Hakija Sinanović je dječak iz mjesta Luka kod Srebrenice kojeg otac svaki dan makadamom vozi do škole 25 kilometara da bi ova lutka malena bila odličan učenik. I još 25 kilometara nazad.&nbsp;&nbsp; Po lijepom vremenu sat i po im treba do mjesta Podravnje, gdje je Hakijina škola. 
Edin Džeko je svjetska fudbalska zvijezda, kapiten reprezentacije BiH i igrač Rome. Na utakmici protiv Lihtenštajna u Zenici preksinoć je ponovo oborio rekord, postigao je 57. gol u dresu Zmajeva. I postao drug s Hakijom.

Hakiji je, dakle, bila velika želja da upozna kapitena. Došlo je to do Džeke i Hakija se našao na tribinama Bilinog polja. Nakon utakmice, popeo se Džeko na tribine, gdje ga je čekao ovaj skromni dječak. Zagrlio ga je i poljubio i poklonio mu dres Rome. 
Uzbuđen, jer se pred njim nalazi uzor većine dječaka koji šutaju loptu po dvorištima i sanjaju Džekin san, Hakija dvije noći nije spavao. Kasnije je snimio video na kojem kaže Edinu da ga voli, jer mu to nije uspio reći od uzbuđenja. Video susreta Hakije i Džeke već ima milionski broj pregleda. 
Hiljade redova mogle bi se ispisati o svim Džekinim uspjesima i njegovoj sjajnoj igračkoj karijeri. A o tome kakva je Edin ljudska gromada, možda još i više. 
Stotine hiljada maraka dao je u humanitarne svrhe, za pomoć oboljelima i onima kojima je pomoć neophodna. Hiljade dresova bile su predmet aukcija kako bi se nekome pomoglo. Hiljade dresova podijeljene su onima koji su ih željeli imati. Stotine ljudi ugostio je na tribinama Volfsburga, Mančester sitija i Rome koje nikada ranije nije vidio.
Ne voli kad mediji o tome pišu, jer očito iz kuće nosi „kad desnom rukom daješ, nemoj da ti za to zna ni lijeva ruka“. Samo onda kada želi potaknuti javnost na akciju objavi na društvenim mrežama brojeve žiroračuna, i opet da bi pomogao. 
A roditelji oboljele djece, porodice i prijatelji onih kojima je pomogao osjećaju potrebu da mu iskažu zahvalnost pa takve informacije procure u medije.

<h2>Osmijeh i oči iz kojih zrači dobrota</h2>

I nema tu nikakve sile prilika, nema tu pomaganja samo da bi se moglo. Vidi se to na njegovom osmijehu i očima iz kojih zrači dobrota. I na načinu na koji prilazi ljudima. Djeci kao da im je otac i drug, starijima kao da im je sin. 
Svaki novčić koji Edin Džeko ima na svom računu zaradio je svojim rukama i nogama, lijući znoj i odričući se mnogo čega. Dabogda još više imao. 
U dobru se ne uzvisi, u zlu se ne ponizi. I to Džeko očito dobro zna. 
Il' si čovjek il' nisi, il' imaš srce il' nemaš. Džekino je veliko k'o kuća. Zato, djeca neka sanjaju da će jednog dana biti kao Džeko, jer on je pravi uzor. 
I nama koji nikad šutnuti loptu nogom nećemo!&nbsp;

U dobru se ne uzvisi, u zlu se ne ponizi, Edin Džeko to, izgleda, vrlo dobro zna

Edin Džeko i Hakija Sinanović: Ispunjen dječački san

Veliko srce Edina Džeke: Tvoje je samo to što daš

U suludoj administraciji ove države ima svašta, pa tako i to da u Republici Srpskoj odmah po rođenju se u rodni list upisuje bebina vjeroispovijest. Ova mahnita praksa ima još prostora da evoluira, pa evo predlažem, da se pored vjeroispovijesti odmah upiše i seksualno opredjeljenje bebe. Jer, ako bebi napišete u rodni list da je pravoslavac i heteroseksualac, nema šanse da vaš sin kada odraste bude musliman i peder. To bismo nazvali „preventivom protiv inovjerstva i pederluka.“

Sutra, dan nakon što izađe ova kolumna, desit će se <a href="https://avaz.ba/tag/42912/parada-ponosa">Parada</a> u Sarajevu. Nezgodno vremensko poklapanje, ne postoji način da pošteno izbjegnem temu. A šta reći, a da već nije rečeno? U drugu ruku, neke stvari treba, i moraju se, iznova i iznova ponavljati ne bi li nekako puku doprle do mozga. Pa hajmo onda ponoviti osnove.<a href="https://avaz.ba/tag/17925/lgbt">LGBT</a> populacija je diskriminisana i živi u društvenoj izolaciji, izloženi su nasilju i uskraćuju im se osnovne ljudske slobode. Niko ne bira kako će se roditi, seksualna orijentacija nije stvar izbora, ne uči se, i ne nasljeđuje. Homoseksualizam nije bolest. To što neki homoseksualizam smatraju neprirodnim, gnusnim, nastranima… to je samo njihovo lično osjećanje koje proizilazi iz predrasuda koje ne žele u sebi prepoznati. Nauka je sedamdesetih ustvrdila da nije riječ o bolesti, već o urođenom opredjeljenju.

<h2>Nemaju nikakve veze s pedofilijom</h2>

Lezbijke, gejevi, biseksualci i transrodne osobe, skraćeno poznati kao LGBT populacija, nisu i nemaju nikakve veze s pedofilima i pedofilijom. Ako ste negdje pročitali da imaju veze, kao što to ustvrdi neki dan gost u studiju N1, onda ste, sa sigurnošću, čitali pogrešna štiva. Parada ponosa nije izraz želje da se na ulicama prosipa nemoral, niti je motiviše potreba da se seksualno opšti na trotoaru kod Sebilja, već je izraz borbe za jednakost u društvu. Heteroseksualci koji tvrde da svako treba svoje seksualno opredjeljenje „ostaviti između svoja četiri zida“ moraju znati da niko nikada nije otpušten s posla zato što je straight. U drugu ruku, LGBT muškarci i žene se s diskriminacijom susreću, ne samo na poslu, nego i u porodici i na ulici. Parada nam je svima samo podsjetnik na to. Nadalje, interesantno, broj homoseksualaca je nezavisan od slobode koja vlada u društvu, pa je proporcionalno jednak broj homoseksualaca u Holandiji i u Iraku. Tradicionalna porodica i konzervativno društvo nisu garant da se u tim okolnostima neće roditi homoseksualac. Rodit će se, samo će ostati u ormaru čitav život, skrivajući se kako ne bi narušio proklamovanu čednost okoline. Čudno je, ustvari, možda i nije, što su četnici, ustaše, vehabije, politička desnica, generalno fašisti raznih nacionalnosti, apsolutno složni u zajedničkoj mržnji protiv LGBT populacije. Što je skromnije svjetovno obrazovanje, to je mržnja veća. Tako nekako.

<h2>Seksualno opredjeljenje javnih ličnosti </h2>

Treba, također, znati da nas iskustvo uči kako su kroz istoriju često najagresivnije homofobiju iskazivali upravo latentni homoseksualci. Zato se otvoreno nameće pitanje o seksualnom opredjeljenju nekih javnih ličnosti, evo recimo <a href="https://avaz.ba/tag/3504/elmedin-konakovic">Dine Konakovića</a>? Sumnjiva je ta njegova baš tolika averzija prema homoseksualcima. Da li je samo neuk ili možda svojim pristupom sakriva svoje urođeno seksualno opredjeljenje? Ko će ga znati.I da pojasnimo, pederluk nikada nije bila seksualna odrednica, pederluk je bio i ostao karakterološka kategorija. Vidimo se sutra na Paradi.

I da pojasnimo, pederluk nikada nije bila seksualna odrednica, pederluk je bio i ostao karakterološka kategorija

Pederska posla

Nije baš rijedak slučaj da se u bh. javnosti spominje priča o tome ko bi mogao i hoće li neko uopće moći nadomjestiti reprezentativce koji zbog godina napuštaju nacionalni tim. Možda je u posljednje vrijeme bar jedna dilema riješena. Bh. fudbal ima Amera Gojaka, ofanzivnog veznog igrača koji je budućnost našeg nacionalnog tima, a već sada se promovira u zvijezdu „Zmajeva“.&nbsp; On je igrama u Dinamu, sada i u reprezentaciji, potvrdio razmišljanja stručnjaka da je, iako još mlad, itekako fudbalski sazrio i da može dostići fudbalske visine. Sportska drskost, snaga i činjenica da ne bježi do preuzimanja odgovornosti jednostavno prave impresivnu sliku o njemu. 
Sve ovo potvrđuje i interes klubova iz evropskih liga, jer ovi veliki, poput Sevilje, koja ga nije uspjela kupiti do Dinama, ne kupuju uzaludno. 
Amer Gojak rođen je 13. februara 1997. u Sarajevu. Prošao je omladinsku školu Novog Grada, a potom je bio član Željezničara i Olimpika. Sa 18 godina prešao je u Dinamo. Bio je strijelac u čak četiri omladinske selekcije BiH, a tome je dodao i golove za A-reprezentaciju.

Iako vrlo mlad, pokazuje da je sazrio kao igrač

Nova zvijezda „Zmajeva“

Čak 800 saobraćajnih nesreća dogodilo se za samo tri godine na najmodernijem putu u Bosni i Hercegovini – autoputu A1, poražavajući su podaci preduzeća „Autoceste“ FBiH i MUP-a ZDK. Četiri života su ugašena.&nbsp; Alarmantno je da se ovaj broj iz dana u dan povećava, da se sve više mladih života gasi tuđom greškom, a nadležni nijemo posmatraju kako porodice stradalih u nesrećama sve češće dolaze na mjesta tragedije da ih, prekrivene krvavom plahtom, identificiraju.
Brojne inicijative i vapaji stručnjaka saobraćaja, nažalost, nisu urodili plodom, iako su dali jasna, koncizna i produktivna rješenja. Veće kontrole, prisustvo policije, radarske kontrole, ali i strožiji zakon, samo su neka od jednostavnih i praktičnih rješenja.
Ali, kako to obično biva u našoj zemlji, na jedno uho uđe, na drugo izađe. Tako je i u ovom slučaju. Ni podatak da se milioni maraka godišnje naplate od kazni za saobraćajne prekršaje, očigledno, nije dovoljan da se, konačno, uloži u radare i opremu, odnosno spašavanje onog najvrednijeg - ljudskog života.
I dok sigurnu vožnju najmodernijim bh. putem onemogućavaju skupocjeni automobili, kojima često upravljaju „babini sinovi“, ne prezajući od ograničenja i tako ugrožavaju svoj život i živote ostalih učesnika u saobraćaju, vožnja koja je ovom dionicom trebala biti užitak, postala je opasnost.
Koliko će još života biti izgubljeno na ovom putu dok nadležni ne shvate da je krajnje vrijeme da se obračunaju s bijesnim vozilima i bahatim vozačima, niko ne zna. 
Međutim, jedno je sigurno, ako se nešto pod hitno ne poduzme, nadležni se trebaju postidjeti zbog izgubljenih života, ali i boli shrvanih porodica čiji najmiliji nedužno ginu na putevima.

Koliko će još života biti izgubljeno dok nadležni ne shvate da je krajnje vrijeme da se obračunaju s bijesnim vozilima i bahatim vozačima

Od najmodernijeg puta do žive grobnice

Ohrabrujuća je vijest da se ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini pridružuje Povorci ponosa. „Moj partner i ja cijenimo dobrodošlicu i poštovanje koje su nam ukazali ovdje. Učestvovat ću u Povorci ponosa da bih dao podršku svim pripadnicima LGBTI zajednice i njihovim porodicama“, rekao je Eric Nelson. Uglavnom, aferim, mister ambasadore!
Za razliku od američkog diplomate, ali i mnogih drugih javnih, uglednih, utjecajnih ličnosti, koje mirno i dostojanstveno podržavaju nedjeljno okupljanje, ovdje, nažalost, postoje i glasne protivničke snage. Takvi uglavnom šupljiraju o očuvanju takozvanih tradicionalnih vrijednosti. Nemam, kažem, ništa protiv verbalne agresije neistomišljenika, ukoliko dotična kampanja suštinski ne doprinosi nastavku društvene marginalizacije i pokušajima fizičkog progona, homofobnom jezičinom kazano, pedera i lezbi. Nažalost, bojim se da upravo tako stoje stvari! 
Svako preziranje drugačijeg pouzdan je i siguran put u blato fašizma. Znaju to valjda srednjovjekovni moralisti dok okolo škrabaju protestna pisma, šicaju uvrede, organiziraju inadžijske kontramitinge. Otišli su toliko (pre)daleko da je ovih dana sarajevska policija prisiljena raspoređivati antisnajperske timove po gradskim krovovima radi sprečavanja spontano isplaniranog belaja. Gluhobilo, k'o tokom ratne opsade.
Sarajevo zbilja ne zaslužuje vanredno stanje zbog bezazlene šetnje nekoliko stotina dobronamjernih ljudi. Nedopustivo je, znamo, uskraćivati ljudska prava na slobodno izražavanje. Primitivna je mržnja uime vjere, nacije, seksualne orijentacije. Takvu poruku nastoji poslati predstojeća Povorka ponosa. I zato je važno biti tamo.
Sa druge strane policijske barikade svakako jurišaju nabrijane galamdžije, nišandžije, balkanske muškarčine. Koji uz redbul i šišu najboljim jaranima mužjački cvrkuću „ljubi brat“...
Nego, da napokon zaključimo raspravu. Gej je okej.&nbsp;

Uz redbul i šišu najboljim jaranima mužjački cvrkuću „ljubi brat“...

Gej je okej!

Dvije su godine prošle otkako su se bubrežni bolesnici isključili s dijalize očajno tražeći izmjene i dopune federalnog zakona koje će omogućiti više transplantacija.&nbsp;One su usvojene i dvije godine kasnije ostaju mrtvo slovo na papiru.&nbsp;Za to vrijeme povećava se broj pacijenata kojima je potreban novi organ, a transplantacija na klinikama u FBiH nema. Brojne inicijative nisu urodile plodom, a Federalno ministarstvo zdravstva odbija odgovornost i nema načina da natjera klinike da rade svoj posao.
Samo ponavljaju da „kontinuirano provode aktivnosti“, da su inicijative prihvatljive, ali konkretnih djela i pomaka nema.
Pokušalo se čak i s donošenjem pravilnika o novčanom nagrađivanju ljekara, koordinatora koji trebaju razgovarati s porodicom umrlog pacijenta o darovanju organa i svih drugih u sistemu transplantacije. No, klinike ni taj pravilnik ne žele donijeti, iako ga ne bi finansirale iz svog džepa.
Ne zna se je li dobro ili tragično što zdravstveni sistem ima dovoljno novca za spas svih oko 2.000 pacijenata na dijalizi. Za samo jednog godišnje bude izdvojeno 30.000 KM, koliko košta i jedna transplantacija. 
Zašto se onda produžava agonija pacijentu i troši novac? Na mjestu je pitati da li odgovorni na klinikama neće ili ne znaju ili nemaju vremena baviti se pacijentima.&nbsp;&nbsp;Trebaju li očajni bolesnici na dijalizi opet riskirati život isključujući se s terapije koja ih održava? Jer, i ovakva situacija polako ih ubija.
&nbsp;

Muka od života u dijaliznom očaju

Djeca s poteškoćama u razvoju, njih 203, od ponedjeljka će početi pohađati program EDUS (Edukacija za sve). Jedna od najzaslužnijih za nastavak obrazovanja ovih mališana je izvršna direktorica Udruženja za unapređenje obrazovanja i podrške djeci sa i bez teškoća u razvoju iz Sarajeva i koordinatorica ovog projekta Nirvana Pištoljević.&nbsp;&nbsp; Ona je na čelu programa koji se bori za kvalitet u obrazovanju, za nauku i intenzivan rad po svjetskim i naučno odobrenim standardima. Autizmom se bavila tokom školovanja i boravka u Americi. 
Na molbu roditelja djece četiri puta godišnje dolazila je u BiH, gdje je držala predavanja o ovoj temi.
Kako bi osposobila edukatore koji bi mogli raditi s autističnom djecom u nastavi, došla je u Sarajevo i kao gostujuća profesorica na Filozofskom fakultetu predavala šest mjeseci.
U saradnji sa Zavodom „Mjedenica“ radila je na osposobljavanju djece s poteškoćama u razvoju za pohađanje redovne nastave. I u tome je bila izuzetno uspješna, čime je pokazala i svoju privrženost Bosni i Hercegovini. 
Nirvana Pištoljević rođena je u Sarajevu. Jedan je od najpoznatijih svjetskih stručnjaka koji se bave razvojem djece. Radila je kao profesorica na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku i Univerzitetu u Parmi. Bila je i predsjednica Bosanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti.

Borac za prava djece

Po takvimu <a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Milorada Dodika</a>, danas iza ikindije istječe rok valjanosti sporazumu o principima uspostave bosanskohercegovačke vlasti koji je potpisao sa <a href="https://avaz.ba/tag/220/bakir-izetbegovic" style="color: rgb(255, 0, 0);">Bakirom Izetbegovićem</a> i <a href="https://avaz.ba/tag/525/dragan-covic">Draganom Čovićem</a>. Kako je ranije najavljivao lider SNSD-a, jedva sklepani kompromis nakon 5. septembra neće biti za konzumaciju ukoliko Zoran Tegeltija prethodno ne zasjedne u fotelju predsjedavajućeg državne vlade. Ispalo je, eto, da bez NATO-a ni Tegeltije nema na mapi. Onda, šta ima još? Ništa posebno, osim deprimirajuće političke krize. 

Za razliku od impulsivnog Dodika, koji okolo prijeti totalnim raspadom sistema, ukidanjem važnih bh. institucija i svojevrsnim državnim udarom, Nebojša Radmanović nastoji ohladiti uzavrelu retoriku stranačkog šefa. Stari lisac apaurinski poručuje kako nema posebnog razloga za dramatičnost. 

„Tačno je da istječe rok, ali nakon njegovog isteka ne znači da prestaje važiti dogovor, još će se razgovarati o ovome na bazi Sporazuma za koji smatram da je dobar i na bazi njega može se napraviti Vijeće ministara.“ 

Sudeći po Radmanovićevoj reakciji, situacija sa formiranjem vlasti vraća se na fabričke postavke. To praktično znači da će se lideri SDA i HDZ-a uskoro ponovo družiti sa Dodikom. Jer, kako se kaže, dogovor kuću gradi, šubara je kvari. U konkretnom slučaju, govorimo o nadmudrivanju trojice nepomirljivih, nespojivih, vječitih rivala. 

Činjenica da nacionalistički trio fantastikus samostalno nije sposoban dobaciti niti do podjele ministarskih te drugih atraktivnih državnih funkcija (do)kazuje nam da se ničemu pametnom, odgovornom i društveno korisnom ne trebamo nadati do narednih redovnih izbora. Na kojim će bh. građani pouzdano mazohistički ponovo glasati za stranke destrukcije, podjela, konflikata. Uzalud, stoga, naknadno kajanje, takva je ovdje (raz)gradnja.

Dogovor kuću gradi, šubara je kvari

Bakir Hadžiomerović: Fabričke postavke

Fabričke postavke

Bile su ovo nevjerovatne četiri godine. Hvala divnom osoblju OSCE-a u BiH što su svaki dan činili boljim. Vidimo se uskoro. Napisao je ovo <a href="https://avaz.ba/tag/6990/bruce-berton">Brus Berton</a>(Bruce) jučer ujutro na Twitteru kada je s Međunarodnog aerodroma u Sarajevu odletio u Beč.&nbsp; 
Ambasador Berton, dakle, s jučerašnjim danom završio je četverogodišnju službu u našoj zemlji. Prije dvije godine preuzeo je dužnost šefa Misije OSCE-a u BiH. Prije toga, dvije godine obavljao je funkciju prvog zamjenika visokog predstavnika u BiH i supervizora za Distrikt Brčko. 

O BiH je ambasador imao samo riječi hvale. U oproštajnoj poruci, između ostalog, napisao je: 

- Ovo je država izvanredne ljepote, s divnim ljudima i ogromnim potencijalom. Kada se odmaknete od politike na visokom nivou, vidite da postoje mnogi, mladi i stari, koji su voljni da sarađuju, da postižu kompromise.&nbsp;

Poslao je poruku i političkim liderima u kojoj je kazao da je „vrijeme je da se izađe iz začaranog kruga lidera koji se brinu za sebe i za svoje političke sljedbenike, na štetu ove zemlje, njenih građana i reformi koje su neophodne da BiH krene naprijed“.

Berton je porijeklom s područja sjeverozapadne obale Pacifika, a 1983. godine s izuzetnim uspjehom je diplomirao međunarodne odnose na Pacifičkom luteranskom univerzitetu. Prije diplomatske službe, proveo je tri godine radeći za firmu „Boeing“ u Sijetlu. Oženjen je nastavnicom Suzan Berton (Susan) i otac je dvoje djece, Ketrin (Katherine) i Arona (Aaron).

Ovo je država izvanredne ljepote, s divnim ljudima i ogromnim potencijalom, rekao Berton

Berton: Vrijeme je da se izađe iz začaranog kruga

Vidimo se uskoro

Tolerancija i razumijevanje su riječi koje od Dejtona do danas ponavljamo kao mantru.&nbsp; Pametni bi ljudi rekli – pokušavam razumjeti, ne osuđujem, pa bi primjena takvog pravila u još demokratski nedozreloj Bosni i Hercegovini bila idealno rješenje. 

No, kako od te iluzije još zadugo nema ništa, valja nam deverati s ovim što imamo. A imamo svega, nezaposlenih, nezadovoljnih, poniženih, prevarenih, gladnih, pa onda imamo nepravde, korupcije, kriminala, babinih gatki, šarenih laža i Potemkinovih sela. Imamo i djecu s posebnim potrebama koja ne mogu u školu, bošnjačke učenike koji ne mogu učiti bosanski, povratnike koji se još ponegdje boje zanoćiti u svojim kućama...

<a href="https://avaz.ba/tag/63052/povorka-ponosa">Parada, povorka, šetnja ponosa</a>&nbsp;(kako vam drago), a koja je planirana za nedjelju u Sarajevu, izvukla je iz nas najgore i najbolje. Gore društvene mreže, podijeljeni smo za i protiv, izvlačimo iz šešira argumente i kontraargumente. Sve kako bismo preko noći one koji nisu „s nama“ ubijedili da su „protiv nas“.Zanimljivo je kako je upravo pitanje borbe za prava LGBTQ populacije obasjalo i druge probleme. Začudo, u dva tabora podijelilo se skoro sve u državi. Pa čak i sindikati. Sarajevski sindikat obrazovanja poziva građane da se Povorci ponosa suprotstave sudjelovanjem na Danu tradicionalne porodice, koji će biti održan dan ranije, e,kako bi pokazao vrijednost „naše“ tradicije. Drugi sindikat, onaj trgovine, stao je na stranu Povorke i poručio da su, kad su prava u pitanju, trgovci jednako obespravljeni, s niskim plaćama, ostavljeni na milost i nemilost, uniženi i počesto diskriminirani.

Javljaju se onda i druge grupe, s manje ili više argumenata zašto bi Povorka trebala biti održana, odnosno zašto uopće ne bi trebalo ni govoriti o njoj. U igri su i novi termini – tradicija, vrijednosti, diskriminacija, prava, jednakost... Sve te riječi koje smo nemilosrdno raubovali proteklih decenija. U pokušaju da ovladavanjem terminima ubijedimo sebe da smo ovladali i svojim životima.

I sve tako ukrug. Zadire se u najtananije, najintimnije, počesto i tamo gdje najviše boli. Sloboda izbora gotovo se utopila u velikim riječima. A baš o tome je riječ. O slobodi. I pravu. Da šetamo. Ili ne šetamo. Naše pravo je da odlučimo!

Parada, povorka, šetnja ponosa, planirana za nedjelju u Sarajevu, izvukla je iz nas najgore i najbolje

Sloboda i pravo

Previše priče, premalo rada. Tako bi valjalo opisati dosadašnji mandat takozvane šestorke u Kantonu Sarajevo. Da se razumijemo, prijeteća alternativa aktuelnoj vlasti jeste povratak na staro stanje kroz gusto granje. Gdje k'o naštimani tender šansu vreba Stranka demokratske akcije, predvođena poznatim sjecikesama, intereždžijama i bahatim prvoborcima prvobitno akumuliranog kapitala. Što bi rekla ona ratna pjesma Kemala Montena: Njihovo se ne ponovilo... 
Nije, kažem, Vlada Edina Forte napravila bogznašta za ovih deset mjeseci. Ne računajući ionako problematičnu objavu registra zaposlenih na budžetskim jaslama te propagandnu akciju čišćenja zaostalog smeća (o kojoj je do neukusa egzaltirano pisao čak i utjecajni Financial Times), kantonalni foteljaši uglavnom su se bavili demagogijom, šatrologijom i okupacijom upravljačkih struktura u kantonalnim javnim preduzećima. Razumljivo, smjene starih i imenovanja novih direktora realizirane su brzo i efikasno. Uime stranačko-jaranskih talova.
Ipak, prekjučerašnji verbalni obračun koalicionih partnera zbog (ne)izgradnje Prve transverzale probudio je vladajuće kamene spavače. Trideset godina razvlači se priča o povezivanju centra Sarajeva modernom saobraćajnicom sa prigradskom Vogošćom. Od Dejtona, međutim, uzaludno čekamo početak masovnih građevinskih radova. Kako je krenulo, napokon bi moglo izdobriti. Ukoliko, naravno, ponovo iz ormara ne iskoče administrativne podvale zainteresiranih vladajućih kružoka. 
Prva transverzala generacijski je projekat. Slika i prilika metropole u pokušaju. I pouzdani žirant privrednog razvoja kompletnog sarajevskog sreza. Decenijama su to dosljedno ignorirale, opstruirale, demontirale SDA-ove glavešine. Zato je sada pravi trenutak da se počne (g)raditi. Jer, ozbiljni gradovi zaslužuju strateške ciljeve. Transverzala, nije šala, velika je priča.&nbsp;

Od Dejtona uzaludno čekamo početak masovnih građevinskih radova

Bakir Hadžiomerović: Transferzala, nije šala

Transverzala, nije šala!

Sutra je 5. septembar. Istječe rok za formiranje Vijeća ministara BiH. Malo je bilo 30 dana liderima SDA, SNSD-a i HDZ-a Bakiru Izetbegoviću, Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću da počnu provoditi dogovor koji su postigli 5. avgusta o uspostavi vlasti na državnom nivou.&nbsp;&nbsp; 
Istina, teoretski postoji još jedna opcija. Da nam danas, dan prije 5., kao i početkom avgusta, poput groma iz vedra neba stigne vijest da je sve riješeno. ANP je dogovoren, a Zoran Tegeltija imenovan za mandatara Vijeća ministara. Samo rijetki naivci, međutim, mogu vjerovati da će se to i desiti. 
A zadugo, nažalost, nećemo dobiti ni novi saziv državne vlade. Barem tako stvari stoje na bh. političkom poligonu. 
Budući da su u pitanju važni državni poslovi, zadati rokovi iz sporazuma suštinski i nisu toliko bitni. Mjesec, dva ili čak tri gore-dolje. I potpisnici sporazuma znali su da im je 30 dana malo. Mnogo veći problem za ovu zemlju i njene građane jeste to što lideri nisu ispoštovali ni principe. Svaki od trojice različito tumači dogovoreno. I u tom grmu leži zec koji BiH duže od dva desetljeća drži u zavezanoj vreći.
Dok tako traju politička prepucavanja, prijetnje, pa i spominjanja rata radi postizanja nekog novog dogovora za Vijeće ministara, bh. državu i društvo drma depresija. Mladi odlaze, radnika je sve manje, ni đaka nema, gubimo cijele razrede... Problemi su ovo koje na nivou dosadnih floskula svakodnevno ponavljamo. Floskule su, nažalost, postale bolna stvarnost. 
Pitanje je, za kraj, šta je činiti. Jednostavno – da lideri sjednu i dogovaraju se sve dok ne puste bijeli dim. A dobar recept često je znala imati i međunarodna zajednica! Šta god danas podrazumijevali pod tom sintagmom.

Mnogo veći problem za ovu zemlju i njene građane jeste to što lideri nisu ispoštovali ni principe

Malo je, malo dana

Visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku politiku i sigurnost Federika Mogerini&nbsp;(Federica Mogherini) pozvala je posljednjih dana Evropsku uniju da zadrži snažno prisustvo na zapadnom&nbsp;Balkanu&nbsp;za ostvarivanje jasnog interesa, uvođenje cijelog Balkana u EU.&nbsp;Shvatila je Italijanka, i to otvoreno rekla pred kraj mandata, da je rješenje problema na Balkanu sigurna budućnost i Evropske unije.
Ako Balkan ostavi izoliran, precizno je upozorila, Unija će „zažaliti već za nekoliko godina“. 
Visoka predstavnica mišljenja je da je ulazak zapadnog Balkana u EU pitanje ponovnog ujedinjenja cijelog evropskog kontinenata i da je ono potrebno kako Balkanu tako i EU.
Iz perspektive balkanskih zemalja, stavovi Mogerini, koje bi bilo dobro da zauzme i njen nasljednik, rješenje su problema i međudržavnih napetosti na Balkanu. Samo članstvo regije u EU, kojoj i pripada, sigurna je luka budućnosti. 
Federika Mogerini&nbsp;rođena je u Rimu&nbsp;16. juna&nbsp;1973. godine.&nbsp;Na samitu zemalja Evropske unije u&nbsp;Briselu 2014. izabrana je na funkciju&nbsp;visoke predstavnice&nbsp;EU&nbsp;za vanjsku politiku i sigurnost. Udata je i majka je dvoje djece.
&nbsp;

Federika Mogerini: Borac za bolju Evropu

Dramatična kriza zaljuljala je Bosnu i Hercegovinu. I sve su neizglednije šanse da ćemo se uspješno iskobeljati iz kanala gdje su nas strovalili politički autoriteti. Deset mjeseci tvrdoglavo se vrte ukrug. Potpisuju sporazume koje ne provode. Pričaju bajke, dogovaraju medijske hajke, općenito, kradu Bogu dane. 
U međuvremenu, Evropljani i Amerikanci standardno izražavaju zabrinutost. Valentin Incko (Inzko) naročito je zabrinut. U oproštajnom razgovoru za „Avaz“ Lars-Gunar Vigemark (Gunnar Wigemark) sjetio se tako vanrednih izbora. Nažalost, Šveđanin dobro zna da predlaže nemoguće. Jer, u dejtonskim ćitabima ne postoji mogućnost ustavno prihvatljivog izlaska iz postizbornog ćorsokaka. Vanredne izbore može nametnuti jedino Ured visokog predstavnika. OHR, međutim, ima ranije preuzete obaveze. Trenutno je prioritet, kako se kaže, izražavanje zabrinutosti. Uz usiljeno protokolarno p(r)ozivanje zavađenih lidera na razum, kompromis, odgovornost.

Agencijska vijest preko Atlantika kaže da je američki državni sekretar Majk Pompeo (Mike) imenovao zamjenika pomoćnika državnog sekretara specijalnim predstavnikom za Zapadni Balkan. Dakle, Metju Palmer (Matthew) ubuduće će biti nešto zaduženiji za ovdašnje nerazjašnjene nesporazume. Američkom diplomati svakako treba poželjeti srdačnu dobrodošlicu. Zlu ne trebalo. 

Na drugoj strani planete, politbiro vladajuće Komunističke partije <a href="https://avaz.ba/tag/706/kina">Narodne Republike Kine</a> nastoji (p)ojačati uticaj u jugoistočnoj Evropi kroz ambiciozno zamišljeni geopolitički projekat balkanskog puta svile. Za efikasnije ostvarenje strateškog plana, Kinezima asistira Vladimir Putin. Rusija se, inače, odavno udomaćila u BiH. Jednako kao i u komšijskoj Srbiji te poglavito susjednoj Hrvatskoj. 

Vraćaju li se, pitanje je sad, Amerikanci s Palmerom u zapuštenu bh. stvarnost kako bi zaustavili nahajcanu kinesko-rusku ofanzivu? Iskreno, čisto sumnjam. Prije će biti da je zadnja pošta nezavisno Kosovo.

Pričaju bajke, dogovaraju medijske hajke, općenito, kradu Bogu dane

Miris Kine na Balkanu

Njemački predsjednik <a href="https://avaz.ba/tag/11407/frank-walter-steinmeier">Frank-Valter Štajnmajer</a> (Frank-Walter Steinmeier) tokom vikenda je od Poljaka zatražio oprost za sve zločine koje su tokom Drugog svjetskog rata fašističke snage učinile nad Evropom.&nbsp; 
U poljskom Vjelunju, gdje su pale prve bombe tokom fašističke opsade, Štajnmajer je pognuo glavu i priznao teror nacionalsocijalista nad Starim kontinentom. Upozorio je da niko ne smije kazati da je zločin koji su, glasno je i jasno naznačio, Nijemci počinili, marginalni događaj u historiji.

Tako je na najbolji način odgovorio njemačkom desničarskom lideru Aleksanderu Gaulandu, koji je ustvrdio da je Treći rajh sitnica u odnosu na, kako je rekao, veličanstvenu njemačku historiju.
Štajnmajer, koji je doktor pravnih nauka, zasigurno mnogo zna o njemačkoj historiji, ali svoje znanje, moral, pravednost upravo je iskazao u Poljskoj. 

Nije prvi put da jedan njemački zvaničnik zatraži oprost i sagne glavu, ali je Štajnmajerov gest urbi et orbi vrijedan pažnje i spomena. 

U današnjem svijetu svako je priznanje i traženje oprosta veliki gest.

Nije prvi put da jedan njemački zvaničnik zatraži oprost i sagne glavu

Veliki gest

Stranka demokratske akcije uglavnom nastoji praktično dokazati opravdanost predizbornog slogana kako je snaga u jedinstvu. Tako su nedavno stranačke ćelije plebiscitarno odlučile da na septembarskom kongresu Bakiru Izetbegoviću ponude novi predsjednički ugovor. Kako sada stvari stoje, aktuelni lider ni formalno neće imati protukandidata. Svi za jednog, jedan za sve!

Ne računajući neobičnih šest godina predsjednikovanja Sulejmana Tihića, strankom muslimansko-povijesnog kruga od osnivanja rukovode i komanduju otac i sin. U međuvremenu, mnogi su nezadovoljnici, buntovnici i (ne)istomišljenici ispali iz kadrovskih struktura. Počelo je eliminiranjem Adila Zulfikarpašića i Muhameda Filipovića, pa su na red došli Haris Silajdžić, Rusmir Mahmutćehajić i (pre)ostali prvoborci iz halke osnivača, da bi spisak prognanih zaključile postdejtonske stranačke perjanice, razni šepići, sokolovići, ahmetovići. Mada se uoči predstojećeg Kongresa nezvanično najavljuje katil-ferman za nekada utjecajnu ekipicu oko Denisa Zvizdića, još je rano za opklade. Jer, narod zna, ništa nije gotovo dok sve nije gotovo. Hoću reći, budimo saburli. Začas prolete dvije hefte...&nbsp;&nbsp;Historijske tekovine unutarstranačkih odnosa na nesretnim balkanskim geografijama upozoravaju kako je kratak put od demokratije do diktature. Umjesto promocije političkog pluralizma i ljekovitog kritiziranja depresivno naopakog društvenog stanja, naredni kongres SDA razočaravajuće će demonstrirati sumorni totalitarni mentalitet ucijenjene delegatske buranije. Konkretnije, svi će u Zetri biti za, niko u Zetri neće biti protiv. 
Ozbiljne političke organizacije ne prihvataju ponižavajući status gdje se predsjednik jednoglasno bira samo da bi predsjednik potom jednoglasno odlučivao. Moguće je da tako zamišljene stranke demokratske aklamacije, svojevrsna interesna društva jednog lica, savršeno odgovaraju neslobodnim i nedemokratskim političkim sistemima poput, recimo, bosanskohercegovačkog. U modernim evropskim okolnostima, međutim, foluška s jednoumljem odavno ne prolazi.

Veliko srce Edina Džeke: Tvoje je samo to što daš

Pederska posla

Nova zvijezda „Zmajeva“

Od najmodernijeg puta do žive grobnice

Gej je okej!

Muka od života u dijaliznom očaju

Borac za prava djece

Fabričke postavke

Vidimo se uskoro

Sloboda i pravo

Transverzala, nije šala!

Malo je, malo dana

Federika Mogerini: Borac za bolju Evropu

Miris Kine na Balkanu

Veliki gest

Društvo jednog lica

Kolumne

Veliko srce Edina Džeke: Tvoje je samo to što daš

Pederska posla

Nova zvijezda „Zmajeva“

Od najmodernijeg puta do žive grobnice

Gej je okej!

Muka od života u dijaliznom očaju

Borac za prava djece

Fabričke postavke

Vidimo se uskoro

Sloboda i pravo

Transverzala, nije šala!

Malo je, malo dana

Federika Mogerini: Borac za bolju Evropu

Miris Kine na Balkanu

Veliki gest

Društvo jednog lica