Prije nekoliko dana u srednjoj školi u Milićima pretučen je bošnjački dječak na nacionalnoj osnovi. Bošnjački političari na to su reagirali nemoćnim pisanjem saopćenja, no zapravo malo toga mogu učiniti da Bošnjake u manjem entitetu zaista i zaštite. U Zapadnohercegovačkom kantonu jučer je bio neradni dan. Zbog čega? Pa, zbog Dana državnosti susjedne Hrvatske. Oni se ponašaju kao da su dio te države, a ne Bosne i Hercegovine. I niko im ništa ne može.
I dok Bakir Izetbegović izjavljuje da se on za Bosnu ne boji dok god su džamije pune, istina je da Bosne danas jedino i ima na onim teritorijama na kojima možemo vidjeti džamiju, tačnije na otprilike trećini teritorije na kojoj su bile jedinice Armije RBiH. Ostale dvije trećine formalno su u Bosni i Hercegovini, no i dušom i politikom žive u Srbiji odnosno Hrvatskoj. 
Tu ne možete vidjeti bosanska obilježja, bosanski državni duh niti bilo kakvu identifikaciju s državom Bosnom i Hercegovinom.
Porazna je spoznaja da je 1996. više Bosne i Hercegovine bilo i u Banjoj Luci i u zapadnoj Hercegovini, da ne spominjemo srednju Bosnu, nego što je danas ima. Osim SDA, nekoć je i SDP u RS, samostalno, sa Srbinom Slobodanom Popovićem na čelu, uspijevao biti parlamentarna stranka. 
Danas ujedinjena lista svih probosanskih stranaka u RS jedva cenzus prelazi. Nekoć je HDZ u hrvatskim općinama imao snažnu opoziciju, pa čak i probosanske građanske snage u većinski hrvatskim sredinama koje su mu se suprotstavljale.
U posljednjih petnaestak godina SNSD i HDZ su područja kojima su vladali potpuno očistili od bosanske državne idejne supstance i duha. Probosanske snage nisu ništa učinile da to spriječe.
SDA je svoju politiku bazirala na fildžan, područja u kojima su džamije pune, i to samo pod uvjetom da su zaista pune. Građanske bosanske snage i dalje se kunu u multietničku i cjelovitu BiH, ali njihova borba završava na filozofiranju po sarajevskim kafićima i pretplaćenim NGO radionicama. 
Željko Komšić, kao veliki borac za građansku BiH i hrvatski član Predsjedništva, nije izvjesno da je ikada posjetio ijedno većinski hrvatsko mjesto.
Bosna i Hercegovina će opstati kao država, u postojećim granicama. No, granice nam malo vrijede ako u okviru njih nema Bosne.

Granice nam malo vrijede ako u okviru njih nema Bosne

Ubijena Bosna

Dok je cijeli svijet zabrinut zbog mogućih nestašica, a o cijenama hrane da i ne govorimo, magacini u BiH zjape prazni ili ih nikako i nemamo. Skromna primanja većine građana postaju još skromnija pred valom poskupljenja kojima se ne nazire kraj. 
Zbog rata u Ukrajini, blokiranih ukrajinskih luka, inflacije i poremećaja na globalnom tržištu, ali i klimatskih šokova i drugih nevolja, UN je upozorio da će milioni ljudi u Africi zbog gladi biti dovedeni na rub opstanka.
U slučaju BiH, procjene za sada govore da nestašica ne bi trebalo biti, ali da je itekako upitno hoće li oko polovine siromašnog stanovništva biti u mogućnosti da kupi osnovne životne namirnice, da se prehrani i ugrije tokom predstojeće zime. Nakon što je, prema podacima Agencije za statistiku, hrana u BiH za godinu poskupjela za više od 20 posto, a ovakav trend traje iz mjeseca u mjesec, hiljade ljudi već sada su gladne.

Za to vrijeme vlasti u BiH bave se, a i s njima bezuspješno, starim političkim temama, koje ne traže previše rada i napora. Daleko od toga da izbori, Izborni zakon, snovi o secesiji ili trećem entitetu, pa i miješanje Rusije u unutrašnje stvari država regiona ne zaslužuju pažnju, ali suočeni smo s nevoljom nivoa pandemije, s nepogodom u rangu velikih poplava koje su privremeno brisale entitetske crte, s praznim stomacima ljudi kojih će do jeseni i zime biti sve više.

Apsurdno je da svi budžeti u državi bilježe rekordne prihode, a da stotine miliona KM, kroz odluke koje već mjesecima predlažu ekonomski stručnjaci, već nisu usmjerene na subvencioniranje kao pomoć siromašnima, ukidanje i smanjenje nameta privredi i građanima, otkup domaće i nabavku hrane koja nam nedostaje, kako bi se prazna skladišta popunila i nepodnošljiv udar na životni standard građana barem donekle ublažio.
Ušuškani u nezaslužene privilegije, od naroda odrođeni u svoj svijet visokih plaća i drugih beneficija, političari u BiH nisu ni svjesni problema, jer ih cijene ulja, brašna, goriva i ogrjeva ne brinu puno.

Dok je cijeli svijet zabrinut zbog mogućih nestašica, a o cijenama hrane da i ne govorimo, magacini u BiH zjape prazni ili ih nikako i nemamo

U slučaju BiH, procjene za sada govore da nestašica ne bi trebalo biti

Od naroda odrođeni

Pobjedom nad Liverpulom (1:0) u Parizu Real Madrid je osvojio rekordni 14. naslov prvaka Evrope.
Gol odluke postigao je Vinisijus Žunior (Vinicius Junior), ali je najveće zasluge za trijumf "Kraljeva" ponio golman Tibo Kurtoa (Thibaut Courtois).
Čudesni Belgijanac odbranio je sve što je išlo ka njegovom golu, a usput je postao rekorder Lige prvaka s 59 odbrana u jednoj sezoni ovog takmičenja.
Također, s devet odbrana protiv Liverpula, postavio je novi rekord u finalima Lige prvaka.
Tibo Kurtoa rođen je 11. maja 1992. godine u Briju. Karijeru je počeo u Genku, odakle je 2011. prešao u Čelzi. Član Čelzija bio je sedam godina, ali je u međuvremenu tri sezone proveo na posudbi u Atletiko Madridu. Na Santjago Bernabeu stigao je 2018. godine i s Realom do sada osvojio šest trofeja.

Belgijancu pripale najveće zasluge za Realov 14. evropski naslov

Tibo Kurtoa: Heroj Madrida

Legendarni Žoze Murinjo (Jose Mourinho) još jednom je pomjerio granice i opravdao svoj nadimak „Posebni“.
Pobjedom nad Fejnordom (1:0) u Tirani, Portugalac je s Romom osvojio Konferencijsku ligu, evropski trofej koji mu je nedostajao.
U svom petom evropskom finalu osvojio je peti evropski trofej, i to s četiri različita kluba.
Prije Rome Portugalac je evropske trofeje osvajao s Portom, Interom i Mančester junajtedom.
Murinjo je ujedno postao prvi trener u historiji koji je osvojio Ligu prvaka, Kup UEFA/Evropsku ligu i Konferencijsku ligu i tek drugi stručnjak u historiji s pet evropskih “kanti”.
Žoze Murinjo rođen je 26. januara 1963. godine u Setubalu. Trenersku karijeru počeo je 2000. u Benfici, da bi planetarnu slavu doživio nešto kasnije s Portom, koji je vodio do naslova prvaka Evrope. Isti uspjeh ponovio je kasnije s Interom. Vodio je još Čelzi, Real Madrid, Mančester junajted i Totenhem. Tri puta je bio prvak Engleske, dva puta Italije i Portugala, a jednom prvak Španije, osvojivši ukupno 27 trofeja.

S Romom osvojio Konferencijsku ligu,  trofej koji mu je nedostajao

Murinjo: Peti naslov u isto toliko finala

Žoze Murinjo: Kompletirao kolekciju

Memorandum SANU izradila je Srpska akademija nauka i umjetnosti između 1985. i 1986., kao strateški program srpske inteligencije.&nbsp;U tadašnjim društvenim okolnostima ovaj dokument izazvao je duboki društveni potres.
Potpuno napuštajući dotad zvaničnu socijalističku i jugoslavensku matricu, autori memoranduma pisali su iz rigidno nacionalističkih pozicija. Temeljna ideja dokumenta bilo je pozivanje na reorganizaciju jugoslavenske države, tvrdeći da decentralizacija vodi dezintegraciji, da su Srbi diskriminirani te da, što je posebno zlokobno zvučalo, granice Srbije treba prekrojiti tako da uključe sve Srbe u jednu republiku.
Ono što je zlokobno zvučalo, ubrzo će dobiti zločinačku realizaciju pod vodstvom Slobodana Miloševića, koji će razoriti Jugoslaviju i uime stvaranja “velike Srbije” oko 150.000 ljudi otjerati u smrt. Srbija na kraju neće postati veća, nego će ostati i bez Kosova.
Ovih dana Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) izdala je dokument kojim bi „preuređivali BiH“, a, osim insistiranja na osiguravanju Hrvatima da izaberu jednog člana Predsjedništva, što su uobičajeni zahtjevi hrvatske politike, pozivaju i na formiranje trećeg entiteta u BiH.
Podsjetimo da je prethodno HNS, na čijem je čelu Dragan Čović (HDZ), donio zaključak o “teritorijalnoj reorganizaciji BiH”, kojim poziva na formiranje trećeg entiteta, a što je podržao i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.
Naravno, kao ni zloglasni Memorandum SANU, ni posljednje hrvatske nacionalističke nasrtaje na BiH ne treba uzeti olako ili pomisliti da su pozivi na hrvatsku samoorganizaciju, Milanovićeve izjave i dokumenti HAZU spontani i nekoordinirani.
Očigledno je da se nešto kuha i da će prvu priliku i političku slabost biti spremni iskoristiti za prekrajanje BiH. Hoće li i međunarodna zajednica biti spremna na to odlučno odgovoriti i spriječiti svaki pokušaj kao i s „hrvatskom samoupravom“ 2001. godine? I imaju li probosanske stranke i snage plan šta same mogu i trebaju učiniti, u skladu s Ustavom i zakonom, da zaštite teritorijalni integritet i ustavni poredak BiH?
Iskreno se nadam da na ova pitanja postoje spremni odgovori jer vremena za njihovu pripremu sve je manje.

Očigledno je da se nešto kuha i da će prvu priliku i političku slabost biti  spremni iskoristiti za prekrajanje BiH

Milanović: Njegove izjave i dokumenti HAZU nisu spontani

Ćosić iz Hrvatske

Nedavno Vojin Mijatović reče kako zna „dva jako stručna momka“ koja su radila na suzbijanju kibernetičkih opasnosti, ali isto tako priznade da to nije ni približno dovoljno da bi se Bosna i Hercegovina branila od takvih stvari.
Možda ima i koji više stručnjak od dva koja je spomenuo Vojin, ali opet to svakako nije dovoljno. Posljednje dojave o bombama u našoj zemlji svakako se ne mogu podvesti pod kategoriju cyber napada, iako su mnogi, i stručni i nestručni, potrčali da se oglase o tome, ali mogu biti pokazatelj koliko smo se sposobni braniti i od pravih ataka koji se mogu podvesti pod kibernetički rat.
Otvoreno je pitanje koliko je ova država sposobna nositi se s eventualnim računarskim napadima na sisteme poput CIPS-a, Centralne banke, CIK-a ili nekih drugih koji su poput žila kucavica za svako, pa i naše društvo.
Bez obzira na to što će, vjerovatno, svi još jednom konstatirati da smo i na tom planu nejaki, jer jasno je da naša pamet odlazi masovno, ne može se niko oteti dojmu da jednostavno vlasti ni na tom planu nikada nisu ni radile ozbiljno.
Uostalom, koga ovdje brinu stvari koje su za cijeli svijet svetinja, a radi se i o ličnim podacima građana?
Današnjim vlastodršcima potrebniji su stručnjaci za uhođenje novinara, političkih rivala, sudija, tužilaca nego oni koji bi branili državu od ataka hakera. Hoće li se nešto promijeniti, nije teško pretpostaviti. Dok vladaju, oni će štititi poslovne saradnike, ljubavnice i stranačke kolege. Građani nikada i nisu bili na prvom mjestu, pa zašto bi bili i sada?

Dok vladaju, oni će štititi poslovne  saradnike, ljubavnice i stranačke kolege, a narod ih nikada nije ni zanimao

Koliko je ova država sposobna nositi se s eventualnim računarskim napadima

Stranačka kibernetika

Iako je zakoračio u devetu deceniju, Hazim Kukuruzović iz Gradačca uživa u svojoj drugoj mladosti, voli planinariti, trčati, rolati i skijati. Jedan od najstarijih aktivnih trkača u državi do sada je istrčao više od 40 zvaničnih utrka, prošao oko 30 skijaških veleslaloma, osvojio brojne planinske vrhove, a godišnje prepješači u prosjeku oko 2.000 kilometara.
Kaže da ga sport čini sretnim te da je to najbolji antidepresiv, a recept ovog 81-godišnjaka u vremenima kada sve oko nas predstavlja stres čini se savršenim za mnoge od nas. Hazim praktično trči cijeli svoj život, još od djetinjstva, kada je iz rodne Mionice često trčao do škole u Kukuruzovićima, u gimnaziji je igrao rukomet, pobjeđivao na školskim takmičenjima u trčanju, a tokom studija u Beogradu priključio se tamošnjem atletskom klubu.
Sport i atletika ostali su njegova ljubav, uprkos činjenici da je završio Mašinski fakultet i veći dio života proveo u fabrikama motora i mjenjača.
U zdravom tijelu zdrav je i duh, kaže stara latinska, pomalo zaboravljena poslovica, kojoj vrijedi dodati i Hazimove preporuke - trčim jer volim biti zdrav, kad možeš da sjediš, nemoj ležati, kad možeš da hodaš, nemoj sjediti, kad možeš da trčiš - ne hodaj!

Jedan od najstarijih aktivnih trkača u državi

Kukuruzović: Kaže da ga sport čini sretnim

Hazim Kukuruzović: Kad možeš da trčiš

Reprezentativac BiH Rade Krunić osvojio je prvi trofej u svojoj igračkoj karijeri.
Krunić je proteklog vikenda s Milanom postao prvak Italije, nakon što su „Rosoneri“ u susretu posljednjeg kola Serije A u gostima savladali Sasuolo (0:3) i stigli do svoje 19. titule, prve nakon 2011. godine.
Krunić je u minuloj sezoni nastupio na 28 utakmica i upisao jednu asistenciju.
Rade Krunić rođen je 7. oktobra 1993. godine u Foči. Karijeru je počeo u lokalnoj Sutjesci, da bi 2013. godine prešao u Donji Srem. Odatle je godinu kasnije ostvario transfer u italijansku Veronu, ali je ostao na posudbi u srbijanskom klubu. Godinu kasnije uslijedio je povratak u Borac Čačak, a iste godine i potpis za Empoli. S Empolijem je ostvario promociju u Seriju A, a naljeto 2019. godine je u transferu vrijednom 8,6 miliona eura prešao u Milan.
Član reprezentacije BiH je od juna 2016. godine, a za „Zmajeve“ je odigrao 24 utakmice i postigao dva gola.

S Milanom postao prvak Italije

Rade Krunić: Prvi trofej

Ako je iko u ovoj državi, ovakvo nakaradnoj, budžetskoj i uhljepskoj, punoj administracije, neradnika, savjetnika i pomoćnika savjetnika, sekretara i dosekretara, inih šefova i šefića, zaslužio da im se povećaju plaće, onda su to rudari!
Svaki od njih. A nema ih puno. Šačica je još ostala. Puno je onih koji ih gledaju s visine. Šefovi i razni nadređeni. Oni koji kopaju, krvavo zarađuju svoj hljeb, zaslužili su svaki fening. I to davno. Još prije deset godina.
Istina, nije to, aman, neka para, ali 230 maraka, na ovakvom vremenu, znači dosta rudarima koji nose glavu u torbi svaki dan i zarađuju hljeb sa sedam kora.
Pobjeda je to i Sindikata rudnika FBiH, ali i Vlade FBiH i resornog ministra energije, rudarstva i industrije Nermina Džindića, jer će uvećanje dobiti svi uposleni u rudnicima, što je prvi put otkad traju pregovori.
A decenijama traju rudarske borbe za većim pravima i primanjima. Mijenjali su se kolektivni ugovori.

Mijenjali su se direktori, ministri, šefovi. Plaće im nisu povećavali, ali jesu otkaze spremali i uručivali. I to kopačima, rudarima, koji hljeb zarađuju pod zemljom, svakodnevno riskirajući živote.

Tim je ova pobjeda rudara još veća i vjetar u leđa da je njihova borba za prava koja su tražili krajem godine na ulici bila od koristi. Također, njihovo se jedinstvo pokazalo itekako važnim.
Da su odustali od zahtjeva, danas ne bi bio moguć ni novi, bolji kolektivni ugovor. Shvatile su to, konačno, i Vlada i “Elektroprivreda”, jer bez rudara ne bi bilo ni energetskog sektora.
Sada je na redu restrukturiranje rudnika koje nema alternativu, koliko god to bilo bolno za neke jame...

Ako je iko u ovoj državi, ovakvo nakaradnoj, budžetskoj i uhljepskoj, zaslužio da im se povećaju plaće, onda su to rudari

Ako je iko u ovoj državi zaslužio da im se povećaju plaće, onda su to rudari!

Pobjeda rudara

Kandidatura Denisa Bećirovića ima isključivi i jedini cilj oduzeti glasačko tijelo Željku Komšiću i omogućiti da Dragan Čović uđe u Predsjedništvo. Ulazak Dragana Čovića u Predsjedništvo direktno znači i početak nestanka države Bosne i Hercegovine, jer u tom slučaju će Dodik i Čović u Predsjedništvu… Nešto. Sve stranke opozicije vode izdajnici, rade za Čovića i vode BiH u nestanak i haos, a Bošnjake u poziciju Palestinaca. Evropska unija, tj. križari, podržavaju ujedinjenje opozicije jer im je cilj podijeliti BiH i razbiti Bošnjake, koje mrze zato što su muslimani. 

Ako vam sve ovo zvuči kao jedno bezumno, ultrašovinističko, zavjereničko paranoisanje nestabilnog uma, potpuno ste u pravu. No, upravo je naveden presjek fekalnih teorija i tvrdnji koje su SDA botovski kanali direktno, a stranački mediji nešto indirektnije, sručili u bh. javni prostor nakon što su opozicione stranke objavile da će Denis Bećirović biti njihov zajednički kandidat.
Neko razuman bi postavio pitanje: ako već toliko brinu da će HDZ dobiti poziciju u Predsjedništvu, nije li onda logično da se Izetbegović povuče i punu podršku pruži drugom kandidatu SDA Željku Komšiću?

No, razum i civilizirani politički okvir odavno nisu nešto što ima dodirnih tačaka sa SDA. Budući da se nikakvim razumnim argumentima ne može više braniti katastrofalna, kriminalna, ponižavajuća vladavina SDA, ostaje još autokratski manir da se, u stilu Kim Jong-una, fantastičnim imbecilnim teorijama zavjera o izdajnicima, paklenim planovima, unutrašnjim i vanjskim neprijateljima, pokuša utjecati na emocije vjerski i nacionalno ostrašćenog, neobrazovanog dijela bošnjačkog naroda i preko njihovih glasova na vlasti održati kriminalna mašinerija koja je odavno samoj sebi svrha.

Nasreću, bošnjački je narod mnogo inteligentniji nego što to smatraju rukovodioci SDA, čije ludilo vlasti ulazi u posljednju malignu fazu. Što ih prije skine s aparata vlasti, bit će bolje svima. Osim njima samima.

Nasreću, bošnjački je narod mnogo inteligentniji nego što to smatraju rukovodioci SDA, čije ludilo vlasti ulazi u posljednju malignu fazu

Razum i civilizirani politički okvir odavno nisu nešto što ima dodirnih tačaka sa SDA

Zeleno botovsko ludilo

Ovih dana, uoči početka predavanja lista za naredne izbore, veći broj medija bavi se fenomenom političkih papaka, odnosno onima koji su zbog korupcije promijenili stranačke dresove. Među njima, zahvaljujući Face TV-u, u prvi plan izbili su <a href="https://avaz.ba/tag/901/adis-arapovic">Adis</a> i Adisa Arapović.
Nesretni Adis je u polemici u TV duelu s Anisom Krivićem brutalno slagao javnost da njegova supruga navodno nije izabrana u tri nadzorna i upravna odbora, ali su dokumenti koje je objavio SBB pokazali potpuno suprotno. Ne samo da je ona imenovana već je, suprotno zakonu, sakrila prilikom apliciranja svoje ranije izbore u nadzorne odbore, što je krivično djelo.
U želji da se osveti, Arapović je Koaliciji “Država”, kao kukavičije jaje, podvalio navodno zajedničko oglašavanje protiv SBB-a.
Međutim, plan da sakrije obiteljski kriminal nije uspio i za očekivati je reakciju nadležnog tužilaštva.
Inače, Adis Arapović je u SBB došao nakon što mu se tzv. nevladin sektor zahvalio na saradnji. Na listi za Federalni parlament nije uspio da izbori direktan plasman ličnim glasovima, kao ni njegova supruga na državnom nivou. Kasniji rasplet je pokazao da je Arapović nemoralan političar koji je ukrao kompenzacijski mandat od ove stranke.
Još gore, osim mjesečnog iznosa od 7.000 - 8.000 maraka koji stječu političkim djelovanjem bez izbornog legitimiteta, sada se uistinu otvara priča ko su zaista ovo dvoje pompezno najavljivanih novih lica u politici.
Ispostavilo se da se radi o političkom boflu, osobama sklonim političkom i svakom drugom svingeraju, ali i onima koje uglađeni Krivić nije htio javno obrukati na Face TV-u.
Kao što je poznato, Krivić je bio inspektor za visoko obrazovanje u KS i na njegov sto su dolazile prijave protiv onih što su svoje asistente zaključavali u učionicu i probali da ih obljube, ali i onih koji su bili u stanju da stranačke vozače u autu seksualno uznemiravaju dok su na radnom mjestu. Da se ne govori o pokušajima tenderskih pljački preko kumovskih shema, što su spriječili izabrani tadašnji dužnosnici na nivou KS ili višem.
Zato je najgore kada ta vrsta ljudi počinje da dijeli moralne lekcije svim mogućim strankama i liderima, misleći da će se svi uplašiti njihovih perverznosti koje probaju da instaliraju u politički život BiH.

Priča o životu bračnog para Arapović se, izgleda, otvara

Arapović: Kukavičije jaje Koaliciji “Država”

Adis Arapović: Političko-svingerski papci

Sarajevski čarobnjak Dino Merlin ponovo je oborio sve rekorde posjećenosti, ovaj put u Crnoj Gori. U njegovim hitovima uživalo je više od 10.000 ljudi, a prisustvovao je i premijer Crne Gore Dritan Abazović. 

Crnogorskim Barom odjekivali su hitovi najveće regionalne zvijezde, a na sceni mu se pridružila i Sennidah, s kojom je otpjevao duet "Dođi".
Bilo je planirano da građane Crne Gore upravo Dino Merlin i Sennidah uvedu u Novu 2022. godinu, ali je njegov koncert prolongiran zbog tada složene epidemiološke situacije. Koliko se na nastup Dine Merlina čekalo, najbolje govore ove brojke i salve oduševljenja koje fanovi nesebično dijele nakon završetka koncerta.
Ovaj kantautor je krajem marta predstavio videospot za pjesmu "Krive karte", koja je već preslušana više od četiri miliona puta. Novu sezonu otvorio je projektom koji će nesumnjivo obarati rekorde slušanosti.
Dino Merlin uvijek dijeli sjećanja na period kada je sakupljao novac kako bi mogao snimiti pjesme, a jedne prilike je otkrio da je morao godinu i po raditi u trećoj smjeni na kaljenju čelika.
Od prvog samostalnog albuma "Moja bogda sna", koji je snimio 1993. godine, do albuma "Hotel Nacional" iz 2014., nastajali su brojni hitovi koji su Dinu Merlina učinili jednim od najpoznatijih muzičara s ovih prostora. Novi album koji izlazi u septembru ove godine svi s nestrpljenjem očekuju.

U njegovim hitovima uživalo više od 10.000 ljudi, a koncertu prisustvovao i premijer Crne Gore Dritan Abazović

Dino Merlin: Zvijezda koja ne gubi sjaj

Federalni premijer Fadil Novalić jedan je od najpopularnijih bh. političara jer komentari i reakcije na gotovo svako njegovo pojavljivanje u medijima danima odjekuju u javnosti.&nbsp;

U posljednjem istupu premijer je pokušao pojasniti sistem subvencioniranja uvoza električnih automobila, zapetljao se razvrstavajući ih po kategorijama, pa na kraju i sebi i nama skratio muku poentirajući kako će Vlada FBiH subvencionirati uvoz "auta koje ima utičnicu da možete uključiti".
Možda bi u nekoj drugoj galaksiji Novalićev posljednji šou izgledao i simpatično, samo da ne živimo u državi u kojoj je većini stanovnika uvoz električnih automobila na dnu ljestvice prioriteta. Pod udarom inflacije, kojoj niko ne vidi kraj, građani se bukvalno bore za život, tako da ih od automobila s utičnicom, vjerovatno, više zanimaju cijene sadržaja s prosječnom plaćom nedostižne potrošačke korpe.

Premijerov istup bio bi shvaćen kao dobra šala da vrag nije odnio šalu još onog dana kad nas je uvjeravao da ulje nije skuplje, već da ga ove godine možemo kupiti manje. Ili možda i ranije, kada je građanima spočitavao rastrošnost jer puno troše na kafu, cigarete i mobitele, kada nas je uvjeravao da namjerno nismo htjeli "potrčati" da nabavimo vakcine protiv koronavirusa ili kad je tvrdio da smo kupili respiratore koji su "vrh ponude" i koji "snabdijevaju dva pacijenta odjednom".

Novalićeve verbalne vratolomije među najčitanijim su i najgledanijim sadržajima domaćih portala, svojevremeno su privukle i pažnju BBC-a, ali i njemu i nama bilo bi mnogo bolje da je popularnost stekao pravovremenim odlukama i njihovim rezultatima.
Ovako ostaje upamćen kao političar izvan vremena u kojem živimo, kao premijer koji nas, kada je loše, uvjerava da je dobro, kad smo na začelju, tvrdi da smo bolji od drugih, kad se očekuje intervencija iz robnih rezervi, on ih tek popunjava, kad ekonomski stručnjaci insistiraju na smanjenju poreznih opterećenja, predlaže nova, a umjesto pomoći najugroženijima, nudi subvencije na uvoz električnih automobila.
Efekti korisnih odluka njegove vlade, poput blagih povećanja penzija i boračkih naknada, u periodu enormnih poskupljenja isparili su prije nego što su stigli do korisnika.&nbsp;

Možda bi u nekoj drugoj galaksiji Novalićev posljednji šou izgledao i simpatično, samo da ne živimo u državi u kojoj je većini stanovnika uvoz električnih automobila na dnu ljestvice prioriteta

Možda bi u nekoj drugoj galaksiji Novalićev posljednji šou izgledao i simpatično

Auto s utičnicom

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) ponovo se na svjetskoj pozornici legitimira kao jedan od boljih učenika nekadašnjeg britanskog premijera Vinstona Čerčila (Winston Churchill) i političke doktrine koja kaže da “ne postoje naši stalni prijatelji i naši stalni neprijatelji, postoje samo naši stalni interesi”.
Iako ponekad njegovi javni istupi, u kojima koristi nediplomatski rječnik, zvuče previše emotivno i tako dižu adrenalin naciji i njegovim pristalicama, Erdoan je živi primjer državnika i političara koji u konačnici hladno i proračunato isključivo vodi računa o onom za šta on smatra da je vrhunski nacionalni, ekonomski i politički interes države koju vodi.

Aktuelno protivljenje turskog predsjednika da Finska i Švedska postanu nove članice NATO-a, jer, navodno, podržavaju kurdske militante i teroriste, samo je posljednji u nizu primjera kako Erdoan politički trguje i traži najbolju poziciju za Tursku na svjetskoj političkoj pozornici. Zna, naime, Erdoan da će na kraju i zvanični Štokholm i Helsinki biti punopravni članovi zapadne vojne alijanse, zna i da je pozadina ubrzanog prijema strah od potencijalne ruske agresije, zna i da Bajdenova administracija ima moćne mehanizme i “argumente” koje Ankara neće moći dugo ignorirati i koji mogu efikasno utjecati na promjenu njegovog “tvrdog” stava, ali je isto tako svjestan da Putinova surova invazija na Ukrajinu otvara prostor i šansu za Tursku i podešavanje odnosa s Evropom u tursku korist, odnosa koji su u posljednjih petnaestak godina bili turbulentni i puni međusobnog podozrenja.
Slično se Erdoan ponašao i kada je kupovao ruske protuavionske i proturaketne sisteme S-400, bez obzira na to što je turska armija druga najveća u okviru NATO-a i što je takvim manevrom gurnuo prst u oko svojim euroatlantskim saveznicima.
Naravno, ni tada, kao ni sada sa Finskom i Švedskom, nije bio u pitanju nikakav hir, nego želja da se, prije svih Amerikancima, skrene pažnja da Erdoan neće tolerirati navodno američko šurovanje s turskom opozicijom i da Turska ima alternativu ako je neko pokuša gurnuti na marginu svjetskih ekonomskih i političkih tokova.

U biti, riječ je o Erdoanovoj sposobnosti da, kao dobar Čerčilov đak, precizno poreda prioritete, te da u hodu korigira smjerove i stavove, opet se vodeći samo i isključivo interesima. Nažalost, neki Bošnjaci i pojedini njihovi politički lideri i stranke još ne vide tu dominantnu stranu političkog profila Redžepa Tajipa Erdoana i još nas sve okolo uvjeravaju da ova zemlja, Bošnjaci i muslimani u njoj nemaju boljeg i većeg prijatelja.
A pritom se, naprimjer, ne pitaju zašto isti taj Erdoan i ne pomišlja da uvede sankcije Miloradu Dodiku, islamofobu, mrzitelju Bošnjaka i razbijaču države Bosne i Hercegovine, države i naroda kojeg je njemu, Erdoanu, u amanet ostavio rahmetli Alija Izetbegović. I kako to da su, s druge strane, sankcije Dodiku već uvele većinski kršćanske zemlje, poput SAD i Velike Britanije, a uskoro bi mogla i Njemačka.
I o čemu nam, osim o golom interesu, govori podatak da Turska daleko više investira i otvara fabrike u Srbiji, nego, primjerice, u Bosni?
Vrijeme je, dakle, da Bošnjaci skinu ružičaste naočale i realno sagledaju koji su njihovi ključni državni, nacionalni i politički interesi i ko su prijatelji s kojima te interese i ciljeve mogu praktično i po najnižoj cijeni ostvariti.

Daleko je Erdoan, ma koliko njegove riječi nekad diraju naša srca i krijepe našu dušu. Palestinci su to ponajbolje osjetili na svojoj koži. Godinama unazad Erdoanova vlada je zbog izraelske represije verbalno žestoko prijetila vladi u Tel Avivu, obećavala veliku pomoć Palestini, ako bude potrebno, i vojnu zaštitu turske armije, da bi odnedavno počelo, samo za naivne i neupućene, ubrzano ponovno približavanje Ankare i Tel Aviva i otopljavanje tursko-izraelskih odnosa na najvišem nivou. Interes je tako ponovo stavljen ispred svakog drugog osjećaja, jer to je - na kraju krajeva - bit politike.

Vrijeme je, dakle, da Bošnjaci skinu ružičaste turske naočale i realno sagledaju  koji su njihovi ključni državni, nacionalni i politički interesi

Erdoan: Politička trgovina i Čerčilov nauk

Daleko je Erdoan

Sa svakim novim izvještajem koji sadrži podatke koliko smo hiljada tona voća i povrća iz uvoza pojeli u prethodnom periodu i koliko smo za to platili svaki razuman čovjek u ovoj zemlji ne može da s gorčinom ne uzdahne i da se ne upita čemu služe i šta rade desetine općinskih i gradskih službi, kantonalnih i entitetskih ministarstava za poljoprivredu. A s njima i stotine hiljada nas koji, umjesto kod komšije poljoprivrednika, na najbližoj tržnici, u prodavnicama snabdjevenim domaćim voćem i povrćem, kupujemo grah iz Egipta ili paradajz iz Turske.&nbsp;
Nikoga ne čudi što uvozimo ananas ili banane, mada ih, osim iz Ekvadora, kupujemo prepakirane iz Hrvatske i Slovenije, ali da jedemo jabuke iz Poljske, paradajz iz Turske, orahe iz Ukrajine ili suhe gljive iz Kine, e to se već može smatrati prvorazrednom sramotom, glupošću i općom društvenom katastrofom. 
Jer upravo to nam govore podaci Vanjskotrgovinske komore BiH, koja je precizno izračunala da smo za uvoz jabuka i krušaka prošle godine dali blizu 16 miliona KM, nešto više od 16 miliona koštao nas je paradajz iz uvoza, po desetak miliona smo dali za orahe, odnosno lubenice i dinje, 8 za gljive, a za šest i po miliona KM uvezli smo nekakve smrznute mješavine povrća. Ima se, može se.&nbsp;
Svaki dobar domaćin, a ne ministar s pomoćnicima, kabinetima, agencijama i savjetnicima, znao bi na kraju godine sabrati da na uvoz hrane trošimo stotine miliona maraka, koje bismo već na početku naredne mogli usmjeriti u domaću poljoprivredu. Tako bismo smanjili zavisnost od uvoza, milione ostavili kod kuće, imali puna skladišta, obradili zapuštenu zemlju i bili sigurni u kvalitet onog što jedemo. 
Svaki građanin ove zemlje nikada, a pogotovo ne u ovako teškim vremenima, ne bi smio zaboraviti da se samo s proizvodom s oznakom 387 u svojoj potrošačkoj korpi može i ima pravo nadati boljem životu. 
Sve učestaliji komentar u Bosni "Ko nas je kleo, nije dangubio" čini se nekako najprimjerenijim.

Nikoga ne čudi što uvozimo ananas ili banane, mada ih, osim iz Ekvadora, kupujemo prepakirane iz Hrvatske i Slovenije

Banane, osim što uvozimo iz Ekvadora, kupujemo prepakirane iz Hrvatske i Slovenije

Ima se, može se

Dugih 36 godina mostarski Velež čekao je na trofej i dočekao ga u godini kada slavi svoj 100. rođendan.

„Rođeni“ su u četvrtak na zeničkom Bilinom polju, boljim izvođenjem penala (4:3), savladali Sarajevo i osvojili Kup Bosne i Hercegovine, prvi put u svojoj historiji.

Čovjek kojem pripadaju najveće zasluge za taj uspjeh je svakako Feđa Dudić, trener „Rođenih“. Od kada je došao na klupu 2019. godine, Dudić je preporodio klub. U sezoni 2020./2021. postavio je rekord sa 16 utakmica u nizu bez poraza.
Na kraju sezone ostvario je sjajan rezultat, završivši na trećem mjestu, koje je Veležu donijelo plasman u Konferencijsku ligu, prvo evropsko takmičenje poslije 33 godine.
Predvođen Dudićem, Velež je u drugoj rundi kvalifikacija priredio senzaciju, izbacivši grčki AEK, a njegova evropska bajka okončana je u trećem pretkolu, gdje je ispao od švedskog Elfsborga.

Danas je Dudić čovjek s više od 100 utakmica na klupi Veleža. Timu je dao identitet i promijenio prilično gubitnički mentalitet. „Rođeni“ danas igraju lijep i dopadljiv fudbal te izgledaju kao ozbiljna i dobro organizirana ekipa.
Uspio je Dudić, pritom, razviti sjajnu generaciju fudbalera, od kojih većina nije bila ni blizu nivoa na kojem je sada i to je njegova zasluga.
Ova sezona je samo potvrda njegovog sjajnog rada. Evropa je ponovo tu, a s njom i novi, lijepi dani za „Rođene“.

Feđa Dudić rođen je 1. februara 1983. godine u Sarajevu. Kao centralni napadač, imao je respektabilnu igračku karijeru, a najveći trag ostavio je igrajući za Travnik od 2006. do 2010. godine. S Travničanima je u sezoni 2006./2007. izborio promociju u najviši rang, da bi u sezoni 2009./2010. ponio titulu najboljeg strijelca Premijer lige BiH sa 16 postignutih golova.
Ipak, najveći klupski uspjeh ostvario je u Zagrebu, s kojim je bio prvak Hrvatske u sezoni 2001./2002.
Igrao je još za Topolovac, Slobodu, Brotnjo, Sarajevo, Karlovac, Željezničar, Varaždin, GOŠK, Novi Pazar, Slaviju i Zvijezdu Gradačac, u kojoj je 2016. godine okončao karijeru.

Nakon što je okačio kopačke o klin, posvetio se trenerskom poslu, a prvi posao imao je kao asistent na klupi Travnika. Prvi samostalni angažman imao je u GOŠK-u, s kojim je ostvario sjajan rezultat, osvojivši 7. mjesto u sezoni 2017./2018.

„Rođenima“ donio prvi trofej poslije 36 godina

Dudić: Osvajanjem Kupa BiH ispisao historiju mostarskog kluba

Ubijena Bosna

Od naroda odrođeni

Tibo Kurtoa: Heroj Madrida

Žoze Murinjo: Kompletirao kolekciju

Ćosić iz Hrvatske

Stranačka kibernetika

Hazim Kukuruzović: Kad možeš da trčiš

Rade Krunić: Prvi trofej

Pobjeda rudara

Zeleno botovsko ludilo

Adis Arapović: Političko-svingerski papci

Dino Merlin: Zvijezda koja ne gubi sjaj

Auto s utičnicom

Daleko je Erdoan

Ima se, može se

Feđa Dudić: Veležov heroj

Kolumne

Ubijena Bosna

Od naroda odrođeni

Tibo Kurtoa: Heroj Madrida

Žoze Murinjo: Kompletirao kolekciju

Ćosić iz Hrvatske

Stranačka kibernetika

Hazim Kukuruzović: Kad možeš da trčiš

Rade Krunić: Prvi trofej

Pobjeda rudara

Zeleno botovsko ludilo

Adis Arapović: Političko-svingerski papci

Dino Merlin: Zvijezda koja ne gubi sjaj

Auto s utičnicom

Daleko je Erdoan

Ima se, može se

Feđa Dudić: Veležov heroj