Završetak sezone sa stilom. Američka alpska skijašica <a href="https://avaz.ba/tag/13433/mikaela-shiffrin">Mikaela Šifrin</a> (Shiffrin) proslavila je jučer osvajanje malog Kristalnog globusa u slalomu trijumfom u posljednjoj utrci sezone voženoj u Soldeu u Andori.&nbsp;&nbsp; Ovo je za Šifrin bila čak 16. pobjeda u ovosezonskom izdanju Svjetskog kupa, čime je dodatno poboljšala rekord, koji je još od 1989. godine, sa 14 pobjeda u sezoni, držala legendarna Švicarka Vreni Šnajder (Vreni Schneider). 
Bila je ovo još jedna zima u znaku fenomenalne Amerikanke, koja je treći put uzastopno najbolja u generalnom poretku Svjetskog kupa, a uz Kristalni globus u slalomu, pripao joj je i onaj u superveleslalomu. 
Šifrin je rođena 13. marta 1995. godine u Vejlu. Na međunarodnoj sceni debitirala je sa svega 15 godina. Ima dvije zlatne medalje sa Zimskih olimpijskh igara, a u četiri je bila svjetska prvakinja. Do ljeta 2017. godine bila je u vezi s francuskim skijašem Metjuom Favrom (Mathieu Faivre).

Pobjedom u slalomu u Andori Amerikanka ostvarila čak 16. trijumf u sezoni

Snježna kraljica

Više od 2.000 KM potrebno je četveročlanoj bosanskohercegovačkoj porodici za pristojan život. Nema tu mnogo luksuza, ni prevelikih prohtjeva, o željama da i ne govorimo. Tek golo preživljavanje, kruh, mlijeko, so, šećer, ulje, od mesa uglavnom jeftina piletina i razvlačenje od prvog do prvog.&nbsp;&nbsp; Potrošačka korpa, objavili su sindikati, za prošli je mjesec iznosila dva puta više od prosječne plaće. Koja, prema statistikama, iznosi 914 KM, a koja se izračunava kad se spoje plaća trgovkinje od 450 KM i nekog dobrostojećeg državnog službenika što zaradi i do 1.500 KM.&nbsp;Proklete brojke služe kao ružičaste naočale kroz koje gledamo izmišljenu realnost.
Nije novost da smo gladni i željni, da nam roditelji, starije komšije, penzioneri, kao ozebli sunce čekaju milostinju. Da od srama skrećemo pogled od onih koji kopaju po kontejnerima, da više nije sramota (kažu da to nikad nije ni bilo) reći da se nema. Nije novost da mnogi djecu šalju u školu bez doručka, da na pijaci kupuju dva krompira ili kesu makarona, pa rasporede za dva ručka. 
Nezaposleni, penzioneri, zaposleni bez plaće u sistemu bez sistema predstavljaju tek statistički podatak, kojim se, kao nekim čudom, ova država ponosi. Na vrhu ljestvice gladnih, na dnu ljestvice zaposlenih, na listi za Riplija po snalaženju u preživljavanju.
A da bi se preživjelo, treba podmiriti i druge troškove. Jednako preskupe za mizeriju od koje živimo - komunalije, higijenu, prijevoz, odjeću, obuću. O školovanju djece da i ne govorimo. O sitnim zadovoljstvima koja zaslužujemo opet nema ni riječi. Ne uklapaju se ni u jednu računicu. Ni kilogram voća, ni kratki izlet do mora.
U zemlji bijede sve je postalo luksuz. Samo su naš život i dostojanstvo pojeftinili.

Proklete brojke služe kao ružičaste naočale kroz koje gledamo izmišljenu realnost

Gladni i željni

Tri značajne epizode su protekle sedmice obilježile američku javnu scenu. Iako više vezane za pravo, koje je dosadno, jer tu se svi moraju složiti oko zakonskih akata za razliku od politike, koja je uzbudljiva, jer se niko ni s kim ne slaže, ta su događanja još jedna saga o iskonskim pokušajima “talentiranih” da na svoj način kreativno pobijede pravnu državu.Nasreću, u Americi se takva kreativnost ponajviše kažnjava, iako uz mnoge nedoumice i dileme.Preko mita do profitaPrvo je Denis Milenberg (Dennis Muilenburg), šef Boeinga koji, naravno, proizvodi najsavršenije avione na svijetu, nakon pada etiopskog B-737 Max 8 i prizemljenja svih letjelica te vrste od EU, preko Kine, do Australije, telefonirao predsjedniku Donaldu Trampu (Trump) da se dogovore o sljedećoj “partiji golfa” na Floridi. I, usput mu, navodno, sugerirao da nipošto ne spušta s neba na hiljade aviona iz ove serije. Američka državna agencija FAA (Federal Aviation Administration), koja regulira civilni aviosaobraćaj, bukvalno je do posljednjeg trenutka uvjeravala kako je „sve uredu s našim avionima“. Ali, kad je svoje Boeinge prizemljila Kanada, koja dijeli isto nebo s Amerikom, šef Bijele kuće je “iznenada” kapitulirao; uz pritisak svjetske javnosti prizemljio je domaće supermaksove.Onda je na čuvenim univerzitetima, uključujući “Harvard” i “Yale”, otkrivena šema podmićivanja za upis, ne najboljih i najpametnijih, već najbogatijih studenata. Trajalo je to, kažu, godinama pa je zbog toga onomad podignuta optužnica protiv 32 očito dobro uvezane i moćne persone, no tek kad su se “obični” ljudi počeli buniti.

Uz udar na reputaciju Boeinga, otkrivanje malverzacija na slavnim sveučilištima, također multibilionskim američkim brendom, upalilo je alarm među mislećim ljudima. Ne zna se još koliko je osoba na taj način steklo nezaslužene, a prestižne diplome i udomilo se u ulozi “stručnjaka” ostajući zapravo za kormilom Amerike. A ova zemlja je još vodeća svjetska sila upravo zbog znanja i poštivanja zakona.Koliko će na kraju sve to koštati u dolarima, tek će se vidjeti, ali posebno se knjiži šteta zbog oklijevanja. Je li država glupaNa koncu, u trećem, gotovo bizarnom lokalnom slučaju s globalnim posljedicama dodatno su potonuli bar neki brodovi transatlantskih idealista, kakav je i pisac ovih redova. Bivši šef Trampove kampanje Pol Manafort (Paul) u dva uzastopna sudska procesa zbog međunarodne korupcije i s nekim ruskim likovima koji još vršljaju po Balkanu (Oleg Deripaska) osuđen je na (svega) sedam i po godina. A svi liberalni mediji, od CNN-a pa nadalje, predviđali su da će ostatak života provesti u zatvoru; dobiti više od 20 godina iza rešetaka. Za daleko manja djela pronevjere i laganja pred Kongresom i američkom javnošću isti sudija (T. S. Eliot) koji je Manaforta u prvom procesu osudio na manje od četiri godine zatvora jednom crnoputom američkom kongresmenu (William Jefferson) 2009. odrezao je 13 godina robije. Tako je iznova otvorena stara rana o “rasnoj” pravdi i podgrijana sumnja da zakon u Americi ipak nije jednak za sve. Tu je i još gorak okus priče koju je bivši Trampov advokat Majkl Koen (Michael Cohen) već ispričao Amerikancima kako je Tramp jedne godine prevario poreznu upravu i, umjesto da on plati porez, šetao naokolo s čekom od deset miliona dolara, koliko mu je vlada vratila novca, govoreći “vidite kako je država glupa”. To je ona nikad dovršena rasprava o etici i moralu, koja nije samo aktuelna u Americi, gdje političari također plasiraju duge etičke monologe i izigravaju moralne vertikale. Iako se to (posvuda) često svodi na onu – ko o čemu, kurva o poštenju. Jer, etika je naprosto samo razlika između onoga što možete i onoga kako trebate raditi. Te kakav je vaš odnos prema tome! Umni bi rekli da je to prirodni luk između zakona srca, dakle morala i onih pisanih, državnih zakona zbog kojih se morate vladati po pravilima. Poštivati samo ovaj drugi, “zlatni standard”, često u sprezi s politikom, znači potirati i evoluciju i civilizaciju.Pitanje svih pitanja je i imaju li sljedbenici loših političara ikakvu moralnu zadršku, prigovor savjesti, ili se naprosto dive maherima iz vlastitih redova. Odomaćilo se to odavno i na Balkanu - reći za nekoga “snaš’o se” i amnestirati ga od odgovornosti?!Pravda ili oportunizamProteklih dana je i predsjedavajuća Zastupničkog doma Nensi Pelosi (Nancy) rekla kako se više “ne isplati” ulaziti u proceduru “impičmenta” (političkog obaranja) Donalda Trampa. Nasuprot mladim snagama u Kongresu, koje predvode novoizabrane članice, među njima i dvije muslimanke Rašida Tlaib (Rashida) i Ilhan Omar, gospođa Pelosi kao da se već predala. Sada se sve karte polažu na nekog od brojnih demokratskih predsjedničkih kandidata, koji bi mogao poraziti Trampa naredne godine. Tako se rat između oportunizma i pravde nastavlja punom žestinom. No, Tramp sve više izgleda kao istrenirani sportista, već naučen da obara garniture čunjeva u političkoj kuglani Vašingtona. Stara demokratska garda, poput Pelosi, doima se suviše statičnom metom za neotesanog mahera koji preza malo od čega.Borbu koja ponekad liči na onu Don Kihota s vjetrenjačama vode i hrabri američki mediji, iako ih je ovaj predsjednik proglasio neprijateljima naroda. Naprotiv, oni ostaju psi čuvari američke demokratije. Samo da ne bude - psi laju, karavani prolaze.

Još jedna saga o iskonskim pokušajima “talentiranih” da na svoj način kreativno pobijede pravnu državu

Maheri protiv sistema

Ne može se reći da je Dodikova analogija, iz naslova ovoga teksta, u potpunosti pogrešna. Izgradnja džamija na, uglavnom zelenim površinama grada, koji inače ima mizeran broj parkova, svakako podupire ovu njegovu tezu.Džamije su, ruku na srce, nikle na potpuno neočekivanim lokacijama, a nekada, priča se, baš „u inat komunjarama“, kao što je riječ o naselju Ciglane, koje važi za bastion komunističkog stanovanja. O nakaradnoj i nebosanskoj arhitekturi ovih džamija i o tome što one uglavnom zjape prazne neki drugi put.Sreća da „vijagra“ u svom sastavu nema svinjetineNajezda Arapa, kako u turističkom jurišu tako i u naletu otvaranja poslovnih firmi, često sumnjivog karaktera, je još jedna od skica koja nadopunjuje ovu teheransku analogiju. Dijelove grada, kao recimo Ilidžu, Arapi su „okupirali.“ Ovoliki broj pokrivenih žena ulice grada ne pamte još od sredine prošlog vijeka kada je, u sjajnoj akciji emancipacije muslimanskih žena, Antifašistički front žena Jugoslavije uspio otjerati zar u prošlost. Samo nakratko, jer evo nam zara nenadano u sadašnjosti.Nadalje, lako je prepoznati hiljade i hiljade kvadrata poslovnih prostora u strogom centru Sarajeva u kojima se, poštujući islamsku doktrinu, ne toči alkohol. „Sarajevo City Centar“ nosi englesko ime, ali u njemu nije moguće popiti škotski viski, a u „Konzumu“, koji se nalazi u tom shoping centru, nije moguće kupiti ni bocu vina. Štaviše, nije moguće, nije šala – istina je, kupiti ni vinsko sirće!

Najezda Arapa, kako u turističkom jurišu tako i u naletu otvaranja poslovnih firmi, često sumnjivog karaktera, je još jedna od skica koja nadopunjuje ovu teheransku analogiju

U „BBI shoping centru“, još jednom na engleskom nadjenutom objektu, je identična situacija. U oba ova ogromna, moderna shopping centra, u apotekama, ne možete kupiti ni neke lijekove. Zašto? Zato što u svom sastavu imaju procent svinjske masnoće. Sreća da „vijagra“ u svom sastavu nema svinjetine. Seksualni život u Bošnjaka bi bio nagrđen. O pršuti, šunki ili, ne d'o Bog, čvarcima u ovim objektima ne treba ni pričati.Rodilo se nekoliko kineske djece, ali bošnjačko - jokViše nisu eksces ni hoteli u kojima se ne toči alkohol i koji od svojih atraktivnih sadržaja marketinški izdvajaju mesdžide. Sve ih je više i svaki novoizgrađeni je, čini se, veći.Islamski vjeronauk se izučava već od obdaništa i osnovnih škola u kojima će vaša kćerkica, kao model ponašanja, imati učiteljicu koja je vjerski pokrivena. Opravdava li ovo gore pobrojano naziv mali Teheran? Ne znam što „mali“?No, ako bih ja napisao da je Dodik u nečemu u pravu, vjerovatno bi se desio smak svijeta pa da bih spasio čovječanstvo, na ovu njegovu tezu odgovaram pitanjem: Da li je Banja Luka ostala ista? Bilo koji grad?U Trebinju, kaže čaršijska priča, godinama nakon rata nije rođeno nijedno bošnjačko dijete. Rodilo se nekoliko kineske djece, ali bošnjačko - jok. Trebinje u kome se rađa više kineske nego bošnjačke djece, mora se priznati, nije baš ono isto Trebinje u kome sam ja odrastao. Dodiku, naravno, nije palo na pamet da ovaj grad nazove mali Peking. Nakon rata, crkva je u Trebinju preuzela sve, vinograde, vinarije, nekoliko hotela u centru, najatraktivnije ugostiteljske lokacije, poslovne prostore… Čovjek je imao osjećaj da se ni ulica nije mogla asfaltirati ako to ne bi vladika aminovao. Od potpuno razdvojene države i crkve, ideala koji su temeljito implementirali komunisti, dođosmo faktički do srednjovjekovnih odnosa u kojima crkva definiše sva društvena zbivanja. I Dan grada, kičasta manifestacija koja nas uveseljava svake godine, nije svetovnog, nego čisto religioznog karaktera, pa se zove „Krsna slava grada“. Pravoslavni vjeronauk se izučava u osnovnim školama, a jedna od tih škola se zove „Sveti Vasilije Ostroški.“I jedan i drugi grad osjećam kao svojNišta više nije isto. Ni nalik. Najavljena izgradnja pravoslavne crkve na Jahorini sigurno neće biti atraktivan objekat za sve veći broj hrvatskih, slovenskih, mađarskih, pa evo čak u zadnje vrijeme, i kineskih skijaša. Al' eto, neka crkve. Neka se zna ko je gazda na planini.Hercegovac sam, onaj sa dna kace, pa evo ni nakon svih ovih godina nisam uspio da se naviknem na sarajevsku klimu. Od plus 35 ljeti do minus 35 zimi, ogroman je to raspon za jednog Hercegovca. U Trebinju kada padne centimetar snijega, škole prestaju s radom, državne službe rade skraćeno radno vrijeme, a Civilna zaštita je u punoj pripravnosti. Stvarno mi nekada nedostaje taj odnos strahopoštovanja prema nekoliko milimetara snijega, ali ipak, nakon svega, moram priznati da sam zavolio Sarajevo. Osjećam se Sarajlijom, a to je valjda najveći dokaz da volim taj grad. Imam pravo na dualni identitet, pa mogu reći da sam i Trebinjac. Grad u kome odrasteš do svoje dvadesete godine te formira u mnogo čemu.

Stvarno mi nekada nedostaje taj odnos strahopoštovanja prema nekoliko milimetara snijega, ali ipak, nakon svega, moram priznati da sam zavolio Sarajevo

I jedan i drugi grad osjećam kao svoj. I u jednom i u drugom gradu se osjećam jednako dobro. Zašto? Pa zato što i Trebinje i Sarajevo imaju toliko jak kvalitetni supstrat da ih ove nove tendencije ne mogu suštinski promijenti. Trebinje miriše isto kao što je uvijek mirisalo, a u Sarajevu, i pored svega što mu se desilo, je još lako prepoznati onaj njegov istinski stari šarm zbog koga su ga svi voljeli. Tako je, pa šta god Bosanac Milorad Dodik i moj stari drug Nele Karajlić mislili, govorili i propagirali.Doduše, bilo bi mnogo bolje kada bi moglo bez onih gore pomenutih anomalija. Al' šta da se radi?

No, ako bih ja napisao da je Dodik u nečemu u pravu, vjerovatno bi se desio smak svijeta pa da bih spasio čovječanstvo, na ovu njegovu tezu odgovaram pitanjem: Da li je Banja Luka ostala ista? Bilo koji grad?

Sarajevo, mali Teheran

Teroristički napad na muslimanske vjernike u džamijama na Novom Zelandu potvrdio je ono što smo svi mi koji smo tokom protekle agresije bili svjedoci teških ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH znali - da se Karadžićeva ideologija mržnje i ubijanja raskotila širom svijeta, ustvari gdje god su, bježeći pred zakonom i pravdom, nogom kročili njegovi sljedbenici u zločinu.&nbsp; &nbsp; 
Pjesme u kojima je novozelandski ubica Brenton Tarant (Tarrant) uživao jučer koju minutu prije nego što je stisnuo obarač na svom oružju i usmrtio desetine nevinih ljudi, zasigurno nisu repertoar domaćih disko-zvijezda niti ih je mogao čuti na kanalima novozelandske radio i TV produkcije. 

Naučio ih je tamo gdje se “hitovi” kojima se veličaju koljačka četnička ideologija i njihovi izvršioci, slušaju još od kraja Drugog svjetskog rata - u četničkim klubovima, koji, pod krinkom zavičajnih klubova, djeluju širom Australije, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Novog Zelanda. 

Manifestaciju četničkog muzičkog repertoara kojim se poziva na klanje i ubijanje i iskazuje podrška ratnim zločincima i zločinima koje su počinili, godinama slušamo i na mnogim javnim skupovima ne samo u Republici Srpskoj nego i u Srbiji. O porodičnim slavljima da i ne govorimo. 

Tako nešto imali smo priliku čuti u Srebrenici uoči posljednjeg pravoslavnog Božića, kao i prije nekoliko dana u Višegradu prilikom postrojavanja sljedbenika Draže Mihailovića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića... I tada, kao i prije tridesetak godina, kad je osmišljeno novo četničko klanje i ubijanje nesrba, muzika i tekstovi i aranžmani bili su isti, samo su se izvođači mijenjali.

Veličanje ratnih zločinaca kakav je Radovan Karadžić, nažalost, sramotni je pečat na integritetu naroda kojem pripada. Najbolji dokaz za to je zločin koji je Brenton Tarant, nadahnut pjesmama o zločincu Karadžiću, počinio jučer na Novom Zelandu.

Karadžićeva ideologija mržnje i ubijanja raskotila se širom svijeta, svugdje gdje su, bježeći pred zakonom, nogom kročili njegovi sljedbenici u zločinu

Zločinački kod

Otkad je 2017. predstava “Knjiga mojih života”, u režiji Sabrine Begović-Ćorić, premijerno izvedena u Kamernom teatru 55, postala je neizostavan dio njegovog repertoara. 

Jasno je da su tekst pisca Aleksandra Hemona i njegov povratak iz Čikaga u Sarajevo ovom pričom oduševili bh. publiku, koja skoro svako igranje isprati s emocijama.&nbsp;&nbsp; 
Naredni termin je 25. mart, a po ko zna koji put svoje glumačko umijeće pokazat će Boris Ler, Maja Izetbegović, Amar Selimović, Sabit Sejdinović... Da predstava živi skoro dvije godine, pokazuju i brojna gostovanja na festivalima te nagrade koje su osvojili glumci, ali i autorska ekipa ovog komada. 

Tako je Hemon u knjizi u kojoj je opisao svoj život, vjerovatno pogodio u srž i publike, koja često boravi u ovoj pozorišnoj kući.&nbsp;&nbsp; 
Aleksandar Hemon rođen je 9. septembra 1964. u Sarajevu, gdje je i diplomirao. Godine 1992. dobio je stipendiju i otišao u Čikago. Hemon je autor brojnih značajnih romana i dobitnik velikog broja priznanja. Adresu u Čikagu nerijetko zamijeni sarajevskom.

Autor teksta prema kojem je nastala predstava “Knjiga mojih života”

Sarajevski kvalitet

Gert Vilders (Geert Wilders), najveći evropski islamofob, kako se voli hvaliti, slučajno je jutros bio gost jutarnjeg programa holandske televizije. Imao je priliku da u jednoj od najgledanijih emisija uživo osudi masakr koji se dogodio na Novom Zelandu. Dok je to političar zmijskog jezika izgovarao, nije bilo slučajno da su brojni gledaoci pomislili da je kasno da to Vilders osuđuje. Jer, ono što se događalo u džamijama male i najmirnije zemlje planete nije bilo slučajno. Sve je bilo dobro isplanirano. 
Breton Tarant (Tarrant), okrutni ubica, koji je pokazao dokle može ići mržnja, prije svog živog videoprijenosa današnjeg masakra, postavio je na medijskim mrežama i svojevrsni manifest u kojem objašnjava i čije ideje slijedi.
Naravno, na prvom mjestu Tarantove liste idola je povijesni norveški masovni ubica Behring Brejvik (Breivik). I Brejvik je napisao sličan, daleko deblji, manifest u kojem je, čak 30 puta, spomenuo Vildersa. Dakle, jedan od najpoznatijih populističkih vođa u Evropi i zagorljivi protivnik EU i svih oblika migracije posredno je svojim riječima inspirirao luđake zadojene neshvatljivom mržnjom da presuđuju nevinim ljudima.
Gert Vilders svojevremeno je od političara koje obećava postao otpadnik danas dominirajuće VVD stranke, iz koje je i aktuelni premijer Mark Rut. Od simpatičnog otpadnika, Vilders je postao rigidni nacionalista, što je već uspio razbiti tradicionalno mirni holandski društveno-politički život zajednice u kojoj, maltene, 70 posto mladih, a i starijih nije znalo kako im se zove premijer ili neki ministri. Postojala je samo kraljica, koja je strogo pazila da se ne petlja u te političke vode, i niko više. Sve drugo je u prebogatoj monarhiji bilo "drugs, sex i rock and rol".
Na čelu svoje PVV stranke, koja dominira ekstremnom desnicom, zabilježio je, mora se priznati, zapažene izborne rezultate. Glasači su mu uglavnom manje obrazovani ljudi koje uvjerava da im najveće opasnosti vrebaju od islama i migranata. Pali mase eksplozivnim, gotovo huškačkim izjavama, s kojima nije prestao ni nakon onog strašnog čina Brejvika u kojem je pobijeno 76 mladića i djevojaka.
Kada Vilders kaže da je 1955. godine u Kraljevini Holandiji bila samo jedna džamija, a da je danas gotovo 500, onda to u bujici rigidnog populizma plaši i ujedinjuje, uglavnom, niže slojeve bogatog društva. Zemlja s najvećim vjerskim slobodama u kojoj je gotovo polovina stanovnika u grupi ateista, nevjernika što sve više izdaju svoje rimokatoličke i protestanske korijene.
Ili kada je najveći islamofob ovog kontineta, “legendarni” Gert Vilders, na ne tako davnom skupu svojih ultradesnih pristalica u Den Hagu, uzvikivao: "Želite li da u NL imamo više ili manje Marokanaca?" Unisoni odgovor zapjenušanih pristalica Vildersove PVV partije bio je: "Minder, minder!" To "manje, manje", kao da je dalo još veća krila žutokosom sijaču usijanih populističkih parola. Kategorično je bučno zaključio – sredit ćemo to!

Poslije je krenula poplava protesta i tužbi. Danima su hiljade ljudi stajale u redovima pred policijskim upravama podnoseći prijave protiv đavola riječi, koje su lako mogle biti uvod u teška djela. Preumorni policijski djelatnici nadležnim pravnim instancama su uputili više od šest hiljada kaznenih tužbi protiv Gerta Vildersa. Bio je osumnjičen za raspirivanje rasne i etničke mržnje, diskrimanciju u zemlji koja drži do jednakosti svojih građana, stoljećima njegujući skladan život pripadnika više od 180 različitih nacija i religija. Prije nekoliko godina ovaj političar, što magnetski privlači nove glasače, izvukao se na suđenju za vrijeđanje islama kao religije, pljuvanja po poslaniku Muhamedu, nazivajući ga pedofilom i upoređivanjem svete knjige Kur'ana s Hitlerovim Main kampfom. Oslobađajuća presuda je obrazložena visokim stepenom slobode iznošenjem vlastitog mišljenja o bilo čemu, pod uvjetom da se ne poziva na progone ljudi i naroda. 
Nažalost, nije Vilders jedini koji svojim političkim djelovanjem pobuđuje monstrume mržnje. Uz njega bi se mogao nabrojati niz imena na svim kontinetima. Posebno zabrinjava što ih je sve više i na našim prostorima. Region ključa od svakodnevnih afera, prisluškivanja, postrojavanja i sve jačih izljeva mržnje, netolerancije i kod prvih ljudi partija regiona.
I zato kada bude kasno i ovako strašno kao na Novom Zelandu znat ćemo da više ništa nije slučajno. I da su politički đavoli riječi odigrali svoje.

Đavolje riječi zmijskog jezika

Privode se kraju dogovori o novom Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Koalicija SDA-HDZ-SNSD odavno je sastavljena, a čeka se još četvrti za pokera.&nbsp;&nbsp; Najvjerovatnije da će to biti Demokratska fronta, čiji vlasnik <a href="https://avaz.ba/tag/3586/zeljko-komsic">Željko Komšić</a>&nbsp;preferira klizeći start u takozvanu bošnjačku kadrovsku kvotu, odakle će, bezbeli na tekovinama bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti, reformatorski upravljati ovom zemljom do 2022. Dolaze, dakle, godine grandioznih postignuća - neodgovorenih EU upitnika, NATO polemika, nerealiziranih agendi, raštimanih mehanizama i naštimanih tendera. 
Vidovita Azira navodno je u zlatnim kašikama prepoznala kako su tri zagonetne dvojke i jedna nula na isteku nastupajućeg mandata pouzdan znak da neće biti uobičajene zafrkancije u državnim poslovima. Ako ne vjerujete, pitajte <a href="https://avaz.ba/tag/1750/bakir-hadziomerovic"></a><a href="https://avaz.ba/tag/220/bakir-izetbegovic">Bakira Izetbegovića</a>. Ili barem nekog iz njegovog okruženja.
Uprkos učestalom plasiranju demagoških parola, odlazeće glavešine iz bh. vlasti nimalo ne dangube čekajući smjene. Evo, pogledajte samo kakvu golgotu ovih dana proživljava višestruka okupatorica najatraktvnijih proračunskih pozicija, ministrica u pokušaju, zastupnica, gradonačelnica, jedna i jedina Semiha Borovac. 
Portal Žurnal otkriva, naime, da je državna ministrica za ljudska prava i izbjeglice uoči očekivanog (raz)rješenja o smjeni trasirala administrativni put za vlastito finansijsko zbrinjavanje. Kako bi u džep strpala dodatnih trideset hiljada maraka otpremnine, dobrostojeća Borovac na vrijeme predaje zahtjev za penzionisanje. 
Aktivirat će ga tek nekoliko dana prije napuštanja ministarskog kabineta. Iako lukavi plan bazdi po nemoralu, što bi rek'o Nedžad Branković, sve je po zakonu! Uostalom, zašto bi se, molićulijepo, ministrica izdvajala od ostale raje, poput prvog pendreka SDA Dragana Lukača ili harizmatične Dušanke Majkić, koji su priredili jednake svinjarije s otpremninama i mirovinama?
I dok se efikasno namirivala iz budžeta, Borovac je na koncu mandata uhljebila i brojne saradnike na državne jasle. To je, međutim, već stara, prežvakana tema, da 'prosti Aljoša Čampara...

Dobrostojeća Borovac na vrijeme predaje zahtjev za penzionisanje...

Lice ministrice

Liverpul je prošao u četvrtfinale <a href="https://sport.avaz.ba/tag/621/liga-prvaka">Lige prvaka</a> impresivnom pobjedom nad Bajernom u Minhenu od 3:1 nakon što je prvi meč na Enfildu završen bez golova.&nbsp; Bio je to trijumfalan povratak njemačkog stručnjaka Jirgena Klopa (Jurgen Klopp) u domovinu, na mjesto odakle se fudbalske ekipe uglavnom vraćaju pognutih glava.
Klop je, međutim, ponovo pokorio Minhen, pokazavši da je trener s vizijom koji je u stanju da od svojih, vrlo kvalitetnih igrača izvuče maksimum kad je to najpotrebnije. Publika uživa gledajući njegov napadački, atraktivan fudbal, u kojem glavne uloge imaju Mohamed Salah, Sadio Mane i Roberto Firmino. 
Liverpul pod vodstvom ovog fudbalskog genija zasigurno nije rekao svoju posljednju riječ ove sezone kako u Ligi prvaka, u kojoj je prošle godine igrao finale, tako i u Engleskoj, gdje se bori za titulu.
Bajern je, inače, dobro zapamtio Klopa još dok je trenirao Borusiju iz Dortmunda. Dva puta zaredom, 2011. i 2012. godine, uzimao im je naslov prvaka Njemačke i postao je posljednji trener koji je osvojio Bundesligu a da nije vodio bavarski klub.
Jirgen Klop rođen je 16. juna 1967. godine u Štutgartu.

Liverpul odveo u četvrtfinale Lige prvaka preko Bajerna

Njemački genij

Sudijsko je vrijeme za izricanje pravosnažne kazne ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Haška presuda očekuje se naredne sedmice. Istovremeno je iz poznatih velikosrpskih uporišta pokrenuta propagandna mašinerija radi amnestiranja zlodjela počinjenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.&nbsp;&nbsp; Prije tri godine, Pretresno vijeće međunarodnog tribunala osudilo je Karadžića na četiri decenije robije zbog rukovođenja i komandovanja udruženim zločinačkim poduhvatom - genocida u Srebrenici, progona, istrebljivanja, ubistava, deportacija, nehumanih djela, terorisanja, protupravnih napada na civile, uzimanja talaca. 
Nakon potvrđene optužnice u ljeto 1995., a potom i predugog skrivanja po različitim vukojebinama, suludi doktor Dabić konačno će zapečatiti zločinačku karijeru. Bilo bi poželjno da ga zapadne što brutalnija kaznionica, ali nismo mi te sreće!
Uoči izricanja povijesne presude, kanadski đeneral Luis Mekenzi u beogradskoj štampi tradicionalno je negirao srebrenički genocid, a usput i Karadžićevu te odgovornost njegovih koljača za najstrašnije pokolje. Inače, dotični đeneral od prvih ratnih dana gaji neskrivene simpatije prema četnicima. S njima je, uostalom, aktivno sarađivao i tokom masovnih silovanja Bošnjakinja i Hrvatica u okupiranoj Vogošći pokraj Sarajeva. Mnoge zlostavljane žene svjedočile su Mekenzijevim sirovim strastima. Jednoj od njih četnici su iz naručja oteli bebu kako bi je ucjenjivali.
“Shvatila sam u kakvom sam se položaju nalazila. Zatočena, a odvojena od svoje devetomjesečne bebe. Oboje smo bili bespomoćni i zatočeni. Mislila sam na svog sina i bila sam spremna podnijeti i patnju, i poniženje, i fizičku i duševnu bol samo da bih se sastala s njim. Uz šund muziku iz Srbije, s radija, general je priznao svoju strast, a ja branila svoju zatočenu bebu. Stisnutih zuba, stisnutog srca. To je trajalo, general me je posjetio sedam-osam puta.”
Ako mene pitate, đenerala bi za života trebalo adekvatno nagr(a)diti u vansudskoj nagodbi. Uz asistenciju bejzbol palice ili skokom na glavu s Nijagarinih vodopada, svejedno je!

Uz asistenciju bejzbol palice ili skokom na glavu s Nijagarinih vodopada...

Đeneral Brekenzi

Krupljanin Almir Badnjević svijetli je primjer mladog uspješnog čovjeka iz Bosne i Hercegovine. Na najbolji način pokazao je da se, uz znanje i sa mnogo truda, može postići mnogo. Našao se na listi najuspješnijih ljudi na svijetu zajedno s nekim od najpriznatijih imena iz oblasti biznisa i nauke.&nbsp; &nbsp; Iako mlad, već dugo drži tituli jedinog doktora nauka iz oblasti biomedicinskog inžinjeringa u našoj zemlji. 
Da je njegov <a href="https://avaz.ba/tag/9084/uspjeh">uspjeh</a><a href="https://avaz.ba/tag/9084/uspjeh"></a> više prepoznat i posebno cijenjen vani, pokazuje i to što je postao član Uprave Evropske organizacije za medicinski i biološki inžinjering (EAMBES). U pitanju je najveća evropska organizacija iz ove oblasti. 
Nije mu to jedini uspjeh.Član je i uprave Kliničkog inžinjeringa pri međunarodnoj organizaciji (IFMBE), gdje s još osam predstavnika iz svijeta definira sva pravila iz oblasti kliničkog inžinjeringa.

Doktor Badnjević inače predaje na Međunarodnom Burch Univerzitetu , Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te Univerzitetu Warwick u Velikoj Britaniji.&nbsp;
Na čelu je Društva za medicinski i biološki inžinjering u BiH i rukovodi jednom od najopremljenijih laboratorija za testiranje medicinske opreme u Evropi, “Verlab“. Rođen je 13. jula 1986. u Bosanskoj Krupi. Završio je Srednju elektrotehničku školu, a poslije i&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/49992/elektrotehnicki-fakultet-sarajevo">Elektrotehnički fakultet u Sarajevu</a>, gdje je magistrirao. Doktorirao je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

Izabran u Upravu Evropske organizacije za medicinski i biološki inžinjering

Doktor za uspjeh

Sumorna povorka u Banjoj Luci. Stotinjak ljudi i brojni novinari na neuglednom, zabačenom dijelu novog gradskog groblja. Ekshumacija posmrtnih ostataka Davida Dragičevića. Prije nego što vozilom pogrebnog preduzeća “Varnica” zauvijek napusti zemlju gdje je rastao i pjevao glasno o životu u getu, David će posljednji put proći ulicama grada koji mu nije pružio nijednu šansu. I mrtvom mu, eto, uskraćuje smiraj.&nbsp; K'o crna zemlja teška odluka Davidovih roditelja o konačnom počivalištu u Austriji očajnički je krik unesrećenih, razorenih, uništenih, beznadežnih. Raspuklo je Suzanino srce, ne može više. Presušile su Davorove suze, odavno ne teku. Kidnapovan prije nepunu godinu, izmasakrirani mladić skončao je u koritu Crkvene. Ubice su slobodne. I dalje na važnim funkcijama. U policiji, pravosuđu, entitetskim ministarstvima. Daboga im ne trebalo!
Prokleta mogućnost izbora mora da postoji, govorio je Branimir Štulić. Majka i otac su odabrali. Bolja je vječna tuđina nego domaća nepravda! Sklonili su se zajedno, daleko od doživljenih užasa, Bosne i Hercegovine, izvan dometa oholih političkih siledžija.&nbsp;“Nastavljamo svoju borbu. Pokazali smo da borba nije prestala kada je otišao Davor. Danas odlazi i Davidovo tijelo, ali on ostaje s nama. Danas je dan kada je poslana jedna poruka - mrtvi ovdje nemaju mira”, jecao je nad napuštenom grobnicom Ozren Perduv iz "Pravde za Davida".&nbsp;
Ništa konkretnije ni tako očigledno kao nedužna žrtva i smrt nevinog ne razdvaja čovjeka od nesoja. Davida su jučer sa pravoslavnog groblja ispratili ljudi. Prijatelji, poznati i neznani. Vjernici i ateisti i agnostici. Rokeri i narodnjaci i hipsteri. Stari i mladi. Neki čestit i pošten svijet!
Davidov konačni odlazak jučer su ignorisali neljudi. Neprijatelji, poznati i znani. Nevjernici i ateisti i agnostici. Šatorski zabavljač i oblajhana konkubina i zlikovci u policijskim uniformama. Stari i mladi članovi vladajuće stranke. Neki pokvaren i nepošten polusvijet!
Putuj spokojno, dobri Davide. A krivda se svakako ne da ispraviti.

Bolja je vječna tuđina nego domaća nepravda

Napuštena grobnica Davida D.

Kamerni mješoviti hor “Lola” iz Sarajeva, na čelu s dirigentom Josipom Katavićem, zabilježio je ogroman uspjeh našavši se na listi 10 najboljih horova iz cijelog svijeta.&nbsp; Ovi horovi takmičit će se početkom jula na uglednom 56. međunarodnom takmičenju u austijskom Špitalu na Dravi, u renesansnom dvorcu “Porcia”. 
Hor “Lola” osnovan je u januaru 2015. i u nepune četiri godine osvojio je osam međunarodnih nagrada, medalja i priznanja.
Velike zasluge za svjetski uspjeh sigurno pripadaju i dirigentu Kataviću. On je i jedan od osnivača interreligijskog zbora “Pontanima”, a vodio je i brojne amaterske horove iz naše zemlje. Od 1992. do 1998. bio je korepetitor hora Sarajevske opere.
Katavić je rođen 8. marta 1968. u Sarajevu. Radi u Narodnom pozorištu i član je Opere zvanično od 1995. Sretno je oženjen, a sa suprugom ima kćerku.

Kamerni mješoviti hor našao se na listi 10 najboljih

S “Lolom” na vrh svijeta

Priča se ovih dana po dobro obaviještenim sarajevskim kotama kako je Željko Komšić, nakon dužeg prenemaganja, ipak prelomio oko koalicije sa SDA.&nbsp;Nije zvanično obznanjeno niti definitivno potvrđeno, ali sve ukazuje na to da će lider DF-a uskoro zaigrati pod zastavom Bakira Izetbegovića u duelu protiv vječitih rivala iz političkih jazbina Milorada Dodika i Dragana Čovića.&nbsp;&nbsp; O pristupanju, kako je rekao, dijela Bh. bloka u vladajući tabor, govorio je nedavno i zajednički kandidat SDA, Komšića i Zlatka Lagumdžije za potpredsjednika Federacije BiH. Što se Miri Lazoviću snilo, to mu se (u javnosti) i zbilo pa je, valjda, zato nesuđeni entitetski funkcioner realizaciju paklenog plana zakazao u narednih desetak dana. 
Šta će se, međutim, na kraju od planiranog izroditi, do kojeg je čina romantična predstava dobacila, prilično je nezahvalno prognozirati. Poglavito ukoliko znamo da šef odlučujućeg HDZ-a uporno odbija komentirati eventualnu mogućnost udruživanja s aktuelnim članom Predsjedništva BiH, koji ga je neslavno demolirao na izborima. Što bi rekli bicikl-novinari s režimske FTV Bastilje - ništa se još ne zna, ostaje da se vidi, vrijeme će pokazati. 
Izetbegovićeva neumjerena velikodušnost prema potencijalnom (četvrtom) partneru za partiju pokera na državnom nivou samo na prvi pogled ima patriotsku, bosanskohercegovačku konotaciju. A u gorkoj suštini, radi se o tradicionalnom postizbornom projektu kaparisanja dežurnog krivca za sve buduće krize i politička klizišta. Uostalom, SDA-ovci su dokazani majstori fakturisanja vlastitih neuspjeha pobočnim strankama! Da nije tako, Izetbegović bi već sklepao vlast s Dodikom i Čovićem, jer za to postoji i poslanička većina i iskren nijet. 
Da se ne lažemo, Komšić je izbore dobio ponajmanje zahvaljujući glasovima bh. Hrvata. U tom zecu i leži grm čitave problematike! Izetbegović, naime, očajnički treba batinu u nastupajućim nacionalističkim svađama, dok vlasnik DF-a biološkom nasljedniku SDA duguje stanovitu zahvalnost na izbornom trijumfu.&nbsp;Obojici, pri tome, nisu mrske verbalne marisane u izmišljenim ulogama “bošnjačkih stražara”. Parola, dakle, glasi - bolje se sto godina naduravati nego jedan dan nešto korisno raditi.

Bolje se sto godina naduravati nego jedan dan nešto korisno raditi

FOLIRANTI Bošnjački “stražari”

Novi šef Fudbalskog kluba Sarajevo Ngujen Hoai Nam (Nguyen) donio je sreću bordo timu na širokobriješkoj Pecari, u možda i presudnom meču za titulu prvaka Bosne i Hercegovine.&nbsp; Sarajevo je pobijedilo sa 3:0, na radost bordo navijača, ali i novog većinskog vlasnika upravljačkih prava, koji je prisustvovao duelu u Širokom Brijegu.
Vijetnamac se na društvenim mrežama pohvalio uvjerljivom pobjedom (3:0) na Pecari te fotografijama sa stadiona u Širokom Brijegu, odnosno tribina i iz svlačionice, u kojoj je proslavio trijumf s ekipom, te sa mostarskog Starog mosta.
Moglo bi se na osnovu toga zaključiti da Nam namjerava biti duboko involviran u sva dešavanja u klubu te da će vijetnamski biznismen, što je navijačima najbitnije, biti spreman na ulaganja u ekipu i značajniji iskorak u Evropi.
Vijetnamski biznismen studirao je u Americi. Nakon što je diplomirao na Univerzitetu Južna Kalifornija, vratio se u domovinu i počeo uspješnu poslovnu karijeru. Bio je finansijski direktor u više kompanija, a osnivač je Vijetnamske fudbalske akademije (PVF), čiji će resursi pomoći i razvoju bordo kluba.

Novi većinski vlasnik donio sreću bordo klubu na Pecari

U Širokom Brijegu gledao Sarajevo

Nema više ustašluka širom Blajburškog polja! Najmasovnije neonacističko sijelo na evropskom kontinentu dekretom je zabranila Katolička crkva u Austriji. “Misa je postala dio političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom doživljavanju i tumačenju historije”, navodi se u pismu koje je potpisao sekretar Biskupije u Klangenfurtu Engelbert Gugenberger.&nbsp;&nbsp; Predsjednica Republike Hrvatske duboko je konsternirana najnovijom odlukom. Kolinda Grabar-Kitarović tuguje u funkciji domoljubne Hrvatice i uzorite vjernice, saopćeno je sa Pantovčaka. Ništa manje potresen nije ni šef Sabora Gordan Jandroković, raspilavio se premijer Andrej Plenković. Tihuju i preostali uglednici iz filoustaške vrhuške vladajućeg HDZ-a, zaključno s desničarskom ikonom u liku i (ne)djelu Vladimira Šeksa. 
Nedavno su austrijske vlasti strogo zabranile isticanje ustaških simbola na državnoj teritoriji “male Njemačke”, što znači da će ubuduće svaka zadojena budaletina kojoj je stalo do fašističkog pozdrava “Za dom spremni” te mahanja šahovnicama koje počinju pavelićevskim bijelim kvadratićem, cehove svojih bolesnih zadovoljstava plaćati deset hiljada eura. Najupornijima je osiguran i zatvorski tretman. Zlu ne trebalo...
I dok civilizirana društva institucionalno progone fašističku ideologiju, a njene protagoniste sudski procesuiraju i rigorozno finansijski kažnjavaju (po hrvatskoj lisnici u hrvatskom džepu), ovdje, na brdovitom Balkanu, u zemlji bedaka i ludaka, sve naprosto pršti od netolerancije, zaostale mržnje i veličanja ratnih zločinaca. 
Pogledajte, naprimjer, jučerašnji bal vampira u Višegradu, gdje su opet nekažnjeno nastupali sljedbenici četničkog pokreta Draže Mihailovića. Postrojio se krupni ljudski otpad neurednih bradurina, zakitili kokardama ulojene šubare i šajkače, nabacili uniforme sa (z)vjerskim simbolima pa pravac pred nakaradni spomenik crknutom đeneralu. Kojeg su, povijesna je činjenica, antifašisti u ime naroda pravedno osudili zbog počinjenih zlodjela, a potom ga pod okriljem noći koknuli na nepoznatoj lokaciji. 
“Ne bih vam otkrio gdje smo đubre zakopali kad bi mi dukat dali”, ispovijedao se svojevremeno partizan Jovo Kapičić povodom moralno utemeljene Mihailovićeve likvidacije. Čiča-miča, gotova priča!

Snježna kraljica

Gladni i željni

Maheri protiv sistema

Sarajevo, mali Teheran

Zločinački kod

Sarajevski kvalitet

Đavolje riječi zmijskog jezika

Lice ministrice

Njemački genij

Đeneral Brekenzi

Doktor za uspjeh

Napuštena grobnica Davida D.

S “Lolom” na vrh svijeta

FOLIRANTI Bošnjački “stražari”

U Širokom Brijegu gledao Sarajevo

Bratstvo i kretenstvo

Kolumne

Snježna kraljica

Gladni i željni

Maheri protiv sistema

Sarajevo, mali Teheran

Zločinački kod

Sarajevski kvalitet

Đavolje riječi zmijskog jezika

Lice ministrice

Njemački genij

Đeneral Brekenzi

Doktor za uspjeh

Napuštena grobnica Davida D.

S “Lolom” na vrh svijeta

FOLIRANTI Bošnjački “stražari”

U Širokom Brijegu gledao Sarajevo

Bratstvo i kretenstvo