Nekada davno, počev od perioda neolita pa sve do početka srednjeg vijeka, stanovništvo se isključivo bavilo poljoprivredom, stočarstvom i trgovinom, pa je tako vršena robna razmjena u naturi, jer novac tada nije bio u upotrebi.Nakon pojave plemenitih metala počinje i kovanje, kada novac zvanično postaje osnovno platežno sredstvo za razmjenu roba i usluga.<h2>Majstor Radoje</h2>U našim krajevima otvarani su rudnici srebra i zlata, pa će tako u doba Bosanskog kraljevstva, tačnije u vrijeme vladavine Tvrtka I Kotromanića, na ovim prostorima započeti primjena novca, odnosno zlatnika. Zanimljivo je da je u tom 14. stoljeću ostao zabilježen podatak kako je, na zahtjev kralja, Dubrovačko vijeće odobrilo i dalo dozvolu majstoru Radoju da izradi 12 kalupa iz kojih će se liti zlatnici za kralja Tvrtka, a sam zlatnik dobio je ime „četverostruki“, zbog toga što je bio teži od tadašnjeg mletačkog zlatnika čak četiri puta.Zlatnik bijaše težak 14 grama, debljine jedan milimetar, dok je njegov prečnik iznosio tri centimetra. Krasio ga je kraljevski grb. Interesantan je podatak taj što je majstoru Radoju rečeno, preciznije zaprijećeno, da ne smije napraviti više od 12 kalupa. Tako se kod nas u Bosni pojaviše zlatnici, a potom i srebrenjaci.

Dolaskom Osmanlija na ove prostore, kovanog novca je bilo mnogo u opticaju. S obzirom na veličinu carevine i njene potrebe za novcem, veliki broj kovačnica širom carstva kovao je novac sve dok nije došlo do centralizacije, kada se sve svelo na dvije glavne kovačnice u Konstantinopolju, današnjem Istanbulu, i Kairu.Osim zlatnika – dukata i srebrenjaka, bile su i akče koje su predstavljale osnovnu valutu finansijskih transakcija u tadašnjem monetarnom sistemu.Osmanske vlasti su nekada i na Balkanu imale više kovačnica novca, a kod nas u Bosni bile su tri: u Sarajevu, Srebrenici i Banjoj Luci.Interesantan je podatak da je i na prostorima Bosne bilo zlatnika. Najinteresantniji je onaj pod imenom „sultanija“, čija se vrijednost ogleda kroz podatak da su ga numizmatičari prodali za 3.200 eura, plus vrijednost samog zlata.Ne možemo da ne istaknemo kako su kasnije Osmanlije centralizovale kovanje novca, pa su tako kovačnice nestale s ovih prostora. Međutim, u jednom periodu, zbog nedostatka novca krajem 17. stoljeća, u Sarajevu se počela kovati mangura, koja je bila pravljena od bakra. Mangura je rađena u Kazandžiluku, što nimalo ne čudi jer je kazandžijski esnaf bio najjači u Sarajevu.

Tada su ugledne sarajevske kazandžije imale svoje topionice bakra koje su se zvale kalhane, pa i danas jedna ulica u Sarajevu, na Vratniku, nosi ime Kalhanski sokak u spomen na nekadašnje topionice.Na spomenutoj manguri bila je obavezna tugra. Tugra je kaligrafski amblem ili potpis sultana, a s druge strane bilo je ispisano „Bosna Saray“ na arapskom pismu.Stare Sarajlije su govorile da je tada u Sarajevu bila tzv. poplava mangura, s obzirom na to da je u opticaju bilo mnogo novca i da se vjerovatno intenzivno kovalo. U tom periodu, kažu, i siromašni stalež je „odahnuo“, mada je sve to trajalo kratko, dok nije naređena zabrana kovanja mangure.<h2>Demiri na prozorima</h2>Interesantno je istaći i da je u ulici Mlini, u neposrednoj blizini Miščine džamije, bila kovačnica novca. Izgledom je bila prepoznatljiva zbog izraženih demira na prozorima i gvozdenih vrata.Osmanska carevina nije mijenjala izgled dukata čak četiri stotine godina, a on je bio jedinstven – jedini koji svojim izgledom nije podsjećao na venecijanske dukate, čijih je imitacija bilo mnogo. Bogate Sarajlije su sakupljale i posjedovale dukate.Kasnije će novac, za vrijeme Austro-Ugarske, biti prepoznatljiv po austrijskim krunama koje su dobro vrijedile, mada se u tom vremenu počeo koristiti i papirni novac, koji se pojavio krajem 17. stoljeća u Evropi.Stare generacije i danas pamte dinar, koji je bio platežno sredstvo bivše domovine i rado se sjećaju tih dana papirnog novca, a posebno „stotke“ crvene boje, na čijoj poleđini je bio grad Dubrovnik. Srednja generacija i danas voli isticati kako se tada dobro živjelo.Danas platežno sredstvo u papirnoj formi dobija konkurenciju u sve zastupljenijoj elektronskoj formi plaćanja.

U našim krajevima otvarani su rudnici srebra i zlata, pa će tako u doba Bosanskog kraljevstva, tačnije u vrijeme vladavine Tvrtka Kotromanića, na ovim prostorima započeti primjena novca, odnosno zlatnika

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Osmanska carevina nije mijenjala izgled dukata čak 400 godina

Glumac Elmir Krivalić imenovan je za novog direktora Narodnog pozorišta u Tuzli, a na toj poziciji nasljeđuje Mirzu Ćatibušića, koji iza sebe ostavlja dva rukovodeća mandata. Krivalić u razgovoru za „Dnevni avaz“ ističe da njegov kolektiv želi postići još bolji rezultat.<h2>Umjetnička orijentacija</h2>Kakvu viziju Narodnog pozorišta želite graditi u naredne četiri godine – umjetnički, organizacijski i programski?- Nakon dugo vremena, prošle godine smo konstituisali Umjetnički savjet, koji već aktivno sudjeluje u odlučivanju i koji će uspostaviti umjetničku orijentaciju naše kuće, naravno osluškujući potrebe savremenog čovjeka, društva u kojem živimo, uzimajući u obzir tradiciju Narodnog pozorišta Tuzla i u skladu sa mogućnostima koje imamo. Kako planirate uskladiti očuvanje klasičnog repertoara s potrebom za savremenim, hrabrim i društveno angažiranim predstavama? - Pozorište je uvijek društveno angažirano i neophodno je da bude odgovorno prema savremenom društvu, da ogoli čovjeka, kaže istinu, bez razmišljanja o tome kakve će posljedice ostaviti to što je izrečeno. U umjetnosti nema mjesta za licemjerje, svrha postojanja je da pomoću mašte, iluzije pokuša utjecati na svijest ljudi, liječeći društvo od primitivnog. Da budemo iskreni, mnogo primitivizma ima u našem društvu i to se ogleda u mnogočemu, time je pozorištu teže djelovati, ali zato je neophodnije, jer ima značajniju svrhu postojanja. Sve naše predstave, klasične ili savremene postavke, na sceni će igrati s razlogom, jer će govoriti o svemu onome što se tiče nas, vremena i prostora u kojem živimo.<h2>Sjajan ansambl</h2>Kako gledate na odnos institucije prema glumcima, rediteljima i zaposlenima – hoće li dijalog i transparentnost biti temelj vašeg mandata?

- Bez dijaloga, nema pozorišta ni u umjetničkom niti u institucionalnom smislu. Trenutno sam jedan od najmlađih u kolektivu, a u pozorištu rade ljudi koje sam, kao dijete, gledao na televiziji i divio im se. Narodno pozorište ima sjajan ansambl talentiranih i vrijednih ljudi, izuzetno vrijednih ljudi iza scene, scenski radnici, garderoberi, šminkeri, zatim divni ljudi koji se predano bave administrativnim poslovima, da pozorište funkcionira u institucionalnom smislu.<h2>Jačanje publike</h2>- Jedan od ciljeva koji sam stavio pred sebe je osnivanje dječije i omladinske scene Narodnog pozorišta Tuzla, da pomoću umjetnosti komuniciramo sa djecom i mladima, da stvaramo publiku za narednih 10-15 godina, odgovornu publiku, lišeni svakog oblika primitivizma.

U umjetnosti nema mjesta za licemjerje, svrha je da se pokuša utjecati na svijest ljudi, kaže Krivalić

Elmir Krivalić, direktor Narodnog pozorišta Tuzla, za "Avaz" : U našem društvu je mnogo primitivizma

Anatolij Trubin (Anatoliy Trubin) obilježio je posljednje kolo ligaške faze Lige prvaka na način kakav se rijetko viđa.&nbsp;Golman Benfike (Benfica) postigao je pogodak u 98. minuti protiv Real Madrida i tim golom direktno utjecao na rasplet borbe za plasman u nokaut-fazu elitnog takmičenja.U trenutku kada je vrijeme isticalo, a Benfika bila pred eliminacijom, Trubinov gol donio je portugalskom velikanu plasman u plej-of Lige prvaka. Istovremeno, Real Madrid je pao s pozicije koja vodi direktno u osminu finala i završio u zoni plej-ofa, što je dodatno dalo težinu cijelom događaju.Utakmica je bila od izuzetnog značaja za oba tima, jer se radilo o posljednjem kolu ligaške faze, a margina za grešku praktično nije postojala. Upravo zato gol golmana u sudijskoj nadoknadi vremena ima posebnu vrijednost i ulazi u historiju takmičenja. Ujedno je Trubin i peti golman u historiji koji je postigao gol u ovom takmičenju.

Ukrajinski čuvar mreže postigao historijski gol u Ligi prvaka

Trubin: Gol u nadoknadi za prolaz Benfike

Anatolij Trubin: Golman junak

Evropska komisija nam je još jednom rekla ono što svi već godinama u BiH znaju - da je naš željeznički sektor zapostavljen i nekonkurentan.&nbsp;Preciznije, potvrdili su da je pola željezničke infrastrukture u BiH nesigurno i zastarjelo i da zbog nedovoljnih ulaganja entitetskih vlada, željeznica ne može omogućiti odgovarajući međunarodni tranzit.U pitanju je, zapravo, potpuno odsustvo političke volje da se ovim sektorom ozbiljno bavi. Decenijama se gotovo ne ulaže, pruge se krpe, a vozni park preživljava, zahvaljujući improvizaciji i entuzijazmu radnika. Rezultat je vidljiv - sistem postoji, ali suštinski ne ispunjava svoju osnovnu zadaću i funkciju.Evropska komisija je, kako reče ekonomski stručnjak Zoran Pavlović, praktično napisala „uputstvo za upotrebu“ o pitanju bh. željeznica.Četvrti željeznički paket, s kojim BiH treba uskladiti svoje zakone, ne traži ništa revolucionarno: razdvajanje infrastrukture od prijevoza, otvaranje tržišta i jasno definisana pravila korištenja pruga.Međutim, dok se u Evropi željeznica posmatra kao kičma privrede i ključni alat za smanjenje troškova i emisija gasova, u BiH se i dalje forsira kamionski transport, koji je znatno skuplji, neefikasniji i dugoročno štetniji. Posljedice svega toga ogledaju se i u podacima „Željeznica FBiH“ prema kojima se obim prevoza roba, prije svega prema i iz velikih industrijskih sistema, smanjio u posljednjih 10 godina za više od 30 posto.U takvom sistemu nesreće nisu izuzetak, već neminovnost, kao što je to slučaj od prije nekoliko dana, kada su u Rajlovcu u sudaru dviju lokomotiva povrijeđena tri radnika. Upravo, iz Sindikata upozoravaju godinama da je infrastruktura u katastrofalnom stanju i da je sigurnost radnika ugrožena.A svu nespremnost sistema ogolile su katastrofalne poplave u Jablanici, kada je dio pruge u Komadinovom vrelu ostao visiti u zraku. Da nije bilo donacije turskog „Cengiza“, koji su uspješno rekonstruisali oštećenu prugu, preko koje je lani na današnji dan prošao prvi voz, vjerovatno bi i ona i danas bila ni na nebu ni na zemlji. I, premda je Uprava „Željeznica FBiH“ tada smijenjena, politika je ostala ista. Zato je krajnje vrijeme da se stvarne reforme počnu provoditi i da se politika ukloni iz šina.

Dok se u Evropi željeznica posmatra kao kičma privrede, u BiH se i dalje forsira kamionski transport

Politika u šinama

Iz Brisela ponovo stiže ista poruka: novac je spreman. I ponovo ista tišina. Evropska unija najavljuje novu tranšu sredstava za Zapadni Balkan, Bosni i Hercegovini su vrata otvorena, ali država i dalje stoji na pragu.Šef Delegacije EU u BiH Luiđi Soreka (Luigi Soreca) potvrdio je da je Evropska komisija odobrila novi paket pomoći iz Plana rasta za Zapadni Balkan, što znači da je BiH formalno stekla pravo na prvu tranšu finansijskih sredstava. Međutim, iza diplomatskog jezika krije se surova realnost - milioni eura stoje neiskorišteni, dok politički sistem BiH uporno demonstrira vlastitu nefunkcionalnost.Još ranije Soreka je jasno poručio da je, nakon odobrenja Reformske agende, Bosna i Hercegovina stekla pravo na značajna ulaganja za svaku provedenu reformu. Novac je namijenjen projektima koji direktno utječu na kvalitet života građana. Drugim riječima, za sve ono što BiH kontinuirano zapostavlja.Ali umjesto da se reformski mehanizam pokrene punom snagom, vlasti su još jednom pokazale poznati obrazac ponašanja od odugovlačenja, prebacivanja odgovornosti, političke blokade do beskrajne međustranačke trgovine.Rezultat? BiH je već propustila ranije rokove, jer Reformska agenda nije dostavljena na vrijeme, čime su izgubljene prve ozbiljne finansijske prilike. Sada, kako ulazimo u februar, kalendar neumoljivo pokazuje da se sve ponavlja. Opet, problem je u potpunom odsustvu osjećaja za odgovornost.Dok zemlje regiona već povlače milijarde eura, potpisuju ugovore i pokreću projekte, bh. politička elita se ponaša kao da vrijeme ne postoji i kao da je gubitak desetina miliona eura tek još jedna fusnota u političkom folkloru. Februar je crvena linija. Ako se i ovaj rok propusti, BiH će postati još siromašnija.

Februar je crvena linija. Ako se i ovaj rok propusti, BiH će postati još siromašnija

Propali milioni

Šef Delegacije Evropske unije i specijalni predstavnik EU u Bosni i Hercegovini Luiđi Soreka (Luigi Soreca) nije često prisutan u medijima, ali kada se oglasi veoma je jasan, precizan i direktan u svojim porukama bh. zvaničnicima, posebno kada je riječ o obavezama naše zemlje na putu ka članstvu u EU.&nbsp;Ovaj put, u ulozi donosioca dobrih vijesti, javnosti se obratio s potvrdom da je Evropska komisija odobrila novi paket pomoći Zapadnom Balkanu iz Plana rasta, te da će prva tranša iz ovog paketa stići i u BiH.Bespovratna sredstva od 16 miliona eura za projekte vodoopskrbe i prečišćavanja otpadnih voda u Lukavcu i Velikoj Kladuši, za tehničku pomoć u rehabilitaciji hidroelektrane u Jajcu, rekonstrukciju i proširenje sistema vodosnabdijevanja i otpadnih voda u Tešnju projekti su iz paketa pomoći vrijednog 171 milion eura za infrastrukturu i preduzeća na Zapadnom Balkanu. Soreka je na ovaj način aktuelizirao pomalo zaboravljenu temu, te podsjetio na jedan od najznačajnijih vanjskopolitičkih prioriteta države. Poručio je da bi, ispunjavanjem obaveza iz svoje Reformske agende, BiH dobila šansu i za znatno veća ulaganja.Ambasador Soreka je pravnik, ekspert za sigurnost i migracije, koji je karijeru započeo u Ministarstvu unutrašnjih poslova Italije. Od 2007. do 2013. bio je zadužen za međunarodnu dimenziju migracija u okviru Generalnog direktorata za pravosuđe i unutrašnje poslove Evropske komisije na koordinaciji pokretanja i implementacije Dijaloga o liberalizaciji viznog režima sa zemljama zapadnog Balkana, uključujući BiH. Od 2018. do 2022. obavljao je dužnost ambasadora EU u Albaniji. Potom je imenovan za specijalnog izaslanika EU za vanjsku dimenziju migracija pri Evropskoj službi za vanjske poslove u Briselu, do preuzimanja mandata šefa Delegacije i specijalnog predstavnika EU u BiH.

Soreka je na ovaj način aktuelizirao pomalo zaboravljenu temu, te podsjetio na jedan od najznačajnijih vanjskopolitičkih prioriteta države

Luiđi Soreka: Donosilac dobrih vijesti

Ekonomija BiH je u blokadi, izvoz i uvoz roba paraliziran, a štete izazvane opravdanom pobunom prijevoznika nadležne institucije ni za prethodna dva dana ne mogu da izračunaju.Zna se samo toliko da će biti višemilionske, ali i da duge kolone kamiona na granici s Hrvatskom najavljuju moguće nestašice proizvoda koji nam stižu na točkovima, iz uvoza.Stoje i isporuke bh. proizvoda za strateški važno evropsko tržište, na koje odlazi ubjedljivo najveći dio našeg izvoza, pa finansijske posljedice kašnjenja u isporukama i mogućih gubitaka poslova, ako blokade potraju, niko u državi ne može izračunati.Dok se prijevoznici pripremaju za duži boravak na granicama, zvaničnici ove zemlje se gotovo i ne oglašavaju. Oni koji istupe u javnosti čine to samo da bi stvorili privid da nešto pokušavaju.Nema vanrednih sjednica Vijeća ministara BiH, PSBiH, entitetskih vlada, nema inicijativa prema Briselu ili državama regiona. Njihove glave su u pijesku najmanje godinu otkako vlasnici kompanija i profesionalni vozači, koji na svojim plećima i karoserijama nose gotovo 94 posto ukupnog prometa roba u BiH, upozoravaju na neravnopravan položaj u zemljama EU.Sve je u skladu s već izrečenom konstatacijom jednog od zvaničnika, da će se problemi prijevoznika iz BiH riješiti čim ova zemlja postane članica EU. Čekajući domaće vlasti da nas dovedu do tog cilja u Evropu će, na točkovima, pa i pješice, prije ući i vozači, i kamioni, i većina stanovnika ove nesretne zemlje.Članovi skupštine Logistike BiH traže zajedničko djelovanje Ministarstava transporta, sigurnosti i vanjskih poslova, te kompletnog Vijeća ministara BiH. Od Edina Forte, Ivice Bošnjaka, Elmedina Konakovića, Borjane Krišto i ostalih očekuju da ne prebacuju odgovornost i ne kupuju vrijeme. Međutim, prijevoznika nema na dnevnom redu Vijeća ministara na čelu s Krišto, na prijemu za diplomate nije ih spomenuo ni Konaković, koji se s neuporedivo više žara bavi sporom BH Telecoma i TV Hayat, dok Forto nudi inicijative kako doći do rješenja, ali ih umjesto u Brisel šalje potpredsjedniku Vlade Hrvatske?!Dok vladajuća garnitura ponovo demonstrira dezorijentiranost, nesposobnost i snishodljivost, a opozicija pokušava u mutnom uloviti nove poene, građani s pravom moraju biti zabrinuti zbog posljedica.&nbsp; &nbsp;&nbsp;

Prijevoznika nema na dnevnom redu Vijeća ministara, nije ih spomenuo ni Konaković, dok Forto nudi inicijative

Glave su u pijesku

Salkan Delić iz Srebrenika je idejni autor prepiske Kur'ana po tedžvidu na Brajevom pismu, kojom će omogućiti da Kur'an ispravno, na arapskom jeziku, uče i slijepe i slabovidne osobe. Projekt započet u martu trenutno privodi kraju uz pomoć imama iz Tuzle i Srebrenika, ostavljajući trajno dobro generacijama.Salkan je, inače, rođen slijep, ali je završna godina Islamskog pedagoškog fakulteta, budući je hafiz, bez problema koristi laptop i mobitel, vozi bicikl, pa čak igra i nogomet. - Allah, dž.š., odredio je da tako bude, da moj nedostatak budu oči. Ako je Gospodar tako odredio, onda tu nema ljutnje, nema “ne mogu, neću, ne može se ovo ili ono”. Oduzeo mi je vid, ali mi je podario brojne druge blagodati, pa mogu da osjetim šta god je u mojoj blizini. Oštrije čujem, brže pamtim... Sve što je iskušenje, to treba prihvatiti i znati se nositi s tim jer Allah zaista oduzima da bi dao - kazao je Salkan za AA.

Salkan Delić iz Srebrenika je idejni autor prepiske Kur'ana po tedžvidu na Brajevom pismu

Salkan Delić: Kur’an na Brajevom pismu

Kada je u toku zimske pauze preuzeo Fudbalski klub Željezničar, Slaviša Stojanović došao je u osjetljivom trenutku – nakon jesenje polusezone koju su Plavi završili u najslabijoj formi, rame uz rame s ekipom Širokog Brijega.Bez velikih riječi i pompe, iskusni stručnjak se uhvatio posla, a prvi pokazatelji njegovog rada već su vidljivi na pripremama u Antaliji. Željezničar je pod njegovim vodstvom upisao tri pobjede u isto toliko utakmica, uz gol-razliku 6:0, što je možda i najjasniji signal promjene.Pobjede protiv Novog Pazara, slovačkih Mihalovaca i makedonskog Sileksa nisu donijele samo dobar rezultat, već i ono što je Želji dugo nedostajalo – stabilnost, disciplinu i sigurnost u igri.Stojanovićev rukopis vidi se u organizaciji tima, čvrstini zadnje linije i jasnim ulogama na terenu. Ako su pripreme pokazatelj onoga što slijedi, Grbavica s razlogom može gledati optimističnije prema nastavku sezone.

Slaviša Stojanović donio mir, red i rezultate na Grbavicu

Stojanović: Ako se po jutru dan poznaje, odlično rješenje za Plave

Slaviša Stojanović: Tihi autoritet

Masovna tuča navijača Hajduka i Crvene zvezde kod Tuzle, osim što je pojačala osjećaj nesigurnosti kod građana, ogolila je duboke slabosti sigurnosnog sistema Bosne i Hercegovine. Više od 90 privedenih, 23 povrijeđene osobe i ranjeni policajac nisu samo bilans obračuna huligana, nego su nam pokazale svu ozbiljnost nerada.Sukob “Torcide” i “Delija” nije se dogodio negdje na periferiji ni iznenada, već nekoliko stotina metara od Međunarodnog aerodroma. Desetine navijača ušle su u BiH, dio njih uz lažno prijavljenu svrhu putovanja, okupile se i organizirale sačekušu bez ijedne preventivne reakcije sigurnosnih službi u BiH. Zašto nikome nije bio alarm masovno okupljanje poznatih navijačkih grupa, posebno ako se zna da je tek prije dvije sedmice kod Slavonskog Broda, tik uz granicu BiH, došlo do nasilnog sukoba navijača Dinama “Bad Blue Boysa” i Crvene zvezde?Sigurnosne prijetnje provukle su se ispod radara, što je posljedica lošeg upravljanja i potpunog izostanka strateške koordinacije na državnom nivou u vrijeme dok Bosna i Hercegovina nema ministra sigurnosti. Ovo Ministarstvo nema operativne ovlasti, ali ima presudnu ulogu u koordinaciji i nadzoru rada sigurnosnih agencija.Nakon hapšenja Nenada Nešića u decembru 2024. godine, ova ključna pozicija ostala je prazna, a imenovanje novog ministra pretvoreno je u političku blokadu.Ključnu odgovornost za ovakvo stanje snosi SNSD, koji je kroz Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH svjesno blokirao završetak procedure imenovanja novog ministra sigurnosti, kako bi se zadržala kontrola i održao vakuum u jednom od najosjetljivijih resora države.Odgovornost, međutim, ima i Trojka. Snosi političku odgovornost jer je prihvatila ovakvo stanje. Kao dio vladajuće većine, Trojka nije insistirala da se pitanje ministra sigurnosti riješi hitno. Tako je i pokazala svoju razinu nestručnosti i nepoznavanje važnosti državnih struktura.

Od tuče navijača pobjegle sigurnosne službe, Trojka odgovorna jer ne zna važnost ministra sigurnosti

 Masovna tuča navijača Hajduka i Crvene zvezde kod Tuzl

Opasni vakuum

Dvadesetak minuta na terenu bilo je potrebno kapitenu Reprezentacije Bosne i Hercegovine Edinu Džeki da upiše prvi pogodak za svoj novi tim, Schalke.&nbsp;Džeko je debitirao u susretu 19. kola 2. Bundeslige protiv Kaiserslauterna, a nakon što je u 67. minuti nedovoljno oporavljen zamijenio Junesa (Yunes) smanjio je prednost gostiju, da bi njegov tim u nadoknadi vremena uspio doći i do neriješenog rezultata.Dijamant je pokazao da ne gubi sjaj, a njegov transfer i prve minute na terenu najavljuju povratak Schalkea u Bundesligu. Inače, povratak Džeke u Njemačku, nakon 15 godina, izazvao je oduševljenje, posebno navijača kluba čiji dres nosi, te se očekuje da će nastaviti rešetati mreže protivnika.

Njegov transfer i prve minute na terenu najavljuju povratak Schalkea u Bundesligu

Edin Džeko: Dijamant ne gubi sjaj

Prijevoznici iz BiH, s kolegama iz regiona, danas izlaze na granice s Evropskom unijom, najavljujući blokadu uvoza i izvoza. Bit će to možda i posljednji pokušaj da domaću transportnu industriju sačuvaju od kolapsa, na što već duže vrijeme upozoravaju. Njihovi dosadašnji apeli da ih država zaštiti, da se zaustave diskriminacija, privođenja, kazne i protjerivanja, nisu naišli na adekvatan odgovor, te najavljuju da će, ako sve ostane kao do sada, hiljade profesionalnih vozača krenuti ka zapadu. Tamo gdje su otišli mnogi prije njih, registrirali svoje firme i pronašli neuporedivo bolje uvjete za rad. Ne može se reći da ih nije bilo, ali pokušaji bh. vlasti da Brisel promijeni pravilo 90/180 nisu bili dovoljni i pokazali su samo nemoć bh. institucija.Nemoć aktuelnih vlasti vidljivija je na domaćem terenu, na primjeru BHRT-a vjerovatno i najupečatljivija. Uprkos više nego zabrinjavajućim informacijama iz ove medijske kuće i izjavama da su svjesni njenog značaja, nadležni ministri i njihovi kabineti ne uspijevaju pronaći način da se izbjegne gašenje BHRT-a. Dok se dugovi gomilaju, više od 60 posto uposlenih živi od 1.000 maraka mjesečno, dok jednom od simbola ove države prijeti višemjesečna blokada računa i definitivan krah, bh. zvaničnici čekaju reakciju visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt).Dok su lideri stranaka aktuelne većina sa sjedištem u Sarajevu, pa i onih opozicionih, zaokupljeni oktobarskim izborima, budžetima, kreditima i sumnjivim investicijama, ali i međusobnim podmetanjima, novi hladan tuš stiže od Milorada Dodika. Uprkos brojnim posjetama bh. zvaničnika Vašingtonu i Njujorku, Dodik je za godinu, iz izolacije i pozicije osuđenika, prešao put od američke crne liste do političara koji će se pridružiti uglednim zvanicama na ovogodišnjem Molitvenom doručku u Vašingtonu. Domaćini će biti predstavnici Kongresa SAD, a očekuje se i prisustvo američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump). Ako se ova informacija pokaže tačnom, bez obzira šta o ovoj kontroverznoj pojavi na političkoj sceni mislili, bit će to simbolična Dodikova pobjeda. Onima koji su se izrugivali njegovom kačketu, performansima i lobiranjima, s dobrim povodom i s pravom može … pokazati “šipak”.&nbsp;

Nemoć aktuelnih vlasti vidljivija je na domaćem terenu, na primjeru BHRT-a

Nemoć i porazi

Još u doba Osmanskog Carstva, odnosno njegovih početaka na našim prostorima, otpočelo je spajanje desne i lijeve obale Miljacke, na današnjem Marindvoru, odnosno nekadašnjim Hisetima. Bila je to drvena ćuprija koja je dobila ime po fabrici ljepila - Čiriš, koja se nalazila u neposrednoj blizini ćuprije, odnosno mosta. S vremenom će ova ćuprija biti zamijenjena betonskim mostom, danas svima poznatim po imenu Suadin i Olgin, koji se prije rata zvao Vrbanja most.Taj nekadašnji drveni most spajao je dva naselja, današnji Marindvor s naseljem Kovačići. Ovo naselje se nalazi na padinama Debelog brda koji je sastavni dio Trebevića.<h2>Ime po potoku</h2>Kovačići, zapravo, imaju mnogo starije porijeklo, vjerovatno još iz srednjeg vijeka. Smatra se da naziv naselja potječe od naziva potoka Kovačić koji je nekada tekao cijelim područjem i ulijevao se u Miljacku. Na tom potoku su postojali mlinovi, što potvrđuje dug kontinuitet naseljenosti ovog kraja.Još 1455. godine, u prvom turskom katastarskom popisu sarajevskog područja, zabilježeno je naselje s imenom Kovačići, koje je tada bilo pusto.

U prilozima Stare crkve iz 1682. godine bilježe se imena Nikša i Milisav iz Kovačića te Sava zvani „s Kovačića“, što potvrđuje dug kontinuitet korištenja tog imena. Iako nije potpuno jasno da li je potok dao ime naselju ili obrnuto, smatra se da je naziv potoka Kovačić stariji i da je po njemu cijelo područje dobilo ime.Naseljavanje Kovačića u novom dobu počinje u austrougarskom periodu, a punu urbanizaciju doživljava u bivšoj SFR Jugoslaviji. Danas je poznat i po tome što je isprepleten ulicama koje nose nazive jugoslavenskih gradova.Neke od ulica nose imena Ljubljanska, Splitska, Visočka, a među njima je najpoznatija Zagrebačka ulica, koja je dobila ime po gradu Zagrebu, i to poslije Prvog svjetskog rata, tačnije 1919. godine.Za Kovačiće je posebno je značajna 1930. godina, kada su u potpunosti izgrađene ulice Užička i Novosadska, s planski građenim jednoporodičnim kućama za opštinske službenike. Ove „opštinske kuće“ predstavljaju prvu plansku stambenu izgradnju u Sarajevu u tom periodu.

U periodu vladavine Osmanskog Carstva, ovaj prostor, kao i sam dio, zvao se Šatorija. Taj urbani dio naselja bio je veoma popularan u Sarajevu i posebno interesantan iz razloga što se nalazio dijelom uz obalu Miljacke. Cijelo naselje se prostire na ravnici koja se širi prema Grbavici, odnosno sarajevskom polju koje zahvata i lijevu i desnu obalu Miljacke.Među prvim većim javnim objektima u ovom dijelu grada bile su pivara i zgrada Franjevačke teologije. Pivara, poznata kao Gerduševa češka pivara, sagrađena je 1864. godine uz potok Kovačić i bila je prva pivara u Sarajevu. Osnovao ju je Josip Feldbauer, a njenom otvaranju prisustvovali su visoki osmanski zvaničnici i strani konzuli.Centralni objekt ove moderne ulice je zasigurno zgrada samostana zajedno s crkvom koja se nalazi u Zagrebačkoj ulici, odnosno u popularnim Kovačićima.To je prostor koji je pripadao bosanskim franjevcima, koji su se u Bosnu naselili još u 13. stoljeću. Naime, franjevci su imali veliki utjecaj u Bosni pa tako i u Sarajevu, a za svoje potrebe su izgradili kompleks zajedno s crkvom koja će biti prepoznatljiva po svojoj veličini.Interesantno, a manje poznato je to da je kompleks izgrađen na stadionu tadašnjeg hrvatskog NK “Sašk”, koji je osnovan 1910. godine. Ovaj nogometni klub se takmičio u sarajevskoj, a kasnije i u ligi Kraljevine Jugoslavije.Franjevci su kupili zemljište od NK “Sašk”, odnosno stadion, a predaje kažu da je cijena iznosila hiljadu krava, to jest današnjih tristo pedeset do četiristo hiljada KM.

Gradnja kompleksa započela je 1938. godine, a radovi su završeni u toku Drugog svjetskog rata, tačnije 1942. godine. Projektant i arhitekta kompleksa bio je Franjo Lavrenčić. Prvobitna zamisao bila je da se u sastavu objekta izgradi i crkva Nikole Tavelića. Gradnja crkve je otpočela, ali uslijed ratnih prilika, nažalost, nije dovršena.Odmah po oslobođenju grada, objekt je nacionalizovan, franjevci iz Kovačića premjestili su se na Bistrik, tačnije u kompleks Crkve Svetog Ante, koji je nastao u doba Austro-Ugarske, čiji je projektant bio popularni Josip Vancaš.<h2>Vratila se duhovnost</h2>U iseljenom objektu franjevaca, nakon Drugog svjetskog rata djelovale su različite visokoškolske ustanove, da bi se kasnije formirali današnji Poljoprivredni i Šumarski fakultet, koji sve do danas koriste taj prostor, zbog čega je Zagrebačka ulica postala jedan od univerzitetskih centara Sarajeva. Baš taj živi studentski prostor je ubrzao gradnju, ne samo Zagrebačke ulice nego i cijelih Kovačića.Nakon agresije na RBiH, odnosno Dejtonskog sporazuma u devastirane objekte su se vratili franjevci. Obnovljeni i dovršeni prostor oplemenjen je sadržajima koji su mu vratili smisao i funkciju, te zaokružen u cjelinu kakvu franjevci tradicionalno stvaraju – jednostavnu, korisnu i otvorenu prema zajednici.Danas u ovom kompleksu samostana Svetog križa i crkve Svetog Nikole Tavelića smješten je i studentski dom s pratećim sadržajima i s velikom multimedijalnom salom.Tako se u Zagrebačku ulicu vratila duhovnost s franjevcima koji su utkani u srce našeg Sarajeva.

Nakon agresije na RBiH, odnosno Dejtonskog sporazuma, u devastirane objekte su se vratili franjevci

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Kovačići i Zagrebačka ulica

Sve češće se suočavamo s pričama u kojima mlade žene koje su jedva zakoračile u punoljetstvo, ulaze u brakove koji se vrlo brzo pretvore u zatvor bez izlaza. Uda se djevojka sa 18, 19 ili 22 godine, a uskoro javnost čita o maltretiranju, psihičkom i fizičkom nasilju, prijetnjama i strahu.I tada se svi zgražavamo, pitamo se kako je moguće da se to desi, a rijetko ko postavi ključno pitanje – kako je uopće do toga došlo?Nasilje nikada nije krivica žrtve, i to mora biti jasno. Ali isto tako, zatvaranje očiju pred uzrocima vodi samo ponavljanju istih tragedija. Ovdje se radi o vrlo mladim ženama koje zakonski jesu odrasle, ali često emocionalno, psihološki i životno nisu spremne za brak. Brak nije romantična fotografija s Instagrama, niti rješenje za nesigurnost, pritisak sredine ili želju da se „što prije skrasi“.Najveću odgovornost u svemu ovome snosi porodica. Roditelji koji šute, koji guraju kćerku u brak „da se ne vrati kući“, koji normalizuju ljubomoru, kontrolu i prve znakove nasilja, saučesnici su problema. Ako djevojka iz kuće izlazi bez znanja šta je zdrava veza, bez svijesti o vlastitim granicama i bez podrške da kaže „ne“, onda društvo ne smije biti iznenađeno posljedicama.Prevencija mora početi mnogo ranije. U srednjim školama se mora ozbiljno razgovarati o emocionalnim odnosima, nasilju, manipulaciji i odgovornosti. Razgovori s psiholozima ne smiju biti tabu, već standard.Mladi ljudi moraju naučiti da brak nije društvena obaveza niti životni trofej, a posebno ne cilj koji se ostvaruje po svaku cijenu. Djevojkama treba govoriti istinu da kontrola nije oblik brige, a strah nikada ne smije biti normalan dio partnerskog odnosa.Roditeljima, s druge strane, mora biti jasno da njihova uloga nije formalna, nego suštinski zaštitnička, da prepoznaju rizike, reagiraju na vrijeme i budu oslonac, a ne nijemi posmatrači.Jednu pogrešnu odluku moguće je spriječiti, ali često ne posljedice koje ona može ostaviti. Ako želimo manje crnih hronika, moramo prestati reagovati tek kada je tragedija već počinjena. Odgovornost jeste kolektivna, ali porodica ostaje prva, ključna i nezamjenjiva karika zaštite. Brak može čekati. Izgubljeno zdravlje i život ne mogu.

U srednjim školama se mora ozbiljno razgovarati o emocionalnim odnosima, nasilju, manipulaciji i odgovornosti

Djevojka prijavila fizičko zlostavljanje 

Brak kao zatvor

Rasprava o izmjenama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) u Federaciji BiH ogolila je ozbiljan problem položaja građana koji su u poznim godinama, ali nemaju dovoljan penzijski staž.Pojednostavljeno rečeno, čovjek koji je otišao u penziju s 15 godina staža prije mjesec imat će penziju od 701 KM, a onaj ko krajem januara ode s istim stažem dobijat će 437 KM.Tokom polemike o izmjenama Zakona o PIO, zastupnici Admir Čavalić (SBiH) i Adnan Aliefendić su uputili amandman da se ovim izmjenama ne tretiraju ljudi koji imaju između 60 i 65 godina, odnosno osobe koje će uskoro postati penzioneri, a radni vijek su proveli u godinama kada je bilo normalno da radnik radi neprijavljen, pa sada nisu konkurentni na tržištu rada i svoju situaciju praktično ne mogu promijeniti.Oni su na taj način bar malo pokušali smanjiti tu nepravdu, a onda je na scenu stupio ministar rada i socijalne politike Adnan Delić, pokazujući elementarno nerazumijevanje prema, vjerovatno, desetinama hiljada ljudi koji su u ovoj situaciji.Njegovo insistiranje na tezi da se mora „nagrađivati rad, a ne nerad“ u ovom kontekstu djeluje ne samo promašeno, nego i duboko nepravedno.To nisu ljudi koji nisu htjeli raditi, nego ljudi koji su, naročito u poratnim godinama, radili u uslovima potpune pravne i institucionalne anarhije - bez prijava, bez uplaćenih doprinosa i bez ikakve zaštite države.U tom smislu, ministrova izjava da „nije on kriv što država nije stala ukraj crnoj i sivoj ekonomiji“ predstavlja svojevrsno prebacivanje odgovornosti s institucija na građane, što je u najmanju ruku bezobrazno.Upravo je država ta koja je zakazala u borbi protiv sive ekonomije, a sada, tri decenije kasnije, isti ti ljudi se dodatno kažnjavaju niskim penzijama i porukama da su, praktično, sami krivi za svoj položaj.Zato se Delićevo izlaganje s pravom može ocijeniti kao degutantno: ono ignoriše društveni i historijski kontekst, relativizira odgovornost države i svodi složen socijalni problem na pojednostavljenu floskulu o „nagrađivanju rada“. U državi koja je decenijama tolerisala nepravdu, Delić se, umjesto institucionalne odgovornosti, odlučio za potpuno odsustvo empatije i socijalne osjetljivosti.

Izjava da treba nagrađivati rad, a ne nerad potpuno je promašena i prikazuje elementarno nepoznavanje situacije

Ministar bez empatije

Iako je nedavno odbranila doktorsku disertaciju kojom je stekla zvanje doktorice nauka iz oblasti historije države i prava i postala jedna od svega pet poslijeratnih doktora ove katedre u BiH, Amila Dudo Alić, uprkos izuzetnom akademskom dostignuću, na birou je za zapošljavanje.Kao osoba sa stopostotnim invaliditetom tokom svog obrazovanja i školovanja, prema vlastitom priznanju, nije imala prepreke, ali su je one „zaskočile“ sada kada se našla na tržištu rada.Suočena s odbijenicama i predrasudama koje zasjenjuju sve što može, Amila ne traži nikakve privilegije, već priliku i posao u kojem bi svoje zanje i trud mogla pretočiti u stvarni doprinos zajednici.Iako nije izgubila vjeru u smisao obrazovanja i lični trud, njen primjer je bolan podsjetnik na to koliko sistem često zakaže i koliko društvo često ne prepoznaje potencijal koji ima pred sobom.

Ne traži privilegije, već priliku za posao

Dudo Alić: Izuzetno akademsko dostignuće

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Osmanska carevina nije mijenjala izgled dukata čak 400 godina

Elmir Krivalić, direktor Narodnog pozorišta Tuzla, za "Avaz" : U našem društvu je mnogo primitivizma

Anatolij Trubin: Golman junak

Politika u šinama

Propali milioni

Luiđi Soreka: Donosilac dobrih vijesti

Glave su u pijesku

Salkan Delić: Kur’an na Brajevom pismu

Slaviša Stojanović: Tihi autoritet

Opasni vakuum

Edin Džeko: Dijamant ne gubi sjaj

Nemoć i porazi

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Kovačići i Zagrebačka ulica

Brak kao zatvor

Ministar bez empatije

Amila Dudo Alić: Doktorica na birou

Kolumne

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Osmanska carevina nije mijenjala izgled dukata čak 400 godina

Elmir Krivalić, direktor Narodnog pozorišta Tuzla, za "Avaz" : U našem društvu je mnogo primitivizma

Anatolij Trubin: Golman junak

Politika u šinama

Propali milioni

Luiđi Soreka: Donosilac dobrih vijesti

Glave su u pijesku

Salkan Delić: Kur’an na Brajevom pismu

Slaviša Stojanović: Tihi autoritet

Opasni vakuum

Edin Džeko: Dijamant ne gubi sjaj

Nemoć i porazi

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Kovačići i Zagrebačka ulica

Brak kao zatvor

Ministar bez empatije

Amila Dudo Alić: Doktorica na birou