U eri digitalnih ekrana i brzih promjena, priča 93-godišnjeg Ismeta Mahmutovića, rodom iz Zvornika s adresom u Kalesiji, fascinantan je primjer istinske ljubavi prema štampanoj riječi.Ovaj vitalni penzioner „Dnevni avaz“ čita od prvog broja pa sve do danas, bez ijednog dana prekida.Za Ismeta svako jutro decenijama počinje isto, uz kafu i pažljivo listanje novina, od politike do crne hronike i sporta.„Avaz“ je za njega postao više od informisanja, to je ritual, društvo i neizostavan dio identiteta. Koliko mu ove novine znače, najbolje je pokazao njegov 90. rođendan, kada mu je porodica priredila emotivno iznenađenje. A to je slavljeničku torta s figuricom koja prikazuje upravo njega kako drži svoj omiljeni list.O kakvoj se posvećenosti radi, svjedoči i činjenica da, kada u Kalesiji ponekad nestane štampanih primjeraka, porodica bez razmišljanja sjeda u automobil i odlazi u Tuzlu samo kako Ismet ne bi ostao bez svog dnevnog rituala. A ova priča je potvrda da prave vrijednosti i navike nemaju rok trajanja.

„Avaz“ je za njega postao više od informisanja

Ismet Mahmutović: Velika odanost

Narodna skupština RS-a ponovo je pretvorena u poligon s kojeg se lansiraju probni baloni u obliku deklaracija koje nikoga ne obavezuju, ali služe da se barem na papiru država razvlasti i proglasi unitarnom, da se RS nazove državom, da prisvoji državnu imovinu i poništi sve odluke svih visokih predstavnika koje joj nisu po volji.&nbsp;To je otprilike i sadržaj teksta, kojeg su pripremili Boračka organizacija i izvjesna asocijacija “Stvaraoci RS”, koja se jučer našla na klupama poslanika. Uz zahtjev da se spriječi prisvajanje nacionalnih spomenika (!?), pojača saradnja sa Srbijom, tek uzgred spomenuti su ekonomski razvoj, obračun s kriminalom i ravnomjeran razvoj svih dijelova entiteta.I građanima RS-a već odavno je poznato da je NSRS, nažalost, postala pozornica brojnih igrokaza, koji sve nas čvrsto drže na evropskom dnu po svim parametrima po kojima bismo cijenili kvalitet našeg života. U njoj su se usvajali dokumenti kojima su se negirale nadležnosti Ustavnog suda, Suda BiH, SIPA-e, VSTV-a BiH, potom su se oni poništavali, a entitetski zvaničnici dolazili pred Sud kojeg ne priznaju i provodili njegove odluke. Usvajali su se, pa poništavali, entiteski izborni i zakon o VSTV-u RS, bezuspješno pozivali kadrovi iz RS-a da napuste državne institucije, prijetilo kaznama onima koji bi proveli odluku državnog organa ili OHR-a...Novom deklaracijom ponovo se traži vraćanje “dejtonskih nadležnosti RS”, što uključuje i poništavanje niza odluka OHR-a. Treba li podsjećati da su svi zakoni koje je nametnuo OHR i koji bi RS sada da poništi, a vezani su za sve bitne državne institucije, usvojeni u Parlamentarnoj skupštini BiH, i to glasovima zastupnika i delegata koji pripadaju stranci koja je u međuvremenu promijenila mišljenje?! Hoćemo li se sjetiti ko je svojevremeno potpisao i zahtjev za prijem BiH u NATO?! Dok poput suncokreta mijenja stavove, pa i već usvojene zakone, režim u RS-u se očigledno najprije sam sa sobom mora dogovoriti.&nbsp;U šumi akata teško ih je i evidentirati i razlučiti koji je na snazi, a koji ne važi, šta je na stolu, šta u ladici i može li se uopće dogovarati bilo šta s političarima koji će svaki eventualni dogovor promijeniti kako vjetar puhne. Ako je cilj pompezno najavljivanih deklaracija samo zbijanje nacionalnih, glasačkih redova, nije sramota priznati, jer narod je to već prepoznao.&nbsp;

I građanima već odavno je poznato da je NSRS, nažalost, postala pozornica brojnih igrokaza

Suncokret politika RS-a

Fahrudin Spahić, mladi student iz Gračanice, je ponos cijele Bosne i Hercegovine zbog rezultata koje je napravio u skorije vrijeme. Naime, Fahrudin Spahić je nakon završetka srednje škole u Gračanici otišao u Rim, te završio kao najbolji student svoje generacije na prvoj godini, ostvarivši najbolje ocjene iz svih ispita. Upravo taj uspjeh mu je otvorio vrata na pet prestižnih američkih koledža.Osim nevjerovatnog uspjeha u nauci, Spahić je prepoznatljiv i po angažmanu na međunarodnim projektima društvenog značaja.Sarađivao je s UNICEF-om i UNHCR-om kroz seminare, edukacije i predavanja koja su namijenjena za mlade. A program u kojem je bio angažovan okupljao je mlade iz različitih zemalja svijeta koji su se pratili i prenosili na međunarodnom nivou.Njegov izuzetno uspješan put nije prošao nezapaženo. Jedna od njegovih profesorica uputila mu je lijepu poruku s naglaskom na to da je ponosna na svog bivšeg učenika.Fahrudin Spahić svoj put je počeo od učenika generacije u srednjoj školi koju je pohađao, a sada treba da ide u Njujork da opravda svoja zalaganja i trud.Vrijedno je spomena da je ovaj mladi genijalac prošle godine proglašen za učenika generacije što tačno pokazuje da njegov uspjeh nije slučajnost već rezultat kontinuiranog rada i truda.

Vrijedno je spomena da je ovaj mladi genijalac prošle godine proglašen za učenika generacije

Spahić: Podrška porodice i prijatelja je veliki faktor na ovom putu

Fahrudin Spahić: Bosanski Ajnštajn

I nije da nisu mali pljačkani zbog koristi velikih, a i nije da će bilo šta što dolazi iz Svjetske fudbalske federacije (FIFA) začuditi ljude koji se razumiju u fudbal. FIFA je odavno bila moralni bolesnik koji je na samrti, a novim potezom čini se da je ovaj pacijent definitivno izdahnuo.Više visokih FIFA-inih zvaničnika ranije je optuživano i osuđivano za primanje mita, pranje novca i prevaru. Bilo je hapšenja, a pronevjereni su milionski iznosi. Dodjela domaćinstva SP Kataru izazvala je dugotrajne kontroverze zbog optužbi za nepravilnosti u procesu glasanja, kao i zbog pitanja radničkih prava i uslova rada pri izgradnji infrastrukture, ali ih ni to nije pokolebalo.Tu svakako nije kraj, nepodopštine iz svjetske kuće fudbala nisu rijetke. Nekako FIFA više liči na Vladu Kantona Sarajevo ili neku drugu ovdašnju vlast, nego na neku ozbiljnu instituciju čiji je cilj brinuti da sve bude regularno i čisto. Baš podsjećaju na ove koji upravljaju nama ovdje u BiH godinama. Po onoj da sve ima svoju cijenu i sve se može srediti!Sada su iz FIFA-e suspendovali pravila, kako bi na intervenciju Donalda Trampa (Trump) oprostili crveni karton igraču SAD-a. Manje je bitno ko je igrač, jer realno koliko god bio bitan za svoju selekciju ne radi se o Lionelu Mesiju (Messi), ali je bitno da je urađeno nešto čime se jedan tim, u ovom slučaju bogati domaćin, stavlja iznad pravila.Možda je najbolji pokazatelj stanja činjenica da reakcija cijelog fudbalskog svijeta nije nevjerica. Malo ko je iznenađen, a velika većina je zgrožena. Treneri, igrači, sportski radnici, ugledna imena... svi se slažu da je bolesni pacijent neslavno skončao i da nakon ovoga ne postoji više ama baš ni najmanja dilema o tome da se radi o duboko kriminaliziranoj i potkupljivoj organizaciji (teško da je i postojala), kojoj je vrijeme za potpunu rekonstrukciju.Da se ne lažemo, teško će se išta promijeniti, kao i kod ranijih afera, jer čelnici FIFA-e raspolažu s ogromnim budžetom, a to je sasvim dovoljno da se ima „podrška“ i što je najbitnije moć.

Već dugo na postelji, ali je sada nakon novih događaja definitivno izdahnuo

Moralni bolesnik FIFA

Monežanin Šarl Lekler (Charles Leclerc) osvojio je Veliku nagradu Velike Britanije, što je ujedno i njegova prva pobjeda još od 2024. godine. Tokom ove sezone više puta je bio osporavan, nekada zbog vlastitih grešaka, a nekada zbog timskih odluka.Neki su govorili i da je vrijeme da Ferrari pronađe novog vozača, no u vikendu iza nas iskoristio je greške Mercedesa i donio pobjedu svom timu, a ujedno poslao poruku momčadi i Luisu Hamiltonu (Lewis) da i na njega mogu računati.Za duplo slavlje Ferrarija ispriječio se Safety Car, koji je ostao na stazi jedan krug duže nego što se planiralo, ali Monežanin ima razloga za zadovoljstvo.Inače, 28-godišnji Monežanin se u Formuli 1 takmiči od 2018. godine, a ovo mu je deveta pobjeda u karijeri. Prvi put je slavio na stazi Spa u Belgiji još 2019. godine. Pobjedom u Silverstoneu Šarl Lekler skočio je na četvrtu poziciju u poretku vozača ove sezone, čime je ponovo ozbiljno oživio svoje šanse u borbi za sam vrh ukupnog plasmana.Ova pobjeda mogla bi predstavljati važnu prekretnicu i za njega i za Ferrari, koji ove sezone nastoji vratiti staru slavu i uključiti se u ravnopravnu borbu s vodećim ekipama. Lekler je u Silverstoneu pokazao da i dalje posjeduje brzinu i kvalitet koji su ga godinama svrstavali među najtalentovanije vozače na gridu, a nastavak sezone pokazat će može li ovaj trijumf pretvoriti u niz dobrih rezultata.

Monežanin slavio prvi put nakon 2024. godine

Šarl Lekler: Povratak otpisanih

U jeku Mundijala u nogometu, 15-ak sati nakon historijske utakmice Zmajeva protiv Sjedinjenih Američkih Država, naši košarkaši su igrali meč kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo protiv reprezentacije Turske.Dvorana „Husejin Smajlović“ nije bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a i nemali broj navijača u Zenici bili su gostujući.Hajp oko fudbala je zasjenio naše košarkaše, koji su bez velikog pritiska kasnije odigrali fenomenalan meč protiv viceprvaka svijeta. Dvije i po četvrtine su naši košarkaši imali prednost, a onda se do kraja meča igralo u egalu, gdje su se obje reprezentacije smjenjivale u prednosti.Naši košarkaši bez Nurkića i Muse su unaprijed bili otpisani, a Turska je praktično došla u najjačem sastavu s devet igrača identičnih kao na EuroBasketu, a od bitnijih nije bilo samo Šejna Larkina (Shane), no naturalizirani igrač je bio fenomenalni Tarik Biberović. Ipak, samo nešto veće iskustvo igranja velikih mečeva je na kraju odvelo meč u korist Turske.Ipak, ispadanjem fudbalske reprezentacije, vjerujemo da će naši košarkaši ponovo doći u fokus. U ponedjeljak naša reprezentacija u Beogradu će igrati protiv Jokića i družine i imati priliku napraviti još jedan sjajan rezultat. U Sarajevu je prošle godine to nesretno izmaklo u zadnjoj sekundi, a sada je vrijeme da se nešto vrati i za prvi meč protiv Srbije, a i za nes(p)retan poraz protiv Turske.Razloga za pritisak nema, narednu rundu kvalifikacija smo svakako već osigurali pobjedama nad Švicarskom, no sada je prava prilika za još jedan iskorak. Zato hrabro Zmajevi, a ni podrška neće izostati.

Hajp oko fudbala je zasjenio naše košarkaše, koji su bez velikog pritiska kasnije odigrali fenomenalan meč protiv viceprvaka svijeta

Oslabljeni Zmajevi u sjajnom meču poraženi od Turske u Zenici

Nepravedno zapostavljeni

Na Balkanu autokratske vlasti imaju neobičan odnos prema historiji. Umjesto da je proučavaju, one je pokušavaju uhapsiti.Posljednji primjer dolazi iz Republike Srpske, gdje bi isticanje zastave Republike Bosne i Hercegovine moglo postati krivično djelo. Dakle, zastave države koja je bila međunarodno priznata, primljena u Ujedinjene nacije i čiji pravni kontinuitet baštini današnja Bosna i Hercegovina. Čovjek bi rekao da je teško proglasiti ilegalnim vlastitu historiju, ali Balkan je oduvijek bio laboratorija za političke eksperimente koji ne bi prošli ni kao skeč Monty Pythona.Najzanimljiviji dio nije čak ni sam zakon, nego njegova unutrašnja logika. U isti član zakona staviti simbole NDH i zastavu Republike Bosne i Hercegovine znači pokušati izjednačiti dvije stvari koje nemaju nikakvu zajedničku historijsku, pravnu ni moralnu osnovu. Jedna je bila kvislinška tvorevina nastala voljom okupatora, druga međunarodno priznata država, članica Ujedinjenih nacija. To nije pitanje političkog stava, nego elementarne historijske pismenosti.Posebnu ironiju predstavlja činjenica da su upravo sudovi Republike Srpske godinama odbijali kažnjavati isticanje zastave s ljiljanima, zaključujući da se radi o zastavi međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine, a ne o simbolu koji sam po sebi predstavlja govor mržnje. Sada se, izgleda, ne pokušava dokazati da su sudovi pogriješili, nego se jednostavno mijenja zakon kako bi činjenice postale manje neugodne.Sve to djeluje kao očajnički pokušaj da se dekretom napiše nova verzija prošlosti. Problem je što historija nije podzakonski akt. Ne može se izmijeniti odlukom vlade niti izglasati prostom većinom. Možete zabraniti zastavu. Možete uhapsiti čovjeka koji je nosi. Ali ne možete retroaktivno izbrisati činjenicu da je upravo pod tom zastavom Bosna i Hercegovina postala međunarodno priznata država.To je ono što najviše boli režim u Republici Srpskoj. Ne platno. Nego sjećanje i simbol koji ono predstavlja.

Ono što najviše boli režim u Republici Srpskoj nije platno, nego sjećanje i simbol koji ljiljani predstavljaju

Ko se boji ljiljana?

Umjesto da međunarodni grant iskoristi negdje drugdje u svijetu, mladi Bosanac koji studira u SAD-u odlučio je vratiti ga tamo odakle sve počinje. U Prozor-Ramu.Alem Hadžić, pripadnik bh. dijaspore, osvojio je prestižni međunarodni grant Projects for Peace, namijenjen projektima koji grade zajednicu i mir širom svijeta. Umjesto da ga realizuje na nekoj drugoj destinaciji, odlučio je projekt donijeti u mjesto porijekla svoje porodice.Kako je kazao za "Dnevni avaz", oduvijek je osjećao da veza s domovinom ne smije ostati samo emotivna, nego da se mora pretvoriti u konkretan doprinos zajednici, jer Prozor-Rama, kako kaže, ima mnogo potencijala, posebno među mladima.Put do granta nije bio lak. Proces prijave uključivao je detaljnu aplikaciju, razgovore s mentorima i partnerima, te predstavljanje projekta pred komisijom. Za Hadžića je grant značio više od finansijske podrške. Hadžić ističe da ga posebno raduje što na okupljanja dolaze djeca i mladi iz različitih dijelova, a najveće zadovoljstvo mu je kada učesnici nakon svake radionice pitaju kada je sljedeće druženje.Poseban dio projekta je Prozorska utrka 5K, zakazana za 10. juli, koja će biti prva zvanična ulična utrka u historiji Prozor-Rame. Do sada je prijavljeno više od stotinu učesnika iz Bosne i Hercegovine i inostranstva, a organizatori očekuju da će se taj broj do dana utrke još povećati.Njegova želja je da ono što je pokrenuto ne stane s odlaskom nakon ljeta, nego da nastavi živjeti kroz nove sportske sadržaje i okupljanja mladih.Mladima u Bosni i Hercegovini, ali i ljudima iz dijaspore, Hadžić poručuje da se ne boje početi i da traže mentore koji im mogu pomoći na tom putu, jer se, kako kaže, trud koji okuplja ljude i pomaže zajednici uvijek isplati.Projekt "Povezivanje mladih kroz sport u Prozor-Rami" pokazao je kako jedna ideja, uz znanje, upornost i međunarodnu podršku, može prerasti u inicijativu koja okuplja cijelu zajednicu.

Konkretan doprinos zajednici

Hadžić: Veza s domovinom ne smije ostati samo emotivna

Alem Hadžić: Međunarodna podrška

Željka Cvijanović ponovo je posegnula za vetom, odnosno zaštitom vitalnog nacionalnog interesa u Predsjedništvu BiH. Ovoga puta zbog odluke o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, iako ozbiljni ustavnopravni argumenti govore da za to nema osnova.Njenu odluku odmah su podržali Milorad Dodik i SNSD, a pridružio im se i značajan dio opozicije u Republici Srpskoj. Tako je, bez obzira na međusobne političke razlike, gotovo kompletna politička scena u RS-u zauzela jedinstven stav. Međutim, političko jedinstvo ne znači automatski i pravnu utemeljenost.Stručnjaci za ustavno pravo jasno objašnjavaju da je Komisija uspostavljena Aneksom 8 Dejtonskog sporazuma, a međunarodne članove ne bira Predsjedništvo BiH, nego ih imenuje generalni direktor UNESCO-a. Riječ je o provođenju Dejtonskog sporazuma, a ne o vanjskoj politici, kako to pokušava predstaviti Cvijanović da bi aktivirala mehanizam zaštite vitalnog entitetskog interesa.Ironično je da se cijela politička drama vodi oko tijela čija je osnovna svrha zaštita kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine. Umjesto rasprave o tome kako efikasnije čuvati nacionalne spomenike, politička scena ponovo se bavi proizvodnjom institucionalnih blokada.Narodna skupština Republike Srpske sada će odlučivati o vetu, a nije isključeno ni da konačnu riječ da Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Međutim, bez obzira na dalji institucionalni epilog, ostaje činjenica da ozbiljni ustavnopravni argumenti, prema obrazloženju profesora Davora Trlina, ne idu u prilog tvrdnji da je u ovom slučaju postojao osnov za pokretanje vitalnog entitetskog interesa.U konačnici, kada politika insistira na mehanizmu koji pravo teško može opravdati, onda se teško može izbjeći zaključak da je riječ, prije svega, o političkom performansu, a tek onda o ustavnoj zaštiti.

Riječ je o provođenju Dejtonskog sporazuma, a ne o vanjskoj politici, kako to pokušava predstaviti Cvijanović

Veto kao politički performans

Američki general Džejms Fauler (James Fowler), komandant NATO štaba u Sarajevu, u javnosti se sve više ističe kao osoba koja svoju dužnost obavlja stručno, dostojanstveno i s izraženim poštovanjem prema Bosni i Hercegovini i njenim građanima. Njegovo djelovanje u BiH mnogi prepoznaju kao primjer savremenog vojnog diplomate koji razumije lokalni kontekst i gradi povjerenje kroz otvorenu komunikaciju i bliskost s ljudima.Fauler je ovih dana privukao pažnju i duhovitim videom objavljenim uoči sportskog susreta reprezentacija Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država, u kojem je kroz opušten ton pokazao ljudsku stranu vojne funkcije i dodatno približio NATO javnosti u BiH.U videu, koji je izazvao pozitivne reakcije, prikazano je osoblje NATO štaba koje s entuzijazmom prati obje reprezentacije, dok general Fauler na šaljiv način „smiruje“ navijačku atmosferu. Njegove riječi o tome da će „navijati za oba tima“ odražavaju poštovanje prema domaćinu, ali i svijest o snažnim vezama između BiH i SAD-a. Posebno je istakao energiju, ponos i timski duh koji krase bosanskohercegovačke navijače i sportiste.Iako kroz humor poredi prednosti obje reprezentacije, Fauler u suštini naglašava prijateljski odnos i savezništvo dviju zemalja, što je dodatno potvrđeno i porukama iz NATO štaba Sarajevo da, bez obzira na sportsko nadmetanje, BiH i SAD ostaju dugogodišnji partneri i saveznici.Ovakav pristup komandanta NATO štaba doprinosi jačanju pozitivne percepcije međunarodnih misija u BiH i pokazuje da se profesionalna uloga može uspješno kombinovati s ljudskošću, razumijevanjem i osjećajem za zajednicu u kojoj se obavlja dužnost.

Komandant se ističe profesionalizmom, poštovanjem i toplim odnosom prema BiH

Džejms Fauler: Diplomatija kroz ljudskost i humor

U posljednjem trenutku Općinski sud u Zenici donio je privremenu mjeru, kojom se na 30 dana odgađa donošenje odluke o pokretanju stečaja u Novoj Željezari Zenica. Na taj način, barem za sada, sačuvano je 1.890 radnih mjesta, koja bi s otvaranjem stečaja zauvijek bila izgubljena.Dato je i potrebno vrijeme postupajućem sudiji da odluči o prijedlogu Vlade FBiH o uvođenju vanredne uprave u Željezari, koja bi zatim poduzela aktivnosti na ponovnom pokretanju proizvodnje čelika. Dok se čeka odluka, sadašnjem menadžmentu NŽZ naloženo je da ne poduzima ništa što bi moglo prouzrokovati štetu ili bitno umanjiti vrijednost kompanije.Iako su parlamentarnu proceduru pratile brojne dileme i pitanja na koja nije stigao odgovor, zastupnici i delegati oba doma Parlamenta FBiH podržali su Vladin prijedlog o vanrednoj upravi. U situaciji kada je Vlada FBiH propustila priliku da od prethodnog vlasnika preuzme Željezaru, koje se potom dočepao kontroverzni biznismen iz Foče Gordan Pavlović, gurajući je ka ambisu, bila je to višestruko rizična, ali jedina preostala opcija.Međutim, iako odluka Suda vraća nadu, vrijeme ne radi u korist radnika, jer od gašenja Visoke peći u Željezari prošlo je više od dva mjeseca. Plan je da ponovo bude pokrenuta u septembru, ali je do tada, osim pozitivne odluke Suda i uvođenja vanredne uprave u posao, potrebno izvršiti i neophodne pripreme i kupiti sirovine. Za njihovu je isporuku potrebno do mjesec i po od dana narudžbe. U sporom i neefikasnom bh. sistemu vrijeme neumitno curi. Činjenica da Željezara Zenica ne predstavlja samo kompaniju s tradicijom dužom od 130 godina, koja je preživjela dva svjetska rata i agresiju na BiH, već kičmu domaće ekonomije, da od nje ovise i hiljade radnih mjesta u desetinama povezanih kompanija, potisnuta drugim aktuelnim temama u haotičnoj bh. stvarnosti, polako izmiče iz fokusa.&nbsp;

Barem za sada, sačuvano je 1.890 radnih mjesta, koja bi s otvaranjem stečaja zauvijek bila izgubljena

Ima li vremena za spas Željezare?

Iz lične borbe stvorio je priču koja danas mijenja živote pacijenata i otvara vrata onima kojima društvo prerijetko pruža priliku.Kada je odlučio napustiti siguran posao i krenuti u potpunu neizvjesnost, malo ko je vjerovao da će uspjeti. Danas, doktor fizioterapije Nadir Ibrahimović, koji je i sam slijep, vodi uspješan tim i dokazuje da invaliditet nije prepreka za uspjeh, već motiv za pomjeranje granica.Njegov put od hrabre ideje do uspješne firme bio je popločan preprekama. Na samom početku, s ciljem da osigura posao za sebe i još nekoliko kolega, suočio se s finansijskim izazovima, a za isplatu prve plate morao je podići pozajmicu. Ipak, rizik se isplatio. Danas Ibrahimović vodi firmu koja zapošljava 12 radnika, od kojih su deset osobe s invaliditetom, posluje pozitivno i redovno izmiruje sve obaveze.Pacijenti koji dolaze na tretmane brzo gube početne predrasude. Umjesto njih, rađa se duboko povjerenje, jer terapeuti u ovoj ordinaciji nedostatak vida nadoknađuju nevjerovatnim čulom sluha i dodira, koji postaje njihov glavni i najmoćniji alat za iscjeljenje.Ibrahimović skromno poručuje da mu cilj nikada nije bio dokazivanje drugima, već stvaranje kvalitetnih uslova za rad ljudima koji žele da žive od svog znanja i truda. Zbog toga njegov najveći uspjeh nisu diplome, već desetine sretnih pacijenata koji odlaze bez bolova i kolege koje su dobile priliku da pokažu koliko vrijede.Doktor Nadir Ibrahimović istinski je heroj našeg društva i dokaz da se vizija, pokretana čistom snagom volje, uvijek isplati.

Zapošljava 12 ljudi

Nadir Ibrahimović: Slijepi doktor ruši predrasude

Ako pitate umjetnu inteligenciju po čemu je poznat Igor Štimac, dojučerašnji trener Zrinjskog, nećete sigurno dobiti odgovor da se radi o velikom fudbalskom stručnjaku, a ni struka baš neće reći kako je to fudbalski mag.Prije će vam se objasniti kako se taj čovjek uglavnom stalno i iznova s nekim svađa. Od svog Hajduka, svoje Hrvatske, navijača Torcide, Indije, pa do Bosne i Hercegovine, taj čovjek je uvijek bjesomučno laprdao, pun samopouzdanja u nebulozama koje izgovara, kao onomad kada se istakao izbacivanjem iz kafane jedne hrvatske pjevačice.Taj čovjek ne staje i toliko je naporan da se više niko ne boji onoga što priča. Sve više njegovi javni konflikti s navijačima drugih ekipa, sudijama, medijima i sportskim protivnicima, liče za posao za neke stručne službe iz sfere medicine.Sada kada je dobio otkaz u Zrinjskom pokazao je i nepoštovanje prema tom klubu. Toliko busanje u prsa, ljubav prema Zrinjskom, nacionalizam, koji je potencirao s grbom Zrinjskog na grudima, odjednom se svelo na ništa.Odjednom Zrinjski više nije ponosni hrvatski klub, nego je to klub koji je njemu dao otkaz kako bi se dodvorio Bošnjacima.Nije baš objasnio kako je to Zrinjski „hrvatskiji“ kada je on trener i po čemu je on to poseban da ne može dobiti otkaz. Nije možda ni pomislio da klub želi krenuti u malo drugačijem smjeru, nemati na klupi „trenera slučaj“ koji će stalno biti pod nekim istragama ili imati trenera koji će se baviti svojim timom, a ne brojati krvna zrnca protivničkih igrača (možda i svojih).Vjerovatno neće nikada, ali bilo bi ipak dobro da čovjek njegovih godina, porazmisli zrelo i shvati kako vrijeme jednostavno zna gaziti, a njega je, vjerovatno su to u Zrinjskom shvatili, poodavno pregazilo.

Odjednom Zrinjski više nije ponosni hrvatski klub, nego je to klub koji je njemu dao otkaz kako bi se dodvorio Bošnjacima

Ko se boji Štimca još

Hana Hodžić jedna je od mladih osoba koje svojim radom i angažmanom doprinose stvaranju inkluzivnijeg društva u Bosni i Hercegovini. Kao članica Udruženja „Ruka podrške“, aktivno učestvuje u projektima usmjerenim na poboljšanje položaja osoba s invaliditetom i njihovo puno uključivanje u društveni život.Udruženje kroz koje djeluje pruža podršku osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu, obrazovanju, zapošljavanju i razvoju različitih vještina. Poseban značaj njihovog rada ogleda se u nastojanju da osobe s invaliditetom dobiju priliku da ravnopravno učestvuju u svim segmentima društva i ostvare svoju ekonomsku nezavisnost.Kroz brojne aktivnosti, radionice i projekte, Udruženje „Ruka podrške“ godinama promoviše vrijednosti solidarnosti, jednakih mogućnosti i međusobnog poštovanja. Takav pristup doprinosi razbijanju predrasuda i jačanju svijesti o potrebama i potencijalima osoba s invaliditetom.Hodžić posebno doprinosi promoviranju ideje da društvo treba biti prilagođeno svim građanima, bez obzira na njihove fizičke ili druge prepreke. Njen angažman usmjeren je na stvaranje okruženja u kojem će svaka osoba imati priliku da razvija svoje sposobnosti, obrazuje se, radi i aktivno učestvuje u zajednici.U vremenu kada su empatija, solidarnost i društvena odgovornost potrebniji nego ikada, rad ljudi poput Hane Hodžić pokazuje koliko pojedinačni angažman može doprinijeti pozitivnim promjenama.Zbog predanog rada na unapređenju položaja osoba s invaliditetom i promociji inkluzivnog društva, Hana Hodžić je „Avazova“ ličnost dana.

Kroz rad u Udruženju „Ruka podrške“ posvećena je unapređenju položaja osoba s invaliditetom

Hana Hodžić: Glas inkluzije

Alžir je ispisao jednu od najvećih priča grupne faze Svjetskog prvenstva. Remi 3:3 protiv Austrije bio je dovoljan za plasman u nokaut fazu, a veliki pečat na taj uspjeh stavio je selektor, Sarajlija Vladimir Petković.Preuzimajući Alžir, cilj mu je bio da reprezentaciju vrati među ozbiljne svjetske selekcije i uspio je. Pod njegovim vodstvom Alžir se plasirao na Svjetsko prvenstvo i sada izborio mjesto među najboljim reprezentacijama turnira.U utakmici protiv Austrije Alžir je pokazao karakter, vraćao se iz rezultatskog minusa i izborio rezultat koji je donio prolaz dalje.Za bh. sportsku javnost ovaj uspjeh ima dodatnu težinu. Trener iz Sarajeva danas stoji iza jednog od najvećih rezultata alžirskog fudbala posljednjih godina.Petković iza sebe ima bogatu trenersku karijeru. Najveći međunarodni trag ostavio je kao selektor Švicarske, koju je vodio od 2014. do 2021. godine i odveo do četvrtfinala Evropskog prvenstva 2020, kada je Švicarska eliminirala tadašnjeg svjetskog prvaka Francusku.

Bh. stručnjak imao je zadatak vratiti ovu reprezentaciju na veliku scenu i to je već sada uspio

Vladimir Petković: Sarajlija odveo Alžir u nokaut fazu

Dok su Zmajevi na Svjetskom prvenstvu ispisivali jednu od najljepših sportskih priča i plasirali se u šesnaestinu finala, iz Sarajeva je stigla priča koja, iako nije direktno vezana za teren, jednako snažno govori o sportu, ljudima i zajedništvu.Na Dobrinji, zvona Crkve sv. Franje Asiškog oglasila su se tokom intoniranja himne Bosne i Hercegovine, a potom i nakon svakog pogotka u pobjedi nad Katarom. Snimci su ubrzo obišli društvene mreže i izazvali snažne reakcije, od oduševljenja do emotivnih komentara o simbolici jednog ovakvog čina, a nakon toga građani spontano pokrenuli incijativu o prikupljanju donacija za crkvu, iako kako župnik Danijel Rajić kaže, sam čin zvonjenja i navijanje nisu imali za cilj nešto takvo.U zemlji koja je često navikla na podjele, ovakvi momenti lako postaju više od navijanja. Postaju priče koje ljudi žele da vide kao dokaz da zajednički osjećaj pripadnosti još postoji, makar na kratko, makar kroz sport.Ali ono što ovu priču izdvaja nije samo zvuk zvona, nego ono što se iza njega nalazi. Župa sv. Franje Asiškog na Dobrinji već godinama djeluje daleko od reflektora. Dok je javnost sada prvi put masovno primijetila njihovo „navijačko“ prisustvo, mnogo manje se govori o svakodnevnom humanitarnom radu, od javne kuhinje i podjele obroka socijalno ugroženima, do projekata koji su usmjereni na djecu i lokalnu zajednicu.Drugim riječima, ono što je na društvenim mrežama postalo viralni trenutak, u stvarnosti je samo mali dio mnogo duže i tiše priče.Zato se i reakcija građana, može posmatrati kao prirodan nastavak tog kruga. Ne kao emocija trenutka, nego kao pokušaj da se prepozna i vrati ono što se godinama daje bez buke.Poruka koja se iz svega može izvući nije ni velika ni patetična, nego jednostavna: Dobro se prepoznaje i dobro se vraća.I možda je upravo u tome najveća vrijednost ove priče s Dobrinje, što nas podsjeća da se zajedništvo ne mjeri samo na stadionima, nego i u tišini svakodnevnih, malih djela koja rijetko dospiju u fokus javnosti.

Ismet Mahmutović: Velika odanost

Suncokret politika RS-a

Fahrudin Spahić: Bosanski Ajnštajn

Moralni bolesnik FIFA

Šarl Lekler: Povratak otpisanih

Nepravedno zapostavljeni

Ko se boji ljiljana?

Alem Hadžić: Međunarodna podrška

Veto kao politički performans

Džejms Fauler: Diplomatija kroz ljudskost i humor

Ima li vremena za spas Željezare?

Nadir Ibrahimović: Slijepi doktor ruši predrasude

Ko se boji Štimca još

Hana Hodžić: Glas inkluzije

Vladimir Petković: Sarajlija odveo Alžir u nokaut fazu

Dobro se dobrim vraća

Kolumne

Ismet Mahmutović: Velika odanost

Suncokret politika RS-a

Fahrudin Spahić: Bosanski Ajnštajn

Moralni bolesnik FIFA

Šarl Lekler: Povratak otpisanih

Nepravedno zapostavljeni

Ko se boji ljiljana?

Alem Hadžić: Međunarodna podrška

Veto kao politički performans

Džejms Fauler: Diplomatija kroz ljudskost i humor

Ima li vremena za spas Željezare?

Nadir Ibrahimović: Slijepi doktor ruši predrasude

Ko se boji Štimca još

Hana Hodžić: Glas inkluzije

Vladimir Petković: Sarajlija odveo Alžir u nokaut fazu

Dobro se dobrim vraća