Saul Kanelo Alvares (Canelo Alvarez) dobio je treći međusobni dvoboj s Genadijem Golovkinom i ostao četverostruki svjetski bokserski prvak u supersrednjoj kategoriji.
Meksikanac je u bokserskom spektaklu u Las Vegasu pobijedio osam godina starijeg rivala iz Kazahstana jednoglasnom odlukom sudija.
Nakon remija 2017. godine i pobjede iz 2018. Alvares je potvrdio svoju nadmoć nad Golovkinom u trećem poglavlju jednog od najvećih bokserskih rivalstava posljednjih godina.
Ova druga pobjeda Meksikanca nad Kazahstancem nije bila sporna, za razliku od prve u septembru 2018., kao i remija godinu ranije, dva rezultata koji su izazvali kontroverze jer mnogi promatrači i stručnjaci vjeruju da je Kanelo trebao izgubiti oba dvoboja.
Saul Kanelo Alvares rođen je 18. jula 1990. godine u Gvadalahari. Osvojio je više naslova u četiri težinske kategorije, od polusrednje do poluteške, uključujući objedinjene naslove u tri kategorije.
Prvi je i jedini bokser u historiji koji je postao neprikosnoveni prvak u supersrednjoj kategoriji.
U karijeri je na omjeru od 58 pobjeda (39 nokautom), dva poraza i dva remija.

Meksikanac zadržao pojaseve supersrednje kategorije

Kanelo Alvares: Potvrdio nadmoć nad Golovkinom

Kanelo Alvares: Kralj odbranio tron

Našminkani, dotjerani, fotošopirani, uzbuđeni, usplahireni, već pomalo i umorni, ali uporni, hiljade kandidata političkih partija s postera, bilborda, društvenih mreža, TV ekrana smješkaju se biračima u novom pokušaju da 2. oktobra pored vlastitog i imena svoje stranke dobiju ono magično "X".
Med i mlijeko, plaće i penzije, fabrike i radna mjesta, jaku državu, našu, jedinstvenu, teritorijalno reorganiziranu, demokratsku, srpsku, građansku, za sve komotnu, obećavaju. Tu i tamo, pišu se i stihovi u desetercu predsjedniku, jer bez njega, bez njih, ostadosmo bez države, bez entiteta koji nam je država, bez onog trećeg kojeg nema, a "s nama će ga biti".
U rijetkim danima kad uglancane političke cipelice hode blatom zaboravljenih bosanskih sela pljušte obećanja o asfaltima i vodovodima, plastenicima i fabrikama... Dok se vrte ražnjevi i cvrče roštilji, nude se rješenja problema koji decenijama pritišću običnog čovjeka.

A on, običan čovjek, sada je, i samo sada, u ulozi poslodavca što pažljivo i do u detalje treba propitati kandidata za radno mjesto u naredne četiri godine na koje ih baš mnogo aplicira. Pa posebno u obzir uzeti molbe onih koji su već imali šansu, a zabušavali su. Ne samo da nisu radili već su i plaću za nerad uzimali, pa dok smo grcali pod svakom krizom, a nijedna nas nije promašila, uvjeravali su nas da nam je sve bolje.

Poplave su nas uništavale jer nismo imali obaloutvrde, požari harali jer nemamo kanadere, pandemija nas kosila jer smo kasnili s nabavkom vakcina, a inflacija bi da nas dokusuri jer političari borbu posmatraju s tribina, a od milijarde im se teže rastati nego od najrođenijih.
Zato građanin, koji je sada i samo sada u situaciji da odlučuje, ima odgovoran zadatak. Da ostane imun na osmijehe, obećanja i ucjene, najave krupnih političkih promjena onih koji ih godinama najavljuju, te da odluku donese na osnovu vlastite savjesti, sjećanja, iskustava i stanja u frižideru.

Pljušte obećanja u rijetkim danima kad uglancane političke cipelice hode blatom zaboravljenih bosanskih sela

Dok se vrte ražnjevi i cvrče roštilji, nude se rješenja problema koji decenijama pritišću običnog čovjeka

Med i mlijeko

Internetom je godinama kružila fotografija koja je svim patrijarhalnim dušebrižnicima trebala služiti kao vjerno svjedočanstvo dekadencije, propadanja i slabosti Zapada – na jednoj strani četiri žene, četiri ministrice odbrane evropskih država, na drugoj Šojgu, ruski ministar odbrane, mačo muškarčina, smrknutog i smežuranog lica, u uniformi.
Mačo desničari širom svijeta našli su sebi novog heroja – <a href="https://avaz.ba/tag/284/vladimir-putin">Vladimira Putina</a>. I počeli su rasti. Nije ih ometalo što Rusija, ogromna zemlja s još većim prirodnim resursima, ima ukupni BDP na nivou jedne, prema broju stanovnika, četiri puta manje Španije. Još manje masovno kršenje ljudskih prava i ubijanje opozicija.
“Izbotoksirana” muškarčina od 165 cm, koja gola do pasa jaše konja, trenira džudo, igra hokej, uvijek je stroga i zeznuta, postala je uzor nacionalističkoj desnici. Oduševljenje Putinom nije krio ni Donald Tramp (Trump), bivši američki predsjednik koji je za njega javno govorio kako mu se “sviđa”.
Pet Bjuhenen (Pat Buchanan), jedan od glavnih ideologa tradicionalističke konzervativne desnice u SAD, javno je veličao Putina kao “našeg čovjeka” i čuvara kršćanskih vrijednosti, Orban ni danas ne krije simpatije prema ruskom diktatoru, kao ni hiljade desničara širom Zapada, direktno finansiranih od Rusije, koji se kunu da će vratiti vrijednosti nacije, tradicije i reda.
Jer, za razliku od Zapada, gdje su muškarci prestali da budu muškarci, gdje homoseksualci paradiraju, mladi se drogiraju, a žene vode vojske, Rusija je, uvjeravali su nas oni, sačuvala prave vrijednosti. Njihovi muškarci, za razliku od ovih zapadnih, umiju da se biju.
Na kraju pak shvatamo da ne umiju čak ni to. Dizanje pobune u Ukrajini 2014., agresija na tu zemlju, pa onda osam godina pripreme za drugo poluvrijeme, završilo je fijaskom.
Umjesto ulaska u Kijev za mjesec, kako je planirano, Ukrajinci, koji su odlučili slijediti te dekadente zapadne i glavom bez obzira pobjeći od tih ruskih vrijednosti, potpomognuti superiornim zapadnim oružjem, nanose debakl Putinovom agresorskom projektu. Mačo muškarčine iz Kremlja na putu su da izgube čak i ono što se činilo nemogućim izgubiti – teritorije istočne Ukrajine naseljene etničkim Rusima. Ruske mačo muškarčine bježe s fronta glavom bez obzira.
Ispada da zapadna civilizacija i dalje superiorno stoji. Sve sa ženama kao ministricama odbrane.

Ruske mačo muškarčine bježe  s fronta glavom bez obzira

Zapad "ubiva" mačo Putina

Košarkaši Poljske priredili su <a href="https://sport.avaz.ba/tag/3547/eurobasket">najveću senzaciju ovogodišnjeg Eurobasketa</a>, izbacivši u četvrtfinalu aktuelnog prvaka Sloveniju (87:90).
Apsolutni heroj bio je kapiten poljskog tima Mateuš Ponitka (Mateusz), koji je predvodio saigrače antologijskom partijom.
S ubačenih 26 poena, uhvaćenih 16 skokova i podijeljenih 10 asistencija, Ponitka je zabilježio tek treći tripl-dabl u historiji Eurobasketa.
Utakmicom karijere svojoj selekciji donio je polufinale poslije 51 godine.
- Sve je jasno, odigrali smo svim srcem, svi zajedno cijelu utakmicu, mnogo sam ponosan na svoje saigrače. Niko nije vjerovao u nas, svaki turnir ima svoju Pepeljugu i to smo sada mi - rekao je Ponitka.
Mateuš Ponitka rođen je 29. avgusta 1993. godine u Ostrovu Vjelkopolskom. Njegov košarkaški put krenuo je u Varšavi, za koju je igrao do 2012. godine, a u nastavku karijere nosio je dresove Aseko Prokoma, Ostendea, Zjelone Gore, Karšijake, Kanarijasa, Lokomotiv Kubana i Zenit Sankt Peterburga. Od avgusta ove godine član je Ređijane

Antologijskom partijom odveo svoju selekciju u polufinale Eurobasketa

Mateuš Ponitka slavi pobjedu protiv Slovenije

Mateuš Ponitka: Poljski heroj

<a href="https://avaz.ba/tag/272/edin-dzeko">Bosanskohercegovački reprezentativni kapiten Edin Džeko</a> zablistao je u susretu drugog kola Lige prvaka između Viktorije Plzenj i Intera, gdje je bio centralna figura.
Napadač „Nerazura“ zaigrao je od prve minute zbog povrede Romelua Lukakua te pokazao da je ove sezone nepravedno u drugom planu. Golom i asistencijom donio je pobjedu (0:2) svom timu i još jednom potvrdio da su godine za njega samo broj.
Džeki je taj gol iz 20. minute bio drugi ove sezone za Inter, a čak 10. u karijeri protiv Viktorije Plzenj, koja je njegova redovna mušterija.
Kakvu je utakmicu odigrao, govori i statistika Sofascorea, prema kojoj je bio najbolje ocijenjeni igrač utakmice (8,1), a ukupno treći najbolji te takmičarske večeri.
Edin Džeko rođen je 17. marta 1986. godine u Sarajevu. Ponikao je u Željezničaru, odakle je preko Češke i Teplica došao do Volfsburga, s kojim je u sezoni 2008./2009. postao prvak Njemačke.
Potom je uslijedio transfer u Mančester siti, gdje je dva puta osvajao šampionsku titulu (2011./2012., 2013./2014.), da bi ga put onda odveo u Italiju. Romu je napustio kao treći najbolji strijelac u historiji kluba, a kao šlag na tortu jedne bogate karijere došao je transfer u slavni Inter, s kojim je u prvoj sezoni uspio osvojiti Kup i Superkup Italije

Golom i asistencijom režirao pobjedu Intera

Edin Džeko: Dijamant u punom sjaju

Dokumentarni film „Sarajevo Safari“ premijerno je prikazan u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Ovaj film izazvao je ogroman interes, ali i šok javnosti sedmicama prije prikazivanja.
Iako smo mislili da smo o brutalnoj agresiji na Bosnu i četverogodišnjem iživljavanju nad Sarajevom znali sve,<a href="https://avaz.ba/tag/143301/miran-zupanic">Zupanič u svom filmu</a> otkriva nove užasavajuće i morbidne detalje zločinačkog projekta.
Osim pripadnika JNA i Vojske RS, u ubijanju sarajevskih civila navodno su učestvovali i bogati strani psihopati, koji su izdvajali basnoslovne iznose da s okolnih brda ubijaju nevine ljude u okruženju.
Prema svjedočenjima, posebno veliki iznosi su se plaćali za ubijanje djece!? Ova šokantna saznanja koja Zupanič otkriva u svom filmu nesumnjivo će otvoriti brojna pitanja, ali i baciti novu tešku ljagu na zločinački ratni projekt vlasti u RS i SR Jugoslaviji.
Uzimajući to u obzir, ne treba čuditi to što je film uzbudio vlasti u RS koje se i danas diče zločinačkim naslijeđem Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Zupanič u svom filmu otkriva nove užasavajuće detalje zločinačkog projekta

Miran Zupanič: Raskrinkao haos

Najkorumpiraniji su na slobodi, pravosuđe u BiH ne funkcionira, sudovi i tužilaštva ne procesuiraju “velike ribe”, nema ni podrške za one tužioce koji terete moćne javne dužnosnike…
Ovo je samo mali dio preciznih poruka koje je američki ambasador u BiH <a href="https://avaz.ba/tag/120668/michael-murphy">Majkl Marfi (Michael Murphy)</a> objavio na svom blogu. Jasno, direktno, iako bez navođenja imena, etiketirao je odgovorne.
No, pitanje je kome je Marfi ovim blogom poslao poruku.
Vrlo znakovito, što ranije nije bio slučaj, prozvao je i Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), pojedine sudije, tužioce. Iako ne imenom, njegove poruke su jasne. „Pravosuđe mora procesuirati korumpirane aktere. Međutim, prije nego što to bude u stanju učiniti mora pomesti pred svojim vratima.“
Upravo je ovo ključna rečenica Marfijevog bloga. Umjesto obračuna s korupcijom, pravosuđe se bavi sobom. Čišćenje korumpiranih traje već godinama, a u VSTV-u imaju dvostruke aršine, jedni se kažnjavaju, drugi oslobađaju.
To je jasno i stranim zvaničnicima.
Brojni su predmeti u kojima se pojedinci iz vlasti miješaju u istrage, spinuju, obeshrabruju, ali i javno napadaju tužioce koji se drznu optužiti, recimo, čelnika Vlade FBiH Fadila Novalića.
Marfijev blog, prema svemu sudeći, ima jasnu pozadinu i vrlo brzo će se znati o čemu se tačno radi.
Njegove poruke nisu slučajne. Ovo je nagovještaj, kako tvrde upućeni, proširenja crne liste. Pitanje je samo vremena.
Spisak je već odavno spreman. Ali, kako se tvrdi, za sada se čeka povoljan trenutak. Mnogo je onih koji mirno ne spavaju, a nove poruke Marfija dodatno su ih uznemirile.
Oni koji nemaju oraha u džepu, ne moraju strahovati, ali takvih je malo.

Blog američkog ambasadora u BiH, prema svemu sudeći, ima jasnu pozadinu

Kome je američki ambasador Majkl Marfi poslao poruku

Baš u trenucima kada su krenule optužnice protiv nekih istaknutih funkcionera SDA, na botovskim kanalima i u stranačkim medijima oživjele su teorije o kolonijalnom odnosu Zapada prema BiH i ugroženosti Bošnjaka. 

Kako je širena istraga i povećavao se broj osumnjičenih za ubistvo Dženana Memića, tako je visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) postajao islamofob, ruski čovjek i din-dušmanin. 
Kako su krenule istrage o trgovini narkoticima preko dešifriranja Sky aplikacije, čime su potencijalno postale ugrožene i neke vrlo visoke političke figure, antizapadna histerija naprosto je eruptirala – SAD, Velika Britanija i EU preko noći postadoše neprijatelji Bošnjaka, OHR-u se prijetilo, a sve je začinio i predsjednik Turske porukom da je Zapadu jedini cilj podjela muslimana.
U svom autorskom tekstu američki ambasador u BiH Majkl Marfi (Michael Murphy)&nbsp;kritizirao je rad pravosuđa, jasno poručivši da su "velike korumpirane ribe na slobodi". Naglasio je i kako SAD finansiraju i pomažu rad pravosuđa u BiH, ali da moraju vidjeti napredak u obračunu s kriminalom. Podsjetimo da je prethodno Američka ambasada herojima avgusta proglasila tužioce koji rade na predmetu "Respiratori".
 &nbsp;

Na početku svog mandata Džo Bajden (Joe Biden) proglasio je korupciju američkim državnim neprijateljem, a borba protiv korupcije naglašeno je i jedan od prioriteta Američke ambasade.

Eh, sad, možda je to sve stvar slučajnosti i naglo probuđena antizapadna histerija SDA-ovih obavještajnih, paraobavještajnih i medijskih kanala nema ama baš nikakve veze s borbom protiv korupcije i krivičnim istragama koje potencijalno vode do vrha ove stranke.
No, zdrav razum govori da iza antizapadne histerije i teorija o ugroženosti muslimana stoji puki strah za vlastite zadnjice. Uime tih korumpiranih zadnjica valja kompletan bošnjački narod isturiti kao živi štit i gurnuti ga u sukob protiv Zapada.
Ruku na srce, antizapadno lice SDA je pravo lice te stranke. Ima tu malo do islamizma i istočnih veza, svakako. Ali mnogo više do toga da je zapadna civilizacija po prirodi stvari neprijateljsko okruženje za SDA, ma koliko deklarativno vazili o euroatlantskim integracijama. Misli li neko zaista da stranka SDA, koja je do grla umočena u kriminal, korupciju i nepotizam, želi živjeti u društvu zapadnog tipa, u kojem postoje vladavina prava, meritokratija i nezavisnost institucija?

Iza antizapadne histerije i teorija o ugroženosti muslimana stoji puki strah za vlastite zadnjice

Ruku na srce, antizapadno lice SDA je pravo lice te stranke

Strah za zelene zadnjice

Senzacionalna pobjeda košarkaša Italije nad prvim favoritom Eurobasketa Srbijom (86:94) u osmini finala turnira gurnula je u prvi plan jednog čovjeka.

Riječ je o Đanmarku Poceku (Gianmarco Pozzecco), stručnjaku na klupi Italije koji je bio centralna figura utakmice.
Njegovo isključenje pri vodstvu Srbije (61:57) bilo je ključno za preokret Italijana. Energično, sa suzama u očima, izljubio je svoje igrače, pozdravio se s reprezentativcima Srbije i napustio teren, što je dalo motiv "Azurima" da zaigraju kao nikada do sada. Trojke, odbrana do koske, agresivnost, emocije... Sve to vidjeli smo kod Italijana. Sve to donio je Đanmarko Poceko.
Đanmarko Poceko rođen je 15. septembra 1975. godine u Gorici. Manje uspješan kao igrač, tek kao trener na Balkanu stekao je renome. U posljednjih nekoliko godina radio je kao trener Fortituda, Dinamo Sasarija, Olimpije iz Milana, prije nego što je preuzeo ulogu selektora Italije. Kao trener je prošle godine postao šampion Apenina, a usto je osvojio i Kup. Dva puta je bio šampion Hrvatske, kao i osvajač Kupa, dok je 2017. godine osvojio i Superkup ABA lige, stekavši renome na našim prostorima.

S Italijanima šokirao Srbiju u osmini finala Eurobasketa

Poceko: Njegovo isključenje ključno za preokret

Đanmarko Poceko: Tvorac historijske senzacije

Predsjednik Odbojkaškog Saveza Bosne i Hercegovine (OSBiH) Milutin Popović nedavno je u Beogradu svečano dočekao mlade odbojkašice Srbije koje su na Evropskom prvenstvu osvojile drugo mjesto, glasila je vijest ovih dana.

S druge strane, nije se udostojio da dočeka odbojkašice BiH koje su u Grčkoj osigurale nastup na Evropskom prvenstvu, a čak nije ni bio na četiri utakmice od šest, koliko su igrale naše odbojkašice.
I taj Popović nekad ranije imao je talenta da postane čovjek, to svi imaju, ali očigledno je krenuo u drugom smjeru. 
Na stranu, što će se ispostaviti kasnije, a nama je već poznato, da je zatekao Odbojkaški savez BiH u finansijskom plusu, a Savez se sada zadužuje da bi odbojkašice spavale u podrumima.
Te djevojke zaslužuju mnogo ozbiljnije vodstvo, drastično ozbiljnije nego što je Popović, koji je očigledno pod određenim direktivama, vjerovatno političkim, poput onih koje ima Vico Zeljković.
Možda bi trebalo Popovića istraživati, podvrgnuti nekim medicinskim prismotrama i saznati kako se osjeća čovjek kojem je cilj samo da napravi destrukciju. Zašto jednostavno čovjek ne radi tamo gdje voli, gdje mu je drago i gdje uživa i ne pusti one koji zaista žele biti korisni bh. sportu da zauzmu te pozicije?
Da ne bude zabune, ovaj i ovakav Popović je potpuno legitimno izabran na vodeće mjesto u OSBiH, ali je definitivno pokazao da nije dorastao takvoj funkciji.
Ovdje je potpuno nebitna nacionalnost, barem s aspekta reprezentacije koju Popović nije dočekao, jer te djevojke igraju i funkcioniraju bez ikakvih problema i tu se ne vidi ko je ko, što je za svaku pohvalu. 
Na kraju krajeva, one su izborile nastup na Evropskom prvenstvu i to je njihov obraz, a slike igračica iz nekih čudnih i skučenih hotelskih soba idu njemu i ostatku Saveza na dušu.

Popović je potpuno legitimno izabran na vodeće mjesto u OSBiH, ali je definitivno pokazao da nije dorastao takvoj funkciji

Zamalo čovjek

<a href="https://sport.avaz.ba/tag/7742/luka-doncic">Slovenski košarkaš Luka Dončić</a>&nbsp;nastavio je briljirati na Eurobasketu 2022. U osmini finala postigao je 35 poena, uz četiri skoka, pet asistencija i četiri ukradene lopte, u pobjedi 88:72 protiv Belgije.&nbsp;&nbsp;
Dončić je prvo poluvrijeme završio sa 16 poena (4/7 za tri poena), ali je već na kraju treće četvrtine bio na 28 poena u 27 minuta, koliko je proveo na parketu. Meč je okončao sa 35 poena i tako još jednom ispisao historiju. Bila je to njegova treća utakmica u nizu s najmanje 30 poena, što nikome nikada nije uspjelo u proteklih 30 godina. Protiv Njemačke je postigao 36 poena, nakon čega je Francuskoj u nezaboravnoj partiji dao 47 poena.
Luka Dončić rođen je 28. februara 1999. godine u Ljubljani. Njegova majka Miriam Poterbin u prošlosti je bila model i plesačica, a sada je vlasnica nekoliko salona za uljepšavanje. Lukin otac Saša je bio košarkaš, a kasnije i košarkaški trener. Od 2008. godine Miriam i Saša žive odvojeno, a Luka je počeo igrati košarku u devetoj godini u Olimpiji. Prvi sportski ugovor potpisao je u 13. godini, dok je prvu profesionalnu utakmicu odigrao 30. aprila 2015. godine kao igrač Real Madrida (u to vrijeme imao je 16 godina, dva mjeseca i dva dana). Na NBA draftu 2018. Luka je prvobitno izabran od Atlanta hoksa, ali prava na igrača na kraju su prešla na Dalas maverikse.

Tri utakmice zaredom postigao više od 30 poena

Luka Dončić: Ruši rekorde

<a href="https://avaz.ba/vijesti/bih">Svi politički sukobi, planovi onih koji bi, kao, da se otcijepe i nas koji t</a>o, kao, ne damo, sve teme iz političkih kuhinja u kojima vri tokom predizborne kampanje padaju u drugi plan pred činjenicom da sve veći broj građana ove zemlje nema šta da jede. Potvrđuje to pritisak na javne kuhinje širom BiH, koje se trude da siromašnim, iznemoglim građanima u poznim godinama osiguraju barem jedan topao obrok dnevno i prizori zbog kojih bi i predizborni posteri uhljeba što sve to mirno posmatraju trebali da pocrvene od stida. Godinama su u vlasti, a traže je još, mrtvi-hladni pred podatkom da je prosječnoj četveročlanoj porodici u septembru za život trebalo 2.900 maraka, koje ogromna većina penzionera sa 424 i radnika sa 543 KM nikako ne može doseći, a o nezaposlenima da i ne govorimo.
Razumnim ljudima, koji su svjesni da građani nisu tu zbog njih, već su im dali povjerenje da ih štite s pozicija na koje su birani, ne bi trebalo dva puta ponavljati da je cijeli svijet u haosu, da se Evropa suočava s najtežom krizom od kraja Drugog svjetskog rata.
Vlastima u BiH ni godina svakodnevnih apela da nešto poduzmu, prijedloga šta da učine, pa makar prepisali ono što rade susjedi i države Evrope, očigledno ne znači ništa. Od onih 100 KM predizborne sadake više i nisu sposobni uraditi. &nbsp;
S vlastima koje su zauzete borbom za nove četiri godine nerada, koje ni na koji način ne žele smanjiti priliv u budžete, ni s milijardu maraka viška prihoda za osam mjeseci 2022. godine ne znaju ili ne žele barem pokušati ublažiti probleme, redovi pred javnim kuhinjama, nažalost, bit će sve duži. &nbsp;&nbsp;&nbsp;
&nbsp;&nbsp;

Razumnim ljudima ne bi trebalo dva puta ponavljati da je cijeli svijet u haosu

Mrtvi-hladni pred podatkom da je prosječnoj četveročlanoj porodici u septembru za život trebalo 2.900 maraka

Crveni posteri

Najbolji bosanskohercegovački fudbalski sudija Irfan Peljto delegiran je za glavnog arbitra meča 1. kola Lige prvaka grupe B između Klub Briža i Bajera iz Leverkuzena. Zajedno s pomoćnicima iz naše zemlje, Peljto je autoritativno vodio susret u Belgiji i još jednom pokazao da je iznad Premijer lige BiH, iz koje dolazi.
Nije imao Peljto baš puno posla u prvom dijelu utakmice, ali je zato u nastavku bilo itekako burno. Ipak, opći je utisak da je sve obavio više nego dobro, pa je još jednom jasno zašto mu ljudi iz UEFA-e vjeruju.
Možda bi trebalo da mu još više vjeruju i u našoj sudijskoj organizaciji, ali to ga svakako ne sprečava da na evropskim terenima pokazuje kvalitet.
Irfan Peljto rođen je 18. jula 1984. godine u Sarajevu. FIFA-in sudija je od 2015., a Premijer ligu BiH sudi od 2013. godine.

Bh. fudbalski arbitar autoritativno sudio utakmicu Lige prvaka u Belgiji

Irfan Peljto: Iznad lige iz koje dolazi

Posjeta Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip&nbsp;Erdogan) regionu u sebi je sažela politiku turske vlasti prema ovom prostoru – Srbiji dronovi i ekonomija, Bosni i Hercegovini ideologija. Naime, dok je u Sarajevu Erdoan držao pridike o izdajnicima koji su napustili „mog Bakira“ i poručivao Bošnjacima kako ih Zapad dijeli, dan poslije, u Beogradu se s Aleksandrom Vučićem najavljivala kupovina dronova Bayraktara, najavljivali su se infrastrukturni projekti, ponosno se isticalo kako je trgovinska razmjena između Srbije i Turske dosegla 2,5 milijarde eura te kako turske investicije zapošljavaju 10.000 radnika u Srbiji.
Kako objasniti da veliki prijatelj i zaštitnik Bošnjaka odlazi u Srbiju i pušta Vučića da samouvjereno najavljuje kupovinu ubojitih turskih dronova za zemlju u kojoj mnogi visoki krugovi ni danas ne kriju teritorijalne pretenzije prema BiH? Zašto se Erdoan u Srbiji bavi investicijama i trgovinom, a u Sarajevu antizapadnom histerijom i predizbornom podrškom Bakiru? Pa, ukratko – zato što mu se može. 
Vučić, uz se mane i karakterne nedostatke, jeste državnik, i to tačno onoliko koliko Izetbegović nije. Izetbegović ne zna šta je država. Ne razumije kako se ona gradi, kako je voditi, niti koji je značaj jakih i nezavisnih institucija.

Okružen mladomuslimanskom familijarnom klikom, Izetbegović je nasljednik najgorih feudalnih tradicija svojih prethodnika. Njihova filozofija vlasti crpi se u kontroli teritorije i resursa, dok institucije postoje pro forme, kao produžena ruka neformalnih familijarnih krugova moći.

S takvom sviješću, i odnos Izetbegovića prema turskom predsjedniku krajnje je familijarno-feudalni – on se Erdoanu ne obraća kao jedan predsjednik, ili barem lider, drugome, nego kao nižerangirani beg svom sultanu, kojeg moli za malo podrške i propagande kako bi sačuvao ugroženu vlast.
A Erdoan daje upravo ono što se od njega i traži – malo demagogije i ponešto džamija, a zauzvrat od vazala dobiva širom otvorena vrata da na bošnjačkom komadu BiH pro bono širi utjecaj i uspostavlja tursku enklavu u srcu Evrope. Prema Srbiji se pak mora odnositi kao prema državi, a to zahtijeva mnogo više od „lijepih“ riječi i ličnih veza.
Najveća žrtva u svemu tome su Bosna i Hercegovina i Bošnjaci. Vođeni idiotskom politikom Bakira Izetbegovića i njegove klike, oni se marginaliziraju kao država i politički narod te pretvaraju u sitan kusur dinastičkih interesa familije Izetbegović.

Erdoan Bošnjacima daje upravo ono što Bakir od njega i traži – malo demagogije i ponešto džamija, dok investicije idu u Srbiju

Erdoan i Izetbegović: Sastali se tokom posjete turskog predsjednika Sarajevu

Srbiji Bayraktari, Bosni Bakir

U jeku je predizborna kampanja za oktobarske izbore koja, jasno, ma šta se događalo, nikoga u Bosni i Hercegovini neće iznenaditi. Zahuktava se polako, kreće otvaranje svega i svačega. Od nedovršenih poslova, a ko zna možda i trotoara, ali kreću i obećanja. Obećanja kojima nema kraja, koje ni roboti ne bi mogli svariti.

Nekako je logično da opozicija iznosi određena obećanja, ali je začuđujuće koliko to rade vladajući. Ova kampanja je najbolja potvrda da BiH plovi brod bez vlasti. Oni jesu na vlasti, ali ne rade ništa, pa tako nije čudno da sada daju obećanja kao da nisu imali prilike da urade nešto.
Ljudi bi sada izmještali aerodrome, pravili vještačka jezera, donosili milionske investicije, a bezmalo imaju rješenje i za zaustavljanje egzodusa mladih iz naše države.
Kako to da su se vladajući tek sada sjetili da sve i svašta mogu uraditi na dobrobit naroda, a ni 30 godina im nije bilo dovoljno da pokrenu zemlju u pravom smjeru?

Kako oni misle polagati novo gradivo, a da su pali na onom ranijem, jer samo u Vijeću ministara BiH imaju dug od nešto više od 94 posto obećanja? SDA, HDZ, SNSD, DF i DNS su dali 189 obećanja pred prošle izbore, a ispunili nešto manje od šest posto, neka tek djelimično.

Ko njima još može vjerovati da će bilo šta ispuniti, onako ljudski da se čovjek zapita. Jasno je da oni svjesno obmanjuju ljude i isto tako je jasno da ne misle prestati ni slučajno, a razlog je samo jedan – glad za vlašću.
Poštenije bi bilo da kažu kako im nije dosta, kako su ovisni o foteljama i kako će učiniti sve samo da bi ostali na pozicijama koje garantiraju raspodjelu plijena, a ma kako mi bili mala zemlja, plijen koji dijele kroz različite poslove je itekako veliki.
Istina, ne pitaju se oni (osim ako ponovo ne bude izbornih prevara). Narod se pita, pa ako nam je ovo do sada dobro, bujrum.

Oni jesu na vlasti, ali ne rade ništa, pa tako nije čudno da sada daju obećanja kao da nisu imali prilike da urade nešto

Ko njima još može vjerovati da će bilo šta ispuniti, onako ljudski da se čovjek zapita

Svjesna obmana

Da nije sve crno u našoj državi, pokazuju dobri međukomšijski odnosi u malom mjestu Šćipe kod Prozora/Rame, gdje su svećenik Branko i njegov otac Slavko Jurić, bez ikakve naknade, popravili krov na predulazu Skenderpašine džamije.

Glavni pokretač radova, kao i nabavke potrebnog građevinskog materijala je upravo Slavko, čovjek koji nije Bošnjak, čovjek čiji je sin svećenik, ali čovjek koji želi dobar odnos s komšijama i suživot. On je, kazao je imam džamije Selvedin ef. Imamović, sam predložio da riješi dugogodišnji problem, budući da su vjernici kisnuli tokom ulaska i izlaska iz džamije.
Nije mu bilo teško iz Austrije donijeti potrebni materijal te zasukati rukave i sa sinom zajedno popraviti krov, a za to nije tražio ništa zauzvrat. Na ovom lijepom gestu zahvalne su mu sve džematlije ove džamije, koje o njemu imaju samo riječi hvale.
Pravi vjernik, bilo koje vjere, kada nekome treba pomoć, neće ga pitati kojem se Bogu moli, nego jednostavno pomoći koliko može, baš kao što je uradio Slavko Jurić.

Kanelo Alvares: Kralj odbranio tron

Med i mlijeko

Zapad "ubiva" mačo Putina

Mateuš Ponitka: Poljski heroj

Edin Džeko: Dijamant u punom sjaju

Miran Zupanič: Raskrinkao haos

Kome je američki ambasador Majkl Marfi poslao poruku

Strah za zelene zadnjice

Đanmarko Poceko: Tvorac historijske senzacije

Zamalo čovjek

Luka Dončić: Ruši rekorde

Crveni posteri

Irfan Peljto: Iznad lige iz koje dolazi

Srbiji Bayraktari, Bosni Bakir

Svjesna obmana

Slavko Jurić: Istinski vjernik

Kolumne

Kanelo Alvares: Kralj odbranio tron

Med i mlijeko

Zapad "ubiva" mačo Putina

Mateuš Ponitka: Poljski heroj

Edin Džeko: Dijamant u punom sjaju

Miran Zupanič: Raskrinkao haos

Kome je američki ambasador Majkl Marfi poslao poruku

Strah za zelene zadnjice

Đanmarko Poceko: Tvorac historijske senzacije

Zamalo čovjek

Luka Dončić: Ruši rekorde

Crveni posteri

Irfan Peljto: Iznad lige iz koje dolazi

Srbiji Bayraktari, Bosni Bakir

Svjesna obmana

Slavko Jurić: Istinski vjernik