Leže Đuro i Rene u rovu i svađaju se o temi ko je počeo rat. Đuro u rukama ima kalašnjikov pa su naučnoistorijski argumenti na njegovoj strani. Ko god je gledao, prepoznat će sekvencu iz genijalnog Danisovog filma „Ničija zemlja“.&nbsp;&nbsp;Ne znam da išta slikovitije može dočarati način dokumentiranja istorije nego ova scena.&nbsp;&nbsp;&nbsp;E, u tom grmu leži zec&nbsp;&nbsp;
Strana koja ima kalašnjikov, u ovom slučaju Đuro, ima istorijske činjenice na svojoj strani. Onaj u koga je uperen isti taj kalašnjikov, u ovom slučaju Rene, poklopi se ušima i nema valjane argumente za raspravu. Poenta scene - istoriju pišu pobjednici.

E, u tom grmu leži zec. Ko može i treba biti vrhovni tumač događaja iz devedesetih? Ko je pobjednik u zadnjem balkanskom ratu? Svi i niko. Zavisi koji udžbenik čitate, odnosno - zavisi kako se zove nauka koju proučavate: istorija, historija ili povijest.&nbsp; &nbsp;
To istoriju na Balkanu i čini čudnovatom disciplinom, potpuno različitom od ostalih nauka. Matematika, naprimjer, ima istovjetne rezultate i u Beogradu, i u Zagrebu, i u Sarajevu. I u Briselu je dva plus dva – četiri. Sa istorijom, evo svjedočimo, to jednostavno nije tako.&nbsp;&nbsp;Svaka ponaosob i svaka u svom toru

Ako izučavanje istorije može imati više različitih rezultanti, dakle – ako istorija nema samo jednu istinu, da li je onda uopšte možemo smatrati naukom? Valjda možemo. Zašto ne bismo mogli kada u našim javnim školama djeca izučavaju vjeru kao nauku. 

Da podsjetimo, predmet se zove Vjeronauka. Vjera ne može da bude nauka, valjda je to jasno. Ako je vjera, onda nije nauka. Suština nauke je sumnja, a suprotnost vjere je sumnja. Nauka napreduje zato što sumnja, a vjera traži da se vjeruje bez sumnje, da se vjeruje bez preispitivanja.&nbsp;&nbsp;Dakle, ako nam je vjera proglašena naukom, nema razloga da sve naše istorije, historije i povijesti ne budu to isto. Svaka ponaosob i svaka u svom toru.
&nbsp;Kad već pričamo o istoriji, ne mogu a da ne spomenem knjigu koja mi je nedavno došla u ruke. Stiven Hoking se zove fizičar, naučnik koji ju je napisao, a knjiga u srpskom prevodu ima naslov „Kratka povest vremena“.&nbsp;&nbsp;&nbsp;„Gdje voz se pretvara u vlak“Pošto imam lijeno uho i usporenu moć zapažanja, tek negdje pred kraj knjige obratih pažnju na naslov: „Kratka povest vremena“. Da naglasim još jedared: „Kratka POVEST vremena!“ Nisam pogriješio, stvarno u naslovu piše „povest.“&nbsp;&nbsp;
Postavlja se logično pitanje, kako je hrvatska riječ „povijest“ evoluirala u ekavicu pa u naslovu srpskog izdanja imamo „povest“? Raspitujući se naokolo, od svoga druga Bojana, koji se inače bavi izdavaštvom, saznah da je prvo izdanje ove knjige bilo hrvatsko.&nbsp;&nbsp;
Knjiga je napravila veliki uspjeh u čitavoj regiji, pa je srpski izdavač, zbog bolje prodaje, odlučio u naslovu zadržati riječ „povijest“, ali u ekavičkoj varijanti. Para vrti đe burgija neće.&nbsp;
Završit ću jednom pjesmom za djecu koju napisa vrli Vojo Šiljak: „Neka mi neko pokaže znak, Gdje voz se pretvara u vlak.“ Pa je li?&nbsp;
Dva plus dva&nbsp;Matematika, naprimjer, ima istovjetne rezultate i u Beogradu, i u Zagrebu, i u Sarajevu. I u Briselu je dva plus dva – četiri. Sa istorijom, evo svjedočimo, to jednostavno nije tako.

Jedna istinaAko izučavanje istorije može imati više različitih rezultanti, dakle – ako istorija nema samo jednu istinu, da li je onda uopšte možemo smatrati naukom? Valjda možemo.&nbsp;

Ko je pobjednik u zadnjem balkanskom ratu? Svi i niko. Zavisi koji udžbenik čitate, odnosno - zavisi kako se zove nauka koju proučavate: istorija, historija ili povijest

Kalašnjikovom ispisana istorija

Već postaje svjetsko pravilo da sve što se ne treba desiti, dešava se.&nbsp;Pa tako i kao veliki „kam bek“ (ne come back) Zlatka Lagumdžije na političku scenu Bosne i Hercegovine.

Od novembra prošle godine penzionisani političar i ceremonijalni član Glavnog odbora Socijaldemokratske partije radi na nečemu. 

O tome je informirao sve, a nije nikoga. Čak je davno pričao i s članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Federacije, a nije Željko Komšić.

Ko je ljevlji od svih „ljevaka“

I onda se ove hefte okupilo odabrano društvo u Sarajevu da bi se suočilo s čudima i hladnim tuševima. Zlatko Lagumdžija se srdačno ispozdravljao sa Željkom Komšićem. O iskustvu rukovanja pričao je medijima. Politika je to. 

I onda je Lagumdžija stavio karte na sto. Ali ne sve. Kec je i dalje u rukavu, pažljivo ušuškan i ljubomorno čuvan. 

Sada ovaj genij seoskih spletki ima najnoviji plan – objedinjavanja ljevice. 
Da! Tako kaže. 

Jest da je on tu istu ljevicu vivisekcijski rastočio. Pa više i ne znamo ko je ljevlji od svih tih „ljevaka“. Vjerovatno vodeći se logikom – ja rasturio, ja mogu sastaviti, Lagumdžija je objavio gradu i svijetu da je u misiji spašavanja ljevice. Odmah su se brojni upućeni prisjetili apela i kritika na račun ove persone koje su mu upućivali kad je bio na vrhuncu moći – siđi, skloni se, otiđi, spasi ljevicu!

Ipak, Lagumdžija ne odustaje. 

Ljude, znate, treba cijeniti po djelima, a ne po onome što pričaju.

Kada pogledamo djela ovog višedecenijskog političara, Lagumdžiju, slučajnog prolaznika, onda ga možemo sasvim komotno svrstati među arhetipove političkih tajkuna. Svoje je pozicije više nego dobro i ponajviše nesocijaldemokratski brutalno kapitalizirao. Stanovi i nekretnine, računi ovdje i ondje... Ima se, mašallah!

I šta će onda takvom „bogatunu“ da se bakće s gerijatrijom ljevice, e da bi od propadanja spasio ono što je baš on sam lično uništio?

Ne može on to, ne zna i neće 

Ne želi Lagumdžija ujedinjenje ljevice. I da želi, čak on to ne može, ne zna, neće...
Želi Lagumdžija poziciju s koje će doći u državnu vladu. Biti ministar vanjskih poslova BiH, odakle će na mjesto šefa države, generalnog sekretara Ujedinjenih naroda, predsjednika Evropske unije u koju s njim nikada ući nećemo, te još jednog generalnog sekretara, ovog puta NATO pakta, gdje nas s njim ni ludi ne bi primili. Ambicija stoji ružno kada kompleksi je gone.

Kao i do sada, „socijaldemokratija“ je instrument ovog preskromnog profesora. 

Bilo je na sarajevskom sijelu protekle sedmice svakakvih riječi. I dobrih i loših. I pohvala i pokuda. Srdačnih susreta i demonstrativnih odlazaka.

I to je „čudo“ iscrpilo svoj vijek trajanja. 

Sada ćemo se uveseljavati novim poduhvatima wannabe generalnog sekretara...

Pljuska iz Prištine i Tačijevo licemjerje 

U protekloj sedmici dobili smo i „pljusku“ iz Prištine.

Hašim Tači (Hashim Thaci) odbio je doći u Sarajevo jer je BiH gora prema Kosovu od Srbije. Ima istine u tome. No, BiH je najgora prema sebi. To što naši političari rade Kosovu je milovanje i maženje u poređenju s onim što rade nama. 

I Tači je licemjeran! On neće u Sarajevo, a ide u Beograd i trguje teritorijima s Vučićem. Potpisnika ovih redova jeste sramota odnosa bh. vlasti prema državljanima Kosova. Isto kao što je te državljane sramota šta im Tači radi.

Svoje je pozicije profesor više nego dobro i nesocijaldemokratski brutalno kapitalizirao. Stanovi i nekretnine, računi ovdje i ondje... Ima se, mašallah!

Sa inicijativene skupštine novoformiranog pokreta

Puls sedmice: Strankine stranke stranka

Nakon što se na utakmici svog Portlanda NBA zvijezda <a href="https://sport.avaz.ba/tag/240/jusuf-nurkic">Jusuf Nurkić</a> pojavio s majicom na kojoj su ispisana imena devet bosanskih heroja, na bh. košarkaškog genija horski je zarežao fašistički podmladak prekodrinske zločinačke kamarile iz devedesetih godina, čiji su „heroji“ godinama stanovnici najzloglasnijih zatvora u Evropi i regionu.&nbsp; &nbsp; Za razliku od takvih, koji su, na nesreću države Srbije, obilježavajući Dan pobjede nad fašizmom, njenim gradovima marširali predvođeni presuđenim ratnim zločincima kao herojima, popularni Juka istog je tog dana na svojim grudima pronosao imena onih koji nisu pristali biti dio mračne strane historije proteklog stoljeća, i tako, da li namjerno ili ne, svijetu pokazao kako se odaje počast danu u kojem je cijeli svijet fašizmu rekao „ne“. 
Začuđujuća je, prosto, psihopatska upornost određenih krugova iz Srbije, čija epska i mitomanska svijest stoljećima funkcionira na matrici izokrenute priče, da bjelodanu laž pretvore u istinu, dokazani ratni zločin u herojstvo, a njihove počinioce u nacionalne heroje.
Tako su određeni srbijanski mediji koje je nakotila fašistička hobotnica vođena zločinačkim idejama devedesetih godina, suočeni s istinskim herojima čija su se imena našla na Nurkićevoj majici, bijesni na nacionalni ponos bosanske sportske gromade, izbljuvali neviđenu količinu laži i nacionalističkih uvreda na njegovo ime. Na njihovu žalost, i Nurkić, kao i sav pravdoljubivi svijet, za takve zna da su samo sebi i svojoj mitomaniji svrha. 
Jer, Jusuf Nurkić potječe iz porodice u kojoj se i o herojima i o zločincima pričalo samo na osnovu dokazane istine. Odgojen da poštuje i voli čovjeka, bez obzira na to na koje se ime odaziva, preponosan na svoje bh. porijeklo, Jusuf Nurkić bez kompleksa svjedoči svoju ne samo sportsku nego i ljudsku veličinu. 
Kao takav, s razlogom je postao uzor hiljadama mladih iz cijelog svijeta.
Onima koji ovih dana na njega reže, narod bi rekao, ne pomaže ni pop ni hodža.

Za razliku od Nurkićevih, „heroji“ srpskih tabloida godinama su stanovnici najzloglasnijih zatvora u Evropi i regionu

Bosanac bez kompleksa

Umjetnički velikan <a href="https://avaz.ba/tag/5572/safet-zec">Safet Zec</a> još je jednom potvrdio status slikara svjetskog kalibra.&nbsp;Na početku Venecijanskog bijenala čuveni slikar otvorio je izložbu „Zagrljaji“, koja je dočekana s velikom pažnjom publike u Italiji.&nbsp;Zec je na ovom značajnom kulturnom događaju umjetničkoj sceni i javnosti prvi put prikazao ovo djelo inspirirano i posvećeno smrti Admire Ismić i Boška Brkića, sarajevskih Romea i Julije.
Umjetnik je skoro 30 godina poslije ovog događaja poslao poruku da taj zagrljaj koji je naslikao na platnu svijet ni danas ne razumije, jer je spoj različitosti, te tako prenosi poruku i od velikog je značaja za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu.
Ovaj umjetnik opominje i na jedan mističan način otkriva tajnu ovih prostora koji su oduvijek bili natopljeni idejama o razilaženju i boli.
<a href="https://avaz.ba/tag/5572/safet-zec">Safet Zec</a> rođen je 1943. godine u Rogatici. Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Sarajevu 1964. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 1969. 
Priredio je više od 70 samostalnih izložbi u domovini i velikim metropolama širom svijeta. Član je svih značajnih umjetničkih asocijacija u Evropi, također je član ULUBiH-a. Za svoj rad dobio je više od 20 stručnih nagrada i priznanja. Godine 2007. dodijeljen mu je Orden za umjetnost i književnost Republike Francuske, proglašen je Vitezom umjetnosti. 
Njegova su djela u značajnim evropskim i svjetskim galerijama i privatnim kolekcijama.
Danas živi i radi u Veneciji, Sarajevu, Parizu i Počitelju.

Izložba „Zagrljaji“ posveta ubijenim mladim ljudima Admiri Ismić i Bošku Brkiću

Vitez umjetnosti

Dani hladni i snježni baš kao te daleke devedeset i druge. I pomalo je sniježilo baš kao i ovih dana. Ljudi su očekivali da će proljeće i ljeto donijeti neku promjenu. Da će, čim sunce pomoli glavu iznad oblaka, sve krenuti nabolje. Prevarili su se. Nije krenulo. I dugo je to trajalo. Ljudi su počeli dijeliti sve što imaju jedni s drugima. Htjeli su pomoći jedni drugima. Dim spram kofera Onda je svega nestalo i ono malo što bi dobivali opet su dijelili. Svakih nekoliko dana stizalo je pomalo. Koliko članova obitelji toliko i mrvica hrane. Eto, da bi se preživjelo. U svemu neljudskom ljudi su bili ljudima ljudi i brinuli su o susjedima, starima, ostavljenima i bolesnima. Bilo je tu i onih koji nisu prihvatali život uz život drugih, ali su vrlo brzo shvatili da su drugi zapravo oni sami. No, jedna stvar se nikako nije mogla urediti. Stajanje u redu za koji kanister vode. Cisterne bi dolazile pred zgrade. Uglavnom noću. Manje se vidjelo. Poneko bi uređivao te redove, ali bez uspjeha. Neki su htjeli i više i prije. I tako bi se voda rasipala i prosipala, a svaka je kap bila zlata vrijedna. Produžavala je život. Ako bi se igdje svađali, bilo je to tu, pored cisterne s vodom. Taj red za vodu se nije naučio do kraja rata. A cisterne su dolazile i prolazile. Vozači bi nekad samo uključili motor i produžili dalje do neke druge zgrade, očekujući više reda tamo. Skoro trideset godina poslije, ni traga nikakvom ratu. Uobičajena avionska tura. Od negdje do negdje. Ljudi krenuli na svoje destinacije i onda uzbuna. Nešto se dešava. Avion mora prinudno sletjeti. Izgleda da se zapalio zadnji dio. Panika. Svi bi napolje i da prežive. Ali, neki su htjeli i da prežive njihovi koferi. Ručni prtljag. Kao da je cijeli život stao u te ručne prtljage. Oni sprijeda su užurbano vadili svoje stvari iz police iznad glave, a ovi drugi dalje od njih su se polako gušili u dimu. Ali, šta je dim prema koferima. Možda neka skupocjena kolonjska voda, miris ili ruž za usne nisu mogli biti ostavljeni jer treba se osvježiti po izlasku iz zapaljenog aviona, zar ne?

Oni sprijeda su užurbano vadili svoje stvari iz police iznad glave, a ovi drugi dalje od njih su se polako gušili u dimu

Jesu li su okrenuli pogled prema izbezumljenim putnicima na kraju aviona? Ma, ne. Koferi su bili prioritet. A onda su ih brižljivo iznijeli iz aviona i gurali po pisti. Baš kao da su na vrijeme stigli na željenu destinaciju. Egoizam ne bira Član avionske posade je pokušao spasiti one s kraja. Htio im je otvoriti zadnja vrata, ali nije stigao. Dim je i njega ugušio baš kao i više od&nbsp; četrdeset putnika. Oni nisu stigli ni kofere, a ni sebe da spase iz zapaljenog aviona. Nisu stigli na željenu destinaciju, a najmiliji ih nikad više neće vidjeti. I tako, daleko od rata i cisterni za vodu, ruski avion je izgorio neki dan, a putnici poginuli jer ih drugi nisu vidjeli. Baš kao i onda kad bi ostajali bez vode jer nisu vidjeli jedni druge. Rat. Mir. Istok. Zapad. Razvijena, kako se voli reći, zemlja. Nerazvijena. Podijeljena. Nepodijeljena. Bogata. Siromašna. Nema veze. Egoizam ne bira ni mjesto ni vrijeme. On ide samo za sobom. Trči. Sve dok jednom ne zastane u trku jer ga neki drugi neće vidjeti. A biti dobar čovjek jeste brinuti za druge. Više no brinuti za sebe. A koferi, koferi nisu dio priče o ljudskom dobru. Nisu ni kapi vode uzete iz tuđe ruke. Mnogi su tad ostali zauvijek pored cisterni za vodu, baš kao i putnici u ruskom avionu koji nikada neće stići tamo gdje su bili naumili.

Jedino ono što daš i čega se odrekneš je uistinu tvoje

Kofer vredniji od ljudskog života

Poklonila se u crnini blajburškim žrtvama taman na sedamdeset i četvrtu godišnjicu antifašističkog oslobođenja Zagreba od ustaškog terora. Istoga dana obišla i manje poznata stratišta gdje su skončali bojovnici poraženog poglavnika Ante Pavelića. A već sutradan s Pantovčaka poslala čestitku povodom Dana pobjede nad fašizmom.&nbsp;Običnom je smrtniku, naravno, nedostižno to što <a href="https://avaz.ba/tag/160/kolinda-grabar-kitarovic">Kolindi Grabar-Kitarović</a> k'o od šale polazi za (st)rukom. Za nepuna dvadeset i četiri sata u stanju je odigrati potpuno suprotstavljene uloge. Biti predsjednica punopravne članice Evropske unije, ali i poglavnica upokojene tvorevine Trećeg rajha!&nbsp;&nbsp; Za razliku od nekadašnje uzdanice Ive Sanadera i NATO saveza, desničarska barbika Lijepe naše, Bruna Esih, jelte, ne preferira ideološke lupinge unutar vlastitog svjetonazorskog diskursa. Pošto je Pavelić polovinom prošlog stoljeća definitivno poražen, uslijedila je, tvrdi BrUna, višedecenijska okupacija Zagreba. „To je tragičan dan hrvatske povijesti“, fejzbukovski transparentno zaključuje omiljena konkubina gatačkog filoustaše Zlatka Hasanbegovića. 
Nedavno se ispred zagrebačkog sjedišta njihove opskurne stranke zavijorila zastava zločinačke NDH. Inertne policijsko-pravosudne institucije susjedne države po ustaljenom običaju nisu poduzele higijensku akciju uklanjanja stijega. Drska je provokacija, inače, izvedena u sklopu aktuelne predizborne kampanje za evropske izbore, na kojima se BrUna i HaSSo bore za poslaničke mandate od devet hiljada eura. Kako je naopako krenulo, Evropa će ih uskoro bolje upoznati. Malo je reći - Zasluženo!
Jučer je u hrvatskoj prijestolnici promovisana knjiga nastranog akademika Josipa Pečarića o notornom ubici Dariju Kordiću. Objavljivanje literarnog odrona presuđenom ratnom zločincu uveličao je i sisački biskup Vlado Košić. Sastali se, tako, (ras)pop i falsifikator kako bi pred očima zapuštene publike zakucali nove anticivilizacijske hvalospjeve na račun zlikovca odgovornog za smrt najmanje 116 nevinih ljudi. 
Dakle, Kolinda u Blajburgu, BrUna i HaSSo na izborima, Kordić kao knjiški junak.. Ispravite me ako griješim, ali izgleda da je Hrvatska u totalnom curku!

Kolinda u Blajburgu, BrUna i HaSSo na izborima, Kordić kao knjiški junak...

Za odron spremni!

Dok su se druge velike evropske ekipe razbacivale milionima eura, Totenhem je u prethodnih 18 mjeseci angažirao samo jedno pojačanje -<a href="https://sport.avaz.ba/tag/15588/lucas-moura">Lukasa Mouru</a>, koji je het-trikom i golom u petoj minuti sudijske nadoknade režirao veliki preokret u amsterdamskoj areni „Johan Krojf“ (2:3) i tako svoj klub odveo do historijskog plasmana u finale <a href="https://sport.avaz.ba/tag/621/liga-prvaka">Lige prvaka</a>.&nbsp; Čelnici „Pijetlova“ na zimu 2018. godine i definitivno su zavrnuli slavinu, jer je ogroman novac uložen u gradnja novog stadiona, a treneru Maurisiju Poketinu ostavljeno je da razvija tim. Posljednju kockicu u slagalici predstavljalo je dovođenje Moure, koji je 31. januara 2018. godine angažiran iz Pari Sen Žermena za obeštećenje od 28,4 miliona eura. 
Godinu i po kasnije ispostavilo se da je upravo to Totenhemovo pojačanje predstavljalo ključni ili faktor X u historijskoj sezoni, u kojoj će se „Pijetlovi“ kao debitanti u finalu boriti za trofej Lige prvaka. Brazilac&nbsp;će biti jedan od njihovih glavnih aduta u madridskom finalu protiv Liverpula (1. juni). 
Lukas Moura rođen je 13. avgusta 1992. godine u Sao Paulu. Prve fudbalske korake napravio je u brazilskom Juventusu, a omladinsku nadgradnju u Korintijansu i Sao Paulu, gdje je 2010. godine debitirao za prvi tim. U PSG dolazi 1. januara 2013. godine za obeštećenje od 40 miliona eura. Za A-reprezentaciju Brazila odigrao je 35 utakmica.

Režirao veliki preokret u Amsterdamu i odveo Totenhem u finale Lige prvaka

Glavni adut i za finale

Danas slavimo pobjedu nad fašizmom, najvažniji događaj u modernoj povijesti Evrope. Međutim, aveti užasne prošlosti neprestano kruže. U čuvenom eseju o vječnom fašizmu, crne duhove opisao je i veliki Umberto Eco.&nbsp;&nbsp; Što se Bosne i Hercegovine konkretno tiče, prilično je živahna škola mišljenja o „pobjedi nad antifašizmom“, kao što to nes(p)retno izvaljuje karikaturalni gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka. I bez Skakinih „antiprotiv“ nebuloza, nažalost, primorani smo preživljavati u državi gdje se nekažnjeno veličaju zločinačke tekovine. Ko ne vjeruje, neka pogleda televizijske dnevnike, prelista novine, posjeti portale. Sve će mu se samo (u)kazati!
Bh. društvo duboko je podijeljeno u odnosu prema simbolima. Uz časnog Fadila Jahića Španca nema mjesta kvislingu Mustafi Busuladžiću. Ne postoje kompromisi između Jure Galića i Jure Francetića, Rodoljuba Čolakovića i Milana Nedića. Naprosto, nije se rodio ko je dobro i zlo spojio!
Kako to u životu obično biva, antifašističkoj alijansi prišunjao se i klijentelistički kukolj. Postali su, tako, istaknuti akteri lokalne političke scene. Stoga će se krema ovdašnje salonske ljevice zvanično okupiti taman u trenutku kada civilizirani svijet bude obilježavao (Skaka, pazi sad!) Dan pobjede nad fašizmom. Patetično do bola, pod kičastim svodom sarajevskog hotela „Evropa“, društvance Zlatka, Ive i Mire javno će palamuditi o izazovima tranzicije u okviru vlastite političke ambicije. 
Da bi se dokopali troslovnog SDP brenda, umjesto partijom, nesumnjivi projekat stvaranja nove političke stranke proglasit će pokretom. A rekao bih da je primjerenije nazvati ga socijaldemokratskom prangijom, a kolovođe prangijašima. Zaduženim valjda lično od Bakira Izetbegovića za razvaljivanje najvažnije stranke bh. ljevice i njenog legalnog rukovodstva. Hoće li se zavjerenicima pridružiti i decenijski spavač u SDP-u, takozvani građanin Željko K., pravo je pitanje bez odgovora!
Nema kompromisa oko suštinskih stvari! Kao što nije moguće biti dosljedan suparnik vladajućem nacionalisti koji ti je prethodno kompletnu familiju zbrinuo na budžetske jasle. Znaju to lijepi naši prangijaši. I Zlatko i Ivo i Miro. 
Da se razumijemo, smrt fašizmu, sloboda narodu!

Nema kompromisa oko suštinskih stvari!

Prangijaši protiv Partije

Ako je <a href="https://sport.avaz.ba/tag/398/jurgen-klopp">Jirgena Klopa</a> (Jurgen Klopp), njemačkog stručnjaka na klupi Liverpula, pohvalio i <a href="https://sport.avaz.ba/tag/2077/jose-mourinho">Žoze Murinjo</a> (Jose Mourinho), poznato po tome da rijetko izrekne lijepu riječ za rivale, onda je sve prilično jasno. Liverpul je predvođen Klopom deklasirao Barcelonu sa 4:0 u polufinalu Lige prvaka i nadoknadio minus od tri gola.&nbsp; Podvig je tim veći jer je Klop morivirao itekako igrački okrnjen tim, koji je nastupio bez Mohameda Salaha, Roberta Firmina i Nabija Keite (Naby).
Klop je našao alternativu, a moment trenerske inspiracije koji je sve okrenuo, desio se na poluvremenu. Povrijeđenog beka Endrua Robertsona (Andrew) nije zamijenio bek, nego vezni igrač Đeorđino Vajnaldum (Georginio Wijnaldum). I upalilo je, Vajnaldum je dao dva gola, a Klop se još jednom iskazao kao čovjek genijalnog fudbalskog uma. 
Liverpul je ponovo u finalu, a čini se da ovog puta igrači, za koje i sam Nijemac kaže da su nevjerovatni, mogu do titule.
Klop je rođen je 16. juna 1967. u Štutgartu. Punih 12 godina nosio je dres Majnca, gdje je počeo i trenersku karijeru. Prvi je trener s kojim je ovaj klub ušao u najjaču ligu Njemačke, a nakon sedam godina Klop se odlučio na novi korak. Otišao je u Borusiju iz Dortmunda, s kojom je dva puta bio prvak Njemačke i po jednom pobjednik Kupa i Super kupa. U Liverpul je stigao 2015.

I Murinjo ovog puta iznio pohvale za njemačkog trenera

Genijalni fudbalski um

Sarajevo je na nogama zbog godišnjeg sastanka Odbora guvernera&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/66446/odbor-guvernera-evropske-banke-za-obnovu-i-razvoj">Evropske banke za obnovu i razvoj</a>. Tri dana će tri hiljade učesnika razgovarati o biznisu. Akreditirano je više od tri stotine novinarskih ekipa. Nema sumnje, u glavnom gradu Bosne i Hercegovine odavno nije gostovao respektabilniji ansambl. Mostarci bi tačno zakucali: Braca, 'ta će EYOF!&nbsp; Kao i obično, umjesto ekonomskih eksperata, na kraju će političari zasjesti u prvi saff. Razočaravajuća je, stoga, agencijska vijest gdje se na marginama prestižne EBRD-ove konferencije najavljuje i radni sastanak takozvanih regionalnih lidera. Tako, naime, opisujemo beskorisna druženja šefova državica nastalih na razvalinama SFRJ. 
A kol'ko jučer u Berlinu ih je ljubazno dočekala Angela Merkel. I opet se ništa nisu sporazumjeli! Osim valjda o sadržaju jelovnika za večeru. Osjetljiva nepca balkanskih gulikoža zaslužuju samo najkvalitetnije delicije. I djedovi su im, tvrde upućeni, preferirali škampe sa ražnja uz šopsku salatu od hobotnice. 
Pod visokim pokroviteljstvom dezorijentiranih evropskih birokrata i nezainteresiranih američkih kauboja, a neposredno uoči olovnih devedesetih godina prošlog stoljeća, posvađani čelnici jugoslovenskih republika širom tadašnje zajedničke države organizirali su jednako beskorisne susrete poput ovih recentnih. Stariji se sigurno sjećaju Slobodana, Franje, Alije, Kire, Milana i Momira kako satima sastanče po naslijeđenim Titovim vilama te luksuznim ljetnikovcima u Splitu, Beogradu, Ohridu, Cetinju, Brdu kod Kranja, Stojčevcu kod Sarajeva. Konkretni rezultati predsjedničkih sijela bili su ratovi, stotine hiljada mrtvih, milioni protjeranih... Dogovoreni horor u nastavcima! 
Ako je tačno da se na Balkanu historija ponavlja, onda nam se zbilja loše piše. Opasna je navika zanemarivanje prošlosti. Jer, nacionalističkih budala i krivih drva ovdje nikad neće zafaliti.&nbsp;

Ako je tačno da se na Balkanu historija ponavlja, onda nam se zbilja loše piše

Već viđeno!

Nije mala stvar kada jedan od ključnih ljudi NATO-a ustvrdi da naša zemlja ima ključnu ulogu za evropski mir i stabilnost na zapadnom Balkanu. A upravo je to poručio admiral <a href="https://avaz.ba/tag/47465/james-foggo">Džejms Fogo</a> (James Foggo), komandant snaga NATO-a stacioniranih u Napulju. On je ujedno i zapovjednik američkih mornaričkih snaga u Evropi i Africi.&nbsp;&nbsp; Tokom posjete Ministarstvu odbrane BiH podsjetio je da je i prije nekoliko mjeseci dolazio u našu zemlji i da BiH nije nikad izgubio iz vida. Podsjetio je i da je NATO predan nastavku snažnog partnerstva sa BiH.&nbsp;Još jednom je apelirao na bh. vlast da nastavi napredovati tako što će svoje snage učiniti modernijima.
Fogo je rođen u septembru 1959. u vojnoj bazi u Njemačkoj, a magistrirao je na Harvardu. Obavljao je mnoge odgovorne dužnosti u Američkoj mornarici.&nbsp;&nbsp;

Komandant snaga NATO-a stacioniranih u Napulju nije nikad našu zemlju gubio iz vida

Admiral Fogo: Rođen u Njemačkoj, magistrirao na Harvardu

Apel prijatelja BiH

Dan sjećanja na strahote koncentracionog logora Jasenovac tradicionalno je obilježen u Donjoj Gradini kod <a href="https://avaz.ba/tag/11022/kozarska-dubica">Kozarske Dubice</a>.&nbsp;&nbsp; Preživjele žrtve terora i potomci unesrećenih, bosanskohercegovački i srbijanski državnici, sveštenici Srpske pravoslavne crkve i diplomate sa raznih strana svijeta zajednički su osudili brutalne zločine ustaškog režima tokom Drugog svjetskog rata. Jasenovac je zastrašujuća povijesna činjenica. Nikome se ne ponovilo!
Patrijarh Irinej poručuje da poslije Jasenovca osveta ne smije biti predmet razmišljanja. Srpski je narod, kaže, hrišćanski, pravoslavni, koji sluša Božije zapovijesti i trudi se da ih ispuni. „Izvinite, ali ja ne mogu da nađem mjesta u srcu za ustaški režim i one koji su pobili moj narod“, zaključio je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik. 
Naučena lekcija iz Donje Gradine glasi: Zlo se jedino dobrim pobjeđuje, svjetlo uvijek rastjeruje tamu. Kamo puste sreće pa da se na ovim ukletim geografijama zaista živi u međuvjerskom bratstvu i jedinstvu različitosti. 
Evo, uskoro će pohod na Blajburg, neprikosnoveni filoustaški poligon za veličanje jasenovačkih te krvnika sa drugih balkanskih stratišta. I ove će godine austrijskom poljanom odjekivati fašističke parole, uskrsnuti vampiri iz prošlosti, zasmrdjeti kvarnjaci... Ne pomaže ni zvanični protest crkve u Austriji, niti stroga kaznena politika o zabrani veličanja osuđenih ideologija. Uzalud je, naime, zapuštenim kretenima objašnjavati da se idiotski ponašaju.
Kada je ulazilo u okupiranu Srebrenicu, ratnozločinačko đubre, <a href="https://sport.avaz.ba/tag/4097/ratko-mladic">Ratko Mladić</a>, dakle, zarežalo je u kameru: „ Evo nas 11. jula u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog srpskog praznika poklanjamo srpskom narodu ovaj grad i napokon je došao trenutak da se poslije bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru.“
Kao što je poznato, ratnozločinačko se đubre nerijetko ukazuje čak i na muralima iscrtanim po mjestima gdje danas žive ljudi. Koje patrijarh Irinej javno savjetuje kako je osveta u dubokom neskladu sa hrišćanstvom. Otkud onda zlikovac na gradskim zidovima, odakle dahije i Turci u srebreničkom genocidu? Ako mene pitate, između blajburškog ustašluka i muralskog četnikluka nikakve naročite razlike nema. Osveta je nastavak zločina!

Zlo se jedino dobrim pobjeđuje, svjetlo uvijek rastjeruje tamu

Zločin i osveta

Novi predsjednik <a href="https://avaz.ba/tag/54127/sjeverna-makedonija">Sjeverne Makedonije</a> Stevo Pendarovski bit će dodatni garant puta ove države u EU i <a href="https://avaz.ba/tag/123/nato">NATO</a>. Pobjeda proevropski orijentiranog političara daje nadu da su balkanski narodi uspjeli prevazići duhove prošlosti i da će zajedno krenuti ka svjetlijoj budućnosti.&nbsp;&nbsp; Makedonci su prepoznali da je perspektiva koju nude Pendarovski i njegova politička opcija pravo rješenje za nagomilane probleme u toj državi. 
Njegovim izborom Makedonija će dodatno poboljšati saranju sa svojim susjedima, ali i unutrašnje odnose koji su često bili veoma napeti.
Pendarovski je diplomirao 1987. godine na Pravnom fakultetu u Skoplju, a doktorirao je u oblasti vanjske i sigurnosne politike Evropske unije. Političku karijeru počeo je kao portparol u Ministarstvu unutrašnjih poslova Makedonije 1998.
Obnašao je brojne političke funkcije i stekao bogato iskustvo, a izbor za predsjednika države kruna je njegove karijere. 
Zajedno s premijerom <a href="https://avaz.ba/tag/54127/sjeverna-makedonija">Sjeverne Makedonije</a> Zoranom Zaevom, on će dalje razvijati ovu državu za dobrobit cijelog regiona zapadnog Balkana.

Pobjeda proevropski orijentiranog političara pruža nadu da su balkanski narodi uspjeli prevazići duhove prošlosti

Na putu ka EU

Prije devet godina i deset dana prestalo je kucati srce i raditi drugi organi divi koja danas ne zanima skoro ikog. Ljiljani Petrović Buttler.&nbsp;Za nekoga ko se rodio poslije 2000., a sad se takav neko već osim milenijalcem naziva i studentom i priprema se za prve ispite očekujući ne uspjeh ili neuspjeh već postispitno olakšanje ili tegobu, Ljilja ne predstavlja ništa. Ako postoji koliko na jednoj ruci prstiju onih da im ona nešto znači, to je veličanstven uspjeh. Ne naš, ne Ljiljin, već od to troje do petero. 
Možda je osvrtati se na nečiji lik i njegovo djelo na svake godine na isti datum odveć patetično, možda i besmisleno. Stoga je to u slučaju ovome učinjeno prvom prigodnom prilikom - za Đurđevdan, napola proljeća, kada sve što je u zraku budi neke privatne emocije i potiče na povlačenje izvjesnih paralela.
Kada je umrla Ljiljana, ovaj je imao 25 godina. Malo da ne bi imao želja, a puno da dotad ne ostvari barem neke od njih. 
Od 21. do odlaska dive čiju pjesmu kad bi pustio u sitne sate, ono kad ostanu dvoje troje i gotovo prešutno se slože da počinje moje vrijeme, do tog 26. aprila 2010. bijahu na barem desetak nastupa, možda i pedeset, Mostar Sevdah Reuniona. Pravog, istinskog onog koji još nije dopuštao bilo kakva unutrašnja kolebanja.
Ljiljanu, onu "što majke mi pjeva ko da ima muški glas", kako konstatiraše neupućeni, prvi je put ugledao, maltene dodirnuo te 2006. kad je nekim čudom upao na zvanično vidanje rana čelnika KK Bosna i igrača, uz prisustvo gostiju, nakon poraza od Crvene zvezde u prvom meču diogravanja "Final 8" Goodyear lige, a sada ABA lige.
Kolosalna kakva je bila, s povezom preko očiju udarala je po "tastaturi" slot aparata s voćkicama. Čekali smo da prođe prvi turnus pjesama, jer smo smatrali da su to one koje svi znaju, pa su samim tim nezanimljive. A onda su došli po Ljilju i odveli je na stejdž. I tad je bio prvi put da je gledamo uživo dok pjeva. Bila je to konačna potvrda da onaj glas iz CD-a nije muški. I danas, nakon bezbroj susreta, ono "Zvonija, Zvonija" odzvanja iz tog kabaretskog prostora. Otad.
Drugo, presavršeno opipljivo sjećanje na jednu sretniju ranu mladost, kao da se to evo sad ovdje dešava, datira pak iz Mostara. Valjda zato što tako treba. Dvojica su krenula na more sa po jednim ruksakom oko pola šest. U Mostaru smo osam najdalje, uzet ćemo nešto za okrepljenje i idemo naravno gdje - na Radobolju, noge u rijeku, nek' cirkulacija malo dođe sebi. "Što li mi se Radobolja muti" dotad su dvojica preslušala jedno tri puta do sedam puta u 360 navrata i ako ćeš igdje, onda moraš na Radobolju.&nbsp;Davno isplanirani plan je podrazumijevao da ćemo malo odmoriti, a onda se svijetla obraza, bez igdje ičega jer su ulaznice već davno rasprodane, pojaviti na ulazu u obližnji "Pavarotti Music Centar".&nbsp;Tako i bi. Mi smo iz Sarajeva, mahsuz smo došli, kupili bi ulaznice, ali znamo da su rasprodane... možemo li ikako ući. Gleda nas nepovjerljivim pogledom Braca i otpovrnu: Haj bogati samo dok neko ne izađe, pogušit će se tamo ljudi...
I opet onaj prvi turnus završio, nekakvi odoše, mi uđosmo. Kroz koju sekundu prostorom i vremenom se prolomi "Ašun daje mori". Pjesma kojom je počinjao Ljiljin repertoar.O, Đurđevdan daje, rano sabajle... Ljilja je tu pjesmu, koja tako odražava i opisuje romski usud i poetiku, i privatnu i kolektivnu prevela i na engleski.
Do danas na YouTubeu tu pjesmu, izvorno u njenoj izvedbi uz pratnju MSR poslušalo je deset hiljada ljudi-klikova. Pjesmu u izvedbi Agate Seimaško s divnog koncerta iz Varšave 64 hiljade. Isto Mostar Sevdah Reunion. Hvala bendu za lijepa sjećanja i sve moguće emocije, hvala Dragom Šestiću i dragom Bogu što rehabilitiraše neponovljivost dotad skrivenu u zapećku da makar jednom balavcu bude simbol, jedna od personifikacija ljepše adolescencije. 
Nije začuđujuće kako neko iz ovog vremena ima milione klikova, a neko iz onog ni desetine hiljada i nije problem što nema mnogo mladaca koji izražavaju divljenje prema divi. Problem je s nama koji smo zaglibili duboko u ovo vrijeme, a zahvatili smo malo i onog. 
Stvarno, šta da očekuje dalje u životu onih desetak-petnaest kojima je u njihovim dvadesetim najveće poštovanje izazivala "nekakva" Ljiljana Buttler, a nisu baš toliko još ostarjeli.

I opet onaj prvi turnus završio, nekakvi odoše, mi uđosmo, a kroz koju sekundu prostorom i vremenom se prolomi "Ašun daje mori", pjesma kojom je počinjao Ljiljin repertoar

Glas Ljiljane Petrović: Njen izričaj danas štuju rijetki mladi

Ljiljana Buttler u vrijeme klikova

Ljekovito predramazansko gostovanje reisu-l-uleme Islamske zajednice Bosne i Hercegovine na bosanskohercegovačkoj televiziji. Husein efendija Kavazović pričao je o najaktuelnijim društvenim temama izbjegavajući uobičajene stereotipe u javnim nastupima vjerskih uglednika. 
Zbilja je urednik emisije Benjamin Butković dobio rijetku privilegiju razgovarati s čovjekom koji se ne skriva ispod ahmedije kako bi preskočio osjetljiva pitanja. 
Naprotiv, na svako postavljeno odgovorio je s posebnom pažnjom i jednakim poštovanjem. Ni slika, a srećom ni (ne)prilika, bahatog Kavazovićevog prethodnika na čelu IZBiH. Kažem, reisov intervju ljekovito je iskustvo za dobronamjernog insana.
Prekjučer je u Foči otvorena obnovljena Aladža. Šarena džamija, arhitektonsko remek-djelo iz 16. stoljeća, do temelja je srušena u avgustu '92. Sve je manje-više poznato u vezi s barbarskim iživljavanjem nad spomenikom svjetske kulturne baštine. 
Zahvaljujući upornosti ljudi, Aladža je, eto, sačuvana od neljudi. U gradu gdje skoro više i nema živih Bošnjaka, budućim će generacijama svjedočiti kako se na Drini nekad živjelo sretnije, tolerantnije, spokojnije. 
Sve bilo je potaman dok se šovinističke horde tamo nisu dovukle da spale i unište višestoljetni muslimanski identitet. I ljude i komšiluk i građevine. Raznijeli su srce i dušu Foče. A onda su grad prekrstili u Srbinje. Valjda da ne ostane ni spomen na ljepotu. 
Za reisa Kavazovića obnova Aladže jeste nada i novi početak. „Raduje me da smo došli u priliku da obnovimo džamiju u nadi da se više nikada neće roditi ruka među nama koja će bogomolje dirnuti, da ćemo ih poštovati, uvažavati, voljeti. Bogomolje komšija ćemo voljeti i smatrati svojim“.
Bosanci i Hercegovci neobično su vezani za svoje rijeke, ali Drina nije samo rijeka. Ona je simbol opstanka, državnosti, teritorijalnog jedinstva naše domovine. Aladža na Drini garant je da će tako i ostati! Postačima nek' je mubarek ramazan, a valja čestitati i Đurđevdan. Vjernici svih zemalja, opametite se. Jer, ćafiri se neće smiriti dok dunjaluk totalno ne pokvare.&nbsp;

Bosanci i Hercegovci neobično su vezani za svoje rijeke, ali Drina nije samo rijeka...

Na Drini Aladža

Profesorica književnosti koja je svoju životnu i profesionalnu sudbinu već nekoliko godina vezala uz Zvornik, Elma Mustajbašić-Repeša, jedna je od onih vrijednih Bošnjakinja koje u mjestima u kojim žive, ne žaleći ni vremena ni truda, iz dana u dan svoje znanje i snagu stavljaju u službu općeg dobra.
Osim što je već tri godine na čelu zvorničkog Dnevnog centra, koji je otvorila Humanitarna organizacija MFS EMMAUS i kroz koji je do sada razne programe edukativno-zabavnog karaktera prošlo više od 150 bošnjačke djece, Mustajbašić-Repeša svoju organizacionu i svaku drugu sposobnost pokazala je i kroz rad Aktiva žena Medžlisa IZ Zvornik, čija je predsjednica. 
Ovih dana vrijedne članice Aktiva mogli smo sresti u povratničkim mjestima zvorničke i sapanjske općine kako u predramazanskom ozračju s prigodnim poklonima obilaze njihove najstarije mještanke, majke i nene, koje mahom žive same i kojima svako otvaranje kućnih vrata donosi neizmjernu radost i sreću, a posebno osjećaj da ima neko ko na njih misli.
Elma Mustajbašić-Repeša u Zvorniku je okupila mnoge vrijedne i obrazovane Bošnjakinje koje je ovaj grad oduvijek imao i koje se, svjesne svoje vrijednosti i znanja, godinama hrabro suočavaju sa svim izazovima kojima su često izloženi povratnici u RS. 
Mustajbašić-Repeša je supruga glavnog imama Zvornika, koji joj je u svim njenim aktivnostima značajna podrška.

Kalašnjikovom ispisana istorija

Puls sedmice: Strankine stranke stranka

Bosanac bez kompleksa

Vitez umjetnosti

Kofer vredniji od ljudskog života

Za odron spremni!

Glavni adut i za finale

Prangijaši protiv Partije

Genijalni fudbalski um

Već viđeno!

Apel prijatelja BiH

Zločin i osveta

Na putu ka EU

Ljiljana Buttler u vrijeme klikova

Na Drini Aladža

U službi općeg dobra

Kolumne

Kalašnjikovom ispisana istorija

Puls sedmice: Strankine stranke stranka

Bosanac bez kompleksa

Vitez umjetnosti

Kofer vredniji od ljudskog života

Za odron spremni!

Glavni adut i za finale

Prangijaši protiv Partije

Genijalni fudbalski um

Već viđeno!

Apel prijatelja BiH

Zločin i osveta

Na putu ka EU

Ljiljana Buttler u vrijeme klikova

Na Drini Aladža

U službi općeg dobra