Američki državni sekretar <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Majk%20Pompeo&amp;">Majk Pompeo</a> (Mike) u posljednje vrijeme uspio je skrenuti američku pažnju na Balkan. Prvo je doputovao u posjetu Sloveniji, zatim je posjetio Grčku, a najavljena je i posjeta Hrvatskoj.
Tokom tih posjeta šef američke diplomatije skreće pažnju ove svjetske supersile na naš region, preko leđa kojeg se oduvijek lome koplja između Istoka i Zapada.
Posjetivši Grčku, Pompeo je jasno poručio da SAD neće skrštenih ruku gledati na mogući sukob s Turskom, a pozvao je na pronalazak “dobrih rješenja” za višesedmične napetosti u istočnom Sredozemlju. Nakon čega su Turska i Grčka odlučile nastaviti pregovore.
- Spor se mora riješiti mirnim putem u skladu s međunarodnim pravom – jasno je poručio Pompeo.
Posjeta Grčkoj je ujedno poruka upućena Balkanu, da SAD žele ulagati u regiju.
Sljedeće sedmice Pompeo će se u Dubrovniku sastati s premijerom Hrvatske Andrejem Plenkovićem. Kako je najavljeno, s hrvatskim zvaničnicima govorit će i o BiH, budući da se bliži 25. godišnjica potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Pompeo je rođen 30. decembra 1963. godine u Kaliforniji.

Američki državni sekretar u posljednje vrijeme uspio je skrenuti američku pažnju na Balkan

Majk Pompeo: Vrsni diplomata

Ponovo su bošnjački povratnici u <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=komentar%20dana&amp;">Janju</a> meta lažnih propagandnih konstrukcija o tobožnjem leglu terorista. Ne tako davno Uprava za borbu protiv terorizma MUP-a RS je na sva zvona obznanila akciju koju je izvela u hotelu „Dalas“.
Hvalili su se tih dana na sav glas ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač i konsultant za bezbjednost u tom ministarstvu Predrag Ćeranić da su osujetili izvršenje krivičnog djela koje je moglo ostaviti katastrofalne posljedice...
Pet godina poslije epilog je nepoznat, odnosno ne zna se ko je provalio u objekt Gabrijele Petrović, alijas Mirsade Pobrklić, ali je njen advokat Mirko Blagojević, inače četnički vojvoda, svojevremeno izjavio kako u ovom slučaju nema ni „t“ od terorizma.
Iz iste kuhinje je prošle sedmice plasirana informacija o terorističkim kampovima i leglu terorista u Janji koji su planirali izvesti atentat na lidera SNSD-a Milorada Dodika i ministra odbrane Srbije Aleksandra Vulina.
U ovom slučaju meta na čelo stavljena je predsjedniku Savjeta mjesne zajednice Azemu Aletoviću, kojeg je propagandna mašinerija okarakterizirala kao vođu. Svi koji iole poznaju položaj Janje složit će se u ocjeni da je postojanje terorista u tom mjestu isto što i postojanje ISIL-ovog kampa ispred Bijele kuće za koji Pentagon ne zna ništa.
Slične laži su objavljivane i u proljeće 1992. godine, ali su tadašnje laži imale za cilj opravdanje zločinačkog pohoda hordi Željka Ražnatovića Arkana, koje su u aprilu okupirale Bijeljinu i Janju. Nove laži imaju za cilj unošenje nemira u najvećoj povratničkoj zajednici. No, ovoga puta nema Zelenih beretki, ali ima, kako lažu, vehabija koje su planirale ove atentate.
U mjesecu kada je glavni baja bh. entiteta RS sa skupštinske govornice Bošnjake nazvao „balijama“, kada je bosanski jezik prekrstio u bošnjački i kada je osuđenog ratnog zločinca nagradio minutom šutnje u Narodnoj skupštini RS, bošnjački povratnici su okarakterizirani kao mogući teroristi, a kompletno mjesto kao leglo terorista. Istina za bošnjačke povratnike je bolnija.
Oni su u bh. entitetu RS građani trećeg reda jer su njihova ljudska prava odavno pogažena. I zato se moraju boriti da sto puta ponovljena laž ne postane istina u „usijanim glavama“ koje ne žele ništa dobro ni povratnicima ni državi BiH.

Bošnjački povratnici u Janju ponovo su meta lažnih propagandnih konstrukcija  o tobožnjem leglu terorista

Sto puta ponovljena laž

<a href="https://avaz.ba/tag/5572/safet-zec">Safet Zec</a> ne odustaje, posebno kada je u pitanju Počitelj. Nije prvi put da naš veliki umjetnik skreće pažnju na to kako Počitelj, taj dragulj, propada i vene naočigled onih u našoj državi koji bi mogli nešto poduzeti, ali su oni nijemi.
Unatoč tome, maestro nije digao ruke. Ovaj put na biser na umoru pažnju skreće neobičnom izložbom koju je nazvao „Je l' ti žao Počitelja?“.
Za njega je potpuno neshvatljivo u kavom su stanju svi kulturno-historijski objekti u Počitelju.
Njegov glas s pažnjom i poštovanjem se sluša u cijelom umjetničkom svijetu, a on ga ovaj put diže za Počitelj.
Safet Zec&nbsp;rođen je 1943. u Rogatici. Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Sarajevu 1964. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 1969.
Priredio je više od 70 samostalnih izložbi u domovini i velikim metropolama širom svijeta. Član je svih značajnih umjetničkih asocijacija u Evropi. Za svoj rad dobio je više od 20 stručnih nagrada i priznanja. Godine 2007. dodijeljen mu je Orden za umjetnost i književnost Republike Francuske, proglašen je vitezom umjetnosti.
Danas živi i radi u Veneciji, Sarajevu, Parizu i Počitelju.&nbsp;

Pažnju na biser na umoru skreće izložbom koju je nazvao „Je l’ ti žao Počitelja?“

Safet Zec: Borba za Počitelj

Nakon posjete Milorada Dodika najvišem vrhu Hrvatske na čelu s predsjednikom <a href="https://avaz.ba/tag/27713/zoran-milanovic">Zoranom Milanovićem</a> i premijerom <a href="https://avaz.ba/tag/126/andrej-plenkovic">Andrejom Plenkovićem</a>, ali ne u svojstvu člana Predsjedništva nego u svojstvu „predstavnika Srba“ u BiH, u Zagrebu boravi&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/220/bakir-izetbegovic">Bakir Izetbegović</a>, predsjednik SDA.
Paradoksa li, isti Bakir je prije samo nekoliko dana oštro osuđivao Dodikovu posjetu Zagrebu proglašavajući je „lošom porukom“ i „nepoštivanjem BiH“.
Da budemo precizni, svaki državnički posjet, politički dijalog i komunikaciju treba pozdraviti, jer se samo tako mogu rješavati nagomilani problemi, te se jačati pozicija Bosne i Hercegovine. To se posebno odnosi na razgovore sa Hrvatima, obzirom da je srž problema u funkcioniranju države, upravo funkcioniranje Federacije. 
Nema apsolutno nikakvog problema u tome što je Izetbegović otišao kod Plenkovića, ili što je svako malo na ka(h)vi kod Erdogana, ali to znači da nije bilo problema ni kada je to uradio Dodik.
Problem je u tome što se narodu serviraju populistička i prgava saopćenja za javnost, namijenjena samo za dnevnopolitički šićar, da bi se onda u realpolitičkoj areni to stavilo po strani i mirno krenulo za Zagreb i Banske dvore.
Uz to, prije samo nekoliko dana, kada je, nakon sporazuma između Vučića i Hotija u Vašingtonu ponovo aktualizovana priča o uspostavi „mini Šengena“ kojim bi se zapadni Balkan integrisao u snažnu ekonomsku zajednicu, radikalni telali SDA zaurlali su „velika Srbija“ i „nova Jugoslavija“.
No, onda je ponovo nastupio Izetbegović, koji je nekoliko dana nakon što se prašina slegla, kontrirajući direktno Šefiku Džaferoviću, optimistično zaključio da je „mali Šengen šansa za Bosnu i Hercegovinu“.
Ostaje nejasno šta su u svemu ovome stvarni stavovi, odnosno politički principi koje slijedi SDA?
Naravno, ovo pitanje imalo bi smisla kad bi i da je u SDA ikad postojao ikakav politički princip osim toga da je u cilju pukog održavanja na vlasti dozvoljeno sve - od manipulisanja nacionalnim i vjerskim osjećanjima preko varanja do u konačnici prihvatanja onoga što si netom prije proglašavao izdajom države i naroda.
No, Alija Izetbegović, ipak je bio potpuno u pravu kada je ustvrdio da „narod nije blećak“.
Taktika kombiniranja emotivne manipulacije i brutalnog praktičnog pragmatizma kao sigurne ulaznice u vlast posljednjih godina suočava se sa sve većim brojem nezadovoljnika, pa i onih unutar SDA, koji sebi traže neke ipak prinicipijelnije i časnije narodnjačke opcije.

Paradoksa li, isti Bakir je prije samo nekoliko dana oštro osuđivao Dodikovu posjetu Zagrebu proglašavajući je „lošom porukom“ i „nepoštivanjem BiH“

Tragom jedne posjete: Bakir protiv Bakira

U Njemačkoj se utakmice protiv Bajerna dočekuju kao nešto posebno, a jučer je to trebao biti poseban dan za Hofenhajm i našeg reprezentativca <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Ermina%20Bi%C4%8Dak%C4%8Di%C4%87a&amp;">Ermina Bičakčića</a>, koji igra za klub iz Sinshajma.
Sve je krenulo vrlo dobro. Hofenhajm je poveo, a strijelac je bio niko drugi neko Bosanac u dresu domaćih Bičakčić. Nastavili su domaći dobro, a onda se u 37. minuti desilo nešto što se može nazvati velikom nesrećom, za Bičakčića, Hofenhajm, ali i reprezentaciju BiH, koja će uskoro igrati utakmicu baraža Lige nacija.
Ermin Bičakčić je ostao ležati na travnjaku i nije mogao nastaviti igru, a konstatirano je da se radi o povredi koljena. Sada je najbitnije da se on što prije vrati na teren i da u narednim danima ljekarski nalazi pokažu da se ne radi o težoj povredi, bez obzira na to hoće li biti spreman za reprezentativni ogled.
Bičakčić je rođen u Zvorniku 24. januara 1990. godine. Nosio je dres Štutgarta i Hanovera prije nego što je stigao u Hofenhajm. Za reprezentaciju BiH odigrao je 35 utakmica i postigao tri gola

Bh. reprezentativac postigao gol u velikoj utakmici, a zatim ga zadesila nesreća

Ermin Bičakčić: Junak i tragičar

Koliko će se mladih u dobi od 18 do 30 godina zaputiti na birališta na predstojećim lokalnim izborima, velika je nepoznanica. Iako o tome nema baš preciznih pokazatelja, ipak pojedina istraživanja govore o tome da naši mladi nisu pretjerano zainteresirani za izborne procese.
Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine, u BiH živi 773.850 mladih, a čine 21,4 posto biračkog tijela u BiH. Ova populacija čini značajan dio stanovništva, a mogli bi itekako utjecati na izborne rezultate.
Brojnim političarima nerijetko su omiljene parole u kojima su mladi glavni akteri, ali su u programima stranaka koje zastupaju skoro nevidljivi.
Generalni je dojam da većina njih, po matrici „šta ću ovdje“, kuje planove za odlazak u Njemačku, Irsku, Austriju... Možda sanjaju neki bolji svijet daleko od vlastite zemlje, možda su u pravdu izgubili povjerenje, možda ne žele čekati ni boriti se za bolje sutra u svojoj zemlji…
Nažalost, naši mladi (a i oni stariji) su u velikoj mjeri najaktivniji i najglasniji na inim društvenim mrežama i ne shvataju da je krajnje vrijeme da počnu, umjesto u virtuelnom, živjeti u realnom svijetu. Umjesto knjiga, čitaju statuse, umjesto teatra, galerija i kina, „posjećuju“ kojekakve rijaliti programe.
Brojna su pitanja pred svima nama za predstojeće izbore. Ispit savjesti na koji smo svi poprilično zaboravili. Vrijeme je, krajnje, da svi zajedno krenemo naprijed. Da novim generacijama otvorimo put. I da nove generacije ne zaborave da njihov glas ima snagu i da se, pored svega, ipak čuje!
Važno je biti svjestan snage mladih. Nove generacije dolaze.

Krajnje je vrijeme da novim generacijama otvorimo put

(Ne zanemarujte) Glas mladih

Zehrudin Karić iz Lašve kod Zenice s pravom je proglašen herojem nacije, a budući da je u noći s utorka na srijedu, nakon stravične saobraćajne nesreće u mjestu Grablje, ne razmišljajući o vlastitom, spasio dva mlada života.
On je, naime, došao na mjesto nesreće i uočio da se u rijeci Lašvi nalazi automobil Passat, a da cijeli slučaj posmatraju brojni prolaznici, uz obrazloženje da nema znakova da je iko živ.
Iako je u godinama i ne zna šta ga čeka u hladnoj i mutnoj rijeci, mrkla je noć, Karić se nije pretjerano dvoumio. Skinuo je trenirku i skočio u Lašvu.
Dozivao je mladiće u automobilu, međutim, odgovora nije bilo. Sve su to posmatrali očevici. On nije odustajao. Udarao je iz sve snage u prag automobila. A potom je čuo krkljanje. Spasio je mladiće, koji su mu dan kasnije došli zahvaliti.
Ovaj herojski čin oduševio je bh. javnost, posebno ako se uzme u obzir činjenica da su svi očevici nesreće bili “digli ruke” od mladića, a danas su oni živi i zdravi.
Karić se vratio u rijeku da pokuša spasiti i trećeg mladića, ali bezuspješno. U momentu se i sam bio zaglavio u automobilu, ali ljudine poput njega ponovo bi riskirale vlastiti da bi spasile druge živote.
Zehrudin Karić rođen je 30. juna 1964. godine u Zenici, po zanimanju je rudarski tehničar.

Skočio u rijeku i spasio dvojicu mladića

Karić: Riskirao vlastiti da bi spasio druge živote

Zehrudin Karić: Heroj nacije

Stupci crnih hronika svakodnevno su zatrpani brojnim vijestima o saobraćajnim nesrećama na putevima širom BiH, a koje, nažalost, završavaju tragičnim ishodom.&nbsp; Posljednja takva dogodila se u noći s utorka na srijedu, u Lašvi kod Zenice, kada su mladići sletjeli u rijeku Lašvu, a mladi vozač, nažalost, poginuo je na licu mjesta. 
Posebno je šokantna činjenica da su na istome mjestu, prije tri godine, poginula trojica mladića iz Zenice, koji su, također, sletjeli u rijeku.
Poražavajuća je činjenica da i nadležni nijemo posmatraju kako bh. putevi odnose živote ljudi, i to u najboljim godinama, a koji su još davno, primjera radi, trebali postaviti zaštitnu ogradu, odnosno bankinu, na spornoj lokaciji u Grabljama kod Busovače.
Pojačane aktivnosti kontrole policije u posljednje vrijeme svele su se isključivo na takozvane represivne mjere, odnosno na postavljanje radara, dok događanja na putevima, iz udobnosti automobile, posmatraju policijski službenici, dok za njih radi radar.
S obzirom na to kako je više nego očigledno da se na nadležne ne možemo osloniti kako bi unaprijedili sigurnost saobraćaja, vozači bi, posebno oni mladi, trebali biti dosta odgovorniji kada sjedaju u svoje automobile.
Kao najbolji odgovor neuređenosti sistemu u kojem živimo, a koji je već davno trebao zaštititi građane i spriječiti tragedije na cestama, trebali bi biti odgovorni vozači. 
Umjesto poremećenog trenda da snimaju videoklipove kako jure po putevima, pokušavaju ispasti face i oduševiti istomišljenike, trebali bi misliti kako tako ugrožavaju svoje, ali i živote drugih vozača dok ih kući čekaju njihovi najmiliji. Stoga, ne brže od života jer država je, očigledno, davno digla ruke od nas.

Nadležni nijemo posmatraju kako bh. putevi odnose živote

Ne brže od života

Šef Delegacije EU u BiH Johan Satler (Johann Sattler) u Sarajevu je, prije dva dana, uručio pomoć u medicinskoj opremi namijenjenoj zdravstvenim ustanovama naše zemlje, vrijednu 800.000 eura. Riječ je o zaštitnoj, ali i visokotehnološkoj medicinskoj opremi, koja će ustanovama naše zemlje itekako dobro doći, ne samo u vrijeme borbe protiv pandemije koronavirusa već i u svakodnevnoj zdravstvenoj zaštiti naših građana.&nbsp;&nbsp;Sve je proteklo bez velike pompe, javno, transparentno, kako i priliči instituciji koju gospodin Satler predstavlja, pokazujući tako da je pomoć državama kojima je potrebna dostavljena zakonom predviđenim putem, kako to ustvari i rade ozbiljne institucije u svijetu.
&nbsp;Gospodin Satler je kazao da je EU za pomoć zdravstvenom sektoru BiH pripremila još 28 miliona eura i s razlogom upozorio domaće vlasti na potrebu usvajanja evropskog zakona o javnim nabavkama kojim bi se onemogućila bilo kakva zloupotreba raspodjele doniranih, kako stranih tako i sredstava iz budžeta države BiH. 
Zna Satler kako se u BiH, upravo zbog nepostojanja snažnih zakonskih regula, djeliocima domaćih budžetskih, ali i evropskih para nerijetko ne može vidjeti staza kojom idu, raspoređuju, dijele i poklanjaju ono što nije njihovo.
Austrijski diplomata Johan Satler na čelu Delegacije EU u BiH nalazi se od avgusta prošle godine.

Sve je proteklo bez velike pompe, javno, transparentno

Pomoć zdravstvenom sistemu BiH

Čak 7,28 miliona maraka Bosna i Hercegovina je prošle godine platila <a href="https://avaz.ba/tag/32675/penali">penale</a> na neiskorištene <a href="https://avaz.ba/tag/3788/krediti">kredite</a> koje su državne institucije podigle za raznorazne projekte.&nbsp;&nbsp; Nije to, nažalost, nova priča u našoj državi, jer znamo da već decenijama naša država plaća ove penale, a sve zbog neefikasnosti državnog aparata za koji se odavno zna da je preglomazan i u kojem se često ne zna ni ko pije ni ko plaća. 
Međutim, situacija je time gora što je BiH tih više od 7 miliona KM potrošila na nešto što se moglo izbjeći, i to samo adekvatnom i stručnom pripremom projekata. Podsjećamo, stručnjaci u ovoj oblasti ističu da je među najčešćim razlozima za kašnjenje koje se skupo plaća neadekvatno pripremljena dokumentacija projekta ili neriješeni imovinskopravni odnosi. 
Tužno je da ova vijest dolazi u vrijeme pandemije koronavirusa i u vrijeme kad BiH ionako potresaju brojne afere koje se tiču trošenja državnog ili možda bolje reći narodnog novca. 
Sve to ne bi bilo toliko skandalozno da BiH ne plaća penale na kredite koje ne umijemo da iskoristimo, a s druge strane planiramo nova zaduženja da bismo spasili ovo malo ekonomije koja je ruinirana pandemijom koronavirusa. 
Brojni građani koji su ostali bez posla u ovo teško vrijeme mogu računati na pomoć s biroa u iznosu od 394 KM. Kad uzmemo iznos od 7,28 miliona KM i podijelimo sa 394, dobijemo podatak da je čak 18.477 građana moglo dobiti naknadu koja im život znači u ovo vrlo teško vrijeme. Međutim, taj novac otišao je u nepovrat, a na BiH je da pronađe novi kreditni angažman.

Čak 18.477 građana moglo dobiti naknadu koja im život znači u ovo vrlo teško vrijeme, umjesto toga BiH je platila 7,28 miliona KM penala na neiskorištene kredite

Ko pije, a ko plaća

Da je BiH iole uređena zemlja, zakoni bi se poštovali na svakom njenom pedlju. I dok traje pandemija koronavirusa, koja je skoro pa okovala našu zemlju, <a href="https://avaz.ba/tag/4745/migranti">migranti</a> koji hrle ka Evropskoj uniji su malo usporili svoj put. Međutim, sada, kako su se mjere ublažile, mnogi strahuju da ćemo se opet naći na udaru hiljada migranata.
Svjedoci smo na desetine slučajeva kršenja zakona, narušavanja javnog reda i mira, tuča, napada, razbojništava, a u pojedinim dijelovima BiH lokalno stanovništvo je postalo i zarobljeno u vlastitoj domovini.
Posebno je to naglašeno u Unsko-sanskom kantonu, gdje smo prije nekoliko dana svjedočili brutalnom napadu migranata na policiju i zaštitare u migrantskom centru Lipa, gdje su čuvari zakona morali ispaliti hice upozorenja.
Smrt migranta, koji je jučer stradao pri pokušaju ilegalnog ulaska u prihvatni centar u Velikoj Kladuši, novo je zvono za buđenje.
Kako objasniti osobi koja, uz dužno poštovanje prema zemlji iz koje dolazi, ovdje, u BiH, mora poštovati zakon. Morati pokazati lične dokumente kada to od njega zatraži službena osoba. Sve drugo je nepoštivanje instrumenata države. 
I oni, ilegalni ekonomski migranti trebali bi biti svjesni činjenice da su Bosni i Hercegovini prioritet njeni građani. Da se razumijemo, većina migranata samo želi ono što smo i mi tokom agresije na BiH željeli, sigurnost i bolji život za našu djecu na Zapadu. Razumijemo njihovu želju i cilj. 
Ali istovremeno imamo obavezu da čuvamo sigurnost naših građana, da znamo ko nam ilegalno ulazi u zemlju i da primjenjujemo zakone koji su usklađeni s onima u Evropi.

Imamo obavezu da čuvamo sigurnost naših građana, da znamo ko nam ilegalno ulazi u zemlju i da primjenjujemo zakone koji su usklađeni s onima u Evropi

Novo zvono za buđenje

Vijesti o podnošenju krivičnih prijava protiv veselih gostiju na proslavi rođendana sarajevskog doktora Šabanovića te o (konačnom) početku istrage u <a href="https://avaz.ba/tag/88606/afera-respirator">aferi „Respirator“</a> nekako su jučer podigle prilično (s)umornu atmosferu.Dva mjeseca karantina, čitanje i gledanje vijesti, ograničeno kretanje, neizvjesna budućnost kod svakoga od nas otvorili su bezbroj pitanja. No, istina je, kako god nam bilo, držali smo se stare devize da je sve lakše „sa svijetom“ i da ćemo disciplinirani, solidarni, pametni i pažljivi sve lakše pregurati.S iskustvom rata, koji je nekome, budimo iskreni, više bio brat nego rat, ponadali smo se da ćemo „ovoga puta“ drugačije i da će ljudskost i plemenitost obilježiti i ovu borbu. No, ne lezi vraže, polako se iz učmalosti naših karantina počeo pomaljati zao duh korupcije, kriminala, manipulacija, frustracija.O aferi „Respirator“, koja je obilježila pandemiju i zasjenila broj oboljelih, zaraženih, preminulih, još se razotkrivaju detalji. Javnost se s pravom pitala zašto nadležni nisu reagirali brže, novinari otkrivaju tokove novca, fakture i narudžbenice. No, kad su se jučer policijska vozila zaustavila pred zgradom Federalne uprave civilne zaštite i sjedišta kompanije „Srebrena malina“, kao da se počelo malo razdanjivati.Ekspresno su, nakon već čuvenog korona derneka, napisane krivične prijave protiv onih koji su se usudili prekršiti pravila. Među njima je bilo uglednih i poznatih javnih ličnosti. Upravo onih na koji se javnost počesto i ugleda. Onih za koje ta ista javnost počesto misli i govori da su „nedodirljivi“.Eh, sad kad se, makar sitnim potezima, pokazalo da baš nedodirljivih i nema, kao da smo se razbudili.Je l' počelo? Ostvaruje li se ona čuvena, dobro nam poznata i u šali izgovorena rečenica da pravna država počinje od ponedjeljka, pitanje je koje je jučer često postavljano. Ni utorak nije loš dan da počne. Samo neka počne!

Ostvaruje li se ona čuvena, dobro nam poznata i u šali izgovorena rečenica da pravna država počinje od ponedjeljka

Je l' počelo?

Skoro svi učesnici dešavanja iz maja 1992. godine, koji se slobodno može smatrati jednim od najmračnijih perioda duge historije glavnog grada BiH, smatraju kako bi, da je 2. maja palo <a href="https://avaz.ba/tag/341/sarajevo">Sarajevo</a>, pala i država Bosna i Hercegovina.&nbsp; I zaista, kada se s ove distance pogleda šta su tog proljetnog dana učinili patrioti, golobradi mladići, dobrovoljci, maloljetnici, jednom riječju najveći sinovi ovog grada, treba ustati s divljenjem.
Otmica rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića i cijele delegacije je presedan kakav dotad nije viđen u svijetu, a uslijedilo je bezumno ubijanje, bombardiranje i rušenje. 
Vriska i plač odjekivali su sarajevskim ulicama, a potpisnik ovih redova, u to doba šestogodišnjak, spavao je na tvrdom i hladnom podu, s obzirom na to da nije bilo sigurno spavati u krevetu.
Prije 28 godina odigrala se prva bitka za Sarajevo. Kasnije je pričano da je na taj dan i odbranjena Bosna i Hercegovina. Da nije bilo tako, ko zna kako bi se sve završilo.
Tog 2. maja odbranjena je ideja Bosne, ideja multietničnosti, ideja života i merhameta, koji je odolijevao i na kraju odolio daleko nadmoćnijim agresorskim snagama.
Umjesto pada, počela je najduža opsada jednog grada nakon Drugog svjetskog rata. Živjelo se bez vode, bez struje, bez hrane uz svakodnevna žestoka granatiranja i snajpersku vatru.
Bilo je to 1.425 dana izolacije, straha i stalne nesigurnosti.
Kraj agresije, između ostalih, nije dočekalo 1.600 sarajevskih dječaka i djevojčica. Glavni grad naše zemlje zauvijek će ostati uskraćen za više od deset hiljada ljudi, a oko 50.000 ih je ranjeno.
Ne ponovilo se, nikome.

Kraj agresije, između ostalih, nije dočekalo 1.600 sarajevskih dječaka i djevojčica

Ne ponovilo se, nikome

Nije Fikret Hodžić ništa kriv. Krivi su drugi. Samo Fikret, kojeg raja odmilja zove Fićo, TV voditelj i poduzetnik, lice s TV ekrana, koje je, kako kaže, blještavilo televizije zamijenio sadnjom malina, poljoprivrednim aktivnostima, nije ništa.U prijevodu, on se samo založio, potrudio, angažirao, iskazao, dokazao, želio da pomogne narodu ove napaćene zemlje. I to u moru drugih, stručnih, sposobnih, samo je izabran Fikret Hodžić ispred svih nas da bude spasilac zdravstvenog sistema. Gdje prestaje logika, tu počinje Bosna, neko je davno napisao i nije pogriješio. Jer samo u Bosni, ovakvoj nakaradnoj, očito da nema ni logike ni zdrave pameti.Da ima, ne bi voćar, koliko god se trudio, založio, iskazao, dokazao, dobio posao vrijedan 10,5 miliona maraka da uvozi opremu za medicinske ustanove. No, nije kriv Fikret. I nije. Krivi su i Fikretovi pajdaši i idejni tvorci ove cijele igranke.Fikret Hodžić u ovoj priči i njegova „Srebrena malina“ samo su pijuni, paravan. Neko ko se isprsio da se vidi na TV ekranu, na Sarajevskom aerodromu, da bude humanitarac i spasilac.Neko kome su rekli - niko ne može da nabavi respiratore, ni Srbija, ni veliki Aleksandar Vučić, samo ti, Fikrete, možeš. I tako je bilo. Niko nije mogao, samo je uspio Fikret. Ali, umjesto respiratora, stigli su ventilatori.I to preplaćeni, kineski. Da stvar bude gora, u bolnicama su beskorisni. Ali zato u zraku ili, bolje rečeno, nečijem džepu vise 4,2 miliona KM i to je već posao za SIPA-u, ali i za Fikreta.Jer, umjesto onih koji su Fikreta Hodžića uvjerili, ovlastili, žrtvovali, da može što ne može niko, negdje iz udobne fotelje tvrde da nemaju veze s ovim, samo će Fikret Hodžić morati dati odgovore i Tužilaštvu i SIPA-i. I neka će. Ko se mača laća, od mača i strada. Samo da ne bude ona - tresla se gora, rodio se miš, kao što sa svakom aferom u BiH bude svaki put.Vrijeme je da se konačno, i to u vrijeme najveće svjetske zdravstvene krize izazvane pandemijom koronavirusa, neko u pravosuđu zapita šta i kako radi i za koga radi.&nbsp;

Fikret Hodžić je neko kome su rekli niko ne može da nabavi respiratore, ni Srbija, ni veliki Aleksandar Vučić, samo ti, Fikrete, možeš

Nije samo Fikret kriv

Usud <a href="https://avaz.ba/vijesti/komentar-dana/563628/zivot-nakon-korone">Bosne i Hercegovine</a> je da stotinama godina opstaje između Istoka i Zapada. Nije nam to ništa novo, ali se svaki put iznenadimo kako ta granica često ide kroz našu zemlju, pa nas podijeli politički, ideološki, društveno, historijski...
Ovaj put podijelila nas je i epidemiološki.
Dva entiteta očito su oči uprla u različite dijelove svijeta. Dok se Federacija ugleda na Zapad pa, poput Hrvatske, a dalje i zemalja Evropske unije, postepeno ublažava mjere zaštite od širenja koronavirusa, Republika Srpska se okrenula na Istok.
U Srbiji, čije su, pak, oči u posljednje vrijeme najviše okrenute ka Kini, ne prate baš evropske tokove te su restrikcije i dalje među najstrožijima u svijetu i poručuju da će istrajati. Tako i Banja Luka djeluje koordinirano s Beogradom - ne popušta.
Koji će model, odnosno društveno-političko uređenje profitirati, jedno demokratsko, a drugo autoritarno, odnosno ono koje po mnogo čemu naginje ka autoritarnim režimima, pokazat će vrijeme koje je pred nama. Baš kao i na koji način će profitirati.

Međutim, korona će kad-tad proći, a ostat će još jedan dokaz ko gdje teži, te će dugo vremena demantirati dnevnopolitičke izjave koje se prilagođavaju datom trenutku.
Novo za nas je i to da su nas ova teška vremena podijelila i po mnogo drugih osnova. Na one koji vjeruju medicini ili teorijama zavjere, koji su za ili protiv vakcina...
Po običaju, nama najzanimljivije su podjele u politici, ovaj put na radnike i neradnike. Na one koji su na terenu i rade korisne, praktične stvari, i ove druge, koji svoju žrtvu vide u davanju telefonskih medijskih izjava i intervjua, Facebook statusima...
Nasreću, djela se pamte. Zna se ko je zavrnuo rukave i u najtežim trenucima odlučio da radi i bori se za narod, a ko je to vrijeme iskoristio da supruzi složi - slagalicu!

Ko je zasukao rukave i radio tokom krize, a ko iskoristio to vrijeme da supruzi složi - slagalicu

Bosna između Istoka i Zapada

Prosto je nevjerovatno koliko je <a href="https://avaz.ba/tag/779/bih">BiH</a> zbog podaničkog mentaliteta pojedinih funkcionera, postala meta kojekakvih diplomata i njihovih ličnih i strateških ciljeva.&nbsp; Među mnogoborojnim zemljama Zapada koje su strateški pomogle narodu BiH da se zaustavi agresija na BiH, malo je diplomata koji će legalnim bh. vlastima fakturisati tadašnju pomoć našoj državi. 
Međutim, ambasador Pakistana u BiH ističe kako je ta zemlja mnogo pomogla BiH u ratu pa bi bilo dobro da kažu sa koliko novaca, kada se to dogodilo, i kome su taj isti novac dali za potrebe odbrane BiH.

<h2>Nijedna zemlja ne može kupiti dio BiH</h2>

Neovisno da li su to zaista učinili, teritorija BiH nije na prodaju i niti jedna zemlja ne može kupiti dio, primjerice, Krajine. 
Ambasador Halid Rao se u svojim saopćenjima uopće ne bavi suštinom. Hvali se da su 73 njegova sunarodnjaka otišla iz BiH, ali živ neće da odgovori na pitanje šta je sa 9.000 Pakistanaca koji su u protekloj godini prošli kroz BiH, a više hiljada ih je i danas tu. 
Ambasador falsificira svoje razgovore s ministrom sigurnosti BiH i Ministarstvo sigurnosti ima neoborive dokaze i svjedoke kako su tekli ti razgovori. 
Činjenica je da za više od 5.000 Pakistanaca, koje je evidentirala Služba za poslove sa strancima, nakon što su im uzeti otisci prstiju i urađene fotografije, ambasador nikada nije htio da se utvrdi njihov identitet i puna imena i prezimena. 
Naravno, ambasador ovdje nije jedini krivac. Ne pamti se u zemljama s ozbiljnom diplomatijom da su istoga dana jednog stranog ambasadora primili šef države i ministar vanjskih poslova. 
A razlog je bio da se on želi žaliti na ministra sigurnosti te zemlje. 
Neuobičajena je praksa u ovakvim situacijama da se dva prijema stranog ambasadora dogode istoga dana, a da se ne govori da bi u svakoj evropskoj zemlji ambasador čekao i najmanje mjesec dana da bude uopće primljen.&nbsp;Naravno, kada je Halid Rao shvatio da u BiH vlada kolonijalna svijest, njemu ni sramotna izvinjenja Šefika Džaferovića i Bisere Turković nisu dovoljna.

<h2>Nikada nije obišao građane Pakistana u migrantskim centrima</h2>

On danas, bez imalo stida i odgovornosti što njegovi ilegalni migranti u BiH teroriziraju domaće stanovništvo, a on im krije identitet, traži izvinjenje i „vlade BiH“.&nbsp;
Naravno, takvo izvinjenje teško da može dobiti, a hoće li ministar Radončić tražiti da se on proglasi „personom non grata“ zavisi samo od Ministarstva sigurnosti.&nbsp;
Predsjedništvo BiH i ne mora prihvatiti takav zahtjev, ali mora prestati praksa da ambasador Pakistana, pod institucijom diplomatske zaštite, nastavlja da skriva počinitelje krivičnih djela odbijajući da BiH sigurnosnim strukturama saopći njihov puni identitet ili uruči raniji kriminalni dosje.&nbsp;
Dobro je da se otvorilo pitanje trajnog izmještanja više hiljada ilegalnih migranata iz BiH, jer su nenamjerno otkrivene neke veoma specijalne veze između ambasadora i pojedinih bošnjačkih funkcionera koji su postali pokrovitelji antizakonitog ponašanja njegovih sunarodnjaka.&nbsp;
Uz to, taj isti ambasador još nikada nije otišao da posjeti građane Pakistana u nekom centru za ilegalne migrante, što najbolje potvrđuje da mu njihov povratak u Pakistan uopće nije bio nikakav prioritet.

Bilo bi dobro da Rao kaže koliko je Pakistan dao novca i kome u ratu i znači li to da su tim novcem kupili dio Krajine

Halid Rao: Ima neka tajna veza sa Šefikom i Biserom

Majk Pompeo: Vrsni diplomata

Sto puta ponovljena laž

Safet Zec: Borba za Počitelj

Tragom jedne posjete: Bakir protiv Bakira

Ermin Bičakčić: Junak i tragičar

(Ne zanemarujte) Glas mladih

Zehrudin Karić: Heroj nacije

Ne brže od života

Pomoć zdravstvenom sistemu BiH

Ko pije, a ko plaća

Novo zvono za buđenje

Je l' počelo?

Ne ponovilo se, nikome

Nije samo Fikret kriv

Bosna između Istoka i Zapada

Ambasador pod "specijalnom zaštitom"

Kolumne

Majk Pompeo: Vrsni diplomata

Sto puta ponovljena laž

Safet Zec: Borba za Počitelj

Tragom jedne posjete: Bakir protiv Bakira

Ermin Bičakčić: Junak i tragičar

(Ne zanemarujte) Glas mladih

Zehrudin Karić: Heroj nacije

Ne brže od života

Pomoć zdravstvenom sistemu BiH

Ko pije, a ko plaća

Novo zvono za buđenje

Je l' počelo?

Ne ponovilo se, nikome

Nije samo Fikret kriv

Bosna između Istoka i Zapada

Ambasador pod "specijalnom zaštitom"