Kada se govori o najvećim sportistima koje je Bosna i Hercegovina ikada imala, ime Edina Džeke stoji pri samom vrhu. Dijamant nije samo vrhunski golgeter, nego i simbol jedne generacije, čovjek koji je godinama nosio reprezentaciju na svojim leđima i u najtežim trenucima ulijevao vjeru navijačima da je moguće napraviti veliko djelo. Njegov put od sarajevskih terena do najvećih evropskih stadiona ostaje jedna od najljepših fudbalskih priča koje je ova zemlja ispričala.Džeko je tokom karijere izgradio reputaciju napadača svjetske klase, a brojke same govore koliko je trajao i koliko je značio. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine upisao je više od 140 nastupa i više od 70 pogodaka, što dovoljno govori o njegovoj veličini i kontinuitetu na najvećoj sceni. Ipak, njegov utjecaj nikada se nije mjerio samo golovima, nego i harizmom, liderskom ulogom i činjenicom da je generacijama mladih fudbalera pokazao da se iz Bosne i Hercegovine može stići do samog vrha evropskog i svjetskog fudbala.Zbog svega što je dao klupskom i reprezentativnom fudbalu, Edin Džeko odavno je prerastao okvire običnog sportiste. On je ponos Sarajeva, Bosne i Hercegovine i svih onih koji su kroz njegove golove, pobjede i kapitenske trenutke osjećali posebnu emociju. Zato njegov 40. rođendan nije samo lični jubilej jednog velikana, nego i povod da mu cijela zemlja kaže – sretan rođendan najvećem.

Kapiten Zmajeva ulazi u petu deceniju života, nadamo se da će uskoro slaviti novi plasman na Svjetsko prvenstvo

Edin Džeko: Sretan rođendan najvećem

Po Ustavu, vanjsku politiku Bosne i Hercegovine bi trebalo voditi Predsjedništvo BiH, koristeći Ministarstvo vanjskih poslova i diplomatsku mrežu kao glavne alate. U stvarnosti se te ustavne odredbe ne poštuju.Milorad Dodik do podne vuče ka Sjedinjenim Američkim Državama, a popodne ka Rusiji. Tročlano Predsjedništvo BiH se ne može dogovoriti ni o jelovniku. Ministarstvo vanjskih poslova, koje je po Ustavu tek izvođač radova, demonstrira da se vanjska politika može krojiti i bez Predsjedništva BiH.Uz to, jedina smo država u Evropi koja nema Zakon o vanjskim poslovima. Nakon duže od dvije decenije, zapeo je na usaglašavanju u Parlamentu, pred entitetskim vetom i strahom Republike Srpske od prenosa nadležnosti na državni nivo.Bez pravila o napredovanju, edukaciji i disciplinskoj odgovornosti diplomata, političke stranke lakše trguju, i u diplomatska predstavništva imenuju osobe bez diplomatskog iskustva i obrazovanja. Nerijetko i one pod istragama i sa sumnjivim diplomama, koje padaju na sigurnosnim provjerama zemlje domaćina.Nižu se skandali na štetu države, poput izdavanja viza Sirijcima i Iračanima, bez neophodnih sigurnosnih provjera, ili one kad je sin ambasadora slupao službeno auto i pobjegao. Nestajale su i desetine hiljada KM iz naših ambasada, kroz nezakonite transakcije.Stoga ne čudi da je vanjska politika BiH puna hijerarhijskih rupa, u kojima su stranački apetiti jaki, a državni interesi nebitni. Naša diplomatija nam često donosi više štete nego koristi, svedena na nivo poligona za političku trgovinu i prepucavanja.Političari svih profila na međunarodnoj sceni iznose lične, a ne usaglašene stavove institucija, a međunarodni rejting BiH jedva da i postoji. Bez zakona da spriječi anarhiju i soliranje funkcionera na međunarodnoj sceni, ostat ćemo na svjetskoj pozornici tek nebitni posmatrač koji najviše šteti sebi.&nbsp;

Zakon o vanjskim poslovima kao žrtva entitetskog veta

BiH diplomatija

Bh. fudbal dobija novu sudijsku snagu. Armin Kukić posljednjih sedmica sve češće potvrđuje da pripada vrhu domaćeg suđenja, a nastupi u velikim derbijima pokazuju da ima potencijal da u narednim godinama preuzme još značajniju ulogu.U derbiju na Grbavici između Željezničara i Borca Kukić je vodio utakmicu mirno, sigurno i autoritativno. Bez nepotrebnog isticanja držao je meč pod kontrolom, a ključni trenutak dogodio se u finišu kada je Sijariću pokazao drugi žuti, odnosno crveni karton, ostajući pribran i u završnici susreta.Ovo mu je bio drugi veliki derbi u samo 15 dana. Prethodno je sudio i susret Borca i Sarajeva u Banjoj Luci, gdje je također pokazao da može odgovoriti pritisku utakmica visokog rizika, uprkos određenim pritužbama iz bordo tima. Upravo su takvi mečevi često najteži test i za mnogo iskusnije arbitre, ali Kukić je pokazao da posjeduje osjećaj za igru, autoritet i dosljedan kriterij.Rođen 18. novembra 1989. godine, Kukić se nalazi u godinama koje se za sudije smatraju idealnim – dovoljno iskusan da razumije ritam velikih utakmica, a istovremeno dovoljno mlad da može još dugo napredovati.Bosanskohercegovačko suđenje godinama je imalo oslonac u Irfanu Peljti, koji je izgradio status najboljeg domaćeg arbitra, ali sve više nastupa Armina Kukića, kao i nekoliko mlađih sudija poput Nihada Ljajića, ulijeva optimizam da iza njega dolazi nova generacija spremna za velike izazove.

Odlično iznio derbi Željezničara i Borca u WWin ligi Bosne i Hercegovine

Armin Kukić: Sudijska budućnost

Vlada Federacije BiH nema viziju održivog ekonomskog razvoja, već funkcioniše na principu „novi dug za tekuće potrebe“. To je pokazala i krajem februara, novim zaduženjem putem emisije trezorskih zapisa od 400 miliona KM za finansiranje tekućih troškova.Stručnjaci upozoravaju da ovo nije razvojno zaduženje, već isključivo mjera za održavanje likvidnosti budžeta. Vlada čak četvrtinu ovogodišnjeg budžeta, ili gotovo 2,3 milijarde KM, planira finansirati novim dugom. Ne za refinansiranje postojećeg, već za tekuću potrošnju.To je recept za fiskalnu propast, po uzoru na porodicu koja bezbrižno diže nove kredite da kupi skuplju limuzinu i ode na luksuzniji godišnji odmor, a već je preopterećena starim kreditima.Zaduženje od 400 miliona je tek prvi paket, a Vlada će do kraja godine otići na Londonsku berzu po još 800 miliona. Sad je već svima jasno da Federalna vlada ide istim putem kojim je prije nekoliko godina prošla Vlada Republike Srpske, zbog čega su je oštro kritikovali.Struktura novih zaduženja dodatno razotkriva kratkovidost, jer su izdaci razdijeljeni po rokovima od šest mjeseci do deset godina. Dominira kratkoročno „gašenje požara“.Gotovo sve vladine trezorske zapise su očekivano kupile banke. To pokazuje da banke preuzimaju teret, dok Vlada stvara privid stabilnosti. Banke znaju da će od države sigurno naplatiti dug, dok Vlada zna da dugove neće plaćati ministri nego svi građani.Prošlogodišnje zaduženje trezorskim zapisima od 685 miliona KM, potvrđuje trend rasta javnog duga bez ikakve strategije za povećanje produktivnosti ili investicije. Ovakav model kratkoročnog preživljavanja dok dug raste, nije samo neodrživ, on je opasan i neodgovoran.

Federalna vlada ide stopama Vlade Republike Srpske, koju je oštro kritikovala

Opasno i neodgovorno zaduživanje

U svijetu pozorišta rijetko se pojavi režiser čiji svaki potez odjekuje snagom vizije i preciznošću izvođenja, a Andrej Cvetanovski upravo je takva ličnost. Njegovo ime posljednjih dana zasluženo privlači pažnju publike i kritike, a posljednji dokaz njegovog majstorstva vidjeli smo u premijeri predstave „Ubistvo u Orijent Ekspresu“ u Narodnom pozorištu Sarajevo.Sve reprize već su odavno rasprodane, što samo potvrđuje koliko publika prepoznaje njegov talent i sposobnost da svaki scenski detalj pretvori u nezaboravno iskustvo.Cvetanovski je dokazao da razumije suštinu drame, ali i kompleksnost klasičnih djela. U njegovoj režiji, napeta priča Agate Kristi (Agatha Christie) dobila je potpuno novu dimenziju – svaki lik, svaki dijalog i svaki pokret na sceni postali su instrument u orkestru napetosti i misterije. Njegova sposobnost da izvede predstavu u kojoj prostor, svjetlo i muzika rade u savršenoj harmoniji s glumcima, svjedoči o njegovoj dubokoj posvećenosti umjetnosti i detaljima.Pod njegovim rukovodstvom, čak i već poznate i voljene priče dobijaju svježinu i originalnost. Andrej Cvetanovski zna kako da publiku povede na putovanje kroz emocije, intrige i napetost, ali i da svaki gledalac osjeti jedinstvenu atmosferu koju stvara njegov scenski rukopis. Njegova režija ne samo da respektuje izvornu priču, nego je oplemenjuje – dodajući vizuelnu raskoš, precizno tempiranje i dramaturšku dubinu koja rijetko koga ostavlja ravnodušnim.Ono što posebno odlikuje Cvetanovskog jeste njegova sposobnost da okupi vrhunske saradnike i stvori tim koji zajedno radi ka jedinstvenom cilju – publici pružiti predstavu koja će dugo ostati u pamćenju. Saradnja sa scenografima, kostimografima i muzičarima, pod njegovim vođstvom, pokazuje kako spoj talentovane ekipe i jasne vizije može dati vrhunski rezultat.Publika to prepoznaje – pune dvorane, ovacije i rasprodane reprize samo su potvrda da je Andrej Cvetanovski uradio odličan posao.&nbsp;

Cvetanovski: Predstava „Ubistvo u Orijent Ekspresu“ rasprodana

Reditelj krimi predstave rađene po romanu Agate Kristi

Andrej Cvetanovski: Potez koji je publiku vratio u pozorište

Kompletna javnost u BiH je vidno razočarana nakon što apsolutno niko nije snosio bar onu najosnovniju, moralnu odgovornost nakon što je mladića Erdoana Morankića usmrtilo vozilo javnog gradskog prijevoza – tramvaj.I kada treba da se ušlihta javnosti, tu je, ko drugi nego majstor spina Elmedin Konaković.Danima je šutio, a kada je čuo šta misle ljudi, izjavio je da smatra da Nihad Uk ne treba da dolazi na posao, aludirajući na to što će Vlada u tehničkom mandatu ostati do izbora. Naravno, nije spomenuo svoje ministre koji sjede u toj istoj Vladi i imaju mnoštvo aferima, nego ovakvim izjavama samo pokušava izigravati opoziciju, kao da sve što se dešava nema nikakve veze s njim, niti strankom koju vodi.A ima itekakve, iako je on državni ministar, njegovo kadroviranje se vidi po svim nivoima vlasti, pa pokušava „nasilu“ postaviti za direktora Međunarodnog aerodroma Sarajevo Dinu Selimovića, svog dobrog prijatelja i savjetnika u Ministarstvu, iako ne ispunjava uslove.Nije tajna da on vedri i oblači ovim kantonom više od 10 godina, još od vremena dok je bio u SDA, pa tako i danas iz fotelje predsjednika NiP-a.Nije mu gadljivo ni to što SDP-ov Nadzorni odbor GRAS-a odbije ostavku SDP-ovog direktora GRAS-a, jer zna da bi onda došlo na red i njegovo kadroviranje.Konaković svakim potezom dokazuje da je majstor manipulacije - dok pred kamerama glumi moralnu brigu, iza zatvorenih vrata nameće svoje kadrove i lične interese. Njegova riječ ne znači ništa ako se ne uklapa u lični plan moći, a svaka njegova izjava služi samo da zamagli činjenice i zbuni javnost. I dok javnost traži odgovornost i pravdu, Konaković neumorno gradi sistem u kojem je on uvijek nepogrešiv, a svi drugi zamjenjivi.

Kada je čuo šta građani misle, izjavio je da Uk ne treba dolaziti na posao, amnestirajući njegove ministre koji su u tehničkom mandatu

Majstor šlihtanja i spinovanja

Već danima traje jedna neobična politička drama: predsjedavajući Predstavničkog doma FBiH Dragan Mioković obilazi medije, daje izjave, piše statuse, objašnjava, apeluje, kukumače, upozorava i samo što ne zaplače. Radi čega? Zbog mogućnosti vlastite smjene na današnjoj sjednici.Ne nudi pritom neke naročito uvjerljive argumente protiv, niti pokušava objasniti zašto bi njegovo ostajanje na funkciji bilo od presudnog značaja za građane Federacije. Ne. Uglavnom nam samo daje do znanja da ga sve to jako pogađa i da je svako ko bi digao ruku za njegovu smjenu – u najmanju ruku nečovjek, a vjerovatno i politički izdajnik.Gleda čovjek i ne može da se ne zapita: je li moguće da nekoga baš toliko pogađa gubitak funkcije, i to u ovim godinama?U bh. politici smo vidjeli svašta. Ljudi su gubili izbore, padale su vlade, smjenjivali su se premijeri, ministri i direktori. Obično bi to trajalo jedno popodne, eventualno dva dana medijskih reakcija, pa bi život išao dalje. Ali ovo je, čini se, poseban slučaj. Teško je sjetiti se da je ikada neko ovako emotivno reagovao na mogućnost da više neće sjediti u predsjedavajućoj stolici.Usput se pojavila i zanimljiva linija odbrane. Naime, sada odjednom slušamo kako bi smjena Miokovića otvorila vrata strašnom scenariju u kojem HDZ preuzima sve institucije. Apokalipsa, praktično.Problem je samo jedan mali detalj: isti taj HDZ je koalicioni partner Naše stranke.Štaviše, kada je trebalo izabrati Marina Vukoju u Ustavni sud, ruka Dragana Miokovića nije pokazivala nikakve znakove straha od te strašne dominacije HDZ-a. Naprotiv – uredno je bila podignuta. Tada HDZ očito nije bio prijetnja demokratiji, nego sasvim prihvatljiv partner u vlasti.Ali politika zna biti vrlo fleksibilna disciplina. Kada je vlast sigurna, koalicioni partner je partner. Kada je funkcija ugrožena, isti taj partner postaje prijetnja državi, demokratiji i političkom poretku.U međuvremenu, ako se pogleda sam učinak Miokovića kao predsjedavajućeg, teško je reći da je riječ o mandatu koji će se pamtiti po institucionalnom preporodu. Predstavnički dom je pod njim radio kako je radio: sporo, često haotično, uz sumnjivo poznavanje pravilnika i pokušaje blokiranje po vlast neugodnih rasprava poput one povodom afere „Spengavanje“. Ništa spektakularno. Ali ni naročito impresivno.Pa ipak, gledajući ovu količinu javne patnje, medijskih nastupa i dramatičnih upozorenja, čovjek se gotovo mora smilovati.Zato jedan skroman apel zastupnicima: ne dirajte nam Miokovića.Nemojte čovjeku nanositi toliku duševnu bol. Nije humano. Ipak je to stariji gospodin, koji je očito razvio duboku emocionalnu vezu sa svojom funkcijom.A svi znamo da su neke veze u životu jednostavno – teško raskidive.

Ipak je to stariji gospodin, koji je očito razvio duboku emocionalnu vezu sa svojom funkcijom

Ne dirajte nam Miokovića

Elvir Karalić je osnivač Udruženja „Pomozi.ba“, jedne od najaktivnijih humanitarnih organizacija u Bosni i Hercegovini. Kroz godine, Karalić je inicirao i realizirao brojne projekte i humanitarne misije, s posebnim fokusom na pomoć najugroženijim kategorijama stanovništva, uključujući porodice u socijalnoj potrebi, bolesne i izbjeglice. Njegova vizija je uvijek bila jasna – organizovati i mobilisati zajednicu, kako bi pomoć stigla do onih kojima je najpotrebnija. Svoj humanitarni put Elvir je započeo kroz male lokalne akcije prikupljanja pomoći za porodice u nevolji, a s vremenom je njegov rad prerasao u organizovane projekte širom države. „Pomozi.ba“ danas organizuje akcije prikupljanja hrane, odjeće, lijekova i školskog pribora, a posebno je poznata po hitnim humanitarnim misijama tokom prirodnih katastrofa i kriznih situacija. Osim materijalne pomoći, Karalić i njegov tim posvećeni su pružanju podrške i informisanju javnosti o socijalnim problemima te promovisanju kulture solidarnosti i humanosti. Za svoj dugogodišnji doprinos i izuzetne rezultate u oblasti humanitarnog rada, Elvir Karalić je nominovan za Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva, koja se dodjeljuje istaknutim pojedincima, grupama i kolektivima za značajna ostvarenja i izuzetne uspjehe u političkom i društvenom životu. Ova nominacija predstavlja priznanje za sve njegove napore i kontinuiranu posvećenost pomaganju drugima, te potvrdu da humanitarni rad u BiH ima svoje lidere koji mijenjaju živote nabolje.

„Pomozi.ba“ humanitarna misija

Karalić: Pomoć najugroženijim kategorijama stanovništva

Elvir Karalić: Nominovan za Šestoaprilsku nagradu

U Bosni i Hercegovini se ovog marta vodi tihi, administrativni rat za – istinu. Uvođenje biometrijskih skenera na biračka mjesta nije samo tehničko, već i političko pitanje. Skeniranje otiska prsta svakog birača, njihovih ličnih karata i ispunjenih listića, imaju potencijal da preporode izbore u BiH.Ako budu instalirani prije oktobarskih izbora, izgubit će smisao izreka da nije bitno ko za koga glasa, već ko broji glasove. Što prije uvedemo novu tehnologiju, to ćemo prije pobijediti staru korupciju.Lupeži u biračkim odborima neće više imati šansu da dodaju glasove svojim, a otimaju glasove drugim strankama, koristeći niz provjerenih načina, koji su poznati svima osim domaćem pravosuđu. Postat će napokon važno ko je za koga glasao.Jovan Kalaba, predsjednik Centralne izborne komisije BiH (CIK), u nedavnom intervjuu „Avazu“ ogolio je suštinu problema, rekavši da nabavku skenera sabotiraju svi, a najviše politika.Milorad Dodik preko posilnih ministara u državnoj vlasti,čini sve da sveže ruke i noge zaposlenicima CIK-a, uskraćujući im novac i stručne kadrove za uvođenje biometrije. Ni ostale stranke na vlasti nisu mnogo kooperativnije, iako su im usta puna EU integracija.Angažovane su i firme, takozvani „profesionalni žalitelji“, koji su se javili na tender iako ne ispunjavaju nijedan uslov iz javnog poziva. Tu su samo da sabotiraju i odugovlače proces. Tu su da pišu žalbe i zloupotrebljavaju Zakon o javnim nabavkama BiH, kako bi, za početak, ukrali vrijeme.Sve je angažovano kako bi bar još jednom u svoje kutije ubacili glasove mrtvih i apolitičnih. Kako bi bar još jednom pronosali vreće s listićima kroz mračne sokake, a glasove prebrojali na svoj način.Ako, uprkos svemu, CIK uspije uvesti novu tehnologiju, u oktobru ćemo imati poštenije izbore. Ako pak CIK izgubi utrku s vremenom, opet će se glasati po starom, uhodanom receptu. Ukrast će još jedan mandat i još četiri godine naših života.&nbsp;

Nova tehnologija protiv stare korupcije

Utrka biometrije i izborne krađe

Nidal Čelik je tihim, ali veoma sigurnim koracima počeo graditi svoju priču u Lensu, a posljednjih nekoliko nastupa pokazali su zašto se u Bosni i Hercegovini s razlogom vjeruje u njegov veliki potencijal. Mladi stoper, koji je prošle zime iz Sarajeva stigao u Francusku, dugo je čekao pravu priliku, a kada ju je konačno dobio – nije je propustio.Čelik je u posljednjim utakmicama pokazao mirnoću, disciplinu i zrelost koja nadilazi njegove godine. Posebno je važno što je minutažu iskoristio na način koji nije prošao nezapaženo, ni u klubu, ni van njega.Nagrada za strpljenje, rad i iskorištenu šansu stigla je u vidu poziva selektora A reprezentacije Bosne i Hercegovine Sergeja Barbareza za utakmice baraža za Svjetsko prvenstvo. Dodatnu težinu cijeloj priči daje i činjenica da je Barbarez lično pratio Čelika na jednoj od utakmica u Francuskoj, što jasno govori koliko je njegov razvoj ozbiljno skeniran.

Nakon transfera je “nestao”, a sada je opravdao ukazano povjerenje i naći će se u avionu Zmajeva

Nidal Čelik: Iskoristio šansu

Osnivačica Udruženja „Dajte nam šansu“ Ines Kavalec čini ono što je slobodno može nazvati herojstvom u današnje vrijeme beznađa, boli i osjećaja napuštenosti od društva. Njen sin Daris preminuo je prije tri godine, ali njegova životna priča ostala je temelj njenog djelovanja. U ovoj hrabroj ženi probudio se glas da se nešto mora mijenjati. I poslušala ga je.Prvih pet godina Darisovog života kao djeteta s teškoćama u razvoju, za Ines su bile teške godine tokom kojih je shvatila da je roditelj djeteta s teškoćama u razvoju napušten od društva i jedini oslonac su drugi roditelji i razmjena iskustava.Svoju životnu nedaću pretvorila je u snagu, bunt i sistemsku borbu za prava porodica koje su godinama bile prepuštene same sebi. Iz lične borbe jedne majke nastala je priča koja danas mijenja živote, udruženje koje ne brine samo o djeci, nego o porodici u cjelini. Udruženje koje je inicirala, simboličnog naziva „Dajte nam šansu“, danas okuplja i podržava 1.030 porodica.Priča Ines Kavalec nije samo priča o gubitku, već o hrabrosti da se lična bol pretvori u pokret koji danas pruža podršku hiljadama ljudi i djece iz drugih porodica.

„Dajte nam šansu“ mijenja živote

Kavalec: Ono što vas ne ubije, to vas ojača 

Ines Kavalec: Iz boli stvorila pokret

Predstavnici sindikata uposlenih u državnim institucijama i policijskim agencijama danas će odrediti datum protesta ispred Parlamentarne skupštine BiH. Sudeći po najavama, bit će to dan održavanja prve naredne sjednice Doma naroda, kada će članovi sindikata ispred zgrade čekati izjašnjavanje o izmjenama i dopunama zakona o plaćama u institucijama BiH. Rijetki su primjeri tako drske prevare i pljačke, kakvu na svojoj koži već godinama osjeti gotovo 23.000 uposlenih u institucijama države.Nakon što Vijeće ministara BiH donese odluku o povećanju njihovih plaća, ona ostaje mrtvo slovo na papiru, jer se veće osnovice primjenjuju tek nakon usvajanja budžeta za tekuću godinu. Usvajanje budžeta, suprotno zakonu, redovno kasni, plaće ostaju na nivou prethodnih, a planirana sredstva se preusmjere. Državnim institucijama, posebno policijskim agencijama, već nedostaju stotine službenika, odliv kadrova se nastavlja, jer plaće u entitetskim MUP-ovima značajno su veće, pa se ovakav odnos s pravom tumači i kao nastavak pokušaja da institucije na državnom nivou budu potpuno urušene. Šta god da je pozadina, ovako više ne može, poručuju sindikati, a koliko je stanje alarmantno ilustriraju i najave prijedloga da se, tokom sjednice Doma naroda, izlazi iz zgrade blokiraju sve dok se delegati ne izjasne o predloženim izmjenama zakona.Dokaz da je aktuelna vlast potpuno pogubljena i nekompetentna je i najava prijevoznika da će 23. marta ponovo blokirati granice prema Hrvatskoj. Prijevoznici iz naše zemlje pod najvećim su udarom pravila 90/180, nakon što je Srbija, naprimjer, uspjela dogovoriti privremena rješenja za transport roba preko Mađarske. Umjesto da su u Briselu, vlasti iz Sarajeva poručuju da “nema brzih rješenja”, uprkos informacijama da se svakodnevno s granica vraćaju desetine vozača, da roba ostaje “zarobljena”, dok gubici domaće ekonomije rastu.Uz već kontinuirane proteste mladih i sve domaće izazove, a s obzirom na posljedice rata na Bliskom istoku, enorman rast cijena goriva i plina i očekivana lančana poskupljenja, umjesto već najavljenog “vrućeg”, po svemu sudeći očekuje nas “vrelo proljeće”. Osim kulminacije nezadovoljstva u društvu, ono bi trebalo donijeti i konačan odgovor može li aktuelna vlast ponuditi rješenje za barem jedan u mnoštvu problema.

Dokaz da je aktuelna vlast potpuno pogubljena i nekompetentna je i najava prijevoznika da će 23. marta ponovo blokirati granice

Nezadovoljstvo raste

Jedna od najpoznatijih sarajevskih mahala, zasigurno je Džidžikovac. Posebna je po svom nazivu ali i stalnoj osunčanosti, zahvaljujući vizurama okrenutim ka jugu. Nalazi se u samom centru Sarajeva, nedaleko od glavne gradske džade, nekadašnje Čemaluše, a današnje ulice Maršala Tita, tamo gdje padine brda Grdonj hrle u susret ravnici Sarajevskog polja. Ova je mahala dobila ime od riječi „džidžik“, što je starinski naziv za malu pticu. Nekada je taj dio grada bio pun vrtova, drveća i ptica, pa su ljudi govorili da je to mjesto gdje se stalno čuje „džidžikanje“ ptica. Po tome je i naselje dobilo ime.&nbsp;&nbsp;

Mada, postoji i drugo tumačenje, prema kojem je ime nastalo zbog ljepote i nagizdanosti ovog područja. Vjeruje se da potječe od riječi nadžidžano, koja znači nakićeno, odnosno ukrašeno.Možda bi ostala manje primjetna i daleko manje raskošna da se u 16. stoljeću u Sarajevu nije pojavio veoma interesantan čovjek po imenu hadži Muslihudin Čekrekčija, u narodu poznatiji kao Mustafa, rodom Visočak, a životnim izborom Sarajlija. Mustafa je bio izrazito bogat i pobožan, a bavio se proizvodnjom čekrka. On je otkupio zemlju na prostoru današnjeg Velikog parka i svu je dao uvakufiti kako bi se na tom prostoru napravilo veliko gradsko mezarje. Ovaj prelijepi park, bio je osnov za kasniju izgradnju Džidžikovca. Iznad parka desno i lijevo pružali su se veliki voćnjaci koji bi imali posebnu čar u periodu proljeća kad probeharaju.<h2>Utemeljitelj naselja</h2>Čekrekčija u gornjem dijelu svoje bašte, odnosno Velikog parka, imao je i svoje sofe gdje je povremeno boravio, a svoju kuću podigao je na mjestu gdje će se kasnije otvoriti kafana Parkuša. On se smatra utemeljiteljem naselja Džidžikovac, a u Sarajevu je ostavio i još jedno historijsko zdanje, a to je nadasve lijepa Čekrekčijina džamija, koja se nalazi u starogradskoj historijskoj jezgri, u podnožju Kovača, tačnije u ulici Kračule. Za ovog učenog i pobožnog čovjeka, ali i velikog dobrotvora, pričalo se da je imao Božiji dar predviđanja, te da je bio produhovljen s brojnim kerametima (čudima). Sahranjen je u Velikom parku i vjeruje se da mu pripadaju dva visoka bijela nišana u neposrednoj blizini spomenika za ubijenu djecu Sarajeva. O tome kako je Čekrekčija bio velik i dobrotvoran čovjek svjedoče brojna dobra koja je ostavio. Plodove njegovih vakufa i danas ubiru stanovnici Sarajeva, ali i Visokog.Jedan od komšija Čekrekčije bio je Kulin hadži Bali koji je napravio prelijepu kuću na gornjoj lijevoj strani Džidžikovca, a iza nje podigao i džamiju u prvoj polovini 16. stoljeća (danas poznatu kao Čekaluša džamiju) te se tako zaokružio koncept ulice i mahale Džidžikovac.Nastavak gradnje na ovoj prelijepoj lokaciji, nastavio se u doba Austrougara, koji su sačuvali širinu i raskoš Džidžikovca. U ovoj lijepoj ulici podigoše nekoliko vila među kojima i Kotjerina vila u kojoj je danas smještena Ambasada Republike Austrije. Sagrađena je početkom 20. stoljeća i pripadala je bogatoj porodici Kotjer. Vila je građena u stilu tadašnje evropske gradske arhitekture, s kosim krovovima, ukrasnim detaljima i velikim vrtom. Osim ove vile, gradile su se za bogate građane i službenike tadašnje vlasti, s obzirom na to da se ovaj kraj smatrao elitnim dijelom grada.Zanimljivo je da je cijeli kompleks zgrada na Džidžikovcu danas zaštićen kao važan primjer arhitekture iz vremena Austrougara.U doba poslije oslobođenja Sarajeva, odnosno nakon Drugog svjetskog rata, gradnja ovog naselja se nastavila. Autori i arhitekti braća Kadić, Muhamed i Reuf, koji su se školovali u Pragu, ovo naselje ukrasiše posebnim nizom zgrada koje se adekvatno uklopiše u prostor. Bio je to prilično siromašan period za gradnju, kada se oskudijevalo s materijalima i kvalifikovanom radnom snagom, ali se ipak napravilo čudo, s obzirom na to da je ovaj dvojac začetnik uvođenja modernizma u arhitekturu. Niz objekata izgradio se 1957. godine. Interesantno je da se zgrade spuštaju niz teren s visinskom razlikom od jednog sprata, kako bi vizure bile otvorene prema jugu. Ovaj stambeni kompleks se sastoji od osam kaskadnih objekata dimenzija 25 m x 10 m, na razmaku od 10m. O kakvim objektima se radi najbolji govori činjenica da su pod zaštitom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Da bi došlo do gradnje takvih objekata, dio preminulih Sarajlija je ekshumiran i naknadno premješten.<h2>Zelene površine</h2>Sjeverni red, koji se nalazi na najvišoj koti, postavljen uz Hadži Idrizovu ulicu, i srednji red se sastoje od po tri objekta u nizu, dok se najniži južni red, sastoji od dva objekta. Redovi se nalaze na međusobnoj udaljenosti od 30m i između njih se nalazi zelenilo.Objekti u nizu su povezani otvorenim terasama širine 4,5 m i dužine 10 m, dok su krajevi nizova završeni polukružnim terasama zbog kojih su ovi objekti posebno prepoznatljivi, a ispod kojih se nalaze kružni stubovi promjera 40 cm.Jugoslavenske vlasti su ovdje izgradile i poznati Dom policije te još nekoliko objekata, čime se gradnja Džidžikovca zaokružila.Rijedak je primjer u gradovima da se očuva ambijentalni prostor u strogom centru grada, kao što je to uspjelo u Sarajevu. Ovo je pokazatelj da su nekada naši preci imali poseban osjećaj u čuvanju zelenih površina koje sve do danas krase sami centar Sarajeva. <h2>Sjećanja iz djetinjstva</h2>Srednju generaciju za Džidžikovac vežu i posebno sretna sjećanja iz djetinjstva. Naime, poznato je, da je dionica od Bjelava, preko Džidžikovca sve do Titove ulice, bila izuzetno popularna sankaška staza nekadašnje sarajevske djece. Ovom brzom i dugom stazom bi se u danima kad zaviju sarajevski snjegovi, prolamao smijeh, kikot i vika djece koja su se takmičila, pravila skakaone i grudvala.

Ova je mahala dobila ime od riječi „džidžik“, što je starinski naziv za malu pticu

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Sarajevska mahala Džidžikovac

Nikolina Vujić je umjetnica koja svakim projektom pomjera granice domaće scene. Od Broadway produkcija do prvog bh. mjuzikla, od pedagoškog rada do autorskih radionica, njen talent i energija ostavljaju trag i na pozornici i iza nje.U razgovoru za naš list Vujić otkriva šta je oblikovalo njen umjetnički put, kako izgledaju velike produkcije i zašto je mentorstvo jednako važno kao i sam nastup.<h2>Profesionalni standardi </h2>Vaša karijera obuhvata širok spektar uloga – od Broadway mjuzikala, preko sarajevskih pozorišta, do filmskih i TV projekata. Koja iskustva su Vas najviše oblikovala kao umjetnicu i zašto?- Iskreno vjerujem da je svako iskustvo bilo važno za moj profesionalni razvoj i da me oblikovalo kao umjetnicu. Rad u različitim kulturnim kontekstima, od edukacije i profesionalnog usavršavanja u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, do angažmana u sarajevskim pozorištima, direktno je utjecao na razvoj mojih vještina i umjetničkog identiteta. Studij muzičkog teatra u Walesu bio je ključan jer mi je omogućio uvid u način rada međunarodne industrije i razumijevanje profesionalnih standarda u muzičkom teatru i filmu. S druge strane, rad u sarajevskim pozorištima dao mi je raznolikost, emotivnu dubinu i fokus. Kombinacija međunarodnog iskustva i domaće scene je u meni stvorila želju da kontinuirano ulažem u svoje usavršavanje kao i autentični izraz.Među posljednjim angažmanima je i prvi bh. mjuzikl "Sarajevo, moje drago", kako biste opisali tu saradnju?- Saradnju na prvom bh. mjuziklu „Sarajevo, moje drago“ autora Zlatana Fazlića Fazle, u režiji Dine Mustafića, doživljavam kao izuzetno emotivno i važno iskustvo, koje je označilo 2025. godinu. Biti dio projekta koji slavi identitet i historiju grada kroz muziku, priču i zajedništvo nosi posebnu odgovornost, ali i privilegiju. Rad sa posvećenim domaćim umjetnicima, u atmosferi međusobnog poštovanja i kreativne slobode, podsjetio me ponovo koliko sam zaljubljena u ovaj poziv i da je sve moguće, pa i biti dio prve podjele prvog originalnog bh. mjuzikla. „Sarajevo, moje drago“ je dokaz da imamo znanje, vještine, talenat i hrabrost da stvaramo autentične projekte koji ostavljaju trag.Koji program smatrate najposebnijim i šta ste iz njega naučili? - Najposebniji angažman za mene je rad na mjuziklu „Be More Chill“, projekt koji smo započeli moj kolega Sanjin Arnautović, ja i naš dugogodišnji mentor Rajan (Ryan) T. Nelson, profesor i muzički reditelj sa Northwestern Univerziteta u Chicagu i osnivač organizacije Broadway Across Borders. Projekt smo razvijali tokom 2025. godine, a njegov značaj prepoznao je i Univerzitet u Sarajevu uz profesorice Lejlu Jusić i Armu Tanović Branković, kao i UNFPA, Buffet institut i Northwestern univerzitet. „Be More Chill“ povezuje studente tri umjetničke akademije Univerziteta u Sarajevu: Akademiju scenskih umjetnosti, Muzičku akademiju i Likovnu akademiju, te im omogućava da rade s domaćim i američkim umjetnicima. Od marta 2025. projekat je obuhvatio Konferenciju o muzičkom teatru, rad američkih mentora sa bh. autorskim timom, razvoj prvog čina mjuzikla, radionice i masterclass programe, što kulminira premijerom 13. marta 2026. u Pozorištu mladih Sarajevo. Svjesni da je mjuzikl najkompleksnija teatarska forma, odlučili smo primijeniti zapadni produkcijski model. Ovaj proces mi je omogućio da produbim razumijevanje vođenja kompleksne profesionalne produkcije i svih slojeva muzičke režije, a ujedno je potvrdio koliko su kvalitetna organizacija, zdrava timska dinamika, otvorena komunikacija, međusobno povjerenje i jasno artikulisana zajednička vizija presudni za ostvarenje velikih umjetničkih ciljeva.<h2>Pravi pomaci </h2>Kao profesorica muzike i scenskih umjetnosti, vođa radionica i vokalni pedagog, kako doživljavate ulogu obrazovanja i mentorstva u umjetničkom razvoju mladih? - Uloga mentora danas bi trebala da nadilazi prenošenje činjenica i tehnike. Ona znači stvaranje sigurnog prostora u kojem mladi ljudi imaju pravo da istražuju, sumnjaju, griješe i kroz to izgrade vlastiti identitet. Mentor je tu da prepozna potencijal, ali i da razumije osobu iza talenta, njene strahove, ambicije i unutrašnje dileme. Iz mog ugla, pravi rad počinje tek kada uspostavimo povjerenje. Vjerujem u pristup koji mladima daje priliku da kroz iskustvo upoznaju sebe, da razvijaju samosvijest i emocionalnu inteligenciju, jednako kao i tehniku. U svom radu nastojim da ih podržim da pronađu vlastiti glas i sigurnije stanu iza svojih izbora. Smatram da je autentičnost najveća vrijednost koju svaki pojedinac nosi u sebi, bez obzira na put kojim će dalje ići. Kada mlada osoba osjeti da je viđena i prihvaćena, tada se dešavaju pravi pomaci, i umjetnički i ljudski. Za mene je mentorstvo partnerski odnos. To je proces u kojem zajedno rastemo, jer svaki susret donosi novu perspektivu i podsjetnik je da učimo kroz čitav život.<h2>Razvoj vještina</h2>Šta su Vaši naredni profesionalni ciljevi? Postoje li projekti ili uloge o kojima posebno sanjate? - Trenutno sam u potpunosti posvećena finalnoj fazi režije i produkcije mjuzikla „Be More Chill“, kao i radu sa svojim učenicima koji su odlučili bolje upoznati svoj instrument, te razviti svoje pjevačke i scenske vještine. Pored angažmana u teatru, započela sam rad na jednom meni jako dragom muzičkom projektu, a pored toga uvijek maštam i o različitim filmskim projektima, koji će vjerujem doći u pravi čas.

Kombinacija međunarodnog iskustva i domaće scene je u meni stvorila želju da kontinuirano ulažem u svoje usavršavanje

Umjetnica Nikolina Vujić za "Avaz": Autentičnost je najveća vrijednost koju nosimo u sebi

Prepucavanje ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića s vlasnikom Pink televizije Željkom Mitrovićem oko izbacivanja kanala Pink Media Group iz ponude BH Telecoma otvorilo je mnogo šire pitanje od pukog medijskog sukoba. Ono, zapravo, razotkriva način na koji politička klasa u Bosni i Hercegovini već decenijama doživljava državne kompanije – kao vlastiti politički resurs.Da se ne lažemo: svima je odavno jasno da se kadrovi u državnim kompanijama postavljaju po političkoj liniji. Jasno je i da je direktor BH Telecoma Amel Kovačević njegov čovjek. Tako je bilo u vrijeme SDA, tako je bilo u kratkim epizodama vlasti SDP-a, a tako je i danas. Državna preduzeća u BiH već trideset godina služe kao politički plijen: mjesta na kojima se nagrađuju stranački kadrovi, učvršćuju političke mreže i raspodjeljuju resursi.Ali je u toj praksi barem postojalo jedno nepisano pravilo. Političari su se trudili zadržati makar privid profesionalizma – do te mjere da o poslovnim odlukama firmi govore njihove uprave, a ne partijski šefovi.No, narcisoidan kakav jeste i pritom neopterećen knjiškim znanjem, Konaković je odlučio postaviti nove standarde. Ministar vanjskih poslova već mjesecima javno komentira poslovne odluke BH Telecoma, najavljuje akvizicije i investicije, proziva konkurenciju, prijeti, nudi, kudi i hvali. Kao da je BH Telecom njegova naslijeđena babovina, a ne državna kompanija i „zlatna koka“ građana na čije odluke partijski lideri zakonski ne bi smjeli imati nikakav utjecaj.Ironija je u tome što je upravo Konaković godinama gradio politički identitet na obećanju da će takav sistem promijeniti. Njegova stranka nastala je na kritici starog modela vlasti, posebno onog vezanog za Bakira Izetbegovića i dugogodišnju dominaciju Stranka demokratske akcije. Jedno od ključnih obećanja bilo je upravo prekidanje prakse nepotizma, uhljebljivanja i stranačkog porobljavanja društva.Umjesto toga, danas gledamo samo novu – i još otvoreniju – verziju starog obrasca. Razlika je tek u tome što se ono što se ranije pokušavalo prikriti sada demonstrira gotovo bez ikakvog zazora.Problem, naravno, nije u tome hoće li Pink biti u ponudi BH Telecoma ili neće. To je poslovna odluka o kojoj bi trebali odlučivati uprava i tržište. Problem nastaje kada ministar vanjskih poslova javno demonstrira da je to njegov lični projekt, kao što je ranije demonstrirao i u prepucavanju s televizijom Hayat i njenim rukovodstvom.Drugim riječima: Telecom je moj, a svi u njemu moja produžena ruka.Na kraju, cijela priča kod Konakovića svodi se na nešto mnogo prizemnije od politike ili principa upravljanja državom – demonstraciju moći. Na potrebu da pokaže ko je gazda i ko odlučuje. Vlast za njega nije služenje, nego sredstvo za liječenje vlastitih kompleksa i dokazivanje društvu vlastite sile.Pojmovi poput demokratije, pravne države, institucionalne autonomije ili tržišne ekonomije za njega su ionako oduvijek bili nešto apstraktno i daleko. To jednostavno nije dio političke kulture iz koje dolazi. A takve stvari se, uostalom, i ne uče na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja.

Vlast za njega nije služenje, nego sredstvo za liječenje vlastitih kompleksa i dokazivanje društvu vlastite sile

Je li BH Telecom Konakovićeva babovina?

Brazilski golman Ederson, koji je prošlog ljeta iznenadio sve odlaskom iz Mančester Sitija u Fenerbahče, ponovo se našao u centru pažnje – ovog puta ne zbog spektakularnih odbrana, već zbog velikog srca.Iako u Turskoj više nije pod tolikim medijskim reflektorima kao u Engleskoj, Ederson je pokazao da njegova humanost ne poznaje granice. Video koji je osvojio srca ljudi širom svijeta nedavno se pojavio na društvenim mrežama, otkrivajući emotivnu stranu poznatog Brazilca.Sve se dogodilo prije jedne utakmice Fenerbahčea, kada su igrači kluba na teren izašli s djecom iz jedne ustanove u Istanbulu. Ederson je pokušavao privući pažnju djevojčici koja je stajala pored njegovog saigrača Milana Škriniara, ali ona nije reagovala. Tek kada joj je Škriniar objasnio da djevojčica ne čuje i ne govori, Ederson je pokazao svu svoju empatiju.Brazilac je pristupio djevojčici i počeo komunicirati s njom na znakovnom jeziku, uspijevajući da joj izmami osmijeh. Njegova pažnja, strpljenje i spremnost da se poveže s djetetom koje ne može govoriti ili slušati, osvojili su srca miliona ljudi širom svijeta.

Golman Fenerbahčea oduševio fudbalski svijet

Ederson: Izmamio osmijeh na lice djevojčici

Edin Džeko: Sretan rođendan najvećem

BiH diplomatija

Armin Kukić: Sudijska budućnost

Opasno i neodgovorno zaduživanje

Andrej Cvetanovski: Potez koji je publiku vratio u pozorište

Majstor šlihtanja i spinovanja

Ne dirajte nam Miokovića

Elvir Karalić: Nominovan za Šestoaprilsku nagradu

Utrka biometrije i izborne krađe

Nidal Čelik: Iskoristio šansu

Ines Kavalec: Iz boli stvorila pokret

Nezadovoljstvo raste

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Sarajevska mahala Džidžikovac

Umjetnica Nikolina Vujić za "Avaz": Autentičnost je najveća vrijednost koju nosimo u sebi

Je li BH Telecom Konakovićeva babovina?

Ederson: Veliko srce

Kolumne

Edin Džeko: Sretan rođendan najvećem

BiH diplomatija

Armin Kukić: Sudijska budućnost

Opasno i neodgovorno zaduživanje

Andrej Cvetanovski: Potez koji je publiku vratio u pozorište

Majstor šlihtanja i spinovanja

Ne dirajte nam Miokovića

Elvir Karalić: Nominovan za Šestoaprilsku nagradu

Utrka biometrije i izborne krađe

Nidal Čelik: Iskoristio šansu

Ines Kavalec: Iz boli stvorila pokret

Nezadovoljstvo raste

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Sarajevska mahala Džidžikovac

Umjetnica Nikolina Vujić za "Avaz": Autentičnost je najveća vrijednost koju nosimo u sebi

Je li BH Telecom Konakovićeva babovina?

Ederson: Veliko srce