Zatvaranje OHR-a u Bosni i Hercegovini i ukidanje bonskih ovlaštenja visokog predstavnika, bile su glavne teme nastavka 19. redovne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske u ponedjeljak. Tokom rasprave predstavnici vlasti i opozicije u RS uglavnom su zauzeli sličan stav – da je BiH predugo pod međunarodnim protektoratom i da je vrijeme za zatvaranje OHR-a. Donošenje deklaracije o ovim pitanjima je predložio predsjednik NSRS-a Nenad Stevandić. On je tokom rasprave poručio da je za Republiku Srpsku „najbolja opcija zatvaranje OHR-a“. Eventualno prelazno rješenje, naveo je, moglo bi biti zadržavanje OHR-a, ali bez bonskih ovlaštenja i s ograničenim mandatom.Rezolucija NSRS-a je politički akt bez pravne, zakonske snage. Služi kao politički putokaz nižim nivoima vlasti ovog entiteta, te šalje poruku o jedinstvenom stavu i pozicije i opozicije u ovom zakonodavnom tijelu o nekom pitanju. <h2>Vlast i opozicija složni</h2>Šef Kluba SNSD-a Srđan Mazalica tvrdio je da je dolaskom Kristijana Šmita (Christian Schmidt) bez potvrde u Vijeću sigurnosti UN-a „pokidano međunarodno pravo“ i uspostavljena „kolonijalna diktatura“, dok je SDS insistirao da se ponište svi akti koje su nametali visoki predstavnici.Politički narativ SNSD-a odaje utisak da međunarodni intervencionizam slabi, i da Zapad više nema jedinstven pristup prema BiH, te da RS prvi put nakon dugo vremena ima povoljniji geopolitički trenutak.Rusija i Kina godinama su osporavali legitimitet Šmita, jer nije potvrđen u Vijeću sigurnosti UN-a. Istovremeno se osjeća i promjena američkog pristupa Balkanu. U Banjoj Luci vjeruju da je upravo to trenutak kada treba pojačati pritisak za gašenje OHR-a. <h2>Veliko pitanje</h2>U Republici Srpskoj su svjesni činjenice da odlazak Šmita ne znači automatski i odlazak OHR-a. Ipak, veliko je pitanje kako će i u kojim kapacitetima budući visoki predstavnik da djeluje, posebno uzimajući u obzir prilično razmimoilaženje SAD i EU o pitanju ovoga.Tu nastaje paradoks bosanskohercegovačke politike. Dok političari iz RS tvrde da žele punu suverenost domaćih institucija, upravo se iste te institucije često nalaze u blokadi. Vijeće ministara mjesecima funkcioniše nepotpuno, Dom naroda je u stalnim krizama, a politički sukobi gotovo su postali osnovni model funkcionisanja države. I upravo zbog toga je potpuno zatvaranje OHR-a u ovom trenutku prilično nerealno.Mnogo realniji scenarij jeste postepeno slabljenje bonskih ovlaštenja i transformacija OHR-a u simboličniju instituciju s manjim političkim utjecajem. A tu će i vlasti RS biti pred ispitom – da li će u praksi konačno početi da se ponašaju konstruktivno i dokažu svoje tvrdnje da BiH može bez OHR-a, ili će nastaviti s blokadama države i tako davati direktan alibi za njegov intervencionizam.<h2>Politička pobjeda</h2>Ova deklaracija nije samo još jedna u nizu političkih predstava za domaću javnost, nego pokušaj Republike Srpske da iskoristi trenutak promjena u međunarodnim odnosima i redefiniše odnos snaga u BiH. Nakon višegodišnjeg sukoba s vlastima RS, Šmit je potvrdio da odlazi, što je u Banjoj Luci dočekano gotovo kao politička pobjeda.&nbsp;

Vlast i opozicija pokazuju jedinstvo o pitanju odlaska OHR-a 

NSRS ponovo traži zatvaranje OHR-a: Šta znači odlazak Šmita za Republiku Srpsku?

Njemačka, nekada neprikosnoveni motor evropske ekonomije, danas se suočava s ozbiljnom krizom koja sve više zabrinjava i same Nijemce. Industrijska proizvodnja pada, kompanije sele pogone van zemlje, troškovi energije eksplodiraju, a ekonomija praktično stagnira već sedam godina. Sve više ekonomista upozorava da problem više nije samo posljedica rata u Ukrajini ili globalnih poremećaja, nego duboka strukturna kriza modela koji je decenijama smatran uzorom evropskog uspjeha.U autorskom tekstu za "Avaz" koji ćemo objaviti u tri dijela ugledni njemački historičar i ekonomista Rainer Zitelmann analizira kako su birokratija, ideološka energetska politika i pad obrazovnog sistema doveli Njemačku u situaciju da gubi konkurentnost i zaostaje za državama koje je nekada smatrala svojim učenicima.<h2>Kako birokratija guši NjemačkuNjemačka ekonomska proizvodnja stagnira već sedam godina, a jedan od uzroka je razularena birokratija. Teško da postoji zemlja u kojoj se poduzetnici i građani ne žale na birokratiju, ali u Njemačkoj je ona dosegla novu dimenziju. Ugledni njemački ifo institut procjenjuje da Njemačka svake godine zbog pretjerane birokratije izgubi 146 milijardi eura ekonomskog učinka — što je ekvivalent oko četiri posto bruto domaćeg proizvoda. Kompanije moraju zapošljavati stotine hiljada ljudi, samo od 2022. godine njih 325.000, kako bi se uopće mogle nositi s bezbrojnim birokratskim propisima.Godine 2010. njemačko savezno zakonodavstvo obuhvatalo je oko 25.000 stranica; danas ih ima gotovo 40.000. Svake godine dodaje se novih 1.000 stranica — a to čak ne uključuje brojne regulative Evropske unije. Ovi podaci mogu se pronaći u odličnoj knjizi ekonomiste Daniela Steltera „Absturz. So retten wir Deutschland“ („Pad: Kako spasiti Njemačku“), koja trenutno izaziva veliku raspravu u Njemačkoj.Obećanja o smanjenju birokratije — dešava se suprotnoDecenijama svaka njemačka vlada u bezbrojnim govorima ističe koliko je važno smanjiti birokratiju. A događa se upravo suprotno. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen obećala je „nezapamćeno“ smanjenje regulacija u EU, ali se desilo suprotno. Evropska komisija je 2025. godine pokrenula 1.456 pravnih akata — više nego bilo koje godine od 2010.„Teško je“, piše ekonomista Stelter, „identificirati najveći teret za ekonomiju među regulacijama kao što su Zakon o lancima snabdijevanja, pravila protiv krčenja šuma, zahtjevi za transparentnost plaća, mjere protiv pranja novca, pravila o industrijskim emisijama, zakoni o zaštiti zemljišta, propisi o ambalaži, direktive o ekološkom dizajnu i mnogo toga drugog.“Regulacija EU o taksonomiji vjerovatno će se pokazati kao najveći teret: političari odlučuju koji su krediti „dobri“, a koji „loši“. Ja to opisujem kao centralno-plansko razmišljanje. Koja je razlika između tržišne ekonomije i planske ekonomije? U tržišnoj ekonomiji milioni poduzetnika i potrošača odlučuju šta treba proizvoditi. U planskoj ekonomiji odlučuju političari.Privatno vlasništvo se sve više iznutra prazni. Na kraju postaje prazna ljuštura, jer država određuje šta „vlasnik“ smije, mora ili ne smije raditi sa „svojom“ imovinom. Zašto smanjenje birokratije ne napreduje?Smanjenje birokratije zapravo ne bi bilo toliko teško, smatra Stelter:„Ključne mjere ne zahtijevaju nove zakone; dovoljno je jednostavno ukinuti zakone donesene tokom posljednjih deset do dvadeset godina. To je mnogo brže nego pisanje i usklađivanje novih zakona.“Pa zašto se onda to ne dešava? I zašto je birokratija posebno izražena upravo u Njemačkoj?Većina birokratskih regulacija u Njemačkoj zapravo je ideologija pretvorena u zakon i propise. Ona se predstavlja privlačnim etiketama poput „zaštite potrošača“, „zaštite zaposlenih“, „zaštite okoliša“, „zaštite mladih“ i slično. U svojoj suštini, riječ je o ljevičarskoj i zelenoj ideologiji koja se na kraju pretvara u zakonodavstvo.3.200 klauzula socijalne državeČak ni uz korištenje umjetne inteligencije i značajan naučni napor, ifo institut nije uspio 2025. godine napraviti potpunu inventuru svih socijalnih davanja i njihovih efekata. Istraživači su dokumentovali više od 500 programa socijalne pomoći, ali su morali priznati da se svrha, ciljne grupe i troškovi mnogih programa ne mogu precizno kvantificirati.Socijalna davanja raspoređena su kroz dvanaest socijalnih zakona koji sadrže više od 3.200 klauzula i bezbroj posebnih odredbi. Sama savezna vlada kreirala je više od 300 različitih programa, od kojih se mnogi međusobno preklapaju.Više od 17 posto svih zaposlenih u javnom sektoru u Njemačkoj danas radi upravo u oblasti socijalne sigurnosti. Samo institucije socijalnog osiguranja zapošljavaju 364.000 ljudi i generiraju administrativne troškove od 25 milijardi eura.Nijemci imaju jednu pozitivnu i jednu negativnu osobinu. Pozitivna osobina je njihova temeljitost. Negativna osobina je sklonost radikalnom ideološkom razmišljanju.Njemačka želi spasiti svijet od klimatske apokalipse i iskorijeniti siromaštvo širom planete. Ovo drugo pokušava postići kroz masovnu migraciju i razvojnu pomoć: nijedna zemlja na svijetu ne troši toliko na razvojnu pomoć kao Njemačka — 29,1 milijardu eura.Kada se ideološko razmišljanje provodi posebno temeljito i „savršeno“, rezultat je gušeća poplava zakona i regulacija od koje Njemačka danas pati.Država se nastavlja širitiHoće li se to promijeniti?Smanjenje birokratije neće uspjeti dok se prvo ne uklone njeni osnovni uzroci — prije svega ljevičarska i zelena ideologija. Iako je kancelar Friedrich Merz prije izbora obećavao da je „ljevica završena“, svakodnevno vidimo da to nije slučaj.Država se nastavlja širiti. Više od pet miliona ljudi danas radi u njemačkom javnom sektoru, što predstavlja 11 posto ukupne radne snage. Od 2012. godine broj zaposlenih u javnom sektoru povećan je za 584.000, odnosno 14 posto.Ako se uključe i zaposleni u institucijama socijalnog osiguranja, kao i u javno kontroliranim kompanijama i preduzećima organizovanim po privatnom pravu, poput Deutsche Bahn, slika postaje još dramatičnija: od 2012. godine dodano je još 943.000 zaposlenih, čime je ukupan broj narastao na 6,7 miliona ljudi.</h2>

Njemačka sve više liči na državu koja birokratijom, ideološkim regulacijama i rastom javnog sektora polako guši vlastitu ekonomsku snagu

Prof. dr. Rajner Citelman za "Avaz": Zašto propada njemačka ekonomija

Na glavnoj saobraćajnici na Baščaršiji u Sarajevu nastao je veliki kolaps u saobraćaju.Prema informacijama s terena, automobili na pojedinim dionicama stoje i po deset minuta bez ikakvog pomjeranja, dok su formirane duge kolone.

Za sada nije poznato šta je uzrok ovog haosa. Vozačima se savjetuje dodatno strpljenje i korištenje alternativnih pravaca kroz grad.

Gužve na glavnoj saobraćajnici stvaraju velike probleme vozačima

Auta stoje i po deset minuta u koloni bez pomijeranja

Duge kolone vozila na Baščaršiji: Auta stoje i po deset minuta u mjestu

Dok se posljednjih dana vodi političko-medijski rat oko izjave Sabine Ćudić da je rat u Bosni i Hercegovini bio „borba za moć“, cijela rasprava ponovo je ogolila jedan mnogo dublji problem sarajevske političke scene – nesposobnost dijela takozvane građanske elite da o ratu govori bez romantiziranja i falsifikovanja historije.Ćudić je, pokušavajući odgovoriti na kritike, objavila emotivan status o Sarajevu kao gradu koji su branili Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali, odbacujući narative o vjerskom ili etničkom sukobu. U njenom tekstu dominira ideja Sarajeva kao simbola multietničkog otpora fašizmu i grada koji se branio od „opasnih narativa“.

I niko razuman neće osporiti činjenicu da su Sarajevo zaista branili ljudi različitih nacionalnosti, niti da je među Srbima bilo časnih ljudi koji su ostali lojalni Republici BiH i borili se u njenoj armiji.<h2>Zli ljudi s brda koji granatiraju bajkovito multietničko Sarajevo</h2>Ali problem nastaje onda kada se iz te činjenice pokušava napraviti kompletna interpretacija rata.Jer, da stvari ogolimo do kraja – agresija na BiH nije pala s Marsa niti se desila zato što su neki apstraktni „zli ljudi“ odlučili bombardovati multietnički raj. Rat je nastao u procesu raspada Jugoslavije, nakon što su bošnjačko i hrvatsko političko rukovodstvo odlučili da Bosnu i Hercegovinu proglase nezavisnom državom, dok ogromna većina Srba u BiH nije htjela prihvatiti scenario u kojem više ne bi živjeli u zajedničkoj državi sa Srbijom i u kojem bi od političke većine u Jugoslaviji postali manjina u nezavisnoj BiH.To je historijska činjenica, sviđala se ona nekome ili ne.Dominantna većina Srba u BiH bila je protiv nezavisnosti Republike BiH i stala uz projekat stvaranja Republike Srpske s konačnim ciljem priključenja nekoj budućoj velikoj Srbiji. To što je postojao značajan broj Srba lojalnih Republici BiH, uključujući i one koji su se borili u Armiji RBiH, ne mijenja činjenicu da je većinsko političko raspoloženje među Srbima bilo protiv nezavisne BiH.S obzirom na to da su tom projektu fizički stajali na putu Hrvati, a posebno Bošnjaci, provođen je kroz etnička čišćenja, opsadu gradova, masovne zločine i na kraju genocid u Srebrenici.Možemo danas zabijati glavu u pijesak i praviti se da to nije bilo tako, ali jeste. Kao što je činjenica i da ni većinski hrvatska politika, iako protiv Jugoslavije, nije željela BiH kao potpuno centraliziranu državu, zbog čega je i sama organizovala vlastitu paradržavnu strukturu.Zbog svega toga rat u BiH jeste bio agresija susjednih država, prije svega tadašnje SR Jugoslavije, ali kasnije i Hrvatske, čije je rukovodstvo pokušavalo ratni haos iskoristiti za vlastite teritorijalne ambicije. Međutim, rat je istovremeno imao i snažnu unutrašnju, međuetničku i građansku dimenziju.To možda ruši idealističku sliku svijeta u kojoj svi ratovi moraju imati jednostavne moralne obrasce, ali historija nikada nije bila tako uredna.I upravo je tu problem sa pokušajem Sabine Ćudić da cijeli rat objasni gotovo isključivo kroz priču o napadu na „multietničko Sarajevo“.<h2>Metafizički napad na apstraktnu multietničnost</h2>Velikom dijelu srpske politike multietnička BiH bila bi sasvim prihvatljiva da je ostala u krnjoj Jugoslaviji. Suština sukoba nije bila u tome što su komšije različitih nacija živjele zajedno, nego u tome što je BiH krenula putem nezavisnosti, a velikosrpska politika to nije htjela prihvatiti.Izjava Sabine Ćudić da je rat bio „borba za moć“ bila je nespretna i prilično nebulozna, šta god da je njome željela reći. No ipak, krajnje je ogavno lešinarenje nad njom i pokušaj raznih nacionalističkih struktura da iz te izjave izvlače jeftine političke poene.Međutim, ni njeno naknadno objašnjenje nije rješenje problema, nego druga krajnost – jedna romantizirana, FGR-ovska verzija historije u kojoj se izbjegavaju pojmovi poput agresije, velikosrpskog projekta i genocida, dok se rat predstavlja gotovo kao bajka o Sarajevu kao vječnom carstvu međunacionalne ljubavi i sklada koje su bez ikakvog političkog razloga napali neki neimenovani barbari „s brda“.A upravo je problem u tome što se uporno pokušava izbjeći imenovanje političkih projekata, ideologija i nacionalnih ciljeva koji su doveli do rata.Rat u BiH nije bio sukob između dobra i zla iz dječije slikovnice, niti metafizički napad na apstraktnu „multietničnost“. Bio je to krvavi politički i nacionalni sukob nastao raspadom Jugoslavije, sudar različitih vizija budućnosti BiH i pokušaj stvaranja velike Srbije silom.I upravo zato, ako već govorimo o ratu, onda treba imati hrabrosti govoriti o njemu otvoreno — bez nacionalističkih mitova, ali i bez građansko-romantičarskih falsifikata koji krvavu historiju pokušavaju pretvoriti u politički korektnu bajku.

Romantiziranje rata kroz priču o „napadu na multietničnost“ briše političke projekte, agresiju, etnička čišćenja i činjenicu da je rat u BiH bio krvav

Sabina Ćudić i FGR-ovski romantizam: Agresija na BiH nije bila bajka o „zlim ljudima s brda“ koji pucaju na multietničku idilu

The administration of the United States has released a new strategic document on policy toward the Western Balkans, which clearly conveys that the era of American "nation-building" and long-term international guardianship over the region has ended, and that Washington's focus will henceforth be on stability, US economic interests, and countering Russian and Chinese influence.In a report submitted to the US Congress, titled "Report to Congress on United States Policy to Promote Regional Stability and Prosperity in the Western Balkans," it states that the United States has achieved "tangible results" over the past decades in all six countries of the region – Bosnia and Herzegovina, Serbia, Montenegro, Albania, North Macedonia, and Kosovo – but that it is now time for a different approach."American policy in the Western Balkans is no longer a matter of rescue or reconstruction, but of stability and mutually beneficial partnerships," the document states.<h2>Message to BiH: No Destabilization</h2>When it comes to Bosnia and Herzegovina, the administration emphasizes that it remains committed to the Dayton Peace Agreement, sovereignty, and territorial integrity of the state.It is particularly noted that during 2025, "decisive American diplomacy" helped end the "most acute crisis in BiH since the 1992–1995 war," while preserving the constitutional order and legal continuity of the state.Washington conveys that it now wants to consolidate the achieved stability and warns political actors in BiH to avoid "destabilizing and division-driven moves" that could threaten economic development and cooperation with the US.At the same time, the US expects greater defense spending and strengthening of the security sector in the region, including BiH, with emphasis on NATO standards and increased military budgets.<h2>Focus on American Capital and Markets</h2>The second pillar of the new strategy is the economy.The American administration openly states that it wants to strengthen the presence of American companies in the Balkans, particularly in the fields of energy, infrastructure, digital networks, and transportation.The Western Balkans region is described as a space with "18 million inhabitants, important transportation corridors, natural resources, and a growing technology sector," but also with serious problems such as weak infrastructure, corruption, and regulatory barriers.Special focus has been placed on energy projects that would reduce the region's dependence on Russian gas. Among the priorities are the Southern Interconnection between Croatia and BiH, development of hydropower in BiH and the region, and connecting the Balkans' energy networks to the European market.The document clearly emphasizes that the US wants to create space for American companies in strategic projects, including transportation, IT sector, and energy.<h2> </h2>

<h2>Sharp Messages to Russia and China</h2>A significant portion of the report is dedicated to Russia and China, which Washington accuses of exploiting instability, corruption, and weak institutions to expand their influence in the region.Moscow is stated to "stoke ethnic tensions, finance destabilizing actors, and use energy as political pressure," while China is accused of aggressively expanding influence through loans, corruption, propaganda, and infrastructure projects with hidden costs.Americans believe that the best response to Russian and Chinese influence is strengthening economic development and transparent institutions."Countries with growing economies and transparent institutions are far less susceptible to manipulation," the report states.<h2>End of Guardianship, Beginning of Interests</h2>Perhaps the most important message of the entire document is that the US no longer wants endless international interventions and political management of the Balkans.The administration explicitly conveys that it wants to "empower local actors to solve their own problems," instead of maintaining constant dependence on international oversight.In other words, Washington now views the Balkans much more pragmatically – through the prism of security, economics, and geopolitics, and much less through the idea of prolonged international guardianship and institution-building without clear American interest.Read the complete report <a href="chrome-extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/https://www.state.gov/wp-content/uploads/2026/05/United_States_Policy_to_Promote_Regional_Stability-Accessible-HRC1399683.pdf">HERE</a>.

When it comes to Bosnia and Herzegovina, the administration emphasizes that it remains committed to the Dayton Peace Agreement

Washington Changes Approach Toward BiH and Western Balkans: Era of State-Building Has Ended, Focus Is on US Investments

Outgoing High Representative in Bosnia and Herzegovina Christian Schmidt, in an interview with Deutsche Welle, may have unwittingly confirmed what has been speculated about for months in political and diplomatic circles - that his departure is not just a personnel change at the helm of the OHR, but part of a much broader shift in American and Western policy toward Bosnia and Herzegovina and the region.<h2>A serious message</h2>And at the center of that shift is Milorad Dodik. Schmidt spoke very openly about his own departure for the first time in the interview, acknowledging that he did not make the decision overnight and that he no longer feels the full international consensus necessary to continue his mandate.- "I have to be able to rely on the fact that I have consensus within the international community," Schmidt said.In diplomatic language, that is a very serious message.The High Representative never drew his power solely from the Bonn Powers or formal mandate, but primarily from the political unity of key Western powers standing behind him, first and foremost US support. If that unity no longer exists, then the position of the High Representative itself becomes significantly weaker.That is precisely why Schmidt's interview seems like an indirect admission that the international approach toward BiH is shifting tectonically - and that the US is no longer prepared to "fix the state" through the High Representative as has been the case so far.The most indicative part of the conversation was when Schmidt spoke directly about Dodik. According to his words, the SNSD president engaged lobbying firms to achieve three goals: enabling the secession of Republika Srpska, annulling court verdicts and sanctions against him, and ultimately his departure.- "He invested a lot of money in this," Schmidt said.Such a formulation sounds almost like a political indictment, but stated this way and as an admission that Dodik, to a certain extent, succeeded in influencing a change in the relationship within the international community, especially regarding US relations. For if international policy had remained identical to a few years ago, it would be hard to imagine Schmidt today talking about "loss of consensus," "different approaches," and the need to "open the way for others."Because of this, the question is increasingly opening up whether his departure is part of a much broader political arrangement that includes the new American administration and a redefinition of relations with Republika Srpska. This theory is further reinforced by the new strategic document of the American administration on the Western Balkans, submitted to the US Congress, in which Washington essentially announces the end of the era of "nation-building" and international tutelage over the Balkans.In that document, it is clearly seen that American priorities today are: regional stability, security issues, energy projects, countering Russian and Chinese influence, and protecting American economic interests. Much less focus is on long-term political transformation of Balkan societies or endless international governance of Bosnia and Herzegovina.In other words, Washington today views the Balkans much more pragmatically than twenty years ago. And it is precisely in that context that the approach to Dodik is also changing.This does not mean that the US has abandoned the territorial integrity of BiH. On the contrary, the American document very clearly confirms support for Bosnia and Herzegovina's sovereignty and warns against destabilizing moves. But it is evident that part of the American administration now does not see Dodik as a problem to be eliminated, but as a bearer of concrete power with whom "the job needs to be finished."<h2>A more pragmatic model</h2>Instead of a policy of constant sanctions, political reckonings, and dramatic crises, the new approach could be based on a more pragmatic model - lowering tensions, controlling conflict, and attempting to stabilize relations, even with certain concessions. In such a framework, Schmidt becomes a symbol of the old policy of strong interventionism, the High Representative as the central arbiter, and the attempt to discipline domestic politicians through international pressure.

His statement that he wanted to be the "last High Representative" therefore sounds like much more than a symbolic declaration. It appears as an admission that an entire concept of international policy toward BiH is approaching an end. Because after almost three decades of international oversight, Bosnia and Herzegovina is still a country of deep political deadlocks, dependent on a foreign arbiter and without internal consensus on its own organization.In Washington and parts of European capitals, there is clearly growing conviction that indefinitely maintaining the same model no longer makes political sense. That is why Schmidt's departure is not just an ordinary change of one diplomat.It looks like the beginning of a new phase of Western policy toward Bosnia and Herzegovina - a phase in which geopolitical pragmatism, stability, and the interests of great powers will play a much larger role than the idea of international tutelage that dominated after Dayton. And it is precisely Dodik who has become the central figure through which this change is most clearly visible today.

Schmidt's interview further fueled suspicions that his departure represents part of a broader shift in US policy toward BiH

What Schmidt admitted between the lines: Did Dodik get what he was looking for?

Odlazeći visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Kristijan Šmit (Christian Schmidt) u intervjuu za Deutsche Welle možda je nesvjesno potvrdio ono o čemu se mjesecima spekulira u političkim i diplomatskim krugovima - da njegov odlazak nije samo personalna promjena na čelu OHR-a, nego dio mnogo šire promjene američke i zapadne politike prema Bosni i Hercegovini i regionu.<h2>Ozbiljna poruka</h2>A u središtu te promjene nalazi se Milorad Dodik. Šmit je u intervjuu prvi put veoma otvoreno govorio o vlastitom odlasku, priznajući da odluku nije donio preko noći i da više ne osjeća puni međunarodni konsenzus potreban za nastavak mandata.-	Moram se moći osloniti na to da imam konsenzus unutar međunarodne zajednice”, rekao je Schmidt.U diplomatskom jeziku, to je vrlo ozbiljna poruka.Visoki predstavnik nikada nije svoju moć crpio samo iz Bonskih ovlasti ili formalnog mandata, nego prvenstveno iz političkog jedinstva ključnih zapadnih sila koje stoje iza njega, prvenstveno podrške SAD. Ako tog jedinstva više nema, onda i sama pozicija visokog predstavnika postaje znatno slabija.Upravo zato Šmitov intervju djeluje kao indirektno priznanje da se međunarodni pristup prema BiH tektonski mijenja - i da SAD više nisu spremne za „popravljanje države“ preko visokog predstavnika kao što je to dosad bio slučaj.Najindikativniji dio razgovora bio je onaj u kojem Šhmit direktno govorio o Dodiku. Prema njegovim riječima, predsjednik SNSD-a angažovao je lobističke firme kako bi ostvario tri cilja: omogućavanje secesije Republike Srpske, ukidanje sudskih presuda i sankcija protiv njega te u konačnici njegov odlazak. -	U to je uložio mnogo novca - rekao je Šmit.Takva formulacija zvuči gotovo kao politička optužnica, ali ovako rečeno i kao priznanje da je Dodik u određenoj mjeri uspio utjecati na promijenu odnosu unutar međunarodne zajednice, prije svega po pitanju odnosa SAD. Jer da je međunarodna politika ostala identična kao prije nekoliko godina, teško je zamisliti da bi Šmit danas govorio o “gubitku konsenzusa”, “različitim pristupima” i potrebi da se “otvori put drugima”.Zbog toga se sve više otvara pitanje da li je njegov odlazak dio mnogo šireg političkog aranžmana koji uključuje novu američku administraciju i redefinisanje odnosa prema Republici Srpskoj. Tu teoriju dodatno pojačava novi strateški dokument američke administracije o Zapadnom Balkanu, dostavljen Kongresu SAD-a, u kojem Vađington praktično objavljuje kraj ere “nation-buildinga” i međunarodnog tutorstva nad Balkanom. U tom dokumentu jasno se vidi da su američki prioriteti danas: stabilnost regiona, sigurnosna pitanja, energetski projekti, suzbijanje ruskog i kineskog utjecaja te zaštita američkih ekonomskih interesa. Mnogo manje fokus je na dugoročnom političkom preoblikovanju balkanskih društava ili beskonačnom međunarodnom upravljanju Bosnom i Hercegovinom.Drugim riječima, Vašington danas Balkan posmatra mnogo pragmatičnije nego prije dvadeset godina. I upravo se u tom kontekstu mijenja i odnos prema Dodiku.To ne znači da su SAD odustale od teritorijalnog integriteta BiH. Naprotiv, američki dokument vrlo jasno potvrđuje podršku suverenitetu Bosne i Hercegovine i upozorava na destabilizirajuće poteze. Ali očito je da dio američke administracije sada u Dodiku ne gleda problem koji treba eliminirati, nego nosioca konkretne moći s kojim posao „treba završiti“.<h2>Pragmatičniji model</h2>Umjesto politike stalnih sankcija, političkih obračuna i dramatičnih kriza, novi pristup mogao bi biti zasnovan na pragmatičnijem modelu - spuštanju tenzija, kontroli konflikta i pokušaju stabilizacije odnosa, čak i uz određene ustupke. U takvom okviru Schmidt postaje simbol stare politike snažnog intervencionizma, visokog predstavnika kao centralnog arbitra i pokušaja discipliniranja domaćih političara međunarodnim pritiskom.

Vašington mijenja pristup prema BiH i Zapadnom Balkanu: Era izgradnje država je prošla, fokus je na investicijama SAD

Njegova rečenica da je želio biti “posljednji visoki predstavnik” zato zvuči mnogo više od simbolične izjave. Ona djeluje kao priznanje da se jedan čitav koncept međunarodne politike prema BiH približava kraju. Jer nakon gotovo tri decenije međunarodnog nadzora Bosna i Hercegovina je i dalje zemlja dubokih političkih blokada, zavisna od stranog arbitra i bez unutrašnjeg konsenzusa o vlastitom uređenju.U Vašingtonu i dijelu evropskih prijestolnica očigledno raste uvjerenje da beskonačno održavanje istog modela više nema političkog smisla. Zato Šmidtov odlazak nije samo obična smjena jednog diplomate.On izgleda kao početak nove faze zapadne politike prema Bosni i Hercegovini - faze u kojoj će geopolitički pragmatizam, stabilnost i interesi velikih sila imati mnogo veću ulogu od ideje međunarodnog tutorstva koja je dominirala nakon Dejtona. A upravo je Dodik postao centralna figura kroz koju se ta promjena danas najjasnije vidi.

Šmitov intervju dodatno je pojačao sumnje da njegov odlazak predstavlja dio šireg zaokreta američke politike prema BiH

Šta je Šmit priznao između redova: Da li je Dodik dobio ono što je tražio?

Administracija Sjedinjenih Američkih Država objavila je novi strateški dokument o politici prema Zapadnom Balkanu u kojem se jasno poručuje da je završena era američkog “nation-buildinga” i dugoročnog međunarodnog tutorstva nad regionom, te da će fokus Vašingtona ubuduće biti na stabilnosti, ekonomskim interesima SAD i suzbijanju ruskog i kineskog utjecaja.U izvještaju dostavljenom Kongresu SAD, pod nazivom “Report to Congress on United States Policy to Promote Regional Stability and Prosperity in the Western Balkans”, navodi se da su Sjedinjene Države tokom prethodnih decenija ostvarile “opipljive rezultate” u svih šest zemalja regiona – Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Kosovu – ali da je sada vrijeme za drugačiji pristup.“Američka politika na Zapadnom Balkanu više nije pitanje spašavanja ili rekonstrukcije, nego stabilnosti i obostrano korisnih partnerstava”, navodi se u dokumentu.<h2>Poruka BiH: Bez destabilizacije</h2>Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, administracija naglašava da ostaje privržena Dejtonskom mirovnom sporazumu, suverenitetu i teritorijalnom integritetu države.Posebno se ističe da je tokom 2025. godine “odlučna američka diplomatija” pomogla okončanju “najakutnije krize u BiH od rata 1992–1995”, uz očuvanje ustavnog poretka i pravnog kontinuiteta države.Vašington poručuje da sada želi konsolidovati postignutu stabilnost te upozorava političke aktere u BiH da izbjegavaju “destabilizirajuće i podjelama vođene poteze” koji mogu ugroziti ekonomski razvoj i saradnju sa SAD-om.Istovremeno, SAD očekuju veća izdvajanja za odbranu i jačanje sigurnosnog sektora u regionu, uključujući i BiH, uz naglasak na NATO standarde i povećanje vojnih budžeta.<h2>Fokus na američki kapital i tržište</h2>Drugi stub nove strategije je ekonomija.Američka administracija otvoreno navodi da želi jačati prisustvo američkih kompanija na Balkanu, posebno u oblastima energetike, infrastrukture, digitalnih mreža i transporta.Region Zapadnog Balkana opisuje se kao prostor sa “18 miliona stanovnika, važnim transportnim koridorima, prirodnim resursima i rastućim tehnološkim sektorom”, ali i sa ozbiljnim problemima poput slabe infrastrukture, korupcije i regulatornih prepreka.Poseban fokus stavljen je na energetske projekte kojima bi se smanjila zavisnost regiona od ruskog gasa. Među prioritetima se navode Južna interkonekcija između Hrvatske i BiH, razvoj hidroenergije u BiH i regionu, te povezivanje energetskih mreža Balkana sa evropskim tržištem.Dokument jasno naglašava da SAD žele otvoriti prostor za američke kompanije u strateškim projektima, uključujući transport, IT sektor i energetiku.<h2> </h2>

<h2>Oštre poruke Rusiji i Kini</h2>Značajan dio izvještaja posvećen je Rusiji i Kini, koje Vašington optužuje da koriste nestabilnost, korupciju i slabe institucije za širenje svog utjecaja u regionu.Za Moskvu se navodi da “podgrijava etničke tenzije, finansira destabilizirajuće aktere i koristi energente za politički pritisak”, dok se Kina optužuje za agresivno širenje utjecaja kroz kredite, korupciju, propagandu i infrastrukturne projekte sa skrivenim troškovima.Amerikanci smatraju da je najbolji odgovor na ruski i kineski utjecaj jačanje ekonomskog razvoja i transparentnih institucija.“Zemlje sa rastućim ekonomijama i transparentnim institucijama mnogo su manje podložne manipulaciji”, navodi se u izvještaju.<h2>Kraj tutorstva, početak interesa</h2>Možda i najvažnija poruka cijelog dokumenta jeste da SAD više ne žele beskonačne međunarodne intervencije i političko upravljanje Balkanom.Administracija eksplicitno poručuje da želi “osnažiti lokalne aktere da sami rješavaju vlastite probleme”, umjesto održavanja stalne zavisnosti od međunarodnog nadzora.Drugim riječima, Vašington sada Balkan posmatra mnogo pragmatičnije – kroz prizmu sigurnosti, ekonomije i geopolitike, a mnogo manje kroz ideju dugotrajnog međunarodnog tutorstva i izgradnje institucija bez jasnog američkog interesa.Kompletan izvještaj pročitajte<a href="chrome-extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/https://www.state.gov/wp-content/uploads/2026/05/United_States_Policy_to_Promote_Regional_Stability-Accessible-HRC1399683.pdf"> OVDJE</a>.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, administracija naglašava da ostaje privržena Dejtonskom mirovnom sporazumu

Sarajevo je danas uvjerljivo najskuplji grad u Bosni i Hercegovini, ali bez standarda koji bi opravdao te cijene. Problem Sarajeva više nije samo ekonomija, nego odnos između troškova života i kvaliteta života.Prema podacima Numbea, prosječni mjesečni troškovi jedne osobe u Sarajevu bez kirije iznose gotovo 1.300 KM, dok četveročlana porodica treba više od 4.500 KM. Istovremeno, Sarajevo je otprilike 22 posto skuplje od ostatka BiH, a stanovanje je čak više od 50 posto skuplje nego u drugim dijelovima zemlje. <h2>Krov nad glavom luksuz</h2>Najveći udar dolazi od nekretnina. Kirije koje su prije nekoliko godina bile 300–400 KM, danas bez problema prelaze 700 ili 800 KM za prosječan stan. Kvadrat stana u centru Sarajeva već se približava cijenama pojedinih gradova Evropske unije, dok su plaće ostale daleko ispod evropskog nivoa. Upravo tu nastaje ključni paradoks Sarajeva: cijene postaju evropske, a standard ostaje balkanski.U poređenju s manjim gradovima poput Bihaća ili Tuzle, Sarajevo je drastično skuplje. Podaci Expatistana pokazuju da je život u Sarajevu čak 39 posto skuplji nego u Bihaću, dok su troškovi stanovanja veći za više od 60 posto. Ali problem Sarajeva nije samo novac. Problem je što građani za te cijene ne dobijaju adekvatan kvalitet života.<h2>Saobraćajni kolaps</h2>Saobraćajni kolaps postao je svakodnevica. Grad ima infrastrukturu projektovanu za mnogo manji broj vozila nego danas. Urbanizam se godinama razvija haotično – grade se zgrade bez parkinga, naselja bez novih saobraćajnica i tržni centri bez ozbiljnog planskog rješenja. Rezultat je grad u kojem se od Ilidže do Centra često putuje duže nego između dva manja bh. grada.Tu je i problem zraka. Sarajevo tokom zime redovno završava među najzagađenijim gradovima Evrope, pa i svijeta. Reuters je krajem 2025. objavio da je Sarajevo u pojedinim danima bilo proglašeno najzagađenijim gradom na Planeti zbog kombinacije smoga, grijanja na ugalj i ogromnog broja automobila. Stručnjaci procjenjuju da zagađenje zraka u BiH uzrokuje hiljade prijevremenih smrti godišnje. Ipak, Sarajevo i dalje privlači ljude iz cijele države. Zašto? Zato što, uprkos svemu, nudi najviše mogućnosti – najveće tržište rada, najviše kulturnih događaja, univerziteti, mediji, društveni život i osjećaj da se „nešto dešava“. U manjim gradovima život može biti jeftiniji, ali je često sporiji i bez perspektive za mlade ljude.<h2>Grad kontradikcije</h2>Sarajevo je zato danas grad kontradikcije: skup, haotičan i infrastrukturno zapušten, ali i dalje jedino mjesto u BiH koje mnogima djeluje kao pravi urbani centar. Problem je što taj urbani život sve više liči na preživljavanje između kirije, gužve, smoga i prosječne plaće koja to teško može pratiti.

U manjim gradovima život može biti jeftiniji, ali je često sporiji i bez perspektive za mlade ljude

Sarajevo: Odgovara li kvalitet života cijeni?

Kako preživjeti u Sarajevu: Najskuplji grad u BiH koji još živi od šarma

Evropska unija sve otvorenije priznaje ono što se godinama pokušavalo prikriti diplomatskim frazama - punopravno proširenje neće se desiti brzo. Upravo zato u Briselu i ključnim evropskim prijestolnicama sada nastaje novi koncept: zemlje kandidati više ne bi morale čekati decenijama da bi osjetile konkretne koristi evropskih integracija.Prijedlog njemačkog kancelara Fridriha Merca (Friedrich Merz) o posebnom statusu Ukrajine, kao i inicijativa Austrije, Italije, Češke, Slovačke i Slovenije o postepenom uključivanju Zapadnog Balkana u jedinstveno tržište EU, pokazuju da Evropska unija polako prelazi na model “integracije prije članstva”.Za Bosnu i Hercegovinu to bi mogla biti najveća promjena evropske politike prema regionu još od Solunskog samita 2003. godine.Suština novog modela je jednostavna: umjesto principa “sve ili ništa”, zemlje kandidati bi postepeno ulazile u pojedine segmente EU kako budu provodile reforme.To u praksi znači da BiH možda ne bi uskoro postala punopravna članica Evropske unije, ali bi mogla dobiti pristup dijelovima evropskog tržišta, fondovima, programima i institucijama mnogo prije formalnog ulaska.Takav model mogao bi uključivati:- pristup dijelovima jedinstvenog evropskog tržišta, - lakše poslovanje domaćih firmi u EU, - uključivanje u evropske energetske i digitalne mreže, - veći pristup evropskim fondovima, - prisustvo predstavnika BiH na određenim sastancima EU institucija, - postepeno uključivanje u evropske regulatorne i infrastrukturne projekte. Drugim riječima, BiH bi mogla početi funkcionirati “kao dio EU”, iako formalno još ne bi bila članica.<h2>Ekonomski aspekt</h2>Posebno je važan ekonomski aspekt prijedloga pet država članica EU. Njihov plan predviđa postupno uključivanje zemalja zapadnog Balkana u evropsko tržište kroz sektore poput energetike, transporta, digitalne ekonomije i industrijske saradnje.Za ekonomiju BiH to bi moglo značiti manje trgovinske barijere, jednostavniji izvoz, veću privlačnost za strane investitore i jače povezivanje domaćih kompanija s evropskim lancima proizvodnje.U zemlji u kojoj političari već godinama “evropski put” koriste uglavnom kao frazu za konferencije i predizborne kampanje, ovo bi bio prvi model koji građanima može donijeti konkretne koristi i prije formalnog članstva.Međutim, novi koncept ima i svoju političku pozadinu.Evropska unija sve je svjesnija da dugotrajno čekanje otvara prostor Rusiji, Kini i drugim geopolitičkim akterima na Zapadnom Balkanu. Upravo zato u dokumentu koji prenosi Euractiv autori otvoreno navode da je cilj smanjiti utjecaj Moskve i Pekinga u regionu.<h2>Trajno zaglavljeni</h2>Brisel očigledno pokušava izbjeći scenarij u kojem zemlje zapadnog Balkana ostaju trajno zaglavljene u “čekaonici EU”, frustrirane sporim procesom proširenja i sve otvorenije okrenute alternativnim partnerima.Ipak, novi model nosi i određene rizike.Najveći je mogućnost da “privremena integracija” postane trajno stanje — odnosno da zemlje regiona godinama ostanu u svojevrsnoj sivoj zoni između članstva i kandidatskog statusa.Drugim riječima, Zapadni Balkan bi mogao dobiti pristup dijelu koristi Evropske unije, ali bez stvarnog političkog utjecaja i prava odlučivanja.Kritičari upozoravaju da bi to moglo stvoriti “Evropu drugog reda”, u kojoj bi zemlje poput BiH bile trajno integrirane ekonomski, ali ne i politički ravnopravne.Za BiH dodatni problem predstavlja činjenica da čak i ovakav, fleksibilniji model, i dalje zahtijeva reforme koje domaće vlasti godinama izbjegavaju — od vladavine prava i funkcionalnijih institucija do usklađivanja s evropskim zakonodavstvom.<h2>Priznanje neuspjeha</h2>Drugim riječima, Evropska unija možda jeste spremna promijeniti pravila igre, ali BiH još nije pokazala da zna igrati ni prema postojećim pravilima.Ipak, sama činjenica da se u Briselu ozbiljno razmatra model postepene integracije pokazuje da je dosadašnja politika proširenja praktično doživjela neuspjeh.

Umjesto čekanja na punopravno članstvo, zemlje regiona mogle bi prvo dobiti pristup evropskom tržištu, fondovima i institucijama ali bez prava odlučiv

Brisel priprema postepenu integraciju Zapadnog Balkana: Šta za BiH znači "EU prije EU"

Na međunarodnoj naučnoj konferenciji „Diplomatija BiH – razvojni put, vanjskopolitički kurs i geopolitičke implikacije“, koja se održava u hotelu Malak na Ilidži, učesnicima se obratio i Hamza Memišević, PhD kandidat Fakulteta za javnu upravu.U svom izlaganju Memišević je govorio o političkom i historijskom razvoju Bosne i Hercegovine nakon raspada Jugoslavije, s posebnim fokusom na procese etničke fragmentacije i ustavno-političko uređenje zemlje.– Kada se nije mogla sačuvati Jugoslavija, krenulo se putem etničke fragmentacije – poručio je Memišević.Govoreći o evropskom političkom modelu, naveo je da je savremena Evropa uglavnom oblikovana kao prostor nacionalnih država, te da je i Bosna i Hercegovina nakon rata organizirana na etno-konfesionalnom principu.Prema njegovim riječima, ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska politika na kraju nisu ostvarile ono što su očekivale kroz takav model uređenja.Posebno se osvrnuo na Kutileirov plan, navodeći da on predstavlja kontinuitet ideje etničke podjele Bosne i Hercegovine, ali i pokušaj zaštite interesa Srbije kroz teritorijalnu reorganizaciju zemlje.Memišević je tokom izlaganja rekao i da je Aliji Izetbegoviću u jednom trenutku poručeno kako je moguća nezavisna Bosna i Hercegovina, ali uz unutrašnju reorganizaciju države.Konferencija okuplja stručnjake iz oblasti diplomatije, međunarodnih odnosa i geopolitike, a fokus diskusija usmjeren je na razvoj vanjske politike Bosne i Hercegovine, evropske integracije i izazove regionalnih odnosa.

PhD kandidat Fakulteta za javnu upravu govorio o evropskom modelu nacionalnih država, etničkoj podjeli BiH i prijedlozima unutrašnje reorganizacije zemlje

Memišević: Kada se nije mogla sačuvati Jugoslavija, krenulo se putem etničke fragmentacije

U hotelu Malak na Ilidži danas održava se međunarodna naučna konferencija pod nazivom „Diplomatija BiH – razvojni put, vanjskopolitički kurs i geopolitičke implikacije“, na kojoj su učesnici govore o položaju Bosne i Hercegovine u savremenim međunarodnim odnosima, evropskim integracijama i regionalnim izazovima.Među govornicima je bio i direktor Centra za kulturu i turizam Cazin Nedim Sedić, koji je u svom izlaganju upozorio na posljedice koje geopolitički procesi mogu imati po pojedine dijelove Bosne i Hercegovine, posebno Bosansku krajinu.Sedić je istakao da evropske integracije ne donose uvijek ravnomjerne koristi svim državama i regijama, naglašavajući da „integracija jedne zemlje može značiti izolaciju druge“.Kao primjer naveo je situaciju u Bosanskoj krajini nakon ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, kada su pooštrene granice i promijenjeni trgovinski režimi dodatno otežali ekonomsku i saobraćajnu povezanost tog dijela BiH sa evropskim tržištem.Govoreći o historijskom odnosu Evrope prema Balkanu, Sedić je spomenuo i koncept „predziđa kršćanstva“, navodeći kako su se prostori poput Bosne i Hercegovine često posmatrali kroz geopolitičku, a ne razvojnu prizmu.Posebno se osvrnuo na trgovinske i administrativne prepreke s kojima su se suočavali domaći proizvođači, navodeći primjer izvoza meda i drugih proizvoda koji godinama nisu mogli prelaziti evropske granice zbog regulatornih ograničenja.– Evropske zemlje jedne države često blokiraju zbog interesa drugih država. Takve politike stvaraju osjećaj izolacije i dodatno produbljuju regionalne nejednakosti – poručio je Sedić.Upozorio je i da Bosanska krajina ne smije postati „slijepo crijevo Evrope“, te naglasio da BiH mora pronaći jasniji vanjskopolitički i razvojni kurs ukoliko želi izbjeći dalju ekonomsku i infrastrukturnu marginalizaciju pojedinih regija.Konferencija u hotelu Malak na Ilidži okupila je stručnjake iz oblasti diplomatije, međunarodnih odnosa i geopolitike, a centralne teme bile su evropske integracije BiH, regionalna saradnja i izazovi savremenog međunarodnog poretka.

Direktor Centra za kulturu i turizam Cazin govorio o geopolitičkom položaju BiH, blokadama granica i opasnosti marginalizacije Krajine

Međunarodna naučna konferencija na Ilidži

Sedić upozorio: Ulazak Hrvatske u EU značio je izolaciju Krajine

Bosna i Hercegovina danas izgleda kao država koja je odustala od ideje da bude ozbiljno društvo. I to više nije pitanje politike, ideologije ili etničkih sukoba. To je pitanje elementarne funkcionalnosti.Dok ostatak Evrope govori o umjetnoj inteligenciji, robotici, energetskim tranzicijama i tehnološkim revolucijama, kod nas se ljudi i dalje bore s rupama na cestama, raspalim javnim preduzećima, tramvajskim stajalištima bez stakala i institucijama koje ne odgovaraju ni na obični mail.I što je najgore — na sve smo počeli gledati kao na normalno stanje.Normalno je da konkursi traju mjesecima. Normalno je da se čeka papir koji se u ostatku svijeta dobije za pet minuta. Normalno je da političari zapošljavaju rodbinu, da se budžeti troše bez rezultata i da se svaka javna funkcija pretvara u partijski plijen.U međuvremenu, hiljade mladih ljudi odlaze. Ne zato što “mrze Bosnu”, nego zato što su umorni od osjećaja da žive u sistemu koji ih svakodnevno ponižava.Najopasnija stvar koja se desila ovom društvu nije korupcija. Nije čak ni siromaštvo. Najopasnija stvar je kolektivno spuštanje kriterija.Prestali smo očekivati red. Prestali smo očekivati odgovornost. Prestali smo vjerovati da stvari mogu funkcionisati normalno.I zato kod nas svaka banalna stvar postaje “uspjeh”. Ako voz dođe na vrijeme — senzacija. Ako neko odgovori na službeni dopis — čudo. Ako se nešto izgradi bez afere — gotovo pa nacionalni praznik.A društva ne propadaju samo zbog loših političara. Propadaju onda kada se ljudi naviknu na loše i počnu ga prihvatati kao sudbinu.Bosna i Hercegovina danas možda nema veći problem od toga.

Društva propadaju onda kada se ljudi naviknu na loše i počnu ga prihvatati kao sudbinu

Društva propadaju onda kada se ljudi naviknu na loše

Čudo zvano tramvajska šina

Bosna i Hercegovina ponovo radi ono što najbolje zna – pretvara historijsku priliku u birokratsku tragikomediju.Dok zemlje regiona ubrzano povlače milijarde iz evropskih fondova, kod nas se mjesecima vode rasprave o procedurama, nadležnostima i političkim blokadama, a rezultat svega je da BiH već gubi ozbiljan novac iz evropskog Plana rasta za Zapadni Balkan.<h2>Cijena haosa</h2>Tokom rasprave u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH o Reformskoj agendi za period 2025. – 2027., poslanici su otvoreno govorili o kašnjenjima, netransparentnosti i institucionalnom haosu koji prati jedan od najvažnijih dokumenata za budućnost zemlje.I ono što je najvažnije – cijenu tog haosa neće platiti političari, nego građani.Poslanik SDA Šerif Špago upozorio je da je BiH već izgubila 108,5 miliona eura zbog kašnjenja i neprovođenja reformi.Prevedeno na konvertibilne marke – više od 212 miliona KM već je izgubljeno.Ali tu problem ne završava. Ukoliko reformski proces nastavi biti blokiran, BiH rizikuje gubitak dodatnih 374 miliona eura, odnosno blizu 730 miliona KM.Kada se sve sabere, riječ je o gotovo milijardu konvertibilnih maraka.<h2>Razvojni udar</h2>Za zemlju koja se stalno zadužuje kako bi isplatila budžete, penzije i socijalna davanja, to nije samo politički problem nego ozbiljan razvojni udar.Apsurd Bosne i Hercegovine možda se najbolje vidi upravo u ovoj priči.Godinama slušamo da nema novca za škole, bolnice, puteve, digitalizaciju, energetsku tranziciju ili razvoj privrede. A kada Evropska unija praktično ponudi milijarde kroz grantove i povoljne kredite – domaći politički sistem uspije blokirati i to.Poslanik Naše stranke Predrag Kojović podsjetio je da je BiH kroz Plan rasta ponuđeno gotovo dvije milijarde KM pomoći namijenjene obrazovanju, energetici, zapošljavanju mladih i digitalizaciji.– Skoro godina je izgubljena zbog insistiranja na konsenzusu u radnoj grupi – rekao je Kojović.I upravo tu leži suštinski problem.BiH danas ima politički sistem u kojem svako može blokirati sve, ali gotovo niko nema odgovornost da nešto uradi. Zato danas imamo zemlju koja govori da želi Evropsku uniju, a sabotira evropske reforme; žali se na odlazak mladih, a blokira projekte koji bi tim mladima mogli otvoriti radna mjesta.<h2>Netransparentna procedura</h2>Posebne kritike izazvao je način na koji je Reformska agenda pripremana. Poslanik NES-a Jasmin Emrić upozorio je na tehničke propuste u dokumentu – neuređenu numeraciju, miješanje latinice i ćirilice i sadržaj koji djeluje kao da je sklepan u posljednjem trenutku. Još ozbiljnije zvuči činjenica da Parlament BiH praktično nije bio uključen u izradu dokumenta koji će upravo Parlament kasnije morati pretvarati u zakone. Safet Kešo izjavio je da su poslanici do teksta dolazili “preko privatnih kontakata, kao da je riječ o povjerljivom dokumentu”.

Blokade, kašnjenje Reformske agende, netransparentnost i opasnost da BiH izgubi stotine miliona eura iz Plana rasta za Zapadni Balkan

Niko ne haje za dvije milijarde KM!

Raul Castro, bivši predsjednik Kube i mlađi brat legendarnog revolucionara Fidela Castra, jedna je od ključnih figura moderne kubanske historije. Čovjek kojeg Washington sada optužuje za odgovornost u rušenju civilnih aviona 1996. godine decenijama je bio drugo lice kubanske revolucije, ali i njen najtvrđi operativac.<h2>Stub komunističkog režima</h2>Rođen 1931. godine, Raul Kastro je zajedno sa starijim bratom Fidelom učestvovao u gerilskom ratu protiv diktatora Fulgencija Batiste, kojeg su podržavale Sjedinjene Američke Države. Nakon revolucije 1959. godine postao je jedan od stubova novog komunističkog režima.Za razliku od karizmatičnog i ideološki dominantnog Fidela, Raul je važio za hladnijeg, organizovanijeg i vojno orijentisanog čovjeka sistema. Godinama je bio ministar odbrane Kube i imao ključnu ulogu u izgradnji kubanskog sigurnosnog i vojnog aparata, uključujući bliske veze sa Sovjetskim Savezom tokom Hladnog rata.Kubanska raketna kriza iz 1962. godine, koja je svijet dovela na ivicu nuklearnog rata između SAD-a i SSSR-a, dodatno je učvrstila njegovu poziciju u vrhu režima.Posebno je ostao upamćen po ulozi u odbijanju invazije u Zaljevu svinja 1961. godine, kada su kubanski emigranti uz podršku CIA pokušali srušiti Kastrovu vlast. Taj događaj postao je jedan od najvećih vanjskopolitičkih poraza SAD-a u Latinskoj Americi.

Da li će se ponoviti scenario Madura: SAD traže doživotnu robiju ili smrtnu kaznu za Kastra

Nakon što se Fidel Kastro teško razbolio, Raul je 2008. godine formalno preuzeo predsjedničku funkciju. Iako je djelovao pragmatičnije od brata i uveo određene ekonomske reforme, nikada nije odustao od jednopartijskog sistema i kontrole države nad društvom.Tokom njegove vladavine Kuba je djelimično otvorila privatni sektor, dozvolila ograničeno poduzetništvo i normalizovala odnose sa SAD-om za vrijeme administracije Baracka Obame. Ipak, nakon dolaska Donalda Trampa (Trump) odnosi dvije zemlje ponovo su naglo pogoršani.Vašington Raul Kastra godinama smatra simbolom represivnog komunističkog aparata, dok ga pristalice na Kubi i među ljevičarskim pokretima širom svijeta vide kao revolucionara koji je decenijama odolijevao američkom pritisku i sankcijama.<h2>Povukao se 2018.</h2>Optužnica koju sada najavljuju američke vlasti odnosi se na incident iz 1996. godine, kada su kubanski borbeni avioni oborili dva aviona organizacije “Brothers to the Rescue”, kubanske grupe u egzilu sa sjedištem u SAD-u. U napadu su poginule četiri osobe.Sjedinjene Države tvrde da je Kastro imao ključnu odgovornost za akciju, dok Kuba godinama insistira da su avioni više puta narušavali njen zračni prostor.Iako se Raul Kastro 2018. formalno povukao s predsjedničke funkcije, i dalje se smatra jednim od najutjecajnijih ljudi kubanskog režima i simbolom ere koju je započeo njegov brat Fidel prije više od šest decenija.

Posebno je ostao upamćen po ulozi u odbijanju invazije u Zaljevu svinja 1961. godine

Ko je Raul Kastro čiju glavu traže SAD: Već ih je jednom vojno porazio

Bosna i Hercegovina ulazi u ozbiljnu demografsku i ekonomsku krizu u kojoj broj penzionera ubrzano sustiže broj zaposlenih, a stručnjaci upozoravaju da bi bez ozbiljnih reformi penzioni sistem mogao postati dugoročno neodrživ.Prema posljednjim podacima, u Federaciji BiH trenutno dolazi približno 1,19 zaposlenih na jednog penzionera, što je daleko ispod nivoa koji ekonomisti smatraju održivim za sistem međugeneracijske solidarnosti.Prema dostupnim podacima, u FBiH trenutno ima gotovo 465.000 penzionera i blizu 547.000 zaposlenih. U Republici Srpskoj situacija je još nepovoljnija, jer su u pojedinim periodima broj zaposlenih i penzionera gotovo izjednačeni.<h2>Pritisak na budžete</h2>Kako navodi izvršni direktor Vijeća stranih investitora u BiH Nedim Makarević, penzioni sistem već sada stvara ogroman pritisak na budžete entiteta.- Prikupljeni doprinosi više nisu dovoljni za redovne isplate penzija i razlika se mora pokrivati iz ostalih javnih prihoda. Ako se trend nastavi, vlasti će morati ili povećavati doprinose, dodatno se zaduživati ili smanjivati druga budžetska izdvajanja – upozorava Makarević. Dodaje kako visoki doprinosi već sada predstavljaju ozbiljno opterećenje za privredu.- Manje radnika znači veći teret po zaposlenom. To dodatno podstiče sivu ekonomiju, isplatu dijela plata “na ruke” i odlazak mladih u inostranstvo. Poslodavci sve teže podnose visoka opterećenja rada, što usporava investicije i rast ekonomije – ističe on. Makarević upozorava da problem više nije samo pitanje penzionog fonda, nego ukupne fiskalne stabilnosti države.- Penzije čine ogroman dio budžetskih rashoda i svake godine će biti potrebno izdvajati sve više novca da bi sistem opstao. Dugoročno, bez ozbiljnog povećanja zaposlenosti i ekonomskog rasta, ovakav model teško može ostati održiv – navodi on.<h2> Moguće rješenje</h2>Sve češće kao moguće rješenje za ovaj probleme se spominje i potreba razvoja dodatnih modela štednje za starost, odnosno uvođenja snažnijeg drugog penzionog stuba po uzoru na evropske zemlje. Međutim, stručnjaci upozoravaju da vrijeme za reakciju polako ističe, jer BiH iz godine u godinu postaje sve starije društvo sa sve manjim brojem ljudi koji finansiraju kompletan sistem.Poseban problem predstavljaju manji gradovi i ruralna područja koja ostaju bez mladog stanovništva, dok broj starijih kontinuirano raste

NSRS ponovo traži zatvaranje OHR-a: Šta znači odlazak Šmita za Republiku Srpsku?

Prof. dr. Rajner Citelman za "Avaz": Zašto propada njemačka ekonomija

Duge kolone vozila na Baščaršiji: Auta stoje i po deset minuta u mjestu

Sabina Ćudić i FGR-ovski romantizam: Agresija na BiH nije bila bajka o „zlim ljudima s brda“ koji pucaju na multietničku idilu

Washington Changes Approach Toward BiH and Western Balkans: Era of State-Building Has Ended, Focus Is on US Investments

What Schmidt admitted between the lines: Did Dodik get what he was looking for?

Šta je Šmit priznao između redova: Da li je Dodik dobio ono što je tražio?

Vašington mijenja pristup prema BiH i Zapadnom Balkanu: Era izgradnje država je prošla, fokus je na investicijama SAD

Kako preživjeti u Sarajevu: Najskuplji grad u BiH koji još živi od šarma

Brisel priprema postepenu integraciju Zapadnog Balkana: Šta za BiH znači "EU prije EU"

Memišević: Kada se nije mogla sačuvati Jugoslavija, krenulo se putem etničke fragmentacije

Sedić upozorio: Ulazak Hrvatske u EU značio je izolaciju Krajine

Čudo zvano tramvajska šina

Niko ne haje za dvije milijarde KM!

Ko je Raul Kastro čiju glavu traže SAD: Već ih je jednom vojno porazio

U Federaciji gotovo isti broj zaposlenih i penzionera!

NSRS ponovo traži zatvaranje OHR-a: Šta znači odlazak Šmita za Republiku Srpsku?

Prof. dr. Rajner Citelman za "Avaz": Zašto propada njemačka ekonomija

Duge kolone vozila na Baščaršiji: Auta stoje i po deset minuta u mjestu

Sabina Ćudić i FGR-ovski romantizam: Agresija na BiH nije bila bajka o „zlim ljudima s brda“ koji pucaju na multietničku idilu

Washington Changes Approach Toward BiH and Western Balkans: Era of State-Building Has Ended, Focus Is on US Investments

What Schmidt admitted between the lines: Did Dodik get what he was looking for?

Šta je Šmit priznao između redova: Da li je Dodik dobio ono što je tražio?

Vašington mijenja pristup prema BiH i Zapadnom Balkanu: Era izgradnje država je prošla, fokus je na investicijama SAD

Kako preživjeti u Sarajevu: Najskuplji grad u BiH koji još živi od šarma

Brisel priprema postepenu integraciju Zapadnog Balkana: Šta za BiH znači "EU prije EU"

Memišević: Kada se nije mogla sačuvati Jugoslavija, krenulo se putem etničke fragmentacije

Sedić upozorio: Ulazak Hrvatske u EU značio je izolaciju Krajine

Čudo zvano tramvajska šina

Niko ne haje za dvije milijarde KM!

Ko je Raul Kastro čiju glavu traže SAD: Već ih je jednom vojno porazio

U Federaciji gotovo isti broj zaposlenih i penzionera!