Kada je prije skoro tri godine obznanjeno da se <a href="https://avaz.ba/tag/18/mostar">Mostar</a> kandidarao za Evropsku prijestonicu kulture (EPK) 2024., ta vijest je donijela nove podjele u gradu. Ne na nacionalne, vjerske, etničke već na one „za“ i „protiv“. Druga grupa je bila masovnija i ismijavala kandidaturu, no, kako je vrijeme odmicalo i kada je rečeno da se Mostar plasirao u finale, smijeh većine se počeo utišavati. 
Kao da su počeli uviđavati da je kultura, do tada marginalizirana, počela donositi svjež dašak u močvaru u kojoj žive. Jer, Mostar je godinama opterećen političkom krizom zvanom neodržavanje lokalnih izbora, a jezik koji se koristi u, kofol, njenom raspetljavanju i koji se jedino računa između glavnih političkih aktera jeste onaj interesni.
Tako Mostar više, evo, od deceniju stoji u mjestu kao u močvari, koja sve više zaudara. Slike nagomilanog smeća, koje su obišle cijeli svijet, samo oslikavaju stvarno stanje zapuštenosti grada uz čije ime se vežu naljepši pridjevi i prilozi. 
Smeće je samo jedan u moru nagomilanih problema u Mostaru, u kojem zbog višegodišnjeg nepostojanja zakonodavne vlasti nijedno gradsko preduzeće nema direktora i organe upravljanja kojima mandat nije istekao?!
Stoga je Mostaru bila važna kandidatura za EPK. Prije svega, ta je aplikacija odgovorne i uposlenike u sferi kulture pokrenula na razmišljanje, na kreiranje sadržaja, planova i strategije i to dugoročno.
Realno, s obzirom na infrastrukturu, društvene i političke okolnosti, na ukupno stanje kulture i stanje u svakoj pojedinoj ustanovi kulture koje su praktički donedavno uglavnom radile bez strategija, teško da se Mostar mogao mjeriti s norveškim Bodom. 
Međutim, ne iskoristiti ono sto se uradilo, naklonost i podršku gradskih struktura, javnosti i medija i vrijeme trošiti na međusobna optuživanja i analize zbog čega Mostar, ipak ,nije dobio titulu EPK, a pri tome zatvarati oči na realno stanje i vlastitu odgovornost, najkraće rečeno je glupo.
I, da, možda se, ipak, treba zapitati ko su Mostaru neprijatelji i vanjski i unutrašnji. Ne, nije to Incko.

Zatvarati oči na realno stanje i vlastitu odgovornost, najkraće rečeno je glupo

Mostarska močvara

Među najglasnijim protivnicima gradnje odlagališta radioaktivnog otpada na <a href="https://avaz.ba/tag/18078/trgovska-gora">Trgovskoj gori</a>, svakako su organizaciaje za zaštitu životne okoline u BiH, među kojima i organizacija „Green Team“ i njen mladi aktivista Mario Crnković.&nbsp; Poručujući onima koji nastoje lagerovati adioaktivni otpad samo 800 metara od rijeke Une sa hrvatske strane, da se „životima ne trguje“, Crnković je odlučno stao na čelo protesta održanih prije dva dana u Bosanskom Novom , pokazujući tako generacijsku hrabrost da se suprostavi trovačima životne sredine. 
Protest u Bosanskom Novom okupio je građane sa prostora cijele BiH, ali i one iz Hrvatske koji se protive odluci njihove države da nuklearni otpad lageriju uz samu granicu sa Bosnom i Hercegovinom. 
Mario Crnković , kao i mnogi aktivisti ekoloških organizacija u BiH, u vremenu pred nama, sigurno, neće sjediti skrštenih ruku i pismima moliti susjede da odustanu od vrlo opasne namjere lagerovanja nuklearnog otpada pred vratima naše države. Posebno ne pred vratima grada u kome Crnković živi i za koji je spreman učiniti sve da bude mjesto zdravog življenja njegove generacije. 
Svjedoče to i poruke sa prekjučerašnjih protesta da „ zajedno kažemo NE , životima ne trguje“ , a koje su vodilja i Crnkoviću i mnogim drugim koji su se spremi javno suprostaviti trovačkim namjerama iz susjedstva.

Protest u Bosanskom Novom okupio je građane sa prostora cijele BiH

Crnković: Jasne i glasne poruke na protestima

Mario Crnković: Snažni borac protiv nuklearnog otpada

Muzički stručnjaci iz zemalja regiona o glasu Zeničanke Melani Marijanac (17) govore samo u superlativima. Melani, koja je na festivalu mladih i neafirmisanih pjevača „Studentsko ljeto“ u Maglaju osvojila treću nagradu Stručnog žirija, pripala je čast da predstavlja BiH i maglajski Festival na „EVROFESTU 2019“ koji se održava u Skoplju.&nbsp;&nbsp; 
Pored Melani na Festivalu su učestvovali pojednici festivala iz Rusije, Bjelorusije, Švajcarske, Bugarske, Moldavije, Ukrajine, Makedonije, Srbije – ukupno njih 11. U tako jakoj konkurenciji, Melani je osvojila Grand prix. 

Izuzetno je bila zadovoljna svojom interpretacijom i sretna zbog osvojene nagrade. Prema riječima Maglajke Hane Čizmić, koja je predsjedavala Stručnim žirijem u Skoplju, ovakvim mladim talentima, kao što je Melani, treba samo pružiti šansu, podržati ih i dati im vjetar u leđa. Melani inače pohađa treći razred Srednje muzičke škole u Zenici, odsjek solo pjevanje a svira i klavir.

Melani inače pohađa treći razred Srednje muzičke škole u Zenici, odsjek solo pjevanje, a svira i klavir

Melani Marijanac: Umjetnica čije vrijeme tek dolazi

Federacija ostaje bez&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/20645/plin">plina</a>, nije potpisan ugovor&nbsp;o transportu sa Srbijom,&nbsp;građani bi, tako, od&nbsp;1. oktobra mogli ostati&nbsp;bez ovog energenta, vijest&nbsp;je koja je u javnosti&nbsp;odjeknula kao bomba.&nbsp;No, kao i obično, ova&nbsp;informacija pokazala se&nbsp;kao obični spin, i to sa&nbsp;Pala, od Uprave firme&nbsp;„Gas promet“, koja nema&nbsp;nikakvu nadležnost&nbsp;da dogovora ili bude&nbsp;posrednik između&nbsp;„BH-Gasa“ i „Srbijagasa“&nbsp;o ugovorenom transportu&nbsp;plina kroz RS.&nbsp;O tome su bh. javnost
&nbsp;upoznali iz Vlade Federacije&nbsp;i „BH-Gasa“. Ovo&nbsp;je spin i izazivanje lažne&nbsp;panike, poruka je direktora&nbsp;„BH-Gasa“ Jasmina&nbsp;Salkića.&nbsp;Ali, igra s nervima&nbsp;bh. građana uoči grijne&nbsp;sezone ponavlja se iz godine&nbsp;u godinu.&nbsp;Nije ovo prvi put da
&nbsp;iz RS prijete i ucjenjuju&nbsp;Federaciju da im se neće&nbsp;dozvoliti transport ovog&nbsp;energenta.&nbsp;Trakavica zbog koje&nbsp;uvijek strahuju građani&nbsp;FBiH, pretežno Sarajeva,&nbsp;a koja je najveći potrošač&nbsp;plina, ide tako&nbsp;unedogled, i to uvijek&nbsp;15 dana prije početka&nbsp;sezone.&nbsp;Krivi su oni, mi sve
&nbsp;plaćamo, na kraju se ipak&nbsp;prelama preko leđa građana,&nbsp;koji uredno plaćaju&nbsp;svoje obaveze.&nbsp;Simptomatično je da&nbsp;ucjene stižu iz entiteta&nbsp;koji već 20 i kusur godina&nbsp;uopće ne plaća ratni dug&nbsp;za potrošeni ruski plin,&nbsp;ali konstantno najavljuju&nbsp;zavrtanje ventila na granici&nbsp;s Drinom.&nbsp;Dok se firme i Republike
&nbsp;Srpske i Federacije&nbsp;igraju mačke i miša i odmjeravaju&nbsp;mišiće, građani&nbsp;strahuju šta će donijeti&nbsp;novi dan.&nbsp;

Vijest je koja je odjeknula kao bomba u javnosti da će građani ostati bez plina, pokazala se kao spin

Lažna panika

<a href="https://avaz.ba/tag/76082/husein-imsirovic">Husein Imširović</a> preživio je bez posljedica bliski susret s medvjedom. Ovaj avanturista nije ni slutio da će se obična vožnja biciklom pretvoriti u iskustvo koje će dugo pamtiti.&nbsp;&nbsp; Nakon što je tokom vožnje kanjonom Žuljevsko kod Olova vidio razbacane košnice na putu zastao je napale su ga i razjarene pčele, ali onda je uslijedio pravi šok. Na samo nekoliko metara od sebe ugledao je medvjeda koji je bježao uz brdo. 
Ubrzo se sabrao, svjestan šta se moglo dogoditi pa se i fotografirao na tom mjestu. 
I s osmijehom priča svoj doživljaj jer uživa u avanturama. Kupa se i u vodopadu na Konjuhu koji se smatra najvećim mrestilištem poskoka u Evropi. Voli istraživati nepoznato, a avanturizam mu je u duši. 
Na Konjuhu najviše provodi vremena. Pa često s uživanjem dvogledom posmatra medvjede, lisice, divlje svinje ili srne...
Husein Imširović živi u Banovićima i ima 33 godine.

Preživio bliski susret s medvjedom u kanjonu Žuljevsko kod Olova

Husein Imširović: Avanturista u duši

Godinama se u Republici Srpskoj đacima onemogućava izučavanje <a href="https://avaz.ba/tag/17446/bosanski-jezik">bosanskoga jezika</a> čime se krši i ustav tog bh. entiteta. Ista priča prije početka svake školske godine.&nbsp;&nbsp; I sve, opet, ostaje samo na vapajima povratnika koji s pravom smatraju da su prepušteni sami sebi u borbi za svoja prava. 
Pobunili su se jučer i zbog uvođenja „Svetosavske nagrade“ što predstavlja, kažu, dodatnu „pravoslavizaciju obrazovnog procesa“, ali uzalud. 
Domaća vlast, ali i stranci ostaju nijemi na aparthejd i diskriminaciju.
Na kraju opet najviše ispaštaju đaci. 
Ali, tu nije kraj. Na brojne manjkavosti obrazovnog sistema na teritoriji cijele BiH ukazivali su i rijetki univerzitetski profesori u svojim radovima u kojima su dokazali kako se školski programi prilagođavaju određenim etnicitetima na način da se, na primjer, favoriziraju „naši“ pisci. 
Od malih nogu kroz obrazovni sistem stvara se odbojnost prema drugom i drugačijem. Iz neznanja, pravi se atmosfera straha od „drugog“. 
Jasno je da iza svega stoji politika podjela, zavadi pa vladaj. Što manje znamo lakše je nama vladati. Što se više drugog bojimo, podložniji smo manipulacijama.
Toga smo, nažalost, često nesvjesni. Dok ne bude prekasno. Baš kao i onaj lik iz priče Marka Vešovića, kojeg su zaustavili na barikadama u Sarajevu početkom agresije dok je išao kupiti hranu za dijete. 
Odmjerio ih je taj čovjek „od čarape na glavi do čarape na nozi“, opsovao im njihovu „skrivenu kameru“ i produžio.&nbsp;&nbsp;

Od malih nogu kroz obrazovni sistem stvara se odbojnost prema drugom i drugačijem i pravi atmosfera straha

Nijemi na podjele

I dalje se čeka odgovor nadležnih hoće li prihvatiti zahtjeve velike grupe građana kako bi konačno bio riješen problem <a href="https://avaz.ba/tag/54768/deponija-smiljevici">deponije Smiljevići</a>. Mjesecima unazad građani vode bitku sa Vladom Kantona Sarajeva kako bi napokon udisali čist zrak i otvorili prozore svojih kuća.
Međutim, svaka ozbiljna grupa bi poželjela da ovu borbu vodi Adisa Vejo, koja sve čini kako bi neko čuo njihov vapaj za pomoć.&nbsp; Porodice gube svoje najmilije jer brzo obolijevaju zbog ove deponije. Nadležni tvrde kako se radi o sanitarnoj deponiji, a ona je sve samo ne sanitarna.
Adisa Vejo odrasla je na području Mjesne zajednice Zabrđe. Najljepši period svog života je provela ovdje, udala se na u ovom naselju te, kako kaže, djecu odgaja na istom mjestu. Bori se za svoju djecu, bori se sa vjetrenjačama da bi njena ali i druga djeca sutra imala bezbrižno djetinjstvo. Ne želi da strahuju da li će se razboliti i da će im se najeljpši period života pretvoriti u horor film.&nbsp;&nbsp;
Hrabra žena Sarajeva od akcije ne odustaje te kako i sama kaže zajedno sa svojim saputnicima u ovoj borbi spremna je na sve, pa čak i na blokadu rada deponije. Prisustvuje svim sastancima kako Mjesne zajednice tako i Vlade Kantona Sarajevo kada je riječ o ovoj temi.
&nbsp;

Ne želim da strahujem da će se neko od najmilijih razboliti, kazala je Vejo

Adisa Vejo: Hrabra žena iz Smiljevića

Četiri mjeseca skoro traje borba mještana naselja u sjevernim dijelovima Mostara, ali i drugih građana za konačno zatvaranje <a href="https://avaz.ba/tag/69615/deponija-uborak">deponije „Uborak“</a> i njeno izmještanje na drugu lokaciju.&nbsp;&nbsp; Iako su i ranije, nerijetko, ukazivali na problem zbog odlaganja sumnjivog otpada na deponiju, poput animalnog, njihov glas se slabo čuo.
No, čašu njihovog strpljenja prelila je svojevrsna afera s dovoženjem mulja s mostarskog prečistača otpadnih voda u kojem je bilo opasnih supstanci.
Među najglasnijim, i onaj koji je medijima koncem maja prvi ukazao na ekološku bombu u naselju, otkrivši da potokom Sušica koji se ulijeva u rijeku Neretvu, uz deponiju, teče crni mulj bio je Nijaz Hodžić.
Od tada do danas, Hodžić je sa svojim komšijama neumoran u tome da potakne nadležne da riješe problem deponije, a da su ih uspjeli pomaknuti iz stepena uljuljanosti pokazali su građanskim neposluhom i višednevnom blokadom deponije.
Da su u svojoj priči itekako ozbiljni pokazuju svako malo organizirajući mirne proteste koje predvodi, upravo, Hodžić i koji je svojim angažmanom doprinio i tome da glas ovih ljudi dođe i do Sarajeva, do Federalnog parlamenta, a uz poruku da od svoje borbe odustati neće.

Neumoran u borbi da nadležni riješe problem deponije „Uborak“

Nijaz Hodžić: Glas koji se čuje

Vlast RS <a href="https://avaz.ba/tag/70322/zandarmerija">žandarmerijom</a> plaši narod, a NATO im na Manjači! Rečenica je kojom je entitetski poslanik Nebojša Vukanović okarakterizirao jučerašnje, Bog zna koje po redu, postrojavanje policije u Banjoj Luci. Počesto iritantni Trebinjac, mora mu se priznati, demolirao je ideologe i organizatore novog vašara policije i vlasti koju personificira Milorad Dodik.&nbsp; 
Jer, dok lider SNSD-a, prije svega na simboličkoj ravni, želi pokazati snagu, u isto vrijeme brutalno je dokazao vlastitu inferiornost. Samo četrdesetak kilometara dalje od policijskog vašara, na Manjači, naime, Oružane snage BiH pod zastavom NATO-a, počele su višednevnu vježbu. Pametnome dosta. 

Ali, nije, nažalost, dosta poslušnicima vlasti. Podanicima sistema koji ne/vide da je jučerašnje postrojavanje policije jednako prvojanuarskim propalom paradiranju kulturno-umjetničkih društava, vatrogasaca, sportista... Tada je vlast u RS, žaleći prijetiti pokazivanjem tobožnje moći, ispala smiješna. 

Dokazala je nemoć isto kao i jučer. U narodu se to kaže - presipanje iz šupljeg u prazno. Nije policija, jeste žandarmerija, nije žandarmerija jeste rezervni sastav. I tako ukrug. 

Ništa novo jučer nismo čuli u Banjoj Luci. Sve same floskule, koje kao papagaji ponavljaju svi funkcioneri vladajuće koalicije. 

I žandarmerija je jedna u nizu praznih režimskih priča. U suštini radi se o praznoj ljusci. Do te mjere da je više ozbiljno ne shvata niko. Pa ni Bošnjaci, koji su prilično oprezni i opravdano emotivno osjetljivi na sve vrste oružanih formacija iz RS koje su ih klale. 

Umjesto da presipaju iz šupljeg u prazno, da maltretiraju policajce šaltajući ih iz rezervnog sastava u žandarmeriju, liderima manjeg bh. entiteta i njihovim mentorima mnogo bi pametnije bilo da se suštinski pobrinu o narodu. Ekonomski i demografski prazna ljuštura, poput novih Dodikovih formacija, odavno je gotovo cijela jugoistočna BiH, uključujući i manji entitet. Siromašna je cijela RS, penzije mizerne, redovi pred ambasadama predugački. 

Dosta je parada za plašenje naroda. Građanima ne treba arhaična žandarmerija, nego moderna ekonomija.

Dok lider SNSD-a, prije svega na simboličkoj ravni, želi pokazati snagu, u isto vrijeme brutalno je dokazao vlastitu inferiornost

Žandarmerija ili ekonomija

Naši dragi đaci imali su priliku da na lakši način apsolviraju gradivo ili bar dio gradiva, ali im tokom ovog mjeseca nije najbolje išlo. Ocjena iz predmeta Lihtenštajn, je istina prolazna, ali su za predmet Armenija zaslužili „čistu“ jedinicu. Onu kako su to nekada nastavnici znali reći „s postoljem“.
A kakva bi to škola bila kada ne bi postojao popravni, pa će đaci ponovo imati priliku na djelu pokazati koliko gradiva su prošli i zaslužuju li ocjenu više. Tako je učitelj ovog puta napravio popis i pozvao učenike (u ovom slučaju izabranike) da pristupe polaganju popravnog ispita u oktobru. 
Jedina je razlika od uobičajenih školskih popravnih ispita što će ovog puta i učitelj polagati. Nije da se baš proslavio u ranijim predavanjima, pa nije ni čudo što mnogi od učenika ne znaju šta je koja lekcija, a posebno što nisu znali pokazati praktično ono što su od njega učili.
Robert Prosinečki, poslao je pozive. Tu su i tri nova-stara imena na spisku fudbalske reprezentacije BiH. Ruku na srce, nikoga nije iznenadio, jer nakon što je javno dao, pa povukao ostavku, morao je učiniti neke promjene.
Njegovi i naši igrači pokušat će idući mjesec pobijediti Finsku i Grčku. Kvalifikacije su gotovo izgubljene, a nije baš da se nismo nalazili u ovakvim situacijama. Optimizam ne ulijeva ni činjenica da smo se rijetko vraćali u igru nakon sličnih razočarenja u prethodnim kvalifikacijama. 
Prosinečki još vjeruje u svoje znanje i tim koji ima, bar tako kaže, a mi nemamo druge nego da čekamo i nadamo se. Sada ponajviše treba vjerovati u čudo, jer ruku na srce, ova selekcija, u kvalifikacijama za nama malo čime je pokazala da trebamo biti optimisti.
I kamo sreće da na kraju đaci, ipak, polože ispite Finska i Grčka.

Prosinečki na spisak za utakmice protiv Finske i Grčke dodao tri nova-stara imena

Poziv učenicima na popravni ispit

U Bosni i Hercegovini godišnje se uradi transplatacija koliko u svijetu svakog sata zbog čega najviše ispaštaju građani koji su oboljeli. 
Veoma je mali broj onih u našoj zemlji koji se bore za dijalizne pacijente, a među njima je i Amela Šiljević, predsjednica Udruženja dijaliznih i transplatiranih bolesnika Kantona Sarajevo. 
Godinama se brine da stotine dijaliznih pacijenata u KS ima život dostojan čovjeka. Istrajna, poštena i vrijedna, ovih dana se svim srcem trudi da lijek koji je potreban ovim pacijentima ostane na esencijalnoj listi. 
Na svojoj koži je osjetila šta znači boriti se s tromim sistemom i ovom bolesti, jer je prije nekoliko godina i sama imala transplataciju bubrega. 
Amela Šiljević rođena je 21. novembra 1976. godine u Sarajevu. Prošla je tešku patnju, fizičku i emocionalnu. Imala je 26 godina kada joj je majka donirala bubreg, a 12 godina kasnije morala je na drugu transplantaciju.&nbsp;

Ovih dana se trudi da lijek koji je potreban dijaliznim pacijentima ostane na esencijalnoj listi

Amela Šiljević: Nikada ne odustaje

Roma je jučer u četvrtom kolu italijanske Serije A u gostima pobijedila Bolonju sa 2:1, a kapiten naše fudbalske reprezentacije <a href="https://avaz.ba/tag/272/edin-dzeko">Edin Džeko</a> ponovo je bio igrač odluke.&nbsp;&nbsp; 
Ovaj put postigao je pobjedonosni gol u četvrtoj minuti sudijske nadoknade vremena. Rimljani su u posljednjim trenucima utakmice povukli kontru, lopta je došla do Džeke na kojeg su defanzivci Bolonje potpuno zaboravili, a on ju je glavom smjestio u mrežu za jako bitnu pobjedu "Vučice".
Roma je od 85. minute, kada je isključen Đanluka Manćini, igrala sa igračem manje...
„Dijamantu“ je to bio treći ligaški gol ove sezone, koji je Romu zadržao u borbi za vrh tabele, a još jedan pogodak dodao je u grupnoj fazi Evropske lige.
Džeko je za Rimljane odigrao 184 utakmice i postigao 91 gol. Trenutno je sedmi na listi najboljih strijelaca Rome svih vremena.
Edin Džeko rođen je 17. marta 1986. godine u Sarajevu. Od ljeta 2015. godine je stanovnik Rima... Prema statistici – golovima i trofejima, najbolji je igral BiH svih vremena.

Za Rimljane odigrao 184 utakmice i jučer postigao 91. gol

Džeko: Sedmi na vječitoj listi strijelaca Rome

Edin Džeko: Igrač odluke

Bosna i Hercegovina je po mnogočemu posebna zemlja. Osim što imamo 14 vlada, tri predsjednika, više od stotinu ministara, zamjenika, savjetnika i ko zna čega, naša zemlja tako slabo kotira u međunarodnim krugovima, da više nismo relevantni ni kada treba da tužimo nekoga, iako za to u svakom pravnom aspektu imamo osnova.
Kao što je poznato, nekoliko desetina zemalja Evrope, ali i svijeta uključilo se u veliku tužbu protiv automobilističkog giganta Volkswagena.
U zvaničnom saopćenju iz Ureda za zaštitu potrošača navedeno je da se želi dokazati da je Volkswagen svjesno obmanjivao svoje klijente manipuliranjem rezultata testiranja ispušnih plinova.
Mnogi bi rekli pošteno. Ako su svjesno to radili, onda i zaslužuju da ih se kazni. 
Ipak, ono što je apsurd jeste da građani Bosne i Hercegovine i pored velike vjerovatnoće da neki od tih automobila saobraćaju po bh. cestama, neće moći tražiti pravdu pred sudom u Njemačkoj.
Razlog? BiH nije članica Evropske unije.
Tako, po ko zna koji put, naši građani će "izvisiti", pravdu nećemo dobiti, a ni obeštećenje. Javna je tajna da smo dugo vremena građani drugog reda u Evropi, a u otrcane fraze iz Evrope kako smo bitni, više ne vjeruje niko.
Iz Udruženja potrošača apeliraju da država treba da stane iza građana, ali još nema konkretnog poteza. Ko će se baviti tamo nekim tužbama običnog čovjeka. 
Ima puno bitnijih stvari za rješavati.
Građani su ovdje bitni kada se bliže izbori, jer se samo tada obraća pažnja na "malog čovjeka". Došli smo u vakat kad se ne može ni pošteno tužiti.
A i da možemo, ko nam garantira da ćemo i dobiti...

Bosna i Hercegovina je po mnogočemu posebna zemlja

Ne možeš ni tužiti kako treba

Ovdje, na Balkanu, a naročito u Bosni i Hercegovini, kao da živimo onu čuvenu Ajnštajnovu misao: „Razlika između prošlosti,&nbsp;sadašnjosti i budućnosti&nbsp;samo je tvrdoglavo uporna iluzija.“

<h2>Brže-bolje Mile šalje na prvu liniju frontmena</h2>

Vrijeme prolazi, što bi rekao pjesnik “neumoljivo curi kroz prste,” dolaze nove tehnologije, svijet se mijenja, a kod nas sve isto, kaljuža prežvakanih tema i dilema. A život, suštinski, prolazi kraj naroda koji je utreniran na ravnodušnost, naviknut na život bez osmijeha.Kada, recimo, Amerikanci naprave deklaraciju, onda je to komad papira koji ima stvarno značenje, to je tekst kome se vraćaju stotinama godina i generacijama. Takva je, recimo, njihova Deklaracija o nezavisnosti, nastala 1776. godine.Kod nas, svako malo, okupi se društvance mozgokenjara, pa sklapaju kojekakve <a href="https://avaz.ba/tag/7924/deklaracija">deklaracije</a>, te o jeziku, te o naciji, te o urcu i palcu. Rat deklaracija je samo naoko besmislen i bez svrhe, jer u konačnici on je jedno moćno sredstvo za opstanak na vlasti. Onog časa kada se utvrdi da je vlast sačuvana, deklaracija ide u lagani zaborav. Na njihovu sreću, publika je takva, otupljena, zaboravna i kratke pameti.Niko se više nije sjećao Dodikove deklaracije iz 2015. godine, pokrio je zaborav, a onda se sada pojavi Bakirov deklaracijski odgovor. Brže-bolje Mile šalje na prvu liniju svog frontmena Radmanovića da oživljava leš, i eto ga, opet se priča o otcjepljenju Republike Srpske, o tom referendumu za koji je sama deklaracija <a href="https://avaz.ba/tag/408/snsd">SNSD</a>-a dala rok prohujalu 2018. godinu.

Rat deklaracijama je samo naoko besmislen i bez svrhe, jer u konačnici on je jedno moćno sredstvo za opstanak na vlasti

Otcjepljenje, nezavisnost, vraćanje nadležnosti, svašta još nešta piše u tom zaboravljenom štivu, uglavnom, niz pasusa kojima se direktno poziva na kršenje zakona i Dejtona. Leš se, naravno, ne može oživjeti, ali se i na mrtvoj deklaraciji možda izvuče neki bod kod glasača.

<h2>Najsvježiju čeka ista sudbina zaborava</h2>

U januaru ove godine Čović okuplja hrvatski trust mozgova i eto nam još jedne deklaracije. Kao da ih je to neko uopšte pitao, i kao da je njihov sud istorijski relevantan, oni odbacuju haške kvalifikacije o “Udruženom zločinačkom poduhvatu.”Pored toga, poziva se na federalno uređenje, ali sa jasnim pretenzijama na određene teritorije koje pripadaju Republici Srpskoj.Najsvježiju, ovu zadnju Bakirovu deklaraciju, nema sumnje, čeka ista sudbina zaborava. Sve napisano u njoj je obična šuplja priča. Sama premisa po kojoj se nacionalna stranka zalaže za građansko uređenje države pomalo tukne na prevaru. Od takve države Srbi i Hrvati strahuju jer je na primjeru Sarajeva <a href="https://avaz.ba/tag/217/sda">SDA</a> jasno pokazala kako bi funkcionisala ta njihova građanska država. Za njihove vladavine u Sarajevu nije bilo moguće naći nijednog Srbina ili Hrvata na bilo kojoj direktorskoj funkciji u javnim preduzećima.

<h2>Nadam se da će ovo biti građanska država</h2>

Iskreno se nadam da će ovo nekada biti građanska država, ali nikako onakva kakvu namaštava ekipa iz SDA, koji deklarativno kažu kako su otvoreni za pripadnike drugih nacija i za žene, a&nbsp; kojih u rukovodećim strukturama nema&nbsp; ni na mapi.Međutim, mora se priznati da su reakcije iz Banje Luke i Beograda bile priglupo agresivne i zlonamjerne. Za razliku od SNSD-ove deklaracije koja poziva na direktno kršenje Ustava, SDA-ovci su se ogradili i napisali da se do njihovih ciljeva može doći samo uz pristanak druga dva naroda. Dakle – nikad.Ili bar za naših života i s ovom konstelacijom snaga to neće moći da se desi. Znaju to i autori esdeaovske deklaracije, pa zašto su je onda uopšte sastavljali? Pa kako bi drugačije ostali na vlasti i u kooperaciji sa HDZ-om i SNSD-om nastavili pustošenje ove zemlje? Eto zašto.

Onog časa kada se utvrdi da je vlast sačuvana,  deklaracija ide u lagani zaborav

Deklaracijom protiv normalnog života

Generalni štrajk zdravstvenih radnika u Kantonu Sarajevo proteklih 20 dana nije urodio plodom, pa su ga odlučili pooštriti drastičnim smanjenjem obima usluga koje će pružati. 
Ljekari, medicinske sestre i nemedicinsko osoblje bore se za osnovni radnički dokument, kolektivi ugovor, jer bez njega nemaju garancije svojih prava. Bore se za bolje uvjete rada za dobrobit građana, i za veće plaće. Bore se da ostanu ovdje i ne idu primjerom svojih brojnih kolega koji su odavno napustili BiH. 
No, u toj borbi koja od sutra postaje rigoroznija ispaštat će upravo građani, oni sa uredno plaćenim doprinosima za zdravstvo i uredno ovjerenom zdravstvenom knjižicom. 
Jer, pomoć će moći dobiti samo hitni slučajevi, životno ugroženi, oni koji slome ruku, dobiju moždani ili srčani udar, imaju unutrašnje krvarenje. U domu zdravlja neće odbiti člana šehidske porodice, ratnog vojnog invalida, civilnu žrtvu rata, a ni dijete do 15 godina. Ali neće primiti majku tog djeteta koja se bori sa gripom, nanu ili baku kojoj je kao hroničnom bolesniku potrebna terapija, obustavlja se vakcinacija, tom djetetu kojeg prime neće pisati opravdanje za školu... 
Kad si bolestan, a debelo plaćaš onu knjižicu u džepu, pa te onda vrate s praga doma zdravlja, s pravom si ljut. A građani Sarajeva, ionako tankih živaca, svoju ljutnju vjerovatno će usmjeriti ka zdravstvenim radnicima, a ne ka vlasti. 
Stoga je pitanje da li je baš ovo način za ostvarivanje prava medicinskih radnika, mada je teško naći odgovor koji bi to pravi način bio, a da je u skladu sa nizom pravila i pravilnika o štrajku, i da je djelotvoran na pogluhu vlast, ma o kom nivou pričali.

Kad si bolestan, a debelo plaćaš onu knjižicu u džepu, pa te onda vrate s praga doma zdravlja, s pravom si ljut

Po glavi pacijenata

Kakva ljudska, obrazovana, intelektualna i moralna gromada mora biti osoba koja će stajati na čelu velikog muslimanskog džemata u jednom Kembridžu, gradu koji je sjedište jednog od najstarijih i najuglednijih univerziteta u svijetu, uvjerili smo se onog trenutka kada smo i lično upoznali hafiza dr. Sejada Mekića, glavnog imama Centralne džamije u ovom gradu.&nbsp;&nbsp; Opušten, susretljiv, kulturnan i nadasve prizemljen, čovjek čija svaka riječ plijeni svojom blagošću i smislom, koji je svoje obrazovanje sticao na najelitnijim univerzitetima Ujedinjenog Kraljevstva, upravo je zamišljena slika tumača ljepote vjere kojoj pripada. 
S ponosom kaže da je iz Bosne, i to iz Kaćuna, i daje „Cvijet Srebrenice“ koji nosi na džubetu smješten i u njegovom srcu. Još ponosnije ističe a njegov džemat u Kembridžu okuplja muslimane raznih nacija, kultura, jezika i tradicija i da ga to oplemenjuje kao čovjeka i kao imama, te da je upravo ta šarolikost neprocjenjivo bogatstvo u kome kao imam može uživati. 
Hafiz Mekić svojevremeno je kao postdiplomac na Kembridžu bio imam u jednoj od lokalnih žamija u tome gradu. Kada se nakon doktorata vratio u BiH, u namjeri da u njoj i ostane, njegove džematlije i najuglednije vođe muslimanske zajednice u Kembridžu, među kojima su i neki od akademski najutjecajnijih muslimana u svijetu, peticijom su tražili da se vrati u njihov džemat. Veće priznanje u misiji koju ima sigurno nije mogao dobiti. 
Hafiz dr. Sejad ef. Mekić magistrirao je teološke nauke na Kembridžu, a doktorirao je na čuvenoj SOAS školi u Londonu. Oženjen je i ima četvero djece.

Mostarska močvara

Mario Crnković: Snažni borac protiv nuklearnog otpada

Melani Marijanac: Umjetnica čije vrijeme tek dolazi

Lažna panika

Husein Imširović: Avanturista u duši

Nijemi na podjele

Adisa Vejo: Hrabra žena iz Smiljevića

Nijaz Hodžić: Glas koji se čuje

Žandarmerija ili ekonomija

Poziv učenicima na popravni ispit

Amela Šiljević: Nikada ne odustaje

Edin Džeko: Igrač odluke

Ne možeš ni tužiti kako treba

Deklaracijom protiv normalnog života

Po glavi pacijenata

Hafiz dr. Sejad ef. Mekić: Tumač ljepote islama

Kolumne

Mostarska močvara

Mario Crnković: Snažni borac protiv nuklearnog otpada

Melani Marijanac: Umjetnica čije vrijeme tek dolazi

Lažna panika

Husein Imširović: Avanturista u duši

Nijemi na podjele

Adisa Vejo: Hrabra žena iz Smiljevića

Nijaz Hodžić: Glas koji se čuje

Žandarmerija ili ekonomija

Poziv učenicima na popravni ispit

Amela Šiljević: Nikada ne odustaje

Edin Džeko: Igrač odluke

Ne možeš ni tužiti kako treba

Deklaracijom protiv normalnog života

Po glavi pacijenata

Hafiz dr. Sejad ef. Mekić: Tumač ljepote islama