U jeku sigurnosne i ekonomske krize globalnih razmjera zemlje ovog regiona suočavaju se s deficitom odgovornih, mudrih i budućnosti posvećenih političara. Valjda je to i usud ovog dijela Evrope, jer je Balkan kroz historiju, uz sve nedaće s kojima se svijet suočavao, uvijek imao barem jednu više. Jedna nevolja više danas je, nažalost, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović. 
Kako za Bosnu i Hercegovinu, prema kojoj skoro pa svakodnevno odapinje otrovne strelice, tako i za Hrvatsku, koja se u evropskim okvirima ovakvim predsjednikom i ne može baš pohvaliti. 
Ruska agresija na Ukrajinu mobilizirala je cijeli svijet, a u regionu, posebno na početku suludog rata, rasplamsala stare čežnje za prekrajanjem mapa i nade da će se haos na istoku Evrope moći iskoristiti za takve nakane. 
Političari u BiH, zagledani u Američku ili Rusku ambasadu, svako sa svojim adutima, tražeći podršku s Istoka ili Zapada, nezainteresirani su za bilo kakav dogovor. Građani - suočeni s borbom za puko preživljavanje - dodatno su uplašeni ukupnim ambijentom u kojem je teško naći razloga za optimizam. 
U takvom ambijentu Milanović ponovo dolijeva ulje na vatru, otvoreno se miješajući u unutrašnja pitanja međunarodno priznate BiH i najavljujući podršku stvaranju trećeg entiteta na njenoj teritoriji. 
Svakom izjavom on ide i korak dalje, pa je i stoljećima kasnije počeo izricati presude da su (i) SAD nastale na genocidu!? U njegovom vokabularu analitičari su već, između ostalog, prepoznali i termine nekadašnjih sovjetskih političara, ali mali Putin s Pantovčaka precijenio je vlastitu snagu i poziciju. 
Zna to i dobar dio građana koji su mu svojevremeno dali glas, međunarodnih zvaničnika koji u njegovom liku prepoznaju malog Putina, ali i Bosanci i Hercegovci koji su svjesni da nam s otvaranjem starih rana i sukoba nikada neće biti bolje. Uostalom, građani su već naviknuti na to da ovdašnji političari i ne znaju, i ne mogu bolje, pa ratoborne izjave sa svih strana posmatraju s distance, kao dosadni igrokaz kojem kraja nema.&nbsp;

Političari u BiH, zagledani u Američku ili Rusku ambasadu, svako sa svojim adutima, nezainteresirani su za bilo kakav dogovor

Milanović: Ponovo dolijeva ulje na vatru

Opasne izjave

Na jednoj strani Real Madrid, a na drugoj Mančester siti. Englezi (iako ih je u tom timu najmanje) imali su prednost prve utakmice i vodili do samog finiša i u revanšu u Madridu, a onda su pali i Real je ponovo finalista Lige prvaka. Problematizira se sada taktika Pepa Gvardiole (Guardiola), čiji je tim natjeran da bjesomučno ispucava duge lopte i tako izgubi svoju igru, ali, kada se po strani ostave taktičke zamisli koje su, ruku na srce, Sitiju garantirale prolaz u finale sve do sudijske nadoknade, jasno je da Real i Mančester siti još dugo neće biti na istom nivou.
Kada neki igrač obuče dres Reala, htijenje, harizma, pa i muškost, i sve drugo mu se poveća za desetke postotaka u odnosu na ono što već ima kao vrhunski igrač, jednom je neko rekao. 
To je, jednostavno, u kolektivnom identitetu kluba koji je navikao desetljećima igrati na samom vrhu. Tim Pepa Gvardiole to nema, jer koliko god su dobri i imaju vrlo kvalitetne igrače i trenera, klupski mentalitet i historiju ne možeš kupiti. 
Siti je veliki, osvajat će i dalje trofeje, ali taj zanos igrača, taj značaj bijelog Realovog dresa koji nose uvijek će igračima madridskog kluba dati da su koji tren brži. Nekad ni to neće biti dovoljno za pobjedu, ali Real je Real.
Naravno, Siti nije klub bez tradicije, ali Siti će se još načekati da bude klub „velike tradicije“, kultni klub, a u tom razvoju situacije doživljavat će povremene šokove, baš kakav im je sada priredio Real.
I možda najgore tek dolazi za skupi tim Pepa Gvardiole, jer još jedan kultni klub prijeti. Liverpul je samo na bod zaostatka u prvenstvu, iako je i tu prednost Sitija bila velika, pa bi se moglo desiti da „Građani“ još više stradaju, a tek to bi bio vrhunac tragedije.

Kada neko obuče dres Reala, sve mu se povećava za desetke postotaka

Kolektivni identitet

Izbori u BiH bit će održani 2. oktobra ove godine. Ovo je definitivna odluka koju je CIK objavio jučer. Podsjetimo, mjesecima je izražavana bojazan da li će izbori u našoj zemlji ove godine uopće biti održani, s obzirom na to da su iz HDZ-a BiH i HNS-a otvoreno prijetili da će, u slučaju neusvajanja novog Izbornog zakona, biti spremni blokirati ili bojkotirati izbore te da je Vijeće ministara odbilo odobriti sredstva za održavanje izbora. 
U istom ritmu nastavili su i nakon što je CIK objavio svoju odluku. Božo Ljubić, predsjednik Glavnog vijeća HNS-a, kazao je kako ne postoje uvjeti za održavanje izbora, dok je lider HDZ-a Dragan Čović bio daleko oštriji, poručivši kako ovu odluku CIK-a smatra „izravnom prijetnjom miru i političkoj stabilnosti u BiH“.
Naravno, prethodno je Čović imao nešto drugačiju izjavu, kada je rekao da nema razloga da HDZ ne izađe na izbore.

No, činjenica da su najviši zvaničnici zapadnih sila više puta jasno i nedvosmisleno poručili da izbori moraju biti održani ukazuje na to da se u aktuelnoj geopolitičkoj situaciji hrvatske nacionalne stranke neće usuditi prkositi volji vodećih sila.

Građani BiH će na izborima, prema svemu sudeći, glasati po postojećem Izbornom zakonu. No, kao što je volja i intervencija zapadnih sila bila (i dalje jeste) neophodna da se izbori uopće održe, bit će neophodna i da izbori budu što je moguće pošteniji i transparentniji, posebno uzimajući u obzir masovne krađe kojima smo do sada svjedočili.
Naravno, angažman međunarodne zajednice bit će neophodan i da HDZ provede drugi potencijalni scenarij, sličan onom iz 2018., odnosno da blokira implementaciju izbornih rezultata.
Sama činjenica da će, uprkos svim prijetnjama i pritiscima, izbori na kraju biti održani već je sama po sebi poraz HDZ-a, čije prijetnje i pritisci, potpomognuti iz susjedne Hrvatske, nisu urodili plodom.
No, poraz neće biti potpun sve dok ne budemo živjeli u sistemu u kojem će svaki pokušaj ovih snaga, kao i SNSD-a, da prijetnjama, ucjenama i udarima na državu izdejstvuju svoje političke ciljeve završiti ogromnom štetom po njih same, a da to ne okrzne i državu.
Posljednjih petnaestak godina živjeli smo upravo u suprotnom procesu - država je postajala sve nemoćnija, a oni silniji.

Građani BiH će na izborima, prema svemu sudeći, glasati po postojećem Izbornom zakonu

HDZ-ov poraz

<a href="https://sport.avaz.ba/tag/398/jurgen-klopp">Jirgen Klop (Jurgen Klopp)</a><a href="Jirgen Klop (Jurgen Klopp) još jednom je pokazao zbog čega je jedan od najboljih fudbalskih trenera današnjice."></a><a href="Jirgen Klop (Jurgen Klopp) još jednom je pokazao zbog čega je jedan od najboljih fudbalskih trenera današnjice."></a> još jednom je pokazao zbog čega je jedan od najboljih fudbalskih trenera današnjice. Njemački stručnjak je po treći put za pet godina doveo Liverpul do finala Lige prvaka.
Nakon što je njegov tim gubio na poluvremenu uzvratne utakmice protiv Viljareala 2:0, čime je anulirana njegova prednost iz prvog duela, Klop je u svlačionici uspio probuditi svoje igrače, koji su u nastavku susreta izdominirali i slavili 2:3.
Klopu će ovo biti četvrto finale Lige prvaka, budući da je, osim tri s Liverpulom, jednom to učinio i s Borusijom Dortmund. Tako je ušao u odabrano društvo trenera kojima je to isto uspjelo - Miguelu Munjozu (Real Madrid), Aleksu Fergusonu (Mančester Junajted), Karlu Anćelotiju (Milan i Real Madrid) i Marčelu Lipiju (Juventus).
Jirgen Klop rođen je 16. juna 1967. godine u Štutgartu. Trenerskim poslom počeo se baviti 2001. godine u Majncu, klubu u kojem je kao igrač proveo skoro cijelu karijeru. Sedam godina kasnije preuzeo je Borusiju Dortmund, s kojom je osvojio dva naslova prvaka Njemačke i još tri trofeja. Trener Liverpula je od 2015. godine, a s „Redsima“ je osvojio pet trofeja, uključujući naslov prvaka Engleske 2019./2020. i Ligu prvaka 2018./2019.

Nijemac s četvrtim izborenim finalem Lige prvaka ušao u odabrano društvo trenera

Jirgen Klop: Velikan među velikanima

Zločin je zločin. I ko god da je ubio vojnike u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, treba i mora odgovarati. Ali samo na osnovu činjenica i jasnih dokaza i onoga što su utvrdili pravosudni organi. Sve nasilu, samo kako bi se zadovoljili nečiji politički prohtjevi, mora u startu biti zaustavljeno. A da li će, to je veliko pitanje.
Ono što se, također, mora, nakon 30 godina laži i manipulacija, jeste konačno staviti tačka na tačan broj stradalih vojnika JNA tog 3. maja 1992. godine.
Tačnije, mora se stati ukraj lažljivom režimu iz RS koji već godinama svjesno manipulira i iskrivljuje činjenice o dešavanjima u Dobrovoljačkoj. 
I te laži o stradanjima stotina vojnika traju već 30 godina.
Sarajlije i građani BiH naslušali su se raznih laži o tome da su ubijena najprije 42 vojnika, a da ih je na stotine ranjeno. Kako su godine odmicale, broj se smanjivao, ali su laži ostajale.
Godinama se svjesno iskrivljuju činjenice, zloupotrebljavaju porodice, a obilježavanja u Dobrovoljačkoj koriste za politička prepucavanja.
Isto je bilo i jučer. Boračka udruženja iz RS, potpomognuta ministrom za boračka pitanja, tvrdila su da je u Dobrovoljačkoj ubijeno devet vojnik, a ranjeno 26.
Ne uzimaju se obzir ni istrage ni optužnica Tužilaštva BiH, koje je prije sedam dana optužilo deset osoba.
U optužnici Tužilaštva BiH jasno je navedeno da je ubijeno osam vojnika, a da su ranjena 24.
To izgleda nikoga ne zanima. Režim u RS se vodi očitom izrekom da sto puta ponovljena laž postaje istina.
I snimak Milutina Kukanjca, generala i bivšeg komandanta 2. armijske oblasti JNA&nbsp;u RS, kriju ko zmija noge.
- Činjenica je da je poginulo šest ljudi - rekao je Kukanjac 1994. godine.

Nakon 30 godina manipulacija konačno se mora staviti tačka na tačan broj stradalih vojnika JNA 3. maja 1992.

Delegacija iz RS u bivšoj Dobrovoljačkoj

Prevare i laži!

Ono što je uspjelo Karlu Anćelotiju (Carlo Ancelotti) proteklog vikenda, nikada nikome nije.
Legendarni italijanski stručnjak ispisao je historiju fudbala, postavši prvi trener koji je osvajao titule u pet najjačih evropskih liga.
Nevjerovatan niz zaokružio je s Real Madridom, kojem je donio jubilarni, 35. šampionski naslov u Španiji.
U Italiji je bio prvak s Milanom 2004., u Engleskoj s Čelzijem 2010., u Francuskoj s PSG-om 2013., a u Njemačkoj s Bajernom 2017. godine.
Karlo Anćeloti rođen je 10. juna 1959. godine u Ređiolu. Vodio je brojne velikane, poput Parme, Juventusa, Milana, Čelzija, PSG-a, Real Madrida, Bajern Minhena, Napolija i Evertona.
U bogatoj trenerskoj karijeri, koja traje od 1996. godine, osvojio je 22 trofeja.
Jedan je od samo tri trenera koji su osvajali Ligu prvaka tri puta (dva puta s Milanom i jednom s Real Madridom).

Italijan postao prvi trener koji je osvojio titule u pet najjačih evropskih liga

Karlo Anćeloti: Jedinstveni rekord

Loptu je uzeo Ivica Osim. Štraus s Grbavice sad dribla jednog, drugog, trećeg igrača. I, dragi slušatelji, dok protivnici Osimu ne uzmu loptu, ostavljamo vas da slušate bečke valcere iz našeg studija... Pričalo se da je jednom prilikom u radioprijenosu ovo rekao legendarni komentator Mirko Kamenjašević.

Muzika, vjerovatno, tada nije puštena, jer se, ako se i desilo, radilo tek o maštovitoj opasci komentatora, ali "valcer" Štrausa s Grbavice nije prestajao godinama poslije, kao što će teško i u budućnosti prestati. 
Taj ples kroz glave ljudi, ta moć da opčini ljude, da uvijek bude razborit i na pravoj strani, nije ništa drugo nego do najskladnija muzička ili plesna izvedba.

A znao je to napraviti Ivica Osim iako nikada nije imao cilj da impresionira, a u tome je i ležao najveći mangupluk popularnog Švabe.

Bio je jednostavan, ali itekako ozbiljan i karizmatičan, te je mogao stajati uz rame najvećoj gospodi, ali i običnim radnicima. Mogao je to Ivica Osim, isto kao što je znao sa specifičnim karakterom sarajevske raje, ali i Japanaca.
Mogao je dići nos do neba jer je imao karijeru, novac, rezultate, porodicu, ali nije. Mogao je on to kao niko drugi, ali se uvijek vidio dijelom raje, a raja je znala da među sobom ima nekoga ko se neće rađati baš svakog dana.
Ivica Osim otišao je u 81. godini, ali se bez imalo ustručavanja može reći da je otišao jedan od najvećih sportista koje je naš sport imao. Njegov Željo, njegov grad, njegova BiH i njegov svijet pamtit će da su imali Švabu, a to je svakako velika privilegija.

Mogao je dići nos do neba jer je imao karijeru, novac, rezultate, porodicu, ali nije

Bečki valcer

Nakon pandemijskih i inih višegodišnjih pauza pojedini sindikati&nbsp;prvomajske proslave pomalo stidljivo vraćaju u gradske parkove, gdje će, kako to tradicija nalaže, za Praznik rada građanima i radnicima biti podijeljene porcije&nbsp;graha.

Tako će u zemlji u kojoj skoro polovina građana živi na granici ili ispod granice siromaštva i u kojoj piletina samo što nije postala luksuz prvomajski grah za mnoge biti baš praznik.
I dok će se, eto, u pojedinim gradovima organizirati proslava uz grah i reći nam da sindikalne aktivnosti ipak nisu zamrle, činjenica je da smo zaboravu prepustili Prvi maj i njegovo istinsko značenje. Pravo na pošteni rad i mogućnost života dostojnog čovjeka odavno ne stanuju u BiH.&nbsp;
U ovoj zemlji više od polovine radnika dobije plaću nešto višu od 600 KM. Nije da su se pomirili s tim, ali u toj borbi za veća primanja svjedočimo razjedinjenosti i okretanju radnika jednih protiv drugih, a i sindikalnih organizacija. Živjeti od prosječne plaće u BiH je skoro pa nemoguća misija. Trebalo bi vidjeti koliko je porodica u kojoj su zaposleni punoljetni članovi.&nbsp;

Ništa novo, reklo bi se, kao što nam je odavno postalo svejedno to što iz godine u godinu zemlju napuštaju svi, a najviše mladi, sposobni, perspektivni.

Koga je zabrinulo to što je BiH u posljednjih devet godina napustilo skoro pola miliona ljudi? Samo prošle godine je iz BiH otišlo 170.000 naših sugrađana. Za neke su to možda samo suhoparni brojevi, ali svi oni nose lične priče ispisane političkom situacijom, društvenom nebrigom, stranačkim zapošljavanjem i kadroviranjem...
Svi oni, posebno mladi i perspektivni, odlaze u potragu za boljim životom. Svjesni da ni oni, a ni njihovi očevi i majke ne mogu kvalitetno živjeti od svog rada, a da im se pri tome gaze radnička prava, odlučili su mahnuti takvom životu.
Ili, jednostavno, ne žele životariti pa dočekati penziju od koje je pitanje kada će i koliko će moći kupiti voća, a kada meso za ručak i koliko će puta pojesti grah, uz koji smo tradicionalno i ponosno proslavljali Prvi maj.&nbsp;

Pravo na pošteni rad i mogućnost života dostojnog čovjeka odavno ne stanuju u BiH

U ovoj zemlji više od polovine radnika dobije plaću nešto višu od 600 KM

Prvomajski grah

Sjećate se jedne od najpoznatijih bajki na svijetu "Carevo novo odijelo" pisca Hansa Kristijana Andersena (Christian)?

Ministar saobraćaja Kantona Sarajevo Adnan Šteta očigledno se sjeća pa je građane bh. prijestonice pokušao staviti u isti koš kao naivnog junaka Andersenove bajke kojeg su lažni tkači prevarili i, kako bismo danas rekli, prodali mu maglu. 
Car je na kraju krcatim trgom hodao nag jer ga je bilo sramota priznati da ne vidi nikakvu kreaciju, dok su mu najbliži saradnici, također se srameći, govorili kako ništa ljepše vidjeli nisu.
A i narod okupljen je šutio. Sramota ih i plaše se cara. Dok dijete nije povikalo da je car nag.
Tako Šteta već mjesecima zavlači građane Kantona Sarajevo izgradnjom tramvajskih stajališta, šina, ali i drugih infrastrukturnih projekata u KS. Rokovi su davno probijeni, ali ih on dodatno pomjera. I misli da će svi šutjeti.
Potpisao je ugovor vrijedan 40 miliona KM sa sumnjivom kineskom firmom o obnovi tramvajskih šina. I sakrio ga od javnosti.
I opet, samo građani ispaštaju.&nbsp;

Već mjesecima zavlači građane Kantona Sarajevo izgradnjom tramvajskih stajališta, šina, ali i drugih infrastrukturnih projekata u KS

Adnan Šteta: Štetine ublehe

Zoran Milanović uspio je iskopati novo dno iako smo mislili da nas od njega više ništa ne može iznenaditi. Predsjednik Hrvatske kazao je kako će spriječiti ulazak Finske u NATO sve dok se ne riješi pitanje Izbornog zakona u BiH, odnosno dok se ne dobije zakon po Čovićevoj mjeri. Ova izjava izazvala je šok i nevjericu na međunarodnoj sceni, no, da tu nije u pitanju obično lupetanje kojim se povlađuje radikalno desničarskim snagama i prijeti Bošnjacima, pokazuje ostatak izjave. Naime, Milanović je iskazivao negodovanje što Finska uopće želi biti dio NATO saveza, tvrdeći kako time "pikaju bijesnog medvjeda penkalom u oko". 

Nije to jedina izjava na ovom tragu. Naime, prethodno je Milanović, također, šokirao svojim tvrdnjama da su Ukrajinci "gurnuti" u rat s Rusijom te da Ukrajini svakako nije mjesto u NATO-u. 
Dakle, u trenucima kada čitav civilizirani svijet solidarno stoji uz Ukrajinu i agresorskoj Rusiji nameće žestoke sankcije, Milanović svemu tome udara kontru i smatra da ne treba "čačkati medvjeda". Usto, Milanovićev kabadahijski stil ponašanja i retorika izgledaju kao preslikani od ostalih Putinovih saveznika u Evropi, od Marine le Pen do Milorada Dodika. Šta stoji iza ovoga?

"Ako izgleda kao patka, pliva kao patka i kvače kao patka, onda je, vjerovatno, patka", rekli bi Amerikanci.

Tako i u slučaju Milanovića više nema nikakve sumnje da se radi o još jednom u plejadi političara koje je Kremlj uspio podvaliti na čelo neke države i koji, u skladu sa svojim mogućnostima, obavlja zadatak destabilizacije političkih prilika u Evropi i provođenja ruske agende. A u tom pogledu i Milanovićev destruktivan odnos prema Bosni i Hercegovini treba posmatrati kao dio jedne šire agende i politike koja se vodi ne s Pantovčaka, nego iz Kremlja.
Koja je bila cijena toga - eh, to je ono što ćemo tek saznati.

U slučaju Milanovića više nema nikakve sumnje da se radi o još jednom u plejadi političara koje je Kremlj uspio podvaliti na čelo neke države

Putinov bojovnik

Karim Benzema ponovo je oduševio fudbalski svijet. Francuski napadač postigao je dva gola u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka protiv Mančester sitija, koju je njegov Real Madrid izgubio na Etihadu 4:3.

Upravo ta dva pogotka Benzeme ostavila su Madriđane u igri za finale. 
Posebnu pažnju privukao je njegov drugi gol iz 82. minute, kada je savršeno izvedenom „panenkom“ s bijele tačke savladao Edersona.
Benzema je tako još jednom potvrdio životnu formu, postigavši svoj 14. gol u Ligi prvaka, a ukupno 41 na 41 utakmici ove sezone.
Ujedno je došao do brojke od 85 golova u najjačem evropskom klupskom takmičenju i približio se trećem mjestu vječite liste, koje s golom više drži Robert Levandovski (Lewandowski).
Karim Benzema rođen je 19. decembra 1987. godine u Lionu. Tu je i počeo karijeru, a poslije četiri uzastopne titule prvaka Francuske 2009. godine, u transferu vrijednom 35 miliona eura, preselio se u Real Madrid. S „Kraljevskim klubom“ je osvojio sve što se može osvojiti. Tri puta je bio prvak Španije, četiri puta prvak Evrope, a u karijeri ima ukupno 28 trofeja.

Francuz s dva gola ostavio Madriđane u igri za finale

Karim Benzema: Spasilac Reala

I lično je ovog puta. Vjerujem da ovo ne mislim samo ja i da će ovo reći svi oni koji su barem jednom držali pušku s nekoliko metaka u nekom od sarajevskih naselja dok se na njih obrušavala sila jedne cijele armije koja se nazivala narodnom.

I ne samo oni, nadam se da će sve shvatiti lično oni koji su sa zebnjom u podrumima, dok im se kuće granatiraju, čekali svoje najmilije kako bi se vratili iz neke ulice, možda i Dobrovoljačke.
Lično je iz više razloga, jer na sceni je očigledan pokušaj mijenjanja historijskih fakata vezanih za odbranu Sarajeva, a to se ne smije dozvoliti.
Svako na svoj način, uz potpuno poštivanje pravne države, svi trebamo dići glas. Ovo nije borba za Backovića, Ganića, Švrakića, Bahtu, Alispahića...

Ima tu, među 10 optuženih za navodne zločine u Dobrovoljačkoj i ljudi koji su poslije sami sebe kompromitirali, ali to nikako ne smije biti paravan za dopuštanje da se neko iživljava nad sudbinom onih koji su branili Sarajevo.

Dići glas, jedino preostaje, ali glas treba biti jedinstven i ovog puta ni stranačka ni bilo kakva druga pripadnost nije bitna.
Udara se na temelj, udara se na državu, ali o časnoj borbi protiv fašizma koji se nadvio nad Bosnom i Hercegovinom tih 90-tih godina ne smije se šutjeti.
Nema nikakve dileme šta se zaista događalo u Dobrovoljačkoj, a to potvrđuju i međunarodni sudovi koji su rekli da zločina nije bilo. Kod nas, očigledno, postoje oni koji bi sve to ignorirali, ali nadati se da su se preračunali, da će i te snage, kako su i one koje su godinama ugnjetavale građane Sarajeva, doživjeti poraz.

Udara se na temelj, udara se na državu, ali o časnoj borbi protiv fašizma koji se nadvio nad Bosnom i Hercegovinom 90-tih ne smije se šutjeti

Lično je iz više razloga, jer na sceni je očigledan pokušaj mijenjanja historijskih fakata

Shvatam lično

Zbog nedostatka kvoruma otkazana je sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH na kojoj se trebalo raspravljati o HDZ-ovom prijedlogu izmjena Izbornog zakona. Tradicionalni partner HDZ-a SDA odlučio je bojkotirati ovu sjednicu.

Fijasko s izmjenama Izbornog zakona na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH je bilo lako predvidjeti.
Ove izmjene su se shvatile kao HDZ-ov popis želja, za koji su i oni sami bili svjesni da ne može dobiti potrebnu podršku, a i sam je Dragan Čović na konferenciji za medije, nakon najave da je ova inicijativa puštena u proceduru, rekao da ne očekuje da će proći. 
Cilj puštanja u proceduru ovakvog prijedloga očigledno nije bio da on prođe, nego da se napravi još jedan folklor u kojem su svi koalicioni partneri zadovoljni.

SDA i njen lider Bakir Izetbegović su pokušali da se iskažu kao branioci institucija, HDZ je pokušao predstaviti svom biračkom tijelu da Sarajevo nije spremno na dogovor, a Dodik se, vjerovatno, smješka jer HDZ optužuje SDA za blokadu institucija.

Predstava se nastavlja i danas, za kada je ponovo zakazana sjednica s istom tačkom dnevnog reda, gdje se očekuje isti scenarij pun teških riječi, a onda već sutra imat ćemo normalno funkcioniranje vlasti ove dvije stranke širom lokalnih zajednica, kantona, na nivou entiteta, a kada se budu birala kadrovska rješenja, i na nivou BiH.
Svi sretni, a izmjena Izbornog zakona nema.

Sjednica Doma naroda otkazana, ali koalicioni partneri SDA i HDZ nemaju razloga za brigu

Fijasko s izmjenama Izbornog zakona na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH je bilo lako predvidjeti

Svi sretni, zakona nema

Eto, i <a href="https://avaz.ba/tag/82572/koronavirus">korona</a> je, barem zasad, gotova. Mjere su ukinute, ljudi su jedva dočekali da izađu iz izolacije i "samica" i da krenu "u život". Naravno da su se i pjevači razmilili na sve četiri strane svijeta i krenuli su koncerti. Pune se arene po regionu, Evropi... Svuda, samo ne kod nas, u BiH.

Što se naših dvorana tiče, niko ni habera. Nema čak ni najave za dogledni period. Koncertna djelatnost u bh. prijestonici svela se na sporadične događaje u prostoru Bosanskog kulturnog centra, klubovima...
Kada bi se napravila anketa među građanima, vjerovatno bi ih bilo koji još misle da se u Zetri provodi vakcinacija. 
Bh. pjevači, da se razumijemo, ne sjede u kućama čekajući Godoa. Oni rade, ali van granica BiH. Neka rade, i treba da rade.

I ko je uopće odgovoran za koncertne događaje u Sarajevu? Kod nas niko ni za veće stvari nije odgovaran, a kamoli za ove.

Ljudi iz struke tvrde da je kod nas sto puta teže organizirati koncert u odnosu na druge zemlje regiona. Kažu da su birokratija, papirologija i ostali labirinti teško rješivi.
A troškovi organizacije koncerata mnogo su veći nego u Zagrebu i Beogradu, gdje je PDV na ulaznice 5 odnosno 9 posto. Kod nas je 17 posto.
Što lakše kad može teže, što bismo se mi spominjali po lijepim stvarima, što bismo mi uopće uživali i pjevali…&nbsp;

Insajderi tvrde da je kod nas sto puta teže i skuplje organizirati koncert u odnosu na druge zemlje regiona

Koncertna djelatnost u bh. prijestonici svela se na sporadične događaje

Vakcina protiv muzike

Prema objavi prvih rezultata predsjedničkih izbora u Francuskoj, nakon što je postalo jasno da Evropa neće dobiti još jednog Putina u liku Marin le Pen, odahnuo je cijeli svijet. 

Emanuel Makron (Emmanuel Macron) pobijedio je u drugom krugu utrke koja se u jednom trenutku činila tijesnom i neizvjesnom i postao prvi predsjednik Francuske u posljednjih 20 godina koji je osvojio drugi predsjednički mandat zaredom. 
Većinska Francuska je shvatila kakve bi opasnosti izazvala vlast u rukama desničara i političarke koja je najavljivala istupanje ove zemlje iz EU i NATO-a, a brojne čestitke s najvažnijih adresa u svijetu koje su uslijedile u noći prebrojavanja glasova pokazale su s koliko pažnje su se pratili i koliko su važni bili izbori u Francuskoj.
U prvom obraćanju ispred Ajfelovog tornja u Parizu Makron je kazao da je svjestan da su mnogi glasali za njega kako bi spriječili da desnica dođe na vlast i ova činjenica, uz ranije poruke kako želi ujediniti “sve dijelove političkog spektra” i da vjeruje “u sve Francuze, bez obzira na porijeklo, mišljenja i uvjerenja”, trebala bi stabilizirati i unutrašnje prilike u Francuskoj. 
Posebno u vrijeme kada Francuska, uz SAD, Veliku Britaniju i Njemačku, predstavlja jednu od najvažnijih zemalja na globalnoj sceni u otporu ruskoj agresiji na Ukrajinu, procesima stabilizacije rizičnih regiona i odbrani demokratskih vrijednosti Zapada.&nbsp;

Većinska Francuska je shvatila kakve bi opasnosti izazvala vlast u rukama desničara

Makron: Prvi predsjednik koji je osvojio dva mandata

Emanuel Makron: Pobjeda Evrope

Iako nas naknadna podrhtavanja tla upozoravaju kako još ne možemo biti sigurni da je opasnost prošla, u petak smo doživjeli još jednu prirodnu nesreću i iskustvo pred kojim su svi problemi prije 23 sata i 7 minuta postali manje važni. Nakon potopa i velikih snjegova, rekordnih hladnoća, vrućina, krupnog grada i stravičnih klizišta svjedočili smo još jednoj prirodnoj pojavi koja nam je pokazala koliko smo u suštini bespomoćni, ali i jednaki u situacijama kada se ruke šire prema nebu, a sve želje i molitve stapaju u jednu - da sve što prije prođe i da nam oni koje volimo ostanu živi. 
Ovo su dani kada su sva srca, izuzev malobrojnih kojima lijeka ni pomoći nema - poput izvjesnog fratra iz Čapljine koji se radovao zemljotresu - ujedinjena u bolu zbog gubitka jednog mladog života i solidarnosti s porodicama koje su morale napustiti svoje kuće. 
Zemljotres u Hercegovini dolazi u vrijeme vjerskih praznika, Uskrsa, Vaskrsa, ramazana i predstojećeg Bajrama, pa će vjernici i u ovoj nesreći prepoznati poruku da smo samo prašina u kosmosu.
Suočeni s opasnošću većom od onih koje sami sebi redovno priređujemo, barem nakratko ćemo odbaciti vlastitu oholost i razmisliti zašto je, nakon Neba, evo i Zemlja “progovorila”. Kao i u slučaju poplava, trenutno ćemo zaboraviti razlike, shvatiti da kiše, snjegovi, kao ni zemljotresi ne poznaju granice koje smo iscrtali na geografskim kartama i u vlastitim glavama.
Zemljotres na isti način ruši i bošnjačku kuću u Stocu kao i srpsku i hrvatsku u Berkovićima i Čapljini, posebno kada je građena s istom mukom i siromaštvom, onako kako se jedino i moglo u zemlji u kojoj se pamet, mir i napredak ne zadržavaju dugo. 
Teško je očekivati da ćemo shvatiti lekciju, jer nismo ni one prethodne. A bilo bi dobro kada bismo vidjeli da nam je čovjek jedini vitalni nacionalni interes. Da u nevolji ne dozivamo političare, već spasitelje, civilnu zaštitu, policajce, vatrogasce i da su nam njihov status i oprema važniji od limuzina i luksuza u kabinetima političara.

Opasne izjave

Kolektivni identitet

HDZ-ov poraz

Jirgen Klop: Velikan među velikanima

Prevare i laži!

Karlo Anćeloti: Jedinstveni rekord

Bečki valcer

Prvomajski grah

Adnan Šteta: Štetine ublehe

Putinov bojovnik

Karim Benzema: Spasilac Reala

Shvatam lično

Svi sretni, zakona nema

Vakcina protiv muzike

Emanuel Makron: Pobjeda Evrope

Svi smo isti

Kolumne

Opasne izjave

Kolektivni identitet

HDZ-ov poraz

Jirgen Klop: Velikan među velikanima

Prevare i laži!

Karlo Anćeloti: Jedinstveni rekord

Bečki valcer

Prvomajski grah

Adnan Šteta: Štetine ublehe

Putinov bojovnik

Karim Benzema: Spasilac Reala

Shvatam lično

Svi sretni, zakona nema

Vakcina protiv muzike

Emanuel Makron: Pobjeda Evrope

Svi smo isti