Nebojša Dimovski, akademski slikar iz Mostara, već godinama dosljedno istražuje granice umjetnosti, a sada kroz svoj rad povezuje tradiciju i savremeni izraz u kulturnoj baštini Bosne i Hercegovine. Njegova nova izložba „Sevdisanje slikom“ bit će otvorena u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u subotu, 24. januara.Dimovski u svom radu ne samo da odaje počast najvećim interpretatorima sevdalinke, već i anonimnim dušama koje su kroz generacije nosile sevdah. Izložba je podijeljena na četiri dijela i obuhvata slike izvođača, pjesama i ličnih interpretacija sevdaha, a podržana je i od UNESCO-a.Rođen u Mostaru, Dimovski je svoje akademsko obrazovanje sticao u Sarajevu, Rimu i Madridu, učestvujući na prestižnim izložbama i nagradnim konkursima. Putovanja kroz različite kulture oblikovala su njegovu umjetničku percepciju i donijela nova iskustva i izazove.Za mlade umjetnike Dimovski ima jasnu poruku: iskustva i putovanja otvaraju vidike, a istrajnost u umjetnosti je ključna – trud se uvijek isplati kada dođe pravi trenutak.

U svom radu ne samo da odaje počast najvećim interpretatorima sevdalinke, već i anonimnim dušama koje su kroz generacije nosile sevdah

Akademski slikar Nebojša Dimovski: Između baštine i savremenog izraza

Ako bi se u Bosni i Hercegovini ponovo održavale olimpijske igre, teško je reći kakvi bi bili sportski rezultati. U jednoj disciplini, međutim, medalje bi bile zagarantovane: u dugotrajnom preživljavanju. Ne zbog posebnih sposobnosti, već zbog iskustva stečenog godinama života u sistemu koji građane ne štiti, nego ih troši.Rast cijena više nije izuzetak niti privremeni poremećaj. On je postao trajno stanje. Osnovne životne namirnice – hljeb, ulje, mlijeko, meso, voće i povrće – kupuju se uz stalno vaganje šta se može izostaviti. U prodavnicama se više ne bira prema potrebi, a još manje prema želji, nego prema nužnosti. Potrošačka korpa, koja bi trebala mjeriti životni standard, za većinu građana predstavlja spisak onoga što sebi ne mogu priuštiti.Povećanje minimalne plaće u Federaciji BiH na 1.000 maraka formalno izgleda kao pomak. U praksi, to je iznos koji ne osigurava ni osnovnu stabilnost. Ne govorimo o komforu, putovanjima ili luksuzu, nego o elementarnim stvarima, plaćenim računima, ratama kredita, vrtiću, školskoj užini, redovnim obrocima i mogućnosti da se mjesec završi bez novih dugova. Minimalna plaća više ne znači minimalnu sigurnost, nego minimalnu vjerovatnoću da se izdrži do naredne isplate.Penzioneri su u tom sistemu u najtežem položaju. Njihov svakodnevni izbor svodi se na dilemu između lijekova i hrane, između grijanja i ostalih osnovnih potreba. To nije pitanje lične snalažljivosti, nego posljedica dugogodišnje politike koja starost tretira kao teret, a ne kao društvenu odgovornost.Preživljavanje u Bosni i Hercegovini odavno je prestalo biti samo ekonomsko pitanje. Ono je i psihološko. Umor je postao kolektivno stanje. Umor od stalnog računanja, od odricanja, od obećanja o „boljim vremenima“ koja se stalno pomjeraju unaprijed. Raditi i istovremeno biti siromašan više nije izuzetak, nego normalizovana pojava.U takvom kontekstu posebno upada u oči politička neosjetljivost. Dok se veliki dio građana bori da pokrije osnovne troškove, nosioci vlasti odbijaju da se odreknu privilegija poput takozvanog „bijelog hljeba“.Taj kontrast nije samo simboličan već jasno pokazuje jaz između političkih odluka i stvarnosti u kojoj većina ljudi živi. Problem Bosne i Hercegovine nije u tome što građani ne znaju izdržati. Naprotiv, pokazali su da mogu podnijeti gotovo sve. Problem je što se njihova izdržljivost godinama koristi kao izgovor da se ništa suštinski ne mijenja.Bosna i Hercegovina danas pati od nedostatka odgovornosti. Građani već godinama plaćaju cijenu političkog nerada, dok se njihovo siromaštvo normalizira, a privilegije vlasti štite kao stečeno pravo. Ovo više nije pitanje reformi, strategija ili izbora u nekoj budućnosti. Ovo je pitanje elementarne pravednosti. Ako država ne može osigurati dostojanstven život onima koji rade cijeli mjesec ili su cijeli život radili, onda problem nije u građanima. Problem je u onima koji odlučuju i koji za svoje odluke ne snose nikakve posljedice.

U prodavnicama se više ne bira prema potrebi, a još manje prema želji, nego prema nužnosti

Trajno siromaštvo

Bivši reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić u svojoj novoj kolumni osvrnuo se na aktuelnu političku situaciju u BiH,&nbsp;te prokomentarisao profil člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.Kolumnu prenosimo u cijelosti:- Politički profil člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz bošnjačkog naroda: idealni, realni i porazni. Nastavak!DRUGI DIO: REALNI PROFILU politici Bosne i Hercegovine idealno često nije moguće. Sistem je blokiran, institucije su opterećene, veto mehanizmi su stalna prijetnja, a međunarodni faktori često traže “mir po svaku cijenu”.Zato realni profil bošnjačkog člana Predsjedništva mora biti kombinacija principa i sposobnosti preživljavanja političkog pritiska.Realni profil je:1) Principijelan, ali strateški mudarNe smije biti mehak, ali mora znati kada i kako udariti argumentom, a ne emocijom.2) Dovoljno čist da nije ucjenjivNe mora biti “savršeno čist”, ali ne smije imati repove koji ga pretvaraju u taoca.3) Nacionalno odgovoran, bez zapaljive retorikeBrani Bošnjake i Bosnu, ali tako da ga svijet razumije, a protivnici teško karikiraju.4) Institucionalno pismen i proceduralno jakPredsjedništvo nije Facebook status. To je sistem sigurnosti, diplomacije i državne koordinacije.5) Otporan na medijske zamke i psihološke operacijeJer će ga provocirati, vrijeđati, navlačiti na pogrešnu reakciju. Mora biti hladan, staložen i strateški.6) Međunarodno umrežen i sposoban otvoriti vrataNe mora biti globalna zvijezda, ali mora znati s kim se priča, kada se priča i šta se traži.7) Spreman na dijalog, ali nepremostiv na crvenim linijamaCrvene linije su: teritorijalni integritet, suverenitet, istina o genocidu, državne institucije.8)Stranački kandidat koji postaje državnikRealnost je stranka, ali obaveza je da funkcija bude iznad stranke.9) Prisutan među narodom, ali fokusiran na posaoNe smije postati “pjevač kampanje”. Mora raditi, ne samo govoriti.10) Svjestan prošlosti, ali usmjeren na budućnostGenocid je moralni temelj pamćenja, ali politika mora graditi sigurnost, ekonomiju, obrazovanje i stabilnost.Realni profil nije savršen, ali je koristan. On je “minimum državnosti” u maksimalno teškim uslovima.(Sutra, ako Bog da, nastavak: TREĆI DIO: PORAZNI PROFIL) - navodi se u kolumni.&nbsp;

Realni profil nije savršen, ali je koristan, navodi ef. Cerić 

Ef. Cerić: Realni profil bošnjačkog člana Predsjedništva mora biti kombinacija principa i sposobnosti preživljavanja političkog pritiska

U večeri u kojoj je fudbal bio na ivici da izgubi smisao, jedan čovjek vratio mu je dostojanstvo.&nbsp;Pape Gej (Gueye) postao je simbol pravde, inata i mentalne snage Senegala u finalu Afričkog kupa nacija.Nakon neviđenog sudijskog cirkusa, poništenog gola i skandalozno dosuđenog penala za Maroko, Senegalci su bili teško pogođeni, ali ne i slomljeni.U trenutku kada su emocije ključale, a pritisak bio nepodnošljiv, Pape Gej je preuzeo odgovornost koju nose samo istinski lideri.Njegov projektil lijevom nogom u produžecima bio je pogodak za titulu, ali i odgovor svima koji su pokušali režirati drugačiji epilog.Tim golom stavio je tačku na Afrički kup nacija i započeo slavlje jedne nacije koja je vjerovala do kraja.U finalu u kojem se borilo i protiv protivnika i protiv sudijske nepravde, Papa Gej je bio junak kakvog Senegal neće zaboraviti.

Postigao je golčinu i tako Senegalu donio titulu prvaka Afrike

Pape Gej: Junak nacije

Bosna i Hercegovina je još jednom pokazala da najveća prepreka njenom evropskom putu nisu ni zahtijevi za zakonima, ni procedurama, ni Brisel - nego ona sama.&nbsp;Novac iz Plana rasta Evropske unije već je formalno odobren, ali i dalje stoji van domašaja institucija, jer se domaći politički akteri ne mogu dogovoriti ni oko elementarnog, gotovo tehničkog pitanja: ko će biti koordinator.U normalnim državama to bi bila fusnota u zapisniku. U Bosni i Hercegovini to je razlog za blokadu desetina miliona eura i poruka da je politički interes važniji od javnog. I dok se javnost zabavlja terminima poput „Reformske agende“ i „evropskih obaveza“, suština je brutalno jednostavna: stranke se spore oko kontrole, a ne oko reformi.SNSD insistira na imenovanju „svog“ čovjeka, Trojka to odbija, HDZ BiH taktizira i čeka rasplet. Rezultat je institucionalna paraliza, u kojoj niko formalno nije kriv, a država realno gubi. To nije nesporazum, to je sistem. Sistem u kojem se evropski fondovi ne doživljavaju kao razvojna šansa, nego kao još jedan resurs za političko pozicioniranje.Posebno zabrinjava činjenica da je riječ tek o početnoj tranši, koja čak nije uslovljena provođenjem reformi. Ako vlasti nisu u stanju da se dogovore oko prve stepenice, kakve su realne šanse da ispune desetine precizno definisanih reformskih obaveza koje slijede? Odgovor je neugodan, ali očigledan.Bosna i Hercegovina je već kažnjena smanjenjem sredstava zbog ranijih opstrukcija. Sljedeći korak mogao bi biti potpuni gubitak kredibiliteta. Ne zato što Evropa traži previše, nego zato što domaća politika nudi premalo - odgovornosti, racionalnosti i elementarne svijesti da se država ne vodi po stranačkom ključu.Ako se Plan rasta završi bez rasta, to neće biti evropski neuspjeh. To će biti domaća, svjesna odluka.

Dok se stranke spore oko koordinatora, desetine miliona eura iz Plana rasta EU ostaju nedostupne

BiH blokira samu sebe

Šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Luiđi Soreka (Luigi Soreca), u autorskom tekstu od prije dva dana naglasio je važnost pravosudne reforme u Bosni i Hercegovini kroz usvajanje dva važna zakona, Zakona o Sudu BiH i Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine.Ističući da reforma vodi jačanju integriteta i nezavisnosti pravosuđa, provedbi načela pravne sigurnosti i evropskih standarda, ambasador Soreka dodao je i da će BiH kroz Plan rasta za Zapadni Balkan biti dostupno 7,26 miliona eura kada uspostavi funkcionalno apelaciono pravosudno tijelo na državnom nivou i 14,52 miliona eura kada usvoji i primjeni sveobuhvatan Zakon o VSTV-u.Međutim, naša aktuelna vlast ponaša se kao da državi Bosni i Hercegovini, njenim građanima i njenim pravosudnim organima ne trebaju sredstva iz evropskog Plana rasta za Zapadni Balkan, ne treba nam pravosudna reforma, odnosno profesionalnije pravosuđe koje bi potpuno bilo usklađeno s evropskim standardima, iako naše društvo razjedaju korupcija, kriminalni i interesni poslovi, neprovođenje sudskih presuda.Deklarativna podrška evropskom putu Bosne i Hercegovine, koja nije suštinska i nije istinska, jer joj je u pozadini stvarna razgradnja državnih institucija od određenih političkih grupacija i pojedinaca, već je dovela do gubitka povjerenja građana u vlast i u pravosuđe, iako u pravosudnim organima u Bosni i Hercegovini radi većina časnih i profesionalnih nosilaca pravosudnih funkcija.Oni koji trenutno upravljaju ovom državom očigledno čekaju da im Evropska unija pokloni sredstva za njihov nerad, nesposobnost i neodgovornost prema građanima ove zemlje. Ali, svijet tako ne funkcionira.Na putu prema Evropskoj uniji Bosna i Hercegovina mora provesti brojne reforme, pa tako i one iz pravosudne oblasti. U tom smislu, Vijeće ministara BiH je nosilac aktivnosti i odgovornosti, a činjenica da ih ambasador Soreka mora javno podsjećati da rade svoj posao, dovoljno govori o stanju upravljanja.

Naša aktuelna vlast ponaša se kao da državi ne trebaju sredstva iz evropskog Plana rasta za Zapadni Balkan

Reforme na čekanju

Majkl Kerik (Michael Carrick) je u jednom od najosjetljivijih trenutaka Mančester Junajteda (Manchester United) pokazao zašto ga u klubu cijene i poštuju. Nakon tri uzastopna remija protiv timova iz donjeg dijela tabele i ispadanja od Brajtona (Brighton) u FA Kupu, bivši veznjak Crvenih đavola preuzeo je kormilo ekipe i odmah isporučio ono što se tražilo.U gradskom derbiju 22. kola Premijer lige Junajted je savladao Mančester Siti (Manchester City) s 2:0, a Kerikov debi na klupi teško da je mogao biti bolji. Iako su dva gola domaćih prethodno poništena zbog ofsajda, ekipa je ostala strpljiva i disciplinovana.Asistencija Bruna Fernandeša (Fernandes) i pogoci Mbeuma te Dorgua potvrdili su trijumf koji je vratio mir na Old Traford. Junajted je sada peti na tabeli, a Kerik je u samo jednoj utakmici pokazao da ponekad tiha rješenja donesu najveći učinak.Osim toga, Crveni đavoli su podsjetili na svoje najslavnije dane. Ne samo da su pobijedili, nego su u potpunosti nadigrali moćnu ekipu s Etihada, a TV kamere prikazale su i široke osmijehe legendi poput Fergusona i Vidića koji su zajedno bili u VIP loži Teatra snova.

Pod njegovom palicom Crveni đavoli su izgledali kao nekad

Majkl Kerik: Tiho rješenje

Sarajevska stambena arhitektura osmanskih osnova je prepoznatljiva po svojim reprezentativnim objektima koji su pod zaštitom Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine i dostupne su javnosti kao otvorene, muzejske postavke.Jedan od takvih objekata je kuća Alije Đerzeleza koja se smatra najstarijom kućom u Sarajevu.Ova kuća nosi i posebnu priču. Naime, prema historijskom predanju, u njoj je živio Alija Đerzelez, koji se smatra jednim od najvećih junaka koje su Sarajevo i Bosna ikada imali.O njegovoj snazi i junaštvu se pričalo generacijama i s koljena na koljeno su prenošene priče o hrabrosti koja ga je odlikovala pa je zato i postao tema mnogih epskih pjesama, koje se i danas čitaju.<h2>Historijska ličnost</h2>Alija Đerzelez je historijska ličnost iz 15. stoljeća. Njegovo odrastanje i život smješteni su u skromnu kuću na lokaciji današnje mahale Vrbanjuša, preko puta Sinanove tekije, tačnije na samom uglu ulice Sagrdžije i ulice koja nosi naziv baš po imenu ovog junaka. Ova kuća je najvjerovatnije i gorjela u doba Eugena Savojskog, nemile 1697. godine, kada je nečasnik upao u Sarajevo. Nakon toga je ponovo izgrađena u 17. stoljeću, a kako Đerzelezi nisu imali muške potomke, kasnije će preći u vlasništvo porodice Čevanja koja je bila iz kazaskog esnafa, a uža specijalnost im je bio rad na svili.Ova kuća je sve do danas sačuvala svoj autentični izgled. Krase se je veliki duvarovi, potom velika bašta, ali i kaldrmisana avlija, unutar koje je smješten bunar, koji i danas obiluje vodom. Koncept kuće je jedinstven i kao takav posjeduje muški dio - selamluk i ženski dio - haremluk. Muški dio kuće sadrži reprezentativni čardak koji je smješten na samom uglu kuće od strane ulice Sagrdžije. Osim čardaka, muški dio sadrži i kamariju, potom divanhanu s drvenim stupovima i lukovima, ali i kafe odžak. Cijeli selamluk je povezan posebnim stepenicama iz avlije.

Ženski dio ili haremluk je dvospratnog karaktera, a dugim stepenicama je povezan s muškim dijelom te tako čine jedinstvenu cjelinu. U prizemlju se nalazi halvat koji je glavna odaja cijelog haremluka i u njemu je smještena kuhinja. Ispred halvata je hajat, odnosno poluotvoreno predsoblje iz kojeg se ulazi u mutvak, dok su na spratu smještene ženske odaje.Ova kuća je dugo godina bila oronula, ali je nakon agresije rekonstruisana te je na taj način sačuvana sve do danas.Napravljena je tako skladno i snažno da svojim izgledom i podsjeća na Aliju Đerzeleza.<h2>Značajna preobrazba</h2>Alija je mlad ostao bez oca te je živio skroman život s majkom i sestrom Ajkunom, a kao dječak je bio slabašan, ali i kao takav je zarađivao za porodicu, tako što se bavio nabavkom ogrjevnog drveta za prodaju.Iz vjerskih ubjeđenja nije htio da siječe zelene grane nego samo osušene, smatrajući suprotnu radnju grijehom. O Aliji Đerzelezu postoji jedna predaja, koja govori o njegovoj preobrazbi iz nejakog i slabašnog tijela u snažno i jako.Kako predaje i legende uvijek sobom nose mrvu nadnaravnog, tako i ova predaja, za koju se danas mahom vjeruje da je istinita, govori kako se jedne prilike slabašni Alija zaputio u šumu iznad Sarajeva radi sječe drva, te je pronašao napušteno novorođenče. Ugledavši ostavljenu bebu, pomislio je da ga je majka ostavila te otišla u pronalazak drva, no zabrinuo se da tako mala beba ne dehidrira od toplote, zbog čega se prvi put odlučio odsjeći živu i zelenu granu prepunu lišća kako bi maloj bebi napravio hlad. Zahvaljujući tom humanom činu, po povratku kući dočekala ga je žena u bijelom i pitala: "Jesi li ti onaj koji je zaštitio novorođenče", na šta je on potvrdno odgovorio. A nakon toga, mu je ona saopćila da će mu se ispuniti želja. Sufije danas kažu da je ona bila evlija, a oni drugi vila.Potom mu je proučila dovu i zamolila ga da podigne jedan ogroman kamen. Alija se na taj zahtjev začudio i rekao kako nema snagu za takvo nešto, no kada se odlučio da pokuša, uvidio je da je tako velik i težak kamen za njega zapravo lagan te da je u stanju podići još veći i teži. Predaje kažu da je do tada slabašni Alija obdaren izrazitom snagom i nadaleko neviđenim kuvetom.<h2>"Borac buzdovanom"</h2>Alija je svoj život od tada posvetio vjeri, a dobio je i nadimak Đerzelez, što u prevodu znači "borac buzdovanom".Buzdovan uz sablju bio mu je glavno oružje, a poznajući njegovu snagu i hrabrost, jedno vrijeme Alija je bio u službi kod Gazi Husrev-bega kao učesnik u borbama.Alija Đerzelez je poginuo na bojnom polju u Mrkonjić-Gradu te postao šehid. Naime, usmrtio ga je Vuk Jajčanin dok je obavljao namaz i bio duboko skoncentrisan i predan molitvi. Na istom mjestu je ukopan, nakon čega je podignuto i turbe, a cijeli predio dobio naziv "đerzelezovo polje" kod Mrkonjić- Grada.Vuk Jajčanin je, između ostalog, poznat i po tome što je sa svojom vojskom popalio Sarajevo, ali ga je tada sustigao Alija Đerzelez koji za vrijeme paljenja nije bio u Sarajevu. Tom prilikom Alija mu je poštedio život, da bi ga kasnije Vuk Jajčanin, umjesto zahvale, usmrtio.Svakako treba istaći i da se nobelovac Ivo Andrić, dok je boravio u Sarajevu, zainteresovao za lik i junaštvo Alije Đerzeleza pa je napisao i pripovijetku "Put Alije Đerzeleza", koja je izdata 1920. godine, što je jedna od njegovih prvih pripovijetki.Đerzelez je bio poznat i po svom čuvenom konju doratu, a njegov buzdovan je godinama kasnije čuvan u Nakšibendijskoj tekiji pored turbeta sedam braće u Jedilerskoj, ali je, spletom okolnosti, nestao u požaru.Malo je poznato i to da se otisci njegovih prstiju u kamenu, nalaze u podnožju munare u džamiji Sagrdžije. Mnogo je stvari koje nas i danas sjećaju na čuvenog i hrabrog Sarajliju Aliju Đerzeleza, a između ostalog, njegova kuća i danas budi sjećanja starih Sarajlija, ali i krasi naš ambijentalni prostor.

Smatra se najstarijom kućom u Sarajevu, a nosi i posebnu priču

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Kuća Alije Đerzeleza - dom najstarijeg sarajevskog junaka

Predsjednik Panevropske unije Bosne i Hercegovine, akademik Franjo Topić, bio je jedini učesnik iz BiH na konferenciji “Govor o budućnosti Evrope” u historijskom ambijentu vile Ernst Fuchs u Beču, u organizaciji Karla von Habsburga i jedne od najvećih evropskih kraljevskih dinastija.&nbsp;U svojstvu počasnog gosta, monsinjor Topić imao je priliku da pred brojnim visokim zvaničnicima EU, liderima, diplomatama i intelektualcima, predstavi svoje viđenje budućnosti Evrope u izazovnim vremenima, ali i da progovori o statusu svoje domovine, čijem napretku je praktično posvetio cijeli svoj život. Ugledni bh. teolog još jedanput se založio za prijem naše zemlje u porodicu evropskih država, “ovakvu kakva jeste”, a da se ona kasnije postepeno prilagođava.- EU ni sada nije idealna, ali od nje nema ništa bolje – poručio je skepticima sa stranica “Avaza”.Monsinjor prof. dr. Franjo Topić rođen je 1953. godine u Kasapovićima kod Novog Travnika. Filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu završio je 1977., a za svećenika je zaređen 1976. godine. Akademsku karijeru počinje 1985. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Pored ostalog, predsjednik je Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ i osnivač i predsjednik Panevropske unije BiH. Autor je osam knjiga i više stotina naučnih, stručnih i popularnih članaka, te dobitnik brojnih nagrada.

Ugledni bh. teolog još jedanput se založio za prijem naše zemlje u porodicu evropskih država

Akademik Franjo Topić: Počasni gost kraljevske porodice

To što je jedna od svjetski vodećih i renomiranih platformi, koja se bavi ekonomskim izvještajima i finansijskim statistikama, Trading Economics, postavila BiH na prvo mjesto po rastu plaća na svijetu, najvećem dijelu građana ove zemlje ne znači ništa.Jer, kad se uzme u obzir životni standard, rast inflacije od 4,4 posto za prvih 11 mjeseci prošle godine u odnosu na isto razdoblje godinu prije, kao i rast cijena hrane od šest posto, stanovanja od 6,6 posto itd., a da je neto plaća za prvih 10 mjesecu prošle godine u usporedbi sa istim razdobljem 2024., realno rasla za 9,3 posto, onda je sve jasno.Jasno je da je rast plaće, odnosno neto realno plaće koju prima svaki radnik u ovoj zemlji, pojela inflacija, odnosno cijena hrane, i to za većinu njih, kako je to primijetio naš ugledni ekonomski stručnjak prof. Igor Živko.Dakle, plaće jesu rasle, i to niko ne osporava, ali je neosporno da je rast cijena hrane bio i ostao znatno brži, dublji i bolniji za većinu građana. Rast plaća nije se osjetio u novčanicima zaposlenih, jer se na kasi u trgovini pretvorio u iluziju.Umjesto zadovoljstva zbog većih primanja, novi koeficijenti i osnovice koje su brojni radnici širom BiH dobili kroz kolektivne ugovore izrodili su ogorčenje uslijed činjenice da stvarni život to demantuje svakim odlaskom do trgovine ili plaćanjem silnih računa.Sindikalna potrošačka korpa lagano se približava cifri od 3.500 KM, jer su cijene hrane rasle, kako se čini, brže nego ikada. Bez stvarne kontrole, ali i bez odgovornosti.I dok se vlasti hvale rastom plaća, dok statistika i ine platforme bilježe procente, razlika između primanja i davanja se najjasnije vidi na kraju mjeseca.Plaće će i dalje, vjerovatno, rasti, ali, ako se ovakvo stanje nastavi, to će biti samo na papiru. U stvarnom životu ostaje ista borba, ona kako skrpiti kraj s krajem.

Razlika između primanja i davanja vidi se na kraju mjeseca

Troškovi gaze

Vlada FBiH je usvojila set zakona iz resora Ministarstva finansija, a nakon jučerašnje sjednice poručeno da je riječ o najopsežnijoj reformi finansijskog sistema u posljednjoj deceniji. Ključna figura iza svega je federalni ministar finansija i dopremijer Toni Kraljević.Usvajanjem cijelog seta zakona, pri čemu je posebna pažnja usmjerena na reformske zakone iz oblasti platnog prometa, Kraljević i njegov tim su pokazali da su fokusirani, zapravo, na srž svakodnevnog ekonomskog života građana i privrede.Taj set zakona donosi brojne benefite kako za građane, tako i poduzetnike, ali i državu. Ukratko, Kraljević postavlja temelje za konkretne promjene koje građani svakodnevno mogu osjetiti, ali usto, on nameće i znatno širu sliku, jer to nisu samo reforme zakona, već i strateški koraci.U vremenu kada mnogi ministri i funkcioneri traže naslovne strane, Kraljević svoj posao radi tiho, ali odlučno. Iako je nekada bio medijski radnik, u medijima se ne nameće, već umjesto toga, svoj posao radi principijelno i fokusirano.

Usvojen cijeli set zakona koji donosi brojne benefite

Toni Kraljević: Reforma s vizijom

Nije tajna da se veliki dio političke i medijske pažnje u Bosni i Hercegovini i dalje ponaša izrazito sarajevocentrično. Tema zagađenja zraka, koja je krajem godine s pravom dominirala javnim prostorom, praktično je nestala onog trenutka kada je vjetar rastjerao smog iz Sarajeva. Kao da je problem riješen – barem za one koji odlučuju o tome šta je vijest, a šta nije.U tom kontekstu zvuči gotovo frapantno podatak da je indeks zagađenosti zraka u Kaknju u utorak navečer iznosio čak 469, što spada u kategoriju vrlo opasnog i po život štetnog zraka. Ipak, za razliku od Sarajeva, gdje se dizala ogromna fama, s razlogom, kada su vrijednosti prelazile 200, Kakanj je ostao gotovo nevidljiv u javnom prostoru. Ta disproporcija jasno pokazuje koliko su životi građana izvan glavnog grada često tretirani kao manje važni.Pitanja poput toga kako su pojedine fabrike u Zeničko-dobojskom kantonu uopće dobijale okolinske dozvole, šta se tačno loži u Termoelektrani „Kakanj“ i ko snosi odgovornost za kontinuirano zagađenje, postala su marginalne teme.Važno je naglasiti da Kakanj nije izoliran slučaj. Visoko, Banja Luka, Prijedor, Tuzla i Zenica danima bilježe katastrofalne vrijednosti kvaliteta zraka, a na vrhu crnih lista često se nalaze i Maglaj i Lukavac.Uprkos tome, nikada nije donesena ozbiljna, dugoročna strategija za rješavanje ovog problema. Umjesto toga, svake zime svjedočimo istim, već viđenim populističkim potezima – privremenim mjerama, najavama i obećanjima koja traju tačno onoliko koliko traje i javni pritisak.U takvoj situaciji čak i Indija i Pakistan, koji se često navode kao simboli ekstremnog zagađenja, mogu da se “pravdaju”, jer pojedini gradovi u BiH redovno bilježe još gore vrijednosti kvaliteta zraka. To je porazna činjenica za zemlju koja se formalno obavezala na evropske ekološke standarde.Posebno je bezobrazno ponašanje dijela zvaničnika u manjim sredinama, koji nezadovoljstvo građana dočekuju otvorenim ili prikrivenim ucjenama. Poruka je jasna: ili ćete šutjeti i trpjeti ekološku i zdravstvenu katastrofu, ili ćete ostati bez investicija i radnih mjesta. Time se odgovornost prebacuje na leđa građana, dok se najveći zagađivači amnestiraju od obaveze da unaprijede ekološke standarde.Takav odnos jasno pokazuje da se u BiH zagađenje zraka i dalje ne tretira kao pitanje života i smrti, već kao politički i ekonomski teret koji se, po mogućnosti, treba ignorisati. Sve dok se zagađenje zraka tretira kao sezonska smetnja, a ne kao trajna zdravstvena i društvena kriza, neće biti napretka.&nbsp;

Tema zagađenja zraka traje onoliko koliko je zrak zagađen u glavnom gradu BiH

Ko preživi, pričat će

Energetska politika rijetko je samo pitanje infrastrukture. U savremenoj Evropi ona je istovremeno instrument sigurnosti, vanjske politike i unutrašnje kohezije država. Bosna i Hercegovina danas predstavlja ilustrativan primjer tog preklapanja, jer se oko plinske infrastrukture ne vode rasprave o tehnologiji ili tržištu, već o državnom autoritetu i geopolitičkom usmjerenju zemlje.Dok Vlada FBiH, uz otvorenu podršku Sjedinjenih Američkih Država, Južnu interkonekciju definira kao strateški projekt od državnog značaja, vlasti u manjem bh. entitetu RS rade paralelno na Istočnoj plinskoj interkonekciji oslonjenoj na infrastrukturu ruskog gasa. Taj potez dio je dugotrajnog obrasca u kojem jedan entitet djeluje izvan i često suprotno državnim strateškim opredjeljenjima.Važno je naglasiti: ovdje se ne radi samo o širenju gasne mreže. Naprotiv, Bosni i Hercegovini je potrebna energetska infrastruktura. Radi se o strateškim ciljevima! Južna interkonekcija ima jasno definiranu funkciju, od povezivanja BiH s evropskim gasnim tržištem do pristupa alternativnim izvorima snabdijevanja i smanjenja ovisnosti o ruskom gasu, u skladu s politikama EU koje predviđaju njegovu potpunu eliminaciju do kraja 2027. godine.Istočna interkonekcija, nasuprot tome, oslanja se na sistem koji Evropska unija i SAD tretiraju kao geopolitički rizičan i strateški neodrživ. U tom smislu, radi se o suprotstavljenim logikama koje reflektiraju odnos RS prema državi.Za Vašington, Južna interkonekcija je dio šire strategije stabilizacije Zapadnog Balkana i smanjenja prostora za neželjen politički pritisak. Energetska zavisnost u ovom kontekstu nije apstraktan rizik, već dokazano sredstvo političkog utjecaja.Kada se jedan entitet u takvom okruženju odluči za zasebnu politiku pod ruskim utjecajem, posljedice će se odraziti i na kredibilitet države u odnosima s međunarodnim partnerima, na investicionu sigurnost i na sposobnost BiH da ispuni obaveze koje proizlaze iz evropskog puta.Zato se vlasti manjeg bh. entiteta suočavaju s pitanjem da li smiju nastaviti s projektom koji je u suprotnosti s državnim strateškim opredjeljenjima i jasno izraženim stavovima ključnih partnera BiH.

Vlasti manjeg bh. entiteta suočavaju se s pitanjem da li smiju nastaviti s Istočnom plinskom interkonekcijom

Dilema za RS

Hrabro, dostojanstveno i istrajno imam džemata Noble Park bh. islamske zajednice u Australiji Ismet ef. Purdić nastavlja svoju borbu za odbranu vrijednosti društva u kojem će rasizam, mržnja i nasilje biti strogo kažnjeni i suzbijeni u korijenu.Hidžab njegove supruge Sabine bio je povod za rasističke uvrede, a potom i fizički napad huligana u predgrađu Melburna, ali je ovaj Podrinjac, rođeni Zvorničanin, nakon udaraca ostao na nogama i pokrenuo borbu protiv vjerske i nacionalne mržnje u zemlji u kojoj su utočište našli i svoj život izgradili ljudi različitih vjera i više od 70 nacija.Sudeći prema reakcijama prolaznika koji su ga zaštitili od napadača, zatim policije koja ih je brzo privela, te predstavnika nevladinih organizacija, medija i zvaničnika vlasti koji osuđuju ovaj incident, Purdić je u tome uspio, a Australija ponovo demonstrira da je zemlja u kojoj nema mjesta za mržnju i nasilje.- Na svakoj strani ima ekstrema, to su minorne grupe koje mogu pokvariti blagostanje i vrijednosti koje svi zajedno uživamo. Ako ćemo im dopustiti da nam pokvare tu životnu idilu, onda je do nas, a ne do njih – poručio je nakon incidenta Ismet ef. Purdić.

Rođeni Zvorničanin pokrenuo borbu protiv vjerske i nacionalne mržnje u Australiji

Ef. Purdić: Napadnut u Melburnu, ali ostao na nogama

Imam Ismet ef. Purdić: Borba protiv mržnje

U utakmicama koje nose težinu trofeja i historije, razlika se često svede na jednog igrača. U Džedi je to bio Rafinja (Raphinha). Brazilski krilni napadač Barcelone odigrao je finale Superkupa Španije protiv Real Madrida odlučno, hrabro i bez zadrške.S dva postignuta pogotka, Rafinja je bio ključna figura El Klasika, igrač koji je u najvažnijim trenucima preuzeo odgovornost i pretvorio pritisak u prednost. Njegovi golovi bili su potvrda karaktera, jer zabijati u finalu protiv Reala znači ostaviti trag koji se pamti.Rafinja je igrač koji nikada nije pripadao najglasnijem sloju zvijezda, ali je upravo zato izgradio reputaciju fudbalera za velike utakmice. Radna etika, disciplina i direktnost u igri godinama su ga gurali naprijed, a u Barceloni je postepeno izrastao u jednog od lidera svlačionice.Finale u Saudijskoj Arabiji pokazalo je i njegovu zrelost. Nije nestao kada je utakmica ušla u haos, nije se povukao kada je Real pritisnuo i dva puta se vraćao u utakmicu, već je ostao dosljedan svom stilu – agresivan prema golu, odlučan u završnici i fokusiran do posljednje minute.U El Klasiku, utakmici u kojoj se često rađaju heroji, Rafinja je dokazao da velike noći traže igrače odluke. U Džedi je upravo on bio taj čovjek.

Prvo se obrukao promašajem, pa s dva gola riješio El Klasiko

Rafinja: Čovjek odluke

Odluka radnika „Željeznica FBiH“ da najave proteste i generalni štrajk ako im se u budžetu za 2026. ne poveća novac za infrastrukturu i ne potpiše novi kolektivni ugovor nije nikakav „hir sindikata“. To je alarm iz jednog od rijetkih sistema koji ovu zemlju doslovno drži na šinama - i koji se godinama sistematski gura prema kolapsu.Ovo sa „Željeznicama FBiH“ je čista slika bosanskog „socijalizma bez novca“.Imate državno preduzeće koje svi smatraju strateškim, patriotskim i “kičmom zemlje”, ali ga u budžetu tretiraju kao stari frižider – dok radi, niko ne pita, a kad crkne, svi se čude. Ljudi koji upravljaju vozovima i održavaju pruge rade za 1.027 KM, dok im minimalac već puše za vratom. NK i VKV radnik praktično su izjednačeni. To nije „socijalna pravda“, to je institucionalno poniženje struke.S druge strane, država se ponaša kao tipični loš gazda. Godinama se dizalo kredite za nove vozove, rezale plaće i prava radnicima da bi se „stabilizovalo poslovanje“, a sada kad treba dati 62 miliona da se pruga ne raspadne - odjednom nastupa fiskalna skromnost. Za sve ostalo ima: za povećanja administracije, za nova ministarstva, za partijske uhljebe. Za šine i signalizaciju - nema.Najopasnije je to što se sistem održava u režimu permanentne improvizacije. Gotovo 24 miliona za infrastrukturu u zemlji koja ima stotine kilometara pruga i tone tereta je budžetska šala. To je kao da pokušavaš održavati autoput s par kanti asfalta godišnje. Naravno da će doći do zida – i taj zid se sada zove štrajk.Sindikat ovdje nije radikalan, nego racionalan. Ljudi ne traže luksuz, nego da im plaća ne bude ispod prosjeka i da vozovi ne iskliznu jer nema dijelova. Kada ti radnici koji su u ratu branili državu danas moraju prijetiti generalnim štrajkom da bi dobili osnovne uslove, to govori sve o „brizi za javni sektor“.Ovo nije priča o pohlepi radnika. Ovo je priča o državi koja voli kontrolu nad preduzećima, ali ne voli plaćati cijenu te kontrole. „Željeznice FBiH“ su ogledalo tog modela: politički važne, ekonomski zapuštene i finansijski iscrpljene.Ako vlast i ovaj put pokuša kupiti vrijeme umjesto da riješi problem, štrajk će biti samo uvod. Jer pruga može još malo škripati - ali sistem koji je gurnut ispod minimuma, prije ili kasnije pukne.

Akademski slikar Nebojša Dimovski: Između baštine i savremenog izraza

Trajno siromaštvo

Ef. Cerić: Realni profil bošnjačkog člana Predsjedništva mora biti kombinacija principa i sposobnosti preživljavanja političkog pritiska

Pape Gej: Junak nacije

BiH blokira samu sebe

Reforme na čekanju

Majkl Kerik: Tiho rješenje

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Kuća Alije Đerzeleza - dom najstarijeg sarajevskog junaka

Akademik Franjo Topić: Počasni gost kraljevske porodice

Troškovi gaze

Toni Kraljević: Reforma s vizijom

Ko preživi, pričat će

Dilema za RS

Imam Ismet ef. Purdić: Borba protiv mržnje

Rafinja: Čovjek odluke

Štrajk na šinama

Kolumne

Akademski slikar Nebojša Dimovski: Između baštine i savremenog izraza

Trajno siromaštvo

Ef. Cerić: Realni profil bošnjačkog člana Predsjedništva mora biti kombinacija principa i sposobnosti preživljavanja političkog pritiska

Pape Gej: Junak nacije

BiH blokira samu sebe

Reforme na čekanju

Majkl Kerik: Tiho rješenje

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Kuća Alije Đerzeleza - dom najstarijeg sarajevskog junaka

Akademik Franjo Topić: Počasni gost kraljevske porodice

Troškovi gaze

Toni Kraljević: Reforma s vizijom

Ko preživi, pričat će

Dilema za RS

Imam Ismet ef. Purdić: Borba protiv mržnje

Rafinja: Čovjek odluke

Štrajk na šinama