Jedna od neobičnih pojava koja se može uočiti kad se radi u odnosu Bošnjaka prema njihovoj zemlji i državi Bosni i Hercegovini sastoji se u tome da ne postoji konzistencija između razumijevanja prirode države Bosne i Hercegovine i načina odnosa onih koji tu državu predstavljaju prema njoj s druge strane. Polazimo od pretpostavke da imamo državu BiH, ali njene prerogative kao države i njena prava koja bi BiH kao i svaka država morala imati prema onima koji tvrde da je to njihova država ne vidimo u praksi državnog života Bosne i Hercegovine. O čemu se tu radi?Pripadnici jednih i drugih grupacija i nacija Radi se o tome da ako je BiH država, onda se mora jasno razaznavati način kako ona funkcionira kao država i osigurava li taj način toj državi da može ispunjavati osnovnu funkciju jedne države, a to je da svojim građanima osigurava jednaka prava i mogućnosti na cijelom državnom teritoriju.Nažalost, mi imamo državu koja nije u stanju da osigurava jednaka prava svim svojim građanima na cijelom državnom teritoriju i da je njen državni teritorij podijeljen tako da na dijelovima teritorija na kojem valjda određena politička grupacija, pripadnici drugih političkih grupacija ili, kako se to kod nas kaže nacija, nemaju ista prava.

Naime, iako bi građani BiH morali imati ista prava na cjelokupnom teritoriju, to nije slučaj, jer pripadnici bošnjačke i hrvatske nacije nemaju jednaka prava kao pripadnici srpskog teritorija koji sebe naziva teritorijem Republike Srpske. Kao što s druge strane pripadnici bošnjačke i srpske nacionalnosti nemaju jednaka prava s pripadnicima hrvatske nacije na teritoriju na kojem vlada hrvatski politički establišment. Kao što, također, pripadnici srpske i hrvatske nacionalnosti nemaju jednaka prava kao pripadnici bošnjačke nacije na teritoriju koji pripada bošnjačkim političkim snagama. Ključ rješenja svih političkih i ostalih problemaTa diskrepanca između stvarnog i pojmovnog stanja i razumijevanja odnosa uspostavljenih u praksi državnog života predstavlja jednu od najvećih prepreka za napredak države kao cjeline i svakog njenog dijela. Stoga je upravo razrješenje tog čvora, tj. provođenje principa da svi građani BiH na cijelom njenom teritoriju imaju jednaka prava predstavlja ključ rješenja svih političkih, a konsekventno tome svih ostalih socijalnih, političkih i kulturnih problema u našoj državi s kojima se ljudi susreću. Naravno, jednaka prava za sve ljude najjednostavnije je ostvariti na taj način da se prizna da svi građani BiH s jednakim pravima i snagom utjecaja učestvuju u odlučivanju u svim pitanjima državnog života u Bosni i Hercegovini. Nažalost, tome se suprotstavlja osnovni princip na kojem se temelji dejtonska ideja države BiH kao države tri naroda, od kojih svaki ima teritorij na kojem on ima suverenu vlast, dok se ostali narodi nalaze u podređenom položaju.

Diskrepanca između stvarnog i pojmovnog stanja i razumijevanja odnosa uspostavljenih u praksi državnog života predstavlja jednu od najvećih prepreka za napredak države kao cjeline

Taj odnos je glavni problem i osnovna zapreka koja ometa i oduzima mogućnost da funkcionira kao normalna demokratska ustavnopravna tvorevina i kao zemlja u kojoj su svi njeni građani jednaki na cijelom njenom teritoriju. S jednakim pravima učestvovati u životu Ta činjenica jasno ukazuje na problem koji leži u osnovi svih problema s kojima se građani BiH susreću, a to je da po principima na kojima je ustrojena njihova država ne mogu biti jednaki i s jednakim pravima učestvovati u životu države na cijelom njenom teritoriju. To znači da BiH pod sadašnjim uvjetima ustavnopravnog uređenja uopće ne može biti demokratska država jer je osnovna karakteristika jedne demokratske države da njeni građani imaju jednaka prava na cijelom njenom teritoriju.

Provođenje principa da svi građani BiH na cijelom njenom teritoriju imaju jednaka prava predstavlja ključ rješenja svih političkih, a konsekventno tome svih ostalih socijalnih, političkih i kulturnih problema u našoj državi s kojima se ljudi susreću

Pošto nije moguće realiziranje vladavine tog principa i pošto je u BiH uspostavljena vladavina jednakih prava u pojedinim dijelovima BiH, tj. u njenim tzv. konstitutivnim dijelovima odnosno nacionalnim teritorijima, ne postoji nikakva mogućnost da bi Bosna pod datim uvjetima mogla funkcionirati kao normalna demokratska država.

Najjednostavnije je da se prizna da svi građani BiH s jednakim pravima i snagom utjecaja učestvuju u odlučivanju u svim pitanjima državnog života u Bosni i Hercegovini

Pod sadašnjim uvjetima ustavnopravnog uređenja BiH ne može biti demokratska država

U proljeće 2009. godine primio sam poziv iz Bijele kuće u kojem su me pitali jesam li uzbuđen, jer sam odabran da tog maja putujem s američkim potpredsjednikom u Sarajevo, Beograd, Prištinu i Bejrut. Da budem dio novinarske ekipe koji će s Džoom Bajdenom (Joe Biden) biti u legendarnom Boeingu 767, tzv. Airforce 2. Čuj, uzbuđen?! Bio sam kao ošamućen nekoliko dana od te oluje.Spontani prijateljiDa skratim! U toku leta preko Atlantika, oko dva sata poslije ponoći, (ne)planirano smo sletjeli u Šenon, u Irsku, da bi se potpredsjednik, ležerno obučen u farmerice, bijelu košulju i teget sako, rukovao s kolonom američkih vojnika, povratnika iz Iraka. A to je potrajalo. &nbsp;&nbsp;Prije povratka u avion, Eni Tomazini (Annie Tomasini), zaduženoj za novinare, bez ikakve obaveze, predao sam fasciklu u kojoj je bila poema mog mlađeg sina “Welcome to Sarajevo”, tada američkog tinejdžera, rođenog u Sarajevu, koji se tek spremao za studij medicine ovdje, u Njujorku. &nbsp;Ne znam koji je instinkt natjerao moju suprugu da među ispeglane košulje stavi tu pjesmu, a mene da je uopće predam Bajdenovoj tajnici. Pitao sam je onomad. Pojma nemamo! &nbsp;

Arhiva radi, desilo se sasvim spontano, kako se to najčešće i događa u povijesti! To je lekcija svima nama koji iz svoje, često iskompleksirane pameti, sami sebe sputavamo, ali i druge, da krenemo u promjenu smatrajući da je reforma “nemoguća” ako nije klanovski ili “odozgo” ustrojena. A nije tako! Kratko nakon što smo poletjeli iz Šenona, Ani je prišla mome sjedištu u zadnjem dijelu aviona i rekla: “Potpredsjednik je pročitao pjesmu, sviđa mu se i želi da vas vidi u svom (letećem) uredu”. Kolega Halil Mula, koji je tada sa mnom putovao, potvrdio mi je opet onomad da sam kod Bajdena ostao više od 25 minuta.&nbsp;Ušao sam obazrivo. On je sjedio na sofi i čitao. Podigao je pogled i uz široki osmijeh i drugarsko rukovanje rekao mi da sjednem u njegovu fotelju uz potpredsjednički radni sto. Pogledao sam u nevjerici, ali on je insistirao. Potom me svašta pitao. I tako sam se brzo oslobodio, kao kod rođaka s kojim pričam o porodičnim pitanjima, recimo kako da se pravedno dogovorimo oko naslijeđene zemlje u Hercegovini.&nbsp;Zaljubljen u SarajevoPričao sam mu, jer on je to želio - o našim prvim (izbjegličkim) danima u Americi; svidjeli su mu se detalji kako naši dječaci vole moj, a ne mamin sos za špagete. Pričao je i on meni o svojim sinovima. U neko doba obojica smo bili plačnih očiju. &nbsp;Bajden se prisjetio posjete bolnici u ratnom Sarajevu i djevojčice koja je izgubila vid od granate, ali su joj oči ostale otvorene. &nbsp;- Imala je živ i topao pogled. Kao ti sada. Nisam znao da su joj oči trajno paralizirane - pričao mi je američki potpredsjednik, onako komšijski, solidarno, jer takav je Džo. Neizmjerno voli ljude, što mu je u politici često donosilo i probleme, ali mnogo više trijumfalnih pobjeda.&nbsp; Ostalo je historija. A zna se i koliko je Bajden ostao zaljubljen u Sarajevo. &nbsp;U međuvremenu, moj mlađi sin je diplomirao i postao možda čak i najmlađi Bosanac američki doktor i putevi bi mu se opet mogli ukrstiti s gospodinom Bajdenom. To je ta Amerika. Ne dešava se to baš imigrantima u Kini ili Rusiji, ako ih uopće tamo ima ovakvih. &nbsp;No, u proteklih deset godina nismo ga nijednom zvali ili vidjeli, (iako sam, doduše, priželjkivao novi intervju); jedino sam uputio saučešće kada je preminuo njegov voljeni sin Bo (Beau) 30. maja 2015. godine. Izdržao je to junački. A mi smo krišom plakali, jer za ljudima se ne tuguje samo javno.&nbsp;Vječiti gladijatorUlaskom Bajdena u utrku 2020. godine u izbornu arenu se vraća stari politički gladijator kojeg politički protivnici nikad nisu mogli dokrajčiti, iako su na njega bacali drvlje i kamenje. Nisu, upravo zbog enormne količine ljudskosti koju ovaj izuzetno vitalni 77-godišnji Amerikanac iz naroda ima, jer on crpi energiju iz susreta s običnim ljudima. Nije Džo iz povlaštene kaste kojoj pripada Donald Tramp (Trump)!&nbsp;Trampov populizam je, dakako, opasan, ali bi ipak mogao ostati samo zaleđena maska – poput “Portreta Dorijana Greja” iz istoimenog romana Oskara Vajlda (Oscar Wilde), iza kojeg se krije (politička) nakaza. Za razliku od njega, Bajden je istinski i nije lažnjak.&nbsp; &nbsp;&nbsp;Bit će teško samo drskim političkim sloganima otpisati Džoa, jer on nikad nije ni otišao u političku mirovinu. &nbsp;Zlatousti senator, najveći pjesnik među političarima i zaljubljenik u poeziju svjestan je da politička kampanja može biti i poetična, ali da se vlada - isključivo u prozi. Znat će on odgovoriti na bilo čiji uličarski vokabular ne prezajući da sve i svakoga nazove pravim imenom. Već je zaprijetio da će Trampu “razbiti vilicu”. &nbsp;Ismijao je i bivšeg gradonačelnika Njujorka, Vučićevog promotora Rudija Đulijanija (Rudy Gulliani), “đavoljeg advokata”, sada Trampovog odvjetnika, koji tvrdi da je oko američkih izbora “normalno sarađivati s Rusima”?!&nbsp;Amerika mora naprijed i još se ništa ne zna. Osim da nam s Trampom slijedi povratak u nepredvidive i mutne vode političkih laži i obmana. Zato bi, unatoč nekim prigovorima, Bajdenovo političko šamaranje moglo biti buđenje iz šoka. Kad već nema cjepiva za političke gluposti.

U izbornu arenu se vraća stari politički gladijator kojeg politički protivnici nikad nisu mogli dokrajčiti, iako su na njega bacali drvlje i kamenje

Džo Bajden – povratak ljudskosti

U Kantonu Sarajevo svi traže <a href="https://avaz.ba/tag/39065/samir-turkovic">Samira Turkovića</a> (SDA). Jedino još policija nije uključena u potragu. Aktuelni direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja otišao je iz firme prije mjesec, nema ga ni u kući. Na taj korak odlučio se nakon što je Vlada KS krajem marta pokrenula proceduru za njegovu smjenu.&nbsp;&nbsp; Sakrio se Turković u mišiju rupu pa mu kantonalna ministrica zdravstva ne može službeno uručiti obavijest da će biti smijenjen. A to mora da bi bila ispoštovana pravna procedura. Poštari mu lično trebaju uručiti čage, ali ne mogu ga naći na adresi Zavoda, niti na kućnoj. 
I tako se ovaj direktor pravnim mahinacijama i začkoljicama bori da očuva funkciju s koje upravlja zdravstvom i s vrtoglavih 410 miliona maraka godišnje. Nije to častan način. Kukavički je, štaviše. 
Ako te ne želi nova vlast, kojoj je narod dao pravo da upravlja njegovim novcem, onda budi džentlmen i to prihvati. Poštuj narod, ako nećeš vlast. Ostavi funkciju i štafetu predaj drugom. Turković, međutim, neće. 
I zato neodoljivo podsjeća na nekadašnje kicoše koji su izbjegavali JNA. Sjećam se priče očevog rođaka. Želeći izbjeći odlazak u armiju, otišao je od kuće, bacio dokumente, promijenio lični opis. Krio se i od najbližih. Iz Jajca otišao u Split. Vodio novi život. I tako nekoliko godina. JNA ipak je odslužio. 
Slično i Turković. Uzeo bolovanje. Navodno je iz Sarajeva otišao u Fojnicu. Poštarima nedostupan. Ni najbliže kolege iz Zavoda, barem ne službeno, ne znaju gdje se krije. 
Međutim, JNA, il' što bi rekli smjena, mora se desiti.

Sakrio se Turković u mišiju rupu pa mu kantonalna ministrica zdravstva ne može službeno uručiti obavijest da će biti smijenjen

Turković i kicoši iz JNA

Skupština Regionalne advokatske komore Sarajevo na prekjučerašnjoj sjednici izabrala je advokaticu <a href="https://avaz.ba/tag/7934/vasvija-vidovic">Vasviju Vidović</a> za svoju novu predsjednicu. Povjerenje kakvo je Vidović dobila na tajnom glasanju najbolje govori o njenoj reputaciji i ugledu koji uživa među kolegama, dostojnom da predstavlja struku kojom se bavi.&nbsp; Duboki su korijeni Vasvije Vidović u pravničkoj profesiji BiH. Prijeratni sudija, odmah po formiranju Haškog tribunala našla se u Hagu na poziciji bošnjačkog oficira za vezu s Tribunalom. Zahvaljujući svom znanju i dubokoj posvećenosti poslu kojeg se prihvatila, bila je desna ruka tadašnjih haških tužilaca koji su pripremili prvu optužnicu za genocid u Srebrenici, koja je okončana osuđujućom presudom. 
Kao advokat, pred Haškim tribunalom branila je visoke bošnjačke oficire. Ko je samo jednom kročio u tamošnju sudnicu, mogao je vidjeti s koliko se poštovanja i tužioci i sudije, iako na suprotnim stranama, odnose prema <a href="https://avaz.ba/tag/7934/vasvija-vidovic">Vasviji Vidović</a>. 
Koliko je bila cijenjena kao pravnik, ali i kao čovjek, najbolje pokazuje podatak da su, nakon što se iz Haga vratila u zemlju, pojedini haški tužioci tražili upravo njeno mišljenje kao preporuku za angažman na nekom od međunarodnih sudova.
Vasvija Vidović iznad svega je profesionalac i osoba koja je bezrezervno na strani pravde. Advokatica koja se ne plaši, jer duboko vjeruje u svoje znanje i poštuje kodeks profesije. Takvi su ne bez razloga oduvijek birani za prve među jednakima.

Advokatica koja se ne plaši, jer duboko vjeruje u svoje znanje i poštuje kodeks profesije

Vidović: Duboki korijeni u pravničkoj profesiji BiH

Profesionalac iznad svega

Predsjednik Sindikata radnika trgovine Goran Savanović, vidno zabrinut za prava radnika u Republici Srpskoj, početkom proteklog mjeseca sazva pres-konferenciju. U žaru borbe za prava radnika primoran je, kaže, pravdu potražiti i u crkvi. Pored vladike, koga je već posjetio, uskoro će se obratiti i glavešinama drugih konfesija. Au, radnici, kukala vam majka! Na šta ste spali? Crkve i džamije spašavaju vaša prava? „Normala“, rekle bi liske u Mostaru. Pa poznato je da su popovi i hodže uvijek predvodili sve bitke za radnička prava. Revolucionari su to veliki uvijek bili. E, moji radnici, kakvu ste državu imaliDakle, popovi i hodže, koji su odvajkad živjeli na grbači naroda, sada će da spašavaju radnike od izrabljivanja kapitalista. Aferim.Karakteristika 19. vijeka je bezdušno, kapitalističko izrabljivanje radnika, niska primanja i radni dan od 12 sati. Primjećujete li neku sličnost sa današnjom Bosnom i Hercegovinom? Radnici privatnih taksi službi u Sarajevu, svi to znaju, rade 12 sati, pa su slobodni 12. Onda opet na posao. I subotom i nedjeljom. Ali pošto to svi znaju, kako to država dopušta? Fino, nije je briga. Zbog takvih stvari Sindikat RS nas vraća u srednji vijek i obraća se za pomoć crkvi. E, moji radnici, kakvu ste državu imali. Državu u kojoj bi svaki pokušaj uspostavljanja radnog vremena 12 – 12 bio sanksionisan masovnim hapšenjem. Ali, nije vam bilo dobro, htjeli ste kapitalizam. Tražili ste, gledajte.I upravo jedan od tih taksista kaže mi neki dan kako ne drži do komunističkih praznika, već samo do Bajrama. „Nova godina, Prvi maj, nije to bošnjačka tradicija“, veli mi. „To su komunjare propisale da se slavi.“„Griješiš“, skromno se upustih u raspravu. &nbsp;„Ako Prvi maj nije komunistički praznik, čiji je?“ „Međunarodni, a u prvom redu američki.“ Najveći simbol borbe za radnička pravaKod nas su vjerski praznici postali vrlo popularni i pridaje im se kudikamo veći značaj nego svjetovnim. Vjerski praznici su uglavnom poetičnog karaktera. Recimo, Bog je naredio Ibrahimu da žrtvuje svog sina Ismaila, pa se od tada prinosi žrtva (ovan) i obilježava Bajram. Ili, Isus je umro, te je vaskrsao/uskrsao, pa se obilježava vaskrs/uskrs. U paganskom Rimu se slavilo rođenje Boga sunca, pa je taj datum preuzet kao rođenje Isusa, i tako dobismo Božić.

Borili su se protiv mogućnosti da iko radi u uslovima u kojima to danas rade sarajevski taksisti

U drugu ruku svjetovni praznici su zasnovani ili na naučnim istraživanjima i mjerenjima, kao što je, recimo, Nova godina, ili obilježavaju važne datume u razvoju i emancipaciji ljudskog roda. Vjerovatno najvažniji praznik u istoriji čovječanstva je 1. maj.Često karakterisan kao “komunistički,” mada je nastao u čisto kapitalističkim Sjedinjenim Američkim Državama, Prvi maj decenijama važi za najveći simbol borbe za radnička prava. Dana 1. maja 1886. godine u gradu Čikagu, što ni geografski ni vremenski ne pripada crvenoj Rusiji, a niti mrskoj Titovoj Jugoslaviji, prosvjedovalo je 40.000 radnika. Borili su se protiv mogućnosti da iko radi u uslovima u kojima to danas rade sarajevski taksisti. Formirali su čuveni zahtjev koji su simbolizirale tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Kapitalističke interese policija je branila oružjem pa je ubijeno šest, a ranjeno pedesetak radnika. Dostignute vrijednosti izrabljivanja radnika su branjene i masovnim hapšenjima. Vođe su izvedene pred sud, petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnje robije.12 sati rada za mizerne naknadeTri godine kasnije, 1889., na Prvom kongresu Druge internacionale, odlučeno je da će se 1. maja svake godine održavati radnički protesti. Veoma brzo taj datum postaje međunarodnim danom opšte solidarnosti radnika i uzrokom za dobijanje široke lepeze radničkih prava, od godišnjih odmora, preko trudničkog odsustva, sve do nemogućnosti da radnik bude otpušten s posla bez valjanih procedura.Obično se za vjerske praznike kaže “najradosniji praznik”. Ne znam šta je radnicima radosnije, slaviti neki poetični praznik iz religijskih knjiga ili slaviti dan kada su im izborena ovozemaljska prava? No, razumijem sarajevske taksiste, oni rade po 12 sati za mizerne naknade i gazda ih može otpustiti s posla kada god mu se ćefne, njima su religijski praznici ipak važniji.

Formirali su čuveni zahtjev koji su simbolizirale tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja

Ali, umjesto što se okupljaju da slave Bajrame i Božiće, oni bi trebali izaći na ulice i kao 1886. godine ponovo se boriti za svoja prava. I to ne treba biti borba protiv vlasnika firmi, nego se trebaju boriti protiv vlasti koja je omogućila vlasnicima da izrabljuju svoje uposlenike. Nema druge. Neće pasti s neba.

Au, radnici, kukala vam majka! Na šta ste spali? Crkve i džamije spašavaju vaša prava? „Normala“, rekle bi liske u Mostaru

Uskrsnuće 1. maja

Bosanca Elvisa Turčinovića <a href="https://avaz.ba/tag/23497/amerikanac">Amerikanci</a>&nbsp;su nagradili ordenom za hrabrost. Neustrašivost je dokazao 20. novembra prošle godine spriječivši veliki masakr u bolnici „Mercy“ u Čikagu. Hrabro i odvažno krenuo je u susret višestrukom ubici, ustrijelio ga je s udaljenosti od 67 metara.&nbsp;&nbsp; Da nije bilo našeg Elvisa, ko zna koliko bi bilo mrtvih. 
Smaknuvši zlikovca, osvetio se za smrt dvojice kolega policajaca, koji su prije njegovog dolaska u bolnicu hladnokrvno likvidirani. Turčinović je poručnik u SWAT timu (Special Weapons and Tactics), koji je obučen za posebna oružja i taktike. 
Tokom agresije na BiH izbjegao je s porodicom u Njemačku i već 2000. godine preselio se u SAD.
Od 209 kandidata bio je među 12 onih koji su uspješno prošli sve izazove. Ova neustrašiva ekipa svakodnevno hapsi, raskrinkava zločince, gleda u oči teroristima i otmičarima. 
- „Požuri i čekaj’“ naša je krilatica – kaže Elvis Turčinović.

Svakodnevno hapse, raskrinkavaju zločince, sprečavaju pucnjave, gledaju u oči teroristima i otmičarima

Američki specijalac

Kao u onoj bajci kada neko dva puta poviče „Vuk!“, iako ga nema, pa na treći povik, kada se vuk pojavi, niko mu više ne vjeruje, <a href="https://avaz.ba/tag/7517/vlada-federacije-bih">Vlada Federacije</a> provukla je poskupljenje plina.&nbsp;&nbsp; Mjesecima se najavljivalo i demantiralo, pljuštale su teške riječi prema Upravi „<a href="https://avaz.ba/tag/25668/bh-gas">BH-Gasa</a>“, tvrdilo se da „neosnovano“ traži da plin poskupi. 
Sada kada je otoplilo, Vlada usvaja odjednom „utemeljen“ zahtjev za povećanje cijena plina za 29,29 posto. 
Zanimljive su reakcije i objašnjenja vlasti. Tako se kaže da je cijena plina porasla, da ga mi (građani i kompanije) kupujemo, odnosno plaćamo po dosta nižoj cijeni. Ekonomski neizdrživo. Ali, vlast je, uz to što je preko noći skontals ekonomsku (ne)opravdanost svojih postupaka, i merhametli. Kažu, cijena plina povećana je nakon grijne sezone. Znači li to da će biti snižena kada nova grijna sezona počne? To se ne zna.
Lako je naći cjenovnik i uz njega grafiku koja se ne slaže s izjavama koje stižu iz ovdašnjih vlasti. Cijena plina na svjetskom tržištu u posljednje je vrijeme pala za čak 20 posto.
Koliko je do sada plaćan plin i koliko smo mi (građani) jeftinije kupovali taj isti plin? Zašto se to detaljno ne objasni? Zašto vlast nema svoj grafikon?
Izgleda da se vode onom starom: Nemoj da ti činjenice kvare priču. 
Kad zafali, najlakše je uzeti od građana koji se ne bune.&nbsp;

Zašto vlast ne demantira informaciju da je plin jeftiniji nego što kažu? Odgovor je jednostavan

Neka činjenice ne kvare priču

Dvadeset i kusur godina nakon Dejtona u ovoj (polu)državi još uvijek pričamo o ratu. Dvadeset i kusur godina nakon <a href="https://avaz.ba/tag/15686/dejton">Dejtona</a> u ovoj (polu)državi još uvijek imamo Ured visokog predstavnika.&nbsp;Doduše, OHR formalno postoji, ali izgleda kao da ga odavno nema. Dvadeset i kusur godina nakon Dejtona u ovoj (polu)državi još uvijek nisu zatrpani nacionalistički rovovi mržnje. Kamo političke elite strovaljuju naivne Bošnjake, naivne Srbe, naivne Hrvate, a naročito naivne Ostale.&nbsp;&nbsp; Raštimani između poželjnog mira i nepoželjnih nemira, zabijamo glave u pijesak zanemarujući fakat da neuspješno životarimo i gubimo dragocjeno vrijeme statirajući u ulozi dobrovoljnih talaca politički nametnute matrice - Dobro je, samo nek' ne puca! Tri i po godine užasnog rata zamijenili smo dvodecenijskim prizivanjem novih sukoba. Nažalost, cijenu vlastite gluposti finansijski ćemo namiriti stranim bankarskim lihvarima, zelenaškim međunarodnim fondovima i domaćim izdajnicima. 
„Postoji normalan strah, utemeljen, strah koji je racionalan. Ali, kod nas ima mnogo patološkog, bolesnog straha. Mi se jedni drugih bojimo.“ O tome je nedavno govorio fra Mile Babić. Časni se profesor, dakle, oslonio na medicinu kako bi dijagnosticirao hronično stanje beznađa u koje je kompletno bh. društvo zalutalo. 
Fra Mile zna znanje!
Pogledajte, naprimjer, ovdašnje ratnohuškačke jastrebove kako od Banjaluke, preko Sarajeva, pa južnije do Mostara zveckaju oružjem, prizivaju rezerviste te gazimestanskim manirom ne isključuju nasilje visokog intenziteta.&nbsp;Primjećujete li da njihove medijske teme nisu maligna zatucanost, zapuštenost, zakucavanje Bosne i Hercegovine na evropsko dno dna? Uostalom, dokazani smo fenjeraši u svakom pogledu. Po investicijama, životnom standardu, nezaposlenim, siromašnim, nepismenim. Ali, korisnije je pričati o ratu, na tom se terenu populisti najbolje razigraju. Stoga, dozvolite mi da se izrazim: Kome je do rata, dabogda mu u kući zapucalo.&nbsp;

Gubimo dragocjeno vrijeme statirajući kao dobrovoljni taoci politički nametnute matrice - Dobro je, samo nek' ne puca!

Dabogda mu u kući zapucalo...

Nihad Kreševljaković jedan je od onih koji Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu vraćaju na mapu svijeta kada je u pitanju kultura. Osim što je direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS, putem kojeg dovodi brojne pozorišne umjetnike, u okviru „Modula Memorije“ predstavio je film „Don't Cry for Me Sarajevo - Susan Sontag u Sarajevu“, čiju režiju on i potpisuje.&nbsp; Ne dozvoljava Kreševljaković da se zaborave ljudi koji su toliko dali njegovom rodnom gradu i odigrali značajnu ulogu, posebno tokom najtežih dana agresije i opsade prijestonice. A Suzan Zontag (Susan Sontag) bila je jedna od njih. I danas se pamti upravo njena poruka „Ne plači za mnom, Sarajevo“, koja u sebi nosi toliko emocija i istine.
Nihad Kreševljaković rođen je 24. februara 1973. u Sarajevu. Završio je Prvu gimnaziju i studij historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je direktor Sarajevskog ratnog teatra (SARTR).

Režirao film „Don't Cry for Me Sarajevo - Susan Sontag u Sarajevu“

Kreševljaković: Vraća BiH na mapu svijeta

Ne plači za mnom, Sarajevo

Čudo neviđeno - <a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Milorad Dodik</a> na audijenciji kod <a href="https://sport.avaz.ba/tag/2784/papa-franjo">pape Franje</a>. Vrijeme i mjesto svečanog događaja - kol'ko sutra u Vatikanu! 
Zlu ne trebalo, jučer se predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Beogradu ispovjedio čelniku Srpske pravoslavne crkve. Patrijarh Irinej blagosiljao je službeni put te odredio taktiku za Dodikov predstojeći nastup. Na repertoaru ništa novo, osim tradicionalnih hitova. Dakle, viševekovna ugroženost srpskog naroda, Kosovo je srce Srbije, NATO agresija, negiranje genocida u Srebrenici, veličanje ratnih zločin(ac)a. Zaključno sa pljuvanjem uvis po rođenoj državi, omiljenoj disciplini dvometraša iz Laktaša. 
Krhko je znanje, ali možda bi korisnije bilo da je uoči „križnog“ puta Dodik svratio do banjalučkog biskupa Franje Komarice. Koji bi ga vjerovatno upozorio na okolnosti kolektivnog nestanka katolika sa republičkosrpske geografije. Trenutno ih fali barem 95 posto od prijeratnog brojnog stanja. 
„Vjerujem da, ako i o čemu bude razgovora, bit će pitanje gdje su katolici i zašto se nije politički, pravno, ekonomski omogućilo da se vrate oni koji su to željeli", primijetio je čestiti biskup. Pouzdano nije ustanovljeno da li monsinjorove molitve dobacuju do vatikanskih odaja.
Dvanaest je udruženja žrtava rata na hiljadu adresa poslalo zajedničko pismo o neciviliziranim postupcima i sramotnim izjavama najavljenog gosta Svete stolice. „Izvan svake razumne sumnje, on vrši agresivnu kampanju poricanja činjenica i vrijeđanja osjećaja žrtava.“ Nažalost, samo se Dodik javno oglasio. Ukratko, ne zanima ga šta pišu, kako kaže, „bošnjačka udruženja“. 
I tako, ode Dodik kod Pape. Sa neustavnom trobojkom na reveru, bez simbola države iz koje dolazi, bahato nezainteresiran za patnju nedužnih, beznadežno lišen elementarnog osjećaja za pravdu i dokumentiranu istinu. Valjda, ugursuz, ne očekuje da mu domaćin još i noge izljubi. Kao nedavno onim južnosudanskim dodicima.

Krhko je znanje, ali možda bi korisnije bilo da je uoči „križnog“ puta Dodik svratio do banjalučkog biskupa Franje Komarice

Papan kod Pape

Genocid u <a href="https://avaz.ba/tag/106/srebrenica">Srebrenici</a> ostavio je neizbrisiv trag na sve njene stanovnike. Posebno na djecu, mladiće i djevojke, koji nisu bili svjesni onoga što se dešavalo. Gledali su smrti u oči, a nisu znali da im svaki novi otkucaj srca daje šansu za život, za budućnost, koja je oduzeta nevino ubijenim njihovim komšijama, njih 8.372...&nbsp; Koliko je genocid promijenio živote Srebreničana, govori i činjenica da je trebalo proći određeno vrijeme da bi se moglo početi pisati o stravičnim zločinima. Za razliku od prvih godina nakon genocida u Srebrenici, sada oni koji su svjedočili počinjenim zlodjelima pišu i pričaju o tome. 
Srebreničanin Hasan Hasanović, koji je u vrijeme genocida u Srebrenici imao 19 godina, ovih je dana gost prestižnih univerziteta u SAD. Predavanja je držao o Srebrenici. Zna da će, ako sjećanje na bijele nišane umre, to biti druga izdaja Srebrenice. Njegova knjiga „Preživjeti Srebrenicu“, koju je objavio prije dvije godine, prevedena je na više jezika. Ona je njegov doprinos narednim pokoljenjima. Da pamte i da ne zaborave. 
Hasanović je prevodilac i kustos u Memorijalnom centru Potočari. Iz dana u dan, kao što je to uradio ovih dana u Americi, Srebrenicu diže iz pepela. Ne da je zaboravu, koji bi za ovaj grad, pored žrtava, bio najveća tragedija.

Objavio je knjigu „Preživjeti Srebrenicu“ prije dvije godine, izdata je na više jezika

Čuvar Srebrenice

Poznata je škola mišljenja kako u svakoj državi postoji mafija, a da samo ovdje mafija ima svoju državu. Talovi okorjelih kriminalaca sa vladajućim političkim establišmentom direktno su proporcionalni dužini trajanja mandata. Ne računajući, dakle, burne događaje s kraja devedesetih prošlog stoljeća, kada su ga NATO i Slobodan Milošević ustoličili za entitetskog premijera, <a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Milorad Dodik</a> rukovodi i komanduje Republikom Srpskom gotovo petnaest godina. Dovoljno je to vremena za uspostavljanje kontrole nad većinom društvenih i finansijskih tokova, sa posebnim akcentom na nezakonite poslove.&nbsp;&nbsp; Ispred porodične kuće u Laktašima brutalno je ubijen Slaviša Krunić. U atentatu je stradao i lični pratilac vlasnika nekoliko moćnih kompanija te zaštitarskih agencija. Inače, Krunić je bio jedna od najzaštićenijih osoba u Bosni i Hercegovini. Uzalud! Od posljedica teškog ranjavanja, preminuo je u banjalučkom Kliničkom centru.
Preksinoć je u razmjeni vatre likvidiran tek jedan od napadača. Radi se o notornom kriminalcu, kamataru i nasilniku Željku Kovačeviću zvanom Strijelac. Indikativno jeste, ali zahvaljujući korumpiranosti banjalučkog pravosuđa, Kovačević je posljednje godine svog života proveo na slobodi, umjesto na zasluženoj robiji. Upravo bi ova skandalozna činjenica mogla postati važan detalj prilikom eventualnog otkrivanja naručilaca terorističkog napada. 
„Ovo je ubistvo sa potpisom vlasti“, tvrdi državni ministar sigurnosti <a href="https://avaz.ba/tag/279/dragan-mektic">Dragan Mektić</a>. Ispravna je, naime, Mektićeva konstatacija, naročito ukoliko je poznato da se Krunić veoma često i javno žalio kako ga republičkosrpski režim pokušava reketirati i ucjenjivati. To, uostalom, potvrđuju i depeše bivših američkih ambasadora u Sarajevu iz afere Wikileaks. 
Iako je prerano za velike zaključke, potpuno je jasno da se režim zauvijek riješio ozbiljnog i neugodnog protivnika. Krunića se, naprosto, nije moglo kupiti. Nije se plašio, niti je saginjao glavu pred bahatim autoritetima. Nažalost, završio je tragično. Poput nesretne teritorije na kojoj mafija ima svoju državu.

Iako je prerano za velike zaključke, potpuno je jasno da se režim zauvijek riješio ozbiljnog i neugodnog protivnika

Atentat s predumišljajem!

Olimpijski centar Jahorina ostvario je nevjerovatne poslovne uspjehe u sezoni 2018/19. Nakon pet mjeseci i više od 144 dana rada skijališta u kontinuitetu, rezultati su sjajni, od broja skijaša, koji je porastao za 225 posto, do povećanja prihoda, i još mnogočega.&nbsp; A najzaslužniji je direktor Dejan Ljevnaić. Mlad, običan, skroman... Došao je tiho, a napravio čudo! Kao onaj princ iz bajki što je probudio ljepoticu. Jahorina je vratila stari, olimpijski sjaj, a rezultati su nevjerovatni. 
Skijalište su u rad pustili prvi u regionu, 29. novembra, a posljednji zatvorili. Ostvarili su promet od 7,8 miliona KM, što je povećanje za 170 posto, prihodi od parkinga i ski-škole također su znatno uvećani. Broj vožnji dostigao je skoro dva miliona, a indirektni prihod od skijališta je 125 miliona maraka. 
Dok je na čelu Ljevnaić, rođen 1978. godine, sve je moguće. Tačna je definicija: „Uspješni ljudi ne sjede i ne čekaju da im se stvari dešavaju, već oni izađu i dese se stvarima!“ 
I to je to. Treba znati, treba htjeti i čuda su moguća.

Planina vratila stari, olimpijski sjaj, a rezultati nevjerovatni

Čudo na Jahorini

Državne institucije najčešće su društveno beskorisne. To nam je poznato! Uglednici iz državnih institucija redovno se namiruju iz budžeta. I taj film predugo gledamo! Poslije oktobarskih izbora na proračunske jasle uhljebljeno je više stotina novih stranačkih podrepaša. Nek' im je sretno novo radno mjesto, uz pasijans na službenom laptopu.&nbsp; Kad vlast zbrinjava kadrove, onda su pozicije, funkcije, opisi konkretnih zaduženja dokazano varijabilne kategorije. Izmišljaju se, tako, krucijalne potrebe i neodložni poslovi da bi se privilegiranima namjestili stabilni ugovori na neodređeno. Država je, znamo, najpoželjniji poslodavac. Lahak pos'o, a parali!
Taoci smo administrativne hobotnice. Neumjerenost u rashodima pouzdano vodi u bankrot. Nekidan je neko lucidno poentirao: Givikt bi pokvarili, a Japan dekintirali! Da je, bogdo, puste dokolice, pa na miru i pedantno poredati sve takozvane administrativce situirane uz ublehaška obrazloženja. Možda bi se konačno (samo)uvjerili u opravdanost mudrosti da tamo gdje počinje stranka, prestaje logika. 
„Duboka država“ služi najprljavijim talovima i najprivatnijim interesima. To jeste nepresušni izvor finansijskog zbrinjavanja rodbine, prijatelja, stranačke kamarile, međutim, nijednom društvu takvo stanje neće donijeti niti zrno boljitka. Naprotiv, razarajuće su posljedice klijentelizma i nepotizma u svijetu gdje je korupcija matrica ponašanja. Što se, dakle, Bosne i Hercegovine konkretno tiče, spasa nam nema, propasti nećemo!
P. S. Pitalo malog Alana Forda šta će biti kad poraste. Prvo ću se, kaže, učlaniti u SDA, a potom preko štele uvaliti u javnu firmu. Jer bolje je živjeti na budžetu sto godina nego jedan dan biti nezaposlen. Kraj strip(tiz)a.

Taoci smo administrativne hobotnice, neumjerenost u rashodima pouzdano vodi u bankrot

Društvo stranačkih podrepaša

Dugo je trebalo da dođe do toga, ali je ipak uspio. Abas Arslanagić, legendarni golman Rukometnog kluba Borca i reprezentacije Jugoslavije, otključao je Banja Luku. Prije nešto više od 43 godine zajedno sa saigračima donio je titulu prvaka Evrope u ovaj grad, a sada je dobio najveće gradsko priznanje „Ključ grada”. 
Kako je rekao, to je priznanje ne samo njemu, nego cijeloj njegovoj generaciji i drago mu je da je konačno neko to prepoznao. Čovjek koji je 61 godinu u rukometu, po mnogima, bio je možda i najbitnije ime u najblistavijim trenucima u historiji banjalučkog, ali i bh. sporta, i nema dileme da je priznanje stiglo u prave ruke.

Abas Arslanagić rođen je 2. septembra 1944. godine u Derventi. Osim što je bio vrhunski rukometni golman, ima zvanje profesora fizičke kulture, a bavio se i novinarskim pozivom. Igrao je za Derventu, beogradski Partizan, Borac i njemački Lubek. 

Ubilježio je 125 nastupa na golu reprezentacije Jugoslavije, s kojom ima i olimpijsko zlato. Kao trener je radio u velikom broju klubova, a bio je i selektor reprezentacija Jugoslavije, Katara, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Legendarni golman Borca dobio priznanje grada

Arslanagić: Prij 43 godine donio titulu u Banja Luku

Majstor koji je otključao Banja Luku

Brutalna zloupotreba legalnih institucija za pogane stranačke interese omiljena je špijunska disciplina uglednika iz Stranke demokratske akcije. O tome je prije godinu u Federalnom parlamentu detaljno govorio predsjednik Socijaldemokratske partije. Pogađate, nakon šokantnih upozorenja Nermina Nikšića, ništa se naročito nije desilo. 
Doduše, višegodišnji nezakoniti direktor Uprave policije FBiH napokon se (samo)penzionisao. Nije poznato gdje se smuca ni čime se Dragan Lukač danas tačno bavi, ali pojedinci vjeruju da još aktivno sudjeluje u muljatorskim poslovima. Valjda u ulozi pendreka emeritusa. 
Čelnik Skupštine Kantona Sarajevo otkrio je prošle sedmice na BHT-u kako raspolaže dokazima da SDA preko zvaničnih policijskih institucija uhodi i prisluškuje političku konkurenciju. “Odgovorno tvrdim da se institucije, obavještajne agencije, MUP-ovi bave stranačkim protivnicima. To nisu odmetnute strukture, već legalni organi, koji rade protuzakonito.” Pogađate, nakon šokantnih upozorenja Dine Konakovića, ništa se naročito nije desilo.
U međuvremenu je Obavještajno-sigurnosnu agenciju BiH zaljuljala neobična afera, gdje se silom zakona upetljalo i Tužilaštvo BiH. Namjestilo se tako da direktor OSA-e kao zmija noge krije vlastitu diplomu o završenom fakultetu. 
Dobro, poznato je da zmije uglavnom nemaju noge, ali treba li, onda, sumnjati i u riječ, obraz, stručnu spremu Osmana Mehmedagića? 
Pogotovo ukoliko je nedvojbeno da će, zahvaljujući podršci Bakira Izetbegovića, Osmica (s diplomom ili bez diplome) svakako ostati glavni državni obavještajac. Konačno, falsifikatorima bi trebalo objasniti da ne završiti fakultet nije nikakva ljudska sramota. Bruka je, rekao bih, lagati da si ga završio. Pa makar i na gostujućem terenu. U Novom Sadu. 
Uglavnom, dok se afera ne raspetlja, pazi šta pričaš na telefon. I budi kratak. Srednjoškolac prisluškuje.

Pod sadašnjim uvjetima ustavnopravnog uređenja BiH ne može biti demokratska država

Džo Bajden – povratak ljudskosti

Turković i kicoši iz JNA

Profesionalac iznad svega

Uskrsnuće 1. maja

Američki specijalac

Neka činjenice ne kvare priču

Dabogda mu u kući zapucalo...

Ne plači za mnom, Sarajevo

Papan kod Pape

Čuvar Srebrenice

Atentat s predumišljajem!

Čudo na Jahorini

Društvo stranačkih podrepaša

Majstor koji je otključao Banja Luku

Budi kratak, OSA prisluškuje!

Kolumne

Pod sadašnjim uvjetima ustavnopravnog uređenja BiH ne može biti demokratska država

Džo Bajden – povratak ljudskosti

Turković i kicoši iz JNA

Profesionalac iznad svega

Uskrsnuće 1. maja

Američki specijalac

Neka činjenice ne kvare priču

Dabogda mu u kući zapucalo...

Ne plači za mnom, Sarajevo

Papan kod Pape

Čuvar Srebrenice

Atentat s predumišljajem!

Čudo na Jahorini

Društvo stranačkih podrepaša

Majstor koji je otključao Banja Luku

Budi kratak, OSA prisluškuje!