Turistička mjesta u Bosni i Hercegovini poput sarajevske Baščaršije, Mostara, Počitelja, Međugorja, Travnika, Jajca i mnogih drugih ovih dana zjape prazna.&nbsp; Turistička sezona kako treba nije ni počela, a već je uništena.
<a href="https://avaz.ba/tag/82572/koronavirus">Koronavirus</a>odnosi, nažalost, i živote, ali u našoj zemlji, kao i u ostatku svijeta, nanosi i ogromnu ekonomsku štetu, što će se, sasvim sigurno, osjetiti i u godinama koje nam dolaze.Ne broje se više turistički radnici koji su se prijavili na biro u gore navedenim mjestima i koji su izgubili svoj posao zbog pošasti zvane koronavirus.Hoteli, apartmani, suvenirnice, restorani, kazandžijske radnje bilježe katastrofalne poslovne rezultate, a kada će biti bolje, ostaje da se vidi.
Prema zvaničnim podacima Službe za zapošljavanje HNK, radni odnos je prekinut za 1.213 osoba iz svih oblasti ugostiteljstva, trgovine i uslužnih djelatnosti.
Može se samo nagađati kako će to djelovati na dragulje iz Hercegovine poput Mostara, Blagaja i Međugorja.
Turistički radnici čekaju bolje sutra. Nakafu, kako vele, jer najvažnije je zdravlje i da svi ostanemo živi.
Kada je u pitanju vlast, konkretnog odgovora još nema. Ali vjerujemo da će ga biti uskoro, jer naša zemlja samo od turizma na godišnjem nivou zaradi oko milijardu maraka.
Ove godine ta cifra će, sad je već izvjesno, biti daleko manja. Svi prate mjere koje će donijeti viši nivo vlasti. Nadati se da će one dati rezultate i da će kazandžije u što skorije vrijeme ponovo lupati čekićima u svojim radnjama.
To će biti znak ozdravljenja, kako turizma, tako i ekonomije u globalu u našoj zemlji.

Ove godine zarada od turizma će, sada je već izvjesno, biti daleko manja od milijardu KM

Bit će nafake

Teško je, skoro pa nemoguće u trenucima kada dnevno desetine ljudi u našoj zemlji oboli od <a href="https://avaz.ba/tag/82572/koronavirus">koronavirusa</a>, a daleko više njih zbog epidemije ostane bez posla, tražiti makar zrno nečeg pozitivnog što bi iz svega ovoga moglo izaći. Ipak, u ljudskoj prirodi je nadati se. Posebno ako se zna da iz pepela često niknu najljepše stvari.&nbsp; 
Godina pričamo o tome kako mnogo toga škripi u BiH. Žalimo se na ustavno uređenje, na zdravstveni i socijalni sistem... Epidemija nam je pokazala i gdje smo najranjiviji. 

A, pametni izvlače pouku iz svega, posebno ovakvih kriza. Zbog toga je već sad vrijeme da počnemo razmišljati kako stvari mijenjati. Prvo popraviti štetu, pa onda unaprijediti, kako bismo bili spremniji za, ne daj Bože, nove izazove poput ovog. 

Prva na redu biti će ekonomija. Iako mnogi tvrde da novim kreditima srljamo u dužničko ropstvo, druge opcije, ustvari, nemamo. Dobit ćemo mnogo novca od MMF-a, Svjetske banke... Naše je samo da taj novac dođe do onih zbog kojih je i uzet i kojima je najpotrebniji - privrednika. Jer, bez njih, nema ni vlasti, ni penzija, ni invalidnina... 

Vidjeli smo i koje stvari funkcioniraju kada su u pitanju zakonodavna i izvršna vlast, a gdje su se pojavili problemi. Isto kao i kada je u pitanju ono najaktuelnije - zdravstvo. Zbog toga je potrebno angažirati najeminentnije stručnjake iz ove oblasti i mijenjati ono što ne valja, razdvojiti kukolj od žita, i stvoriti uslove da ljekari rade svoj posao - liječe! 

Koronavirus će proći, život će se nastaviti. Ova kriza je pokazala da smo toliko mali da sami i posvađani između sebe ne možemo ništa. Da samo zajedno se možemo uhvatiti u koštac sa nevoljama. Stručnjaci upozoravaju da će se nešto slično kad - tad opet ponoviti. Jedino na što mi možemo utjecati je da budemo što spremniji i složniji.

Koronavirus će kad - tad nestati. Naše je da izvučemo pouke i budemo što spremniji za neke nove, neminovne krize

Život nakon korone

Smrt doktora i epidemiologa <a href="https://avaz.ba/tag/34200/sefik-pasagic">Šefika Pašagića</a> tokom pandemije koronavirusa još jednom je upalila alarme u Kantonu Sarajevo, ali i cijeloj Bosni i Hercegovini.&nbsp; Nakon što je preminuo, porodica, ali i javnost jasno zahtijevaju odgovore na pitanja o okolnostima njegove smrti.
Šta to tjera ljude da se ponašaju prema drugima kao da su niža bića? Autor ovih redova imao je slično iskustvo u svom životu kao i nesretna Elna, supruga dr. Šefika Pašagića, kad je ostao bez voljene osobe na sličan način. Do besvijesti prenemaganje, izrada kvazitestova, nikad postavljanje dijagnoze i na kraju, nažalost, nakon puna dva mjeseca - smrt.&nbsp;Šta nas sprečava da u doba prividnog mira budemo ljudi?&nbsp;Svaka čast izuzecima, kojih ima daleko veći broj nego "kukavica u bijelom". Ova većina svoj posao obavlja časno i pošteno.
Kako je moguće da pojedini ljekari idu na bolovanja i godišnje odmore dok Bosnom i Hercegovinom hara pandemija koronavirusa i kada se svakodnevno zbrajaju novozaraženi, ali i mrtvi? Gdje je ljudskost, gdje je Hipokratova zakletva:&nbsp;-&nbsp;&nbsp;U času kada stupam među članove ljekarske profesije, svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno...
Hiljadu je pitanja, a nijednog konkretnog odgovora. Koliko nam treba slučajeva poput ovog s dr. Pašagićem pa da se dozovemo tobe?
Doktor Dragan Stevanović, jedan od onih časnih, na društvenim mrežama je naveo da se tokom agresije na BiH bolje radilo, po mnogo težim uvjetima, nego sada u miru.
Ne možemo ovo, ne možemo ono, ne možemo pacijentu, improvizacije ne dolaze u obzir, mogao bi nas neko tužiti... To su odgovori koje nam serviraju pojedine "kukavice u bijelom".
Na obraz im i na čast bilo.

Nakon što je preminuo dr. Pašagić, porodica, ali i javnost s pravom zahtijevaju odgovore na pitanja o okolnostima njegove smrti

Gdje se izgubio Hipokrat

Zabrinjavajući podaci objavljeni su jučer iz Porezne uprave Federacije BiH da su u drugoj polovini marta bez posla ostale 13.842 osobe. Samo za prva tri mjeseca za 67.668.784 KM&nbsp;je manje javnih prihoda u FBiH nego lani.Pandemija koronavirusa veliki je udar za svjetsku <a href="https://avaz.ba/tag/9197/ekonomija">ekonomiju</a>, a pogotovo za one male, poput bosanskohercegovačke. I dok je u prvom planu, opravdano, borba za ljudske živote koje virus odnosi svakog dana, ekonomske posljedice pandemije sve su izraženije.Strah od gubitka radnih mjesta je sveprisutan. Nažalost, još nema konkretnih mjera za oporavak bh. privrede. Eventualne subvencije i pomoć preduzećima samo će ublažiti ovaj udar na bh. ekonomiju. Nažalost, glas stručnjaka vlasti u našoj zemlji rijetko konsultiraju.A toliko je u BiH neiskorištenog zemljišta za čiju obradu sigurno postoji interes. Samo je potrebno pružiti priliku svima da je obrađuju, za šta je potrebna prava strategija uz manja ulaganja.O važnosti obrade zemlje nedavno je govorio i reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović pozvavši da bitku s virusom vodimo kroz obradu naših polja i bašti.Ne tako davno mala kućna radinost mnoge od nas je održala u životu. Sadilo se čak i u saksijama na balkonima. Kreativnost je isplivala iz svih nas kada je ekonomija bila potpuno na koljenima. A dok čekamo na izlazak iz krize, koja umnogome podsjeća na vrijeme posljednje agresije na BiH, potrebno je da se više okrenemo jedni drugima.Zbog toga je potpuno u pravu dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu Muhamed Dželilović kada kaže da termin socijalna distanca treba zamijeniti terminom fizička.Da poremećene vrijednosti, među kojima su na cijeni sebičnost i egoizam, barem u ovom vremenu vratimo na pravi kolosijek, mnogo smo napravili. Time će strah od zaraze i gubitka radnih mjesta biti podnošljiviji.

Posljedice pandemije sve su izraženije, a strah od gubitka radnih mjesta sveprisutan

Udar na ekonomiju

Vi što živite u gradu i imate okućnice, učinite sve da one budu zasijane, poručio je nedavno Milorad Dodik. Potom su ga kopirali mnogi drugi s raznih nivoa vlasti.
Prazne police s brašnom, uljem, šećerom mnogima su ulile ništa manji strah od samog <a href="https://avaz.ba/vijesti/komentar-dana/552816/stampedo-i-epidemija">koronavirusa</a>. Nažalost, očito nas je trebala spucati pandemija da shvatimo da je proizvodnja hrane, ipak, osnova svega. A barem za to imamo resursa, jer BiH ima skoro milion hektara neobrađenog poljoprivrednog zemljišta.

Da se samo dio toga zasije, ne bi trebalo uvoziti ni gram pšenice, kukuruza, ulja, krompira. Ma da je samo Popovo polje u Hercegovini, naprimjer, u potpunosti zasijano, danas police s brašnom širom zemlje sigurno ne bi bile prazne. Nažalost, većina ovog, kao i mnogih drugih plodnih polja u potpunosti je zapuštena. 
Kako to kaže stih pjesme „Radost prvog žita“ legendarnog ''Zabranjenog pušenja'' od prije 35 godina – ''A žito nam treba da nam narod ima hljeba.''
Nažalost, radosti prvog žita nema odavno. Mladi ili odoše vani ili bi svi da budu informatičari, pravnici, direktori... Neće niko motike. Pa ni stariji. Radije bi na biro.

Zato je ovo prilika da se vratimo samoj suštini - osiguramo hranu za sebe. Da vlasti pomognu poljoprivrednicima da se zasiju što veće površine obradivog zemljišta. Jer, kada imamo svoju hranu, lakše je rješavati ostale probleme. Punog stomaka.
Zbog toga bolji zaključak ovog teksta ne može biti od stihova pjesme ''Zabranjenog pušenja'':
I zato, što možemo poželiti
Možemo poželiti da nam rodi žito
I nek' nam rodi žito i iduće godine
I nek' nam uvijek rodi žito
Hvala!

Dok su police s hranom prazne, BiH  ima skoro milion hektara  neobrađenog poljoprivrednog zemljišta

Da nam rodi žito

U moru ružnih i deprimirajućih&nbsp;<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Informacija">informacija</a> koje ovih dana prestižu jedna drugu, jučer je, napokon, stigla i jedna lijepa i ohrabrujuća: inspektori u Sarajevu sa 10.000 maraka kaznili su apoteku u kojoj su po trostruko višim cijenama građanima prodavani prijeko potrebne zaštitne <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Maske&amp;sortiranje=najnovije&amp;">maske</a> i&nbsp;<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Sredstava%20za%20dezinfekciju&amp;sortiranje=najnovije&amp;">sredstva za dezinfekciju.</a>Šverceri su, kako je svijeta i vijeka, zarađivali na ljudskoj nesreći. Bilo da je rat, poplava, zemljotres, kuga ili virus, kakav je ovih dana pogodio svijet, trgovci ljudskom nesrećom pokušavali su varati i zakon i Boga, kako bi dodatno obogatili svoj haramom stečeni imetak. 
Kakav to mora biti lik, vlasnik apoteke, koji u javnosti, sasvim sigurno, slovi kao poslovan i ugledan čovjek, da na ionako jeftinim medicinskim maskama koje u vremenu u kom su tražene možda mogu nekoga spasiti od zaraze smrtonosnim virusom, pokušava oteti mizernih jednu ili dvije konvertibilne marke kako bi uvećao svoj imetak?
Ma, nikakav! Karakterna bijeda bez vjere i morala, čijoj je „poslovnoj praksi“, očito, zakon dugo kroz prste gledao. Ali sve do jednom, reći će narod. 
To što su inspektori ovih dana zakucali na vrata bh. apoteka, ali i tržnih centara, zavirili im u kase i poslovne knjige kako bi se uvjerili ko zarađuje na ljudskim strahovima i nesrećama, za svaku je pohvalu. 
Izricanje drastičnih novčanih kazni za one koji su višestruko dizali cijene proizvodima traženim u vrijeme pojave koronavirusa, ne samo da je vrijedno hvale, već ulijeva i povjerenje u institucije za provedbu zakona koje su nerijetko svoje zube oštrile na takozvanoj „sići“, dok su se pojedini, ne poštujući zakon, enormno bogatili. Među kojima i mnogi danas bogati vlasnici apoteka, tržnih centara...

Drastične kazne za trgovce ljudskim strahovima i nesrećom u vrijeme koronavirusa

Borba protiv poskupljenja

Banovićanka Azema Terzić punih 26 godina bila je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje u svom gradu. Čekala je šansu za bilo kakvo zaposlenje, a kad je izgubila svaku nadu, svoju sudbinu, bez straha, uzela je u svoje vrijedne ruke i tako postala prepoznatljiva ne samo u Banovićima, već i u drugim gradovima TK.&nbsp; Terzić je, ustvari, pokazala da onaj ko hoće da radi, gladan ne može biti. Počela se baviti plasteničkom proizvodnjom cvijeća i ukrasnog drveća, u sve uključila članove svoje porodice, od čega već šest godina pristojno zarađuje za život.

Azema Terzić pripada kategoriji vrijednih bosanskih žena koje vlastitim idejama i radom redovno uspijevaju prijeći svaku životnu prepreku. Neke od njih, dok čekaju posao u struci, u svojim domaćinstvima vrijedno prave kolače, čokolade, razne ukrase, nude ih na prodaju i tako zarađuju za život. Azema se, pak, odlučila na proizvodnju cvijeća. Počela je s jednim i sada ima četiri plastenika.

Da je riječ o ženi vrijednoj svakog poštovanja i hvale govori i podatak da donacijama rasada cvijeća svake godine obraduje neke od organizacija u svom gradu. Ove godine njeno cvijeće ukrasit će dvorište Dječijeg obdaništa u Banovićima.&nbsp;&nbsp;

Terzić je, ustvari, pokazala da onaj ko hoće da radi, gladan ne može biti

Terzić: Pripada kategoriji vrijednih bosanskih žena

Azema Terzić: Banovićanka vrijedna svakog poštovanja

Iščekujući 2017. godinu i opraštajući se od 2016. kao da je najgora koja je do sada bila, a zapravo je svaka naredna sve gora, novinari su, po običaju, imali dvije opcije. Ili zbrajati šta se sve desilo, vršiti retrospektivu, što je prilično dosadno i nepopularno čitaocima, ili se opredijeliti na razgovore sa zanimljivim likovima.&nbsp;&nbsp; Tako je 2017. godine <a href="https://avaz.ba/tag/329/ivica-osim">Ivica Osim</a> osvanuo na stranama „Dnevnog avaza“ u novogodišnjem broju i pričao o stvarima koje nisu toliko uobičajene. Pa je rekao da, kako je stariji, sve više gleda „Animal planet“, upoznaje se s adetima svakoraznih životinja jer od obaveza ranije to nije mogao.
Tada je imao vremena i iz razloga što oko Nove godine nema mnogo fudbalskih utakmica, igraju tek Englezi na „Boxing day“ 26. decembra i neizbježno 1. januara, ali u međuvremenu – tapija. Odmaraju malo i fudbaleri. 
I onda na pitanje je li, možda, malo previše fudbala, što doprinosi da nekad gledamo izrazito loše utakmice, Švabo lakonski dade sljedeći odgovor: „Ma šta, bolan, previše fudbala. Pa evo sad nema utakmica. Ne znam za druge, ali ja jedva preduram dan“.
Eh, tek sad bi ljubitelji fudbala možda mogli shvatiti ove riječi, a imat će, na kraju krajeva, najmanje dvadesetodnevni izazov. Pa, izvoli.
O tome kako li će sada Osim durati vlasnicima fudbalskih klubova nije bitno, njih brinu enormni finansijski gubici. Običan puk mori u čemu će sada, toliko naviknuti na fudbal, provoditi dane, a fudbalere i sve ostale sportiste, suočene s nečim što se nije desilo otkako je svijeta i vijeka, brine je li ih ko dotakao i koliko će izolacija trajati. „Sam u kući“ – treći dio, ali globalni.
„Upravnici“ svih mogućih takmičenja, također, ne znaju šta bi. Koliko će sve trajati i koga proglasiti šampionom. Svu apokaliptičnost koronavirusa možda i najbolje opisuje trenutno stanje u sportu. 
„Hljeba i igara“, metafora je koja postoji odvajkada i tako precizno definira svaku svjetinu, danas, međutim, i ako ima hljeba – nema igara. Situacija o kojoj baš niko ni sanjati nije mogao. I na kraju, kažu, žale se kladioničari da jedva dva para mogu pronaći u ponudi. Kako li je tek njima...

Svu apokaliptičnost koronavirusa možda i najbolje opisuje trenutno stanje u sportu

Hljeba i igara

Profesor <a href="https://avaz.ba/tag/70164/enis-omerovic">Enis Omerović</a> bio je vođa tima zeničkog Pravnog fakulteta koji je osvojio prvo mjesto na međunarodnom takmičenju „Adriatic Moot Court“, koje je organizirano na fakultetu „Inter University Centre“ u Dubrovniku.&nbsp;U moru negativnih i paničnih, ova vijest oduševila je bosanskohercegovačku javnost, a samo je jedna u nizu potvrda da Bosna i Hercegovina posjeduje ogroman potencijal i mlade kojima se može ponositi.

Osim prvo, zenički studenti, prevođeni profesorom Omerovićem, osvojili su i treće mjesto, čime je njegov, ali i ponos cjelokupnog Univerziteta u Zenici, još veći.


Iako svjedočimo masovnom odlasku mladih iz naše zemlje, koji često odlučuju da se obrazuju u zemljama svijeta, Omerović i njegovi studenti najbolji su pokazatelj da se znanje i umijeće mogu steći i u domovini.


Ako se zna da su se takmičili u konkurenciji kolega iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Velike Britanije, Turske, Rusije, Poljske, Hrvatske, Srbije, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine, tim je uspjeh mladih Zeničana, predvođenih Omerovićem, još veći.


Profesor Omerović rođen je 5. juna 1981. godine, a inače je prodekan za naučnoistraživački rad na Pravnom fakultetu u Zenici.

Studentima prava iz Zenice tri prva mjesta na takmičenju u Dubrovniku

Omerović: Vođa tima zeničkog Pravnog fakulteta

Enis Omerović: Svjetski uspjeh

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Asim%20Kurjak&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Asim Kurjak</a> napustio je Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti (BANU). Ovaj ugledni akademik i svjetski priznati ginekolog porijeklom iz Banje Luke odlučno i jasno je kazao da ne želi biti član BANU-a dok prevlast pokušavaju preuzeti nepoznati „naučnici“.
Svoju odluku obrazložio je činjenicom da su u toj instituciji nakon smrti rahmetli Muhameda Filipovića primat počeli preuzimati, kako sam kaže, poluanonimusi te da polovina članova BANU-a nije objavila nijedan međunarodno prepoznati rad.
Javno je ukazao na netransparentnost u radu ove institucije kada su u pitanju finansije, a posebno je, kako je naveo, alarmantna činjenica da niko ne zna kome se podnose izvještaji.
Svjetski priznati stručnjak koji je svojevremeno proglašen najboljim opstetričarem svijeta, iza sebe ima 1.125 radova, citiran je 12.500 puta, knjige su mu objavljene na 14 jezika, a ponosni je vlasnik nekoliko počasnih doktorata.

Kako kaže, ima dvije domovine, jedna je Bosna i Hercegovina, gdje se rodio taj biološki miraz, a druga je Hrvatska, u kojoj biološki miraz postao prepoznatljiv.
Rođen je 13. septembra 1942. godine u Kotor-Varoši, gdje je završio osnovnu školu, a nakon toga i gimnaziju.
Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1966. godine. Ljekarski staž obavljao je na klinikama Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
Redovni je član Akademije nauka i umjetnosti „Reggio Publia“, kao i američkog Instituta za primjenu ultrazvuka u medicini u Merilendu.

Ukazao na netransparentnost u radu BANU-a i borbu za prevlast nepoznatih „naučnika“

Asim Kurjak: Obraz i struka

Invazivni kardiolog dr. <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Elmir%20Jahi%C4%87&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Elmir Jahić</a>iz Tuzle pripada generaciji poznatih tuzlanskih ljekara koji su svoje prvo praktično medicinsko znanje još kao studenti medicine stjecali u ratnim bolnicama širom tuzlanske regije.

Iako se za sina čuvenog zvorničkog ginekologa očekivalo da će krenuti očevim stopama, izbor dr. Jahića ipak je bila kardiologija. Znanje stečeno na <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Medicinski%20fakultet&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Medicinskom fakultetu</a> u Tuzli godinama je usavršavao na poznatim svjetskim klinikama, s kojih se uvijek vraćao sa usvojenim novim, savremenim procedurama liječenja kardioloških oboljenja te ih odmah uspješno primjenjivao na pacijentima kojima je to bilo potrebno.

Nakon dugogodišnjeg angažmana na <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=UKC%20Tuzla&amp;sortiranje=najnovije&amp;">UKC-u Tuzla</a>, dr. Jahić već duže se nalazi na čelu Medicinskog instituta „Bayer“ u Tuzli, ali svakodnevno sa svojim timovima obavlja i razne kardiološke zahvate.&nbsp;

Jednu od izuzetno zahtjevnih operacija dr. Jahić je sa svojim timom, zahvaljujući znanju koje je stekao na jednom od poznatih njemačkih kardioloških centara, prije nekoliko dana uradio teško oboljeloj pacijentici iz Sarajeva, kojoj je spašen život.&nbsp;

Dr. Elmir Jahić je oženjen ginekologinjom dr. Mahirom Jahić, otac je troje djece, od kojih su dvoje već uspješni studenti medicine.&nbsp;

Sa svojim timom izveo izuzetno zahtjevnu operaciju kojom je spašen život pacijentici iz Sarajeva

Znanje usavršavano na poznatim svjetskim klinikama

Elmir Jahić: Doktor kojem se vjeruje

Prema nepisanim pravilima <a href="https://avaz.ba/tag/59425/podzemlje">podzemlja</a>, kada god padne velika pošiljka <a href="https://avaz.ba/tag/2182/droga">droge</a> neko plati glavom!? To je lančana reakcija koja se među članovima kriminalnih grupa pokreće po automatizmu, jer se radi o milionima eura za čiji gubitak neko mora odgovarati, obično krvavo.
Nedavna rekordna zapljena tri tone skanka koji su nakon višemjesečnog pripremanja i istrage oduzeli pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) zasigurno će izazvati velike turbulencije u duboko uzdrmanom međunarodnom narkoklanu.
Naime, radi se o marihuani uzgajanoj i pripremanoj u Albaniji, koja je došla u BiH, kod dilera je tokom upada specijalaca pronađeno i 250.000 eura.
Radi se o dobro uhodanoj ekipi koja je godinama naše ulice punila drogom koja je preko granica putovala u dobro zamaskiranim cisternama.
Prema dosadašnjim iskustvima istražitelja SIPA-e, međunarodne narkobande po svaku cijenu moraju ulici pružiti svoj smrtonosni proizvod, jer će, u suprotnom, na njihovo mjesto doći drugi kartel, koji će zaraditi više novca i fizički će ih „počistiti“.
To je začarani krug iz kojeg se rijetko ko živ izvuče.
Klanova je puno, imaju logistiku, novac i oružje, ali i policija dobro uzvraća udarac.
Ne treba misliti da će istražitelji u potpunosti istrijebiti narkomafiju, ali svaki gram smrti koji se skloni s ulice, svaki diler s lisicama na rukama i svaka zaplijenjena prljava marka pruža nadu u mirnije društvo.

Prema nepisanim pravilima podzemlja, kada god padne velika pošiljka droge neko plati glavom

Podzemlje ne prašta

Brojne nevladine organizacije i udruženja u našoj zemlji jedva opstaju zbog nedovoljne podrške institucija. U takvoj situaciji je i Udruženje dijabetičara općine Jajce na čijem čelu se nalazi Fuad Didović. 
Zbog njegove nesebičnosti i borbe za prava dijabetičara mnogo puta je pokazao koliko mu je stalo do grada u kojem živi i njegovih sugrađana. 

Udruženje kojim upravlja od jeseni 2016. godine osnovano je 2012. s ciljem dobrovoljnog povezivanja oboljelih od dijabetesa na području ove općine, a broji nešto više od 600 članova.

Uglavnom se finansiraju iz općinskog budžeta sa skromnih 2.000 maraka.

Zbog nedostatka sredstava često nemaju dovoljno trakica za mjerenje šećera u krvi kao i drugog medicinskog repromaterijala. Bez obzira na poteškoće u radu, ne predaju se.

Tokom osam godina postojanja organizirali su niz edukativnih predavanja o šećernoj bolesti, kao i niz akcija mjerenja šećera u krvi. Didović volontira u Udruženju i bori se za prava svojih članova.

Rođen je u Drvaru 1951. godine, odrastao u Zenici, a od 1998. godine živi u Jajcu.

Volonter Udruženja dijabetičara bori se za prava oko 600 članova

Didović: Ustrajan bez obzira na poteškoće u radu

Fuad Didović: Entuzijasta iz Jajca

Kada je prije šest godina našu zemlju pogodila elementarna nepogoda u vidu najgorih poplava u historiji, svi su se ujedinili.
Građani su tada prelazili magičnu entitetsku liniju. Pomagali su stanovnici Maglaja, iako i sami teško stradali u poplavama, gradovima u RS, dopremali pitku vodu, krevete, hranu...
Nakon tenzija i političkih previranja, opet nas je ujedinio belaj. Ovaj put <a href="https://avaz.ba/tag/82572/koronavirus">koronavirus</a>.
Ponašanje političara u Bosni i Hercegovini dok koronavirus širom svijeta odnosi živote za svaku je pohvalu.
Umjesto zapaljive retorike, gotovo svakodnevno zasjedaju krizni štabovi, kako Federalni tako i oni u Republici Srpskoj, te se traži način kako bezbolnije ublažiti posljedice opasnog virusa.
Akcije koje se provode su za svaku pohvalu, a mnogi će reći da smo kvalitetnije reagirali na epidemiju koronavirusa od mnogo bolje razvijenih evropskih zemalja.
Koronavirus je spojio sve nivoe vlasti u našoj državi da rade u interesu građana. Od sastanaka entitetskih premijera do susreta s općinskim i gradskim zvaničnicima gotovo svi su ujedinjeni.
Premijer Republike Srpske Radovan Višković saopćio je jučer da će zbog koronavirusa biti zatvorene sve osnovne i srednje škole u tom bh. entitetu u naredni 21 dan. Također, sva sportska takmičenja će se održavati bez prisustva publike.
Istovremeno i u Sarajevu, prema naredbi Kriznog štaba resornog ministarstva, radi prevencije širenja koronavirusa otkazana su javna okupljanja i nastava u zdravstvenim školama
Ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić dobio je podršku entitetskih premijera Fadila Novalića i Radovana Viškovića te predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltije da uvede zabranu ulaska u BiH građanima koji dolaze iz najpogođenijih zemalja.
Da je sreće da smo ovako jedinstveni kada nema poplava, požara, zemljotresa... Ovo je dokaz da možemo i da BiH normalno funkcionira kada to svi žele.
Valjda će jednom život građana BiH biti na prvom mjestu tokom cijele godine, bez obzira na vjeru i naciju.

Koronavirus je spojio sve nivoe vlasti u našoj državi da rade u interesu građana

Uvijek nas belaj ujedini

Naš dizač tegova <a href="https://avaz.ba/tag/52463/sejfo-sehovic">Sejfo Šehović</a> (61)&nbsp;oborio je dva svjetska rekorda na „Arnold Classicu“ u američkom Kolumbusu, gdje je sa svoja 74 kilograma težine podigao 265 i 270 kilograma te osvojio zlatnu medalju.
Šehović je višestruki aktuelni svjetski i evropski prvak u&nbsp;powerliftingu i bench pressu. Do sada je osvojio više od 70 najsjajnijih medalja na velikim međunarodnim takmičenjima, od svjetskih i evropskih prvenstava do međunarodnih kupova.
Svjetski i evropski tron drži već šest godina uzastopno...

Sejfo Šehović rođen je 13. avgusta 1959. godine u Sarajevu, gdje provodi cijeli život. Trenutno je u penziji, nakon dugogodišnjeg uspješnog policijskog staža tokom kojeg je bio komandir i načelnik stanica policije u nekoliko gradskih općina.
Osim što je dizač tegova, Šehović je i delegat na Premijer ligi BiH u futsalu te komesar za takmičenje Kantonalne lige Fudbalskog saveza Kantona Sarajevo.&nbsp;

Oborio dva svjetska rekorda na „Arnold Classicu“ u američkom Kolumbusu

Šehović: Svjetski i evropski tron drži već šest godina uzastopno

Sejfo Šehović: Šampion koji ne zna zakazati

Prijedorčanin <a href="https://avaz.ba/tag/5935/mirsad-ramic">Mirsad Ramić</a> dobitnik je nagrade za ideju godine za električni moped Torinni, koji ne zagađuje okoliš. Napravio je vozilo koje je, kaže, prilagođeno najviše potrebama javnih ustanova. 
Njegova firma „Cromex“, koja se bavi proizvodnjom različitih metalnih dijelova, sklopova i obradom metala, za kratko vrijeme postala je prepoznatljiva na tržištu po kvalitetu i paleti proizvoda.

U Prijedor se nakon 14 godina vratio iz Švicarske te prvo otvorio zanatsku radionicu koja je danas izrasla u prepoznatljivu firmu koja zapošljava skoro 90 radnika.
Firma posjeduje mašinski park koji je dostigao visok tehnološki nivo razvoja u metalopreradi.
Kao razlog za svoj uspjeh navodi to što ima zadovoljne radnike. Za trud i zalaganje nagrađuje ih dobrom plaćom, a s druge strane traži produktivnost i odgovornost, što rezultira visokim kvalitetom, po čemu je ova kompanija odavno prepoznata na tržištu.

Dobio nagradu za ideju godine za električni moped Torinni koji ne zagađuje okoliš

Ramić: Uspješno vodi kompaniju „Cromex“

Bit će nafake

Život nakon korone

Gdje se izgubio Hipokrat

Udar na ekonomiju

Da nam rodi žito

Borba protiv poskupljenja

Azema Terzić: Banovićanka vrijedna svakog poštovanja

Hljeba i igara

Enis Omerović: Svjetski uspjeh

Asim Kurjak: Obraz i struka

Elmir Jahić: Doktor kojem se vjeruje

Podzemlje ne prašta

Fuad Didović: Entuzijasta iz Jajca

Uvijek nas belaj ujedini

Sejfo Šehović: Šampion koji ne zna zakazati

Mirsad Ramić: Inovator iz Prijedora

Kolumne

Bit će nafake

Život nakon korone

Gdje se izgubio Hipokrat

Udar na ekonomiju

Da nam rodi žito

Borba protiv poskupljenja

Azema Terzić: Banovićanka vrijedna svakog poštovanja

Hljeba i igara

Enis Omerović: Svjetski uspjeh

Asim Kurjak: Obraz i struka

Elmir Jahić: Doktor kojem se vjeruje

Podzemlje ne prašta

Fuad Didović: Entuzijasta iz Jajca

Uvijek nas belaj ujedini

Sejfo Šehović: Šampion koji ne zna zakazati

Mirsad Ramić: Inovator iz Prijedora