Drug mi kaže: „Ne talasaj. Svakoj šerpi ti si poklopac. Što onog <a href="https://avaz.ba/tag/3504/elmedin-konakovic">Dinu Konakovića</a> mezetiš? Pusti, srest ćeš čovjeka, imate iste poznanike, idete na ista mjesta, srest ćeš ga na skijanju…“I zaista, pomislim, što će sve ovo meni? Mogu jednostavno staviti prst u uho, gledati od čega se živi, što bi rekli – gledat' otkud pijevac kukuriče, a kukuriče iz pravca scenarističkog spokoja.

<h2>Šta je pravi akademski građanin</h2>

Nosila me ta ideja sigurno jedno sedam minuta, ako ne i osam, a onda naletih na Facebook status moje sestre, rođene mi. Kaže moja pametna seka Mubina ovako:“Za sve vas koji mi dobronamjerno savjetujete da ne ulazim u polemike, da ne talasam po društvenim mrežama, da ne izazivam budale i sl.&nbsp;Bez lažne skromnosti, ja sam akedemska građanka. Istinskog akademskog građanina ne definiše samo diploma. Akademskih građana, u pravom smislu te riječi, je u svakom društvu veoma malo, možda najviše 2%.&nbsp; Oni imaju unutrašnju potrebu i društvenu odgovornost na pozitivnu angažovanost. Moraju nastaviti učiti, istraživati, eksperimentisati, proširivati svoje i tuđe vidike, stalno preispitivati uvriježena društvena shvatanja i norme, boriti se protiv nepravde, predrasuda i stigmi, ulaziti u polemike i diskusije.U tome procesu najčešće idu protiv većine, nailaze na nerazumijevanje, izlažu se kritici, napadima, pa čak i fizičkom nasilju. Oni koji ne mogu izdržati pritisak zašute, ali time i gube pravo na svoju titulu. Akademski građani, uključujući umjetnike, moraju kontinuirano, kroz cijeli život, opravdavati titulu koju nose.”

Tako kaže moja seka, žena koja govori pet-šest jezika, ima raznih nekakvih doktorata iz koječega, i kao da mi šamar opali stavljajući tako tačku na onih sedam-osam minuta u kojima sam maštao o povlačenju u ilegalu scenarističkih lagodnosti.Pa, dakle, da vidimo đe me to svrbi.Prvoborac patrijarhalnih vrijednosti, nosilac spomenice tradicionalnih brakova, Elmedin Dino Konaković poziva da se pitanja <a href="https://avaz.ba/tag/17925/lgbt">LGBT</a> populacije rješavaju referendumom, a kada sam se usprotivio tome i poručio mu da se pitanja ljudskih prava ne rješavaju na taj način, on pravda svoj stav slučajem iz Hrvatske koja je referendumskim pitanjem odlučivala o istospolnim brakovima.Nemoj, Elmedine, tradicionalnih ti porodica, da mi potežeš Hrvatsku. Pa ne može nam, i ne smije, Hrvatska biti mjera baš u svemu, a pogotovo u pitanjima ljudskih prava. Nemam nimalo sumnje da je danas puno lakše biti Bošnjak u Trebinju nego Srbin u Splitu. Ne prođe dan da u Hrvatskoj neki Srbin ne dobije degenek ili čak zagine, kao što je ubijen Radoje Petković iz Rijeke.O ponašanju Hrvatske kada su migranti u pitanju ne treba ništa posebno naglašavati, pa se slobodno može tvrditi da ako nismo bolji, onda po pitanju ljudskih prava nismo ni gori od evropske Hrvatske. Uvoditi presedane kao što je referendum u segmentima ljudskih prava nas može dovesti sutra do situacija da se raspiše i referendum o tome da samo Hrvat može biti načelnik u Ljubuškom, ili da samo Srbi mogu raditi u opštinskim institucijama u Gacku, ili da je kažnjivo ne otići petkom na džumu u Velikoj Kladuši. I, što je najgore, postoji ozbiljna mogućnost da bi sva tri ova referenduma prošla.

<h2>Tradicionalni život na budžetu</h2>

A da ne spominjemo mogućnost da se u bilo kojoj lokalnoj zajednici raspiše referendum o zabrani homoseksualcima da žive na teritoriji te opštine. U većini opština to bi prošlo glat.Elmedin kaže da će poštovati samo odluku naroda, a ja tom narodu, koji desetine godina glasa za ove jedne te iste tokmake, i ne vjerujem previše. Nije baš pametno odluke o pitanjima ljudskih prava prepuštati narodu, toj „pučini crnoj“, kako je narod nazivao Njegoš.U toj nekoj svojoj izjavi Elmedin Dino Konaković, ne znam kako mu je to pošlo za rukom, uspijeva u negativan kontekst staviti to što ja zarađujem u Hrvatskoj, a živim u Bosni i Hercegovini. Valjda je tradicionalnije, kao on, provesti život na budžetu. Čini mi se da je to.

Prvoborac patrijarhalnih vrijednosti, nosilac spomenice tradicionalnih brakova, Elmedin Dino Konaković poziva da se pitanja LGBT populacije rješavaju referendumom

Narod i Prajda

Subota, 7. septembar

Sve u znaku PovorkeU Bosni i Hercegovini je sve u znaku najavljene <a href="https://avaz.ba/tag/63052/povorka-ponosa">Povorke ponosa</a>. Islamska zajednica u BiH je iznijela nedvosmislen stav, objasnila nauk vjere o ovom pitanju, pozvala vjernike da se distanciraju od onoga što sve tradicionalne religije naučavaju da je grijeh i od njegovejavne promocije, ali istovremeno upozorila da u javnom prostoru niko nema pravo na ekskluzivitet, niti u njemu može biti mjesta nasilju kojim se služe pojedinci protiv neistomišljenika. Takvu poruku su imami prenijeli vjernicima jučer na džuma-namazu u svim džamijama u domovini. Samo koji dan ranije Islamska zajednica je prezentirala rezultate cjelogodišnjeg akcionog plana borbe protiv poroka kockanja. Za Islamsku zajednicu promocija moralnih vrijednosti i suprotstavljanje onome što smatra da su društveni poroci je stvar misije.&nbsp;
Nedjelja, 8. septembar&nbsp; 
Neki su željeli drugačiji ishod Parade
Održana je prva povorka LGBT osoba u glavnom gradu BiH, posljednja „prva“ u jednom evropskom glavnom gradu i prva „prva“ u regionu bez nasilja. Sramotno je bilo vidjeti kako su neki mediji već bili pripremili izvještaje o „radikaliziranom Sarajevu“ kao gradu koji ne pripada Evropi, a Bosni kao „tamnom vilajetu“ za koji bi oni trebali dobiti mandat da tamošnje „zaostale muslimane“ emancipiraju i uče ih evropskim vrijednostima kao jedini njeni nosioci. Najplastičniji primjer toga je bio prilog Hrvatske državne novinske agencije - HINA koji je objavljen na portalu Indeks.hr u kojem se tretiraju dva saopćenja, ono <a href="https://avaz.ba/tag/6534/islamska-zajednica-u-bih">Islamske zajednice u BiH</a> i Katoličke crkve. Teško se oteti dojmu da su mnogi priželjkivali drugačiji ishod Parade, odnosno da su priželjkivali daljnju polarizaciju društva i da islam i muslimane na ovim prostorima prikažu kao nasilju sklone.

Ponedjeljak, 9. septembar&nbsp; 
Put u Veliku Britaniju
Danas sam u pratnji <a href="https://avaz.ba/tag/2484/reisu-l-ulema">reisu-l-uleme</a> Islamske zajednice u BiH <a href="https://avaz.ba/tag/443/husein-ef-kavazovic">Husein ef. Kavazovića</a> krenuo u radnu posjetu Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske. Putujemo zajedno s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Željkom Komšićem i britanskim ambasadorom Metjuom Fildom (Matthew Field). Reisu-l-ulema će na zahtjev porodice pokojnog lorda Pedija Ešdauna (Paddy Ashdown) prisustvovati komemoraciji posvećenoj životu ovog istaknutog britanskog političara i diplomate. On je blisko sarađivao s reisu-l-ulemom dok je on bio muftija tuzlanski naročito oko rješavanja statusa Memorijalnog centra Potočari. Reisu-l-ulema smatra da je, pored brojnih reformi na kojima je radio, najznačajniji njegov doprinos insistiranje na procesuiranju ratnih zločinaca. Bez njegove odlučnosti mnogi od onih koji su suočeni makar s dijelom onoga što su radili i sada bi slobodno hodali. Dobro je da pokazujemo kako BiH ne zaboravlja svoje prijatelje, kao što ne zaboravlja ni one koji su se o nju i njen narod ogriješili ili nisu uradili ono što su mogli.

Utorak, 10. septembar&nbsp; 
Kavazović čitao ajete
Na komemoraciji su bila četvorica bivših premijera. O lordu Ešdaunu govorio je Sir Džon Mejdžor (John Major), koji je priznao da se s njim nije u mnogo čemu slagao i da je on bio politički protivnik koji mu je kasnije postao prijatelj. Ali i on je dugo i kroz anegdote govorio pohvalno o svemu što je Pedi radio u Bosni, iako bi se teško na tom planu sam imao čime pohvaliti. Reisu-l-ulema je čitao ajete iz sure Ta-Ha s propovjedaonice Vestminsterske opatije. Čitao ih je na bosanskom, svi prisutni su čitali engleski prijevod. Bilo je to priznanje ne samo za reisu-l-ulemu Kavazovića nego i za narod koji kao vjerski lider predstavlja, pa i za BiH. U razgovoru s britanskim muslimanima tek smo shvatili koliko je ovaj gest i za njih bio ohrabrujući.

Srijeda, 11. septembar&nbsp; 
Britanka zaustavila 
reisu-l-ulemu&nbsp;Prelazeći Vestminsterski most, jedna gospođa zaustavi reisu-l-ulemu da ga upita je li on jučer čitao molitvu na komemoraciji lordu Ešdaunu. Kaže da je pratila komemoraciju na velikom ekranu i da je bila dirnuta njegovim prisustvom. Kaže zna šta se sve dešavalo u Bosni, ali da je veoma zabrinuta za Britaniju. Kaže puno je toga sličnog. Veli da je bilo lijepo vidjeti sve zavađene političare na jednom mjestu i da se nada da smo svi nešto od onoga što se u Bosni dešavalo naučili. Reisu-l-ulema je tokom dva dana održao više sastanaka s nekoliko ministara u vladi, lordovima, našom baronesom Helić i vrijednim ljudima iz projekta “Remembering Srebrenica”. Na svim sastancima reisu-l-ulema je imao istu poruku. Uvijek je u fokusu država BiH, svi njeni građani, narodi, naš islamkski identitet i sjećanje na Srebrenicu.

Četvrtak, 12. septembar&nbsp; 
Stigli smo u Njemačku
Danas smo stigli u Njemačku. Dočekali su nas naši ljudi na aerodromu na čelu s muftijom za Evropu izvan domovinskih zemlja dr. Osman ef. Kozlićem. U subotu će biti organizirana svečana ceremonija njegove inauguracije za muftiju u Zapadnoj Evropi. To je historijski iskorak za zajednicu. Naš narod sve više živi u ovom dijelu svijeta, jednom ćemo valjda biti i jedan prostor. Puno je posla, ali je ovo dokaz da se predstavljanju islama u Evropi i pristupa institucionalno. Mnogi od bosankih muslimana očekuju da pomognu novim evropskim muslimanima i ovo je korak u tom pravcu.

Petak, 13. septembar&nbsp; 
Reisu-l-ulema održao hutbu u Majncu
Reisu-l-ulema je održao hutbu u novoizgrađenoj džamiji u Majncu koja će u nedjelju, ako Bog da, biti svečano otvorena. U hutbi je, između ostalog, kazao: „Sretan sam, jer sam danas s vama nesvakidašnjim i radosnim povodom. Kao narod i zajednica, narednih dana zajednički ćemo načiniti velike korake. Svečano ćemo imenovati muftiju za Evropu izvan domovinskih zemalja i zvanično otvoriti ovu prelijepu džamiju. Ovo je historijski trenutak, koji će ostati upisan u našoj nacionalnoj historiji, ali i historiji islama u Evropi“. Bila mi je čast i zadovoljstvo što sam u ovih sedam dana imao priliku prisustvovati događajima koji su skoro pa svaki pojedinačno „historijski“.

Dobro je da pokazujemo kako BiH ne zaboravlja svoje prijatelje kao što ne zaboravlja ni one koji su se o nju i njen narod ogriješili ili nisu uradili ono što su mogli

Jusić: Neki mediji već bili pripremili izvještaje o  „radikaliziranom Sarajevu“

Historijska posjeta Britaniji

Britanski ambasador u Bosni i Hercegovini <a href="https://avaz.ba/tag/53881/matt-field">Metju Fild</a>(Mathew Field) sa par je rečenica u petak opisao tešku, komplikovanu i dugogodišnju agoniju koju prolazi Bosna i Hercegovina, ali i grad na Neretvi.&nbsp; 
Situacija u Mostaru nije normalna, a sramota je što BiH još nema vlast, kazao je, u slobodnom prijevodu ambasador Fild i pokazao kako zapravo u dvije riječi - „nenormalno“ i „sramotno“ stanu naši životi.

Kad su posljednji put bili izbori u Mostaru, te 2007., budimo iskreni, još je postojalo malo nade da će u Bosni, pa i u sunčanoj Hercegovini, biti bolje. Čitave mostarske generacije nisu imale priliku ( a kad će ne zna se) glasati za lokalne vlasti. Što je, ako ćemo pravo, ponekad mnogo bitnije od toga ko sjedi na čelu nekog ministarstva i o našem trošku putuje na beskorisne kongrese, seminare i susrete.

Mladi (ali i oni nešto stariji) Mostarci ne znaju šta je demokratija na lokalnom nivou, ali su svjesni da su zbog nemogućnosti dogovora ( i tako 11 godina) izgubili bezbroj prilika i šansi. I koga za to treba kriviti? Mostar i Sarajevo, zajedno.

A kad smo već kod Sarajeva nade za nastavak razgovora o sporazumu o principima vlasti nema. I tako već 11 mjeseci. Sramota, kazao bi Fild. Stid i sramota, poručuju građani, koji sve manje shvataju gdje je zapelo, ali im je odavno jasno da je za raspetljavanje političke krize potrebna žestok pritisak.

Međunarodna zajednica, koja je umorna od domaćih političara i vlastite zabrinutosti uradila je čini se sve što je mogla. Odavno stižu poruke da naš problem možemo rješavati samo mi. Dakle, oni koje smo mi izabrali. To je tako jednostavan recept. Samo još da se kriza raspetlja. Ima tu nekoliko načina – malo kompromisa, malo dijaloga, puno dobre volje i još više iskrenih namjera.
A toga uglavnom nema. Sramota!
&nbsp;

Građani sve manje shvataju gdje je zapelo, ali im je odavno jasno da je za raspetljavanje političke krize potrebna žestok pritisak

Stid i sramota

Inkluzija mladih sa invaliditetom u našoj zemlji, nažalost, počinje i završava u osnovnih školi.&nbsp;&nbsp; Ipak, da ima hrabrih osoba i svjetlih, konkretnih primjera koji pokazuju da je moguće i drugačije, pokazala nam je <a href="https://avaz.ba/tag/73740/mirna-mezit">Mirna Mezit</a>, direktorica Centra za djecu i omladinu s posebnim potrebama „Los Rosales“ u Mostaru.
Tako se Mezit, uz podršku donatora, upustila u izazov otvorenja kafe-restorana „Lonato“, koji će djelovati pri Centru, a u kojem su svoje prvo zaposlenje pronašle tri dugogodišnje štićenice. 
Uz to što će za svoj rad biti plaćene, njih tri se već osjećaju korisno, budući da imaju posao, kao i druge osobe.
Upravo to je Mezit bila misao vodilja, da se zaposlenici osjećaju ravnopravno, te da im se omogući ostvarivanje jednog od osnovnih prava, ono na zapošljavanje.
Mezit ne misli stati na broju tri, jer još puno štićenika „Los Rosalesa“ čeka na priliku. No, u tome joj je potrebna podrška građana koji bi trebali prepoznati ovaj humani čin i ukloniti barijere u svojim glavama.
Mezit je magistrica pedagogije, a i prije dolaska na čelo „Los Rosalesa“ radila je u ovoj ustanovi, gdje je primjenjivala iskustvo iz Norveške u kojoj je radila kao nastavnik-pedagog u odjelu za djecu iz autističnog spektra.

Otvorila kafe-restoran u kojem rade mladi sa invaliditetom

Izazov humanosti

Jasmin Najetović, rudar iz pogona Stranjani, već 18 godina silazi u jamu kako bi prehranio porodicu. Skupa sa svojim komoratima prošle sedmice štrajkovao je glađu duboko u utrobi zemlje. U ispovijesti koju je dao našem novinaru kaže da rudari samo traže ono što su zaradili – svoje plaće.

<h2>Rečenica od koje se trese zemlja</h2>

Međutim, u nastavku priče, očito potpuno svjestan onoga što mu se dešava, s punim pravom rezigniran, ogorčen, bijesan na državu, kaže sljedeće:
- Boli me srce jer sam sa 17 godina bio u vojsci, a sa 42 sam odlučio rušiti prvo Sarajevo, pa onda sve redom.
Od ove rečenice zemlja se trese. Toliko nepravde, očaja i istine se krije iza nje.
Jasmin Najetović moje je godište. Na početku agresije na BiH imali smo 15, 16 godina. Uništeno nam je djetinjstvo, bili smo sretni ako su naši bližnji živi, a ne jer smo upoznali djevojku/momka, dobili pet iz matematike, kupili “Leviske”...
U trenutku dok čitam njegovu ispovijest, pred očima mi je drug iz školskih klupa, rahmetli Amer Bajić. Poginuo je mjesec prije okončanja četverogodišnjeg užasa u kojem su svi bili ljudi više nego danas. A bio je dječak, omiljen, pristojan, blag... Još mi je njegov osmijeh pred očima.
Jasmin se borio za sve nas. Danas se mora boriti za sebe. A ne traži ništa što mu ne pripada. Nit' leži kući, nit' čeka da mu nešto padne s grane.
Rudari su nam gladni, ljekari nam štrajkuju. Ako je iko sumnjao, mi brzo i sigurno koračamo unazad. Tonemo s tegovima na nogama.

Štrajk rudara zatekao me je u paralelnom univerzumu, zapadnoj Evropi. S kolegama iz Hrvatske bila sam na Sajmu automobila u Frankfurtu. Jedan od najvećih svjetskih autosalona prolazi kroz krizu. Prošle godine privukao je 1.000 izlagača, ove godine 800. Ali to je sad manje bitno, jer u pitanju je samo pretakanje novca u moderniji marketing. Bitno je da ga ima i da se ulaže.
Kompletna autoindustrija sve svoje snage trenutno usmjerava na elektrifikaciju vozila. Njemačka kancelarka Angela Merkel, fotografirajući se pored najnovijeg modela njemačkog giganta Mercedesa, na otvorenju sajma pozvala je proizvođače automobila da više ulažu u električna vozila, a njihov pokušaj da se stvori održiviji način putovanja nazvala je „herkulovskim zadatkom“.
A u BiH u 2017. godini uvezeno je 10 električnih automobila, u 2018. devet, u prva četiri mjeseca 2019. nijedan! Imamo četiri punionice. Država ne daje podsticaj, automobili su preskupi za naš standard. I, naravno, vrtimo se ukrug.
Hodam kroz sajam, gledam „spejs šatlove“ od automobila, slušam o autonomnoj vožnji za koju traže zakonska rješenja, ljubomorna sam na hrvatske kolege koje upijaju svaku informaciju jer su kod njih porasli i interes i prodaja e-automobila, i čitam naše portale. Izmučene rudare iz jame, jednog po jednog, odvodi Hitna pomoć... Tuga, jad i čemer.

<h2>Kod nas se čovjek lučem traži</h2>

Na kraju sedmice otvara se jama užasa i neljudskosti u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine “Pazarić“.
Direktor Redžep Salić otkrio je medijima brojne malverzacije, ali ono što najviše boli jesu katastrofalni uvjeti u kojima su boravili štićenici Zavoda. Pa je li vam išta sveto?!
Sve vrijeme mi je u glavi anegdota o grčkom filozofu, kiniku Diogenu iz Sinope:
- Šetao je Diogen usred dana, s upaljenim fenjerom, po trgu tražeći nešto. Kada su ga upitali šta traži, odgovorio im je: “Tražim čovjeka”...

Jasmin se borio za sve nas. Danas mora da se bori za sebe. A ne traži ništa što mu ne pripada. Nit leći kući i čeka da mu nešto padne s grane

Puls sedmice: Sve naše jame užasa

Borba za što bolji status poljoprivredne proizvodnje, lakši pristup stranim fondovima, smanjenje disbalansa uvoza i izvoza koji ide na štetu domaće proizvodnje, bit će glavni ciljevi Udruženja poljoprivrednika BiH. To je najavio predsjednik Udruženja <a href="https://avaz.ba/tag/38207/vladimir-usorac">Vladimir Usorac</a> odmah nakon imenovanja na ovu funkciju. 
Poručio je da će država biti onoliko jaka koliko bude ulagala u poljoprivrednu proizvodnju te pozvao vlast da stane iza njih. 

Kazao je da je Udruženje otvoreno za sva druga udruženja i saveze koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom, a koji žele graditi jaku i snažnu organizaciju koja treba biti ravnopravni partner predstavnicima vlasti. Poljoprivrednici su ga podržali, a da li će naići na pruženu ruku vlasti ostaje da se vidi.

Poručio je da će država biti onoliko jaka koliko bude ulagala u poljoprivrednu proizvodnju

Usorac: Bolji status poljoprivredne proizvodnje

Borac za promjene

Zarađujući hljeb sa sedam kora, <a href="https://avaz.ba/tag/5522/rudari">rudari</a> svakoga dana riskiraju život da bi zaradili mizernu plaću, sa kojom jedva sastavljaju kraj sa krajem i prehranjuju porodice. 
Niko nije mogao ostati ravnodušan na scene ispred zeničkih pogona, gdje su rudari između sebe skupljali novac da podijele djeci, kako bi taj dan imali novac za užinu, dok njihovi očevi duboko u jamama štrajkuju i traže pošteno zarađen novac.

Posebno je alarmantno što je ovih dana aktualizirano pitanje upitnosti opstanka zeničkog rudnika, kojem je zbog nagomilanih dugova Porezna uprava prošle sedmice blokrala račun, a komoratima nisu bili isplaćeni topli obroci.

Kako bi se izborili za pošteno zarađen novac, odlučili su staviti glavu u torbu i ostati u jamama, štrajkujući glađu. Dok su njihove kolege, usljed iscrpljenosti i izgladnjelosti, odnosili na nosilima Hitne pomoći i spašavali im živote, nadležni koji su doveli rudare do prosjačkog štapa sve su posmatrali iz udobnih fotelja.

Poražavajuće je da se niko od njih nije udostojio doći u Zenicu, makar i da uputi koji riječ utjehe ili podrške. Rudari su još jednom shvatili da su prepušteni sami sebi. I zato su odlučili ići na sve ili ništa. Život su rizikovali samo da bi se odblokirao račun, kako bi dobili topli obrok. Od njega se najmanje jede, već plaćaju računi, opremaju djeca za školu, kupuju lijekovi.

No, sve nije gotovo dok sve ne bude gotovo, pa još treba čekati šta će presuditi “Elektroprivreda BiH” o opravdanosti postojanja zeničkog rudnika. To je dodatna sekiracija rudarima, koji u jamu silaze u neizvjesnosti, pitajući se je li im ta smjena ujedno i posljednji silazak u jamu.

Rudari su još jednom shvatili da su prepušteni sami sebi. I zato su odlučili ići na sve ili ništa

Rudari i foteljaši

Grmi, sijeva, frka se sprema povodom izbora novog čelnika državne Agencije za istrage i zaštitu. Neophodne lobističke aktivnosti odavno su pokrenuli vječiti rivali iz Srpske demokratske stranke i Saveza nezavisnih socijaldemokrata. <a href="https://avaz.ba/tag/279/dragan-mektic">Dragan Mektić</a> formalno je zadužen da instalira SDS-ovog pouzdanika u direktorsku fotelju. Ministru sigurnosti Bosne i Hercegovine „na crtu izlazi“ prikriveni akter svih poslijeratnih muljaža u obavještajno- špijunskoj zoni odgovornosti. Pogađate, radi se o <a href="https://avaz.ba/tag/410/sredoje-novic">Sredoju Noviću</a>. Uglavnom, <a href="https://avaz.ba/tag/39249/konkursi">konkursna</a> procedura za SIPA-inog šefa privedena je kraju. Prijavilo se pet-šest jurišnika na utjecajnu poziciju. U skladu sa evropskim konvencijama o ljudskim pravima, raspoloživi kandidati isključivo su Srbi. Nijednog Hrvata nema na mapi, Bošnjaka ni za lijeka. Tako je valjda normalno u polurezervatima otvorenog tipa, gdje se vladajući autoriteti dogovorno rastaljuju po nacionalnom ključu. Halalite na tradicionalnoj nepristojnosti, ali, majkamustara, vazda se ovdje znalo šta je ključ i čemu brava služi. 
Rukovođenje SIPA-om dejtonski je višestruko prepušteno (republičko)srpskoj strani. Ali zato Obavještajno-sigurnosna agencija BiH pripada Bošnjacima, tojest Stranci demokratske akcije, a Granična policija, budimo krajnje konstitutivni, Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Jednako diskriminirajuća matrica decenijama se, nažalost, primjenjuje i prilikom (pre)ostalih imenovanja u državno-entitetskim instucijama. Kako naopako stoje stvari zadugo nema ni teoretske mogućnosti da se nakaradna praksa promijeni. Tako je, jelte, zakucano političkim konsenzusom između SDA, HDZ-a i partnerskih stranaka iz RS-a. 
Tamo gdje direktorske funkcije ne dijele po sposobnostima eventualnih kandidata, nego striktno po nacionalnim aršinima, trebaju se (za)brinuti za vlastitu budućnost. Međutim, ko šljivi moderne principe u razočaravajuće neprincipijelnom društvu! Izgleda, uostalom, da i strancima dotično zapišavanje prilično godi.

Nijednog Hrvata nema na mapi, a Bošnjaka ni za lijeka

Konkursno rastaljivanje

Federalni zavod PIO/MIO u narednih pet ili šest godina morat će hraniti novih 80.000 <a href="https://avaz.ba/tag/768/penzioneri">penzionera</a>. Informacija je to koja bi uzdrmala svaku zemlju. Kod nas nije. Zabrinut je, istina, samo dio javnosti. Oni kojih se direktno tiče sudbina Zaovda i pojedinci koji još uvijek brinu o budućnosti BiH i njenih građna. Alarmantno je, dakle, to da će se drastično povećavati broj penzionera. Još gora je činjenica da u isto vrijeme neće rasti broj zaposlenih. Jer, mladi odlaze, a ni oni koji ostaju, nemaju posla. 
Doda li se tome podatak da je već sada gotovo izjednačen broj zaposlenih s brojem penzionera - neka nam je Bog na pomoći. U zemljama Evropske unije, za usporedbu, jednog penzionera hrane četiri radnika. Ako se ovako nastavi, u BiH bi uskoro jedan radnik mogao hranti i dvojicu penzionera. A, to bi bio kraj. 
Nadležni u našoj zemlji slabo mare. I pored jasnih upozorenja, kao i obično, nemaju rješenje. Gotovo niko se nije ni osvrnuo na upozorenja ekonomista. 
Vlastodršci se ne osvrću ni na višegodišnje vapaje privrednika koji traže da im smanje namete. To je osnovni preduvjet za otvaranje novih radnih mjesta i povećanje plaća. A, s tim ide i bolje punjenje penzijskog fonda. Ali, šta možemo očekivati u budućnosti ako foteljaše ni ova činjenica ne motivira da prionu na posao.
Iako iz Federalnog zavoda tvrde da nema razloga za brigu, jer bi se broj penzionera, kažu, čak mogao i smanjivati, a ne povećavati, stručnjaci misle drugačije. Sukob mišljenja vjerovatno dolazi zbog različitih statističkih podataka i metoda izračuna. 
Bilo kako bilo, pravi odgovor može dati samo vlast. I to konkretnim potezima. Hitno mora izvući ruke gurnute duboko u džepove privrednika. Zatim ih obavezati da zapošljavaju i da daju više plaće radnicima.

Ako se ovako nastavi, u BiH bi uskoro jedan radnik mogao hraniti dvojicu penzionera

Je li alarmantno

Krajnje emotivno i hrabro zavapio je <a href="https://avaz.ba/tag/68775/redzep-salic">Redžep Salić</a> pred federalnim zastupnicima.&nbsp;Riječima „ne mogu više da ćutim“ u nekoliko minuta iznio je šokantne informacije o o friziranju izvještaja o tobože dobrom stanju, o kriminalu, a nadasve o lošem odnosu prema štićenicima, koji se odigravao proteklih godina u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine ''Pazarić''.&nbsp;Zavod u kojem ima i djece od tri godine, već 15 godina nije mijenjao meni, nesiguran je za one koji tu borave, grijanje crkava dok zima kuca, a istovremeno su se milioni maraka ulagali u navodnu adaptaciju i izgradnju objekata, koji se, kaže direktor, skoro pa raspadaju.&nbsp;Svojim iskrenim i potresnim istupom, na koji baš i nismo navikli od direktora, Salić je alarmirao sve, nemoćan da više sam bori bitku.&nbsp;Na funkciji direktora je tek četiri mjeseca, ali je uspio za zavod uraditi više nego što se uradilo proteklih godina. Jer, svojim krikom za pomoć, kako ga je nazvao, nije ostavio ravnodušnim nikoga, pa ni one koji su eventualno tamo počinili kriminal. Zasigurno je da se, zahvaljujući njemu, neće više u javnosti šutjeti nego da će se konačno početi djelovati.&nbsp;A sve zbog djece i omladine, pa i onih u poodmakloj životnoj dobi, kojima je zavod jedino utočište.

Na funkciji direktora je tek četiri mjeseca, ali je uspio za Zavod uraditi više nego što se uradilo proteklih godina

Redžep Salić: Hrabro i odlučno za svoje štićenike

Izgleda da <a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik" style="color: rgb(255, 0, 0);">Miloradu Dodiku</a> ne cvjetaju ruže na poslovnom planu. Naime, preduzeće kojim gotovo tri decenije rukovodi i komanduje, razumije se, govorimo o Savezu nezavisnih socijaldemokrata, potresaju ozbiljne smetnje u komunikacijii sa pripadajućim dvorskim spletkama. Neki izvori navode kako pobunjeničke čete predvode dojučerašnji najbliži saradnici člana državnog Predsjedništva, predsjednica Republike Srpske te nesuđeni predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.&nbsp;&nbsp; Prema potvrđenim informacijama, Željka Cvijanović i Zoran Tegeltija združeno namjeravaju oslabiti utjecaj neprikosnovenog šefa prilkom donošenja najvažnijih entitetskih odluka, međutim, ne treba zaboraviti kako Dodik nije politički levat i laka moneta za potkusurivanje. Toga je valjda svjestan i moćni ministar republičkosrpske policije koji se strateški ne pridružuje nijednoj od zavađenih strana. Kako bih rekao, Dragan Lukač trenutno glumi unproforca. 
Uvijek kada Dodiku zagusti na domaćem terenu, a upravo se tako namjestilo, za akciju je spreman ideološki guru lidera SNSD-a, da prostite, Nenad Kecmanović. Dokazani nacionalista ovih se dana namjenski ukazao na stranicama jednih režimskih novina kako bi svog (m)učenika zaštitio od neugodnih napada stranačkih kolega. Osim uobičajenog veličanja Dodikovog lika i (ne)djela, Kecmanović je poput keca iz rukava izvukao i šokantnu ideju da entitetska skupština po hitnoj proceduri usvoji izvorni tekst Dejtonskog mirovnog sporazuma. 
Malignim savjetom bivši redovni profesor sarajevskog te aktuelni emeritus banjalučkog univerziteta ustavno stanje u BiH zapravo pokušava vratiti na postratnu jesen 1995. godine. „ Bio bi to originalni tekst Dejtona i Srpska bi jednim zasjedanjem Skupštine indirektno poništila sve oteto i nametnuto.“.
Nažalost, politički establišment i uspavana intelektualna elita u Sarajevu dosljedno ignoriraju opasne namjere Mistera Hayda. Poslije će, naravno, biti prekasno za odbranu i zaštitu, ali na to smo, jelte, odavno navikli.

Poslije će, naravno, biti prekasno za odbranu i zaštitu

Kec iz rukava

Pokušao je, nije da nije, <a href="https://avaz.ba/tag/4387/johannes-hahn">Johannes Hahn</a> namamiti rukovodioce iz Predsjedništva Bosne i Hercegovine na sastanak u sjedište <a href="https://avaz.ba/tag/645/predsjednistvo-bih">Evropske unije</a>. Džaba se, međutim, trudio. Željku Komšiću, Šefiku Džaferoviću i Miloradu Dodiku naprosto se ne ide u Belgiju. Jest da je tamo lijepo, sređeno, napucano, ima i finih restorana, ali, majkamustara, nekako je predaleko taj sterilni Brisel, zabačen na geografskoj karti, božesačuvaj. Uostalom, ni avion ne leti direktno iz Sarajeva do glavnog štaba EU. Ne gine nam makar jedno presjedanje, rezonirali su, tako, Komšić, Džaferović i Dodik prije nego će službeno odbiti Hahnov poziv. Ostatak priče znate...
Dani i mjeseci prolaze, a na političkom horizontu ne nazire se mogućnost formiranja državne vlasti. U međuvremenu, bh. parlamentom, jednako kao i Vijećem ministara, formalno i samostalno upravlja Denis Zvizdić. Koji povremeno piše duga pisma vlastitom sebi da bi izrazio najoštriju zabrinutost jer izvršna vlast kojom predsjedava ne ostvaruje efikasnu saradnju sa zakonodavnom institucijom čiji je predsjedavajući. Papir, zna se, trpi svakakve budalaštine. 
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH nedavno je depresivno prognozirao kako se nova bh. vlast neće sastaviti prije narednih lokalnih izbora, tojest do jeseni 2020. godine. Ukoliko je Mirko Šarović zbilja u pravu, onda ne preostaje ništa drugo nego da se zvanično pomirimo sa tavorenjem, mrcvarenjem i kolektivnim propadanjem. Država bez vlasti beznadežna je i anarhična društvena situacija. Iz takvog okruženja najpametnije je razguliti. 
Relevantni podaci govore kako je pola miliona ljudi napustilo BiH u proteklih pet godina. Puk'o im valjda film! Zbog nacionalizama, vječitih lidera, kokuzluka, neprolaznih kriza, sijanja straha, prijetnji ratovima, opće besperspektivnosti, destruktivnog primitivizma. Naročito su narodima i narodnostima dodijali strani ublehaši koji ovdje dosljedno prodaju damu pod bubrege. Ako mene pitate, neka su, vala, trojica iz Predsjedništva BiH odbili Hahna. Dosta je bilo i njegove šuplje.

Ako mene pitate, neka su, vala, trojica iz Predsjedništva BiH odbili Hahna

Puk'o film!

Prvaci smo u <a href="https://avaz.ba/tag/14044/liga-nacija">Ligi nacija</a>, euforični bili i samo smo čekali kada će početi kvalifikacije. Zaboravili smo da su Irci u tom tada novom takmičenju promašili silne prilike i da smo pukom srećom došli do remija. Kasnije se, kao i mnogo puta prije toga, ukazao Edin Džeko i osigurao nam prvo mjesto i baraž, ako kojim slučajem ne uspijemo doći do Evropskog prvenstva kroz kvalifikacije.&nbsp; Nismo htjeli ni pomisliti da se tim koji imamo, koji vodi Robert Prosinečki, tek slučajem može plasirati kroz kvalifikacije. Finska, Grčka i Italija, svi su nas na svoj način pokušali vratiti u stvarnost, ali još se nismo dali, jer imamo pobjedu protiv Armenije na Grbavici i to je neki domet, ponosni smo bili. 
Stigao nam je Lihtenšajn, izgledali smo jako loše, ali smo u finišu pogodili sve živo i nanijeli im katastrofu, a onda je došlo definitivno suočavanje sa stvarnošću. Pobijedila nas je Armenija u Jerevanu, sila od koje je sam Miralem Pjanić dvostruko skuplji – to bi bio rezime.
Ustvari, pobijedili smo sami sebe i pokazali da smo tek prosječna reprezentacija. Selektor <a href="https://avaz.ba/tag/7323/robert-prosinecki">Robert Prosinečki</a> sve se slabije snalazi, to je jasno, ali ne može se reći da mu igrači baš pomažu. Nekako ovakvi rezultati uvijek podsjete na bivšeg bh. reprezentativca Senada Lulića i njegovu izjavu kako je boravak u reprezentaciji zapravo odmor. Očigledno su se u ovom ciklusu reprezentativci BiH dobro odmorili, a i pokazali gdje im je mjesto.&nbsp;Mjesto im je taman oko baraža, tamo gdje će igrati, ali nikako biti favoriti protiv bilo koga. Ova reprezentacija jednostavno nema ništa što bi ulijevalo nadu. Poslije četiri komada u Armeniji teško se nadati bilo čemu.

Igra protiv Lihtenštajna i poraz od Armenije pokazali su najbolje da smo tek prosječna reprezentacija koja će teško napraviti iskorak

Mentalitet taman oko baraža

Dvadeset osam pobjeda i nijedan poraz skor je Rusa iz Dagestanana <a href="https://avaz.ba/tag/26431/khabib-nurmagomedov">Habiba Nurmagomedova</a> nakon što je preksinoć u Abu Dabiju savladao Amerikanca Dastina Poirijea (Dustin Poirier) i tako odbranio naslov u lakoj kategoriji <a href="https://avaz.ba/tag/910/ufc">UFC</a>-a.&nbsp; I ovim superiornim trijumfom pokazao je zašto je najdominantniji MMA borac današnjice. 
Amerikanac je izdržao tek tri runde. Poraz je morao priznati nakon što je ga je Habib savladao takozvanim gušenjem. Bio je to još jedan spektakularan meč, a nakon što je prije skoro godinu Habib pretukao do tada najveću MMA zvijezdu Konora Mekgregora (Conor McGregor).
Dagestanac je pokazao veličinu i nakon meča te gospodski odao priznanje Poirijeu na borbi, poručivši mu da je veliki borac. 
Gaji stil borbe kakav MMA svijet prije njega nije vidio. Za njega mnogi govore da se bori kao prava zvijer, a tome u prilog govore i snimci njegove borbe s medvjedom. 
Odrastao je u glavnom gradu Dagestana Mahačkali, a dolazi iz potpuno sportske porodice, jer je njegov otac cijeli život posvetio hrvanju.&nbsp;

Sa 28 pobjeda bez ijednog poraza pokazao dominaciju u MMA sportu

Habib Nurmagomedov: Šampion UFC-a

Odluka fudbalera tuzlanske Slobode da zbog neizmirenih obaveza prekinu s treninzima još je jedan dokaz koliko je sport neuređena oblast u našoj zemlji.&nbsp;&nbsp; I ovaj put na stranu igrača stao je&nbsp;Sindikat profesionalnih fudbalera (SPF) BiH s Aldinom Đidićem na čelu. 
Ovo nije prvi put da Đidić i Sindikat stanu u zaštitu nogometaša. Ranije su, također, posjećivali bh. klubove i predlagali rješenja za probleme u kojima se nalaze.
Igrači su do formiranja Sindikata bili prepušteni sami sebi. Đidić je odlučno poručio da će se to promijeniti i da će stati ukraj bahatosti klubova koji rade protiv interesa fudbalera. 
I podrška upućena igračima Slobode pokazuje da se ne radi o floskulama i pukom slovu na papiru. Zahvaljujući nesebičnoj Đidićevoj podršci, fudbaleri ga nazivaju i svojim spasiocem.
Aldin Đidić rođen je 30. avgusta 1983. godine, a nogometnu karijeru započeo je u zeničkom Čeliku.

Poručio da će stati ukraj bahatosti klubova

Aldin Đidić: Sindikalista za fudbalere

Privatizacija i javne nabavke. Dva su sistemska fakta koja su osiromašila Bosnu i Hercegovinu. Po završetku agresije, građani su opljačkani tako što je sva društvena imovina, u većini slučajeva, kriminalnom privatizacijom postala privatna. Za sitne pare i pod sumnjivim okolnostima podobni pojedinci domogli su se resursa na kojima se zasnivala privreda bivše države. I sve se, nažalost, umjesto sudskim procesima i vraćanjem nezakonito stečene državne imovine, završilo poznatom krilaticom ko je jamio, jamio je.&nbsp;&nbsp; Kada se više nije imalo šta privatizirati, tačnije jamiti, trebalo je osmisliti način kako po zakonu otimati od države. I tada je osmišljen sistem javnih nabavki. Provodi se i po nekakvim zakonima. Šupljim kao švicarski sir, doduše. 
Tako se već dva desetljeća putem famoznih nabavki iz budžeta punjenih krvavo zarađenim narodnim novcem tovare džepovi neokapitalističkih moćnika. U pitanju su milijarde maraka na godišnjem nivou. 
A hiljade primjera kako se otima od države imamo svakodnevno. Tako izgradnju zidića, koji na tržištu košta desetak hiljada maraka, općina plaća i do pet puta više. Automobil, kancelarijski sto, papir i olovku državna institucija plaća dvostruko, trostruko skuplje. Stotine hiljada, pa i milioni razlike, javna je tajna, uzimaju se na velikim infrastrukturnim projektima. 
Budući da je u takvim okolnostima najbolje raditi za državu, u javne nabavke uvukao se društveni kancer – korupcija. Najbitnije (i najteže) je, dakle, dobiti posao. Ostalo je lako. Nagrada je na kraju - rastale se svi u lancu, a i ponuđaču (tako zovu firmu koja radi za državu) ostane dosta. I sve po (šupljem) zakonu. Na gubitku su samo država i opet građani. 
Ko uspije spriječiti krađu u javnim nabavkama, mišljenja su mnogi, dobrim dijelom je riješio i ekonomski problem ove zemlje. Agencija za javne nabavke BiH uputit će uskoro Vijeću ministara novi državni zakon kojim bi se trebao uvesti strožiji nadzor nabavki. Daj Bože da bude tako.

Narod i Prajda

Historijska posjeta Britaniji

Stid i sramota

Izazov humanosti

Puls sedmice: Sve naše jame užasa

Borac za promjene

Rudari i foteljaši

Konkursno rastaljivanje

Je li alarmantno

Redžep Salić: Hrabro i odlučno za svoje štićenike

Kec iz rukava

Puk'o film!

Mentalitet taman oko baraža

Habib Nurmagomedov: Šampion UFC-a

Aldin Đidić: Sindikalista za fudbalere

Javne nabavke za privatne interese

Kolumne

Narod i Prajda

Historijska posjeta Britaniji

Stid i sramota

Izazov humanosti

Puls sedmice: Sve naše jame užasa

Borac za promjene

Rudari i foteljaši

Konkursno rastaljivanje

Je li alarmantno

Redžep Salić: Hrabro i odlučno za svoje štićenike

Kec iz rukava

Puk'o film!

Mentalitet taman oko baraža

Habib Nurmagomedov: Šampion UFC-a

Aldin Đidić: Sindikalista za fudbalere

Javne nabavke za privatne interese