<p>Postoje ljudi koji svoj posao rade dobro. Postoje oni koji ga rade vrhunski. A postoje i oni rijetki koji toliko vole ono što rade da njihova strast postane zarazna. Takav je bio Edin Avdić.</p><p>Kad smo kao tinejdžeri ustajali u tri ili četiri ujutro da gledamo NBA utakmice, nismo slušali običnog komentatora. Prvi put smo čuli čovjeka koji je istinski živio košarku. Znao je više nego što je bilo razumno, više nego što je bilo potrebno, više nego što je, vjerovatno, bilo zdravo.</p><p>Dok su drugi opisivali ono što vide na terenu, Avdić je pričao o svemu. O taktici, psihologiji igrača, vlasnicima klubova, draftovima, transferima i pričama koje su postojale iza kulisa. Za njega je i nekoliko sekundi televizijskog kadra bilo dovoljno da ispriča priču koju niko drugi nije znao.</p><p>Njegov kolega Adis Hadžić jednom mu je kroz smijeh dobacio: „Kolega, vi biste stvarno trebali poraditi na svom socijalnom životu“.</p><p>Bila je to šala, ali i savršen opis čovjeka koji nije samo pratio košarku. On je bio košarka. Zbog toga je vrlo brzo prerastao granice Bosne i Hercegovine i postao prepoznat širom regiona. Ovi prostori nisu imali boljeg košarkaškog komentatora. Nisu tada, a nemaju ga ni danas.</p><p>Sjećam se i njegovog iskrenog oduševljenja kada je Mirza Teletović protiv Litvanije pogađao trojku za trojkom. Tada Avdić više nije bio komentator. Bio je jedan od nas. Navijač kojem je mikrofon slučajno završio u rukama. U vremenu kada su mnogi komentatori zvučali kao da čitaju telefonski imenik, Avdić je zvučao kao prijatelj koji sjedi pored tebe na kauču i ne može vjerovati šta upravo gleda.</p><p>Počivaj u miru, Avdija. I hvala na svim neprospavanim noćima.</p>

Nije bio samo komentator NBA lige. Bio je čovjek koji je košarku živio svakim atomom svog bića

Glas neprospavanih noći

<p>Postoje ljudi koji rade svoj posao dobro. Postoje oni koji ga rade vrhunski. A postoje i oni rijetki, gotovo nestvarni likovi koji toliko vole ono što rade da njihova strast postane zarazna bolest od koje obolijevaju generacije gledalaca.</p><p>Takav je bio Edin Avdić. Kad smo kao tinejdžeri ustajali u tri ili četiri ujutro da gledamo NBA utakmice, nismo zapravo slušali komentatora. Poi prvi put smo čuli čovjeka koji istinski živi svoj posao. Čovjeka koji je o košarci znao više nego što je bilo razumno, više nego što je bilo potrebno, više nego što je vjerovatno bilo zdravo. Na ovim prostorima nije postojao komentator poput njega.</p><p>Dok su drugi komentatori opisivali ono što vide na terenu, Avdić je pričao o svemu. O taktici. O psihologiji igrača. O vlasnicima klubova. O generalnim menadžerima. O draftovima iz 1987. godine. O rezervnom centru koji je odigrao tri minute u predsezoni. O tome ko je s kim u sukobu, kako se tačno zove Jacksonova akcija kada Kobe Bryant spušta loptu na Shaquillea O'Neala na lijevom bloku. Ko pregovara o novom ugovoru, ko će biti smijenjen, ko će biti trejdovan.</p><p>Pamtim jednu scenu koja ga možda najbolje opisuje. Kamera je tokom utakmice na nekoliko sekundi prikazala suprugu Dwyanea Wadea. Za većinu ljudi to bi bio beznačajan kadar, a 90% komentatora pojma ne bi imali ko je u pitanju. Za Avdića je to bio povod za kraće predavanje. Govorio je o njenoj karijeri, poslovnim projektima, modnim angažmanima, a ako me sjećanje dobro služi, čak i o ulici u Miamiju u kojoj je otvorila butik.</p><p>U jednom trenutku njegov kolega Adis Hadžić nije izdržao pa je dobacio:</p><p>„Kolega, vi biste stvarno trebali poraditi na svom socijalnom životu.“</p><p>Bila je to jedna od onih rečenica zbog kojih se smiješ, ali istovremeno shvatiš da je potpuno tačna. Jer Avdić nije pratio košarku. On je bio košarka. Njegov talent ubrzo je prerastao granice Bosne i Hercegovine. Prepoznali su ga širom regiona. I s razlogom. Ovi prostori jednostavno nisu imali boljeg košarkaškog komentatora. Nisu tada. Nemaju ga ni danas.</p><p>A onda su došle i one utakmice zbog kojih se sport voli. Sjetimo se samo Mirze Teletovića, Avdićevih iskrenih uslika oduševljenja "s parkinga", "iz svlačionice" one nestvarne pobjede protiv Litvanije koja zbog kaše razlike i glupih pravila ipak nije bila dovoljna za drugi krug. Dok je Mirza pogađao trojku za trojkom, Avdić više nije bio komentator. Bio je jedan od nas. Navijač kojem je mikrofon slučajno završio u rukama. To nije bilo glumljenje emocije. To je bila čista, sirova radost čovjeka koji voli igru.</p><p>U vremenu kada su mnogi komentatori zvučali kao da čitaju telefonski imenik, Avdić je zvučao kao prijatelj koji sjedi pored tebe na kauču i ne može vjerovati šta upravo gleda.</p><p>Njegovi prijatelji mi kažu da je posljednjih dana bio izložen brutalnim napadima i pritiscima režima u Srbiji. Ako je to istina, onda je to još jedan podsjetnik koliko su ovdašnje vladajuće strukture često nemilosrdne prema ljudima koji odbijaju da šute.</p><p>Ali neću o bitangama. Danas nije dan za politiku. Danas je dan za sjećanje. Dan za sjećanje na momka koji je hiljadama nas pretvarao neprospavane noći u male praznike. Na čovjeka zbog kojeg smo naučili više o NBA ligi nego što smo ikada planirali. Na glas koji je postao soundtrack jednog dijela naših života.</p><p>Negdje gore, u nekoj nebeskoj dvorani, upravo počinje utakmica. Michael Jordan i Kobe Bryant zagrijavaju se na jednoj strani. Larry Bird nešto gunđa sudijama. Wilt Chamberlain se svađa sa statističarima. A Edin Avdić već objašnjava anđelima zašto je pick-and-roll iz 1996. bio revolucionaran i u kojoj ulici je supruga jednog od igrača otvorila butik.</p><p>Počivaj u miru, Avdija.</p><p>I hvala na svim neprospavanim noćima.</p>

U vremenu kada su mnogi komentatori zvučali kao da čitaju telefonski imenik, Avdić je zvučao kao prijatelj koji sjedi pored tebe na kauču 

Odlazak Edina Avdića: Hvala za sve neprospavane noći prije škole

<p>&nbsp;U bosanskohercegovačkoj politici već godinama traje neobičan paradoks: što su vrata NATO-a zatvorenija, pojedini političari glasnije tvrde da smo pred ulaskom. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović gotovo svaku međunarodnu posjetu koristi kako bi javnost uvjerio da je članstvo u NATO-u strateški cilj oko kojeg postoji saglasnost i da je BiH na dobrom putu.</p><h2>Politički problem</h2><p>Međutim, poruke koje posljednjih mjeseci dolaze iz sjedišta NATO-a govore nešto sasvim drugo.</p><p>Prvi problem je politički. NATO već godinama ponavlja da Bosna i Hercegovina može računati na članstvo tek kada se unutar zemlje postigne široki politički konsenzus. To su u različitim prilikama poručili bivši generalni sekretar Jens Stoltenberg, njegova zamjenica Radmila Šekerinska i zamjenik pomoćnika generalnog sekretara Kevin Hamilton.</p><p>Drugim riječima, NATO ne smatra dovoljnim ranije odluke institucija BiH niti odredbe Zakona o odbrani. Savez traži stvarni politički dogovor svih relevantnih aktera u zemlji. Takvog konsenzusa nema, jer se političko rukovodstvo Republike Srpske otvoreno protivi članstvu u NATO-u.</p><p>Drugi problem su vojni kapaciteti. NATO od svojih članica očekuje izdvajanja za odbranu od najmanje dva posto BDP-a, a BiH je daleko od tog standarda. Tokom nedavne posjete članova Predsjedništva sjedištu NATO-a jasno je poručeno da se očekuje značajno povećanje budžeta za odbranu.</p>

<h2>Nedostatak reformi</h2><p>Osim toga, modernizacija Oružanih snaga BiH odvija se sporo. Veći dio vojne opreme je zastario, a brojni razvojni planovi nisu realizirani planiranom dinamikom.</p><p>Treći problem su reforme. Pregled odbrane BiH usvojen je još 2016. godine, a Plan razvoja i modernizacije Oružanih snaga odnosi se na period do 2027. godine. Tokom aktuelnog mandata Predsjedništvo BiH nije usvojilo novu strategiju vanjske politike, novi pregled odbrane niti novi dugoročni plan razvoja vojske.</p><p>Zbog toga je teško govoriti o ozbiljnom napretku na NATO putu.</p><p>Na kraju, postoji i međunarodni faktor. Čak i kada bi BiH ispunila sve tehničke uslove, ostaje pitanje postoji li politička volja unutar samog NATO-a za novo proširenje. Nakon povratka Donalda Trampa (Trump) u Bijelu kuću, američka politika pokazuje znatno manje entuzijazma prema širenju Saveza nego ranije.</p><h2>Politička propaganda</h2><p>Zbog svega toga, tvrdnje da je Bosna i Hercegovina pred ulaskom u NATO više djeluju kao politička propaganda nego kao realna procjena stanja. Istina je mnogo jednostavnija: BiH nema unutrašnji konsenzus, ne ispunjava ključne vojne kriterije i trenutno nema nikakve naznake da NATO ozbiljno razmatra njen prijem.</p>

 Dok Denis Bećirović tvrdi da je članstvo sve bliže, poruke iz Brisela pokazuju da Bosna i Hercegovina ne ispunjava ključne vojne kriterije 

Bećirovićeva ofanziva bez pokrića: Koliko BiH zaista ispunjava uslove za NATO?

<p>Najava elektronskog muzičkog događaja „The Golden Hour“, koji bi 6. juna trebao biti održan na Bijeloj tabiji, izazvala je negodovanje dijela stanovnika Vratnika i članova Savjeta Mjesne zajednice Vratnik, koji su pokrenuli peticiju za zaštitu ovog nacionalnog spomenika.</p><h2>Hitno otkazivanje</h2><p>U peticiji u čijem je posjedu „Avaz“ koju je potpisalo oko 150 mještana se navodi kako je Bijela tabija „živi spomenik kulture, tradicije i identiteta“, te da organizacija masovnih elektronskih zabava na tom lokalitetu šalje pogrešnu poruku mladima i narušava dostojanstvo jednog od najznačajnijih historijskih lokaliteta u Sarajevu.</p><p>Potpisnici traže hitno otkazivanje ili izmještanje događaja na drugu lokaciju, trajnu zabranu izdavanja odobrenja za održavanje elektronskih partija i sličnih manifestacija na Bijeloj tabiji, kao i donošenje pravilnika kojim bi se korištenje kompleksa ograničilo na kulturni turizam, historijske izložbe i manifestacije primjerene spomeniku nulte kategorije.</p><p>Također su poručili da će, ukoliko njihov zahtjev bude ignorisan, iskoristiti svoje pravo na mirno javno okupljanje i protest na dan održavanja događaja.</p>

<h2>&nbsp;Sve u skladu s pravilima</h2><p>S druge strane, direktor Javnog preduzeća Stari Grad Rusmir Jašarević smatra da ovo preduzeće nema zakonski osnov da bira ili diskriminira organizatore događaja.</p><p>- Ne postoji način da nekoga na taj način diskriminišemo. Bijela tabija se može iznajmiti kroz korištenje prostora, a organizatori su obavezni pribaviti sve potrebne dozvole i saglasnosti za održavanje manifestacije - rekao je Jašarević.</p><p>Naglasio je da JP Stari Grad nije institucija koja odlučuje o sadržaju događaja ukoliko organizator posjeduje sva potrebna odobrenja.</p><p>- Ako organizatori imaju sve potrebne dozvole za održavanje manifestacije, mi ne ulazimo u samu organizaciju događaja - istakao je.</p><p>Komentarišući peticiju građana, Jašarević je kazao da poštuje pravo lokalne zajednice da iznese svoj stav.</p><p>- Teško je komentarisati stav lokalne zajednice. Ako se većina ljudi izjasni da nešto nije u redu, vjerovatno postoji način da se putem peticije prema institucijama koje izdaju odobrenja nešto zabrani ili ospori. To je pravo svakog čovjeka da zastupa svoje stavove - naveo je.</p><p>Dodao je da se ne želi upuštati u raspravu o tome da li je Bijela tabija adekvatna lokacija za ovakvu vrstu sadržaja, ali je naglasio da je riječ o događaju koji je ranije bio dobro organizovan.</p><p>- To zaista ne ulazi u našu nadležnost. Mogu samo reći da je riječ o veoma dobro organizovanom i lijepom događaju - zaključio je Jašarević.</p><h2>Da li je primjereno?</h2><p>Polemika oko Bijele tabije tako je otvorila šire pitanje granice između turističke i komercijalne upotrebe kulturno-historijskih spomenika, ali i odnosa između zaštite naslijeđa i savremenih sadržaja koji privlače mlađu publiku. Dok jedni smatraju da ovakvi događaji doprinose promociji Sarajeva i oživljavanju historijskih lokaliteta, drugi upozoravaju da pojedini sadržaji nisu primjereni mjestima koja predstavljaju simbol kulturnog identiteta grada.</p>

Savjet MZ Vratnik pokrenuo peticiju protiv održavanja elektronskog muzičkog događaja na Bijeloj tabiji

Građani Vratnika protiv održavanja rave partija na Bijeloj tabiji: "Šalje se pogrešna poruka mladima“

<p>Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, poručio je na društvenoj mreži X da je „Sarajevo ponovo palo na ispitu“, ocijenivši da je „civilizacijski poraz“ to što bošnjački političari i dio akademske zajednice traže ostanak OHR-a i bonskih ovlasti. Dodao je da se „nikada u historiji civilizacije nije desilo da potlačeni narodi traže ostanak kolonijalnog upravnika“.</p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="und" dir="ltr">➡️ Sarajevo je ponovo palo na ispitu. <br>➡️ Civilizacijski je poraz to što bošnjački političari i tamošnja akademska zajednica traže ostanak OHR-a i tzv. bonskih ovlaštenja. <br>➡️ Nikada se u istoriji civilizacije nije desilo da potlačeni narodi traže ostanak kolonijalnog upravnika.</p>&mdash; Staša Košarac (@StasaKosarac) <a href="https://x.com/StasaKosarac/status/2061396133759340753?ref_src=twsrc%5Etfw">June 1, 2026</a></blockquote> <script async src="https://platform.x.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>Košarčeva objava vjerovatno bi imala više težine da upravo politička opcija kojoj pripada nije među najzaslužnijima za činjenicu da OHR i danas postoji u Bosni i Hercegovini.</p><h2>Politički zaokret</h2><p>Naime, kada se sredinom dvijehiljaditih godina ozbiljno razgovaralo o zatvaranju OHR-a, malo ko je mogao pretpostaviti da će visoki predstavnik i dvadeset godina kasnije sjediti u Sarajevu. Tada je preovladavalo uvjerenje da će Bosna i Hercegovina postepeno preuzimati puni suverenitet i da će međunarodni protektorat postati dio političke prošlosti. Procesi koji su se odvijali kroz saradnju političkih aktera, reformske zahvate i postepenu izgradnju institucija davali su osnova za očekivanje upravo takvog scenarija.</p><p>Desilo se, međutim, upravo suprotno.</p><p>S dolaskom SNSD-a na vlast 2006. godine i njegovim političkim zaokretom ka sve izraženijoj konfrontaciji sa državnim institucijama, u godinama koje su uslijedile svjedočili smo referendumima koji su najavljivani, secesijama koje su obećavane, kontinuiranim blokadama državnih institucija, osporavanju odluka Ustavnog suda BiH i donošenju zakona kojima su vlasti Republike Srpske pokušavale derogirati nadležnosti države. Svaki takav potez predstavljao je novi argument za one koji su tvrdili da međunarodni nadzor još nije završio svoju misiju, često zahtijevajući i aktivniju ulogu visokog predstavnika te korištenje bonskih ovlasti.</p><p>Paradoks je da su najjače argumente za opstanak OHR-a najčešće proizvodili upravo oni političari koji danas najglasnije traže njegovo ukidanje.</p><p>Jer teško je uvjeriti bilo koga u međunarodnoj zajednici da je Bosna i Hercegovina spremna za zatvaranje OHR-a dok istovremeno sluša najave otcjepljenja jednog entiteta, odbijanje provođenja odluka državnih institucija i otvoreno dovođenje u pitanje ustavnog poretka zemlje.</p><p>Zato je deplasirano tvrditi da OHR danas postoji isključivo zato što ga žele bošnjački političari. Mnogo je bliže istini da OHR postoji zato što su politički predstavnici Republike Srpske, kroz politiku permanentnih kriza i sukoba, međunarodnoj zajednici godinama davali argumente za produžavanje njegovog mandata.</p><h2>Mehanizam zaštite</h2><p>Iako je sasvim legitimno zalagati se za zatvaranje OHR-a i puni suverenitet Bosne i Hercegovine, jednako je razumljivo i zašto se značajan dio bošnjačke javnosti danas tome protivi. Bosna i Hercegovina se nalazi u situaciji u kojoj predsjednik jednog entiteta otvoreno dovodi u pitanje teritorijalni integritet države, donose se zakoni kojima se osporavaju odluke državnih institucija i Ustavnog suda, a političke krize postale su gotovo trajno stanje. U takvim okolnostima mnogi OHR ne vide kao idealno rješenje, već kao svojevrsni sigurnosni mehanizam koji bi mogao spriječiti najteže posljedice eventualnih jednostranih poteza. Drugim riječima, podrška ostanku OHR-a ne proizlazi nužno iz želje za međunarodnim tutorstvom, nego iz nepovjerenja da su domaći politički akteri pokazali dovoljno odgovornosti da se država može prepustiti isključivo njima.</p><p>Ako Košarac želi pronaći političke zaslužnike za činjenicu da OHR 2026. godine i dalje postoji u Bosni i Hercegovini, odgovor neće pronaći u Sarajevu. Trebao bi ga potražiti mnogo bliže sebi – najprije u vlastitoj političkoj opciji, a potom i kod čovjeka koji već dvije decenije dominira političkom scenom Republike Srpske. Jer malo je ko učinio više za produženje života OHR-a od Milorada Dodika.</p>

Malo je ko učinio više za produženje života OHR-a od Milorada Dodika

Šta Košarac ne želi da vidi: Da nije bilo Dodika, vjerovatno danas ne bi bilo ni OHR-a

<p>Nakon dosuđene tehničke greške za Bosnu, dvoranom Zetra prolomilo se glasno skandiranje "lopovi, lopovi", dok su navijači vidno negodovali zbog pojedinih sudijskih odluka tokom susreta.</p><p>Situacija je dodatno eskalirala kada je jedan od gledalaca pokušao ući na teren, nakon čega je reagovalo osiguranje i spriječilo veći incident.</p><p>Bosna je u revanš finala ušla sa šest poena prednosti iz prve utakmice u Laktašima i bila na korak od osvajanja titule prvaka Bosne i Hercegovine nakon dugih 18 godina čekanja.</p><p>Sudijska ekipa našla se pod velikim pritiskom publike koja je smatrala da su pojedine odluke išle na štetu domaćeg tima. Povici s tribina trajali su nekoliko minuta, a nezadovoljstvo navijača bilo je vidljivo širom dvorane.</p>

<p>Redarska služba i policijski službenici bili su raspoređeni uz teren kako bi spriječili eventualne incidente.</p><p>Bez obzira na dešavanja na tribinama, susret je nastavljen, dok su navijači Bosne nastavili glasno pružati podršku svom timu u borbi za naslov prvaka.</p><p>Igokea u prvom poluvremenu ima veliku predbost od 53:36.&nbsp;</p>

Gosti imaju veliku prednost 

Video / Navijači Bosne nakon tehničke greške sudijama skandirali "lopovi", jedan gledalac pokušao ući na teren

<p>Košarkaši Bosne večeras igraju jednu od najvažnijih utakmica u posljednjih gotovo dvadeset godina. Studenti su nakon dugog čekanja ponovo stigli do finala prvenstva Bosne i Hercegovine, a u revanš protiv Igokee ušli su s prednošću od šest poena iz prve utakmice u Laktašima.</p><p>Ipak, ono što je trebalo biti pravi košarkaški praznik Sarajeva nije privuklo očekivani broj gledalaca.</p><p>Iako je centralni dio tribina bio solidno popunjen, veliki dijelovi Zetre ostali su prazni. Posebno je upadala u oči jedna gotovo prazna teleskopska tribina, dok je na ostalim sektorima bilo vidljivo mnogo slobodnih mjesta. Za utakmicu koja predstavlja najveći Bosnin domaći meč u posljednjih 18 godina očekivala se znatno veća podrška s tribina.</p><p>Bosna je posljednjih sezona napravila značajan rezultatski iskorak. Nakon godina lutanja između finansijskih problema, promjena uprava i sportskih razočarenja, sarajevski klub ponovo je postao konkurentan na domaćoj sceni. Upravo zato mnogi su očekivali da će Zetra biti ispunjena mnogo više nego što je to bio slučaj večeras.</p><p>Povratak Bosne u finale državnog prvenstva trebao je predstavljati jedan od onih sportskih događaja koji okupljaju i one koji inače rijetko dolaze na utakmice. Klub koji je evropski prvak iz 1979. godine i dalje uživa poseban status među sarajevskom publikom, ali fotografije iz Zetre pokazuju da put do pune obnove nekadašnje košarkaške euforije još uvijek nije završen.</p><p>Dio razloga vjerovatno leži u činjenici da je Sarajevo tokom godina izgubilo naviku odlaska na košarkaške utakmice, dok i sama Zetra, zbog velikog kapaciteta, često ostavlja utisak manje posjećenosti nego što bi to bio slučaj u manjim dvoranama. Uz to, Igokea, uprkos dominaciji u domaćoj košarci posljednjih godina, ne izaziva interes šire publike kakav bi proizveo duel s nekim od regionalnih velikana.</p><p>Bez obzira na broj gledalaca, Bosna je večeras imala priliku da nakon skoro dvije decenije vrati titulu državnog prvaka u Sarajevo. A to je razlog zbog kojeg će se ova utakmica pamtiti kao jedan od najvažnijih trenutaka u novijoj historiji kluba.</p>

Iako je centralni dio tribina bio solidno popunjen, veliki dijelovi Zetre ostali su prazni

Bosna nadomak titule, ali Zetra ostala ispod očekivanja

<p>Volfgang Petrič (Wolfgang Petritsch) ostao je jedna od najkontroverznijih figura međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Za jedne je bio diplomata koji je pokušavao stabilizirati zemlju nakon rata i provesti reformski proces, dok je za druge ostao simbol međunarodnog intervencionizma, nametanja odluka i početka duboke političke krize unutar Federacije BiH.</p><p>Njegovo ime i više od dvije decenije nakon odlaska iz Sarajeva izaziva snažne reakcije, posebno među hrvatskim političkim predstavnicima u BiH, koji ga smatraju jednim od ključnih ljudi odgovornih za promjenu političke arhitekture Federacije i slabljenje mehanizama zaštite hrvatske konstitutivnosti.</p><p>Petrič je rođen 1947. godine u Klagenfurtu u Austriji, a pripadao je koruškim Slovencima. Studirao je historiju, pravo, germanistiku i politologiju na Univerzitetu u Beču. Karijeru je gradio unutar austrijske diplomatije i političkog establišmenta, a bio je i sekretar legendarnog austrijskog kancelara Brune Krajskog (Kreisky).</p><p>Tokom raspada Jugoslavije i ratova na Balkanu profilirao se kao ekspert za jugoistočnu Evropu. Krajem devedesetih postao je austrijski ambasador u Beogradu, a potom i specijalni izaslanik Evropske unije za Kosovo. Učestvovao je u pregovorima u Rambujeu 1999. godine, koji su prethodili NATO bombardovanju Savezne Republike Jugoslavije.</p><p>Međutim, najveći trag ostavio je upravo u Bosni i Hercegovini.</p><h2>Dolazak u BiH </h2><p>Petrič je 1999. godine imenovan za visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, naslijedivši Karlosa Vestendorpa (Carlos Westendorp). Na tu funkciju dolazi u trenutku kada je međunarodna zajednica pokušavala ubrzati centralizaciju države i ojačati institucije nakon ratnog haosa i dubokih etničkih podjela.</p><p>Formalno, zadatak visokog predstavnika bio je nadgledanje provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma. U praksi, međutim, OHR je tokom godina prerastao u instituciju s gotovo kolonijalnim ovlastima.</p><p>Korištenjem tzv. bonskih ovlasti, visoki predstavnici mogli su smjenjivati izabrane političare, nametati zakone i mijenjati ustave bez saglasnosti domaćih institucija.</p><p>Petrič je upravo u tom periodu postao jedan od najaktivnijih zagovornika takvog pristupa.</p><p>Njegov mandat obilježili su posebno loši odnosi s HDZ-om BiH i tadašnjim hrvatskim političkim liderima.</p><p>Nakon izbora 2000. godine formirana je vlast poznata kao „Alijansa za promjene“, koju su dominantno činile bošnjačke građanske i lijeve stranke, dok je HDZ BiH, uprkos ogromnoj podršci među Hrvatima, ostao izvan vlasti.</p><p>Hrvatske političke strukture tvrdile su da je time praktično poništen izborni legitimitet hrvatskog naroda u Federaciji BiH.</p><p>Situacija je kulminirala 2001. godine kada je Hrvatski narodni sabor proglasio tzv. hrvatsku samoupravu, tražeći veću autonomiju Hrvata unutar BiH.</p><p>Petrič je reagovao žestoko.</p><p>Smijenio je tadašnjeg hrvatskog člana Predsjedništva BiH Antu Jelavića, uz obrazloženje da djeluje protiv ustavnog poretka države.</p><p>Za međunarodnu zajednicu to je bio pokušaj sprečavanja separatizma.</p><p>Za veliki dio hrvatske javnosti u BiH bio je to dokaz da OHR otvoreno interveniše protiv legitimno izabranih hrvatskih predstavnika.</p><h2>„Airport decision“ i ustavne promjene</h2><p>Najveća kontroverza u vezi s Petričevim mandatom ipak su amandmani na ustave Federacije BiH i Republike Srpske iz 2002. godine.</p><p>Ti amandmani trebali su provesti odluku Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda na cijeloj teritoriji države.</p><p>Na papiru, cilj je bio povećanje ravnopravnosti.</p><p>U praksi, međutim, posljedice su ostale predmet političkog sukoba do danas.</p><p>Posebno su sporne bile promjene u Federaciji BiH, koje su izmijenile način funkcionisanja Doma naroda i izbora vlasti.</p><p>Hrvatske stranke tvrdile su da su time oslabljeni mehanizmi zaštite hrvatskog političkog predstavljanja i otvoren prostor da brojniji Bošnjaci dominantno utječu na izbor vlasti u Federaciji.</p><p>Odluka je ostala poznata pod nazivom „airport decision“, jer ju je Petrič navodno potpisao neposredno pred odlazak iz BiH, na aerodromu.</p><p>Za hrvatske političke predstavnike to je postao simbol međunarodnog nametanja i početka procesa majorizacije Hrvata u Federaciji BiH.</p><p>S druge strane, dio međunarodne zajednice i bošnjačkih političkih aktera smatrao je da su te promjene bile nužne kako bi se smanjile etničke blokade i ojačala funkcionalnost države.</p><h2>Naslijeđe koje i danas dijeli BiH</h2><p>Dvadeset godina kasnije, posljedice odluka iz Petričevog perioda i dalje su vidljive.</p><p>Gotovo sve današnje rasprave o „legitimnom predstavljanju“, izmjenama Izbornog zakona, ulozi Doma naroda i odnosima Bošnjaka i Hrvata u Federaciji imaju direktnu vezu s ustavnim intervencijama iz ranih 2000-ih.</p><p>Hrvatske stranke, posebno Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, i danas tvrde da je upravo tada postavljen sistem koji omogućava preglasavanje Hrvata u Federaciji.</p><p>S druge strane, političko Sarajevo često smatra da HDZ koristi priču o Petriču kao argument za dalje etničke podjele i blokade.</p><p>U svakom slučaju, malo koji visoki predstavnik ostavio je tako dubok i dugoročan politički trag.</p>

Svi visoki predstavnici u Bosni i Hercegovini: Karlos Vestendorp, Španac koji je preuzeo BiH

<h2>Petrič danas</h2><p>Nakon odlaska iz BiH Petrič je nastavio diplomatsku karijeru kao ambasador Austrije pri Ujedinjenim nacijama u Ženevi, a kasnije je radio kao međunarodni konsultant i analitičar za Balkan.</p><p>I danas povremeno komentariše političku situaciju u regionu i zalaže se za jaču evropsku integraciju Zapadnog Balkana. Međutim, u Bosni i Hercegovini njegovo ime ostalo je sinonim za eru u kojoj je međunarodna zajednica direktno upravljala političkim procesima.</p><h2>Podijeljenost društva</h2><p>Za jedne reformator. Za druge čovjek koji je duboko promijenio dejtonsku ravnotežu. A možda upravo ta podijeljenost najbolje govori o Bosni i Hercegovini poslije Dejtona – zemlji u kojoj ni dvije decenije kasnije ne postoji saglasnost čak ni o tome da li su međunarodne intervencije spasile sistem ili ga dodatno zakomplikovale.</p>

Njegove odluke o ustavnim promjenama, smjenama političara i preuređenju Federacije BiH i danas izazivaju političke sukobe i optužbe za majorizaciju 

Volfgang Petrič, diplomata koji je promijenio političku arhitekturu BiH

<p>Postoje međunarodni zvaničnici čija se imena u Bosni i Hercegovini izgovaraju s poštovanjem. Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) je među Bošnjacima ostao upamćen kao čovjek koji je pokušao graditi funkcionalnu državu. Kristijan Švarc Šiling (Christian Schwarz-Schilling) kao dobronamjeran prijatelj Bosne i Hercegovine. Čak i Kristijan Šmit (Christian Schmidt), uprkos svim kontroverzama, ima svoje pristalice i protivnike.</p><h2>On je nešto drugo</h2><p>Karl Bilt (Carl Bildt) je nešto drugo.</p><p>Tri decenije nakon rata njegovo ime kod velikog broja Bosanaca i Hercegovaca i dalje izaziva gotovo jednoglasno negativne reakcije. Malo je stranih diplomata koji su ostavili tako loš trag u javnom sjećanju ove zemlje.</p><p>Razlog nije samo njegova uloga kao prvog visokog predstavnika nakon Dejtonskog sporazuma. Problem je mnogo dublji. Za mnoge žrtve rata Bilt simbolizira ono najgore što je međunarodna zajednica pokazala tokom bosanske tragedije – pasivnost, moralnu ravnodušnost i spremnost da se radi mira prave kompromisi sa ljudima koji su provodili etničko čišćenje.</p><p>Za razliku od slike koju o sebi često pokušava graditi u međunarodnim medijima, u Bosni i Hercegovini Bilt nije zapamćen kao odlučni mirotvorac. Zapamćen je kao čovjek koji je pokazivao više razumijevanja za Slobodana Miloševića nego za njegove žrtve.</p><h2>Družba sa zločincima</h2><p>Najveća mrlja koja prati njegovo ime vezana je za Srebrenicu. Iako nije bio vojni komandant niti osoba koja je mogla sama zaustaviti genocid, mnogi mu nikada nisu oprostili činjenicu da je upravo u danima kada su hiljade Bošnjaka odvođene na strijeljanje vodio diplomatske razgovore s ljudima koji su bili politički i vojni pokrovitelji tog zločina.</p><p>Kasnija svjedočenja i izjave dodatno su pogoršale njegov ugled. Kada neko prizna da se moglo pretpostaviti da će nakon pada enklave uslijediti masovna ubistva, a istovremeno nije učinio dovoljno da spriječi katastrofu, teško je očekivati razumijevanje onih koji su izgubili svoje najbliže.</p><p>Međutim, Biltova reputacija nije narušena samo zbog rata nego i zbog mira.</p><p>Njegov mandat visokog predstavnika obilježila je politika održavanja statusa quo. Dok su Radovan Karadžić i Ratko Mladić godinama ostajali na slobodi, međunarodna zajednica pod njegovim vodstvom uglavnom je izbjegavala ozbiljnije sukobe s ratnim strukturama koje su i dalje kontrolisale značajan dio političkog života Republike Srpske.</p><p>Umjesto demontaže ratnog nasljeđa, Bosna i Hercegovina dobila je period opreznog upravljanja krizom. Mnogi smatraju da je upravo tada propuštena historijska prilika da se ratni projekti politički poraze dok su još bili slabi.</p><p>Zbog toga se danas s nepovjerenjem dočekuje svaki njegov komentar o Bosni i Hercegovini.</p><p>Kada Karl Bilt govori o zatvaranju OHR-a, reformama ili budućnosti zemlje, mnogi ne vide neutralnog evropskog državnika. Vide čovjeka koji je bio na jednoj od najvažnijih međunarodnih funkcija u najtežem periodu moderne bosanskohercegovačke historije i koji, prema njihovom uvjerenju, nije položio ispit.</p><h2>Nije činio kad je mogao</h2><p>Možda je upravo zato reakcija udruženja žrtava na njegove posljednje istupe toliko snažna. Za njih Karl Bilt nije tek bivši diplomata koji iznosi političko mišljenje. On predstavlja podsjetnik na vrijeme kada je međunarodna zajednica imala moć da učini više, a odlučila da učini manje.</p>

Bivši visoki predstavnik za mnoge u Bosni i Hercegovini ostao simbol međunarodne pasivnosti, pogrešnih procjena i politike ustupaka agresorima

Najomraženiji visoki predstavnik i diplomata: Zašto Karla Bilta Bošnjaci pamte po zlu

<p>Nakon što je opozicioni kandidat Peter Mađar (Magyar) porazio dugogodišnjeg mađarskog premijera Viktora Orbana, politička scena Evrope suočava se s pitanjem da li je počeo kraj ere takozvanog „iliberalnog modela“, koji je Orban godinama promovirao širom kontinenta. Posebnu pažnju u regionu izaziva činjenica da je Orban bio jedan od najbližih evropskih saveznika Milorada Dodika i snažan politički partner Republike Srpske.</p><p>O tome šta je dovelo do Orbanovog poraza, kakve će biti posljedice po odnose Mađarske s Rusijom, Evropskom unijom i Balkanom, te šta pobjeda Petera Mađara znači za Bosnu i Hercegovinu, za „Avaz“ govori Adam Barta (Bartha), direktor EPICENTER-a - briselske mreže koja okuplja nevladine organizacije širom Evrope. </p><h2>Frustracija Mađara</h2><p>- Uprkos Orbanovom pokušaju da kontroliše javno mnijenje kroz svoj medijski imperij, kako državni tako i „privatni“, stvarnost je mađarske birače uvjerila više nego propaganda. Realnost je da je Mađarska postala druga najsiromašnija članica Evropske unije, prema prosječnoj potrošnji građana, dok je istovremeno postala i najkorumpiranija. Kombinacija ekonomske stagnacije i enormnog bogaćenja politički povezanih biznismena, koji su profitirali novcem poreskih obveznika, dovela je do nivoa frustracije koji Orbanov medijski aparat više nije mogao prikriti. Uz energičnu kampanju Petera Mađara, kako na terenu tako i online, Mađari su nakon 16 godina „orbanizma“ osjetili da postoji šansa za stvarnu promjenu i glasali su u skladu s tim - navodi on.</p><p>- Tokom Orbanove vladavine Mađarska je izgradila međunarodnu mrežu populističkih ideologa i organizacija koje su finansirali mađarski poreski obveznici. Peter Mađar je obećao da će prekinuti taj sistem finansiranja, što bi moglo utjecati na spremnost figura poput Takera Karlsona (Tucker Carlson) i „Heritage Foundationa“ da Orbanov autoritarni populizam predstavljaju kao model za američke konzervativce. To će sigurno utjecati i na mađarsku vanjsku politiku, koja je pod Orbanom bila snažno usmjerena prema Kremlju. Nova vlada će imati pro-evropski i pro-NATO pristup - ističe Barta.</p><h2>Nije kraj populističkih partija </h2><p>Na pitanje, kako bi Mađarova pobjeda mogla utjecati na odnose Mađarske i Republike Srpske, navodi da će period bliskih odnosa Republike Srpske i Mađarske završiti promjenom vlasti u Budimpešti. Orbanov interes za Republiku Srpsku je bio prvenstveno vođen interesima Kremlja, a nova vlada neće imati interes destabilizirati teritorijalni integritet susjednih država, navodi Barta. </p><p>- Orbanov izborni poraz ne znači kraj populističkih partija u Evropi. Evropska politika će i dalje biti obilježena sukobom između nacionalno-konzervativnih i kosmopolitsko-liberalnih političkih blokova, objašnjava.</p><h2>Unutrašnji problem</h2><p>Prognozirajući buduću ulogu Mađarske unutar Evropske unije pod Peterom Mađarom, Barta je naveo da će Mađarska sada morati rješavati ozbiljne unutrašnje probleme, poput ekonomske stagnacije i  visoke inflacije, te disfunkcionalnih institucija. Prioritet nove vlade će biti domaće reforme i konstruktivniji odnos prema Evropskoj uniji, uz fokus na jačanje jedinstvenog evropskog tržišta i konkurentnosti ekonomije, zaključuje Barta.</p>

Nakon 16 godina vlasti Mađari kaznili Orbana zbog korupcije, stagnacije i proruskog kursa, tvrdi direktor briselskog EPICENTER-a Adam Barta

Barta: Orbanov interes za RS bio je vođen iz Kremlja

Adam Barta, mađarski politički analitičar, za "Avaz": Orbanov poraz kida bliske veze Mađarske i RS

<p>Nekoliko sati prije početka utakmice Bosne i Hercegovine protiv Sjeverne Makedonije, centar Sarajeva preplavili su navijači u plavo-žutim bojama. Od Baščaršije do Trga Djece Sarajeva, gotovo na svakom koraku mogli su se vidjeti dresovi reprezentacije, zastave BiH i navijački rekviziti koji su glavnom gradu dali posebnu atmosferu.</p><p>Porodice s djecom, mladi, stariji navijači, ali i brojni gosti iz drugih gradova prošetali su gradom noseći dresove s imenima Edina Džeke, Esmira Bajraktarevića i drugih reprezentativaca. Mnogi su se okupljali u baštama kafića, fotografisali sa zastavama i pripremali za odlazak na stadion.</p><p>Posebnu pažnju prolaznika privlačili su navijači ogrnuti velikim zastavama Bosne i Hercegovine, dok su pojedini u centru grada pjevali navijačke pjesme i stvarali atmosferu kakva se u Sarajevu viđa samo u danima kada igra nacionalni tim.</p><p>Ferhadija je tokom poslijepodneva bila prepuna ljudi u reprezentativnim obilježjima. Na svakom koraku mogli su se vidjeti plavo-žuti dresovi, a među navijačima bilo je i mnogo djece koja su s ponosom nosila dresove s brojem 11 i prezimenom Džeko na leđima.</p><p>Jedno je sigurno – Sarajevo je danas u znaku Zmajeva. Plava i žuta boja dominiraju ulicama, a grad diše u ritmu reprezent</p>

Nekoliko sati prije početka utakmice Bosne i Hercegovine protiv Sjeverne Makedonije, centar Sarajeva preplavili su navijači u plavo-žutim bojama

Cijeli grad u znaku Zmajeva: Sarajevo obojeno u plavo i žuto pred duel s Makedonijom

<p>Dok se država mjesecima guši u blokadama, politički raspad sada je potpuno zahvatio i Federaciju Bosne i Hercegovine. Vlast koja je obećavala „funkcionalnu i evropsku Federaciju“ danas ne može izabrati ni predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, održati redovne sjednice niti usaglasiti dnevni red.</p><h2>Veto-centar</h2><p>Nakon smjene Dragana Miokovića u martu ove godine, Predstavnički dom ostao je bez predsjedavajućeg, a sjednica na kojoj je za novu čelnu poziciju trebao biti izabran Amir Purić iz Naše stranke nikada nije ni održana. Formalna objašnjenja nisu ponuđena, ali politička pozadina je jasna – sukob unutar vladajuće koalicije između HDZ-a i stranaka Trojke prerastao je u otvorenu institucionalnu blokadu. </p><p>I upravo tu se vidi stvarni odnos snaga unutar federalne vlasti. Trojka je godinama pokušavala javnosti prodati priču da će partnerstvo s HDZ-om donijeti stabilnost i „deblokirati procese“. Danas je očigledno da je HDZ postao ključni politički veto-centar bez čijeg odobrenja praktično ništa više ne može proći kroz federalne institucije.</p><p>To se pokazalo i na primjeru zakonskih rješenja federalnog ministra rada i socijalne politike Adnana Delića, prije svega Zakona o radu i seta socijalnih reformi koje su izazvale ozbiljne nesuglasice unutar koalicije. HDZ je odbio podržati dio predloženih rješenja, čime je dodatno ogoljena činjenica da unutar vlasti više ne postoji ni minimum političkog povjerenja.</p><p>To više nije „povremeno neslaganje partnera“, nego stanje hronične političke paralize. Parlament Federacije u ovoj godini praktično ne radi. Redovne sjednice postale su rijetkost, vanredne se zakazuju pa otkazuju, a Vlada Federacije više od mjesec nije održala redovnu sjednicu. Federacija danas funkcioniše kao sistem u kojem institucije formalno postoje, ali politička volja za donošenje odluka gotovo da je nestala.</p><p>Posebno je simptomatično da se vlast raspada upravo na pitanjima kontrole institucija i javnih resursa. Sukobi oko rukovodstva Parlamenta, Autocesta FBiH, zakonskih rješenja i imenovanja pokazuju da se koalicija više ne održava na zajedničkoj politici, nego isključivo na raspodjeli moći.</p><h2>FBiH kao eksperiment </h2><p>A dok političke elite vode rovovske bitke oko funkcija, stvarni problemi Federacije ostaju potpuno po strani. Industrija tone, broj zaposlenih pada, Željezara Zenica i rudnici vise između socijalnog kolapsa i političke nezainteresovanosti, dok vlast djeluje kao krizni štab koji nije sposoban organizovati ni vlastite sastanke.</p><p>Najveći paradoks je što je Trojka na vlast došla upravo na priči o „novoj političkoj kulturi“, efikasnosti i funkcionalnosti. Umjesto toga, Federacija danas izgleda kao administrativni eksperiment koji se održava isključivo zahvaljujući činjenici da niko od partnera još nije spreman povući utikač iz sistema.</p><p><br></p><h2>Kuhanje žabe</h2><p>A možda najopasnija stvar nije sama blokada. Najopasnije je što se društvo polako navikava da institucije ne rade, da parlament nema rukovodstvo, da se sjednice otkazuju bez objašnjenja i da vlast mjesecima ne donosi ozbiljne odluke. U Bosni i Hercegovini politička kriza više nije vanredno stanje. Ona postaje standardni model upravljanja državom.</p><h2><br></h2>

Industrija tone, broj zaposlenih pada, Željezara Zenica i rudnici vise između socijalnog kolapsa i političke nezainteresovanosti 


Parlament bez predsjedavajućeg, Vlada bez sjednica, koalicija bez dogovora

<p>Od pristalica neradne nedjelje često sam slušao istu mantru: „Pa to ima svugdje u svijetu“. Zapravo, većina evropskih država nema zabranu rada prodavnica nedjeljom ili ima mnogo fleksibilniji sistem od našeg. Ali otkud onda uvjerenje da je to nekakav civilizacijski standard? Pa vidjeli ljudi u Njemačkoj. A ako nešto postoji u Njemačkoj, onda valjda mora biti pametno, uređeno i napredno. "Švabo je to napravio". Tako balkanski mozak često percipira svijet. Prokletstvo je to koje vučemo još od gastarbajtera iz bivšeg sistema. Jer Balkanac kad ide u svijetu raditi i zarađivati, on ide u Njemačku. I misli da je to vrhunac civilizacije.</p><p>Bosna i Hercegovina već decenijama pati od jednog specifičnog kompleksa – fascinacije Njemačkom. Sve što dolazi iz Njemačke kod nas se doživljava gotovo kao sveto pismo. Ne pita se odgovara li to našem društvu, našoj ekonomiji ili našem mentalitetu. Dovoljno je reći: „Tako je u Njemačkoj“.</p><p>Prije nekoliko godina bio sam uključen u proces izrade novog Zakona o obrtu FBiH. Tadašnji zakon bio je gotovo prepisan iz Njemačke. Za obavljanje većine obrta morali ste imati formalnu diplomu baš za taj posao. Niste mogli otvoriti stolarski obrt ako niste završili zanat. Država vam je prvo morala dati pečat da ste “dovoljno kvalifikovani” da radite.</p><p>To je suština našeg problema: institucije se ne mogu kopirati kao Word dokument.</p><p>Njemački sistem nastajao je u potpuno drugačijim historijskim okolnostima. Njihova opsesija pravilima, certifikatima i birokratijom dio je njihove industrijske tradicije. Ali kada takav sistem prenesete na Balkan, ne dobijete njemački red nego balkansku verziju njemačke birokratije – dakle, pakao.</p><p>Kod nas preregulacija ne proizvodi kvalitet, nego korupciju, sivu ekonomiju i ljude koji odustaju od pokretanja posla.</p><p>Ironija je što se Njemačka danas sama suočava s ozbiljnim ekonomskim problemima. Industrijska proizvodnja stagnira, birokratija guši inovacije, energenti su skupi, a ekonomija troma. Dok Amerika proizvodi tehnološke gigante, Njemačka proizvodi formulare i komisije.</p><p>Zato su za Bosnu i Hercegovinu mnogo bolji uzori Poljska, Estonija ili Češka – zemlje koje su kroz liberalizaciju, digitalizaciju i fleksibilniju ekonomiju uspjele napraviti ogroman napredak.</p><p>Bosni i Hercegovini ne treba više njemačkog duha administracije. Nama treba više slobode.</p><p>I zato svaki put kada čujete rečenicu “to ima u Njemačkoj”, postavite jednostavno pitanje: dobro, ali da li je to dobro za Bosnu i Hercegovinu?</p>

Ako nešto postoji u Njemačkoj, onda valjda mora biti pametno, uređeno i napredno

Deutschland kaputt

<p>Današnji dan predstavlja važan i historijski trenutak za Hrvatsku i cijeli region na evropskom putu. Hrvatska snažno podržava evropske integracije zemalja kandidata, a posebno Bosne i Hercegovine, ističući kako je budućnost Zapadnog Balkana unutar Evropske unije.&nbsp;</p><p>Ovo je na obilježavanju Dana državnosti i Oružanih snaga Hrvatske poručio Ivan Sabolić, ambasador Hrvatske u BiH.</p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DY5Ddaktil_/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DY5Ddaktil_/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DY5Ddaktil_/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Dnevni avaz (@dnevniavaz)</a></p></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

<p>- Hrvatska se zalaže za stabilnu, prosperitetnu i evropsku Bosnu i Hercegovinu u kojoj će sva tri konstitutivna naroda biti potpuno ravnopravna, jer je upravo ravnopravnost ključ dugoročne stabilnosti i funkcionalnosti države.</p><p>Naglasio je i da Hrvatska ostaje snažan zagovornik politike proširenja Evropske unije, smatrajući da evropska perspektiva regiona donosi sigurnost, ekonomski razvoj i jačanje međusobne saradnje.</p><p>Za prosperitetniju budućnost svih nas važno je da gledamo prema zajedničkoj evropskoj budućnosti - poručeno je.</p><p>Evropski put Bosne i Hercegovine, istaknuto je, nije važan samo za građane BiH, nego i za ukupnu stabilnost i razvoj jugoistočne Evrope.</p>

Hrvatska se zalaže za stabilnu, prosperitetnu i evropsku Bosnu i Hercegovinu, poručeno je 

Ivan Sabolić: 28. maj historijski datum za Hrvatsku

<p>Proljetna deratizacija u Kantonu Sarajevo ni ove godine nije počela na vrijeme, a još nije poznato ni kada će biti pokrenuta, iako rok za završetak cijelog procesa ističe 30. juna. Dok nadležni čekaju administrativne saglasnosti i završetak tenderskih procedura, građani glavnog grada Bosne i Hercegovine već mjesecima upozoravaju na sve veći problem s glodarima, pacovima i zmijama koji se pojavljuju u naseljima širom Sarajeva.</p><h2>Proces usporen</h2><p>Cijeli proces dodatno je usporen nakon što je tender za izbor izvođača deratizacije oboren zbog žalbi, zbog čega je morao biti raspisan novi poziv za dostavljanje ponuda. Time se nastavila višegodišnja praksa u kojoj deratizacija u Sarajevu kasni upravo zbog birokratskih procedura, žalbi i spornih tendera.</p><p>Posljedice takvog sistema danas su vidljive gotovo u svim dijelovima grada.</p><p>Građani već duže vrijeme prijavljuju pojavu pacova u haustorima, podrumima, oko kontejnera, pa čak i u blizini stambenih objekata i dječijih igrališta. U pojedinim naseljima pojavile su se i zmije, dok je dodatnu zabrinutost izazvala pojava leptospiroze – zarazne bolesti koju prenose glodari, najčešće putem urina.</p><p>Prema informacijama iz zdravstvenog sistema, laboratorijski je potvrđeno više slučajeva zaraze, dominantno na području općine Novi Grad. Bolest, koju građani sve češće nazivaju “dobrinjskom bolešću”, nije se pojavila preko noći, već je rezultat višegodišnjeg zanemarivanja sistemske preventivne deratizacije.</p><p>Upravo je period od 2022. godine ostao obilježen konstantnim padanjem tendera, žalbama ponuđača i političkim prepucavanjima oko toga kome će biti dodijeljen posao vrijedan stotine hiljada maraka. Dok su institucije raspravljale o procedurama, glodari su se nesmetano širili gradom.</p><h2>Dodatni problem</h2><p>Tek prošle godine konačno je potpisan ugovor za jesenju deratizaciju, ali mnogi smatraju da je tada već bilo kasno, jer je problem u međuvremenu izmakao kontroli.</p><p>Dodatni problem predstavlja i opće stanje komunalne higijene u gradu. Građani se sve češće žale na prepune kontejnere, neuređene javne površine, zapuštene podrume i rijetko čišćenje ulica, što dodatno pogoduje širenju glodara.</p><p>Posebne kritike upućene su zbog činjenice da ni nakon pojave leptospiroze nije uslijedila ozbiljna krizna reakcija institucija. Građani tvrde da su prepušteni sami sebi, dok se nadležni uglavnom bave procedurama, saopćenjima i međusobnim prebacivanjem odgovornosti.</p><p>Problem deratizacije posljednjih mjeseci postao je i političko pitanje u Kantonu Sarajevo. U Skupštini KS vođene su rasprave o izmjenama odluke o sistemskoj deratizaciji, dok su pojedini zastupnici tvrdili da su tenderi padali zbog pokušaja pogodovanja određenim firmama povezanim s političkim strukturama.</p><h2>&nbsp;U strahu od pacova</h2><p>U međuvremenu, građani Sarajeva žive u gradu u kojem su pacovi postali skoro svakodnevna pojava, a strah od novih zaraza sve izraženiji. Mnogi stanovnici Sarajeva danas otvoreno govore da grad izgleda zapuštenije nego ikada, upozoravajući da problem više nije samo estetski ili komunalni, već ozbiljno pitanje javnog zdravlja.</p><p>Dok proljetna deratizacija još čeka administrativno zeleno svjetlo, Sarajevo ulazi u najtopliji dio godine – period kada se problemi s glodarima tradicionalno dodatno pogoršavaju</p>

Rok da se uradi proljetna deratizacija u Kantonu Sarajevo je 30. juni, a Ministarstvo zdravstva KS još nije dalo saglasnost


Proljetna deratizacija još nije počela: Hoćemo li u Sarajevu opet imati najezdu glodara i zmija?

<p class="">Sarajevo posljednjih mjeseci sve više liči na grad koji funkcioniše po principu improvizacije, a sve manje na glavni grad jedne države. Dovoljna je jedna jača snježna padavina, puknuta vodovodna cijev ili saobraćajna nesreća da sistem potpuno kolabira.</p><p>A kada sistem kolabira, počinje ono u čemu je aktuelna vlast očigledno najjača – krizni PR.</p><p>Dok su građani Novog Sarajeva i centra grada tokom vikenda satima bili bez vode zbog pucanja glavnog cjevovoda, Vlada Kantona Sarajevo i nadležne službe zatrpavale su društvene mreže saopćenjima o “maksimalnim naporima”, “kontrolisanom puštanju sistema” i “kontinuiranom radu na terenu”. Problem je samo jedan: građani su već znali da je cijev pukla tokom noći, a da su ekipe ViK-a na teren izašle tek oko devet sati ujutro.</p><p>Drugim riječima – grad je skoro devet sati bio prepušten sam sebi.</p><h2>Grad koji se raspada</h2><p>Pucanje glavne vodovodne cijevi samo je posljednji u nizu simptoma mnogo dubljeg problema. Sarajevo danas živi u gotovo permanentnom stanju infrastrukturne krize.</p><p>Saobraćajni kolaps postao je svakodnevica. Fasade godinama padaju po centru grada bez ozbiljne sistemske sanacije. Skenderija se urušava pred očima javnosti. Snijeg od dvadesetak centimetara proizveo je potpuni zastoj komunalnog sistema. Tramvaji stoje, automobili ostaju zaglavljeni, a građani satima pokušavaju doći do posla ili kuće.</p><p>I dok se grad doslovno raspada, vlast proizvodi sadržaj. Profesorica komunikologije Lejla Turčilo precizno je detektovala suštinu problema: institucije i političari pretvorili su svoje društvene mreže u “mikromedije samopromocije”.</p><p>Umjesto da građanima daju jasne informacije, odgovore na pitanja i pokažu rezultate, javnosti se serviraju fotografije ministara na terenu, dramatične objave o “neprekidnom radu” i beskonačne PR fraze.</p><h2>Instagram upravljanje </h2><p>Sarajevska vlast posljednjih godina razvila je potpuno novu formu upravljanja: Instagram menadžment. Važnije je objaviti fotografiju s terena nego riješiti problem na terenu. Važnije je snimiti reels nego napraviti funkcionalan sistem. Važnije je ostaviti utisak aktivnosti nego postići rezultat.</p><p>Tako je građanima tokom snježnog haosa objašnjavano da službe “rade u skladu s mogućnostima”, da “prate stanje” i “čine maksimalne napore”. Kao da građane zanimaju emocije vlasti, a ne činjenica da grad ne funkcioniše.</p><h2>Apsurd kod pozorišta</h2><p>Posebno je simptomatičan primjer iz centra Sarajeva, koji je posljednjih dana postao viralan na društvenim mrežama. Automobil koji se zabio u žardinjeru kod Narodnog pozorišta ostavio je iza sebe krhotine i nered bez reakcije nadležnih službi. Tek nakon desetak dana građanin Nino Hamzić doveo je radnike da očiste prostor, a zatim snimio video ispred zatvorenih prostorija Naše stranke uz ironičnu poruku: “Tako se to radi”.</p>

<p>Video je izazvao lavinu reakcija upravo zato što je pogodio suštinu osjećaja koji danas imaju mnogi građani Sarajeva – da grad sve više zavisi od improvizacije, privatne inicijative i dobre volje pojedinaca, dok institucije služe same sebi.</p><h2>“Molimo građane za strpljenje”</h2><p>Možda i najiritantniji dio cijele priče nisu ni kvarovi, ni snijeg, ni haos. Nego ton kojim se građanima obraća. Kao da je problem što su ljudi nervozni, a ne što sistem ne funkcioniše.</p><p>Zato su posljednjih mjeseci društvene mreže prepune identičnih birokratskih floskula:</p><p>“Molimo građane za razumijevanje“, “Pratimo situaciju.” “Činimo maksimalne napore.”. “Radimo u skladu s mogućnostima.” Građane, međutim, ne zanimaju napori. Zanimaju ih rezultati.Ne zanima ih koliko je ministara obuklo fluorescentni prsluk za fotografisanje. Zanima ih zašto glavni grad države ulazi u stanje poluparalize svaki put kada padne snijeg, pukne cijev ili se desi ozbiljniji kvar.</p>

Dok građani ostaju bez vode, čekaju ralicu ili zaobilaze urušene fasade, kantonalna vlast i općinski načelnici proizvode sadržaj za društvene mreže

Građani u nedjelju cijeli dan bili bez vode

Glas neprospavanih noći

Odlazak Edina Avdića: Hvala za sve neprospavane noći prije škole

Bećirovićeva ofanziva bez pokrića: Koliko BiH zaista ispunjava uslove za NATO?

Građani Vratnika protiv održavanja rave partija na Bijeloj tabiji: "Šalje se pogrešna poruka mladima“

Šta Košarac ne želi da vidi: Da nije bilo Dodika, vjerovatno danas ne bi bilo ni OHR-a

Video / Navijači Bosne nakon tehničke greške sudijama skandirali "lopovi", jedan gledalac pokušao ući na teren

Bosna nadomak titule, ali Zetra ostala ispod očekivanja

Volfgang Petrič, diplomata koji je promijenio političku arhitekturu BiH

Najomraženiji visoki predstavnik i diplomata: Zašto Karla Bilta Bošnjaci pamte po zlu

Adam Barta, mađarski politički analitičar, za "Avaz": Orbanov poraz kida bliske veze Mađarske i RS

Cijeli grad u znaku Zmajeva: Sarajevo obojeno u plavo i žuto pred duel s Makedonijom

Parlament bez predsjedavajućeg, Vlada bez sjednica, koalicija bez dogovora

Deutschland kaputt

Ivan Sabolić: 28. maj historijski datum za Hrvatsku

Proljetna deratizacija još nije počela: Hoćemo li u Sarajevu opet imati najezdu glodara i zmija?

Sarajevo se raspada, a vlast snima reelsove: Vlada zvana kolaps

Glas neprospavanih noći

Odlazak Edina Avdića: Hvala za sve neprospavane noći prije škole

Bećirovićeva ofanziva bez pokrića: Koliko BiH zaista ispunjava uslove za NATO?

Građani Vratnika protiv održavanja rave partija na Bijeloj tabiji: "Šalje se pogrešna poruka mladima“

Šta Košarac ne želi da vidi: Da nije bilo Dodika, vjerovatno danas ne bi bilo ni OHR-a

Video / Navijači Bosne nakon tehničke greške sudijama skandirali "lopovi", jedan gledalac pokušao ući na teren

Bosna nadomak titule, ali Zetra ostala ispod očekivanja

Volfgang Petrič, diplomata koji je promijenio političku arhitekturu BiH

Najomraženiji visoki predstavnik i diplomata: Zašto Karla Bilta Bošnjaci pamte po zlu

Adam Barta, mađarski politički analitičar, za "Avaz": Orbanov poraz kida bliske veze Mađarske i RS

Cijeli grad u znaku Zmajeva: Sarajevo obojeno u plavo i žuto pred duel s Makedonijom

Parlament bez predsjedavajućeg, Vlada bez sjednica, koalicija bez dogovora

Deutschland kaputt

Ivan Sabolić: 28. maj historijski datum za Hrvatsku

Proljetna deratizacija još nije počela: Hoćemo li u Sarajevu opet imati najezdu glodara i zmija?

Sarajevo se raspada, a vlast snima reelsove: Vlada zvana kolaps