Ugledna sarajevska profesorica Emira Švraka i naredni mandat bit će na čelu Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom Federacije BiH. To je i svojevrsno priznanje za nesebičnu brigu i trud da se osigura kvalitetniji život za oko 600 porodica u okviru ovog saveza.&nbsp;
Švraka se u proteklom periodu maksimalno zalagala za prava i bolji život ove populacije, zbog čega, s pravom, dobiva isključivo pozitivne kritike cjelokupne bh. javnosti.
Njenu upornost, želju i dugogodišnju borbu za prava osoba s poteškoćama u razvoju prepoznali su ne samo u našoj zemlji nego i šire, pa je oboljeli od cerebralne paralize s pravom zovu svojim borcem i istinskim herojem.
Da uživa i podršku u Savezu, čiji je jedan od osnivača, potvrđeno je u četvrtak, kada joj je na drugoj izbornoj sjednici Skupštine, održanoj u Zenici, produžen mandat.
Emira Švraka rođena je 13. juna 1955. godine u Beogradu. Specijalista je fizikalne medicine i rehabilitacije, magistar dječije i adolescentne psihijatrije i psihologije, a već 22 godine radi u rehabilitaciji s porodicama djece i osoba s multiplim teškoćama.

Godinama se bori za prava osoba s cerebralnom paralizom

Švraka: Jedan od osnivača federalnog saveza

Emira Švraka: Borac za bolja prava oboljelih

Temeljna kriza 21. stoljeća za Evropu je izbjeglička kriza, slažu se stručnjaci, no, kod nas, gdje je stručnjaka opće prakse u svakom sokaku po nekoliko, niko, za divno čudo, nije prepoznao problem.&nbsp; U susjedstvu i širom Evropske unije imaju plan A, B i C, za svaki slučaj i priliku, a kod nas ne vape za pomoći samo u Krajini i Tuzli, gdje kriza dostiže kritičnu tačku, već i državne institucije, poput Granične policije, koji nemaju ni osnovnih sredstava za rad. Delegacija Evropske unije u BiH jučer je, po ko zna koji put, pozvala bh. vlasti da rješavaju problem, pojačaju napore, preuzmu odgovornost. I, prije svega, pokažu minimum humanosti i migrantima koji žive u neljudskim uvjetima u Vučjaku osiguraju makar malo dostojanstva.
Svjesni su i Evropljani da Bihać i Unsko-sanski kanton teret krize više ne mogu i ne trebaju nositi sami. Znaju i ptice na grani da će zima donijeti probleme i migrantima i građanima oko migrantskih naselja. Ove i prošle godine EU je našoj zemlji osigurala 34 miliona eura za pomoć migrantima. Je li vrijeme da pitamo gdje je taj novac? U isto vrijeme, a s dolaskom hladnijih dana, migrantska ruta sve je utabanija prema Hercegovini. Tamo je već pala prva žrtva, a mještani rijetko naseljenih sela su u strahu. Politički spin zna udariti gdje smo najslabiji. A tu i nadaleko čuveno gostoprimstvo pada u vodu.
No, vlasti to niti vide, niti čuju, niti saosjećaju. Ni fening nije otišao na račun graničara, koji budno paze ne samo da ilegalni migranti uđu u zemlju već i šverceri, dileri, ubice, bjegunci pred zakonom.
Tako naš problem, na kraju krajeva, nisu migranti. Mi smo problem sami sebi. Kad prepustite svoju granicu na milost i nemilost, šaljete signal da vas nije briga. Ni za imovinu, ni za građane, ni za vlastito dvorište. To se zove temeljna kriza.

Temeljna kriza

Sarajku Iris Bijedić život je prije nekoliko godina sasvim slučajno odveo u glavni grad Irske na studij ekonomije.&nbsp; S obzirom na to da se Bijedić za vrijeme života u Sarajevu povremeno bavila i modelingom, poželjela je okušati sreću i u Dablinu.
Trud i rad su se isplatili. Poslije nekoliko manjih modnih kastinga, naša ljepotica dobiva ulogu u svjetskoj seriji „Vikinzi“, što je za nju bilo ostvarenje sna.&nbsp;Šlag na tortu bilo je potpisivanje ugovora s modnom agencijom „Assets Model“, s kojom i danas sarađuje.
Ove godine Bijedić je završila master studij na “Griffith Collegeu” kao najbolji student, što je veliki uspjeh.

Dobila ulogu u seriji „Vikinzi“, a studij na “Griffith Collegeu“ završila s najvišim prosjekom

Bijedić: Otvorila vrata poslovnog svijeta

Iris Bijedić: Ostvarila snove u Dablinu

Gurmani će reći da u restoranima nikada ne naručujete miješano meso. Pogotovo ako popijete koju kapljicu više. Tada u tanjiru možete dobiti sve i svašta. Isto je s uvozom i izvozom mesa. Naši farmeri u Evropsku uniju i druge zemlje izvoze meso prve i druge kategorije, a domaći mesoprerađivači uvoze meso treće i četvrte kategorije. Šta dobijemo od takvog miješanog mesa, obični potrošač nikada neće saznati.&nbsp;Najava donošenja privremene mjere zabrane uvoza goveđeg mesa mogla bi na naše trpeze vratiti dobro staro domaće meso. Samo u Semberiji su farmeri utovili 4.000 grla više, nadajući se izvozu u Tursku.
Oktobar prolazi, a od izvoza za Tursku i zemlje Evropske unije za sada nema ništa. Zbog toga farmeri trpe velike štete. Hrane utovljene bikove, troše novac i time ugrožavaju svoju egzistenciju, ali i opstanak farmi.
Zbog toga privremena zabrana uvoza goveđeg mesa što prije treba stupiti na snagu, a domaći mesoprerađivači otkupiti grla proizvedena u BiH da bi pomogli farmerima, ali i potrošačima koji napokon na stolovima neće imati meso sumnjivog kvaliteta.
U cijelu priču se mora uključiti Vijeće ministara, bez obzira na to što je u tehničkom mandatu, da bi s farmerima i mesoprerađivačima dogovorili realne cijene na obostrano zadovoljstvo. Sve drugo na dugoročnom planu vodi u propast domaće proizvodnje.
Ukoliko se to dogodi, građanima će obroci biti od mesa treće i četvrte kategorije, često zaleđenog prije nekoliko godina, sumnjivog kvaliteta, što se u konačnici može odraziti na zdravlje onih koji ga konzumiraju. Spasimo domaću proizvodnju!

Gurmani će reći da u restoranima nikada ne naručujete miješano meso

Miješano meso

Ovako se više ne može, nije čudno što ljudi napuštaju službu, zavapio je jedan pripadnik Oružanih snaga BiH. Obratio se medijima jer nema više kome.&nbsp; Biti vojnik, podoficir, oficir <a href="https://avaz.ba/tag/3614/oruzane-snage-bih" style="color: rgb(255, 0, 0);">Oružanih snaga BiH</a> bilo je dobro, barem s aspekta prihoda. Prosječna plaća vojnika bila je viša od prosjeka države. I umjesto da napredujemo i plaća u vojsci raste, ona je pala.
Danas prosječna plaća vojnika iznosi oko 650 KM. Potrošačka korpa oko 2.000 KM. Školuješ se, prođeš obuku, radiš srcem za svoju BiH, sve za mizernih 650 maraka. Sve za skoro pa minimalac, dok kolega vojnik u Crnoj Gori, naprimjer, dobiva više od 400 eura.
U nešto „boljoj“ situaciji su podoficiri jer imaju 950 KM. Da im nema staža i dodatka, ne bi imali ni toliko. A imali su više od 1.100 maraka prije deceniju. Ruku na srce, nije samo plaća razlog odlaska vojnika iz službe. Iz ranijih izjava onih koji su se odlučili na taj korak vidi se da su problem ishrana, besperspektivnost...
Formiranje Oružanih snaga BiH jedna je od rijetkih reformi koje smo uspjeli uraditi, zapravo i jedina. Ponosimo se uspjesima naše vojske u misijama. Ponosimo se rezultatima koje pokazuju na vježbama. Ponosimo se kada ih vidimo u paradama. A njih sve manje zahvaljujući neradu državne vlasti.
Duže od godinu u proceduri su izmjene zakona kojim se osiguravaju više plaće profesionalnih pripadnika Oružanih snaga. Zahvaljujući neradu državne vlasti, ne mijenja se ni osnovica za obračun plaća jer ona ovisi o budžetu koji BiH nema usvojenog. No, ne mijenja se ni to da parlamentarci i ministri primaju osmerostruko više od jednog vojnika. Aferim.

A njih sve manje zahvaljujući neradu državne vlasti

Vapaj vojnika

Milioni dolara ne padaju s neba, pogotovo ne u dobro proračunatoj mašineriji poput američke NBA lige, u kojoj gazde klubova dobro vagaju svaki dolar prije nego što ga ulože u igrača.
Stoga i odluku Bruklin netsa da produže ugovor s <a href="https://avaz.ba/tag/545/dzanan-musa">Džananom Musom</a> do 2021. godine, što će našem košarkašu donijeti dodatna dva miliona dolara, treba gledati kao procjenu klupskih šefova da je dragulj iz Bihaća investicija koja će se isplatiti.
Na terenu to bi trebalo značiti više minuta za našeg igrača u predstojećoj sezoni najjače svjetske lige. Džanan je učinio sve što je bilo do njega. Ljeto je iskoristio za individualni rad, napredak je pokazao i u trening-kampu. To mu je otvorilo prostor u pripremnim utakmicama, što je Džanan iskoristio te imao više od 13 poena u prosjeku. Ostalo je još da tako bude i u zvaničnim susretima...
Džanan je rođen 8. maja 1999. godine u Bihaću. Kadetsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine je 2015. predvodio do titule prvaka Evrope. Kasnije je postao i udarni igrač seniorskih “Zmajeva”. Član NBA kluba iz Njujorka postao je prošle godine. Prethodno je igrao za sarajevski Koš i zagrebačku Cedevitu.E. J.

Naš mladi košarkaš ima sve važniju  ulogu u NBA ekipi Netsa

Džanan Musa: Bh. dragulj osvaja Njujork

Zaluđeni pogrešnom ideologijom, vođeni ličnim interesima i željama, nepromišljenim potezima, lažnim obećanjima, građani BiH put <a href="https://avaz.ba/tag/353/sirija" style="color: rgb(255, 0, 0);">Sirije</a> i Iraka odveli su prije nekoliko godina kompletne porodice.&nbsp;&nbsp;Neki čak po devetero članova porodice.&nbsp;Odveli su žene, majke, djecu, unučad. Bebe od godinu. Sinove iz školskih klupa.&nbsp;&nbsp;Kćerke s fakulteta. ''Želimo biti dio Islamske države, kalifata'', glasile se poruke koje su slali najbližima, a u posjedu su sigurnosnih agencija u BiH.&nbsp;No, umjesto Islamske države i pravde u koju su vjerovali, dočekali su ih pakao Sirije, prašina i bezvlašće, samovolja, rat, ubistva i silovanja.
Umjesto u ibadetu, u koji su vjerovali, mnogi od njih završili su u zatvorima, a njihove žene i djeca u izbjegličkim kampovima. Zatvorske rešetke i izbjeglički šatori već 18 mjeseci za bh. građane u Siriji su skoro svakodnevica.
Na desetine je i onih koji su završili pod zemljom u državi koja je u ratu deceniju i pod kapom ideologije ISIL-a koja je poražena.
No, šta su kriva njihova djeca? Za loše odluke očeva... Supruge za loše poteze muževa... 
U paklu Sirije, stotine kilometara od kuće, djeca iz BiH, ali i ona rođena na sirijskom ratištu nisu kriva nizašta.
Šta je kriva trogodišnja djevojčica koja će kao siroče uskoro biti deportirana iz Sirije u BiH... Ona sada nema nikoga. Ni oca, ni majku, ni braću, ni sestre. Ostala je sama. Preživjela raketni napad, zadobila teške opekotine.
Umjesto sretnog djetinjstva, proganjat će je slike sirijskog pakla u kojem je rođena i ostala bez ikoga, krivicom drugih.

Šta je kriva trogodišnja djevojčica koja će uskoro biti deportirana iz Sirije u BiH

Sirijski pakao

<a href="https://avaz.ba/tag/77151/kupreski-sir" style="color: rgb(255, 0, 0);">Kupreški sir</a> Smaila Žilića i njegove porodice ponovo je osvojio Beograd! I ove godine, prema ocjeni publike, pobijedio je na Balkan Cheese Festivalu, koji je održan tokom vikenda u Beogradu. Iza njega ostao je i sir „Francuska tajna“.&nbsp;I, kad malo bolje razmislim, to više i nije neka vijest, reklo bi se. Jer gdje god se pojave, ne prolaze bez priznanja. „Kupres Milch“ osvaja nova tržišta, a što je, također, bitno, sireve su ocjenjivali posjetioci festivala i degustatori. Također, treba istaći da je već pobjeđivao u Beogradu.
Žilić je investirao i u novi moderni pogon, tako da ćemo sigurno ponovo pisati o njegovim uspjesima. A samo zamislite da imaju podršku onih koji bi trebali da daju poticaje i rade na tome da se našim sirevima otvaraju vrata preko granice.
Ali Žilić, njegova porodica i zaposleni ne obaziru se na to. Nego nastavljaju pobjednički put. Koja je nagrada sljedeća, jedino je pitanje. Veliko bravo za Žilića.
Ali i druge brojne proizvođače sira koji osvajaju svijet. Samo nastavite!

Kupreški sir i ove godine pobijedio je na Balkan Cheese Festivalu, koji je održan tokom vikenda u Beogradu

Smail Žilić: Ponovo osvojio Beograd

Kad je pred neku Novu godinu ljubopitiva TV ekipa zaustavila mladi par da ih pita gdje će za „najluđu“ noć, region se grohotom smijao mladiću, koji je posesivno preuzeo mikrofon i kazao: “Neće ona nigdje!”, aludirajući tako da djevojka, htjela- ne htjela, ostaje u njegovom zagrljaju. Iz koga nema ni tamo ni ovamo.&nbsp;&nbsp; E, tako se valjda osjećamo i mi u BiH svih godina, otkako nam obećavaju kule i gradove i siguran pristup Evropskoj uniji evo čim ispunimo još ovaj uvjet i provedemo ko zna koju reformu po redu.
Da još plastičnije objasnim, građani BiH su u zagrljaju (koji, doduše, ne da disati), a mladić koji određuje gdje će Ona su ovi koje smo izabrali na prošlim i pretprošlim i onim izborima prije. Ne mijenjaju se akteri pretjerano, ali odreda im svima puna usta Evrope. Dok ne dođe do tog čuvenog pitanja o „najluđoj noći“.
Onda krenu izgovori, koji na kraju opet rezultiraju isto – neće Bosna nigdje. Ni Hercegovina s njom.
Očito je to i nakon jučerašnje sjednice ministara vanjskih poslova država članica Evropske unije. Ništa novog, svi napreduju, Albanija, Sjeverna Makedonija, Srbija, Crna Gora uveliko. Mi, nazadujemo i svjetlo na kraju tunela sve je dalje. Polako, ali sigurno, krećemo se korak po korak unatrag.
Nema vlasti više od godinu nakon izbora, nema Parlamenta BiH, nema Evropa s kim čestito ni razgovarati ni pregovarati, zaobilaze nas u sve većem luku i nižerangirani evropski i svjetski političari, nemamo nikome ponuditi ništa zbog čega bi nas shvatili i priznali kao kredibilne.
Evropski su ministri tako u šturim zaključcima poručili da se vlast mora formirati i odlučili da je mandat EUFOR-a produžen. Zlu ne trebalo!
Nema više ni oštrih riječi, prijetnji, nema ni naznaka da će neko biti kažnjen. Što, zapravo, nije ni slučajno. Kako Ona neće nigdje, nema potrebe da se pretjerano brine evropska gospoda!

Nema Evropa s kim čestito ni razgovarati ni pregovarati, nemamo ništa ponuditi

Neće Ona nigdje

Decenijama je tragao za posmrtnim ostacima žrtava agresije na BiH, za istinom o njihovim sudbinama, svjedočenjima na mukotrpnom putu ka pravdi.&nbsp; U godinama koje bi mogao i trebao posvetiti sebi, svome zdravlju i zasluženom odmoru, Jasmin Odobašić nastavlja borbu za istinu. Knjigu „Hiljadu grobnica u Bosanskoj krajini 1992.-1995.“ ovih dana promovirao je u Goraždu, djelo u koje su stali sva bol i sve zlo koje je protutnjalo 21 općinom sjeverozapadne BiH.
U knjizi su navedeni podaci o 1.132 grobnice u kojima je pronađeno 4.697 žrtava, od kojih je 4.016 do sada identificirano. Među žrtvama su bili žene, djeca, stogodišnjaci, slijepe i gluhonijeme osobe, logoraši bačeni u jame i kopove rudnika ...
Knjiga sadrži oko 800 fotografija grobnica, GPS koordinate za sve grobnice koje su nađene u Bosanskoj krajini, tako da će se i nakon 100 godina moći locirati mjesta gdje su te grobnice pronađene.
Jasmin Odobašić rođen je u Prnjavoru 1952. godine. Po zanimanju je diplomirani pravnik i do rata je radio u rodnom gradu, gdje je 1992. zarobljen. U logorima je proveo dvije godine i prošao različite oblike tortura, a nakon razmjene je imenovan za predsjednika Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika RBiH. Kasnije je bio član Državne komisije za traženje nestalih te Instituta za traženje nestalih BiH.

Širom BiH promovira knjigu o  1.132 pronađene grobnice u Krajini

Odobašić: I sam prošao torture u logorima

Jasmin Odobašić: Neumorni borac za istinu

Svojevremeno kada je <a href="https://avaz.ba/tag/640/miralem-pjanic">Miralem Pjanić</a> još bio golobradi dječak – što ga nije sprečavalo da na zelenom terenu radi stvari koje su mnogima nezamisliive – selektor Ćiro Blažević tvrdio je da ne mogu dva takva majstora biti u istoj ekipi, on i Zvjezdan Misimović.&nbsp;&nbsp;Kako je Zvjezdan bio iskusniji, imao je prednost, a onda smo dolaskom Safeta Sušića uvidjeli da su Ćirine tvrdnje bile na granici nebuloznih.
Bilo je to kao kada bi ustvrdili da Čavi (Xavi) i Inijesta ne mogu skupa, ili bilo koja dva majstora, a poenta je, kako jednom reče Švabo Osim, da ih je što više u timu. „Pet Sušića i pet Kataneca“ – idealna mjera.
Pa ipak, sve do subote kada je naš fudbalski pijanista, kako mu tepaju saigrači u Juventusu, predvodio našu selekciju protiv Finske (4:1), postigavši dva gola uz 93 posto uspješnosti dodavanja i tri ključna pasa, nije sve bilo koliko na njemu koliko na Edinu Džeki. 
U subotu, međutim, nije bilo Džeke, pa je Miralem preuzeo stvari u svoje ruke i konačno pokazao kako može odigrati i u dresu reprezentacije. Može znači briljantno, samo kada se i ostale stvari poslože. Puno trke, da ima oko sebe ljude koji će mu pomagati, trkom pospješivati njegovu genijalnost.
Možda nismo ni svjesni kakvog igrača imamo. Sigurno jednog od trenutno pet najboljih svjetskih veznjaka u svijetu.

U odsustvu Edina Džeke konačno svu odgovornost uzeo u svoje ruke

Pjanić: Među pet najboljih veznjaka svijeta

Miralem Pjanić: Fudbalski pijanista

Bosna i Hercegovina definitivno je planetarni rasadnik poznavatelja opće prakse, posebno kada se radi o stvarima koje se definitivno ničim ne mogu dokazati. Špekulativne metode ovdje su najdominantnije. 
Šta je bilo dosad, potpuno je nebitno kada nam zatreba da ispadnemo mudri. Ništa nije bitno ni sveto kao naša pamet, a posebno je taj poriv izražen nakon bilo koje pojedinačne utakmice – <a href="https://avaz.ba/tag/2340/reprezentacija-bih">fudbalske reprezentacije</a>.

Jednom je „Zmajeve“ vodio Safet Sušić i sa njim smo dosegli čak do Svjetskog prvenstva. Naravno, u tradicionalnom poimanju ovdašnjeg prosječnog građanina sa svakim bi selektorom to napravili, jer pobogu pogledajte samo kakvu smo ekipu imali. Nema da mu se oda priznanje, poštovanje, kakav on. 

Pa je onda došlo Svjetsko prvenstvo i tamo smo ispali u prvom krugu. Da nam nije sudija poništio regularan gol protiv Nigerije, prošli bi glat u drugi. Kako to znamo? Pa savladali Iran! Da li bi ga zaista pobijedili da smo bili pod pritiskom pitanje je, ali ne za nas pametne.

Onda je prošlo neko vrijeme, za selektora došao Robert Prosinečki, pa smo briljirali u Ligi nacija, ali se strovalili u kvalifikacijama. Za samo godinu Robi je prevalio put od legende do fićfirića jer smo mi to tako zaključili – sve do preksinoć kad smo demolirali Finsku. 

I šta se sada dešava?

Majstori špekulacija lakonski su zaključili da je to zato što nije bilo Edina Džeke. Našli virtuozi neki razlog i zaključili. Šta je bezbroj dobrih partija Džeke u odnosu na jednu dobru bez njega. Drugi razlog zašto smo dobili je zato što se drugi Edin, Višća, rano povrijedio, a opće je poznato da smo bolji s Hajrovićem. Nema veze što je Višća briljirao u 90 posto utakmica u kojima je igrao, što je ruglu izvrtao Belgijance na Grbavici... To što se povrijedio, e to je bilo ključno...

Ne, ne, mi znamo šta je za nas dobro, posebno u fudbalu. Samo je bitno da se potrefi, pa da naša pamet izađe na vidjelo. 
&nbsp;

Šta je bezbroj dobrih partija Edina Džeke u odnosu na jednu dobru bez njega

Ništa nama nije sveto

<a href="https://avaz.ba/tag/36250/genetika">Genetika</a> je čudnovata stvar. Ja, recimo, nisam neke visine, izrazito sam garav, kad bih pustio brkove, malo ko ne bi posumnjao kako vučem neki turski gen.Da ne bih lutao, ne budi mi zapovijeđeno, danas to nije tako teško, uradim DNK analizu. Napuniš pljuvačkom nekakvu epruvetu, spakuješ je, pošalješ u laboratorij, a oni ti ubrzo jave ko si, šta si, čiji li si, odakle si.

<h2>Vikinzi u žbunu u Popovom polju</h2>

I, vidi čuda, kod mene ne nađoše taj neki Hg2 gen, koji bi definisao turski upliv u moj garavluk i visinu. Kaže ta analiza da sam Evropljanin 99,7 posto, a od toga mi je gen najviše balkanski, pa ima nešto istočne Evrope, malo i južne Evrope…No, i <a href="https://avaz.ba/tag/12957/vikinzi">Vikinzi</a> iz dalekih zemalja Skandinavije&nbsp; upetljali su prste u moj gen sa nekih 4 posto. Nisu to bili prsti nego jedan drugi organ pa laički zamišljam kako je neki Ragnar Lothbrok u svom vikinškom pohodu na Evropu iza nekog žbuna u Popovom polju, s isukanim tim drugim organom, zaskočio neku moju pretkinju. Ne vidim otkud drugačije tako visok postotak sjevernoevropskog gena.I tako dalje, ima tu još svega, ali džaba da puštam brkove, očekivanog turskog gena nema. Međutim, kaže u toj analizi i to da mi je „treći, četvrti ili peti prapradjed 100 posto Italijan. Ta osoba je, najvjerovatnije, rođena između 1730. i 1820. godine“. Pa, eto, kontam, Italijani nisu bogzna kako visoki, garavi su, ali nikoga nisam asocirao na njih nego odmah na Otomane. Puste predrasude.Interesantno, moj komšija Darko, Srbin po nacionalnosti, uradi istu analizu i ispade da je on Turčin 2,1 posto. Pa ti budi pametan.

<h2>Otkud ovdje Srbi, Hrvati, Bošnjaci...</h2>

Do sada je skoro milion i po ljudi uradilo ovu vrstu DNK analize, što je omogućilo da se napravi jedna potpuno pregledna genetska mapa Evrope. Ono što je bitno za nas, prvi put imamo naučno potvrđene dokaze odkud ovdje ovi naši Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci…Jao, kakvi porazni podaci za sve naše vrle nacionaliste. Tačno mi ih žao, srce mi se cijepa, nije lako gledati kako im se ruše snovi i želje. Valja im sada shvatiti da nacija nije biološki nego, jednostavno, kulturološki pojam. Kuku, nije to lako!Koliko je samo knjiga zalud napisano, koliko je samo nacionalnih istoričara prdnulo u čabar. Svi su imali svoje izvore, svi svoje istoričare, i sve se to pokazalo kao totalni gubitak vremena, pravac u nauci poznat kao „žalibože štamparske boje.“ I čitanja.Potpuno shvatam da mnogima nije lako čuti ono što tvrde genetičarke Bojana Panić i Ana Banjac-Čanak iz Beograda, koje kažu da je „potpuno nemoguće odrediti otkud dolaze Srbi, jer je svaki balkanski narod mješavina raznih naroda“. Šešelj na aparatima!A kako tek, u ovom svjetlu, bezmalo glupo zvuči nedavna izjava Kolinde Grabar-Kitarović: „Hrvati su najstariji konstitutivni narod u Bosni i Hercegovini.“ Mi smo u školi, evo se ispostavilo, učili potpuno pogrešnu teoriju o seobi starih Slavena. Ali ne znam u koju je školu išla i šta je učila Kolinda, da mi je znati. Da hoće samo više sići s vlasti da ne moramo slušati ovakve gluposti. Izuzev ako ne dođe onaj Miroslav Škoro, onda opet možemo očekivati dominantan nivo gluposti sa Pantovčaka, ali eto, on bar bolje pjeva od nje.

<h2>Kako su Balkanci dokazali Frojdovu tezu</h2>

Jedna televizijska kuća nedavno napravi ulične ankete u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu sa pitanjem: „Ko je najstariji narod na Balkanu?“ Već znate odgovore, u Begradu svi odgovore da su to Srbi, u Sarajevu - Bošnjaci, a u Zagrebu - Hrvati. Ništa čudno, i Parižani bi, vjerovatno, rekli da su Francuzi najstariji narod na svijetu. To je samo zato što nisu pročitali ono što napisa Čarls Darvin: „Čovjek, sa svim svojim plemenitim osobinama, još u svom tjelesnom okviru nosi neizbrisiv pečat svog nižeg porijekla.”Drugim riječima, tek smo malo odmakli od majmuna. Što budemo svjesniji te činjenice, to će nam biti manje važna besmislica koji je to narod najstariji.Jer, na kraju, ispostavilo se da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci djeca iste majke. Davno je onaj kokainski ovisnik Frojd rekao: „Ljudi, što su sličniji, to se više trude da budu različiti.“ Mi, Balkanci, tu njegovu hipotezu čvrsto smo&nbsp; i neoborivo dokazali.

Italijani nisu bogzna kako visoki, garavi su, ali nikoga nisam asocirao na njih nego odmah na Otomane

Feđa Isović: Genetski smetljarnik

Oduvijek je važila ona da mostovi ili putevi spajaju ljude, bilo zavađene ili tragično razdvojene. Tako i ideja koju je predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan iznio i nedugo nakon toga počeo ostvarivati, nije mogla biti bolja i ljepša da spoji ovdašnji zavađeni narod.

Put koji bi spajao Sarajevo i Baograd. Glavne gradove država čiji su odnosi natopljeni krvlju. U utorak je Erdoan, zajedno sa šefovima država, položio kamen temeljac ceste koja je odmah dobila na simbolici. „Temelj za bolje odnose“, „Temelj za mir“...&nbsp; I nije nimalo loše, čak se ideja čijom će realizacijom ljudi brže putovati, a jasno je svima da su ovdašnji narodi izmiješani, mora pohvaliti.
Cesta će nam omogućiti lakše putovanje, a ako ćemo lakše i brže stići do Beograda i Niša ili do Sarajeva i Goražda te se upoznati, razmijeniti mišljenja i robu, možda se brže i lakše pomirimo.
Erdoan, u tom smislu, zaslužuje pohvalu za ideju i želju da je realizira bez obzira na to što će njegova država od toga imati značajne koristi.
Dan nakon što je Erdoan u Beogradu bio mirotvorac koji ekonomijom i zajedničkim interesima želi ujediniti Balkan, s druge strane Bosfora bio je vojskovođa koji kreće u veliki rat.
Jer, već u srijedu potpisao je odluku kojom pokreće akciju „Izvor mira“. Ofanziva na sjever Sirije, kojom, navodno, želi da razbije teororističke kurdske organizacije.

O opravdanosti akcije geopolitičari, stratezi i vojni analitičari mogli bi danima raspredati. Sstigle su hiljade reakcija u kojima se Turska poziva na zaustavljanje akcije, jer opravdanosti nema. Umjesto da se pravda, Erdoan je Evropi uputio oštru prijetnju:&nbsp; - Ako nastavite da našu akciju nazivate okupacijom, poslat ćemo vam 3,2 miliona migranata.
Simboličan je i naziv ofanzive koju je Erdoan izabrao: “Izvor mira.” Tako je Erdoan u samo dva dana od čovjeka koji spaja dvije države, postao čovjek koji otvara i vodi novi rat. U njegovom razmišljanju rat je potreban za mir.

Erdoan je rođen 26. februara 1954. godine u&nbsp;Istanbulu. Diplomirao je na Fakultetu za menadžment Univerziteta u Marmari.
Četverogodišnji mandat radonačelnika&nbsp;Istanbula dobio je 1994. kao kandidat Stranke blagostanja.
Ustavni sud zabranio je Stranku blagostanja 1998. i Erdoan je pristupio Stranci vrline, koja je formirana od ostataka njegove prethodno zabranjene stranke. Godinu poslije, osuđen je za poticanje vjerske mržnje i izrečena mu je&nbsp;zatvorska&nbsp;kazna u trajanju od 10 mjeseci, od čega je 1999. odslužio četiri mjeseca.
Partija vrline je&nbsp;2001., također, zabranjena zbog nepoštivanja sekularnih zakona, a Erdoan je u avgustu iste godine osnovao AKP i odveo je u pobjedu na izborima održanim u novembru&nbsp;2002.
Od tada suvereno vlada Turskom. Oženjen je i ima četvero djece.

I nije nimalo loše, čak se ideja čijom će realizacijom ljudi brže putovati, a jasno je svima da su ovdašnji narodi izmiješani, mora pohvaliti

Izvor mira i rata

Povodom 90 godišnjice rođenja i 70 godine akademskog rada, jučer je akademska zajednica BiH i regiona odala poštovanje akademiku <a href="https://avaz.ba/tag/4975/muhamed-filipovic"></a><a href="https://avaz.ba/tag/4975/muhamed-filipovic">Muhamedu Filipoviću</a>, najautentičnijem živućem lideru bosanskohercegovačke naučne misli. 
Simpozij koji su pod motom „Život i djelo akademika Muhameda Filipovića“ u Sarajevu ovim povodom organizirali Univerzitet u Sarajevu i Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti okupio je eminentna naučna imena iz BiH i regiona, pokazujući time nesvakidašnje poštovanje, ali i ugled koji je ovaj bosanskohercegovački intelektualac stjecao tokom višedecenijskog bavljenja naukom.

Intelektualnu snagu akademika Filipovića, pokazalo se to i jučer, ne kvalificira samo njegova naučna veličina, već i snaga njegovog bosanskog duha utemeljenog u njegovom porijeklu i odgoju, ali i životu u kome i u najpoznijim godinama nije prestao čitati, učiti i raditi. 

Časno je biti svjedok vremena u kome živi akademik Muhamed Filipović, kao jedna od rijetkih bosanskih „sijedih naučnih glava“ čije se ime spominje s toliko poštovanja i uvažavanja. 

„Život nam je dat da ga opravdamo“ izgovorio je akademik Filipović jučer prilikom susreta sa akademikom Mirom Jakovljevićem iz Zagreba. 

Ako je iko opravdao i još na najveličanstveniji način opravdava vlastiti život, onda je to, upravo, akademik Muhamed Filipović.

Intelektualnu snagu akademika ne kvalificira samo njegova naučna veličina, već i snaga njegovog bosanskog duha

Akademik Muhamed Filipović: Višedecenijsko bavljenje naukom

Muhamed Filipović: Autentični lider bh. naučne misli

Dosadašnji reisu-l-ulema Islamske zajednice BiH <a href="https://avaz.ba/tag/443/husein-ef-kavazovic">Husein ef. Kavazović</a>voljom biračkog tijela Islamske zajednice BiH (IZ) koje se jučer tajnim glasanjem opredjeljivalo između dva kandidata za reisa, po drugi put je izabran na ovu časnu funkciju sa koje će u narednih 7 godina predstavljati IZ BiH i njene muslimane. Očekivano. 
Postati vjerski poglavar muslimana u vremenu u kome živimo, znači preuzeti odgovornost i brigu za njihova, ne samo vjerska, već i svaka druga prava i obaveze koje i kao vjernici i kao građani države u kojoj žive imaju ili nemaju. Ovo tim prije što bosanski muslimani, niti su kad imali, niti danas imaju rezervni vjerski autoritet sa čijeg bi im se nivoa davala snaga i puhalo u krila.

Za muslimane BiH pitanje izbora vjerskog lidera je od izuzetne važnosti, posebno kad se zna da su u vremenima u kojim živimo, razne politike, zarad svojih interesa, odavno zaorale u njihove najtananije damare pa i one vjerske, ne mareći da li će pritom počupati direke koji su sačuvali njihovo višestoljetno vjersko i nacionalno održanje na ovim prostorima. 

Ne treba sumnjati da će reis Kavazović i njegovi saradnici i dalje, svojim djelovanjem biti u funkciji očuvanja jedinstva muslimana BiH ali i podrške njihovom općem prosperitetu u zemlji i svijetu. Od onih koji svojim djelovanjem pokušavaju urušiti ugled IZ, bili to muslimani ili ne, i reis i IZ će se, vjerujemo, znati čuvati i sačuvati.

Tolerantan pristup, umjerenost i međusobno poštovanje, kako među muslimanima, tako i među pripadnicima drugih religija, kakve odavno njeguje IZ BiH i svojom misijom godinama dokazuju njeni vjerski autoriteti među kojima i reis Husein ef. Kavazović, doprinijeli su da su, upravo IZ BiH i njeni pripadnici, jedna od najpoštovanijih muslimanskih zajednica u Evropi i svijetu. 

Teško breme očuvanja stečenog ugleda IZ BiH, ali i opstanka njenih pripadnika na ovim prostorima, reis Husein ef. Kavazović nosit će i idućih 7 godina. Neka mu je dragi Bog na pomoći!

Emira Švraka: Borac za bolja prava oboljelih

Temeljna kriza

Iris Bijedić: Ostvarila snove u Dablinu

Miješano meso

Vapaj vojnika

Džanan Musa: Bh. dragulj osvaja Njujork

Sirijski pakao

Smail Žilić: Ponovo osvojio Beograd

Neće Ona nigdje

Jasmin Odobašić: Neumorni borac za istinu

Miralem Pjanić: Fudbalski pijanista

Ništa nama nije sveto

Feđa Isović: Genetski smetljarnik

Izvor mira i rata

Muhamed Filipović: Autentični lider bh. naučne misli

Reisovo breme

Kolumne

Emira Švraka: Borac za bolja prava oboljelih

Temeljna kriza

Iris Bijedić: Ostvarila snove u Dablinu

Miješano meso

Vapaj vojnika

Džanan Musa: Bh. dragulj osvaja Njujork

Sirijski pakao

Smail Žilić: Ponovo osvojio Beograd

Neće Ona nigdje

Jasmin Odobašić: Neumorni borac za istinu

Miralem Pjanić: Fudbalski pijanista

Ništa nama nije sveto

Feđa Isović: Genetski smetljarnik

Izvor mira i rata

Muhamed Filipović: Autentični lider bh. naučne misli

Reisovo breme