Britanski bokser Tajson Fjuri (Tyson Fury) na dominantan je način odbranio tron teške kategorije u najprestižnijoj WBC verziji.&nbsp;Na punom Vembliju, pred 94.000 gledalaca, Fjuri je u šestoj rundi aperkatom nokautirao sunarodnjaka Dilijana Vajta (Dillian Whyte) i odbranio titulu prvaka. „Kralj Cigana“ je prije posljednje borbe nagovijestio da bi bokserski meč s Vajtom ujedno mogao značiti i kraj impresivne karijere. No, u samo šest rundi prvak je pokazao da je još neprikosnoven te da će njegovo povlačenje iz ringa predstavljati veliki hendikep za „plemenitu vještinu“.
Tajson Fjuri je rođen 12. avgusta 1988. godine u Mančesteru. Profesionalni debi upisao je u decembru 2008. godine, a do sada je imao 33 profi borbe i zabilježio 32 pobjede, od kojih 23 nakon nokauta protivnika. Ostvario je i jedan remi, onaj protiv Dionteja&nbsp;Vajldera&nbsp;(Deontay Wilder) na startu trilogije njihovog rivalstva...
Nakon posljednje borbe potvrdio je da se radi o vjerovatno posljednjem nastupu, a ukoliko se zaista oprosti, povući će se na vrhuncu, kao WBC-ov prvak svijeta u teškoj kategoriji.

U šestoj rundi aperkatom nokautirao Vajta i odbranio titulu prvaka

Fjuri: U 33 profi borbe zabilježio 32 pobjede

Tajson Fjuri: Nokaut za oproštaj

Otkad je Sebija Izetbegović imenovana za direktoricu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), pod plaštom politike supruga Bakira Izetbegovića i SDA, pod punu kontrolu stavila je tri glavna stuba zdravstva u Kantonu Sarajevo - KCUS, Medicinski fakultet i Ljekarsku komoru. Sve je počelo 2016. godine, kada se prvo obračunala s neistomišljenicima posluživši se različitim metodama, od zastrašivanja do omalovažavanja. Više niko i ne zna broj uglednih stručnjaka koji su napustili KCUS otkad je palica u ruci Sebije Izetbegović. 
S druge strane, radnici koji su velikodušno klimali glavama i srčano aplaudirali na svaku njenu izgovorenu riječ nagrađivani su zbog svoje poslušnosti.
Sve ovo je postignuto kroz širok dijapazon ovlaštenja prve dame u Bošnjaka i širokogrudnost finansijera okupljenih oko SDA. Njen svakako najmoćniji mehanizam je činjenica da su članovi Upravnog odbora KCUS-a njeni poslušnici i kao takvi su podržali sve njene postupke i odluke bez obavljanja onoga zbog čega su tu - nadzora.
Svoje nezakonito djelovanje, kako tvrdi i ministar zdravstva KS Haris Vranić, nastavila je i prilikom posljednjeg imenovanja Upravnog odbora od Vlade FBiH. Zbog svega Vlada KS, koja je jedan od osnivača i koja izdvaja silne pare za ovu ustanovu, pokrenut će tužbu pred nadležnim pravosudnim organima.
Naime, Vlada FBiH, očigledno nakon aminovanja direktorice Izetbegović, imenovala je UO KCUS-a, među kojima je, uime Vlade KS, imenovana samo Lejla Brčić, ali ne i drugi prijedlog Vlade KS Ilma Mehić-Jusufbašić. Inače, Vlada KS trebala bi imati tu svoja dva člana.
Također, više od dva imenovana člana su iz KCUS-a, a u zakonu piše da moraju biti iz reda zdravstvenih radnika. Imenovane su bliske prijateljice direktorice, od kojih dvije nisu zdravstvene radnice. Također je većina imenovanih iz Sarajeva, među kojima je čak njih petero uposleno u KCUS-u.
Na ovaj način nastavljeno je bahaćenje i vladanje silom nad najvećom zdravstvenom ustanovom, a ono što je najgore - ispaštaju pacijenti.

Najmoćniji mehanizam Sebije Izetbegović je činjenica da su članovi Upravnog odbora KCUS-a njeni poslušnici

Sekino jato

Dostojanstveno, hrabro i ponosno, komandant Specijalne jedinice MUP-a RBiH i jedan od heroja odbrane Sarajeva i BiH Dragan Vikić dobio je još jednu bitku. Trajala je duže od svih ratnih, po mnogo čemu bila teža, ali je time ova pobjeda slađa. 

Pokušaji da se baci mrlja na besprijekornu policijsku i oficirsku karijeru nisu uspjeli, a sada neka se sa svojom savješću i vlastitom odgovornošću suočavaju oni koji su u tome učestvovali.
Svi koji iskreno vole Bosnu i Hercegovinu, oni što pamte Vikićevo obraćanje u Skupštini RBiH 1992. godine: "Ja sam Dragan Vikić, komandant Specijalne jedinice MUP-a BiH...", poziv građanima da brane svoju domovinu, ali i oni što su odrastali uz Tifinu pjesmu "Ponesi zastavu", konačno su odahnuli.
Časnoj ulozi Vikića i njegovih specijalaca u odbrani od agresije, iako nije bio potreban, dat je i sudski pečat. S druge strane, razočarani su oni što Vikića nisu uspjeli pobijediti ni u ratu, kad su njegovi specijalci lomili zube zločinačkoj armiji, štitili vitalne objekte, hapsili snajperiste i niške specijalce, ali i oni kojima je smetao i kao heroj, i kao simbol multietničke Bosne i Hercegovine.

Pokušaji da se baci mrlja na besprijekornu policijsku i oficirsku karijeru nisu uspjeli

Dragan Vikić: Heroj bez poraza

Dragan Vikić nije kriv, rekao je jučer državni sudija Zoran Božić obrazlažući presudu kojom je pala teza Tužilaštva BiH da je legendarni komandant odbrane Sarajeva odgovoran za ratne zločine u sarajevskom Velikom parku.

I nije kriv. To je znalo cijelo Sarajevo. Cijela država. Pravosudna zajednica. Ko se imalo razumije u pravo i sudske procese... Od prvog dana mnogo toga nije štimalo. Ali šest dugih godina se čekalo na pravdu.
I svi su znali da Vikić nije ni naredio ni učestvovao u ovom zločinu. Neko jeste, ali on nije. 
Treba biti iskren i reći da je neko ubio vojnike JNA, ali teza da je to znao Vikić, u tome učestvovao i to zataškavao bila je suluda pomisao.

No, bitka da Vikić dokaže nevinost trajala je od 2016. godine. Skoro šest godina u sudnici su svi svjedoci, ne oni instruirani, tvrdili samo jedno - Vikić nije kriv. Vikić je heroj, a ne zločinac.

I vojnički, hrabro, izdržao je sve uvrede, udarce i optužbe. Istina, sve se odrazilo na njegovo zdravlje. Nije to taj isti Dragan…
Samo on i njegova porodica znaju kako je bilo optužiti čovjeka bez kojeg ne bi bilo ni Sarajeva. Čovjeka koji je za ovaj grad dao sve, a na kraju dobio to da bude progonjen.
To je crna mrlja na adresi onih struktura koje su preko Vikića željele sačuvati sebe. Svoje mentore i nalogodavce. Tužilaštvo je ovdje još jednom ispalo i naivno i oholo, uhvatilo se ukoštac da dokaže nešto za što nije imalo ni najmanji dokaz.
Adresa im je poznata. Obavještajna sarajevska hunta. Ona iza svega stoji. I danas, u miru.

Vikić nije kriv. To je znalo cijelo Sarajevo. Cijela država. Pravosudna zajednica. Ko se imalo razumije u pravo i sudske procese

I svi su znali da Vikić nije ni naredio ni učestvovao u ovom zločinu

Pobjeda Sarajeva

Veliki bh. umjetnik Safet Zec u ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz" poslao je važne poruke. On neumorno apelira za spas Počitelja, našeg kulturno-historijskog dragulja koji propada i tone u mrak.

Zec je čovjek sa stavom i šalje veoma jasne političke poruke, upozorava na monstruozne podjele u Bosni i Hercegovini, na dvije škole pod istim krovom, na, kako kaže, aparthejd... Naglašava kako su razlike naše bogatstvo koje malo ko ima, a mi to ne znamo cijeniti. 
Zec je umjetnik svjetskog glasa, može birati gdje će živjeti i stvarati, a on je ovdje, u domovini. Istinski je patriota koji svojim porukama želi boljitak cijeloj zemlji i svim njenim narodima.
Safet Zec&nbsp;rođen je 1943. u Rogatici. Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Sarajevu 1964. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 1969. godine. Priredio je više od 70 samostalnih izložbi u domovini i velikim metropolama širom svijeta. Član je svih značajnih umjetničkih asocijacija u Evropi. Za svoj rad dobio je više od 20 stručnih nagrada i priznanja. Godine 2007. dodijeljen mu je Orden za umjetnost i književnost Republike Francuske, proglašen je vitezom umjetnosti.

Umjetnik svjetskog glasa može birati gdje će živjeti i stvarati, a on je ovdje, u domovini

Safet Zec: Patriota sa stavom

Čuo je jednom jedan ministar "seksi ideje" o vraćanju migranata u njihove zemlje, ali je bio i zadovoljan njihovom potrošnjom u Bosni i Hercegovini, kao nadomjestak za manji broj turista.

Zove se taj ministar Selmo Cikotić i istovremeno je izjavio i da BiH vlada migrantskom krizom. Tu je za njega bio kraj. Sve nakon toga je pusta stihija i prepuštanje stvari igri slučaja.
Malo ko je iznenađen, ali za migrante i evoluciju njihovog boravka u BiH nije bio kraj. Stigao je novi level. Ministar se nije oglasio - vjerovatno i dalje na isti način "vlada situacijom" - ali migranti su sada krenuli u "vatreni turizam".
Koristi se vatreno oružje i samo je pitanje ko je sljedeći nakon što su se između sebe popucali. Slobodni poput ptica na grani, bez ikakvih papira, ljudi tumaraju ulicama Bosne i Hercegovine, i to naoružani.
Iako nikada nije ni bilo, bez obzira na izjave Cikotića, sve ovo što se događa sada, posebno nije ni fensi ni seksi, mada je, sigurno, i dalje ministru drago jer oni troše novac.

Potrošili su ovi posljednje uhapšeni i na oružje i na municiju, ali, kako god, i to je potrošnja, pa ministar može biti zadovoljan.

Svaku šalu nastranu, možda je konačno vrijeme da se uradi nešto konkretno u vezi s kontrolom ljudi koji dolaze u BiH i tu ostaju bez ikakvih dokumenata.
Ministar sigurnosti BiH se jednom prilikom pohvalio da su "uvedena nova tehnička sredstva i organizacijski modeli", ma šta to značilo, ali je jasno da i migranti imaju nova "tehnička sredstva".
Nisu to više tek ljudi s maramicama na raskrsnicama, pa ministrovo prebrojavanje onih koji su u BiH neće riješiti probleme.
Sada je stradao migrant, nadati se da će na tome stati, ali posao ministara i vlasti nije da se nadaju, već da poduzimaju konkretne korake.

Iako nikada nije ni bilo, bez obzira na izjave Cikotića, sve ovo što se događa sada, posebno nije ni fensi ni seksi

Čuo je jednom jedan ministar "seksi ideje"

Vatreni turizam

Mnoge su zgrozili posljednji ramazanski istupi lidera SDA Bakira Izetbegovića. 

Uveliko započinjući predizbornu kampanju, Izetbegović je po političkim skupovima i u programima sebi lojalnih televizija, između ostalog, kritizirao pretjerani karijerizam kod žena i nedovoljno rađanje djece, "neograničenu" sloboda govora, a nije se libio naglasiti da ne brine za Bosnu "dok su džamije pune", dodajući, također, da su vjernici muslimani vezivno tkivo države.
Rekoh, ove ultrakonzervativne poruke u kojima se nereligiozni nemuslimani označavaju kao manje vrijedni i sumnjivi zgrozile su mnoge, ali mnogi ne znače i većinu. Doduše, ljudi s građanskim i liberalnim pogledima možda uistinu čine većinu u civilnom sektoru i medijima, no pitanje je da li njihovi stavovi dominiraju u društvu. 
Uostalom, Izetbegović se ni ne obraća njima, nego upravo onima na koje računa kao na glavno glasačko tijelo, a to su oni što će im srca zatitrati kada čuju da su kičma države.

Nezahvalno je govoriti ko tu dominira, uostalom, ni relevantnih istraživanja o tom pitanju nemamo, ali rezultati izbora barem neumoljivo pokazuju - pobjeđivale su i pobjeđuju uglavnom one opcije koje su, svaka unutar svog naroda, preferirale nacionalistički, konzervativni i izrazito vjerski obojen sistem vrijednosti, što, vjerovatno, mnogo toga govori o većinskom ukusu stanovništva.

A taj ukus sistemski se, doduše prilično tiho, kroji 30 godina. Vladajući nacionalisti su imali daleko bolju logistiku, sav državni aparat na svojoj strani, institucije, školstvo i narativ kreiran po svojoj mjeri.
Generacije odgajane u jugoslavenskom "bratstvu i jedinstvu" i u njemu preferiranom ateizmu devedesetih su uronile u krvavi rat, religijom opijen i inspiriran željom za ostvarivanjem "historijskih" nacionalnih ciljeva. Današnju generaciju odgojio je sistem koji su stvorili upravo oni koji su uime nacionalnih ciljeva i vjerskih pobuda kreirali to krvoproliće devedesetih. Šta mislite, kakav može biti njihov sistem vrijednosti?&nbsp;

Današnju generaciju odgojio je sistem koji su stvorili upravo oni koji su uime nacionalnih ciljeva i vjerskih pobuda kreirali krvoproliće devedesetih

Konzervativna revolucija

Nakon što je pobijedio opaku bolest Afan Habibović (17) iz Visokog odlučio je na njemu svojstven način pomoći djeci čiju je igru, graju i ambicije prekinula bolest.

Želio je biti sportista, bavio se rukometom, u kojem je postizao sjajne rezultate. Međutim, najednom mu je počela ispadati lopta iz ruku i njegovi snovi o sportskoj karijeri su prekinuti. Saznao je da hitno mora na operaciju u Sarajevo, jer mu je dijagnosticiran tumor na mozgu. 
Iako su mu desna ruka i noga bile nepokretne, Afan nije klonuo duhom. Uz pomoć roditelja i prijatelja, uspješno je okončao dvogodišnje liječenje, a za oporavak od silnih hemoterapija je koristio jaja japanske prepelice. Nakon oporavka je odlučio da sam uzgaja prepelice i prodaje jaja. 
Simboličnim donacijama, koje odvaja od svoje skromne zarade, odlučio se odužiti onima koji su bili uz njega u teškim trenucima.

Želio je biti sportista, bavio se rukometom, u kojem je postizao sjajne rezultate

Habibović: Rukometnu karijeru prekinuo tumor

Afan Habibović: Veliki borac

U BiH skoro polovina građana živi na granici ili ispod granice siromaštva, kako su to pokazala nedavna istraživanja nevladinih organizacija. 

Najveći broj radnika, više od 60 posto, jedva dobije plaću višu od 600 KM, a skoro polovina penzionera u FBiH ima najniža primanja, ona od famoznih 382,18 KM. 
Četveročlana porodica je u martu, izračunali su sindikati, samo za minimalne troškove života morala izdvojiti 2.448,46 KM. 
Tako je, već odavno, potpuno jasno da plaće i penzije bh. građana nisu dovoljne ni za podmirivanje najosnovnijih životnih potreba, a kamoli za ljetovanje od nekih sedam dana.

I proteklih godina brojnim građanima je višednevni odmor bio samo san, a mnogima su od odlazaka na more ostala samo sjećanja. Naravno, veliki broj je i onih koji su putovali do Jadrana ili drugdje, ali su za taj ugođaj bili prisiljeni podizati kredite.

No, lani su se, uglavnom, cijene smještaja i usluga držale na nivou od godinu ranije, jer valjalo je pokriti rupe nastale usljed korone, ali sada su s Jadrana stigle ne baš popularne vijesti.
Nova turistička sezona donijela je i nove cijene. Usljed užasne inflacije, poskupljenja svega i svačega i što je, čini se, nezaustavljivo, na moru će ovog ljeta biti sve papreno skupo. Na pravo ljetovanje će samo rijetki. Jer sada se novac posuđuje i krediti se podižu kako bi se preživjelo.
Tužno zvuči i to da mnogima Jadran više nije mjesto odmora, već sezonske zarade.

Ranije se kredit uzimao za višednevni odmor, sada za preživljavanje

I proteklih godina brojnim građanima je višednevni odmor bio samo san

Pusta želja

Reprezentativac Francuske i fudbaler Real Madrida Karim Benzema igra u životnoj formi. 

Nakon što je Real na njegov pogon uspio da se domogne mjesta među četiri najbolje ekipe Evrope - preko moćnog PSG-a i aktuelnog prvaka Čelzija - Benzema je pogotkom protiv Sevilje u samom finišu meča 32. kola doveo „Kraljeve“ na korak do titule u Španiji.
To je Benzemi bio 25. pogodak u ligi, a dodao je još 12 u Ligi prvaka i dva u španskom Superkupu. Francuz je trenutno treći strijelac u historiji Real Madrida (318) i samo mu šest golova nedostaje da se na drugom mjestu izjednači s legendarnim Raulom Gonzalesom (324). 
U kakvoj je formi, ne bi nas čudilo da Benzema već do kraja ove sezone prestigne Raula. U prvenstvu je do kraja ostalo osam utakmica, a Francuz bi trebao odigrati još najmanje dva meča u Ligi prvaka.

Postigao novi gol i primakao Real na korak do titule u Španiji

Karim Benzema: Mašina za golove

Portugalski as Kristijano Ronaldo (Cristiano) bio je junak minule pobjede Mančester junajteda nad Noričom (3:2), kojom se klub s Old Traforda približio Ligi prvaka.

Ronaldo je postigao sva tri gola za svoj tim, u 7., 32. i 76. minuti, čime je došao do jubilarnog, 60. het-trika u karijeri, po čemu je najbolji ikada.
Od toga, 50 je postigao u klupskom, a 10 u reprezentativnom fudbalu. 
Ujedno je oborio rekord po broju uzastopnih sezona (17) u kojima je postizao het-trik.
Kristijano Ronaldo rođen je 5. februara 1985. godine u Madeiri. Karijeru je počeo u Sportingu iz Lisabona, odakle je 2003. prešao u Mančester junajted. S "Crvenim đavolima" je tri puta bio prvak Engleske, a osvojio je i Ligu prvaka. Šest godina kasnije uslijedio je transfer u Real Madrid, s kojim je dva puta bio prvak Španije i četiri puta prvak Evrope. Iz Real Madrida je 2018. godine otišao u Juventus, gdje je, također, osvojio dva naslova prvaka, da bi se ovog ljeta vratio na Old Traford.
Portugalac drži i mnoge individualne rekorde. Odnedavno je strijelac svih vremena (810 golova), najbolji strijelac Lige prvaka (140), a dobitnik je i pet Zlatnih lopti.

Portugalac 60. put u karijeri postigao tri gola na jednoj utakmici

Kristijano Ronaldo: Jubilarni het-trik

Ni 29 godina nije bilo dovoljno, pa ni 290 neće biti da normalan ljudski um shvati naredbodavce i izvršioce zločina nad stanovnicima sela Ahmići kod Viteza. Kakav je to mentalni sklop planirao akciju "48 sati praha i pepela", kakav je prekidač kliknuo u glavama HVO bojovnika pa su tog 16. aprila 1993. ubijali sve što im se našlo pred očima. 

Koliko izvršioce i naredbodavce, s osuđenim zločincem Dariom Kordićem na čelu, koji su i samim nazivom akcije odredili sudbinu jednog sela, podjednako teško je shvatiti i sve one koji šute o zločinu nakon kojeg se počinioci ljudima više ne mogu zvati i lokacijama koje kriju posmrtne ostatke još 15 od ukupno 116 ubijenih. A među žrtvama je, podsjetimo, bilo 11 djece!
Samo stotinjak kilometara dalje, u Trusini kod Konjica, preživjeli Hrvati obilježili su godišnjicu zločina nad 15 civila i sedam pripadnika HVO-a. Napad na Trusinu počeo je samo sat nakon onog na Ahmiće, prema sličnom scenariju i s istom bešćutnošću izvršitelja.

Porodice žrtava iz ova dva sela ujedinila je bol za najdražima, ali i poruke da su nam, osim istine, sjećanja i pravde, potrebni mir, povjerenje i zajednički život. Za razliku od onih koji su rat proveli u bunkerima i daleko od prvih linija, pa se nakon rata dokopali vlasti i profitiraju na podjelama, porodice žrtava pronalaze snagu da pozovu na oprost.

Tako predsjednica Udruženja poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz Konjica Dragica Tomić, uz saučešće porodicama iz Ahmića, poručuje da zločin u Trusini treba biti opomena, da se više nigdje i nikome ne ponovi.
- Mi istinu prenosimo, ali gradimo suživot sa svima koji u miru žive pored nas - poručio je iz Ahmića Mahir ef. Husić.
Bolna prošlost ove zemlje ne može se i ne smije zaboraviti, a zločini se moraju pamtiti kako se nikada ne bi ponovili. Ali iz prošlosti se, izgradnjom nekog novog života, suživota, kako god zvali odnos zasnovan na suosjećanju u boli i zajedničkoj želji da nam djeca žive bolje, mora iskoračiti. Zbog budućnosti BiH i naše mladosti zarobljeni u prošlosti ne smijemo ostati.

Porodice žrtava iz Ahmića i Trusine opominju da se nikada i nikome ništa slično ne smije ponoviti

A među žrtvama je, podsjetimo, bilo 11 djece

Zajednička bol

”Jest ćemo i korijenje ako treba, ali se nećemo odricati suvereniteta.” Ovo su bile čuvene riječi koje su uveliko nadmašile njihovog autora, danas zaboravljenog Crnogorca Branka Kostića, bivšeg člana Predsjedništva SFRJ pred njen raspad i velikog pobornika srpsko-crnogorskog zajedništva u vremenu raspada Jugoslavije.
Njegove riječi doživljavaju se kao svojevrstan lajtmotiv sulude i zločinačke politike Slobodana Miloševića i autodestrukcije u koju je odveo i vlastiti narod. Korijenje je gotovo postalo ono što su građani Srbije u devedesetima morali početi jesti usljed teških sankcija koje su ovoj zemlji nametnute nakon agresije na BiH i Hrvatsku.
Ubrzo se, međutim, ispostavilo da se Srbima ni najmanje ne jede korijenje niti ide u rat. I pored masovne kontrole medija, atmosfere terora i straha, Milošević je do 1996. izgubio Beograd, a do 2000. građani su ga otpuhali s vlasti u cijeloj Srbiji.
Dodik je na vlasti već 16 godina i uveliko je nadmašio Miloševićev staž. Njegova destruktivna politika podaništva prema Rusiji i udara na institucije BiH stavila ga je na listu sankcija SAD, pa i Velike Britanije.
Firmama povezanim s Dodikom otkazuju se poslovi, u RS se počinju obustavljati projekti koje finansira Evropska unija...
Drugim riječima, posljedice Dodikove politike osjetit će ne samo on i njegovo okruženje nego i svi građani RS, koji već sad žive nekim od najbjednijih života u regionu. Daljnja podrška Dodiku za njih će značiti daljnje siromašenje, nesigurnost i besperspektivnost.
Jesu li ljudi u RS zaista spremni da jedu korijenje zarad Dodikovih samoubilačkih avantura koje neće dovesti ni do nezavisnosti RS ni do raspada države, ali sigurno sve nas, a pogotovo one u manjem entitetu vode u glad?
To će oni, već za nekoliko mjeseci, sami morati odlučiti.

Jesu li ljudi u RS zaista spremni  da jedu korijenje zarad Dodikovih  samoubilačkih avantura

Dodik je na vlasti već 16 godina i uveliko je nadmašio Miloševićev staž

Dodikovo korijenje

Ambasada Rusije ponovo prijeti. I usput se cirkusira. U objavi na svom Facebook profilu zaprijetili su "mogućom destabilizacijom" Bosne i Hercegovine "ukoliko pojedini članovi Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira nastave popuštati samovolji Kristijana Šmita (Christian Schmidt)". Ovom objavom ruski ambasador Igor Kalabuhov nam otkriva da je on očito taj koji je spreman na poteze destabilizacije, jer ukoliko Šmit provodi odluke koje nisu po volji ovoj državi, a on na to prijeti mogućom destabilizacijom, ko onda može biti faktor koji proizvodi tu destabilizaciju?
No,&nbsp;destabilizacija je upravo ono što je Rusija ovdje godinama radila. Jer kako se drugačije može nazvati direktna i nedvosmislena podrška ove države Miloradu Dodiku u njegovom udaru na državu i njene institucije, pokušajima jednostranog i vanustavnog preuzimanja njenih nadležnosti, negiranju genocida, svakodnevnom šovinističkom rječniku, vanustavnim referendumima...? 
U PIC-u pak ova država redovno ima izdvojeno mišljenje u odnosu na sve zapadne zemlje. A, ako politička podrška Dodiku i njegovi česti susreti s Putinom i Lavrovom nisu dovoljni, tu je i „materijalno-logistička“ podrška, poput slanja Kozaka ili „Noćnih vukova“ u RS, organizacija koje mnogi sumnjiče za umiješanost u brojne ruske vojne poduhvate.
No, nakon agresije na Ukrajinu EU i zapadni svijet odgovorili su žestoko i ujedinjeno prema Rusiji, čime se upalio alarm da je potrebno i u BiH učiniti nešto po pitanju ruskog utjecaja i njihovih saveznika te trasirati ovu državu ponovo na ubrzan euroatlantski put.
Stoga je razumljiv strah Ambasade Rusije da bi njihov utjecaj mogao biti počišćen kao što su kompletna osoblja mnogih ruskih ambasada u evropskim državama. Ili, možda još bolje, kao što su ruske agresorske trupe iz Kijeva.
A time će i prijetnje Kalabuhova, vjerovatno, postati svakodnevica, iako, kada je Rusija u pitanju, nikada ne treba potcijeniti ni njihovu spremnost da konkretno destabiliziraju.

Razumljiv je njegov strah da bi ruski utjecaj mogao biti počišćen iz BiH

Igor Kalabuhov: Prijeteći Rus

Dok se cijeli svijet raduje proljeću, buđenju prirode i rađanju novog života, malo je pripadnika Armije RBiH kojima april ne vrati sjećanja na početak agresije i razaranje bh. gradova.
Zbog toga je ovo mjesec pomiješanih emocija, bolnih uspomena, ali i ponosa na činjenicu da je narod kojem je bio pripremljen pakao i koji je bio osuđen na nestanak, kako mu je iza skupštinske govornice, prijeteći prstom, najavljivao predsjednik SDS-a Radovan Karadžić, uspio da se odbrani i sačuva svoju državu.
Ratni put Armije RBiH, od grupa mladića u džinsu i patikama koji su branili Sarajevo i ostale gradove do strojeva Petog korpusa nadomak Banje Luke pred kraj rata, bio je težak i bolan, ali častan. Učenici, studenti, radnici preko noći su morali postati vojnici, suočeni sa silom koja je nastojala uništiti jednu međunarodno priznatu državu, pri tome ne prezajući ni od najtežih zločina počinjenih na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, pa i genocida.
Patrioti koji nisu imali ništa osim srce i ogromnu želju da sačuvaju domovinu suprotstavili su se korpusima bivše JNA, dobro naoružanim lokalnim formacijama, dobrovoljačkim jedinicama iz Srbije, Rusije i drugih zemalja. Da, plaćena je visoka cijena, ova zemlja je izgubila mnogo, ali je opstala u okolnostima u kojima joj niko nije davao šansu.
Političar koji je devedesetih prijetio danas je ratni zločinac. Rat je završio prerušen u vidovnjaka, pa danas iz ćelije - a u sličnima su završili i njegovi najbliži saradnici - šalje najbolju opomenu kako uvijek završe kreatori mržnje i zla.
Dok pokušavamo teško breme iz prošlosti spustiti kako bismo mogli nastaviti dalje, dok gledamo političke elite koje su ubile duh jednakosti i svjedočimo njihovoj nesposobnosti da odbranjenu državu naprave boljom i prosperitetnijom, svjedočimo i novim atacima na BiH. Ipak, bez heroja iz devedesetih ova zemlja danas ne bi postojala, pa ni borba, čak ni nada da će jednog dana BiH biti mirnija, bolja i dovoljno široka za sve.&nbsp;

Bez heroja iz devedesetih ova zemlja danas ne bi postojala

Ratni put Armije RBiH bio je težak i bolan, ali častan

Godine ponosa

Nakon što je izbacio Juventus Viljareal je kreirao još jednu senzaciju u Ligi prvaka. Klub iz gradića od 50.000 stanovnika je preko favoriziranog Bajern Minhena prošao u polufinale i ponovio svoj najveći uspjeh iz sezone 2005./’06.
Najveće zasluge za ovaj rezultat idu Unaiju Emeriju (Emery), čovjeku koji nosi epitet najboljeg trenera na svijetu za „male“ klubove.
To je opravdao još u svojoj prvoj sezoni u klubu s El Madrigala (2020./’21.), s kojim je osvojio Evropsku ligu i donio mu prvi trofej u historiji.
Unai Emeri rođen je 3. novembra 1971. godine u Hondaribiji. Da će od njega biti nešto, pokazao je još početkom 2000-ih u Almeriji, koju je prvo uveo u La Ligu, a potom osvojio odlično osmo mjesto. Preko Valensije i Spartaka put ga je doveo do Sevilje, s kojom je kasnije osvojio tri evropske lige. U PSG-u i Arsenalu nije uspio da pokaže koliko zna, a ispostavilo se da je sredina u kojoj ima mir i u kojoj nema velikog pritiska za njega idealna.

Tajson Fjuri: Nokaut za oproštaj

Sekino jato

Dragan Vikić: Heroj bez poraza

Pobjeda Sarajeva

Safet Zec: Patriota sa stavom

Vatreni turizam

Konzervativna revolucija

Afan Habibović: Veliki borac

Pusta želja

Karim Benzema: Mašina za golove

Kristijano Ronaldo: Jubilarni het-trik

Zajednička bol

Dodikovo korijenje

Igor Kalabuhov: Prijeteći Rus

Godine ponosa

Unai Emeri: Tvorac čuda iz provincije

Kolumne

Tajson Fjuri: Nokaut za oproštaj

Sekino jato

Dragan Vikić: Heroj bez poraza

Pobjeda Sarajeva

Safet Zec: Patriota sa stavom

Vatreni turizam

Konzervativna revolucija

Afan Habibović: Veliki borac

Pusta želja

Karim Benzema: Mašina za golove

Kristijano Ronaldo: Jubilarni het-trik

Zajednička bol

Dodikovo korijenje

Igor Kalabuhov: Prijeteći Rus

Godine ponosa

Unai Emeri: Tvorac čuda iz provincije