glavi dječaka Petra!?
Automobil se zaustavlja u mjestu Begin Vir. Ovaj put zlikovci uspješno ispunjavaju normu. Sedmogodišnji dječak Petar pada pod smrtonosnim rafalom. Izrešetan.
Kao što je važno zapamtiti ime ovoga dva puta strijeljanog dječaka, jednako tako, možda i važnije, je zapamtiti imena zločinaca od kojih neki možda hodaju među nama. Za zločine u Konjicu i okolini, a koji su kao rezultat imali nestanak gotovo cjelokupne srpske populacije iz ovog dijela Hercegovine, su uhapšeni i osuđeni: Macić Miralem, rođen 1961., Nikšić Šefik, rođen 1945., Alikadić Adnan, rođen 1962., Pirkić Mitko, rođen 1962., Ćosić Safaudin, rođen 1974., Cakić Muhamed, rođen 1968., Hebibović Ismet zv. Broćeta, rođen 1956., Balić Redžo, rođen 1952., Lukomirak Hamed, rođen 1971., Padalović Almir, rođen 1968., Jusufbegović Sead, rođen 1941., Ćibo Senadin, rođen 1967., Ramić Agan, rođen 1962. i Ramić Esad, rođen 1966.
Dragan Bursać sastavlja poetičnu i bolnu konstrukciju kada piše da se o ovome ne smije šutjeti, jer je šutnja „treće strijeljanje dječaka Petra.“ Živa istina, Dragane.

Kada je bio siguran da su zlikovci otišli, Petar se izvlači ispod tijela svojih roditelja, vjerovatno doziva svoju mamu Vlastu, svoga oca Đura, svoga malog brata Pavla, drmusa ih, ljulja, plače nad njima

Dječak Petar neće biti strijeljan treći put!

Poruku kako suvišne, znači često pogrešne riječi treba eliminirati bez ikakve zadrške, pronašao sam onomad na Facebook profilu naše multilingualne orjentalistice Jasne Šamić, koja je u Parizu objavila novi roman “Zemlja lutajućih duša” (Les contrées des âmes errantes), posvećen Bosni, naravno. Jasna je citirala Mirka Kovača koji je se u nekom eseju ili romanu prisjetio na šta ga je upozoravao Danilo Kiš: "Čuvaj se suvišnih riječi, tamani ih kao gamad".
Pobjednici i gubitnici
Za mene će zato još dugo biti fenomenologija kako u Bosni prihvataju riječi koje dolete s ove, surovije, opasnije strane Atlantika, gdje se ne obaziru na (evropsku) tradiciju, niti imaju vremena uživati u hedonizmu vlastite historijske umišljenosti. 
Bez suviše uvoda: Onomadne riječi mladog republikanskog kongresmena, (rodjenog 1978.) bivšeg vojnog pilota i poptpukovnika američke vojske Adama Kinzingera aterirale su donekle na pogrešnu bosansku livadu. A odmah su i namjerno politički iskrivljene; reklo bi se, dodata su im “krila” da mogu letjeti po bosanskim političkim vrletima, kako kome drago.&nbsp;
Analizirajmo dakle na kratko poruku ovog američkog kongresmena, odbacujući sve nepotrebne, samozavaravajuće riječi bosanskih tumača jasnih američkih poruka.&nbsp;&nbsp;Kinzinger se naravno nije nimalo šalio sa upozerinjima koje je odaslao ravno u balkanski djavolji trougao, izmedju Beograda, Banjaluke i Sarajeva. Naime, ovaj je Amerikanac preko Bosne dostavio još jednu poruku Rusima, jer prošle je sedmice Odbor za vanjske poslove Zastupničkog doma u Vašingtonu održao saslušanje pod naslovom: “Ruski napadi na (američke) izbore dezinformacijama: Lekcije iz Evrope“.
Ono što je Kinzinger rekao na račun političke opcije koju personalizira Milorad Dodik (SNSD i ostali), u manjem bh entitetu (RS), ali i u Sarajevu, gdje god seže njihova zona političkog i ekonomskog ujecaja u svebosanskom kartelu vlasti, “dodikovce” je potvrdilo kao glavne kočničare bosanskog progresa. Nema sumnje, njegove američke sankcije su zaslužene i, one se nastavljaju, unatoč svim Dodikovim lobističkim naporima u Vašingtonu. Dodik je i dalje gubitnik s ove strane Atlantika.
Ali, nisu ni pobjednici oni koji su odmah proglasili Kinzingerove riječi bosanskom panaseom (“panasea” – latinski “politički lijek za sve”). Jer, u Bosni i Hercegovini nema napretka sve dok se nastavlja korupcija, svuda, od intelektualnog duha i kulture do religije, dakle i u domenima u kojima bi se čovjek najmanje nadao.
Sad kad su skoro potrošene i politčke fraze o dobrim i lošim muslimanima, onima koji idu u džamiju ili ne, o patriotama, koji stalno govore o krivici drugih, dok pune vlastite džepove privatizirajući državu – od banaka do medija preko kadrovskih sećija, najveća nacionalna stranka Bošnjaka (SDA) pozdravila je Kinzingera kao spasioca, koji kao “spašava” njihovu viziju Bosne?! A nije tako, ni najmanje.
Korupcija - neprijatelj broj jedan
To što je Kinzinger spomenuo genocid u Bosni i Hercegovini i upro prstom u sljedbenike ideologije odgovorne za to, koji sada sprečavaju NATO put BiH (kako piše i u priopćenju SDA), ne znači da ovaj, niti jedan drugi američki kongresmen, koji s vremena na vrijeme spomene Bosnu – amnestira one koji od bosanskog stradanja često prave maglu za prikrivanje vlastitog lopovluka; onog što je politički i ekonomski truhlo, poput “Aluminja” i mnogih drugih “aluminija” iz uništene bh.industrije. I, onoga što je u njihovim rukama uvelo, uključujući cijelu jednu mladu generaciju u proteklih četvrt stoljeća.
Zato je njihova žalopojka o “fabriciranoj slici stanja u BiH”, koju širom Amerike, portretiraju plaćeni Dodikovi lobisti (uistinu to rade) neadekvatna platforma, da se, kako insistiraju u SDA “na temelju istine (i) patriotske snage ujedine i ohrabre”, svi oni koji bi “zajedno pokrenuli snažnu inicijativu za zaštitu interesa države BiH i napredak na polju euroatlantskih integracija". A pri tom ništa o vlastitoj korupciji!?
Providna je to namjera, da se vlastiti nerad, odbrana interesnog status-quoa i odavno već – skoro nikakva reputacija u Vašingtonu – prikopča uz ovu Kinzingerovu, inače samo još jednu preciznu američku analizu stanja u Bosni i Hercegovini.
Zahvaljujući naporima Amerikanaca bh.porijekla, ponajprije okupljenih oko već toliko puta pominjanog ACBiH (Advisory Council for Bosnia and Herzegovina), ali ne samo njih, već i drugih vidljivih i “nevidljivih” znalaca koji s obje strane Atlantika zbog sve agresivnije Rusije i ekonomski nepredvidive Kine brane američke vrijednosti (preko Bosne, Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Kosova), glas Bosna i Hercegovine se još čuje u glavnoj političkoj metropoli svijeta. Još uvjek, pretežno na pravi način.
Doduše, u Vašingtonu ne vole pretjerivanje i prenaglašeno apostrofiranje pojedinaca, koji od svog patriotizma prave lokalnu karjeru, ime i slavu, ili (opravdano) dobijaju javna priznanja na temelju medijskog interesa za njih. Pred nama su izuzetno važna i teška globalna geostrateška pomjeranja, koja sigurno prevazilaze znanje mnogih lokalnih “igrača” i posebno njihovu sasvim ograničenu moć.
Uostalom, kongresmen Kinzinger ovaj put nije govorio samo o Bosni, već o cjelom Balkanu. 
U Kongresu je ispričao kako se već sreo sa predstavnicima iz svih balkanskih krajeva:“Svi su, bez izuzetka rekli, da su Sjedinjene Države jedini partner koji s njima čvrsto stoji protiv Rusa,” rekao je. Nije on ovaj put ulazio u to, koji su ga to Balkanci i Bosanci, "naravno" - slagali, a kojima je stvarno stalo do NATO-a i Evropske unije. Bez obzira na “afirmativnu” priču ta imena Amerikanci odlično razaznaju.
Jer, on kao i svih dvadeset kongresmena i tri senatora koji su članovi tzv. bosanskog “kokusa” (Bosnian Caucus), grupe prijatelja Bosne i Hercegovine u američkom Kongresu - primaju redovne i precizne obavještajne izvještaje, ko šta govori, piše i radi u Bosni i Hercegovini; ne trebaju im Dodikovi lobisti, pa čak ni prijatelji, da ih o svim tim trendovima izvjeste. Američka ambasada u Sarajevu odlično radi svoj posao, kao i sva američka predstavništva u komšiluku.
Evropska avlija - Geteove riječi&nbsp;Ne treba zaboraviti da se Kinzinger ovaj put požalio Kongresu kako je Evropa, na neki način - digla ruke od Bosne, naglašavajući (opet) kako Bosna nije američka, već je evropska avlija.&nbsp;
A te nedoumice, pa i prepucavanja, valja se prisjetiti, u svojoj suštini nikad nisu bile dobre vijesti za Bosnu.&nbsp;Budimo realni, na stranu romantika, jer svijetom vlada real-politika! Odbacimo znači suvišne riječi, uključujući i znanu patetiku stereotipa o Americi i ostatku svijeta – o priči kako Amerika sve može sama, jer je objektivno najjača. E, pa ne može!&nbsp;&nbsp;Odavno već niko ne “dobija grip, kad američki predsjednik kihne”, a CNN, koji je sve to amplificirao nije više “16-ta članica Vijeća sigurnosti UN-a”; s Trampom je to samo još više izašlo na vidjelo. Medjutim, važna je mapa činjenica: gdje su skretanja, a gdje opasne okuke na putu ispred nas? 
U Sarajevu se o tome malo govori, a malo je i autentičnih medijskih informacija iz prve ruke, ne recikliranih. Jedino Al-Jazeera Balkans (AJB) iz cjele Amerike ima jednog jedinog dopisnika, iz Vašingtona, iako se iz Beograda i Zagreba (kao da od njih sve zavisi ?!) za AJB redovno javlja njih barem deset.
Mnogo je toga za javiti, ali edna stvar zaslužuje da se ponovi bez obzira što smo o tom već pisali, iako oko druge teme. 
Adam Kinzinger nije baš obični republikanac, ali jeste političar koji potvrdjuje da je Amerika, bez obzira na “nepredvidivog” predsjednika Donalda Trampa (Trump) još uvjek i nasreću, na autopilotu. Iako su neki drugčije pisali o tome, valja znati da Kinzinger podržava 94 posto Trampovih stavova. A to znači, da će se “trampizam” u neku ruku nastaviti, čak i ako Tramp slijedeće godine bude poražen na predsjedničkim izborima; mnogi se slažu da će i bar neke Trampove mjere nadživjeti ovog prdsjednika.
Evo i jednog predvidjanja: Ako Tramp opet pobjedi 2020.godine, pa se podpredsjednik Majk Pens (Mike Pence), koji je inače Kinzingerov politički mentor, nadje u situaciji da 2024. po važećem običaju kao prvi nasljednik odlazećeg predsjednika kandiduje za tu poziciju, Adam Kinzinger bi lako mogao biti Pensov podpredsjednički kandidat. 
Moglo bi se to dogoditi i ako demokrati, naredne godine, osvoje većinu u Senatu i zadrže premoć u Zastupničkom domu, pa tako, konačno uspiju opazvati Donalda Trampa (“impeachment”). Tada bi Majk Pens morao preuzeti kormilo u Bijeloj kući. Po nekoj bosanskoj “logici” (?!) – sad bi trebalo potrčati u tom smjeru. Ali, mudri se ne daju zavarati!
Kad god se u američkom Kongresu dogodi izborni prevrat, tu prestaju riječi, a počinje matematika. No, još važi i ona Geteova o ljudima: “Ljudski karakter se ogleda u tome kako tretiramo one za koje mislimo da nam više neće trebati”. Tako je to u Americi.

Ljilja Slišković: Invaliditet nije identitet!

A đe zatvor....

Nečasne titule

Daliborka Milović: Umjesto argumenata flaša

Čvaka s Pantovčaka

Igrač za velike domete

Trgovska mora

Ministar za promjene

Saopćenja i saopštenja

Čast, obraz i savjest

Je li jadno, prijatelju?

Heroina ženskog srca

Šarovićeva udica

Samo pozitivne stvari

Dječak Petar neće biti strijeljan treći put!

Bosanski romantičari u Americi

Kolumne

Ljilja Slišković: Invaliditet nije identitet!

A đe zatvor....

Nečasne titule

Daliborka Milović: Umjesto argumenata flaša

Čvaka s Pantovčaka

Igrač za velike domete

Trgovska mora

Ministar za promjene

Saopćenja i saopštenja

Čast, obraz i savjest

Je li jadno, prijatelju?

Heroina ženskog srca

Šarovićeva udica

Samo pozitivne stvari

Dječak Petar neće biti strijeljan treći put!

Bosanski romantičari u Americi