Džudistkinja Larisa Cerić, najbolja bosanskohercegovačka sportistkinja u ovoj godini, učestvovat će narednog vikenda na elitnom Masters turniru u Kineskom Guangzouu.&nbsp;&nbsp; Pravo nastupa na završnom turniru sezone ima 16 najboljih džudistkinja sa svjetske jakosne rang-liste u svakoj kategoriji. Jedina bh. predstavnica u najtežoj ženskoj kategoriji, više od 78 kilograma, trenutno zauzima treće mjesto, dok je jedan dio sezone bila na vodećoj poziciji. 
Takmičenjem u Kini Larisa Cerić zaključit će još jednu izuzetno uspješnu sezonu, u kojoj ima osvojeno srebro s Evropskog i bronzu sa Svjetskog prvenstva.
Osim tih fantastičnih rezultata, Larisa se može pohvaliti zlatom sa Svjetskog juniorskog prvenstva 2009. godine, a najveće pobjede u karijeri zabilježila je nad Kineskinjom Ju Song, bivšom svjetskom šampionkom, te Francuskinjom Emili Andeol (Emilie), olimpijskom pobjednicom. 
Reprezentativka Bosne i Hercegovine imala je prošle godine zapažen rezultat u Kini, tako da i ovih dana možemo očekivati dobre vijesti iz daleke zemlje.
Larisa Cerić rođena je 26. januara 1991. godine u Travniku.

Na Mastersu u Kini takmičit će se među 16 najboljih džudistkinja svijeta

Bosanka u svjetskoj eliti

Raspilavio se po portalima nekadašnji predsjednik „Naše stranke“ Dennis Gratz. Kaže da je frustriran podrškom koju njegov nasljednik Peđa Kojović demonstrira prema lideru „Naroda i pravde“ Dini Konakoviću. Kao pronicljivi manipulator, Gratz će iskoristiti rijetku medijsku šansu da što više blata nabaci na rukovodstvo svoje dojučerašnje stranke, kolektivno ih optužujući za neprincipijelnost i izdaju ideala. A kad smo već kod domaćih izdajnika, valja podsjetiti da je Gratzov slobodni politički i moralni pad počeo upravo u federalnom parlamentu kada je svojim poslaničkim glasom presudno utjecao na usvajanje sramnog „Zakona o radu“ u režiji Fadila Novalića. Što bi rek'o Bora Čorba-Za ideale ginu budale, a Gratz, pouzdano, budala nije! 

Nakon početnog umjerenog optimizma, pregovori opozicionih stranaka o formiranju vlasti u kantonima ( bez vječito vladajuće SDA) pristojno su se odužili. Špekulira se kako najviše problema stvara Demokratska fronta. Nije čudo da je zapelo i oko kadrovskih rješenja, jer ucjenjivačka pregovaračka strategija Željka Komšića unaprijed je neke od potencijalnih i poželjnih ministara i premijera izbacila iz igre. Pritom, čelnik DF-a dosljedno ne odustaje od vlastitih rješenja i uobičajenih kaprica. Njegov nulti prioritet jeste preuzimanje kontrole nad profitabilnim zdravstvenim sistemom u Kantonu Sarajevo. Uglavnom, sarajevska šestorka najavljuje da će do kraja ove sedmice objaviti imena ministara u budućem kabinetu premijera Edina Forte. Živi bili, pa vidjeli...

Tamo gdje je SDP istinski izborni pobjednik, u Tuzlanskom kantonu dakle, također se zakuhalo oko buduće vladajuće većine. Glavni kreatori krize ponovo su „deefovci“, ali i partijska struja unutar samog SDP-a, na čelu sa gradonačelnikom Tuzle Jasminom Imamovićem. Zbog ultimatuma da ne prave partnerstvo sa PDA, u Partiji su primorani ispunjavati nemoralne fakture pouzdano tezgaroške Stranke za BiH. Zanimljivo je da se SDP-ovcima poslanički glasovi iz navodno neprihvatljive PDA nisu gadili prilikom imenovanja Elvira Karajbića za predsjedavajućeg Predstavničkog doma FBiH, niti su su principijelno pobunili zbog podrške Mirsada Kukića njihovom partijskom šefu Nerminu Nikšiću u državnom parlamentu.

U vezi sa formiranjem skupštinskih većina, jednako komplicirana situacija je u Zenici, Bihaću i Goraždu. Zato vodeći SDP-ovci moraju konačno shvatiti da je vlast nemoguće graditi na kompromisima sa ucjenjivačima. Makar takvi dolazili i iz lijevog političkog ešalona.

Vlast je nemoguće graditi na kompromisima sa ucjenjivačima

Đe zapelo na ljevici?

Bivši američki potpredsjednik Al Gor (Gore) pokazao je da je veliki čovjek i da pamti svoje prijatelje i saveznike. 

On je u susretu s ambasadorom BiH u Norveškoj Nedimom Makarevićem poželio Bosni i Hercegovini i njenim građanima sve najbolje u budućnosti, dodajući da je BiH i dalje u njegovom srcu. 

Gor je, također, rekao da su problemi BiH itekako rješivi te da ovise samo o političkoj volji. Time je pokazao da stanje u Bosni i Hercegovini razumije čak i bolje od nekih domaćih političara. 

Rođen je 31. marta 1948. godine u prijestolnici Sjedinjenih Američkih Država, Vašingtonu.

Bio je američki potpredsjednik od 1993. do 2001., u vrijeme predsjednika Bila Klintona (Bill Clinton). Također je bio demokratski kandidat za predsjednika SAD na izborima 2000. Nakon napuštanja administracije ostao je utjecajni aktivista s fokusom na klimatske promjene, a 2007. je dobio Nobelovu nagradu.

Pokazao da odlično poznaje situaciju u Bosni i Hercegovini

Prijatelj BiH

Podjele, podjele, podjele! 
Tako bi se, u najkraćem, moglo opisati propadanje bosanskohercegovačkog društva u protekle tri decenije. Ni poslije dvadeset i kusur mirnodopskih godina nismo se, eto, dozvali pameti. Dijelimo se po vjeri i nacionalnoj pripadnosti, razdvajaju nas korumpirane političke elite, svađamo se zbog teritorija i zajedničke nesretne prošlosti, proizvodimo neprijatelje i priželjkujemo sukobe, radujemo se tuđoj muci jednako k'o vlastitim uspjesima. 
Valjda u ime novih podjela, nesposobni je menadžment entitetskog distributera plina, takozvanog „BH-Gasa“, odbio ustupiti svoje cijenjene žute cijevi konkurentskoj firmi koja trguje istim energentom. Neka mi ne zamjere plinski setovi i kuglasti ventili, međutim opravdano se sumnja kako je izvjesni „Gas-Res“ iz Banjaluke odlučan da u zoni odgovornosti Stranke demokratske akcije kubike gasa prodaje po nižim cijenama od uobičajenih - inače, ubjedljivo najnepovoljnijih na Balkanu! Kao i obično u aferama sa nacionalnim predznakom, na sceni je previše logičnih dilema, a premalo razumnih odgovora.
Gdje je tu, moliću lijepo, zdrava finansijska računica o ekstra profitu nepotističko-državne firme? Zašto otimati od direktorskih i stranačkih usta, ukidati višedecenijski monopol u formiranju cijena, samo da bi se ovdašnjoj sirotinji omogućilo jeftinije grijanje? Na koncu, ko to usred zime Bošnjacima podvaljuje srpski gas, umjesto skupljeg plina iz „BH-Gasa“? 
Šutnja je, kažu, zlato! Šutimo kada povećaju akcizu. Šutimo kada poskupljuju struju. Šutimo kada plaćamo poreze na lijekove i osnovne životne namirnice. Šutimo kada lažu o 100 hiljada radnih mjesta. Šutimo kada umanjuju penzije. Šutimo kada nas smatraju robljem. Šutimo kada nam prijete. Šutimo kada usred glavnog grada izrešetaju dva policajca. Šutimo kada vladajući moćnici nekažnjeno ubijaju i maltretiraju nevine ljude. 
Šutimo i kada ruski plin dijele na srpski i bošnjački. Svaka nama čast na strpljenju!

Gdje je tu, moliću lijepo, zdrava finansijska računica o ekstra profitu

Neće srpski plin u „BH-Gas“!

Nadija Murad dobila je ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir zbog uporne borbe protiv korištenja seksualnog nasilja kao oružja u ratu. Nagradu dijeli sa dr. Denisom Mukvegom (Mukwege) iz Konga.&nbsp;&nbsp; Murad, pripadnica jezidske manjine iz Iraka, na vlastitoj je koži osjetila sve strahote seksualnog nasilja kada su je 2014. godine zarobili pripadnici ISIL-a. Jedna je od 3.000 žena i djevojčica koje su teroristi silovali i na druge načine zlostavljali, ali je, za razliku od mnogih, uspjela pobjeći nakon tri mjeseca zatočeništva. 
Hrabra djevojka nije se povukla u izolaciju, već je počela javno govoriti o strahotama koje proživljavaju žene na teritorijama koje su okupirali džihadisti. Od 2015. živi u Njemačkoj. Već naredne godine pokrenula je udruženje „Nadijina inicijativa“, koje se zalaže za žrtve genocida i seksualnog nasilja. Imenovana je i za ambasadoricu dobre volje za dostojanstvo žrtava trgovine ljudima pri UN-u. 
Prošle godine svoju životnu priču objavila je u memoarima „Posljednja djevojka“, što ju je na kraju i dovelo do Nobelove nagrade za mir.&nbsp;

Javno progovorila o strahotama koje proživljavaju žene koje zarobe džihadisti

Hrabra nobelovka

Čast rijetkim izuzecima iz ovdašnjeg intelektualnog miljea, međutim, odlučno odbijam pripadati klubu obožavatelja takozvane „sarajevske akademske elite“, koja se u pravilnim vremenskim razmacima ukazuje na grantovskim okruglim stolovima uprizorenim radi rasvjetljavanja složene bh. situacije. 
Neinspirativno je i dosadno predvidljivo dotično društvance dežurnih sveznalica, iza čijih suhoparnih analiza konkretna korist redovno izostaje. Poznato je, naime, da javno kompromiserstvo i verbalni kukavičluk namazanom ugledniku predstavljaju sigurnu zaštitu od nepoželjne negativne kampanje. 
Sklapati primirja iz interesa s vladajućim politikama na domaćem terenu, a kritiku isključivo usmjeravati ka Zagrebu i Beogradu, prema Banjaluci i Mostaru, gdje navodno stanuju svi naslagani problemi dejtonske poludržave, omiljena je matrica ponašanja „rado viđenih gostiju“ lokalnih redakcija i studijsko-režijskih prostora stacioniranih u bivšoj metropoli. 
Ipak, ovih se dana na poznatog pripadnika tzv. „akademskog kružoka“ sručila lavina kritika zbog benignog stava o izboru Željka Komšića u Predsjedništvo BiH.
„Bošnjaci znaju i trebaju znati da nije pošteno da oni Hrvatima biraju člana Predsjedništva, drugim riječima njihovog predstavnika. Ovaj potez je besmislen i nekulturan“, poručio je dekan fakulteta društvenog usmjerenja iz glavnog grada. 
Nije puno Miljacke proteklo ispod Latinske ćuprije, a na profesorska se leđa natovario i kunto i panto sa optužbama za veleizdaju, intelektualno posrtanje i prikriveni ustašluk. Napadi su uglavnom dolazili sa proklamirano lijevog političkog spektra gdje se Komšićeva oktobarska pobjeda direktno proporcionalno naslađuje izbornom porazu Dragana Čovića. Da se razumijemo, šef DF-a realni je ublehaš u nerealnom vremenu. Govorimo o političaru bez vizije i odgovornosti, osobi lišenoj adekvatnog obrazovanja, diplomatskih manira i, na koncu, osvetoljubivom egoisti. Koji je vlastitu populističku nezamjenjivost dotjerao skoro do savršenstva! 
Ukoliko, dakle, ne želite skončati kao, nebudiprimijenjeno, lobista zločinačke Herceg-Bosne ili Čovićev okorjeli plaćenik, Komšića iz susjedstva ima da podržavate u svakoj mogućoj situaciji. Čak i onda kad se ne slažete s njegovom politikom! Živio nam zato predsjednik Susjedić - kralj lavova, treći dio!

Na profesorska se leđa natovario i kunto i panto sa optužbama za veleizdaju

SUSJEDIĆ Kralj lavova!

Bosanskohercegovački košarkaš Džanan Musa još je jednom svoju igru digao za nivo više. On je u utakmici G-lige za Long Ajland netse na gostovanju kod Lejklenda odigrao najbolju utakmicu od dolaska u SAD.&nbsp;Njegov tim pobijedio je 125:111, a Musa je na svom kontu imao 27 poena i po šest skokova i asistencija. U šutu za tri poena bio je više nego dobar, pa je od devet pokušaja bio uspješan šest puta. Bez sumnje se nametnuo kao prvo ime i glavna poluga tima.
Musa je za Long Ajland netse odigrao 14 utakmica i trenutno je na prosjeku od 21 poena, što je najbolja preporuka za veću minutažu u Bruklin netsima. U prilog tome da Netsi slično razmišljaju govori činjenica da Musa ima urednu registraciju za oba kluba, kako bi u svakom trenutku mogao nastupiti u NBA i u G-ligi.
Džanan Musa rođen je 8. maja 1999. godine u Bihaću. Razvijao se u sarajevskoj Školi košarke „Koš“, a kasnije je igrao za zagrebačku Cedevitu, iz koje se proteklog ljeta uputio na NBA draft. Bruklin netsi izabrali su ga kao 29. pik prve runde, a već je ubilježio minute i NBA ligi. Musa je bio najbolji igrač U16 Evropskog prvenstva 2015. godine.&nbsp;

Na gostovanju kod Lejklenda odigrao najbolju utakmicu od dolaska u SAD

Bišćanin blista u Americi

Koaliciono bratstvo i političko jedinstvo Stranke demokratske akcije, Hrvatske demokratske zajednice i Saveza nezavisnih socijaldemokrata trajno je i konačno! U fotelje čelnika državnog parlamenta zasjeli su Borjana Krišto, Denis Zvizdić i Nebojša Radmanović. Kao i obično kod nacionalista, radi se o friškim i perspektivnim kadrovima. Koji se ukupno već šezdesetak godina naizmjenično rotiraju na različitim budžetskim funkcijama.
Uživo pred televizijskim kamerama, u svojevrsnom institucionalnom rijalitiju, ekskluzivni trudbenik vječito vladajuće stranke neumitno stari, fizički se mijenja, propada k'o kauč...
Osim toga, Zvizdić je milošću Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića i Milorada Dodika postao jedini evropski zvaničnik koji će kratkoročno obavljati odgovorne dužnosti šefa izvršne i čelnika zakonodavne vlasti. Rijetki su, naime, dunjalučki političari kojim je to pošlo za nogom, međutim ne zaboravimo kako ovdje imamo posla sa raritetnim primjerkom multipraktik birokrate što je u stanju jednako uspješno fercerati i na struju i na baterije. Što bi SDA-ovci rekli - Zvizdić je sposoban, ali nepošten!
I dok se vječiti partneri lešinarski rastaljuju oko budućih pozicija u državnoj vlasti, a Dodik od Republike Srpske pravi „srpsku autonomnu oblast (SAO)“ u privremenom konfederalnom savezu sa nepriznatom Federacijom BiH, bivši visoki predstavnici dramatičnim pismom pokušavaju upozoriti zvanični Brisel na okolnosti pogubnog uticaja susjedne Republike Hrvatske u bosanskohercegovačkim (ne)prilikama.
Režim najmlađe članice Evropske unije, poručuju trojica veličanstvenih, direktno zagovara „nova rješenja u BiH“ koja podrazumijevaju konačnu amputaciju trećine državnog teritorija i stvaranje segregacijskog trećeg entiteta sa Hrvatima u privilegiranom statusu. „Hrvatska podmuklo radi na podjeli BiH, a bošnjački političari uporno zabijaju glavu u pijesak te ništa ne poduzimaju da dezintegraciju zaustave i spriječe“, poentirao je dodatno jedan od bivših čelnika OHR-a.
I nije prvi put da SDA prodaje državu za večeru! Glava duboko zabijenih u pijesak i visoko uzdignutih zadnjica. Kamo puste sreće da je drugačije, ali podjela je ideja koju bošnjački nacionalisti suštinski nikada nisu odbacili. Ni naglas podržali!

Podjela je ideja koju bošnjački nacionalisti suštinski nikada nisu odbacili

Mrka kapa!

Ugledni sarajevski advokat Ahmed Žilić ovogodišnji je dobitnik međunarodne nagrade za životno djelo Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO). Nagrada mu je uručena u Zagrebu, a dodjeljuje se pojedincima „koji su u svojim sredinama, van granica Hrvatske, dali značajan doprinos razvoju i praksi ideje ljudskih prava“.
Nije nikakvo iznenađenje da je advokat Žilić dobitnik prestižnog priznanja, s obzirom na njegov dugogodišnji angažman na polju zaštite ljudskih prava posebno u postdejtonskoj BiH kada su ta prava masovno kršena na štetu pojedinaca i grupa. Kao advokat zastupao je radnike mnogih uništenih privrednih subjekata, organizacija itd.
Još 1996. godine izdao je knjigu „BiH, kodeks ljudskih prava“ u kojoj su po prvi put objavljeni integralni tekstovi Ustava FBiH i Dejtonskog ustava BiH. 
Inače, preksinoćnjja svečanost dodjele nagrada upriličena je u povodu 70. godišnjice usvajanja Opće deklaracije o ljudskim pravima, a održana pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.

Nije nikakvo iznenađenje da je advokat Žilić dobitnik prestižnog priznanja

Žilić: Prepoznat dugogodišnji angažman

Advokat ljudskih prava

Podno Trebevića stisnuo se veliki grad. Srce mu je čaršija. Nevelike ulice se gusto prepliću i vode do Velikog parka usred grada. Mjesta gdje su nekad djeca prkosila hladnoći i snijegu sanjkajući se do iznemoglosti. A onda snježnom stazom pored groblja Sv. Josip kroz aleju kestena do Zetre na klizanje.A tamo su uz zvuke muzike uživali u zimskoj radosti družeći se sa vršnjacima koji bi znali doći i iz manjih mjesta pored Sarajeva da se raduju ledenoj čaroliji. Danas tim putem nema više starih kestena, a još jedno groblje se prostrlo dolje lijevo ispod staze. Veliko. Bijeli se i doziva sjećanje. Među prvima tu je sahranjen tek stasali mladić Samir s Breke, naselja poviše groblja, u ranu jesen 1992. godine.Onda se bijela boja počela razlijegati nekad pustom livadom, okupljajući Sarajlije koje nisu uspjele izbjeći pogledu snajperiste ili komadu vrelog čelika granate. Sarajevo je uvijek imalo neku svoju dušu. U njega su voljeli svraćati i oni koji ga vole i oni kojima nije drago. Ljudi u tom gradu spremni su da pomognu, ali i da galame jedni na druge kao malo gdje. Pored Velikog parka bilo je okupljalište starih Sarajlija, onih što su imali nešto svoje. Parkuša. Kao mali nisi smio tamo ni pogledati, a kamoli prići. Negdje dalje, okupljalište muzičara. Kažu ponajboljih u tadašnjoj Jugoslaviji. Estrada se zvalo.Samo izdaleka bi mogli pogledati nekog od onih čije ploče su bile brižljivo čuvane u polici pored gramofona. Danas nema ni stare Parkuše, ni Estrade. Nema ni gramofona. Čuveni roker Zeko prodaje ploče po tržnim centrima. Kaže da je to danas kao neko staro vozilo. Zlata vrijedno. Nema ni starog kestendžije što je kod Prve sarajevske gimnazije prodavao vruće kestene i uvijek pokoji viška u fišek stavljao. Nema ni pereca, najboljih, ne samo u gradu. Na mlijeku pravljenih. A tamo kod Katedrale nema više Ekspres restorana u koji bi se na odmoru trčalo da se stigne kupiti ”umočak” u pola somuna.A umočak je bio saft od kobasica koje su se pekle u grilu. Pa što iskapa pokupi se u somun, doda senf i mladost bi to jela kao najveću poslasticu. Danas se malo ko sjeća i umočka i kestendžije i pereca. Nova vremena, novi ljudi. Danas su bogomolje pune ljudi, ali sa istim žarom, mnogi od njih, dozivaju neka prošla vremena i petokraku. Neke uspomene iz prošlosti. Uz zvuke sevdalinke, začuje se i neka pjesma koja slavi antifašiste nekog dalekog vremena. Stariji pričaju o svojim odmorima na moru u bh. odmaralištima na Jadranu.O zimnicama koje su decembrom dobivali na poslu, ali i dječijim ljetovanjima u Zelenici, malom mjestu u kojem su mahom sarajevski đaci ljetovali i igrali se. Sjećaju se oni i tačkica na koje se kafa kupovala, ulje i deterdženti, ali se sjećaju i ponosa kad se cijeli svijet slio u Sarajevo na zimsku olimpijadu. Sarajevo je tad bilo glavni grad svijeta. Zime su bile čiste, snijeg bijel i pucao je pod nogama.Danas taj grad nije više glavni grad svijeta, ali je neki dan bio prvi grad u svijetu po zagađenosti zraka. Fabrika nema da ga zagade. Nikad ih baš i nije bilo u okolini grada. Danas ima automobila skoro koliko i stanovnika, a grad i dalje u kotlini podno Trebevića. Ulice nimalo veće, grad nimalo širi. Muči se i grad, a muče se i Sarajlije.Neko reče da treba uvesti čuveni „par-nepar“. Nekad u doba Olimpijade zbog nestašice benzina automobili su se vozili naizmjenično. Jedan dan s registracijskim oznakama parnih brojeva, pa onda neparnih. Danas bi tako, kažu, trebalo biti zbog zagađenosti zraka. A zrak težak, prljav, otrovan, visi nad gradom i prijeti njegovim građanima. Ionako im je previše briga, samo im je još i ta falila!Ali Sarajevo nije običan grad. Past će snijeg, kao nekad u prvo jutro Olimpijade i razići će se smog, a Sarajlije će i dalje biti jedni uz druge, jedni protiv drugih, jedni koji ne mogu bez drugih i jedni koji mogu, ali iz inata neće.

Nekad u doba Olimpijade zbog nestašice benzina automobili su se vozili naizmjenično

„Jer ovo je grad u kome možda i nisam bio najsrećniji, ali u kome i kiša kad pada nije prosto kiša“

Stari kestendžija, snijeg i pereci

Stjepan Kljuić, ratni član Predsjedništva Republike BiH, prvi predsjednik HDZ-a BiH, u sklopu Festivala „Dani Jurislava Korenića“, promovirao je knjigu „Izdaja Bosne“.&nbsp; Iskren i otvoren, kakav je oduvijek bio, Kljuić je i u toj knjizi svjedočio o mnogim događajima u BiH, posebno o izdajama koje su njega i kao čovjeka i kao Hrvata iznimno boljele, a među kojima je i dogovor prvog predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem o podjeli BiH koji je svojevremeno održan u Karađorđevu. 
Od Kljuića se i nije moglo očekivati ništa drugo nego iskreno promišljanje o onome čemu je bio svjedok od devedesetih godina prošlog stoljeća pa sve do danas, ustvari o periodu najdramatičnije historije novije BiH. 
Intelektualac i gospodin, bosanski patriota iznad svega, koji svoju istinu, makar se mnogima i ne dopadala, nikad nije bio spreman prodati ni za novac ni za vlast, kako tvrde oni koji ga bolje poznaju. 
Tako je svojom najnovijom knjigom ostao dosljedan sebi i svojim stavovima, posebno u odnosu na „hrvatsko pitanje“. I Zagreb i Sarajevo imat će šta da pročitaju. Takav je, jednostavno, Stjepan Kljuić.

Bosanski patriota istinu nikad nije bio spreman prodati ni za novac ni za vlast

Kljuić: I Zagreb i Sarajevo imat će šta da pročitaju

Iskren, kakav je oduvijek bio

Još jedna u nizu saobraćajnih nesreća u kojoj lokalni drumski razbojnici i pijanice na pravdi Boga ubijaju nevine ljude dogodila se preksinoć u Novom Travniku. Pod točkovima auta pijanog Nermina Rustempašića usmrćene su devetogodišnja Alma i njena 31-godišnja majka Azra Hajrić, dok su teško povrijeđeni Azrin četverogodišnji sin i još dvojica dječaka. 
U ovom trenutku ne postoje riječi utjehe za porodice stradalih, kao ni riječi osude za njihovog ubicu kojeg sugrađani poznaju kao pijanicu i narkomana, koji je nerijetko vozilom divljao gradom u kome živi. 
Rustempašić je samo jedan u nizu onih vozača koji su posljednjih godina, neki pod utjecajem alkohola i droga, drugi pod utjecajem vlastite obijesti i sile, usmrtili desetine građana ove zemlje. 
I dok žrtve njihovog drumskog razbojništva truhnu u zemlji, znatan broj ovih ubica se mjesecima povlači po sudovima, redovno glumeći neuračunljivost, gubitak pamćenja itd., a sve da bi se izvukli od odgovornosti za ono što su učinili i nastavili život kao da se ništa nije dogodilo. Može im se, jer, nažalost, zakon im to dozvoljava. 
Džaba je, naime, pripadnicima policije privoditi pijane, drogirane, silne i obijesne, oduzimati im dozvole i evidentirati nekakve „negativne poene“, pritvarati ih, ako se većina njih, samo što se otrijezne u pritvoru, ponovo dokopaju volana i nastave po starom. 
Jedni, nerijetko zahvaljujući intervencijama svojih političkih zaštitnika (o tome svjedoči primjer jednog privatnika u Sarajevu), drugi, pak, zahvaljujući rupama u zakonima do kojih su doveli neznanje i nekompetentnost onih koji su takve zakone donosili. 
Zbog toga neka se niko ne začudi ako jednog dana zbog slučajeva poput ovoga u Novom Travniku i sličnih, umjesto države, narod uzme zakon u svoje ruke. Dogorjelo je!

Neka se niko ne začudi ako jednog dana zbog slučajeva poput ovoga u Novom Travniku i sličnih narod uzme pravdu u svoje ruke

Žrtve narkomana, pijanica i silnika

U američkoj igranoj seriji “Fresh Off The Boat”, mali desetogodišnji Kinez imena Eddie, upoznaje drugog malog desetogodišnjeg Kineza imena Philip. Eddie se obraduje, radosti niđe kraja nema, konačno ima drugara s kojim može da se poistovjeti u školi punoj bjelačkog osoblja i anglosaksonske djece.I pita naš Eddie svoga zemljaka, novog ahbaba, odakle je tačno njegova porodica. “Iz Jerusalema”, odgovara mali Kinez imena Philip. Natprosječno obrazovan za svoj uzrast, Kinez imena Eddie se začudi: “Ali Jerusalem nije u Kini?”. “Nije,” odgovara mali Kinez imena Philip. “Ja sam siroče, moji su posvojitelji došli u Kinu i usvojili me dok sam bio beba. Živjeli smo u Jerusalemu, a sada smo se doselili u Ameriku.”Strah nije osjećanje koje je dobro za razvoj djetetaPrateći daljnji razvoj radnje u epizodi, saznajemo da je mali Kinez imena Philip posvećeni, ortodoksni Jevrej, dok večera nosi heklanu jarmulku na glavi, poštuje Šabat, Pesah i Hanuku, redovno posjećuje sinagogu, ne jede svinjetinu, te, bezbeli, pretpostavljamo, ima i osunećenu svoju malu kinesku čunu. Kako je mali Kinez, imena Philip, umjesto kao taoista, ili bar budista, završio kao ortodoksni Jevrej? Na ovo pitanje odgovoriti se može na samo jedan, površan, ali ispravan način: “Čudni su puti Božiji.”Svaki biološki roditelj ima pravo da odgaja svoje dijete u duhu religije koju on smatra svojom i ispravnom. Je l' to tako? Jeste. Svaki roditelj koji je usvojio dijete ima isto to pravo. Je l' to tako? Jeste. Naravno, govorim o potpunom usvojenju, kada posvojitelj zakonski može promijeniti ime i prezime djeteta, a koje se može obaviti do djetetove, čini mi se, šeste godine, ako griješim, neka me slobodno forumaši ispravljaju.Dakle, posvojitelji malog Kineza Philipa imaju pravo odgojiti svoje kinesko dijete u duhu religije kojoj sami pripadaju. I eto ga, tako mali Kinez imena Philip, a da ga to niko nije pitao, posta ortodoksni Jevrej.Ko u prethodnim pasusima ne osjeća elemente zlostavljanja djeteta, neće se do kraja ovoga teksta lako složiti sa mnom.Dobro, mali Kinez iz ove priče je usvojen od roditelja druge rase pa možda zato sva ova priča ima prizvuke zlostavljanja. Ali, biološki roditelji moraju imati, i imaju, pravo odgajati svoje dijete u religijskom duhu! To nije zlostavljanje. Hm, ili ipak možda jeste?Rasprava s kafanskim poznanikomPrema Richardu Dawkinsu, profesoru na Oxfordu, riječ je o svojevrsnom zlostavljanju djece od roditelja, a da sami roditelji toga nisu ni svjesni. Profa s Oxforda kaže: "Ono što djecu trebamo učiti jeste da religija postoji i da neki ljudi u to vjeruju, ali da neki i ne vjeruju. No, nikada ne smijete učiti dijete da je katolik ili musliman, jer je to ono što ste vi. To je zlostavljanje djece”.“Vauuu! Pa je li normalan taj tvoj Englez?”, kaže moj kafanski poznanik kada, po nesreći, započeh ovu temu uz već peti gemišt. “Ja sam musliman”, nastavlja on, “i eto, ko biva, zlostavljam svoje dijete jer ga učim da bude musliman? Dobro, učiti dijete da je katolik, ili nedobog pravoslavac, to jeste zlostavljanje, ali da je musliman… Ma daj, ti Englezi, a naročito profesori s Oxforda, stvarno znaju previše njatike.” Istrese se, taj moj kafanski poznanik, na mene, Engleze i Oxford i rezignirano šuknu gemišt na eks.Profesor Dawkins, međutim, dalje piše: "Djeca trebaju znati šta je religija i dobro je za njih da znaju. Uostalom, neće moći cijeniti književnost ako ne znaju ništa o religiji. No, ne smijemo ih učiti da je to jedini ispravan put".U knjizi "Zabluda o Bogu", on ide dalje i tvrdi da vjerovanje u nadnaravnog stvoritelja je iracionalno i opasno za društvo. "Seksualno zlostavljanje je užasno, no još su gora psihička oštećenja koja djeca dobiju kada ih se odgoji kao katolike.”Strah nije dobar za razvoj djetetaInteresantno razmišlja engleski profa. Nije mi teško složiti se sa njim. Ako religije uglavnom počivaju, a počivaju, na konceptu strahopoštovanja, onda se teško ne složiti sa njime. Strah nije osjećanje koje je dobro za razvoj djeteta. Gorit ćeš u paklu, ili u džehenemu, ako ne budeš radio ispravno i ne budeš dobar, je osnovni motiv i oblik prisile kojim roditelj primorava dijete da prati njegov put i put svojih predaka.Zlostavljana djeca, po pravilu, i sama izrastu u zlostavljače. Vrlo je vjerovatno da dijete koje je, protiv svoje volje, odmah po rođenju, usmjereno određenoj religiji, će i svoje dijete usmjeriti ka istoj. Iracionalni strah od džehenemskih vatri se tako pretvara u never ending story.Jennifer, djevojka iz Amerike, tužila Katoličku crkvu za seksualno zlostavljanje. Novinarima je rekla da to što ju je sveštenik seksualno zlostavljao jeste grozno, ali joj u životu teže pada što su je na vjeronauci naučili da će svi protestanti gorjeti u paklu. Bilo je to u vrijeme kada je njena prijateljica, sedmogodišnja djevojčica, protestantkinja, umrla od raka. Slika male prijateljice kako gori u paklu je progoni čitav život. Sumnjam da i jedan dječiji psiholog može reći kako treniranje religioznosti kod ove djevojke nije imalo precizne elemente zlostavljanja djeteta.I šta ćemo sada s malim Kinezom imena Philip? Ništa. Treba biti pošten i priznati, nije to tako ni loše što mu se desilo da završi kao američki Jevrej. Mogao je, nedobog, završiti kao pravoslavac Srbin, katolik Hrvat ili musliman Bošnjak. To bi bila ozbiljna tragedija. Plakao bih nad njegovom tužnom kosookom sudbinom.

Kako je mali Kinez, imena Philip, umjesto kao taoista, ili bar budista, završio kao ortodoksni Jevrej

Vjeronaučno zlostavljanje

Sada, kada su se stvari s Rusijom preko Ukrajine uozbiljile do mjere u kojoj je Zapad svjestan da ni rat nije nemoguć, bez obzira što ga niko pametan ne želi, u Vašingtonu se već osjeća prešutni konsenzus da u odnosima s Moskvom više nema mjesta za grešku.No, to je dobra vijest za zapadni Balkan i BiH posebno. Naravno, to važi za one koji vjeruju u demokratski ishod Hladnog rata, formalno okončanog prije skoro 30 godina, rušenjem Berlinskog zida (1989). Važno je reći - bez ijednog ispaljenog metka.&nbsp;Amerika i Evropa ostaju skupa&nbsp;Ne treba zaboraviti ni da je današnja najmoćnija žena Evrope, kancelarka Angela Merkel rođena u Istočnoj Njemačkoj i da je, zahvaljujući Americi, danas na čelu ujedinjene i najmoćnije evropske velesile. Zato je i došla na sahranu Džordža Buša (George H. W. Bush) starijeg, koji je pomogao to ujedinjenje dvije Njemačke.Stvari su se od tada donekle promijenile. Amerika i Evropa pokazuju umor od atlantizma, na djelu je finansijska rekonfiguracija i opravka NATO-a, ali je filozofija još ista. Nasreću, još se želi mirno akomodirati duga ruska tranzicija, te Kina učiniti partnerom umjesto neprijateljem. Ako bude drugačije, može po zlu krenuti.&nbsp;&nbsp;Neko to shvata ozbiljno, a neko još misli da su vojne parade stvarna mjera sile. Pogrešno sasvim, jer natprevar, da ne kažem rat, vodi se i tzv. mehkom silom (soft power). Još.A Rusi još nikad nisu “osvojili” nekog samo rokenrolom ili dobrim filmovima. Literatura (ruska), kapu dolje, je nešto drugo. Ali, ko još čita knjige, iako u njima sve piše, recimo kad Tolstoj i Dostojevski kritiziraju mentalitet svojih zemljaka.Došli smo do kritične tačke, do sada najozbiljniji, skoriji poziv Moskvi da ukroti svoje oružje upućen je ove sedmice iz NATO stožera u Briselu, prvi put u formi izravne prijetnje! Vašington ima kontramjere ukoliko Rusija ne ispoštuje odredbe Ugovora o nuklearnom oružju srednjeg dometa iz 1987. godine.Američki državni tajnik Majk Pompeo (Mike) dao je Rusima 60 dana da stanu s raketama SSC-8 ili, kako ih vojni stručnjaci nazivaju, “Novator 9M729”, jer njihov domet je prijetnja američkim saveznicima u Evropi. Sve do Balkana i Jadranskog mora.&nbsp;Bosna po makedonskom scenariju&nbsp;Oni koji dobro čitaju vide da se Moskvi između redova prigovara i zbog paketa ratne opreme - u avionima i tenkovima upućenih Srbiji dok Evropa očajno pokušava da spasi dijalog između Prištine i Beograda.Očito, blagim je upozorenjima došao kraj jer Evropljani - Federika Mogerini (Federica Mogherini), niti Johanes Han (Johannes Hahn) ne mogu završiti kosovsku priču bez Amerikanaca. Otuda će se, strogo po NATO standardima, već naredne sedmice zvanično formirati Armija Republike Kosovo. Rusi će to “prešutjeti” uz mnogo medijske buke, jer stvarni ruski interesi su u istočnoj Ukrajini i Crnom moru. Sve će žustro prokomentirati ruski surogati. Imaju oni svog igrača za taj politički teatar i na Balkanu.Ipak, Milorad Dodik nije nikakav “ruski čovjek”, unatoč tome što se ponaša kao da je glavni opunomoćenik nekakve balkanske gubernije. Bio bi on i ostao rado uz Ameriku, ali se ne uklapa u ovdašnji koncept vladavine prava, po kojem se i američkom predsjedniku sudi za korupciju, nepotizam ili ometanje pravosuđa ako treba.Pošto Moskva ne mari za to, jasno je da Dodik već dugo radi za svoj budući azil, kad ga zadesi sudbina Nikole Gruevskog, osuđenog makedonskog premijera, koji je, umjesto u zatvor, u posljednji čas, preko Srbije, pobjegao u Mađarsku.Zato je važno što je NATO baš u ovom času aktivirao Akcioni plan za prijem Bosne i Hercegovine. Uz dodatno poštivanje slova zakona u Federaciji BiH, za razliku od Srbije i RS, gdje još boravi “najviše ratnih zločinaca po kvadratnom kilometru”, kako tvrde neki beogradski novinari, tako se dodatno sužava Dodikov secesionistički manevarski prostor i slabi otpor bosanskim aspiracijama da BiH postane članica NATO-a.&nbsp;Lažni heroji i propuštene šanse&nbsp;Dodik sve gore glumi “heroja”, pa pred američkom ambasadorkom Morin Kormak (Mauren Kormack) i jednim od šefova u Stejt departmentu Metjuom Palmerom (Matthew) u Sarajevu pompezno napušta konferenciju na kojoj nema zastave manjeg bh. entiteta, već mu iza leđa, kako i treba, stoji zajednička zastava BiH. To je jeftino političko dodvoravanje onima što se ne stide zastave pod koju ne mogu stati svi zločini počinjeni u ime takve Republike Srpske. A ne može se do kraja udovoljiti ni spomenutoj – remetilačkoj ruskoj politici, čiju “lojalnost” Dodik sve nervoznije plaća političkim kešom; tog srebra je također sve manje u njegovim džepovima.Zato su Amerikanci i tako “velikodušni” pa ga naprosto “zezaju”, da zna šta mu je činiti ako hoće da ga u Vašingtonu skinu s crne liste.Prema svemu sudeći, ipak će Dodik prije u Budimpeštu kod Viktora Orbana (Victor) nego u Vašington kod Donalda Trampa (Trump), u koga se zaklinjao. Uskoro će ga i novi američki (Trampov) ambasador u Sarajevu Erik Nelson (Eric) uvjeriti u to.Njegov izbor u Predsjedništvo BiH ovaj put je istinski početak kraja političke karijere čovjeka koji je potrošio sve adute, od reformskih snaga Ante Markovića do američkih namjera Medlin Olbrajt (Madeleine Albright). A vremena, kako sam reče, zaista više nisu ista.

Zato su Amerikanci i tako “velikodušni”, pa Dodika naprosto “zezaju”, da zna šta mu je činiti ako hoće da ga u Vašingtonu skinu sa crne liste

Stvarne prijetnje i politički teatar

Još jednom velikom greškom bošnjačke politike se mora smatrati njeno odbijanje da se napravi poseban sporazum između muslimana i Srba o očuvanju BiH. Naime, provodeći svoju politiku agresije, ulazeći u rat protiv Hrvatske, Milošević je sebe doveo u vrlo tešku poziciju u međunarodnom svijetu.Njegova akacija je osuđena od svih država u svijetu osim Rusije, naravno, i nekoliko pravoslavnih država koje su ga podržavale. Preuzete su prema tadašnjoj Saveznoj državi Jugoslaviji sankcije vrlo ozbiljne, koje su neprestano povećavane ukoliko je intenzitet rata u Hrvatskoj jačao.Zašto se pristalo na pregovore s agresorimaZbog toga je Miloševiću bio potreban neki dokaz da on nije onaj koji stvara rat, da nije ratoboran, da nije nosilac agresije, nego da je na to bio primoran zbog hrvatske politike. Kao ključni dokaz za to bila bi mu, ustvari, činjenica da se uspio sporazumjeti s muslimanima, stvoriti normalnu situaciju, odnosno omogućiti da muslimani opstanu u BiH. Odnosno u Saveznoj državi Jugoslaviji, koju je on namjeravao stvarati.Imajući tu činjenicu u vidu, da on veoma želi dokaz svoje demokratičnosti, ja sam lično smatrao da je potrebno taj moment iskoristiti i napraviti s njim sporazum, odnosno sa našim Srbima jer je bilo poznato da o svim pitanjima nacionalnih interesa isključivo posljednju riječ daje Milošević, kojima bismo mi dobili mnogo značajnije i s druge strane međunarodno pravno važeće argumente i dokaze za poštovanje naše nezavisnosti, odnosno našeg teritorijalnog integriteta i opstanka Bosne i Hercegovine kao države.

Zbog toga sam, zajedno s Adilom Zulfikarpašićem, u jednom dugom razgovoru s Alijom Izetbegovićem analizirao situaciju i Alija se složio da bi bilo veoma dobro da postignemo takav sporazum. Mi smo zatražili od Alije da on pregovara. On je rekao da njemu neće vjerovati pošto je on došao u sukob s njima povodom izjave Karadžića u Skupštini BiH, te je zatražio da ja i Adil razgovaramo sa Srbima, odnosno sa srpskom delegacijom, a da će nas opunomoćiti za pregovore time što će dati javno izjavu da podržava pregovore i naše učešće u tim pregovorima.Pregovori su otvoreni. Tekli su prilično teško, ali su na kraju, moram reći, polučili veoma dobre rezultate. Sastojali su se u tome da su Srbi pristali da se u jednom sporazumu, koji će biti verificiran u međunarodnim institucijama, garantira nezavisnost i pravo na nezavisnost Bosne i Hercegovine, s time što Bosna i Hercegovina pristaje da ostaje u zajedničkoj državi.Drugo, da Savezna Republika Jugoslavija prihvata sljedeće uvjete: da BiH bude jedinstvena vojna teritorija, u kojoj će vojsku služiti isključivo vojnici koji žive u BiH, a da će komandant te vojne strukture biti uvijek general bošnjačke nacionalnosti. Drugi moment koji je tom prilikom dogovoren je da će predsjednik buduće zajedničke države imati četverogodišnji mandat i da će to biti Alija Izetbegović.Dalje, da će BiH posredovati u sklapanju mirovnog sporazuma između Hrvatske i Srbije. Dakle, postignuti su vrlo značajni ustupci od Miloševića i Srbije, tako da smo mogli računati da rat u Hrvatskoj neće završiti sporazumom između Tuđmana i Miloševića o ponovnoj podjeli BiH.Nažalost, ovaj sporazum je odbačen. Do danas nije identificirana ni osoba, ni krug, ni forum, koji je polučio da na jedan prilično nediplomatski način odbaci sporazum poslavši izjavu da SDA odbacuje ne samo predloženi sporazum nego svaki mogući sporazum sa Srbima.To je, naravno, izazvalo snažnu srpsku reakciju i bilo je vrlo jasno da će biti teško ne samo očuvati mir nego i jedinstvo BiH, i da bi za očuvanje jedinstva BiH, makar i u nekom obimu, bila potrebna vrlo snažna akcija međunarodne zajednice.Međutim, kad je BiH ipak bila uvučena u dvojnu agresiju, jedna od velikih grešaka bošnjačke politike sastoji se u tome što je političko vodstvo BiH pristalo da pregovara s agresorima i na taj način ih po njihovom značenju i ulozi u cijeloj toj historiji izjednačilo u položaju i pravima s državom koja je bila međunarodno priznata i bila članica Ujedinjenih nacija.Naime, prihvativši da pregovara posebno s Hrvatima, a posebno sa Srbima, bošnjačko političko vodstvo je, ustvari, sebe stavilo na jednu od zaraćenih strana, a to je išlo u račun evropskoj politici koja je na svaki način željela izbjeći da realizira odluku Londonske konferencije o prekidu agresije i vraćanju stanja u Bosni na stanje „ko ante“.Zbog toga se i dogodilo da su se prilikom završnih pregovora o miru dvije agresivne strane pojavile kao jednakopravne i kao potpisnice sporazuma o miru kao da se radi o različitim zemljama, a ne o pobunjenim, odnosno agresivnim elementima koji su željeli promijeniti status i karakter države.Najzad, ono što je sa stanovišta interesa države kao cjeline, a inače, sa stanovišta interesa bošnjačkog naroda, bila jedna od najvećih grešaka je da je bošnjačko vodstvo dopustilo da Drina, osim u Goraždu, prestane biti historijska granična rijeka, nego da Srbi dobiju pod kontrolu cijelu teritoriju Drine između Višegrada i Bosanske Rače, što je u historiji uvijek bila bitna granica između bošnjačkih i srpskih interesa.Politička konstanta borba Srba i Hrvata oko BiHU cilju postizanja sporazuma bošnjačko političko vodstvo je pristalo da njegova vojska napusti teritoriju tzv. enklave Srebrenica, da prije toga preda oružje, ali joj nije bilo osigurano sigurno povlačenje na teritoriju koju kontrolira Armija BiH, tako da je de facto jezgro snage koja je branila granicu na Drini, ustvari, postalo jednostavno žrtva agresora, odnosno predato u ruke poznatom likvidatoru Bošnjaka, osvetniku nad Bošnjacima zbog njihove uloge u pobjedi osmanske vojske nad srbijanskom ustaničkom vojskom, odnosno zbog propasti 1. srpskog ustanka.Zbog toga je Mladić i izjavio zauzimanjem teritorije enklave Srebrenica da je došao da osveti pad srpskog ustanka zbog uloge Bošnjaka u pobjedi osmanske vojske nad vojskom pod vodstvom Karađorđa Petrovića.Tako je cijeli jedan niz nesretnih poteza koji nisu vodili računa o osnovnom da je konstanta već dva stoljeća, politička konstanta na Balkanu, borba Srba i Hrvata oko BiH i da je najvažniji zadatak bosanske politike, odnosno bošnjačke politike, u svakom momentu da učini sve da se sačuva bosansko jedinstvo, odnosno da država Bosna bude cjelovita, jedinstvena država.Svaka politika, naravno, čini greške. I greške su normalne u svakom poslu. Ali nije dobro ako se greške ponavljaju, tako da pogađaju bitni kvalitet jedne ljudske zajednice, to jest jednak je položaj svih ljudi koji žive na toj teritoriji jednake mogućnosti i prava, odnosno ako osigurava jednaki kvalitet razvoja na cjelokupnoj teritoriji za sve svoje građane.Zbog toga nije toliko važno koliko je grešaka, nego da li te greške pogađaju one aspekte života države koji definiraju položaj i mogućnosti razvoja sloboda ljudi. Ako je, kao što je Hegel rekao, osnovni cilj djelovanja svjetskog duha širenje slobode, tada je svako sužavanje slobode na bilo kojem dijelu teritorije jedne države negativno i pogađa i samu tu državu. U tom smislu neophodno je da se vrše analize i procjenjuju posljedice političkih poteza.Naime, ne može se prelaziti preko posljedica, a da se ne analiziraju razlozi njihovog nastanka, koja je i kakva politika, kakvi koncepti, kakva shvatanja o prirodi naše države, o pravima naših ljudi, o interesima građana, je li pogođena određena mjera.Mi moramo povesti jednu raspravu u kojoj ćemo pokušati da odgovorimo na dva pitanja, koje su to najteže, krucijalne greške koje smo napravili u proteklom periodu, i zašto nikada niko nije odgovarao politički za te greške?Već smo platili veoma veliku cijenuZato se događa, naprimjer, da mi, Bošnjaci, izgubimo granicu na Drini i da ostanemo na Drini prisutni samo u Goraždu, što je historijska promjena koja je dalekosežnog karaktera, jer historija se ovdje razvijala na jedan način do Drine i na drugi način preko Drine. Ta razlika je konstanta života i zbog toga takva pitanja moraju da dobiju odgovor. Ne može se prilaziti stvarima tako kao desilo se i hajdemo dalje.Moramo vidjeti koje su to ideje, koji su koncepti, koja shvatanja o prirodi naše države i o njenim bitnim teritorijama, one koje definiraju njenu državnu moć, moć njenog održanja, jer mi ne treba da zaboravimo da je ovo Balkan i da su ovdje još u toku ne samo u ovom momentu promjene, kao što je vjerovatno nastajanje jedne države bivše albanske manjine u bivšoj Jugoslaviji, nego i neke druge koje se planiraju u raznim političkim centrima moći za koje se pretpostavlja da bi u formama različitih konferencija za rješavanje ovih ili onih pitanja mogli da djeluju na mijenjanje granica na ovim prostorima.Ne treba zanemarivati činjenicu da smo mi već platili veoma veliku cijenu činjenici da su vodeće zapadne države, prije nego što se uopće raspala Jugoslavija, imale neki koncept o tome kako će se postupati u slučaju npr. Bosne i Hercegovine.Nije to samo bilo u slučaju '90, jer je to element kontinuiteta politike tih država. One su i 1938. i 1939. godine, Velika Britanija i Francuska, insistirale na podjeli BiH kao najoptimalnijem rješenju sukoba između Srba i Hrvata i smirivanju ovog prostora, njegovom osposobljavanju da funkcionira mnogo efikasnije kao država u okviru tadašnjih političkih relacija u svijetu, prije svega u stvaranju jednog odbrambenog koridora prema aktivnosti njemačkog nacizma.Znači, neophodno je da neprestano analiziramo ono što je bilo, da utvrdimo gdje smo griješili i da ipak nešto kažemo o tome ko je, dakle, odgovoran.

Ne može se prelaziti preko posljedica, a da se ne analiziraju razlozi njihovog nastanka

Prihvativši da pregovara posebno s Hrvatima, a posebno sa Srbima, bošnjačko političko vodstvo je, ustvari, sebe stavilo na jednu od zaraćenih strana, a to je išlo u račun evropskoj politici

Ne trebamo zaboraviti da je ovo Balkan i da su ovdje još u toku promjene i da se neke druge planiraju u raznim političkim centrima moći

S agresorima nije smjelo biti pregovora!

S obrazom sam se vratila kući, kazala je preksinoć divna Amira Medunjanin, koja je, nakon pet godina, napunila Zetru u rodnom Sarajevu. I itekako je imala šta da ponudi publici. Svjetski, a naše! Baš bi se tako moglo reći za jednu od najmoćnijih, svjetski priznatih muzičkih interpretatorica sevdaha, koja je publici u dvorani Zetra priuštila istinski spektakl. Sa suzama u očima, Medunjanin je gostima iz inozemstva prenijela samo najljepšu sliku o Sarajevu. 

Oni koji su imali sreću da uživaju u trosatnoj muzičkoj čaroliji, znaju o čemu je riječ. Niko od njih nije ostao ravnodušan na emociju koju je Amira prenijela svojim čarobnim glasom. Na društvenim mrežama svi su složni u jednom, da je ovo bio koncert za pamćenje. Utisci iz Zetre još će se podugo slijegati. 

Malo je onih koji se mogu pohvaliti da pune dvorane širom svijeta, da su, poput čuvenih “Beatlesa”, snimali u čuvenom “Abbey Roadu”, da za gosta mogu dovesti sjajnog Nikolu Koju... Bravo, Amira!

Amira Medunjanin rođena je 23. aprila 1972. godine u Sarajevu. Od 2001. u braku je s Bekimom Medunjaninom.

Gostima iz inozemstva, sa suzama u očima, prenijela je samo najljepšu sliku o Sarajevu

Medunjanin: Napunila Zetru nakon pet godina

Bosanka u svjetskoj eliti

Đe zapelo na ljevici?

Prijatelj BiH

Neće srpski plin u „BH-Gas“!

Hrabra nobelovka

SUSJEDIĆ Kralj lavova!

Bišćanin blista u Americi

Mrka kapa!

Advokat ljudskih prava

Stari kestendžija, snijeg i pereci

Iskren, kakav je oduvijek bio

Žrtve narkomana, pijanica i silnika

Vjeronaučno zlostavljanje

Stvarne prijetnje i politički teatar

S agresorima nije smjelo biti pregovora!

Svjetski, a naše!

Kolumne

Bosanka u svjetskoj eliti

Đe zapelo na ljevici?

Prijatelj BiH

Neće srpski plin u „BH-Gas“!

Hrabra nobelovka

SUSJEDIĆ Kralj lavova!

Bišćanin blista u Americi

Mrka kapa!

Advokat ljudskih prava

Stari kestendžija, snijeg i pereci

Iskren, kakav je oduvijek bio

Žrtve narkomana, pijanica i silnika

Vjeronaučno zlostavljanje

Stvarne prijetnje i politički teatar

S agresorima nije smjelo biti pregovora!

Svjetski, a naše!