Ajntraht je boljim izvođenjem penala 5:4 (1:1) savladao Rendžers i osvojio ovogodišnje izdanje Evropske lige.
Klubu iz Frankfurta to je prvi evropski trofej poslije 42 godine, a do njega ga je predvodio austrijski stručnjak Oliver Glazner (Glasner).
Pod Glaznerovim vodstvom Ajntraht je do trofeja stigao bez izgubljenog meča. Grupnu fazu okončao je na prvom mjestu ispred Olimpijakosa, Fenerbahčea i Anverpena, te izborio direktan plasman u osminu finala. Tu je bio bolji od Real Betisa, da bi u četvrtfinalu priredio senzaciju i pobjedom na Kamp Nou eliminirao Barcelonu. Posljednja prepreka do finala bio je Vest Hem, koji su, također, uspjeli izbaciti.
Oliver Glazner rođen je 28. avgusta 1974. godine u Šerdingu. Trenerski put počeo je 2012. kao asistent u Salzburgu, a prije Ajntrahta vodio je Rid, LASK i Volfsburg.
Trofej Evropske lige s Ajntrahtom mu je prvi u karijeri.

Donio Ajntrahtu prvi evropski trofej poslije 42 godine

Oliver Glazner: Kruna karijere

Svakodnevno na cestama širom Bosne i Hercegovine dolazi do saobraćajnih nesreća u kojima stradaju djeca, a ima li veće opomene za društvo od činjenice da tim nedužnim bićima u trenutku biva prekinuto djetinjstvo, u najčešćoj mjeri, nemarom i bahatošću pojedinaca koji siju smrt na cestama. Koliko puta do sada smo se ježili gledajući majčine suze, očevu agoniju, slušajući vriske braće i sestara, drugara koji su gledali svoje najdraže pod točkovima automobila, poput nedavnog slučaja na Dobrinji, kada je dječak teško povrijeđen ispred svoje zgrade, ili slučaja Alija Bešića, koji je nastradao vraćajući se iz škole. 
Primjera je puno, a bahatih maloumnika koji divljaju za volanom ne mareći što mogu promijeniti sudbinu jedne porodice - još i više.
Koliko puta do sada smo čuli: „Nikad više da se ne ponovi ovakva tragedija.“ Je li vrijeme, konačno, da se istinski kaže „nikad više“? Je li vrijeme da zaštitimo našu djecu, da im, koliko-toliko, ponudimo neku sigurnost dok se vraćaju iz škola ili se bezbrižno igraju ispred svojih zgrada ili kuća, da ne strahuju da će neki luđak koji divlja za volanom naletjeti na njih?
Nerijetko prekršioci zakona u saobraćaju prođu s mizernim kaznama. Za brzine koje nisu primjerene za autoput, a ne naseljena mjesta, plate 50-ak maraka, ubice bivaju puštene na slobodu, bez obzira na to što su ugasili život jednog djeteta ili majke koja je kući ostavila nejaka čeda...
Umjesto da imamo jake zakone koji se provode u djelo, građani nemaju nikakvu zaštitu, a s povećanjem broja vozila bez adekvatnog razvoja saobraćajne infrastrukture i bez istinske borbe protiv najtežih prekršaja u saobraćaju stepen ugroženosti svih na cesti bit će, nažalost, sve viši.
Jednostavnim poređenjem kaznenih odredbi u BiH i zemljama okruženja i u najbližim zemljama EU može se uočiti da su kazne za iste prekršaje u tim zemljama veće i više od 10 puta za neke prekršaje. Iznosi novčanih kazni za neke najteže prekršaje kod nas su zaista na mizerno niskom nivou. 
Budala za volanom će uvijek biti, ali ova država i društvo konačno moraju poslati odlučne poruke da takvo što nikada više neće biti tolerirano.

Je li vrijeme da ovo društvo zaštiti svoju djecu, da im ponudi neku sigurnost i oštro sankcionira sve divljake za volanom

Dobrinja: Nedavno nesavjesni vozač udario muškarca, a potom i dijete

Dokad više "nikad više"

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH u Vijeću ministara blokirala je izdvajanje sredstava neophodnih za održavanje izbora u oktobru. Time ova stranka nastavlja ispunjavati svoje prijetnje da će učiniti sve što je u njenoj moći da blokira sve što može u našoj zemlji zbog neusvajanja izmjena Izbornog zakona koje bi omogućile dodatnu etničku podjelu i samog glasačkog tijela. Prvenstveno zahvaljujući diplomatskim aktivnostima i naporima HDZ-a iz Hrvatske, Izborni zakon proteklih je mjeseci uspio postati tema i u najvišim krugovima EU. 
Uostalom, promjenu Izbornog zakona za BiH zahtijevaju i presude Evropskog suda za ljudska prava. Ipak, razumijevanje za nečije političke zahtjeve i medijatorstvo s ciljem pronalaska kompromisa među domaćim akterima, s jedne, i stvaranje političkog haosa i konflikta u ionako nestabilnim međunarodnim okolnostima, s druge strane, dvije su posve različite stvari. 
Pismo evropskog komesara Olivera Varheljija (Vahrelyi) ministru finansija Vjekoslavu Bevandi da mora osigurati novac za izbore i jasne poruke zapadnih diplomata da izbori moraju biti održani jasna su poruka HDZ-u i Čoviću koje su to crvene linije koje ne smiju biti prijeđene.

A, ako ijedna stranka ima historijsko iskustvo da joj se udari na državu ne isplate, to je upravo HDZ BiH.

Naime, nije prvi put da ova stranka, uveliko precjenjujući svoju političku moć, poteže za političkim nasiljem ne bi li, preko prijetnji i ucjena, izdejstvovala svoje političke ciljeve.
No, to bi u pravilu završavalo u potpunom debaklu za ovu stranku: od pokušaja izvlačenja “Herceg-Bosne” iz političkog poretka BiH koji je završio nestankom “Herceg-Bosne”, do „Hrvatske samouprave“, koja je završila sa SFOR-ovim tenkovima u Mostaru, Antom Jelavićem u migraciji i Komšićem u Predsjedništvu.
Sudeći po historijskom iskustvu, najnoviji pokušaji blokade države i održavanja izbora ovu stranku bi vrlo lako mogli odvesti u stanje u kojem će žaliti za vremenima kada su im barem, ako ništa, htjeli saslušati pritužbe na Izborni zakon u BiH i sjesti s njima za sto. Nemoj da bude - nismo znali.

Ako ijedna stranka ima historijsko iskustvo da joj se udari na državu ne isplate, to je upravo HDZ BiH

Varheljijevo pismo Bevandi jasna su poruka HDZ-u i Čoviću

Autoagresija HDZ-a

Gdje prestaje logika, počinje Bosna i Hercegovina. U to smo se uvjerili na stotine hiljada puta. No, svaki novi dan donosi i novu nelogičnost. U glavnoj ulozi su opet bh. političari. 
Ovoga puta Milorad Dodik, lider SNSD-a i član Predsjedništva BiH. Rekli bismo, očekivano i ništa novo.
Ne prođe dan a da nas Dodik ne počasti nekom novom izvalom. Neke su itekako opasne, ali pojedine i mimo svake zdrave logike.
Čovjek koji godinama radi šta i kako hoće, zbog čega je završio na američkoj crnoj listi, a zbog secesionističkih odluka i jednostranih poteza sankcionirala ga je i Velika Britanija, zatražio je jučer ostavku Šefika Džaferovića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH?!
Dodik tvrdi da Džaferović krši Ustav BiH?! Nudio je jučer objašnjenje, uvjeravao novinare. Ali sebe je zaboravio... Niko ga nije ustvari ni pitao šta radi Milorad Dodik i kakve interese zastupa u Predsjedništvu. 
On je ustvari zamjerio Džaferoviću zbog njegovog obraćanja pred Vijećem sigurnosti UN-a prošle sedmice, kazavši da za to nije imao odobrenje Predsjedništva te da je iznio lične stavove.
Isti taj Dodik koji unazad 20 godina skoro svaki dan krši Ustav, oduzima nadležnosti od države, blokira institucije mjesecima i isto to predsjedništvo u kojem sjedi i prima plaću.
Isti taj Dodik koji godinama glasa mimo svih odluka članova Predsjedništva, putuje po svijetu, daje izjave iz Beograda o tome da je BiH nemoguća, da su RS potrebne policija i vojska, zvecka oružjem, podržava agresorsku Rusiju i bahato i hinjski tvrdi da on poštuje slovo Dejtona sada smatra da je Džaferović glavni negativac.
Dodiku je ustvari propao plan da se, umjesto Džaferovića, UN-u obrati Zoran Tegeltija, koji je već 15 dana, sa svitom od 11 ljudi, na turneji u Americi.
I baš bi bilo lijepo čuti šta bi to rekao Tegeltija u UN-u, a da je usaglašeni stav BiH.

Čovjek koji godinama radi šta i kako hoće, zbog čega je završio na američkoj crnoj listi, optužio je Džaferovića da krši Ustav BiH

Dodikov ustav

Sve je donedavno izgledalo bajno za Arsenal. Imali su „Topnici“ pristojnu bodovnu zalihu i bili nadomak plasmana u Ligu prvaka, koju su posljednji put igrali u sezoni 2016./17. Ipak, s dva vezana gostujuća poraza, prvo od Totenhema (3:0), a potom od Njukasla (2:0), ispustili su četvrto mjesto i, najvjerovatnije, ponovo ostali bez nastupa u najjelitnijem evropskom klupskom takmičenju.
Neshvatljivo je kako su „Topnici“ pristupili ključnim utakmicama, a najveću krivicu za to snosi svakako njihov trener Mikel Arteta, koji očigledno nije znao na koji način motivirati svoje igrače.
S obzirom na dva boda zaostatka, Arsenal u posljednjem kolu mora pobijediti Everton, a istovremeno će trebati kiks Totenhema, koji gostuje otpisanom Noriču, što se čini kao nemoguće.
Mikel Arteta rođen je 26. marta 1982. godine u San Sebastijanu. Poslije zapažene igračke karijere, koja je svoj vrhunac dosegla u Evertonu i Arsenalu, posvetio se trenerskom poslu, a prvi angažman imao je kao asistent Pepu Gvardioli (Guardiola) na klupi Mančester sitija. Potom je 2019. godine preuzeo Arsenal, s kojim je uspio osvojiti FA kup i Komjuniti šild. Arsenal mu je nedavno produžio ugovor do 2025. i, čini se, napravio ozbiljnu grešku.

Španac s Arsenalom izgubio četvrto mjesto koje vodi u Ligu prvaka

Mikel Arteta: Od heroja do tragičara

Može li čovjek uopće zamisliti strahote i golgote kroz koje su prošli građani Prijedora od 1992. godine ako nije bio dio tog horora? Nositi bijelu traku oko ruke kako bi svojim potencijalnim ubicama i dželatima dao do znanja da „nisi njihov“ i samo brojao minute i sate koji prolaze nadajući se da ćeš dočekati sutra... Znate li koliko njih nije dočekalo to sutra? 3.176. A od toga 102 djece.
Objašnjenja nema, osim onog da su se zvali, molili se i klanjali Bogu drugačije. 
Izvinite, ali nedovoljno. Nedovoljno za sve patnje, muke, boli. 
I godinama, decenijama kasnije slični onima koji su tokom agresije na BiH odlučili da drugi nisu dovoljno dobri nalaze razne načine za provokaciju.

Posljednja u nizu jeste zahtjev za skupom u Prijedoru 31. maja, na isti dan kada se obilježava Dan bijelih traka, kako bi, zamislite, proslavili rođendane vlasnika Pink televizije Željka Mitrovića i premijera Mađarske Viktora Orbana, koji ionako zagovara skoro sve što je protiv naše države.

Ne naroda u njoj, već države.
Znate li koliko to boli preživjele i porodice koje su izgubile svoje najmilije? Ako je odgovor negativan, nadamo se da nikada nećete saznati.
Jer se s tim teško šta može mjeriti.
Toliko prekinutih života zarad ničega. A ne dozvoljavaju ni da se dostojanstveno prisjete onih koji nisu preživjeli. Ratni zločini su izvršeni i to treba glasno i jasno reći. I ponavljati.
Najviše zbog toga kako niko od nas, kako god se zvali, kojem god se Bogu molili i klanjali, ne bi dozvolio da se slično ponovi!

Hoće da slave rođendane Željka Mitrovića i premijera Mađarske Viktora Orbana 31. maja u Prijedoru

Dan bijelih traka obilježava se 31. maja

Bol bijelih traka

Frontmen ukrajinskog benda „Kalush Orchestra“ Oleg Psiuk (Oleh), nakon pobjede na Evroviziji, pozdravio se s djevojkom Oleksandrom prije povratka u domovinu, gdje će se pridružiti ukrajinskoj vojsci na prvoj liniji fronta. 
Emotivna slika oproštaja mladih koji se razdvajaju zbog rata obišla je svijet.
Nakon apela za mir i poziva s evrovizijske scene da se pomogne njegovoj domovini, na koju je Rusija izvršila agresiju, Oleg je uzeo pušku u ruke i tako postao primjer patriote. U slasti pobjede na Evroviziji uživao je dan i otisnuo se u neizvjesnu i po život opasnu budućnost.
Oleg Psiuk, frontmen ukrajinske folk-rep grupe „Kalush Orchestra“, rođen je 16. marta 1994. godine u gradu koji se zove Kaluš. Autor je pobjedničke pjesme "Stefania“, koju je posvetio svojoj majci prije nego što je počeo rat u njegovoj zemlji.
Kada je počela ruska agresija na Ukrajinu, pjesma je dobila puno novih značenja.&nbsp;Iako u pjesmi nema ni riječi o ratu, mnogi su je počeli povezivati s majkom Ukrajinom te su je nazvali himnom odbrambenog rata.

Emotivna slika oproštaja s djevojkom, od koje se razdvaja zbog rata, obišla je svijet

Frontmen ukrajinskog benda „Kalush Orchestra“ Oleg Psiuk

Oleg Psiuk: S Evrovizije u rat

"Državni policajci imaju najniže plaće", "Nemamo ni osiguranje", "Država nas uporno ignorira", "Čuvamo ljude koji nam okreću leđa", "Kako preživjeti od 800 KM", samo su neki od apela koje upućuje Sindikat državne policije.

I tako je već godinama. Kume i mole. Apeliraju, upozoravaju... Vlast se zabavila o svom jadu, ali uz uredna primanja iz udobne fotelje.
Za svoj nerad plaćeni su i previše. Međutim, na primanjima, kada je u pitanju državna policija, pokazali su sav bezobrazluk i nemar. Oglušili se i zaboravili. 
Ni prstom da mrdnu da riješe agoniju ljudi koji godinama nose glavu u torbi. Od pripadnika Državne agencije za istrage i zaštitu, do Granične policije i Direkcije za koordinaciju policijskih tijela… 
Jednom riječju - sramota.

Jer kako drugačije opisati situaciju u kojoj kantonalni policajci imaju dvostruko više plaće od državnih, a federalni skoro trostruko?

Državni mesožderi i uhljebi, budžetlije s debelim novčanicima, s druge strane sve nijemo posmatraju. Uzaludni su i protesti u državi u kojoj granični policajci rade za plaću kasirke u nekom trgovačkom centru.
I dok apeliraju, upozoravaju, vrijeme curi. Ne čudi onda podatak da ih godišnje na desetine napusti službu. Idu dalje, mnogi iz države.
I pametnom dosta. Država treba i mora da se stidi. Bez državne policije ne bi bilo ni države!

Uzaludni su i protesti u državi u kojoj granični policajci rade za plaću kasirke u nekom trgovačkom centru

Ni prstom da mrdnu da riješe agoniju ljudi koji godinama nose glavu u torbi

Sramota!

Nakon dvogodišnje pandemije koronavirusa sektor turizma u BiH, koji je, praktično, bio paraliziran, na dobrom je putu oporavka. 

Pokazuju to i posljednji statistički podaci, prema kojima su turisti u martu ostvarili čak 97,5 posto više posjeta u odnosu na isti mjesec prošle godine.
Iako su turistički radnici na izdisaju pandemije bili skeptični zbog ruske invazije na Ukrajinu, ali i cijena goriva, inflacije i abnormalnog poskupljenja svega i svačega, ipak, u posljednje vrijeme optimizam je kod njih itekako prisutan.
Predsezona je, pokazalo se do sada, imala prilično dobar start, a u strukturi gostiju u svim turističkim mjestima prevladavaju Evropljani.
Sve je više i gostiju iz susjednih zemalja, koji u strukturi noćenja ne zaostaju puno za drugim turistima. Povoljne vremenske prognoze šanse su i za vikend-destinacije domaćih gostiju. Ljudi su se, vjerovatno, zasitili boravka u svojim domovima za vrijeme pandemije i zaželjeli se putovanja.

Buking za sezonu koja je na vratima u našem jedinom gradu na moru Neumu je vrlo dobar jer, vjerovatno, posljednje čega će se ljudi odreći jeste porodični odmor.

Činjenica je da naša zemlja ima šta ponuditi turistima, od fascinantnih prirodnih ljepota, do kulturno-historijskog blaga i da su, nerijetko, brojni naši gradovi i mjesta označavani kao top-destinacije u prestižnim medijima.
Iako su posljednjih godina brojne investicije bile okrenute ka razvoju turizma, ipak, šteta je što se ne vodi dovoljno računa o tome da se turisti sve više okreću aktivnom, avanturističkom turizmu, onom u ruralnim područjima, raznim turističkim aktivnostima u prirodi, ali i što se puževim koracima ulaže u neophodnu infrastrukturu, pogotovo putnu, ali i komunalnu. Također, brojni segmenti koji mogu privući turiste i zadržati ih su neiskorišteni.
&nbsp;Turizam upravo pokazuje kako se, i kad se naglavačke okrene, može među prvima oporaviti.

Posljednje čega će se ljudi odreći jeste odmor

Buking za sezonu koja je na vratima u našem jedinom gradu na moru Neumu je vrlo dobar

Povratak turista

Naida Hota-Muminović, ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, našla se u centru pažnje nakon uvreda koje je na njen račun iznio Stjepan Kljuić, nekadašnji član Predsjedništva Republike BiH.

Kljuić je u svojoj izjavi pokrivenu ministricu nazvao "podbrađenom", što je pokrenulo lavinu reakcija u javnosti i svi su osudili ovakvo neprimjereno izražavanje. No, ministrica je uzvratila dostojanstveno i tako dala pozitivan primjer mnogima.
Hota-Muminović je izrazila veliku zahvalnost svim građanima, udruženjima i grupama koji su joj dali podršku. 
Navela je da Kljuić živi život pod teretom predrasuda, ali da je svakako voljna biti tu za njega, pa čak i kafu popiti s njim. 
Ministrica Naida Hota-Muminović rođena je 1981. godine u Sarajevu. Svoje obrazovanje započela je tokom rata. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i stekla zvanje profesorice engleskog jezika i književnosti. Također, završila je i Pravni fakultet. Udata je i majka dvoje djece. Ona je prva ministrica u BiH s hidžabom.

Dostojanstveno odgovorila na Kljuićeve izjave i tako dala pozitivan primjer mnogima

Hota-Muminović: Prva ministrica u BiH s hidžabom

Naida Hota-Muminović: Teret predrasuda

Derek Šole (Derek Chollet), specijalni savjetnik američkog državnog sekretara Entonija Blinkena (Antony), zahvalio je visokom predstavniku u BiH Kristijanu Šmitu (Christian Schmidt) na izvještaju koji će podnijeti Vijeću sigurnosti UN-a.

- Sjedinjene Američke Države ostaju predane mandatu visokog predstavnika i punoj provedbi Dejtonskog mirovnog sporazuma kako bi osigurale da svi građani BiH imaju priliku za svjetliju budućnost - naveo je Šole.
U srijedu, 11. maja, bit će održana sjednica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o temi Bosne i Hercegovine, na kojoj će Šmit prezentirati izvještaj.
Podsjetimo, u izvještaju Šmita, između ostalog, jasno se naglašava da su Dodikov pokušaj protuustavnog preuzimanja nadležnosti države BiH, huškačka retorika i bliska saradnja s Rusijom ključni politički i sigurnosni problemi BiH.
Na ovaj način SAD, i posebno Bajdenova (Biden) administracija, još jednom potvrđuju prijateljstvo prema Bosni i Hercegovini te da su najvažniji saveznik kojeg naša zemlja ima na međunarodnom planu.
Derek Šole je američki savjetnik za vanjsku politiku i autor koji trenutno služi kao savjetnik Stejt departmenta Sjedinjenih Država. 
Prije toga Šole je bio izvršni potpredsjednik za sigurnosnu i odbrambenu politiku u njemačkom Maršal fondu Sjedinjenih Država. Od 2012. do 2015. Šole je bio pomoćnik ministra odbrane za međunarodnu sigurnost, gdje je upravljao američkom odbrambenom politikom koja je uključivala Evropu, NATO, Bliski istok, Afriku i zapadnu hemisferu.

SAD, i posebno Bajdenova administracija, još jednom potvrđuju prijateljstvo prema Bosni i Hercegovini

Derek Šole: Podrška BiH

Hoćemo evropski put za Bosnu i Hercegovinu, za našu jedinu nam domovinu. Koliko puta smo to čuli proteklih godina, da ne kažemo - decenija? 
I tu smo, gdje smo. 
Ako se i desi da napravimo mikro korak naprijed, neka loša sila nas automatski natjera da napravimo tri koraka unazad. 
Koliko smo samo posjeta imali od dužnosnika Evropske unije… Prije nekoliko dana u posjeti su bila trojica zastupnika Evropskog parlamenta.
I njihova poruka je jasna - BiH je mjesto u EU. A na koji način doći do EU je još jasnije - počnite, pobogu, konkretno raditi na evropskom putu ove dovoljno napaćene države.

Želimo bolje uvjete, budućnost, perspektivu. Želimo je za sebe, za svoje bližnje i za one koji tek dolaze.

Ali to što mi želimo, ne znači mnogo ukoliko oni koji trebaju (čitajte: oni na vlasti) ne počnu raditi ono za šta su i plaćeni.
Kako je bh. glumac Enis Bešlagić nedavno rekao: "Zato smo mi vas izabrali da se dogovorite, mi znamo da se ne možemo dogovoriti."I to je suština svega. Mi, građani, želimo to i nikada neće biti jasno kako oni ne žele, kako oni ne vide da nije poenta samo gledati u sadašnjost, već u budućnost i ono što će ostati našoj djeci i unucima.

Kako je bh. glumac Enis Bešlagić nedavno rekao: "Zato smo mi vas izabrali da se dogovorite, mi znamo da se ne možemo dogovoriti"

Želimo bolje uvjete, budućnost, perspektivu

Počnite, pobogu, raditi

Deveti maj nekad je bio Dan pobjede nad fašizmom, dan u kojem je zatvoreno jedno krvavo poglavlje u ljudskoj historiji, dan u kojem je 1945. godine kapitulirala nacistička Njemačka, poražen Hitlerov režim i definitivno zaustavljeno zlo koje je odnijelo više od 60 miliona žrtava. 

Bio je to dan u kojem se još pokušavalo shvatiti kako se ljudi mogu pretvoriti u zvijeri, graditi logore za druge ljude i pokušavati s lica zemlje izbrisati cijele narode, dok se istovremeno sanjalo o boljem, mirnijem i prosperitetnijem svijetu i obećavalo i klelo: "Nikada više!"Četrdeset i sedam godina kasnije logori su ponovo nikli na tlu Evrope. Samo smo, umjesto o Aušvicu, Buhenvaldu, Bergen-Belsenu, svjedočili o Keratermu, Omarskoj, Trnopolju... 
Princip je bio isti, bodljikave žice također, samo što su plinske komore zamijenjene drugim, jednako strašnim načinima za oduzimanje ljudskih života, pa je nakon holokausta 40-tih svijet svjedočio genocidu u BiH 90-tih. Kao i onom u Ruandi.

I 77 godina kasnije ponovo s nevjericom gledamo razaranja gradova i desetine hiljada žrtava i milione izbjeglica iz Ukrajine. Ljudska vrsta u ovom stoljeću napredovala je samo u kreativnosti kojom se posvetila proizvodnji ubojitijeg naoružanja - pa je proizvela i bombu koja čovjeka pretvori u prah - ali i kreativnosti kojom, s ove distance, pokušava mijenjati historijske činjenice, zločince pretvara u heroje i opravdava novo zlo.

Sve dok svijet počiva na principima sile, a ne razuma, zla, a ne dobra, dok gledamo smrt, suze, logore i razaranja i fašiste za govornicama, fašizam nije pobijeđen. Sve dok nam se ulice zovu po četničkim, ustaškim ili SS oficirima, dok se na trgovima postrojavaju njihovi sljedbenici, dok se suverenim državama osporava pravo na postojanje, a narodima njihov identitet, fašizam je itekako živ.
Evropa se konačno mora suočiti s njim.

I 77 godina kasnije ponovo s nevjericom gledamo razaranja gradova i desetine hiljada žrtava i milione izbjeglica iz Ukrajine

I 77 godina kasnije gledamo milione izbjeglica iz Ukrajine

Zlo nije pobijeđeno

Tenis je dobio novu veliku zvijezdu. To je jasno poslije Mastersa u Madridu, gdje je mladić iz Španije Karlos Alkaraz (Alcaraz) pomeo konkurenciju i potvrdio epitet najvećeg talenta na svijetu.
Još je fascinantniji način na koji je došao do titule, savladavši redom Rafaela Nadala, Novaka Đokovića i Aleksandra Zvereva (Alexander).
Alkaraz je oborio niz rekorda, a postao je prvi igrač koji je na jednom turniru na šljaci pobijedio Đokovića i Nadala.
Karlos Alkaraz rođen je 5. maja 2003. godine u Mursiji. Profesionalac je od 2018., a do sada je osvojio pet turnira, od čega dva Mastersa.
Igrao je pet finala na ATP turnirima i svih pet je osvojio. U tih pet finala ostvario je savršenih 10-0 u setovima.
Trijumfom u Madridu stigao je do šestog mjesta na svijetu, što mu je ranking karijere.
Zovu ga Nadalovim nasljednikom, ali i jedinim pravim nasljednikom "velike trojke".

Mladi Španac u Madridu potvrdio epitet najvećeg teniskog talenta na svijetu

Karlos Alkaraz: Čudo iz Mursije

Bivša zastupnica SDA Samra Ćosović-Hajdarević u aprilu ove godine osuđena je za diskriminaciju nad LGBT osobama. Podsjetimo, Samra je pred Paradu ponosa 2019. napisala jednu izrazito šovinističku poruku, koja asocira na zločinačke prakse - da bi LGBT osobe trebalo "izolirati iz društva".

Da Ćosović-Hajdarević nije tipični primjerak člana SDA i sljedbenika njihovih ideoloških praksi verbalnog nasilništva nad neistomišljenicima, odnosno svima onima koji se ne uklapaju u njihovu konzervativno-islamističku matricu, možda bi bilo ispravno zaključiti da bi ona prva trebala imati senzibilitet za manjine u društvu, s obzirom na to da bi i Ćosović-Hajdarević, kao žena koja nosi hidžab, vrlo lako mogla postati meta raznih ekstremista i šovena koji smatraju da bi nošenje marame trebalo potpuno zabraniti i da takvim osobama nije mjesto u Evropi, odnosno da bi ih trebalo "izolirati iz društva". 
Nisu takvi ispadi rijetkost, neki evropski desničari ih otvoreno zagovaraju kao dio svoje agende.

A upravo će na takvom osnovu Stjepan Kljuić, bivši član Predsjedništva BiH, zbog hidžaba šovenski izvrijeđati kantonalnu ministricu Naidu Hota-Muminović.

Ipak, nije sve tako crno. Mnogi utjecajni pojedinci i političke partije odlučno su osudili Kljuićeve izjave, kao što su prethodno mnogi osudili i izjave Ćosović-Hajdarević. Ima nade za BiH. Principijelno, i prema i jednom i drugom trebamo imati isti odnos, bez obzira na to šta nam je lično svjetonazorski bliže.
Odgovor na sve šovinizme je identičan - slobodno i pristojno društvo! Društvo u kojem uvažavamo jedni druge i poštujemo ljude i njihovo pravo da žive onako kako žele sve dok svojim ponašanjem nikog drugog ne ugrožavaju.
To uopće ne bi trebao biti izazov, nego civilizacijski standard koji slijedimo bez obzira na naše ideološke i svjetonazorske poglede. Kada bismo se tog standarda svi kolektivno počeli pridržavati, kada bismo se upristojili kao ljudi, nema nikakve dileme da bismo živjeli i u mnogo naprednijem i ljepšem društvu.

Odgovor na sve šovinizme je identičan - slobodno i pristojno društvo

Zabrađeni Stjepan

Čitavu buru u bh. javnosti izazvao je psiholog i politički analitičar Srđan Puhalo, koji je doveo u pitanje zvaničan broj od 1.601 ubijenog djeteta tokom opsade Sarajeva. 

U autorskom tekstu Puhalo je ponudio 10.000 KM onom ko dokaže da je zaista ovoliko djece ubijeno tokom rata. 
- Dokažite da je taj broj tačan ili prestanite da manipulišete tim - napisao je Puhalo. 
Naravno, na ovaj komentar uslijedile su brojne reakcije mnogih javnih ličnosti u BiH, ali i roditelja poginule djece, koji su bili zgroženi i užasnuti Puhalovim komentarima. 
U svom autorskom tekstu Puhalo se ni na jednom mjestu nije pozvao na bilo kakvo istraživanje koje se bavi ovim pitanjem. On je naprosto iznio konstataciju da navedena brojka nije tačna, bez dodatnih pojašnjenja, a, da stvar bude gora, na kraju je na svom Twitter profilu označio televizijske voditelje tražeći od njih da ga pozovu u svoje emisije kako bi komentirao navedenu temu. Sve to pokazuje da je primarni cilj Puhala - privlačenje pažnje koja je svrha samoj sebi.
Ako je i od psihologa poznatog po tome da učestalo neupućeno komentira sve moguće teme i miješa se u sve živo - previše je.
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, ali je odrastao u Kalinoviku. Magistrirao je socijalnu psihologiju 2009. godine u Banjoj Luci.&nbsp;

Oliver Glazner: Kruna karijere

Dokad više "nikad više"

Autoagresija HDZ-a

Dodikov ustav

Mikel Arteta: Od heroja do tragičara

Bol bijelih traka

Oleg Psiuk: S Evrovizije u rat

Sramota!

Povratak turista

Naida Hota-Muminović: Teret predrasuda

Derek Šole: Podrška BiH

Počnite, pobogu, raditi

Zlo nije pobijeđeno

Karlos Alkaraz: Čudo iz Mursije

Zabrađeni Stjepan

Srđan Puhalo: Analitička starleta

Kolumne

Oliver Glazner: Kruna karijere

Dokad više "nikad više"

Autoagresija HDZ-a

Dodikov ustav

Mikel Arteta: Od heroja do tragičara

Bol bijelih traka

Oleg Psiuk: S Evrovizije u rat

Sramota!

Povratak turista

Naida Hota-Muminović: Teret predrasuda

Derek Šole: Podrška BiH

Počnite, pobogu, raditi

Zlo nije pobijeđeno

Karlos Alkaraz: Čudo iz Mursije

Zabrađeni Stjepan

Srđan Puhalo: Analitička starleta