Nakon osam godina jalovog vladanja, obilježenog brojnim skandalima i provalama, <a href="https://avaz.ba/tag/3504/elmedin-konakovic" style="color: rgb(255, 0, 0);">Elmedin Konaković</a>, šef lokalne stranke Narod i pravda, konačno je jučer, demokratskim putem i legalnim procedurama sklonjen.&nbsp;Kao krpelj kada se nakači na organizam i siše krv, tako se i Konaković nakačio na državne, odnosno kantonalne jasle, pumpao svoje i džepove jarana i na kraju se teško otkačio od poluga vlasti. 
Ali, za vrijeme svoje štetne vladavine, Konaković, veliki ljubitelj narodne kese, na brojne je načine pokazao ko je i kakvu politiku ustvari zastupa. Ovaj lažni liberal jednostavno je razotkriven kada se pokazao kao protivnik NATO puta BiH, protivnik prava LGBTI zajednice, za šta se zalaže cijeli zapadni svijet. 
Za to vrijeme, Konaković je imao drugačije prioritete. On je narodnim parama častio Muamera Zukorlića, retrogradnog i rigidnog muftiju, sa stotinama hiljada maraka, a ni ostatak od 600.000 KM, koliko je prisvojio, nije pametnije rasporedio.&nbsp;
O kakvoj se ličnosti zaista radi, možda se najbolje pokazalo u trenutku kada je suočen s tim da je njegovoj vlasti došao kraj. Umjesto da to prihvati kao demokratsku i političku utakmicu u kojoj je jednostavno izgubio, Konaković je od predavanja predsjedavanja napravio ceremoniju kao da je kraljevsko prijestolje. Ni tu nije stao, pa je ovaj uzurpator pokušao nametnuti nebuloznu ideju da manjina vlada većinom, a sve je pokušao provesti jeftinom krađom pečata.&nbsp;&nbsp; Jučerašnjom smjenom i njegovim kukavičkim nedolaskom na sjednicu Skupštine KS, i njegova jalova vladavina je zapečaćena.

Smjenom i njegovim kukavičkim nedolaskom ne sjednicu Skupštine KS, i njegova jalova vladavina je zapečaćena

Elmedin Konaković: Odlazak ublehaša

Mukotrpni pregovori i čekanje za promjenu Kolektivnog ugovora su se isplatili. Više od 8.000 rudara od 1. marta konačno će dobiti više plaće nakon što je Uprava „<a href="https://avaz.ba/tag/905/elektroprivreda-bih">Elektroprivrede</a>“ dala saglasnost da se satnica poveća sa 2,50 na 2,70 maraka.
Plaće će ovoj kategoriji biti više za osam posto, što nije mnogo, ali je značajno jer većina komorata jedva sastavlja kraj s krajem.
Naznaka je to da za rudare dolaze bolji dani. Važno je i da će dodatnih 15 miliona KM, koliko je potrebno na godišnjem nivou za povećanje plaća, biti osigurano kroz reorganizaciju rudnika, a ne kroz povećanje cijene uglja.
Ipak, bit će mučni pregovori o tome kako će se riješiti problem viška blizu 3.000 radnika zaposlenih u koncernu „Elektroprivrede BiH“.
Štrajk rudara zaleđen je do daljnjeg, poručili su sindikalisti, jer su naišli na razumijevanje s druge strane.
Rudarima ostaju još brojni problemi zbog kojih su svako malo odbijali sići u jamu ili izaći iz nje. Nedostaje specijaliziranih radnika poput kopača, oprema je i više nego zastarjela, a svaki silazak u jamu ionako je glava u torbi.
Rijetki su rudnici u FBiH koji nemaju nikakve dugove i ostvaruju svoje planove. Za loše stanje u ovoj oblasti uveliko je odgovorno i dugogodišnje loše rukovođenje većinom rudnika, ali i nedovoljna izdvajanja.&nbsp;&nbsp;
Prvi korak je napravljen i rudari su ugledali svjetlo na kraju svog tunela koji za njih i njihove porodice znači opstanak i egzistenciju.
Ugledali su nadu za bolje sutra u kojem će ih više cijeniti i da svoja prava neće morati tražiti na ulici i pred vladama.
Nadu da će dobiti barem djelimičan status u društvu koji je nekad imao njihov prethodnik Alija Sirotanović, kojeg je prošli sistem cijenio i nagradio likom na tadašnjoj novčanici od 20.000 dinara.

Više od 8.000 rudara od 1. marta konačno će dobiti više plaće

Bolji dani za rudare

Bosna i Hercegovina je domovina Hrvata koji u njoj žive, a Sarajevo je njihov glavni grad, u kojem moraju tražiti rješenja za svoje probleme.&nbsp; Ponovio je to u razgovoru za „Avaz“ nekadašnji predsjednik Hrvatske <a href="https://avaz.ba/tag/13581/stjepan-mesic">Stjepan Mesić</a>, kazavši da se za to borio i za vrijeme svoja dva mandata na čelu susjedne države, zbog čega su ga mnogi i mrzili.
Ni danas nije odustao od svojih stavova, jer je odavno prepoznao važnost međusobnog uvažavanja i poštivanja teritorijalnog integriteta država na Balkanu.
Svojom odgovornom politikom dok je bio na čelu Hrvatske, odnosi sa BiH bili su na dosta visokom nivou i prijateljski. To se ne može reći za posljednjih nekoliko godina, kada su poljuljani zbog, u najmanju ruku, nesmotrenih izjava donedavne predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.&nbsp;
Mesić je još jednom istakao da je interes obje države da međusobno sarađuju u svim oblastima, jer samo tako mogu napredovati. Zagovornik zajedništva, a ne podjela, Mesić je uvijek bio spreman prvi pružiti ruku, što Bosanci i Hercegovci znaju cijeniti.
Eh, da nam je više takvih političara u regionu.

Kao zagovornik međusobnog uvažavanja, Mesić je uvijek bio spreman prvi pružiti ruku

Mesić: Rješenja problema Hrvati trebaju tražiti u Sarajevu

Stjepan Mesić: Prijatelj BiH

Mlako su, u najmanju ruku, bh. vlasti u prethodnom mandatu posmatrale kako se Hrvatska uveliko priprema za izgradnju odlagališta nuklearnog i radioaktivnog otpada na lokalitetu <a href="https://avaz.ba/tag/18078/trgovska-gora">Trgovske gore</a>.&nbsp;Ni upozorenja hiljada bh. građana koji žive u blizini granice da će odlagalište opasno ugroziti njihove živote nisu urodila plodom, pa BiH, praktično, nije poduzela nijedan zvaničan korak da se odupre hrvatskim planovima.&nbsp; Bilo je, istina, sporadičnih izjava u kojima se ponekad čuo usamljeni glas iz Bosne u kojem se, forme radi, izražava protest protiv izgradnje nuklearne deponije. Ali, naravno, to ni na koji način nije utjecalo na odluke zvaničnog Zagreba.
Ohrabruje zbog toga prekjučerašnji sastanak ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staše Košarca i federalne ministrice okoliša i turizma Edite Đapo, koji su pitanje izgradnje odlagališta nuklearnog i radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori naveli kao jedan od prioriteta i interesa naše zemlje.
Posebno ako se u dijalogu s Hrvatskom ne postigne rješenje, da se pripremi i na mogućnost da se u budžetu planiraju sredstva za formiranje pravnog i ekspertnog tima koji bi zastupao interese BiH u eventualnoj međunarodnoj arbitraži s Hrvatskom.
Granicu sa BiH Hrvatska je izabrala jer, poučena iskustvom iz ranijih sporova, zna da su njeni zapadni susjedi - Slovenija -&nbsp; tvrd orah. Da će se suprotstaviti svim raspoloživim sredstvima, arbitražama na međunarodnim sudovima, pa i drugim mjerama, za razliku od BiH, čija je „radioaktivna diplomatija“ bila opasna jedino po svoje građane.&nbsp;
U slučaju zaštite interesa BiH, bili to naši susjedi ili neko drugi, svi u našoj zemlji moraju zauzeti jedinstven stav. Tek tada se na nas neće moći gledati kao na neku deponiju. Naravno, treba pokušati dogovorom riješiti problem, ali prije svega krenuti od toga da su interesi bh. građana na prvom mjestu i važniji od bilo kakve politike!

Konačno ohrabrujući stav BiH i poruka nove vlasti da će se oduprijeti izgradnji radioaktivnog odlagališta na Trgovinskoj gori

Radioaktivna diplomatija

Kada decenije provedete radeći, stvarajući nove vrijednosti i svoje znanje potom prenosite mlađim generacijama, onda je i zasluženu penziju teško provesti unutar četiri zida. Iako već u sedmoj deceniji života, diplomirani inžinjer hemijske tehnologije <a href="https://avaz.ba/tag/82469/aziz-mujezinovic">Aziz Mujezinović</a> iz Goražda nastavlja stvarati, kroz svoje radove vrativši se u mladost kada su mu mnogi predviđali i karijeru umjetnika.&nbsp;&nbsp; U Biznis centru u Goraždu Mujezinović je izložio ibret česmu, na koju teče voda, a niko ne zna odakle stiže, ibret album, koji mijenja fotografije prilikom listanja, ibret kutiju, koja premješta kovanice iz jedne u drugu ladicu, ali i slike, splavove, suvenire s motivima Goražda, baš ono što već godinama nedostaje ovom gradu. &nbsp;
Kroz posebnu zbirku svojih suvenira, Mujezinović se sjetio i Drinskih mučenica, časnih sestara ubijenih tokom Drugog svjetskog rata, a zbog čije bi žrtve i statusa blaženih dobivenog prije nekoliko godina iz Vatikana, Goražde moglo i trebalo postati drugo Međugorje. 
Ovaj inovator i umjetnik cijeli je život posvetio razvoju grada u kojem živi i obrazovanju mladih u njemu. Radni vijek proveo je u nekadašnjoj Fabrici azotnih jedinjenja „Azot“ u Vitkovićima, preduzeću „Pobjeda“ i srednjim školama u Goraždu. 
Rođen je 11. januara 1953. godine. Živi sa suprugom, s kojom ima jednog sina.

Ovaj inovator i umjetnik cijeli je život posvetio razvoju Goražda

Mujezinović: Stvara i u sedmoj deceniji života

Aziz Mujezinović: Ibret penzioner

Mnogo je godina i teškog rada potrebno da Bosna i Hercegovina ispuni sve standarde i uvjete koje je pred nju postavila Evropska unija, želi li postati članica ove nadnacionalne organizacije. Škripi nam skoro u svakoj oblasti društveno -političkog, pravnog, ekonomskog i zdravstvenog sistema.
Ima, međutim, oblasti u kojima i BiH briljira. Civilna avijacija, naprimjer. Naša država u tom segmentu ispunila je sve svjetske i evropske standarde.
<a href="https://avaz.ba/tag/14478/bhansa">Državna agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi</a>&nbsp;(BHANSA) od 5. decembra prošle godine potpuno je preuzela kontrolu nad bh. nebom. To znači da naši stručnjaci dnevno kontroliraju, navode i stručnu pomoć pružaju pilotima 700 aviona koji prelijeću iznad BiH. Ljeti će to biti i do 1.500 aviona.Istina, čekali smo dugo. Ali i dočekali. Naša zemlja ima puni suverenitet nad svojim nebom. To će joj donijeti dodatnih više od deset miliona maraka godišnje.
Fakat da je BiH, kako tvrdi direktor BHANSA-e Davorin Primorac, u oblasti civilne avijacije stala rame uz rame s jednom Njemačkom ili Austrijom, znači mnogo. Posebno maloj državi. Za samo mjesec i po naša zemlja, pa i vlast ako hoćemo priznati, pokazali su da se može biti uspješno. Samo ako se želi.
Veliki tim ljudi kojem je na čelu Primorac, s neophodnom podrškom Vijeća ministara, učinio je mnogo za BiH. Povrh svega, poslali su nedvosmislenu poruku da naša zemlja ima stručnjake koji mogu odgovoriti najkompleksnijim zadacima.
Ipak, potrebno je jedno - struku pustiti da radi. Odriješene ruke mora joj dati politika. Bude li tako, da političari rade svoje, a stručnjaci svoje, BHANSA neće biti među rijetkima u BiH koji ispunjavaju svjetske standarde.

Fakat da je BiH, kako tvrdi direktor BHANSA-e Davorin Primorac, u oblasti civilne avijacije stala rame uz rame s jednom Njemačkom ili Austrijom, znači mnogo

BHANSA u EU

Enes Kahrimanović iz <a href="https://avaz.ba/tag/776/kozarac">Kozarca</a> kod Prijedora desetak godina je radio u austrijskoj firmi koja je sada vlasnik „Austroneta“. Predložio je da dio proizvodnog pogona premjeste u Kozarušu kod Prijedora, gdje je Enes pronašao lokaciju, nakon čega su Austrijanci posjetili BiH.
Ukazali su mu povjerenje te ga postavili za direktora „Austroneta“.
Firma je počela s radom u martu 2008. s pet radnika, a danas ih zapošljava 130, najviše žena krojačke struke. Dokaz koliko je Enes imao dobru viziji govori podatak da 98 posto asortimana izvozi u zemlje EU te da je 80 posto proizvodnje iz Austrije preseljeno u Kozarušu. 
Enes je prenio pozitivne modele rada iz Austrije na radnike u „Austronetu“ pa tako zaposleni u ovoj respektabilnoj kompaniji koja je postala lider na evropskom tržištu primaju 13. i 14. plaću kao premiju i među svim zaposlenima vlada pozitivna radna atmosfera, što se održava na proizvode koje izvoze, kao i na bilans, odnosno zaradu.
Enes tvrdi da bez zadovoljnog i dobro plaćenog radnika nema kvalitetnog radnika, stoga se za njih izdvaja „dobar dio kolača“. Njegovi radnici ne odlaze, prije dvadesetak dana ova kompanija je raspisala konkurs za 15 radnika, a javilo se njih 70, što dovoljno govori o zainteresiranosti za ovu kompaniju koja slovi za jednu od najboljih u BiH, ali i šire.

Firma „Austronet“, na čijem je čelu, počela s radom u martu 2008. s pet radnika, a danas ih zapošljava 130

Kahrimanović: Prenio pozitivne modele rada iz Austrije

Enes Kahrimanović: Kozarčanin s vizijom

Slikar&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/41669/izet-aleckovic">Izet Alečković</a>,&nbsp;poznat po mangupskim pokretima kistom, ovih dana pokazao nam je šta znači biti hrabar.&nbsp;&nbsp;&nbsp;Tokom pokušaja pljačke jedne banke u ulici Azize Šaćirbegović u sarajevskom naselju Hrasno spasio je život ženi koju je razbojnik držao kao taoca. Iako u poznim godinama, smotao je lopova kao jedno od svojih platna te ga “uramio” – onako umjetnički.
&nbsp;&nbsp;Nije se Izet ni na trenutak uplašio, pratio je situaciju, vrebao, a potom, vidjevši da je lopovu fantomka pala preko očiju, zgrabio ga za ruku u kojoj je bio pištolj te ga munjevito oborio na pod i savladao.&nbsp;&nbsp;
&nbsp;&nbsp;Sarajevo&nbsp;ga poznaje kao pravednog čovjeka, alergičnog na bahatost i lopovluk, prava stara škola.&nbsp;&nbsp;Izet Alečković rođen je 1. juna 1944. godine u&nbsp;Sarajevu. Završio je&nbsp;Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Autor je više od dvadeset samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, kao i velikog niza zajedničkih izložbi. Učestvovao je u radu na instalacijama i performansima s grupom „Zvono“.&nbsp;&nbsp;&nbsp;Član je&nbsp;Udruženja likovnih umjetnika BiH. Radio je kao profesor u&nbsp;Školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu.
&nbsp;
&nbsp;
&nbsp;

Tokom pljačke banke savladao pljačkaša koji je kao taoca držao ženu

Alečković: Pokazao šta znači biti hrabar

Izet Alečković: Stara škola

Godine su iza nas kako se država BiH od trunja zloglasnog KOS-a, koje poput najgore vrste šuge razjeda i uništava sve što imalo liči na njen napredak, ne može da očisti niti smiri.&nbsp;&nbsp; Svako ko je iole nešto radio za dobro države ili, pak, pokušao da radi, od početka agresije do danas bio je i ostao na nišanu KOS-ovih metilja uvučenih u politički i društveni, pa čak i vjerski život naše države, odakle su svojim smutnjama i lažima lomili i polomili kičmu stotinama odanih, pametnih, vrijednih građana BiH. Bošnjaka, posebno. 
Jučerašnje prisjećanje <a href="https://avaz.ba/tag/18012/zaim-backovic">Zaima Backovića</a> na potvore i laži, iznesene na njegovo ime od prvog KOS-ovca u redovima Armije RBiH <a href="https://avaz.ba/tag/12953/fikret-muslimovic">Fikreta Muslimovića</a>, podsjetilo je autora ovog teksta na dan kada je u Haškom tribunalu, na suđenju rahmetli generalu Rasimu Deliću, a u cilju njegove diskreditacije, pokazan dokument u kome taj isti KOS-ovac bljuje laži na generalovo ime. 
Kao jučer da je bilo, novinari prisutni tokom rasprave na galeriji haške sudnice počeli su se zgledati, čuditi, neki u nevjerici smijati, pitajući se zar je moguće da prvi generalov saradnik na tako prizeman način blati svog komandanta. Vidjeli smo da je moguće. 
I nije samo general Delić tokom agresije bio meta KOS-ovih smutljivaca. S njima su se u Hagu suočili i Naser Orić i Sefer Halilović i svi do jednog haškog optuženika Armije RBiH. 
Mnogi će, možda, kazati da je to što je „davno bilo, davno i prošlo“, ali, sudeći prema onome s čime se država i mnogi njeni građani suočavaju u miru, teško da je prošlo. 
Zato nije više pitanje koliko je zla državi, njenom sistemu i pojedincima u BiH, od devedesetih godina do danas, nanijela KOS-ova kamarila. Mnogo je važnije pitanje imaju li ta ista država, sistem ili pojedinci u njemu snage da se jednom zauvijek obračunaju s bolesnicima i smutljivcima koje nam je KOS kao najgoru vrstu otpada isporučio devedesetih godina. 
Nadati se da će izlaskom knjige „Zaklele se ptice KOS-u“ ostavština KOS-ovih smutljivaca napokon biti p(r)okazana.

Ima li država snage da se jednom zauvijek obračuna s bolesnicima i smutljivcima koje nam je KOS kao najgoru vrstu otpada isporučio devedesetih

KOS-ova kamarila na djelu

<a href="https://avaz.ba/tag/82367/aida-kamisalic-latific">Aida Kamišalić-Latifić</a>, profesorica na Fakultetu za elektrotehniku, računarstvo i informatiku Univerziteta u Mariboru, prije nekoliko dana proglašena je inžinjerkom&nbsp;godine u Sloveniji za 2019.&nbsp;Nominirao ju je Univerzitet na kojem već duži niz godina radi kao profesorica i istraživačica, nakon čega je, odlukom nezavisnog žirija, između deset kandidata koji su ušli u najuži izbor dr. Kamišalić-Latifić proglašena najboljom.Ova uspješna Bosanka tako se našla rame uz rame s mnogim priznatim i uspješnim Slovencima.&nbsp;Nije mala stvar biti prvi, pogotovo ako ste u Sloveniju, kao Kamišalić-Latifić, došli kao izbjeglica, bez ičega.&nbsp;Uzdajući se u svoje znanje, upornost, Kamišalić-Latifić je dokaz da nikada ne treba odustajati od svojih snova.

Imala je samo 12 godina kada je nakon agresije na BiH izbjegla iz Zvornika i s roditeljima i bratom obrela se u jednom izbjegličkom centru u Sloveniji. Bilo je, kaže, strašno ostaviti svoj grad, školu, prijatelje i sve što su imali i doći u zemlju čiji jezik ne poznajete, a ljude pogotovo.

No, ni to je nije spriječilo da postane najbolja.
 &nbsp;

Prije nekoliko dana proglašena je inžinjerkom godine u Sloveniji za 2019.

Aida Kamišalić-Latifić: Pokazala upornost

Aida Kamišalić-Latifić: Uspješna Bosanka

Svi ti uslovi života i razlozi, a najviše progon ljudi zbog rase, vjere, nacije i političkih uvjerenja, doveli su do pojave javnog osuđivanja ustaškog režima, a najveće ogorčenje među poštenim ljudima izazivala je odvratna otimačina imovine časnih ljudi. 
Kad su Nijemci pohapsili i poslali u logore sve Jevreje, oni su svojim pouzdanicima dali jevrejske radnje, pa su po njihovom uzoru i ustaše masovno počele dijeliti srpske radnje svojim sljedbenicima, zbog čega je sav gradski ološ izašao na površinu i nastala je jagma za tuđu imovinu.&nbsp;

Ljudi su se gnušali takvog ponašanja i došlo je do bojkota takvih ljudi i prve velike diferencijacije među građanima, barem je tako bilo u Banjoj Luci u kojoj je Muhamed živio i sve to pomno pratio. Takvo stanje dovelo je mnogo ljudi, a među njima i cijelu širu porodicu Filipovića, pod udar ustaškog režima. Zbog takvih okolnosti su svi pripadnici porodice bili veoma rezervirani prema svemu što je bilo vezano za režim, pa i prema cijeloj atmosferi u zemlji i osobito prema svakoj mjeri režima koji su mrzili.
Opaki karakter ustaškog režima pokazao se već u junu 1941. godine kad je na obali Vrbasa kod rebrovačke pravoslavne crkve nađeno tijelo vladike Platona, veoma cijenjenog episkopa. Njega su na taj zlikovački način ubili Viktor Gutić, tada stožernik Ustaškog stožera, i njegov glavni pomoćnik u zločinima, inače poznati mračni tip Asim Đelić. Uskoro su došli i brojni drugi znakovi da se radi o zločinačkom režimu, a osobito snažnu konsternaciju i protest izazvalo je ubistvo jednog oboljelog hodže koji se nalazio na psihijatrijskom odjeljenju banjalučke bolnice. 
Hodža je poludio kad je u policiji mučen zbog toga što nije u džamiji upalio svijeće na dan atentata i smrti kralja Aleksandra Karađorđevića. Njegovo ludilo se sastojalo od toga što bi, svaki put kad bi vidio uniformirano lice, stao, salutirao i uzviknuo: „Živio blaženopočivši kralj Aleksandar!“ Zločin nad hodžom dogodio se u nedjelju jednog augustovskog dana kad su partizani sa Kozare napali voz kod stanice Dragotinja Gornja i tom prilikom bio ranjen jedan ustaša iz pratnje voza. Ustaša je dovezen u banjalučku bolnicu, a u posjetu mu je krenula grupa ustaških časnika. 
Vidjevši uniformirane ljude, ludi hodža, koji je mirno šetao bolničkim parkom, stao je i izgovorio svoju formulu pokornosti, ali su ustaše na to reagirale više nego divljački. Ispucali su u hodžu više od trideset metaka i zatim njegov leš gazali nogama psujući sve što im je palo na pamet, ma može se zamisliti šta im je palo kad je u pitanju bio hodža sa ahmedijom na glavi. Taj događaj je kao munja preko neba prošao gradom i nastalo je silno uzbuđenje, a sutradan je grad organizirao jednu od najvećih dženaza ikada održanih u Banjoj Luci.

Ustvari je dženaza bila ogroman protestni miting na kojem je bilo više od deset hiljada ljudi, a govore su držali i muftija Nurkić i Suljaga Salihagić i gradonačelnik Đinić, i svi su osudili ne samo konkretni zločin nego i režim u kojem je takav čin moguć. Ustaše su prvobitno zabranile dženazu, ali kad su i dva Bešlagića, koji su bili visoki funkcioneri u ustaškom režimu, izjavili da će klanjati dženazu ubijenome, a Hakija, koji je bio komandant neke bojne, svoju bojnu postrojio da brani učesnike, tada su odustali od prijetnje da će svaki protest biti kažnjen na ustaški način, tj. upotrebom oružja.&nbsp;&nbsp;Sve to što se zbivalo i što nije jenjavalo, jer su muslimani već u septembru najavili Rezoluciju protiv režima koji proganja ljude zbog njihove rase, nacije ili vjere, a ustaše na taj akt odgovorile hapšenjem 180 potpisnika Rezolucije i otpremivši ih u logor Stara Gradiška, među kojima je bio i Muhamedov brat Ahmet, definitivno je oduzelo svaku legitimaciju režimu i proglasilo ga običnim zločinačkim i pljačkaškim režimom vođenim od strane opakih zločinaca.
Tako je i Muhamed pokušao da dadne svoj obol protestima, pa je kao učenik drugog razreda gimnazije, zbog takvog raspoloženja u porodici i široj okolini, došao u veliku nepriliku koja se završila sretno samo zbog činjenice da je i tada bilo poštenih ljudi, i to na svim stranama. Naime, u rano proljeće 1942. godine ustaška je vlast odlučila da, u čast rođendana poglavnika NDH i vođe ustaša Ante Pavelića, podijeli svim učenicima gimnazije po jednu veknu bijelog kruha. Vekne su dijeljene u razredima uz pompu i slavljenje dobročinstava vođe hrvatskog naroda. 
Prilikom podjele kruha, Muhamed je odbio da primi taj Danajski dar, a kao ispriku je naveo da mu majka neće vjerovati da ga je dobio na dar i da će misliti kako ga je negdje ukrao, jer je u tom času takav kruh bio nezamisliv za obične građane. Muhamed se sjećao da mu se, dok je izgovarao te riječi, odjednom pred očima ukazala intenzivna svjetlost i potom je nastao mrak. Probudio se u školskom klozetu gdje su ga podvornici Derviš i Aleksa umivali i pokušavali dovesti svijesti. Ispostavilo se da ga je u nesvijest poslao jednim udarcem u potiljak katolički svećenik i kateheta Ivan Brekalo, koji je bio fratar u crnoj sutani.

Uskoro su došli i brojni drugi znakovi da se radi o zločinačkom režimu, a osobito snažnu konsternaciju i protest izazvalo je ubistvo jednog oboljelog hodže koji se nalazio na psihijatrijskom odjeljenju banjalučke bolnice.

Brekalo je Muhameda udario svojom teškom debelom rukom iza vrata i doveo u stanje nesvijesti. Muhamed nije osjetio ni čuo da mu Brekalo dolazi iza leđa, jer su fratri nosili cipele s gumenim đonom koji nije odavao korake i hodali su nečujno kao da se šuljaju. Kad su ga malo povratili u svijest i kada je došao sebi, pojavio se vršilac dužnosti direktora škole Mato Đaja, rekavši povišenim tonom: „Dovedite ovu budalu u moj ured da mu ja pokažem.“ 
Tako se grješnik našao u Đajinom uredu, a on ga je posjeo na divan i prstom mu pokazao da šuti, ali je nastavio da ga ruži na pasja preskakala, kako se kaže, govoreći mu: „Šta ti misliš da se šališ na račun našeg poglavnika“ i sl. Njemu je poluglasno rekao: “Budalo, zar ti majci nije dosta muke i neprilika, pa i ti da joj ih praviš.“ 
Ostao je kod njega u uredu jedan sat i potom ga je Đaja „potjerao“ da ide kući, rekavši mu da ostane kod kuće tri dana i da u školu dođe kad se oporavi, tj. da se ponaša kao da je bolestan i da trpi posljedice udarca, a izostanak će mu biti opravdan, ali ne i postupak za koji mora dobiti ukor direktora. To da ga je fratar povrijedio, što je Đaja namjerno prenaglasio, trebalo je prema zamisli Đaje da zadovolji ustaše da ne čeprkaju više ništa oko tog slučaja, a pogotovo da ne istražuju o Muhamedovoj porodici i ne konstruiraju antidržavnu pozadinu njegovog postupka.

Prilikom podjele kruha, Muhamed je odbio da primi taj Danajski dar, a kao ispriku je naveo da mu majka neće vjerovati da ga je dobio na dar i da će misliti kako ga je negdje ukrao, jer je u tom času takav kruh bio nezamisliv za obične građane

Ustaše su ispucale u hodžu više od trideset metaka

U godinama kada redovi pred ambasadama postaju sve duži, a broj mladih koji sreću traže pod suncem tuđem neba raste, nevjerovatno zvuči podatak da se jedna porodica odlučila vratiti u domovinu. Višegrađanin <a href="https://avaz.ba/tag/82276/kenan-tufekcic">Kenan Tufekčić</a> s porodicom je napustio Solt Lejk Siti i vratio se tamo gdje pripada, gdje je život teži, ali duša punija.&nbsp;&nbsp; 
Početkom agresije na BiH u Višegradu je zarobljen i ubijen Kenanov otac, kao i veliki broj članova njegove porodice. S majkom i sestrama on je izbjegao u Goražde, pa u Sarajevo, a 1998. odlazi u SAD. U međuvremenu se oženio i dobio djecu, a onda je donio odluku zbog koje je i uvršten u ovu rubriku.


Po povratku u BiH nije ostao u Sarajevu, već je produžio ka Ustikolini i Drini, gdje je u neobrađenom Cvilinskom polju započeo graditi novi život. Danas ima plastenik, krave, patke, ćurke, proizvodi zdravu hranu i odlučan je da na taj način osigura egzistenciju. 

- Ovdje ima bereketa u vremenu. I ovdje se može raditi, ko hoće – kaže Tufekčić.

Ne postoji jači dokaz da ljubav prema domovini ne nestaje ni nakon decenija provedenih van njenih granica. 
Kenan Tufekčić rođen je 26. maja 1977. godine. Oženjen je i otac dvoje djece.

S porodicom napustio Solt Lejk Siti i vratio se tamo gdje pripada

Tufekčić: Život je teži, ali je duša punija

Kenan Tufekčić: Povratnik na Drinu

Jedan od svijetlih primjera bh. privrednika koji su svoje proizvode predstavili i na tržištu Evropske unije je <a href="https://avaz.ba/vijesti/licnost-dana">Darko Kujundžić</a>. Privrednik iz Kreševa i vlasnik firme „Metalos“ ovih dana bio je jedini izlagač iz Bosne i Hercegovine na prestižnom sajmu „Perimeter Protection Nurnberg Messe 2020.“ u Njemačkoj te predstavio novi proizvod panelnih ograda.
Trgovinu panelnim ogradama pokrenuo je prije 12 godina, a vlastiti biznis 2011.Uz sve poteškoće prilikom poslovanja prepoznao je da je važno ulagati u novu opremu i edukaciju. I trud se isplatio. S firmom je dobitnik brojnih certifikata, među kojima je i ISO, a svoje proizvode izvozi u zemlje regije, ali i Njemačku, Austriju, Dansku, Švedsku...
Kujundžić je dokaz da se i u BiH isplati ulagati u ozbiljne projekte i da se uspjeh može napraviti i na međunarodnom planu.

Privrednik iz Kreševa na sajmu u  Njemačkoj bio jedini izlagač iz BiH

Kujundžić: Prepoznao važnost ulaganja u edukaciju

Darko Kujundžić: Dokaz da se može

Kada je „Dnevni avaz“ objavio ekskluzivnu vijest da u Sarajevu 20. februara u dvorani Skenderija nastupa čuveni sastav „Gipsy Kings by Andre Reyes“, bio je to praznik za muzičke sladokusce.
Rijetko u BiH svraćaju muzičke zvijezde takvog kalibra, a za dolazak „Gipsy Kingsa“ zaslužan je producent <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Tomislav%20Ka%C5%A1ljevi%C4%87&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Tomislav Kašljević</a>. Riječ o čovjeku koji radi s velikim zvijezdama poput Branka Đurića, „2 Cellos“, Vlatka Stefanovskog... 
Čovjeku koji je 2010. doveo Paka De Lusiju (Paco De Lucia) u Sarajevo, na ove prostore doveo Stinga, „Gregorian“..., idejnom tvorcu projekata „Indexi i prijatelji“, „Sevdah u Lisinskom“...
Koliko god isticao da je u Sarajevu i Bosni i Hercegovini zahtjevno i teško napraviti veliku muzički priču, Kašljević utoliko više istrajava u svojoj želji da u domovini napravi kvalitetne muzičke i kulturne događaje.
Kašljević je rođen u Zenici, a živi u Zagrebu. Organizira velike muzičke i kulturne događaje u cijelom regionu, a BiH za njega ima posebno značenje.

U Sarajevo 20. februara dovodi  „Gipsy Kingse“

Kašljević: Sarađivao sa De Lusijom, Stingom...

Tomislav Kašljević: Čovjek koji ne zaboravlja domovinu

Devetu godinu zaredom „Coca-Cola Sarajevo Holiday Market“ otvoren je paljenjem velike jelke u parku Hastahana. Danima je park bio pun najmlađih i njihovih roditelja, ali i mladih koji su se dobro zabavljali uz svirku uživo.
Organiziran je u ovom prostoru i Porodični dan Općine Centar koji je okupio brojnu djecu i roditelje. Ulice uz „Holiday Market“ svijetlile su kao u svjetskim metropolama, čula se muzika, prolazile kolone mladih...
A za to je glavni „krivac“ <a href="https://avaz.ba/vijesti/licnost-dana">Nedim Lipa</a>, generalni direktor „Sarajevo Navigator Foundationa“, pokretač brojnih zanimljivih događaja u gradu. Pravo dijete sa sarajevskog asfalta. Poznat i po tome da ne zaboravlja staru raju, pa ih okuplja dok traje „Market“.

A prve korake napravio je u „Dnevnom avazu“, odmah negdje na počecima izlaženja najčitanije i najtiražnije bh. dnevne novine.
Došao je na vrata, s tekom i bijelim mantilom ispod ruke, pravo iz škole... Rekao je: „Ja bih radio kao novinar ako može“, onako preko naočala. A imao je, koliko se sjećam, 16 ili 17 godina. I bio je dobar, ništa mu nije bilo teško, deset puta otići u grad, ako treba.
A iduće godine bit će jubilej. Deseti „Coca-Cola Sarajevo Holiday Market“. Samo naprijed, fini dječače!

Organizirao 9. “Coca-Cola  Sarajevo Holiday Market”

Nedim Lipa: "Krivac" za dobru zabavu

Mlada Visočanka <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Elvedina%20Muzaferija&amp;sortiranje=najnovije&amp;"></a><a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Elvedina%20Muzaferija&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Elvedina Muzaferija</a> ostat će upisana kao prva osoba koja je u Svjetskom kupu u alpskom skijanju osvojila bodove kao predstavnica Bosne i Hercegovine. Vozila je kombinaciju u Austriji i na kraju stigla do 29. pozicije, koja joj je donijela dva boda.
Kao i u mnogim drugim slučajevima, Muzaferija kroz svijet sporta putuje bez podrške države i institucija, čime je njen uspjeh veći, a, kako kaže, za sve je zahvalna roditeljima i sponzorima.
Nema sumnje da je ovaj uspjeh 20-godišnjakinje tek uvertira za velike stvari koje će stići u budućnosti. Pokazala je da je spremna za najveću konkurenciju pa treba očekivati nove njene podvige i podizanje ljestvice.

Elvedina Muzaferija rođena je u Visokom 20. avgusta 1999. godine. Višestruka je prvakinja BiH u alpskim disciplinama. Na otvaranju Zimskih olimpijskih igara 2018. u korejskom Pjongjangu nosila je zastavu Bosne i Hercegovine. Prva je takmičarka u historiji BiH koja se pojavila na startu Svjetskog kupa u brzim disciplinama.

Elmedin Konaković: Odlazak ublehaša

Bolji dani za rudare

Stjepan Mesić: Prijatelj BiH

Radioaktivna diplomatija

Aziz Mujezinović: Ibret penzioner

BHANSA u EU

Enes Kahrimanović: Kozarčanin s vizijom

Izet Alečković: Stara škola

KOS-ova kamarila na djelu

Aida Kamišalić-Latifić: Uspješna Bosanka

Ustaše su ispucale u hodžu više od trideset metaka

Kenan Tufekčić: Povratnik na Drinu

Darko Kujundžić: Dokaz da se može

Tomislav Kašljević: Čovjek koji ne zaboravlja domovinu

Nedim Lipa: "Krivac" za dobru zabavu

Elvedina Muzaferija: Ušla u historiju

Kolumne

Elmedin Konaković: Odlazak ublehaša

Bolji dani za rudare

Stjepan Mesić: Prijatelj BiH

Radioaktivna diplomatija

Aziz Mujezinović: Ibret penzioner

BHANSA u EU

Enes Kahrimanović: Kozarčanin s vizijom

Izet Alečković: Stara škola

KOS-ova kamarila na djelu

Aida Kamišalić-Latifić: Uspješna Bosanka

Ustaše su ispucale u hodžu više od trideset metaka

Kenan Tufekčić: Povratnik na Drinu

Darko Kujundžić: Dokaz da se može

Tomislav Kašljević: Čovjek koji ne zaboravlja domovinu

Nedim Lipa: "Krivac" za dobru zabavu

Elvedina Muzaferija: Ušla u historiju