U državi koja ni tri decenije poslije nema evidenciju protjeranih koji danas žive od Sidneja do Otave, koja nema ni bazu podataka građana koje su egzistencijalni problemi, nepravda i besperspektivnost otjerali nakon rata, tačan broj stanovnika bez kojih smo zauvijek ostali možemo samo procjenjivati. 

Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije BiH, u posljednjih osam godina BiH je napustilo oko pola miliona ljudi. Demografi procjenjuju da je BiH od 1991. do danas izgubila više od 1,3 miliona stanovnika. I bez zvaničnih podataka iz neke od državnih institucija jasno je da ova zemlja postepeno klizi u rang onih koje, zbog rata, siromaštva ili totalitarizma i represije, imaju brojniju dijasporu od domicilnog stanovništva.

Upozorenja da građani ove zemlje ne odlaze, već bježe, da ne govorimo o odlasku, već egzodusu, da doživljavamo demografsku katastrofu, da nam već nedostaje radne snage i da je vrlo upitno ko će sutra puniti penzione i zdravstvene fondove, do sada su nailazila na muk. Vlasti očigledno nemaju rješenja, ali ni želje da čuju i primijene ona koja im eksperti iz ove oblasti nude na tanjiru.

A tri milijarde KM, koliko bh. dijaspora godišnje šalje u domovinu, itekako popravljaju sumornu sliku socijalnog beznađa. Zato nema reakcija ni na najavu da će Njemačka, zemlja u koju se Bosanci najviše iseljavaju, olakšati režim ulaska u državu, što će izazvati novi val iseljavanja. Za to vrijeme bh. političari zaokupljeni su prebrojavanjem, ponavljanjem sto puta izrečenih predizbornih obećanja, teritorijalnom reorganizacijom, otcjepljenjima, sve do dana kad će ovu zemlju naseliti neko ko će znati da uživa u njenoj ljepoti.

Za to vrijeme bh. političari zaokupljeni su prebrojavanjem, ponavljanjem sto puta izrečenih predizbornih obećanja

U posljednjih osam godina BiH je napustilo oko pola miliona ljudi

Zemlja koja nestaje

Jasno, nedvosmisleno, bez kalkulacija i u važnim danima za region i svijet, a posebno za još ranjivu Bosnu i Hercegovinu, tadašnja britanska ministrica vanjskih poslova govorila je o liderstvu Velike Britanije u davanju podrške BiH. 

Tokom posjete Sarajevu u maju ove godine podsjetila je na genocid u Srebrenici, opsadu glavnog grada, kao događaje nakon kojih je svijet rekao "nikada više", upozorila na opasnost koja dolazi od Rusije i potrebu zaštite mira i stabilnosti u našoj zemlji. Tras je iskazala i jasan stav prema Dodiku i onima koji rade na destabilizaciji te da je budućnost BiH u jačem partnerstvu s NATO-om i državama poput Velike Britanije.&nbsp;
Imenovanjem Tras za premijerku Velike Britanije BiH, ali i zemlje zapadnog Balkana dobile su prijatelja na jednoj od ključnih pozicija u svijetu. S ove adrese najavljen je i novi investicioni paket za zapadni Balkan vrijedan 100 milijardi dolara. Na ovdašnjim je političarima kako će na pruženu ruku prijatelja sada odgovoriti.

Tras je iskazala i jasan stav prema Dodiku i onima koji rade na destabilizaciji zemlje

Liz Tras: Prijateljica BiH

Jedan od junaka velike pobjede košarkaša BiH nad aktuelnim prvakom Slovenijom (93:97) na Eurobasketu bio je naturalizirani američki plejmejker Džon Roberson (John).

Dok je fokus Slovenaca bio na zaustavljanju Jusufa Nurkića i Džanana Muse, Roberson je iskoristio višak prostora i sjajnim šuterskim izdanjem prelomio utakmicu u našu korist.
Meč je završio kao naš najefikasniji igrač s 23 postignuta koša, uz čak sedam ubačenih trojki.
Džon Roberson rođen je 28. oktobra 1988. godine u Kanzasu. Košarku je počeo igrati u Pleno srednjoj školi, nastavio na Teksas Teh univerzitetu, dok je profesionalni igrački put počeo 2011. u Zlatorogu.
U karijeri je promijenio 14 klubova. S ASVEL-om je 2017. bio prvak Francuske, a najduži period proveo je u švedskim Sedertelje Kingsima, čiji je dres nosio u dva navrata (2012.-2014., 2014.-2015.), a gdje je sarađivao s bivšim bh. selektorom Vedranom Bosnićem.
Na Bosnićevu inicijativu je i došao u naš državni tim, za koji je debitirao u novembru 2020. u utakmici protiv Bugarske.
Trenutno je član turske Manise.

Naturalizirani američki košarkaš predvodio "Zmajeve" u velikoj pobjedi nad Slovenijom

Džon Roberson: Junak iz sjene

U domovima širom Bosne i Hercegovine u nedjelju navečer se plakalo. Ali ovog puta od sreće zbog spektakularne pobjede <a href="https://avaz.ba/tag/3654/kosarkaska-reprezentacija-bih">košarkaške reprezentacije naše zemlje</a> nad Slovenijom, koja je aktuelni prvak Evrope.

I srce nam je bilo kao planina i bili smo ponosni, jer mi smo iz te zemlje o kojoj je, zahvaljujući košarkaškim junacima, te večeri brujala cijela Evropa. I kako je lijepo bilo biti iz zemlje pobjednika, iz zemlje velemajstora i boraca. Da, da...
I zašto onda pristajemo na ono što nam serviraju političke i nacionalističke elite – da budemo iz zemlje iz koje ljudi bježe ne osvrćući se, iz zemlje korupcije, lažnih diploma, iz najsiromašnije zemlje Evrope, zemlje u kojoj nas zavađaju da bi lakše podijelili plijen, zemlje u kojoj u 21. stoljeću egzistiraju dvije škole pod jednim krovom, iz zemlje koja ne da novac našim sportistima…?
Da, mi na sve to pristajemo! Šutke odobravamo, na sve to gledamo kao da se dešava hiljadama kilometara daleko od nas, kao da svi zajedno nismo na rubu ponora.

A tako nam malo za sreću treba. Dok se Kelnom orilo "Bosnom behar probeharao", Izborni zakon, političari, njihova prepucavanja, sve je palo ne u drugi, nego u peti plan. Bili smo opet oni Bosanci i Hercegovci kao prije nego što su nas ovi na vlasti ubili u pojam i od nas napravili najjadnije ljude u Evropi. A Musa, Nurkić i drugovi su pokazali da mi to ipak nismo.

Želimo li biti iz zemlje pobjednika – Muse, Nurkića i drugova, ili iz najjadnije zemlje u Evropi? Do nas je.

Želimo li biti iz zemlje pobjednika – Muse, Nurkića i drugova, ili iz najjadnije zemlje u Evropi, koja ne da novac svojim sportistima

Dok se Kelnom orilo "Bosnom behar probeharao", Izborni zakon, političari, njihova prepucavanja, sve je palo ne u drugi, nego u peti plan

Bosanski behar

Izbori u oktobru umnogome će biti historijska prekretnica za BiH, ali prije svega Bošnjake. Ukoliko bi SDA ove izbore nekako uspjela preživjeti na vlasti, sudbina Bošnjaka kao naroda bila bi krajnje tmurna, tužna i svakako neizvjesna. 

Ova stranka vlada 30 godina i u te tri decenije Bošnjaci su imali priliku da žive u jednom od najkorumpiranijih, najnefunkcionalnijih i najnepravednijih sistema u Evropi, ali i da postanu jedan od najsiromašnijih i najneobrazovanijih naroda. 
Naravno, "zelene" pristalice bi na ovu činjenicu prstom uperile na srpske i hrvatske iredentističke sabotere, no, ako pogledamo stanje u većinski bošnjačkim općinama i kantonima, u koje nije dopirala ruka ni Dodika i Čovića, ni Zagreba ni Beograda, vidjet ćemo da su korupcija, siromaštvo i primitivizam odlike većine njih. 
Ipak, ako se 30 godina moglo nekako i živjeti s takvom korumpiranom elitom na čelu, pitanje je hoće li se moći preživjeti. Korupcija je bolest, a svaki bolesni organizam, ako se ne liječi, u jednom trenutku dolazi u stadij poslije kojeg mu više spasa nema. A SDA je, čini se, upravo u takvom stadiju.

U vanjskim poslovima svoj kriminal pred zapadnim silama, koje su odlučile da ga malo "počiste", pokušavaju spasiti tako što kompletan narod nastoje okrenuti protiv Zapada kao tobožnjeg neprijatelja i mrzitelja muslimana. Svoj nepotizam, rukovodeće pozicije svojih supruga i jarana, brane kupovinom diploma i sječom svih kadrova koji taj nepotizam ugrožavaju. Kritičare kažnjavaju slanjem armija prijetećih botova, a "neposlušne" medije ukidanjem njihovih signala na servisima svojih stranačkih telekoma ili utjerivanjem drakonskih kazni putem korumpiranog pravosuđa.

Ako SDA preživi, preživjet će do grla korumpirana i nedjelima međuzavisna halka koja će do kraja devastirati institucije, društvo očistiti od nepodobnih, okrenuti ga ka korumpiranim autokratima na Istoku, a (pre)ostalo stanovništvo držati u stadiju siromašnih i zaglupljenih podanika koji previše ne razmišljaju, a još manje pitaju.
Poraz SDA, s druge strane, nije spas, ali jeste mogući početak otklanjanja bolesti.

Uklanjanje SDA nije spas, ali jeste mogući početak otklanjanja bolesti

Ova stranka vlada 30 godina i u te tri decenije Bošnjaci su imali priliku da žive u jednom od najkorumpiranijih, najnefunkcionalnijih i najnepravednijih sistema u Evropi

Ili SDA ili BiH

Pjevač Dženan Lončarević (47) nedavno je objavio spot za svoju novu pjesmu "Ako sutra me nema", koja je nastala kao plod saradnje sa Sergejem Ćetkovićem.
Lončarević je osnovnu i srednju školu završio je u Prijepolju, gdje se počeo zanimati za muziku i sviranje gitare.&nbsp;Na festivalu Feras 05, s pjesmom "Da si tu", ulazi u superfinale i osvaja nagradu kao najbolji debitant. Pjevačku reputaciju stjecao je svirajući u Prijepolju, Novom Pazaru, Užicu, Sjenici, da bi se 2006. pojavio u Beogradu. Triput je učestvovao na Budvanskom festivalu, a na prvom učešću dobio je nagradu za "mediteranski zvuk" za pjesmu "Ti amo, Angela".Ime i prezime:&nbsp;Dženan Lončarević.
Datum i mjesto rođenja: 10. april 1975., Prijepolje.
Šta prvo uradite kad se probudite: Popijem čaj ili neki detoks, onda doručak.

<h2>Najdraža pjesma mu je "Nikome ni reč"</h2>

Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Nije mi strano da se bavim nekim drugim poslovima, ali sam odabrao pravi put.

Šta Vam je bio prvi posao u životu: Prve pare zaradio sam pjevajući u kafiću.
Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Gitara.
Najdraža pjesma: “Nikome ni reč”.
Šta gledate na televiziji: Dobar film i historijske dokumentarce.
Šta Vas nervira: Neprofesionalnost i kašnjenje.
Najdraži grad: Sarajevo i Prijepolje.
Najbolji poklon koji ste dobili: Gitara.
Čega se plašite: Visine, mraka i da ostanem sam.
S kim najradije pijete kafu: S drugarima.

Omiljena društvena mreža: Nema je.

Najdraža boja: Plava.
Ko Vam je uzor: Josip Broz Tito.
Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Vratio bih sve unazad nekih 30 godina. Bilo bi svima mnogo bolje.
Najdraži pisac: Branko Radićević.
Omiljeni muzičar ili bend: Erin Mur (Moore).
Posljednja knjiga koju ste pročitali: “Lovac na zmajeve”.
Tim za koji navijate: Ne navijam.
Omiljena narodna izreka: Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada.
Koje pitanje najviše mrzite: Sve što se tiče privatnog života.
Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Izet Fazlinović.
Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Sve što sam htio, posjetio sam.

Jedan od najpopularnijih pjevača današnjice na pusti otok ponio bi gitaru

Dženan Lončarević: Uzor mi je Josip Broz Tito

Srčana oboljenja su među vodećim uzrocima smrti u svijetu, pa i kod nas, a, prema statističkim podacima koji se već duže vrijeme ne mijenjaju, u BiH zbog bolesti srca svakih sat vremena jedan ljudski život se gasi. Zbog toga nevjerovatno zvuči podatak da više od 2,1 milion <a href="https://avaz.ba/tag/779/bih">stanovnika FBiH</a> liječi samo <a href="https://avaz.ba/tag/46958/kardiolog">50 kardiologa</a>. Radi se o podacima iz prošle godine, a, sudeći po općoj situaciji u državi, temama koje dominiraju u javnom prostoru, onome što su prioriteti za vlast, logičnim se čini zaključak da ih je danas manje. I ljekara i stanovnika koji glavom bez obzira bježe od šizofrenog ambijenta u kojem golim okom vidimo da tonemo i nestajemo, dok nas uvjeravaju da nam je dobro i da napredujemo.
Godinama već svjedočimo trendu ubrzanog odlaska stanovništva te da su na čelu kolone nezadovoljnih, koji u Evropi i širom svijeta traže svoje mjesto pod suncem, upravo zdravstveni radnici. 
Čujemo i najave da će za njima i značajan broj studenata medicine, čim završe studij u BiH. Nezadovoljni zbog mračne perspektive, materijalnog, ali i svakog drugog statusa u koji su ih doveli oni što su za sve ove godine samo o vlastitom statusu iskreno brinuli i na njemu marljivo radili. 
Jasno je da privilegije u kojima uživaju ne žele podijeliti s ljekarima niti bilo kim drugim, moglo je biti drugačije, ali ovakva kakva jeste, BiH danas ne može parirati Njemačkoj ili Kataru, gdje već rade i prema kojima se spremaju bh. zdravstveni stručnjaci, ali činjenica da se punih 12 godina čak ni zastarjeli zakonski okviri u FBiH nisu željeli promijeniti govori o potpunoj neodgovornosti i nebrizi društva u kojem ljudski životi ne vrijede mnogo. 
Dok nepravda i strah od sadašnjosti i budućnosti načinju i najzdravija srca i krvotoke, o njihovom stanju u pet kantona brine po jedan kardiolog, Sarajevo ima jednog na 19.000 stanovnika, Livno nema nijednog kardiologa, pacijenti mjesecima čekaju dijagnostičke pretrage... U punom su broju i sastavu jedino vlade i parlamenti, zbog čije nebrige, neznanja i nerada i bolujemo, ali i umiremo. &nbsp;

Godinama već svjedočimo trendu ubrzanog odlaska stanovništva te da su na čelu kolone nezadovoljnih upravo zdravstveni radnici

Nevjerovatno zvuči podatak da više od 2,1 milion stanovnika FBiH liječi samo 50 kardiologa

Koliko vrijedi život

<a href="https://avaz.ba/tag/42979/skolarci">U nezaustavljivoj seriji</a> povećanja cijena svih životnih potrepština većina roditelja osnovaca i srednjoškolaca širom Bosne i Hercegovine dočekala je ovaj septembar i početak nove školske godine u agoniji. Nakon kupovine ruksaka, pernica, sveski, udžbenika te ostalih opsežnih priprema za koje su im roditelji izdvojili stotine i stotine maraka iz potankih novčanika budućnost Bosne i Hercegovine u većem dijelu naše zemlje jučer je sjela u školske klupe. Tamo će učiti o biljkama, životinjama, historiji koja se od grada do grada i dalje različito interpretira, brojevima, ali i različitim zemljama. I već sada mnogi od tih mališana više rođaka imaju u okolini, primjera radi, Minhena nego u rodnom mjestu. 
Pa će se i mnogi od njih, nakon što im u bh. školi napune glavu znanjem iz različitih oblasti, i sami jednog dana probuditi negdje pored rijeke Rajne umjesto Miljacke.
Škola, plaćena zabludama, u kojoj se ne uči kako kupovati diplome, krasti i lagati narod, biti nepravedan, jer je to desetljećima unazad „privilegija“ vladajuće kaste, njihove djece i sljedbenika, mnoge će otjerati u druge zemlje, da tamo traže svoju sreću i egzistenciju.
Takva škola u kolonama je već otjerala milione ekonomskih migranata na Zapad. Novca je sve manje, pravde, poštenja, morala, demokratije. Jedino korupcija i laž opstaju, zbog čega, prema podacima, svaki drugi mladi čovjek želi napustiti ovu zemlju. Vlastodršci su tokom višedecenijske vladavine ukrali djeci koja su, naprimjer, tek jučer sjela u školske klupe već sve.
No, sistem nije puno uzdrman. Godinama su isti na vlasti, niko se ne buni. Jer šta je „prirodnije“ nego, ako su vam djeca otišla iz zemlje jer nisu mogla do posla prije babinih i maminih sinova i kćeri, opet glasati za iste ljude?

Vlastodršci su tokom višedecenijske vladavine ukrali djeci koja su, naprimjer, tek jučer sjela u školske klupe već sve

Za kupovinu  ruksaka, pernica, sveski, udžbenika te ostalih opsežnih priprema roditelji izdvajaju stotine i stotine maraka

Škola sa zabludama

Ministar energije, rudarstva i industrije u Vladi FBiH&nbsp;Nermin Džindić&nbsp;prije osam godina uhvatio se ukoštac s najtežim resorom u Federaciji. Već prvog dana mandata dočekali su ga protesti nezadovoljnih rudara, ali ovaj mladi čovjek je uspio riješiti naizgled nerješive probleme. Činjenica da je za više od 8.000 rudara osiguran iznos veći od 40 miliona KM za povezivanje radnog staža i njihov odlazak u penziju, kao i podatak da je to učinjeno i za uposlenike nekoliko drugih industrijskih grana dokazuju da je ovaj diplomirani inžinjer po struci pokazao iznimne menadžerske sposobnosti.&nbsp;
Brza reakcija usred energetske krize da se "na noge stave" već zaboravljeni terminali u Blažuju ili na drugim pozicijama, također, dolazi iz njegovog ministarstva i liderstva.
Inače, Džindić je napravio i najveći poslijeratni rezultat u razvoju namjenske industrije u FBiH. Poznato je da se snaga svake državne zajednice, pa i BiH, mjeri razvijenošću njene namjenske industrije.
Džindić je godišnju produkciju, mjerenu s tristo miliona KM, podigao na više od jedne milijarde, i to s tendencijom rasta, što raduje svakog patriotu ove zemlje.
Da je riječ o političaru širokog dijapazona inicijativnosti, potvrđuje i jučerašnja informacija da je Vlada FBiH prihvatila inicijativu njegovog ministarstva da pomogne košarkašku reprezentaciju sa 117.000 KM.
Sve ovo čini Džindića, koji je kandidat Saveza za bolju budućnost BiH za Državni parlament, favoritom u odnosu na njegove rivale iz drugih stranaka, koji su poznatiji kao političari opće prakse, a nerealizirani na poslovnom polju.&nbsp;

Konkretna pomoć stanovništvu i finansijska pomoć košarkašima BiH pokazuju Džindića rijetko uspješnim političarom

Džindić: Veoma ozbiljan ministar i kandidat

Nermin Džindić: Uspješni ministar

Iza bh. reprezentativnog stopera Anela Ahmedhodžića je još jedna vrhunska partija u engleskom Čempionšipu. Ahmedhodžić je briljirao u pobjedi svog Šefild junajteda nad Redingom (4:0) u sklopu 7. kola, ponijevši epitet igrača utakmice s dva postignuta gola.
To je drugi put od početka sezone da je dobio nagradu ovog tipa, u izboru gdje glasaju navijači.
Portal Sofascore je njegov nastup ocijenio 8,5. Imao je naš stoper čak 75 dodira s loptom, 45 tačnih od ukupnih 54 dodavanja, tri ključna pasa za velike šanse te je nekoliko puta otklanjao opasnost ispred svog gola.
Anel Ahmedhodžić rođen je 23. marta 1999. godine u Malmeu. Karijeru je počeo u mlađim kategorijama istoimenog kluba, a onda je 2016. prešao u Notingem Forest. Tri godine kasnije vratio se u Malme i s ovim klubom osvojio dvije titule prvaka Švedske (2020., 2021.). 
Prošlu sezonu proveo je na posudbi u Bordou, a ovog ljeta je u transferu vrijednom 4,5 miliona eura potpisao za Šefild junajted.
Za naš državni tim debitirao je u oktobru 2020. godine i do sada sakupio 18 nastupa.

S dva postignuta gola obilježio pobjedu Šefilda nad Redingom

Anel Ahmedhodžić: Igrač utakmice

Visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt), povodom izmjena Izbornog zakona, jučer je održao konsultacije s predstavnicima političkih partija u BiH. Šmit, međutim, nije pristao lično se sastati s predstavnicima DF-a, napustivši sjedište OHR-a pred dolazak Dženana Đonlagića i Zlatana Begića.
Podsjetimo da su upravo Željko Komšić i njegova stranka mjesecima unazad bili najagresivniji u rušenju svakog pokušaja političkog dogovora u BiH te da se protagonisti ove stranke nisu libili visokog predstavnika (ali i druge zapadne zvaničnike) zasipati najgnusnijim uvredama. 
Identično je bilo i ovog puta. 
Nakon što je Šmit odbio da se spusti na njegov nivo i počasti ga svojim prisustvom, vodeći Komšićev primitivac Zlatan Begić optužio je visokog predstavnika da u BiH želi napraviti novu Palestinu, pritom kazavši i da „nećemo voditi ljubav s gospodinom Šmitom iza zatvorenih vrata niti njegovim naci-HDZ prijateljima. Usto, Begić je Šmita nazvao i kukavicom. Poručio mu je i da "pravi Palestinu u svojoj zemlji". Podsjetimo, u prethodnim ispadima primitivizma Begić je Šmitu poručivao "neka se dere u svojoj kući".&nbsp;

I taman kad smo pomislili da su rječnik i maniri Milorada Dodika civilizacijsko dno ispod kojeg je teško ići, Komšićev krkan odlučio nam je demonstrirati da može i dublje.

To što Komšić prostaka poput Begića ne samo drži u stranci nego ga smatra i najkompetentnijim za pregovore o nečemu tako krucijalnom kao što je Izborni zakon, pokazuje da je taj čovjek potpuno pogubio kompas, ako ga je uopće ikad i imao.
Naravno, što Komšić ovakvim djelovanjem sebi kopa jamu, možda bi bila i dobra vijest da svojim ponašanjem dobrano ne ugrožava i Bošnjake koji ga biraju. Međunarodna izolacija posljedica je, između ostalog, njegovih 12 godina u Predsjedništvu, a zatvorena vrata OHR-a slika su kako takva politika kotira kod najvažnijih saveznika za BiH i Bošnjake.
Svi koji su i dalje spremni na bilo koji način podržati Komšićevu opciju, nadam se da su naprosto preglupi da shvate u čemu učestvuju. U suprotnom je njihov krimen puno teži.
P. S.
Podsjetimo da je Zlatan Begić 2016. godine, iz nepoznatih razloga, propustio javnu raspravu po apelaciji “Ljubić“, na koju ga je, kao bošnjačkog predstavnika, pozvao Ustavni sud BiH. Apelacija je u konačnici djelimično prihvaćena, što HDZ-u služi kao osnov da zahtijeva izmjene Izbornog zakona.

Zatvorena vrata OHR-a slika su kako Komšićeva politika kotira kod najvažnijih saveznika za BiH i Bošnjake

Begić: Vodeći Komšićev primitivac optužio je visokog predstavnika da u BiH želi napraviti novu Palestinu

Komšićev krkan

Nekoliko vrijednih sportskih uspjeha Bosna i Hercegovina je doživjela posljednjih nekoliko sedmica. Lana Pudar šampionka je Evrope. 

Osramoćeni njenim uspjehom i u želji da sakupe predizborne poene, političari se sada utrkuju ko će većim budžetskim iznosom nagraditi Lanu. 
Obećavaju i olimpijski bazen u Mostaru. Hvala Bogu da je tako. 
Zrinjski je bio na korak od historijskog uspjeha plasmana u Konferencijsku ligu, na kraju tragično ispavši na penale nakon što je primio gol u 122. minuti. Ipak, kao jedini preostali predstavnik BiH u evropskim takmičenjima, Zrinjski je imao podršku i uživao simpatije čitave države.
Naši košarkaši u subotu su ostvarili senzacionalnu pobjedu nad Francuskom, reprezentacijom koja je osvojila srebrenu medalju na posljednjoj Olimpijadi i na raspolaganju ima jedan od najjačih sastava na svijetu. Čak im je i Milorad Dodik čestitao na pobjedi.
Isti onaj Dodik koji svojom retorikom godinama čini sve da u BiH održava međunacionalnu mržnju, tenzije, sukobe i stanje napetosti.

Jedan švicarski intelektualac na samim počecima rata u BiH izjavio je da bi u njegovoj zemlji rat izbio za sedam dana da švicarski mediji i političari govore ono što govore bosanski. Nažalost, do danas se nije ništa promijenilo.

Rat je završio prije 27 godina, ali retorika političkih rukovodilaca je takva kao da rat i dalje traje. Prebrojavaju nas, broje nam puške, "otcjepljuju se", "formiraju" nove entitete, i tako već tri decenije.
No, da smo konzumirali manje njihovog političkog smeća, a više se posvetili ulaganju i razvoju pozitivnih stvari koje nas ujedinjuju, kao što je sport, nema nikakve sumnje da bi i društvo u Bosni i Hercegovini bilo daleko sretnije, smirenije i, na kraju krajeva, složnije, ujedinjenije.
Zato Bosni i Hercegovini i pred predstojeća košarkaška prvenstva i općenito mogu poželjeti više sportskih uspjeha, a daleko manje smeća... Onog političkog, prije svega.

Da smo se posvetili ulaganju i razvoju pozitivnih stvari koje nas ujedinjuju, kao što je sport, nema nikakve sumnje da bi i društvo u Bosni i Hercegovini bilo daleko sretnije

Naši košarkaši u subotu su ostvarili senzacionalnu pobjedu nad Francuskom

Sportom protiv nacionalizma

Sudeći po reakcijama i pažnji koju je privukla skokom sa Starog mosta u Mostaru, ove sezone je Tara Vesić, 13-godišnja hrabra djevojčica iz Beograda, "ukrala šou" mnogo iskusnijim kolegama koji su se trudili da na takmičenju&nbsp;Red Bull Cliff Diving&nbsp;ostave što bolji dojam. 

Tara je oduševila javnost, a neke i zabrinula, nakon što je na društvenim mrežama objavljen snimak njenog skoka, a poslije potrage za misterioznom djevojčicom i nagađanja odakle dolazi novinarka “Avaza” uspjela ju je pronaći i bolje upoznati. 
Iako tek polazi u osmi razred, Tara je već skakala s visina iznad 17 metara, a znatiželjnima je objasnila da joj je izazov bio skočiti sa 23 metra visokog Starog. 
Nakon svega posjeta Mostaru Tari i njenoj majci Nataši izazvala je i osjećaj ponosa, a svima nama ostavila uspomenu na hrabru i simpatičnu Beograđanku, o čijim ćemo uspjesima, sigurno, još slušati.

Tara je oduševila javnost, a neke i zabrinula, nakon što je na društvenim mrežama objavljen snimak njenog skoka

Tara Vesić: Skok za ponos

Vlado Kalember (67) je nekadašnji pjevač "Srebrenih krila", koji je žario i palio muzičkom scenom. I danas ima veliki broj fanova, koji rado slušaju hitove zagrebačke grupe: „O, Ana“, „Ja nisam kockar“, „Sanjar, lutalica“, „Vino na usnama“, „Prva noć s njom“ , „Zakuni se, ljubavi“, „Nek' živi ljubav“, „Ja sam jedan od mnogih sa gitarom“... Ime i prezime: Vlado Kalember. Datum i mjesto rođenja: 26. april 1953.
Šta prvo uradite kada se probudite: Popijem kafu. 
Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Bio bih bogati nasljednik. 
Šta Vam je bio prvi posao u životu: Na benzinskoj pumpi. 
Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Neka zgodna žena. 
Najdraža pjesma: “Nights In White Satin”. 
Šta gledate na televiziji: Sport. 
Šta Vas nervira: Malo toga.
Najdraži grad: Zagreb. 
Najbolji poklon koji ste dobili: Dijete.Čega se plašite: Rata.S kim najradije pijete kafu: S prijateljima. 
Omiljena društvena mreža: Nemam je. 
Najdraža boja: Nema je.
Ko Vam je uzor: Nikola Tesla. 
Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Pa morao bih preuzeti vlast. 
Najdraži pisac: Ima ih više. 
Omiljeni muzičar ili bend: Ima ih više. 
Posljednja knjiga koju ste pročitali: Volim čitati stručne knjige.
Tim za koji navijate: Nisam neki navijač, ali volim gledati sve vrhunske klubove.
Omiljena narodna izreka: Nemam je. 
Koje pitanje najviše mrzite: Ko mi je najdraži pjevač i koji mi je najdraži film. 
Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Nemam. 
Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Kinu.

Pjevač bi na pusti otok poveo neku zgodnu ženu

Vlado Kalember: Da nisam pjevač, bio bih bogati nasljednik

Naša košarkaška reprezentacija je u sarajevskoj Skenderiji ostvarila jednu od najvećih pobjeda u historiji. U grotlu dvorane "Mirza Delibašić" pala je favorizirana, velika Francuska (96:90 nakon dva produžetka), predvođena NBA zvijezdama, a jedan od glavnih “krivaca” za to je, sigurno,<a href="https://avaz.ba/tag/16956/adis-beciragic">selektor "Zmajeva" Adis Bećiragić</a>, koji je, nakon debakla u Podgorici, stoički podnio sve kritike. I opravdane i neopravdane.
Naš državni tim je prije duela s olimpijskim viceprvacima bio otpisan. No, ponovo su pobijedili bosansko srce i inat, iako treba istaknuti i to da je selektor Bećiragić na najbolji način pripremio i vodio utakmicu, koja je svim Bosancima i Hercegovcima vratila vjeru u naš tim.
Njegov potpis na igri "Zmajeva" sigurno će biti sve vidljiviji iz utakmice u utakmicu, jer, ipak, ništa se ne može napraviti preko noći. A naša reprezentacija je prije početka sezone, odnosno avgustovskog prozora odigrala samo dvije kontrolne utakmice...
Adis Bećiragić je rođen 18. juna 1970. godine u Sarajevu. Košarkašku abecedu učio je u KK Bosni, za koju je debitirao sa samo 16 godina. Rat je dočekao kao igrač zeničkog Čelika.
Po završetku igračke karijere ostao je u Ilkeru, gdje je odmah postao trener kadetskog tima. Legendarni Bogdan Tanjević ga je 2004. godine pozvao za asistenta u stručni štab reprezentacije Turske. A školovanje uz Bošu mora dati rezultat. Tako je 2009. postao prvi trener Kepeza, a potom su uslijedili angažmani u Darušafaki, Gaziantepu, Konji, Petkimu, Ušaku... Bio je i trener kosovskom klubu Peja, a posljednje dvije sezone osvajao je titulu prvaka Kosova s ekipom "Golden EY". Kratko je bio i selektor Iraka.

Njegov potpis na igri "Zmajeva" sigurno će biti sve vidljivi

Adis Bećiragić: Vodio Zmajeve do pobjede nad Francuzima

Adis Bećiragić: Vratio vjeru u državni tim

Nije majka Muju klela što se kockao, nego što se vadio... Tako bi u najkraćem moglo biti shvaćeno <a href="https://avaz.ba/tag/16388/serif-patkovic">ponašanje poratnog tajkuna Šerifa Patkovića</a>, koji će se vrlo brzo naći u sudskim klupama, nakon što je optužen da je koristio automobil vrijedan 84.000 KM, kupljen boračkim novcem.
Javio se Šerif, nakon što je potvrđeno da će mu se suditi, i pokušao zamijeniti teze, ustvari pokušao je sebe predstaviti dobročiniteljem, ali svjesno zanemarujući činjenicu da se okolo vozikao u automobilu od 84.000 KM, kupljenim baš od novca namijenjenog borcima.
Javio se poratni tajkun da je napravio uštede u udruženju na čijem je čelu bio i kao to bi trebao biti alibi za dozu luksuza koju je sebi priuštio.
Pa zar, kada ti je već trebalo vozilo, Šerife, nije mogla biti neka Fabia, ne bi ti pala kruna s glave? Zar tih 84.000 KM nije moglo biti od pomoći mnogim borcima kojima uštede nisu ni nakraj pameti, jer nemaju od čega štedjeti?
A ti si sebi dao za pravo da štediš borački novac da bi lakše mogao ulagati u svoj lični luksuz. Štedio da lakše krade, jer s veće kamare se može bolje zagrabiti, a da se ne zapazi.
Ima li stida, ima li obraza i ima li pokajanja? Zar nije bilo jednostavnije reći: “Ljudi, jesam, kupio sam, zinula mi gu*ica za terencem i jesam. Kriv sam, prihvatam odgovornost i kajem se.” Zar pokajanje nije nešto razumno? Ovako je, isto koliko i kupovina vozila, ružno “udarati” ljudima na inteligenciju.
Mnogi su bili u rovovima, mnogi su za ovu državu dali nesumnjivo više od Patkovića, pa nemaju priliku upravljati ni svojim novcem (jednostavno ga nemaju da prežive), a ovaj koji je upravljao tuđim, još dijeli lekcije.
Eto, ti si toliko bitan da se svijet okomio na tebe, još čekamo da se kaže kako je ovo udar na Bošnjake, a fakat da si počinio nedjelo, treba zaboraviti. I ne treba zaboraviti, jer profitirati na tuđoj muci je nešto najprizemnije.
Mnogi bivši borci su u velikim mukama i oni ne razmišljaju ima li terenac osam zračnih jastuka, a sada im tamo neki Patković priča bajke.
I nije tu sve stalo na tom vozilu, vrijeme će pokazati, ali bezobrazluk čovjeka koji je naočigled svih počinio nedjelo graniči sa zdravim razumom.

Nakon svega čovjek se usudio da kaže kako je napravio dobro, a nije li se moglo s malo manje glamura

Šerif Patković: Koristio automobil od 84.000 KM kupljen boračkim novcem

Zemlja koja nestaje

Liz Tras: Prijateljica BiH

Džon Roberson: Junak iz sjene

Bosanski behar

Ili SDA ili BiH

Dženan Lončarević: Uzor mi je Josip Broz Tito

Koliko vrijedi život

Škola sa zabludama

Nermin Džindić: Uspješni ministar

Anel Ahmedhodžić: Igrač utakmice

Komšićev krkan

Sportom protiv nacionalizma

Tara Vesić: Skok za ponos

Vlado Kalember: Da nisam pjevač, bio bih bogati nasljednik

Adis Bećiragić: Vratio vjeru u državni tim

Štedio da krade

Kolumne

Zemlja koja nestaje

Liz Tras: Prijateljica BiH

Džon Roberson: Junak iz sjene

Bosanski behar

Ili SDA ili BiH

Dženan Lončarević: Uzor mi je Josip Broz Tito

Koliko vrijedi život

Škola sa zabludama

Nermin Džindić: Uspješni ministar

Anel Ahmedhodžić: Igrač utakmice

Komšićev krkan

Sportom protiv nacionalizma

Tara Vesić: Skok za ponos

Vlado Kalember: Da nisam pjevač, bio bih bogati nasljednik

Adis Bećiragić: Vratio vjeru u državni tim

Štedio da krade