Posjeta <a href="https://avaz.ba/tag/87695/princ-albert-ii">princa Alberta II</a> od <a href="https://avaz.ba/tag/10871/monako">Monaka</a> BiH značajno je ustalasala društvenu i političku scenu u našoj zemlji, koju je već duže vrijeme pokrila koprena satkana od uvijek istih političkih tema, dogovora i rasprava. Istina, u posljednje vrijeme BiH je predmet interesiranja brojnih visokih zvaničnika, ali njima je to posao pa vjerujemo da put Sarajeva kreću ne baš posebno raspoloženi.&nbsp;&nbsp; Ali, princ Albert u BiH je došao prema vlastitoj želji, a poziv gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake rado je prihvatio. U <a href="https://avaz.ba/tag/341/sarajevo">Sarajevu</a> je učestvovao u spektakularnom otvorenju Olimpijskog muzeja, simbola grada, bh. nacionalnog kulturnog spomenika, objekta koji podsjeća na Zimske olimpijske igre 1984. godine i neka ljepša i sretnija vremena.
Dugogodišnjem uspješnom sportisti i učesniku Olimpijskih igara, članu MOK-a, knezu od Monaka, za promociju, podršku i unapređenje sporta, sportskih aktivnosti grada i BiH na međunarodnom planu u sarajevskoj Vijećnici uručeno je priznanje “Ključ grada Sarajeva”. 
Princ Albert II rođen je 14. marta 1958. u Monte Karlu. Sin je Renija III (Rainiera) i nekada poznate holivudske glumice Grejs Keli (Grace Kelly). Studirao je u SAD, gdje je diplomirao političke nauke, a govori francuski, engleski i njemački jezik. Jedan je od najmoćnijih i najbogatijih članova kraljevskih porodica u svijetu. Od 2005. godine je na čelu Kneževine, oženjen je i ima dvoje djece.

U BiH došao prema vlastitoj želji, rado prihvatio poziv da prisustvuje otvorenju Olimpijskog muzeja

Princ Albert: Dobio “Ključ grada Sarajeva”

Princ Albert II: Snažna podrška olimpijskom Sarajevu

Komesar za proširenje i susjedstvo <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Evropske%20unije&amp;">Evropske unije</a> Oliver Varhelji (Varhelyi) izvještajem o napretku naše države na putu ka članstvu u EU ogolio je istinu koju mnogi nisu htjeli priznati.
Naša država u posljednjih 16 mjeseci nalazi se u jednoj od najgorih blokada od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Međutim, ne treba zamjeriti evropskom komesaru jer uvijek je bolja gorka istina nego slatka laž.
Možda je i dobro da se 2020. godine napravi presjek gdje smo i koliko smo mi to napredovali. Dobro je da je Varhelji bez ustručavanja ukazao na mnogobrojne probleme i još bolje je da je probleme posložio po policama, imenujući odgovorne.
Niko nije pošteđen suda evropskom komesara i to zaslužuje poštovanje. Varhelji je svu svoju pažnju usmjerio na kvalitet života građana BiH, a to je pravi recept i za bh. političare. On je našu državu i posebno izdvojio istakavši da će njegov lični cilj biti da BiH dobije kandidatski status, s čime će tek početi proces korjenitog reformiranja našeg društva u građansko, uz poštivanje prava svih vjerskih skupina.
Komesar Varhelji rođen je 22. marta 1972. godine u gradu Segedin u Mađarskoj.&nbsp;

Ogolio je istinu o napretku BiH, a koju mnogi nisu htjeli priznati

Oliver Varhelji: Gorka istina

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Jasmila%20%C5%BDbani%C4%87&amp;">Jasmila Žbanić</a> ne miruje. Dok uveliko traje promocija njenog novog filma “Quo Vadis, Aida” (Kuda ideš, Aida), ona je najavila da snima i dokumentarni film o sarajevskom gradonačelniku i filantropu Emeriku Blumu, a namjerava snimiti i seriju o opsadi Sarajeva.
Govoreći o seriji o opsadi bh. prijestonice, istakla je da je to ono što bi voljela ostaviti generaciji svoje kćerke, pokazati kako je bilo živjeti u Sarajevu.
Žbanić u svojim filmskim djelima govori o ranama na bh. duši - o silovanim ženama tokom agresije BiH, genocidu u Srebrenici, a sada i o opsadi Sarajeva. Ne bježi od ratnih tema, na koje uporno podsjeća i upozorava svjetsku javnost.
Rođena je u Sarajevu 1974. godine. Za svoj rad dobila je prestižne svjetske nagrade. U braku je s producentom Damirom Ibrahimovićem i imaju kćerku.

Snima dokumentarac o Emeriku Blumu

Žbanić: Najavljuje seriju o opsadi Sarajeva

Jasmila Žbanić: Rediteljica sa stavom

Poruke koje je tokom svoje posjete <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=BiH&amp;">BiH</a> uputila švedska ministrica vanjskih poslova An Linde (Ann) svjedoče o prijateljstvu i dobronamjernosti diplomate iz zemlje koja je postala novi dom desetinama hiljada naših državljana. Ali ukazuju i na činjenicu da su aktuelne politike na vlasti u BiH svjetlosnu godinu daleko od civiliziranog svijeta, evropskih vrijednosti i dobrobiti vlastitih građana.
Potrebno je smanjiti političke tenzije, promovirati pomirenje, hitno reformirati pravosuđe, preuzeti upravljanje migrantskom krizom, postići napredak u 14 ključnih zadataka koje je pred našu zemlju postavila Evropska komisija, kako bismo naredne godine dobili kandidatski status. Ovo je, u najkraćem, poruka ministrice Linde.
Da nestašne đake u klupama ispred sebe ne bi opteretila prevelikim gradivom, nije pojašnjavala šta bi za državu sa strmoglavim padom u ekonomiji, izraženim siromaštvom, korona katastrofom u zdravstvu, migrantskom krizom koja paralizira njene pojedine dijelove, značio status kandidata za članstvo u EU. A značio bi mnogo, bio bi to početak nezaustavljivog puta ka sigurnosti, pravdi, boljem životu.
Da su barem korak bliže građanima koje navodno predstavljaju domaće političare, ne bi trebalo desetine puta podsjećati na obaveze koje su preuzeli i potrebu da konačno krenemo jedinim putem koji ne vodi u ekonomsku, političku i sigurnosnu katastrofu. Nije bez razloga prva lekcija švedske ministrice glasila: “Smanjite političke tenzije”, jer bilo ih je bezbroj.
Dodikovi referendumi, Izetbegovićeve revizije, Čovićevi Izborni zakon i blokade, svakodnevni sukobi iz rovova u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru, možda su im donosili političke poene kod “patriota” u tri naroda, ali stomaci gladnih građana nisu bili puniji niti su redovi pred ambasadama postajali kraći.
Naprotiv! Svakodnevno guranje prsta u tuđe oko, planiranje kako doprinijeti tome da komšiji crkne krava, kako etnički dodatno očistiti torove, srušiti klimavi, zajednički krov, doveli su nas na evropsko dno.

Potrebno je smanjiti političke tenzije,  promovirati pomirenje, reformirati pravosuđe...

Domaća zadaća

Krajnje je vrijeme da institucije vlasti i nadležni u BiH konačno shvate apele Sjedinjenih Američkih Država kada je u pitanju Strategija BiH za borbu protiv trgovine ljudima.
Upaljena je posljednja lampica, a vrijeme odavno već curi. Zbog neažurnosti bh. vlasti prijeti nam ukidanje pomoći vlade SAD kada je u pitanju ovaj itekako prisutan problem u BiH. Konačno se mora shvatiti da je situacija više nego ozbiljna i poduzeti konkretni koraci.
Nedavno se ovim pitanjem ozbiljno počelo baviti i Predsjedništvo BiH, ali tek nakon dolaska Metjua Palmera (Matthew), američkog zvaničnika Stejt departmenta, u Sarajevo. Palmer je otvoreno stavio pred članove Predsjedništva BiH ove probleme i zatražio da se Strategija ubrza, a odgovorni procesuiraju. No, za sada to ide sporo.
Apeli mjesecima stižu iz Ambasade SAD u Sarajevu, OSCE-a. Tužilaštvo BiH odavno već ima formiranu Udarnu grupu za borbu protiv trgovine ljudima, postoji i specijalni tim tužilaca. 
No, ono što je suština, ona mora biti aktivnija, a tužioci hrabriji. Obuka policijskih i tužilačkih kadrova, također, mora biti unaprijeđena.
Ovo je pitanje koje je dugi niz godina prisutno u bh. pravosuđu, ukazujući na to da je donesen mali broj presuda, ali i podignutih optužnica. S druge strane, sve je veći broj žrtava. Poražavajući je podatak da su žrtve većinom maloljetnici, njih čak 36 od ukupno 61 u proteklih nekoliko godina.
Vrijeme je da prevlada glas razuma i odgovorni počnu raditi svoj posao, a pravosuđe bude rigorozno prema počiniocima ovih krivičnih djela. Ako budu okretali glavu od problema, vratit će nam se kao bumerang.

Zbog neažurnosti bh. vlasti prijeti nam ukidanje pomoći vlade SAD kada je u pitanju borba protiv trgovine ljudima

Glas razuma

Na današnji dan prije 25. godina srušen je režim Slobodana Miloševića. Odbijanje srbijanskog diktatora da prizna rezultate izbora i siđe s vlasti doveo je do masovnih narodnih protesta nakon kojih povratka, ili tačnije ostanka. više nije bilo. Za prosječnog Bošnjaka, Albanca, a vjerovatno i Hrvata, radi se o svrgavanju vođe velikosrpskog nacionalističkog ludila koje je zapalilo bivšu Jugoslaviju i u svom neuspješnom projektu ostavio iza sebe preko stotinu hiljada mrtvih , uništene zemlje i generacije. Za demokratske protivnike u Srbiji, od kojih mnogi nisu gadljivi na nacionalizam, riječ je o rušenju posljednjeg komunističkog diktatora i „Berlinskog zida“, s više od jedne decenije zakašnjenja. Ono oko čega se pak svi s minimumom obraza i razuma mogu složiti svakako je da se radilo o rušenju jednog tiranskog, zločinačkog režima koji se na vlasti održavao uz nasilje, cenzuru, krađe izbora i u konačnici ubistva svojih oponenata.

I svi su oni u pravu. Milošević zaista jeste bio lider koji u jeku, najprije otvaranja nacionalnog pitanja, a potom i raspada Jugoslavije, sebe nametnuo kao srpskog nacionalnog vožda koji je, mimo međunarodnog prava i zdravog razuma, krenuo u suludi projekat da na obroncima Jugoslavije stvori novu, veću Srbiju. S druge strane, teoretičari i komentatori iz BiH najčešće zaobilaze činjenicu da je Milošević istvoremeno na vlast došao kao predsjednik SK Srbije iz kojeg je nastao SPS. Ista ona garnitura komunističkih kadrova, od politike preko vojske do obavještajnih službi, koja je vladala socijalističkom Srbijom, nastavila je vladati i tokom devedesetih. I dok se u državama bivšeg istočnog bloka uvodila demokratija, provodile tržišne reforme i nastojalo se uključiti u zapadni političko-ekonomski poredak, Milošević je „čuvao“ firme od privatizacije, obračunavao se s opozicijom, gasio neposlušne medije, likvidirao neugodne novinare i ponosno se isticao kao borac protiv „zapadnog imperijalizma“, na radost Gadafija, Kastra, Chomskog i ostalih radikalnih ljevičara koji su mu pružali otvorenu podršku. Naravno, Miloševićev srbo-socijalizam sa svim svojim antizapadnjaštvom i ratovima, bio je dovoljno širok pokret da pod svoje skute primi šaroliku ideološku mraku, od marksističkog teoretičara Mihaila Markovića do radikalskog lunatika Šešelja. 
Stoga, 5. oktobar prije svega je, u pravom smislu te riječi, bio rušenje Berlinskog zida sa zakašnjenjem i skidanje (djelomično) s trona garniture koja je više od pola vijeka vladala Srbijom. Nakon svega, ključno pitanje je koliko je 5. oktobar ispunio nade i očekivanja?
Iz bh. ugla, ono što nas je najviše opeklo devedesetih, dakle srpski nacionalizam, sve vrijeme je ostao živ i zdrav. Uostalom, on ni u samom DOS-u, s izuzetkom nekolicine građanskih stranaka, daleko da je bio omražen, kamoli odbačen. Dapače, Miloševiću su mnogi iz te šarolike skupine zamjerali ne toliko što je vodio ratove, nego što ih nije dobio, dok većinska Srbija danas ne da se ne odriče, nego iz petnih žila relativizira zločine i pravda ratne politike iz devedesetih.
Ipak, s druge strane, iz srbijanskog ugla, nakon 5. oktobra, u Srbiji jeste uvedena demokratija, zemlja se otvorila prema svijetu, provedene su ekonomske reforme, a za ilustraciju koliko je sve vrijedilo dovoljno se sjetiti sankcija, hiperinflacije i redova za hljeb iz devedesetih i porediti to sa i dalje siromašnom, ali ipak za življenje daleko podnošljivijom Srbijom od 2000. naovamo. 

Mnogi tvrde da se pravi poraz 5. oktobra ogleda u činjenici što su na kraju svu vlast preueli upravo oni koji su bili s druge strane tog dana – tadašnji radikalski ministar informisanja u Miloševićevoj vlasti, Aleksandar Vučić, danas je neprikosnoveni lider Srbije, a glavni koalicioni partner mu je Ivica Dačić, Miloševićev potparol i osoba koja je 5. oktobar nazivala prevarom. 
Ipak, činjenica da Ivica Dačić koji je 2000. izjavljivao da američkog predsjednika treba hapsiti, danas ushićeno juri u Bijelu kuću na Molitveni doručak, dok su Aleksandru Vučiću puna usta Evropske unije i regionalne saradnje, govori da, iako su ključni akteri petog oktobra većinom ili u političkoj penziji ili u slučaju Đinđića pod zemljom, temlje za promjene koje su postavili tog dana trasirali su put koji su u konačnici i njegovi najveći neprijatelji morali slijediti (ma koliko da se na putu stalo negdje napola). Jednostavno, političke, društvene i geopolitičke okolnosti nalažu tako, a njih ne bi bilo bez tog historijskog dana 2000.
Narod u Srbiji i danas dominatno robuje nacionalizmu, politika populizmu, a ekonomija etatizmu. Srbija i dalje ne odustaje od svojih imperijalnih ambicija prema susjedima, u geopolitici to je galimatijas koji bi da mu je srce u Rusiji a da po novac ide na Zapad, brutalna dominacija jedne partije podsjeća na neke mračne trenutke devedesetih... Ali, sve je to i dalje miljama bolje, podnošljivije od onog ratno-kriminalnog zločinačkog užasa koji je bilježio Srbiju devedesetih.

Oni koji su 5. oktobar sanjali kao početak jedne potpuno uljuđene, potpuno demokratske i nadasve moderne Srbije možda su ipak bili previše naivni u zanemarivanju onog osnovnog preduslova potrebnog da se tako nešto u praksi i ostvari – dominatnog demografskog tkiva koje bi za stvaranje takvog društva i samo moralo biti barem u jednakoj mjeri uljuđeno, demokratično i emancipovano. A to je ipak proces koji traje dugo, mnogo duže.

Nakon svega, ključno pitanje je koliko je 5. oktobar ispunio nade i očekivanja?

5. oktobar: Dan koji je srušio komunizam, ali ne i nacionalizam

Ambasador <a href="https://avaz.ba/tag/550/velika-britanija">Velike Britanije</a> u BiH <a href="https://avaz.ba/tag/18513/matthew-field">Metju Fild (Matthew Field)</a> na društvenim mrežama je iskazao svoje zadovoljstvo ponovnom saradnjom s mladim ljudima iz naše države kroz realizaciju još jednog projekta.
Aplicirati mogu državljani BiH sa 18 ili 19 godina, a ambasador Fild se raduje diskusiji i razgovoru s njima. Britanci dobro znaju koliko je važan za jednu državu glas mladih ljudi. Naši mladi su sistemski gurani u apatiju, jer ne žive u društvu istih šansi. Zato, gdje god odu van granica BiH postižu rezultate vrijedne pažnje i divljenja.
Fild zna da BiH, osim prirodnih bogatstava, ima i ljudske potencijale neophodne za ravnopravnu globalnu utakmicu u modernom dobu. No, ono što vidi Fild ne vide oni koji kreiraju društvene politike.
Ostaje nada da će ambasador Fild u desetomjesečnoj realizaciji projekta od mladih ljudi čuti šta ih to usporava na putu razvoja u BiH, a ne sumnjamo da će upravo on nakon takvih razgovora biti glas mladih iz naše zemlje na sastancima s našim političkim zvaničnicima.

Ponovna saradnja s mladim ljudima iz naše države kroz realizaciju još jednog projekta

Ambasador Metju Fild: Glas mladih

Građani susjedne Srbije s fiktivnim adresama u <a href="https://avaz.ba/tag/106/srebrenica">Srebrenici</a> pripremaju se za još jednu <a href="https://avaz.ba/tag/872/izbori">izbornu</a> ekskurziju. 
Bit će im osigurani autobusi, hrana, možda i novac, za glas koji će dati Mladenu Grujičiću, kandidatu SNSD-a za novi mandat načelnika u Srebrenici.
Ista taktika je primijenjena prije četiri godine, kada je Grujičić prvi put „pobijedio“.
Uzaludni su svi dokazi o krađi, Centralna izborna komisija BiH je potvrdila rezultate.
U isto vrijeme više od 200 Srebreničana, koji su imali sreću da prežive genocid, izostavljeno je s biračkih spiskova iako su na vrijeme aplicirali za učešće u izbornom procesu ove godine.
Prema biračkim spiskovima, Srebreničani iz Srbije imaju pravo glasa, a Srebreničani iz SAD, Kanade, Australije i Evrope nemaju to pravo. Ukoliko CIK ne reagira, odnosno ne korigira biračke spiskove i dozvoli biračima s pravom glasa izlazak na izbore, nesumnjivo će se uključiti u legalizaciju etničkog čišćenja.
Srebrenica je važna za prosrpske stranke isključivo iz razloga što će se nastaviti s politikom negiranja genocida i zaštite interesa Srbije koja Opštini Srebrenica duguje desetine miliona maraka na ime potopljenog zemljišta zbog gradnje hidrocentrale.
Najmanje im je u interesu Srebrenica i život građana na tom području.
Znaju to i lokalni Srbi, koji ne žive ništa bolje otkako je Grujičić načelnik. 
O životu Bošnjaka u bh. entitetu RS je iluzorno govoriti.
Zbog toga je u Srebrenici iznimno važno osigurati fer i korektne izbore. Na području gdje je počinjen genocid nad Bošnjacima niko ko drži do sebe ne smije više okaljati obraz.

Uzaludni su svi dokazi o krađi, Centralna izborna komisija BiH je potvrdila rezultate

Etničko čišćenje

Bosna i Hercegovina ove godine neće imati klub u grupnoj fazi nekog evropskog fudbalskog takmičenja. Sarajevo je bilo korak od tog ostvarenja, ali tim s Koševa nije uspio.Istina je, tim s Koševa, koji je bio prinuđen igrati u Zenici zbog neuvjetnosti najvećeg bh. stadiona, nije se obrukao u ogledu protiv Seltika. Velika volja i borbenost igrača u bordo dresovima napunili su srca navijača. Ništa se onima koji su istrčali na travnjak i suprotstavili se škotskom prvaku ne može zamjeriti, ali više od časnog poraza nije stiglo.Istovremeno, utakmica u Zenici donijela je potvrdu realnosti, a ona, kada se govori o bh. fudbalu, nije ružičasta. Stvarnost kaže da smo još daleko od toga da budemo konkurentni u evropskim okvirima, pa i onima u koje su svrstani najbolji klubovi iz komšiluka.Možda je izgledalo da se može više, ali to je tek varka, jer igrač Seltika je u svakom duelu pola koraka brži, u svakom skoku nešto viši, gradacija je jasna. Niko suludo ne daje novac, a cijena je ono što određuje ko će biti pola ili cijeli korak ispred.Puno manje ulažemo, infrastruktura je još na niskom nivou u odnosu na ostale, pa nam preostaje da budemo zadovoljni kada se ne obrukamo.Ruku na srce, Sarajevo, Zrinjski i Borac ubilježili su ove godine neke lijepe pobjede za bh. fudbal, pa im na tome treba čestitati, ali ostaje činjenica da nas to ne može potpuno zadovoljiti.Grupna faza nekog evropskog takmičenja sada se nekako postavlja kao magična granica, a nadati se da će uskoro i ona biti izbrisana.

Sarajevo se nije obrukalo protiv  Seltika, sačuvana je čast bh. fudbala,  ali realnost je surova

Pogled u stvarnost

Komad Kamernog teatra 55 iz Sarajeva „Sjećaš li se Doli Bel“, koji je režirao Kokan Mladenović, na Festivalu komedije „Mostarska liska“ dobio je nagradu „Avazov zmaj“ za najbolju predstavu.Ovo je uspješan slijed osvajanja priznanja predstave koja je premijeru imala u martu prošle godine i otad hara regionom.Ko je jednom pogledao predstavu nastalu prema tekstu Abdulaha Sidrana, a koju je na teatarsku scenu donijela sjajna glumačka ekipa predvođena nenadmašnim Emirom Hadžihafizbegovićem, vraća se da je vidi barem još jednom.Sve ove elemente na najbolji način je ukomponirao Mladenović, majstor rediteljskog zanata. Čovjek čije i druge predstave privlače iznimno veliku pažnju u regionu i šire.Mladenović je rođen u Nišu 1970. godine. Uspješno je režirao u teatrima u Sloveniji, Mađarskoj, Rumuniji, Crnoj Gori te u našoj zemlji. Stručno se usavršavao u Njujorku, Londonu, Avignonu i Moskvi. Dobitnik je brojnih priznanja.

Predstava „Sjećaš li se Doli Bel“ na  „Mostarskoj liski“ dobila „Avazov zmaj“

Mladenović: Predstava koja hara regionom

Kokan Mladenović: Majstor svog zanata

U Krajini vlada strah, ljudi ne izlaze iz kuća, vijest je to koja je jučer otišla iz Bosne i Hercegovine u svijet.Naime, u ko zna kojem po redu sukobu <a href="https://avaz.ba/tag/4745/migranti">migranata</a> u Velikoj Kladuši ubijene su dvije, a povrijeđeno 18 osoba. Upravo ovo su prenijeli brojni svjetski, ali i regionalni mediji.Građani Krajine, koji su propatili tokom početka 90-ih godina prošlog stoljeća, ponovo su u 21. stoljeću primorani da se zaključavaju u svoje kuće i čuvaju svoju djecu kao da je rat.S druge strane, njima još u ušima zvoni izjava aktuelnog ministra sigurnosti BiH Selme Cikotića, koji je ideju da se migranti iz bosanskih mahala vrate svojim kućama nazvao „seksi“. Trebao bi se ministar Cikotić, ali i drugi akteri u vlasti na državnom nivou zapitati jesu li učinili dovoljno. Nisu!Ukoliko sumnjaju u ovaj odgovor, mogu (ako smiju) izaći pred Krajišnike i pitati njih. Jasno je svima da bez proaktivne uloge države u rješavanju migrantske krize još zadugo neće stići bolja vremena za stanovnike Bihaća, Velike Kladuše, Cazina i drugih brojnih mjesta širom BiH gdje građani pate zbog sve većeg pritiska migranata.Sve dok pojedinim političarima interesi susjednih država budu na prvom mjestu, neće biti pomoći za građane BiH. &nbsp;&nbsp;&nbsp;Neće biti bolje sve dok se zbog prekogranične ljubavi odbija dati dozvola Oružanim snagama BiH da pomognu Graničnoj policiji u čuvanju granice sa Srbijom.Neće biti bolje ni dok se Evropska unija unutar svojih institucija ne dogovori da u BiH zaglavljene migrante pusti na svoj teritorij ili da ih vrati u zemlje porijekla, jer je jasno da ni oni ne žele ostati u BiH.Do tada Krajišnicima želimo sabura - čuvajte svoju djecu i ne računajte na pomoć onih koji su svoju djecu odavno ispratili na elitne destinacije širom svijeta.

U ko zna kojem po redu sukobu  migranata u Velikoj Kladuši ubijene  su dvije, a povrijeđeno 18 osoba

Napuštena Krajina

Skijaš Jure Franko dobitnik je priznanja „Počasni građanin grada Sarajeva“. Tako je odlučilo Gradsko vijeće na sjednici održanoj 30. septembra.&nbsp;&nbsp; 
Taj nekadašnji jugoslavenski reprezentativac Jugoslavije u skijanju ostao je sinonim za Olimpijske igre koje su 1984. godine održane u Sarajevu. Doskijao je Franko do drugog mjesta i tako sebe upisao u historiju kao čovjeka koji je donio prvu medalju za bivšu državu na ZOI-ju.&nbsp;
A na dodjeli medalja na Skenderiji dočekao ga je transparent „Volimo Jureka više od bureka“ i stvorena je neka veza koja je ostala neraskidiva. Uvijek Franko rado dolazi u naš glavni grad, a i rado je viđen gost. Odluka Gradskog vijeća nije ništa drugo nego nastavak povezanosti čovjeka i grada.
Jure Franko rođen je u Novoj Gorici 28. marta 1962. godine. Pet sezona je nastupao u Svjetskom kupu u skijanju. Znao se izboriti i za pobjedničko postolje, a najveći domet njegove karijere je bilo drugo mjesto na Olimpijadi u Sarajevu.

Čovjek koji je obilježio Olimpijske igre u Sarajevu 1984. ostao je u srcima Sarajlija

Volimo Jureka

Mnogo je zvijezda u svijetu fudbala, ali nije čest slučaj da neko ostavi tako veliki trag u jednom klubu svjetskog renomea. Francuski prvak&nbsp;Pariz Sen Žermen&nbsp;je povodom 50. rođendana izdao specijalno izdanje klupskog magazina. Izabrani su i najbolji igrači u historiji kluba, a na drugom mjestu se nalazi naš <a href="https://avaz.ba/tag/576/safet-susic">Safet Sušić</a>.

Ne radi se o bilo čemu drugom nego o potvrdi statusa legende, čovjeka koji je iza sebe ostavio zvijezde poput Ronaldinja (Ronaldinho).

Svi se slažu da je igrač koji je s klubom osvojio i ligu i Kup i pri tome dao 96 golova i upisao rekordnu 61 asistenciju zaslužio zvjezdani status. Treći je igrač kluba prema broju nastupa, ima ih 343, a najviše nastupa ima kao stranac u ekipi.

Safet Sušić rođen je 13. aprila 1955. godine u Zavidovićima. Nakon što je igrao za lokalnu Krivaju, 1982. stigao je u Sarajevo. U PSG je otišao 1991. i tamo proveo punih devet godina. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 54 utakmice i postigao 21 gol.

Povodom 50 godina postojanja PSG proglasio najbolje igrače u historiji

Safet Sušić - Potvrda statusa legende

Porodica <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Mirsada%20Mulasmaji%C4%87&amp;">Mirsada Mulasmajića</a> jedva sastavlja kraj s krajem. 
Demobilisani borac nema nikakvih primanja, dijete ide u školu, supruga bolesna.
Nažalost, stotine je mirsada u Bosni i Hercegovini koji teško žive.&nbsp;Priča ovog čovjeka je, ustvari, paradigma stanja u BiH.&nbsp;
Njegova rečenica da, ako kokoši nisu snijele nekoliko jaja, to jutro nema doručka, diže kosu na glavi, zaustavlja knedlu u grlu. 
To je isti onaj većinski svijet kojem pripada i Fikret Dedić iz Bužima, koji je robijao zbog tri metra drva. I bio je ranjavan braneći BiH od agresora.&nbsp;
S druge strane, svakodnevno svjedočimo bahatosti onih koji ne znaju ni za Mirsada ni Fikreta. Nisu čuli. 
Nemaju vremena. Žive na visokoj nozi. 
I nikada ih niko ne bi spomenuo da oni nisu krivi za stanje u državi u kojoj žive Mirsad i Fikret.&nbsp;
Oni su krivi za sve dublji jaz između bogatih i siromašnih. Prema podacima UN-a, u BiH u potpunom siromaštvu živi 15 posto stanovništva, dok je gotovo polovina stanovnika na rubu siromaštva.&nbsp;
Ali to nije podatak koji bi mogao nasekirati, naprimjer, članove Predsjedništva BiH. 
Njih više sekira gdje će koji stati i ispozirati fotoreporterima u briselskim dvorima.
Idu izbori, mora se udaljiti od brata po funkciji da bi bilo “nama naše, njima njihovo”, “vidi našeg, vidi vašeg”.&nbsp;

Mulasmajićeva rečenica da, ako kokoši nisu snijele nekoliko jaja, to jutro nema doručka, zaustavlja knedlu u grlu

Koliko je gladnih

Američki državni sekretar <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Majk%20Pompeo&amp;">Majk Pompeo</a> (Mike) u posljednje vrijeme uspio je skrenuti američku pažnju na Balkan. Prvo je doputovao u posjetu Sloveniji, zatim je posjetio Grčku, a najavljena je i posjeta Hrvatskoj.
Tokom tih posjeta šef američke diplomatije skreće pažnju ove svjetske supersile na naš region, preko leđa kojeg se oduvijek lome koplja između Istoka i Zapada.
Posjetivši Grčku, Pompeo je jasno poručio da SAD neće skrštenih ruku gledati na mogući sukob s Turskom, a pozvao je na pronalazak “dobrih rješenja” za višesedmične napetosti u istočnom Sredozemlju. Nakon čega su Turska i Grčka odlučile nastaviti pregovore.
- Spor se mora riješiti mirnim putem u skladu s međunarodnim pravom – jasno je poručio Pompeo.
Posjeta Grčkoj je ujedno poruka upućena Balkanu, da SAD žele ulagati u regiju.
Sljedeće sedmice Pompeo će se u Dubrovniku sastati s premijerom Hrvatske Andrejem Plenkovićem. Kako je najavljeno, s hrvatskim zvaničnicima govorit će i o BiH, budući da se bliži 25. godišnjica potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Pompeo je rođen 30. decembra 1963. godine u Kaliforniji.

Američki državni sekretar u posljednje vrijeme uspio je skrenuti američku pažnju na Balkan

Majk Pompeo: Vrsni diplomata

Ponovo su bošnjački povratnici u <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=komentar%20dana&amp;">Janju</a> meta lažnih propagandnih konstrukcija o tobožnjem leglu terorista. Ne tako davno Uprava za borbu protiv terorizma MUP-a RS je na sva zvona obznanila akciju koju je izvela u hotelu „Dalas“.
Hvalili su se tih dana na sav glas ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač i konsultant za bezbjednost u tom ministarstvu Predrag Ćeranić da su osujetili izvršenje krivičnog djela koje je moglo ostaviti katastrofalne posljedice...
Pet godina poslije epilog je nepoznat, odnosno ne zna se ko je provalio u objekt Gabrijele Petrović, alijas Mirsade Pobrklić, ali je njen advokat Mirko Blagojević, inače četnički vojvoda, svojevremeno izjavio kako u ovom slučaju nema ni „t“ od terorizma.
Iz iste kuhinje je prošle sedmice plasirana informacija o terorističkim kampovima i leglu terorista u Janji koji su planirali izvesti atentat na lidera SNSD-a Milorada Dodika i ministra odbrane Srbije Aleksandra Vulina.
U ovom slučaju meta na čelo stavljena je predsjedniku Savjeta mjesne zajednice Azemu Aletoviću, kojeg je propagandna mašinerija okarakterizirala kao vođu. Svi koji iole poznaju položaj Janje složit će se u ocjeni da je postojanje terorista u tom mjestu isto što i postojanje ISIL-ovog kampa ispred Bijele kuće za koji Pentagon ne zna ništa.
Slične laži su objavljivane i u proljeće 1992. godine, ali su tadašnje laži imale za cilj opravdanje zločinačkog pohoda hordi Željka Ražnatovića Arkana, koje su u aprilu okupirale Bijeljinu i Janju. Nove laži imaju za cilj unošenje nemira u najvećoj povratničkoj zajednici. No, ovoga puta nema Zelenih beretki, ali ima, kako lažu, vehabija koje su planirale ove atentate.
U mjesecu kada je glavni baja bh. entiteta RS sa skupštinske govornice Bošnjake nazvao „balijama“, kada je bosanski jezik prekrstio u bošnjački i kada je osuđenog ratnog zločinca nagradio minutom šutnje u Narodnoj skupštini RS, bošnjački povratnici su okarakterizirani kao mogući teroristi, a kompletno mjesto kao leglo terorista. Istina za bošnjačke povratnike je bolnija.
Oni su u bh. entitetu RS građani trećeg reda jer su njihova ljudska prava odavno pogažena. I zato se moraju boriti da sto puta ponovljena laž ne postane istina u „usijanim glavama“ koje ne žele ništa dobro ni povratnicima ni državi BiH.

Princ Albert II: Snažna podrška olimpijskom Sarajevu

Oliver Varhelji: Gorka istina

Jasmila Žbanić: Rediteljica sa stavom

Domaća zadaća

Glas razuma

5. oktobar: Dan koji je srušio komunizam, ali ne i nacionalizam

Ambasador Metju Fild: Glas mladih

Etničko čišćenje

Pogled u stvarnost

Kokan Mladenović: Majstor svog zanata

Napuštena Krajina

Volimo Jureka

Safet Sušić - Potvrda statusa legende

Koliko je gladnih

Majk Pompeo: Vrsni diplomata

Sto puta ponovljena laž

Kolumne

Princ Albert II: Snažna podrška olimpijskom Sarajevu

Oliver Varhelji: Gorka istina

Jasmila Žbanić: Rediteljica sa stavom

Domaća zadaća

Glas razuma

5. oktobar: Dan koji je srušio komunizam, ali ne i nacionalizam

Ambasador Metju Fild: Glas mladih

Etničko čišćenje

Pogled u stvarnost

Kokan Mladenović: Majstor svog zanata

Napuštena Krajina

Volimo Jureka

Safet Sušić - Potvrda statusa legende

Koliko je gladnih

Majk Pompeo: Vrsni diplomata

Sto puta ponovljena laž