Naš reprezentativni golman <a href="https://sport.avaz.ba/tag/177/asmir-begovic">Asmir Begović</a>&nbsp;jučer je uspješno obavio ljekarske preglede na milanskoj klinici “Madonina”, što je bio posljednji preduvjet da postane član slavnog italijanskog kluba.
Dolazak na San Siro sigurno je veliki korak u karijeri svakog igrača, jer nije mala stvar obući dres sedmostrukog prvaka Evrope koji u svojim klupskim vitrinama ima još 30 nacionalnih pehara, bez obzira na to što se radi o šestomjesečnoj posudbi s pravom otkupa ugovora.
Begović će, dakle, biti konkurencija mladom Đanluiđiju Donarumi (20) za poziciju prvog golmana „Rosonera“.
Asmir Begović rođen je 1987. godine u Trebinju. U ratu je bio primoran napustiti domovinu te je godinama živio kao izbjeglica u Kanadi i Njemačkoj. Osim fudbala, poznat je i po svojim humanitarnimm akcijama.
Za naš državni tim debitirao je 10. oktobra 2009. godine i do sada je skupio 62 nastupa. Također, bio je član mlade reprezentacije Kanade...

Dolazak na San Siro sigurno je veliki  korak u karijeri svakog igrača

Begović: Ozbiljna konkurencija mladom Donarumi

Asmir Begović: Pojačao slavni Milan

Dok se razvijenije zemlje trude da zainteresiranim privrednicima pojednostave proceduru za otvaranje malog ili srednjeg preduzeća, a u nekima taj posao urade s nekoliko klikova, u našoj zemlji, čini se, potrudili su se u startu obeshrabriti ljude da osnuju preduzeće, otvore nova radna mjesta, ostanu raditi i privređivati u domovini.&nbsp;Iako svjedočimo masovnom odlasku radne snage iz naše zemlje, odlivu mozgova, redovima ispred ambasada, još ima onih koji nisu digli ruke od rodne grude i žele otvaranjem firme zbrinuti sebe, ali i dati posao svojim ljudima.
Onog trenutka kada se upuste u ovu avanturu, pa sve do dobivanja potrebne papirologije i otvorenja firme, sve podsjeća na dramu “Čekajući Godoa”. Činjenica, u našoj, bosanskohercegovačkoj drami, Godo se “dočeka”, ali nakon što se izgubi strpljenje, ispuni čak 13 zahtjeva i prođu tri mjeseca. 
Mnogo je onih koji u borbi s brdom papira i vremenom, nažalost, odustanu. Poražavajuće je da su, svjedoče o tome najnoviji podaci Svjetske banke, u procedurama za otvaranje lokalnog preduzeća ispred naše zemlje Kosovo, Albanija, Srbija, Crna Gora. BiH se, uvjerljivo, nalazi na lošem 173. mjestu od 190 ekonomija. 
Ovo nije usamljen slučaj da je naša zemlja na začeljima svjetskih lista. Činjenica, ako se posmatra drugačije, onda smo među prvim zemljama po lakoći otvaranja firme, ali otpozadi. 
Ostaje interesantno pratiti hoće li se procedure, konačno, olakšati i tako motivirati privrednici da preduzeća otvaraju u BiH ili će nadležni i dalje nijemo posmatrati da odlaze u uređenije zemlje, čak i one u regionu, a koje su daleko ispred nas.

Naša zemlja na lošem 173. mjestu po lakoći otvaranja preduzeća

Čekajući Godoa

Jedan od najiskusnijih, ali i najboljih rukometaša koje je Bosna i Hercegovina imala u svojoj historiji jeste, bez ikakve dileme, Nikola Prce.&nbsp; Iskusni bek svoju je klasu po ko zna koji put pokazao u premijernom nastupu naše rukometne selekcije na evropskim prvenstvima, protiv Norveške zabio sedam golova, od čega čak šest u prvom poluvremenu, i u 39. godini života pokazao da je i dalje vrhunski rukometaš.
Pola sata igre protiv jednog od favorita za najveći plasman, Norveške, Prce je izluđivao mlađe protivnike svojim majstorijama.
Kada je u pitanju reprezentacija, Prce nije znao reći „ne“. Uvijek se odazivao selektorima. I ono što je bitnije, na svakom susretu bio je sjajan. 
Nezaboravan detalj u velikoj karijeri je i osvajanje EHF kupa s Pik Segedom, što je bio i jedini evropski trofej za ovaj tim u historiji, nakon čega je Prce doživio ovacije otprilike 20 hiljada fanova u Poljskoj.
Svoju prvu utakmicu u najdražem dresu odigrao je davne 2006. godine protiv Nizozemske, a u 109 utakmica odigranih za BiH postigao je 409 golova, što ga čini drugim najboljim strijelcem u historiji "Zmajeva".
U svojoj bogatoj karijeri nastupao je, između ostalog, za Ademar Leon, Pik Seged, Izviđač, Bregenz, Badel 1862 Zagreb, El-Sad, a trenutno je u KH BESA FamGas.
Rođen je 31. avgusta 1980. u Čapljini. Godine 2014. dobio je nagradu za najboljeg sportistu u BiH.
Tu nagradu nazvao je i svojim najvećim uspjehom.

Iskusni bek u premijernom nastupu naše rukometne selekcije na evropskim prvenstvima, protiv Norveške zabio sedam golova

Nikola Prce: Majstor i u četrdesetoj

Alarmantni su podaci iz posljednjeg izvještaja Federalnog zavoda za javno zdravstvo, koji pokazuju da svaki drugi stanovnik u FBiH umire od bolesti srca i krvnih sudova, a svaki peti od malignih oboljenja.&nbsp; Životni vijek sve nam je kraći, a nad ovim izvještajem svi bismo se trebali zabrinuti. Lijepo su ljekari, iz ugla struke, detektirali zdravstvene probleme nacije: prekomjerno korištenje duhana, alkohola, slaba fizička aktivnost...
I stres, kao ključni faktor, svakodnevno prisutan. Dugogodišnja borba za golo preživljavanje, za zapošljavanje, borba s društvenim nepravdama, nizak životni standard, kako platiti račune, izgurati do penzije ili plaće… sve to muči građane Bosne i Hercegovine.
Život bez kredita, za većinu je skoro nezamisliv. A tek onda nastaju problemi, znaju to najbolje korisnici “švicaraca”. Eto šta nam je. Ubija nas život.
Uz sve, kao šlag na tortu, dođu i međunacionalne tenzije, svako malo se zvecka oružjem, vlada strahom... Narodu se baca prašina u oči.&nbsp;
Tu su i problemi poput zagađenja zraka, kontaminirane vode i hrane. U FBiH postoji i skoro 2.000 divljih deponija. Ništa bolje nije ni u drugom bh. enitetu.
Reformu zdravstva potkopali su i masovni odlasci ljekara i medicinskog osoblja iz zemlje. Nemaju svi građani u BiH jednak pristup i istu zdravstvenu uslugu zbog složenog društvenog uređenja.
Isuviše problema za zemlju poput BiH. Odakle ih početi rješavati? Odgovor na to možda ćemo dobiti od Federalne vlade, koja je ovaj izvještaj razmatrala na posljednjoj sjednici.
Nadajmo se sistemskom rješenju. Samo da se sve ne završi kao i mnogo puta do sada u ovoj zemlji: Primljeno je k znanju.&nbsp;&nbsp;

Svakodnevni stres zbog borbe za golo preživljavanje jedan je od ključnih razloga za porazno zdravstveno stanje nacije

Ubija nas život

Razvojna agencija Žepče dobitnik je međunarodnog priznanja za kvalitet poslovanja “Bisnode”, certifikata bonitetne izvrsnosti. Za odlične poslovne rezultate koji su Agenciju iz Žepča svrstali u sami vrh bonitetno pouzdanih partnera, velike zasluge pripadaju direktorici Branki Janko. Ona je već deset godina, od osnivanja, na čelu Agencije.&nbsp;&nbsp; Janko je, rukovodeći Agencijom, razvila nekoliko instrumenata podrške poslovnom sektoru, i to kroz Centar za investitore i Centar poslovnih kompetencija Žepče. Projektima se razvijaju inovativni modeli poslovnih usluga i neformalnog obrazovanja, namijenjeni menadžmentu i zaposlenima na specifičnim poslovima u kompanijama, prvenstveno u sektorima tekstilne i drvne industrije.
Njen rad i trud radi unapređenja postojećih i razvoja novih inovativnih poslovnih usluga za mala i srednja preduzeća, a posebno start up i mikropreduzeća, prepoznat je i u široj društvenoj zajednici. 
Kaže da je priznanje koje je dobila, dodatna motivacija za daljnji rad i postizanje još boljih rezultata. 
Branka Janko po struci je diplomirani žurnalist, a uskoro će magistrirati na agroekonomici Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu.

Na čelu je Razvojne agencije Žepče, koja je dobitnik međunarodnog priznanja za kvalitet poslovanja “Bisnode”

Branka Janko: Podrška poslodavcima

U Banjoj Luci, kao i na cijelom prostoru manjeg bh. entiteta, jučer je, svečano i paradno, obilježen 9. januar, protuustavni <a href="https://avaz.ba/tag/55358/dan-rs">dan Republike Srpske</a>. 
U čast dana koji je Ustavom BiH proglašen neustavnim, banjalučkim ulicama stupali su promrzli policajci, vatrogasci, službenici i razna druga državna klijentela, obučena u uniforme za simulaciju snage države koja to nije, a sve da bi se građani uvjerili da je entitet u kome žive, država i da Ustav i zakone države Bosne i Hercegovine ne treba poštovati niti se njihovih odredbi držati. 
Obilježavanje neustavnog dana RS u Banjoj Luci svojim prisustvom poduprli su najviši predstavnici susjedne Srbije, koji su i jučer zdušno aplaudirali tvrdnji člana Predsjedništva BiH da Srbi imaju dvije države, i to Republiku Srpsku i Srbiju. Svojim aplauzima po ko zna koji put upozorili su zvaničnu politiku BiH da ne treba niti smije vjerovati “slatkim” riječima Beograda o tobožnjem poštovanju ustavnog uređenja i teritorijalne cjelovitosti BiH.
Niko, naravno, ne spori da RS u godini proslavlja datum koji će simbolizirati njeno entitetsko postojanje. 
Ali, dan koji je jučer proslavljan, ne samo da je obmana samog srpskog naroda, već i sramota svakog civiliziranog čovjeka. Proslavljati dan u kome je začeta ideja najstrašnijih ratnih zločina i genocida počinjenih u protekloj agresiji na BiH, zbog kojih su oni koji su ga utemeljili, na najvišim međunarodnim sudskim instancama osuđeni na stotine godina zatvora, ravno je vlastitom samouništenju. 
Na proslavi 9. januara jučer u Banjoj Luci, osim predstavnika Srbije, izostalo je prisustvo predstavnika stranih država akreditiranih u BiH, pa čak i političkih jarana iz Federacije BiH. Logično, jer entitet Republika Srpska nije niti može biti država, a ni 9. januar nije niti će biti datum koji Ustav države BiH priznaje. Za pametnog, sasvim dovoljno. &nbsp;

Proslavljati dan u kom je začeta ideja najstrašnijih ratnih zločina, ravno je vlastitom samouništenju

Obmana i sramota

<a href="https://avaz.ba/tag/54832/melisa-cehic">Melisa Ćehić</a> jedna je od sedam najboljih studenata u BiH, ponos države. Završila je pravo u Bihaću sa prosjekom 10.&nbsp;&nbsp; U vrijeme kad sve više mladih i obrazovanih napušta BiH, Melisa nema te planove. Odlučna je da će se po završetku master studija u inozemstvu vratiti u BiH bez obzira na to što država mlade u BiH ne podržava dovoljno. 
Kaže da je čvrsto uvjerena da u svojoj zemlji može uspjeti, izgraditi uspješnu karijeru i ostvariti vlastite snove. 
Vršnjacima poručuje da se ne vode nečijim lošim iskustvima i da se rad, znanje i borba uvijek isplate. Dok je mladih ljudi poput Melise, BiH ne treba SE brinuti za svoju budućnost.
Melisa Ćehić ima 22 godine, a rođena je u Bosanskoj Krupi.

Jedna od najboljih studentica čvrsto vjeruje da se u našoj državi mogu ostvariti snovi

Melisa Ćehić: Budućnost BiH

Vijest da je u sedam <a href="https://avaz.ba/tag/5522/rudari">rudnika</a> Koncerna “Elektroprivrede BiH” višak skoro 2.500 radnika, teško da je ikoga iznenadila, možda jedino naivne i nedovoljno&nbsp;upućene u ovu oblast.
&nbsp;&nbsp;Oblast u koju se red počeo zavoditi tek prije nekoliko godina, zbog čega mnogima i ne odgovaraju potezi Vlade Federacije BiH.
Pogotovo zato što je u rudnicima više od 8.200 zaposlenih, mahom savjetnika, saradnika, pomoćnika direktora jama rudnika… Svaka jama, osim direktora, ima i vozača, sekretaricu... I tako unedogled.
Najmanje je pravih rudara. Dok oni kopaju, ostvaruju planove, premašuju norme… pojedini upravnici jama i direkori rudnika “osposobljavaju” administraciju.&nbsp;I tako je bilo godinama. Rudari su kopali i zarađivali plaće svima, a administracija je, za to vrijeme, samo rasla. Sa 6.000 zaposlenika, u desetak godina dobila je novih skoro 3.000 (ne)radnika.
Zato i ne čudi da je u Koncernu 8.200 ljudi. Zbog toga je konačno vrijeme da se ova oblast uredi, da rudari dobiju prava koja zaslužuju, ali i da oni koji jedu hljeb preko njihovih leđa, potraže selamet negdje drugo.
I plan reorganizacije rudnika, na kojem insistira ministar energije i rudarstva Nermin Džindić ide u prilog tome. Radnici se moraju odvojiti od neradnika, gubitaši od negubitaša.
Previše su se ovi problemi gurali pod tepih, država zatvarala oči, EPBiH uhljebljivao stranačke kadrove.
Sada je vrijeme da se konačno podvuče crta, jer čaša je prelivena. Pokazao je to i slučaj s Rudnikom Zenica. Rudari koji su pred penziju, moraju se nagraditi za svoj rad, a neradnici poslati kućama. Pravi rudar ne smije i ne treba završiti na ulici.
Toga je svjesna i Vlada, “Elektoprivreda” posebno.

Dok rudari kopaju, ostvaruju planove, premašuju norme… pojedini upravnici jama i direkori rudnika “osposobljavaju” administraciju

Višak (ne)radnika

Iz grada koji je, nažalost, poznat po postrojavanjima i paradama ljudi koji žive u prošlosti, skupovima i spomenicima koji šire nesigurnost i mržnju, ovih dana stigla je i vijest koja govori o onoj ljepšoj strani Višegrada.&nbsp;&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/54993/zoran-maksimovic">Zoran Maksimović</a>, Sarajlija s višegradskom adresom, realizirao je skromnu humanitarnu akciju kako bi siromašnima i zaboravljenima učinio Božić bar malo drugačijim od ostalih, sumornih i teških dana, ali je od dvadesetak paketa s osnovnim namirnicama izdvojio nekoliko i za povratnike bošnjačke nacionalnosti.Ovaj mali znak pažnje dragocjen je u vremenu kad se čini da je ljudskost ustuknula pred mržnjom i nacionalizmom. 
- Budući da je Božić praznik darivanja, palo mi je na um da bi bilo lijepo posjetiti i ljude druge nacije – jednostavno je objasnio Maksimović ispred kuće porodice Nijada i Evgenije Kadrić u selu Kaoštice, u kojoj se obilježavaju i Božić, i Vaskrs, i Bajram.
Već 15 godina uvijek je pri ruci svojim sugrađanima i pokretao je brojne akcije pomoći bolesnima i siromašnima. Nevolje mu nikad nisu daleko pa je od samoubistva odvraćao one koji su željeli skočiti s višegradske ćuprije, gasio zapaljene stanove, pomagao povrijeđenima u saobraćajnim nesrećama… 
Zoran Maksimović rođen je 23. septembra 1977. godine u Sarajevu. S ocem Draganom, živi u Višegradu i zaposlen je u Agenciji za zaštitu lica i imovine.

Za Božić realizirao akciju sakupljanja pomoći siromašnima, a dio podijelio i povratnicima Bošnjacima

Maksimović: Uvijek pri ruci svojim sugrađanima

Zoran Maksimović: Ljepša strana Višegrada

Ne da se uneređenom do potoka. Tom starom, priprostom narodnom izrekom najlakše se i najjasnije može opisati atmosfera u Bosni i Hercegovini posljednjih dana.&nbsp; Taman kad su prošli izbori u Hrvatskoj te smo očekivali da će splasnuti predizborno bujanje nacionalizma na zapadu, probudiše se ravnogorci na istoku. Izbori njima ne trebaju. Dovoljan im je i Božić, praznik Kristovog rođenja, koji u srca svih ljudi i njihove domove donosi mir.
Ravnogorci donesoše nemir i strah u domove i srca povratnika <a href="https://avaz.ba/tag/661/visegrad">Višegrada</a>, Bratunca, Srebrenice... Donesoše mržnju i netrpeljivost. Paradiranje, divljanje i pucanje podsjeti ono malo povratnika na vrijeme agresije na BiH, kad su ih ubijali, silovali, mučili...
Bakira Hasečić iz Višegrada, žrtva, silovana žena, primijeti da u Višegradu nisu bili samo lokalni ravnogorci. Pitanje je koliko ih je došlo preko Drine i jesu li evidentirani.
Zbog toga je neophodno da nadležni organi konačno reagiraju na pravi način. Osude su važne. Obećanja nikako. Ministarstvo sigurnosti BiH i Obavještajno-sigurnosna agencija već su reagirali. Na potezu su institucije Republike Sprske, koje su zadužene da svim građanima ovog bh. entiteta omoguće da se osjećaju sigurno.
Oni moraju evidentirati i sankcionirati sve one koji našu zemlju vraćaju 27 godina unazad, prijete, vrijeđaju, zastrašuju... Jer, da se s fašizmom, njegovim inspiratorima i realizatorima postupilo onako kako treba, ravnogorcima bi se na ovim prostorima trag zatro još 1945. godine, nakon zločina koje su počinili u Drugom svjetskom ratu.&nbsp;
Skoro 25 godina nakon završetka agresije, ponovo četničke pjesme na ulazu u Memorijalni centar Potočari. Na kapiji simbola genocida. Ako ne bude procesuiranih, ko će povratnicima garantirati da im niko neće pokucati u gluho doba noći...

Taman kad smo očekivali da će splasnuti predizborno bujanje nacionalizma na zapadu, probudiše se ravnogorci na istoku

Četnici ponovo donose nemir i strah

<a href="https://avaz.ba/tag/62513/dragan-romcevic">Dragan Romčević</a>, direktor Nacionalnog parka “Kozara”, odavno je prepoznao sve potencijale čuvene Kozare i s timom stručnjaka svakodnevno radi na uvođenju novih sadržaja za goste i turiste.&nbsp; Centralni dio Kozare proglašen je Nacionalalnim parkom 1967. godine, ali i pod Romčevićevim vodstvom postaje sve atraktivniji. Tako je 2018. zabilježen rekordan broj posjetilaca, njih 130.000, a u prošloj godini koja hiljada manje.
Romčević kaže da Kozara i plato Mrakovica, gdje se nalazi i spomenik autora Dušana Džamonje, ima uređena izvorišta, pješačke staze, Memorijalni centar posvećen borcima Drugog svjetskog rata, Avantura park. 
Građani ljeti, kad su visoke temperature, traže spas u dubokoj hladovini i prirodi. Nacionalni park “Kozara” ima bezbroj vidikovaca, a tokom godine se organiziraju brojne kulturne manifestacije. U najavi je realizacija velikog projekta, na lokalitetu Pašini konaci predviđena je nova turistička ponuda - glamping, gradnja 19 drvenih kućica te pet drvenih platformi sa šatorima i terasama. Osim smještajnih, planirana je gradnja i sportskih terena. 
Tokom zime, na Kozari se okupljaju skijaši, sankaši, ljubitelji snijega.
Prošle godine je otvorena i nova pješačka staza, dugačka 4,2 kilometra, koja dijelom ima i stjenovitu dionicu, po čemu je jedinstvena u BiH. No, za agilnog Romčevića tu nije kraj. Planova je još mnogo i obećava prava iznenađenja s Kozare.

Agilni direktor NP “Kozara” na čuvenoj planini napravio je turistički bum

Dragan Romčević: Kozara sve privlačnija turistima

Uz <a href="https://avaz.ba/tag/645/predsjednistvo-bih">Predsjedništvo BiH</a> koje je kreator vanjske politike BiH, Ministarstvo vanjskih poslova (MVP)&nbsp;naše zemlje je organ koji tu politiku provodi. Bosna i Hercegovine se posljednjih godina nije mogla pohvaliti učinkovitošću svojih šefova diplomatije i, općenito, diplomatskog djelovanja.&nbsp; Često su se iz MVP-a slale populističke poruke koje su se, poput kameleona, prilagođavale političkim ciljevima, uglavnom prvog čovjeka Ministarstva, a rad ove institucije nerijetko je bio obilježen aferama. Kako onima o neracionalnom trošenju novca, tako i onima koje su dovodile u pitanje i sam integritet i suverenitet ove države.
Nedavno je na čelo MVP-a BiH imenovana Bisera Turković. Prva dama na čelu ovog ministarstva, sa tri decenije dugim iskustvom u diplomatiji, odlučno je već na samom startu poručila da će suverenitet i nezavisnost BiH biti osnov od kojeg će se polaziti u sve aktivnosti.
Od onih koje nas trebaju učvrstiti na euroatlantskom putu do konačnog cilja, a to su stabilnost, sigurnost i ekonomski prosperitet pa do najava Turković da će se diplomatsko-konzularna predstavništva naše zemlje u svijetu konačno morati okrenuti interesima naših građana u inozemstvu, što do sada uglavnom nije bio slučaj.&nbsp;
I, za kraj, iako nimalo manje bitnije od općih ciljeva koje je najavila nova šefica bh. diplomatije, njena odlučnost da u susjedima, bez obzira na aktuelne verbalne nasrtaje određenih politika iz Hrvatske i Srbije, prije svega, nađe prijatelje i partnere, znak je da na regionalnoj političkoj sceni počinju puhati blagi zefiri, a ne bure na koje smo se u posljednje vrijeme naviknuli.
Ovaj put zasigurno je teži od onoga koji uglavnom biraju politički akteri , ali daje, ujedno, nadu da nam ipak mogu doći bolji dani.

Odlučnost nove šefice bh. diplomatije da unaprijedi odnose sa susjedima bez obzira na aktuelne verbalne nasrtaje, nagovještava da, umjesto bure, ovdje počinju puhati blagi zefiri

Diplomatija na novom putu

U zlu se ne ponizi, u dobru se ne uzvisi, kaže narodna poslovica.&nbsp;&nbsp; Tako bi se moglo reći i u slučaju Miralem Oštrakovića, mještanina <a href="https://avaz.ba/tag/513/gracanica">gračaničkog</a> naselja Miričina, kojem je vatrena stihija 17. septembra prošle godine progutala štalu i u njoj petero junadi. 
Nije klonuo duhom i nastavio je borbu sa porodicom da svoju malu farmu ponovo dignu na noge te da otplate kredit od 7.500 KM, koliko je digao za nabavku stoke, koju mu je odnijela vatrena stihija. 
Veliku Miralemovu želju prepoznali su i dobri ljudi pa su im pritekli u pomoć te poklonili dva teleta da bi stali na noge. 
Neko je donirao beton, neko ciglu, iz pilane je stigla građa, a Miralem je sam sebi sagradio veću i bolju štalu. 
Čim Miralem dođe sa posla, prvo svrati u štalu da pomiluje dvoje svojih ljepotana. Sinovi osnovci, ne trače vrijeme, već iz škole idu pravo sijeno da donesu. Pomaže mu i supruga Emina pa sanjaju da će im se sreća osmjehnuti i da će štalu napuniti sa bar još troje teladi.

Nakon požara koji mu je progutao petero junadi, nastavio je borbu da napravi malu farmu

Miralem Oštraković: Farmer koji ne gubi nadu

Istina je, vanjska linija naše rukometne reprezentacije, jednostavno, nije na najvišem svjetskom nivou. Nakon Nikole Prce, koji je u poznim godinama, načekat ćemo se na klasičnog beka šutera, iako ni Prce sam ne pamti kada se podigao pa rasparao protivničku mrežu.Čovjeka koji će se podići sa devet metara nismo imali od sjajne generacije s početka milenija...Ipak, da imamo ubojite desne bekove koji mogu biti izuzetno efikasni ranije je pokazao Dejan Malinović, a u posljednje vrijeme, iako je uvijek važio kao ogroman potencijal, i <a href="https://avaz.ba/tag/63818/marko-panic">Marko Panić</a>.Jedan od naših najubojitijih igrača koji nastupa u Ligi prvaka i koji ove sezone u Meškov Brestu igra možda svoj najbolji rukomet, u obje pripremne utakmice naše reprezentacije u Poreču, prvo protiv Katara, a potom i Hrvatske, bio je najefikasniji igrač.Marko Panić također je jedan od najspecifičnijih igrača u Evropi, jer je prirodni dešnjak, a igra lijevom rukom, pa nekada golmane zna iznenaditi i šutevima kojima se uopće ne nadaju. Panić je rođen 10. marta 1991. u Jajcu, a ponikao je u banjalučkom Borcu.

Najefikasniji u obje pripremne utakmice naše reprezentacije u Poreču

Ubojita ljevica

Ovih dana ponovo se na nekim portalima i Facebook profilima širi videosnimak s koga se ori pjesma i „vija kolo“ koje <a href="https://avaz.ba/tag/81550/slavljenje-zlocina">slavi zločine</a> jednog naroda počinjene nad pripadnicima drugih naroda. Tačnije zločine srpskog naroda počinjene nad pripadnicima bošnjačkog i hrvatskog naroda. Užas! Tresu u kolu stražnjice primitivnih radodajki, procikuju se seoske kabadahije i neosuđeni ratni zločinci iz posljednjeg, dok im terciraju isti takvi likovi iz onog tamo rata, svi jednako nadahnuti stihovima pjesme „Srebrenice, tako si mi mila da Bog da se tri put ponovila“ i „Oj, Pazaru, novi Vukovaru“... Autori ovog gnusnog zločinačkog „hita“, naravno, nisu dolepršali s Marsa, niti je riječ o prahistorijskim likovima vaskrslim nakon Dejtona na nekoj svetkovini u okolini Bratunca ili Kuršumlije. Pjesme s ovog videosnimka, osim na društvenim mrežama, nerijetko se iz grla raznih škart pjevača i rijaliti zvijezda, uživo, uz klicanje egzaltirane mase, mogu čuti po lokalnim kafanama, porodičnim slavama, crkvenim vašarima...Očito su očevi zločina takvoj patologiji u amanet ostavili da zločinom nadahnjuje tek rođene generacije, pa da se, baš kao što su to učinili prije 25 godina, u nekom budućem vremenu pojave na vratima neke druge Srebrenice i novim genocidom ponovo „osvete Turcima na ovim prostorima“. Prestrašno!&nbsp; Gori od autora pjesama koje pozivaju na nove i slave stare zločine nad pripadnicima drugih naroda, a kakvi nas ovih dana, ovim videosnimkom, udare sa FB profila i portala, su oni koji tako nešto dijele na društvenim mrežama. I od jednih i od drugih, opet, gori su državni organi BiH koji 25 godina nakon dolaska mira, osim što nisu u stanju da procesuiraju počinioce opjevanih ratnih zločina, nisu u stanju da donesu zakone koji će spriječiti svaki vid širenje mržnje i poticanje na zločin&nbsp; od koga god da dolazi.

Ponovo se na nekim portalima i profilima širi videosnimak s koga se ori pjesma i „vija kolo“ koje slavi zločine

Tresu u kolu stražnjice primitivnih radodajki...

<a href="https://avaz.ba/tag/25485/udruzenje"></a>Vera Hodžić, osnivačica Udruženja oboljelih od plućne hipertenzije „Dah“, od 2014. godine neumorno se bori za bolji položaj oboljelih od ove rijetke bolesti. Uprkos tome što je i sama oboljela, pronalazi snagu da pomogne drugima. Ravnopravan tretman oboljelih od plućne hipertenzije, identične refundacije u cijeloj Bosni i Hercegovini te omogućavanje lijeka svim bolesnicima je njen životni cilj.Ne libi se reći da će tek kada u tome uspije i umrijeti, zbog čega slovi za ženu <a href="https://avaz.ba/tag/34157/heroj">heroja</a>. Život bez skupocjenog lijeka, umor, gubitak daha, svakodnevna neizvjesnost hoće li dočekati naredni dan među živima Zavidovićanki nisu prepreka. Ni na desetine napisanih dopisa ministrima, njihovim zamjenicima i svim institucijama, na koja nikada nije dobila odgovore, nisu je pokolebali.Čvrsto i stoički poručuje da se svi mogu smjenjivati, a da ona od borbe odustati neće.Vera Hodžić rođena je 20. juna 1962. godine u Zavidovićima, po zanimanju je diplomirani žurnalista, a 2013. godine dijagnosticirana joj je plućna hipertenzija, otkad traje njena borba i preživljavanje.

Asmir Begović: Pojačao slavni Milan

Čekajući Godoa

Nikola Prce: Majstor i u četrdesetoj

Ubija nas život

Branka Janko: Podrška poslodavcima

Obmana i sramota

Melisa Ćehić: Budućnost BiH

Višak (ne)radnika

Zoran Maksimović: Ljepša strana Višegrada

Četnici ponovo donose nemir i strah

Dragan Romčević: Kozara sve privlačnija turistima

Diplomatija na novom putu

Miralem Oštraković: Farmer koji ne gubi nadu

Ubojita ljevica

Tresu u kolu stražnjice primitivnih radodajki...

Vera Hodžić: Heroina koja ne odustaje

Kolumne

Asmir Begović: Pojačao slavni Milan

Čekajući Godoa

Nikola Prce: Majstor i u četrdesetoj

Ubija nas život

Branka Janko: Podrška poslodavcima

Obmana i sramota

Melisa Ćehić: Budućnost BiH

Višak (ne)radnika

Zoran Maksimović: Ljepša strana Višegrada

Četnici ponovo donose nemir i strah

Dragan Romčević: Kozara sve privlačnija turistima

Diplomatija na novom putu

Miralem Oštraković: Farmer koji ne gubi nadu

Ubojita ljevica

Tresu u kolu stražnjice primitivnih radodajki...

Vera Hodžić: Heroina koja ne odustaje