<a href="https://avaz.ba/tag/3406/ivan-dodig">Ovogodišnji naslov Australijan opena u konkurenciji mješovitih parova pripao</a> je Hercegovcu Ivanu Dodigu i Francuskinji Kristini Mladenović.

Oni su u finalu, odigranom u petak, savladali australsku kombinaciju Džejmi Furlis (Jaimee Fourlis) – Džejson Kubler (Jason) sa 6:3, 6:4 nakon 77 minuta igre. Ivan i Kristina prvi put su zaigrali zajedno i s pet vezanih pobjeda stigli do samog kraja.
Ivan Dodig rođen je 2. januara 1985. godine u Međugorju. Od 2004. do 2008. godine nastupao je pod zastavom BiH, a od 2008. brani boje Hrvatske.
Australijan open bio mu je ukupno šesti osvojeni gren slem, četvrti u konkurenciji mješovitih parova te drugi u Melburn Parku, gdje je prošle godine slavio u muškim parovima sa Slovakom Filipom Polašekom.

U mješovitim parovima Dodig je prva tri naslova osvojio s Tajvankom Latišom Čan (Latisha Chan), s kojom je dvaput bio pobjednik na Rolan Garosu (2018. i 2019.), a jednom na Vimbldonu (2019.). Osim Australijan opena prošle godine, u muškim parovima osvojio je i Rolan Garos (2015.), zajedno s Brazilcem Marselom Melom (Marcelo).
Hrvatskoj je na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. godine donio srebro u muškim parovima.

Mladenović je treći put trijumfirala u mješovitim parovima, a ima još pet gren slem trofeja u ženskim parovima.

Na Australijan openu je četvrti put proglašena pobjednicom, nakon što je 2014. slavila u miksu s Kanađaninom Danijelom Nestorom (Daniel), a 2018. i 2020. osvojila je turnire ženskih parova s Mađaricom Timeom Babos.
Iako je rođena Francuskinja, Mladenović, kada je u pitanju porijeklo, ima sličnu priču kao i Dodig, s obzirom na to da su joj majka Dženita Helić, bivša srbijanska odbojkaška reprezentativka bosanskih korijena, a otac Dragan Mladenović, nekadašnji jugoslavenski reprezentativac u rukometu iz Pirota.

U paru s Kristinom Mladenović osvojio prvi gren slem sezone

Dodig: Četvrti trofej u konkurenciji mješovitih parova

Ivan Dodig: Hercegovac "pokorio" Australiju

<a href="https://avaz.ba/autor/124/Fadil%20Mandal">Kada se konji pobiju, ždrebad</a>&nbsp;strada, kaže stara narodna poslovica, koja u svom podtekstu ima i ne baš junačku poruku - da je bolje da se sakrijete u neku sigurnu zavjetrinu dok ne prođu velike oluje. Neki veliki događaji i neke presudne bitke, međutim, neizostavno traže izlazak iz vlastitog komfora. Takva vremena od malih ljudi stvaraju heroje, od hrabrih političara vizionare, a od izvikanih snagatora i galamdžija prave kukavice i gubitnike.

Nije poznato da li se baš s ovim mislima u glavi nedavno probudio hrvatski predsjednik Zoran Milanović pa je pred okupljenim novinarima u „Krašu“ dao svoj sud o rovovskom diplomatskom okršaju koji posljednjih mjeseci vode Amerika i Rusija u vezi s ukrajinskim pitanjem, ali su njegove riječi otkrile da on na globalnom polju nije ni slika ni prilika neukrotivog ždrepca kakvim se predstavlja na domaćem terenu u Hrvatskoj i bližem balkanskom okruženju. Milanović je tako svojim skandaloznim komentarima poslao poruku saveznicima u NATO-u da će hrvatska vojska prvom zgodom pobjeći s bojnog polja, a Ukrajincima je savjetovao da dignu ruke od samostalnog državnog puta izvan nekadašnjeg Sovjetskog saveza i predaju se pred nadolazećom agresijom iz Moskve bez borbe.
Također, nediplomatski i drsko, Ukrajinu je smjestio u rusko predsoblje i nazvao je korumpiranom državom nedostojnom da bude dio evropske porodice i euroatlantskog sigurnosnog sistema.
Nastranu sada što, prema takvoj nakaradnoj Milanovićevoj logici, ni Hrvatska nije imala ni pravo da se brani od napada zloglasne i do zuba naoružane JNA i Miloševićevog velikosrpskog projekta, ali se na kraju ipak borila i izborila za državnu nezavisnost i život izvan jugoslavenske federacije.

Nastranu i to što se Milanović, skupa sa svojim političkim bratom blizancem Miloradom Dodikom, gotovo svakodnevno kabadahijski istresa i prijeti državi BiH i njenom najbrojnijem narodu, Bošnjacima, a istovremeno hinjski povija rep i uškopljeno šeni pred ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Milanović se, jednostavno, u najvećoj globalnoj sigurnosnoj krizi nakon Drugog svjetskog rata osobno svrstao na pogrešnu stranu historije. I nije tu riječ samo o banalnom i krajnje uprošćenom izboru između ruskog govna i američke torte.
Na stolu su - bez ikakvog pretjerivanja - budućnost i opstanak i Evrope i zapadnih demokratskih vrijednosti, a one su sudbonosno ugrožene nezajažljivim apetitima ruskog medvjeda koji u prvoj fazi, porobljavanjem Ukrajine i drugih susjednih zemalja, želi vratiti obrise sovjetske imperije, a nakon toga nisu daleko ni Berlin ni druge evropske prijestonice.
U takvom povijesnom trenutku temeljno je važno znati procijeniti naredne korake, a ne precijeniti vlastitu ulogu. Milanović i Dodik misle da su sigurniji u Putinovom krilu, što na kratke staze možda i ima nekakvu pragmatičnu korist.
Šta će se, međutim, dogoditi kada konfrontacija SAD, evropskih saveznika i Rusije oko Ukrajine dođe do tačke kada će umjesto diplomatije progovoriti oružje. A taj dan je, sudeći prema izjavama američkog predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden), vrlo blizu.

Pritom je posve jasno da, i u slučaju agresije Rusije na Ukrajinu i u slučaju diplomatskog zaustavljanja ruske armije na istočnim granicama Ukrajine, svi Putinovi štićenici i glorifikatori zapadno od Kijeva riskiraju da prije ili kasnije i oni i njihova politika dobiju status petokolonaša. Milanović i Dodik, kao političari manjeg kalibra i ograničenih dometa, već su na tom spisku. Oni veći, poput Viktora Orbana ili Aleksandra Vučića, za sada mudro balansiraju i čekaju da ih sam razvoj situacije svrsta na ovu ili onu stranu.

I u slučaju agresije Rusije na Ukrajinu i u slučaju diplomatskog zaustavljanja ruske armije na istočnim granicama Ukrajine, svi Putinovi štićenici i glorifikatori zapadno od Kijeva riskiraju da prije ili kasnije i oni i njihova politika dobiju status

Milanović: U povijesnom trenutku izabrao pogrešnu stranu

Zoki na ruskom konju

<a href="https://www.nacional.hr/otrovna-politika-licemjerje-bosnu-razbija/">Zrinka Vrabec Mojzeš, novinarka Nacionala,</a> u svojoj kolumni komentirala je licemjerje političara iz Hrvatske prema BiH.Njenu kolumnu iz Nacionala prenosimo u cijelosti:Nema sumnje da je svima u regionu laknulo kada je vožd bosanskih Srba Milorad Dodik, koji je nedavno održao dernek povodom proslave neustavnog Dana RS-a, izjavio da je situaciju u BiH moguće riješiti isključivo posredovanjem Erdoana (Erdoğan), Vučića i Milanovića. Kakva Europa, kakva Amerika, kakvi bakrači! Od svih izaslanika, visokih službenika i predstavnika demokratskog zapada, samo Redžep Tajip (Recep Tayyip), Aca i Zoki razumiju Milorada i njegove separatističke težnje i on samo njima vjeruje. E, pa u lijepom se društvu našao rvacki predsjednik – ne zna se ko je među njima veći demokrat i ko više poštuje ljudska prava i slobodu medija ili nacionalnih manjina. Još im samo fali Viktor Orban, kojeg gazda Milorad nekim čudom nije spomenuo, pa da doživljaj bude potpun. Eto, takav je međunarodni potencijal predsjednika Republike Zorana Milanovića, izabranog glasovima lijevih birača koji ni u snu nisu očekivali da će se njihov kandidat pretvoriti u političkog saveznika kreature koja blokira rad federalne vlade BiH, negatora Srebrenice, obožavatelja Ratka Mladića i Radovana Karadžića optuženog za korupciju i razne kriminalne radnje, zbog čega mu je zabranjen ulaz u SAD i neke evropske države. Upravo iz tih razloga bivši predsjednici Stipe Mesić i Ivo Josipović s njim nisu željeli imati posla. Za razliku od Zorana, koji je Dodika ljubazno pozvao na druženje tête-à-tête na Pantovčaku. I nedugo nakon toga i sam počeo propitivati definiciju genocida u Srebrenici i optuživati Bošnjake da se prave većim žrtvama nego što jesu.
S druge strane, od silne želje da zaštiti interese Rvata – a osobito Hercegovaca – u komšiluku, Milanović je svojom neobuzdanom retorikom, izbjegavanjem posjeta Sarajevu, vrijeđanjem i omalovažavanjem Željka Komšića, hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH kojeg je u više navrata nazivao parazitom, kao i odlikovanjem optuženih ratnih zločinaca iz redova HVO-a, daleko nadmašio HDZ, pa čak i njegova ministra vanjskih poslova Gorana Grlića Radmana, koji prema susjednoj državi, u kojoj je rođen, gaji posebne osjećaje.

<h2>Bošnjake bi zgurali u Kanton Sarajevo</h2>

Na užas većine birača SDP-a Zoki se istovremeno prometnuo i u lojalnog partnera čudesno bogatog Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, bivšeg komunističkog muftije koji je zbog gospodarskog kriminala i odležao par godina u bajbuku. Taj i takav Dragan Čović, koji još uvijek nije odustao od sna neumrlog Franje o „velikoj Hrvatskoj“, misli da mu je glavni grad Zagreb, a ne Sarajevo, baš kao što njegov pajdo, živopisni Milorad Dodik, smatra da je Beograd njegova prestonica. Pored svega navedenog, Čović je ostao dosljedni promotor nelegalne tvorevine Herceg-Bosne čije je čelnike Haški sud osudio na ukupno 111 godina zatvora. Zar to predsjednik Republike Hrvatske ne zna? Je li njegova politika prema Rvatima u BiH populizam, pragmatizam ili najobičnije licemjerje?

Naime, godinama svjedočimo protuprirodnom bludu između Čovića i Dodika, dvojice starih komunjara koji su u skladu s novim okolnostima postali nesmjenjivi šefovi nacionalističkih stranaka i osim talenta za sumnjivo gomilanje para, dijele i strast prema razbijanju BiH u paramparčad. A dijele i podjednaku nesnošljivost prema Bošnjacima, odnosno Muslimanima, koje bi rado zgurali u Kanton Sarajevo. Njih dvojica ko prst i nokat rovare protiv federalnih institucija u Sarajevu, u čemu im suptilnu podršku daju i rvacki premijer Andrej Plenković i srpski predsjednik Aca Vučić-Vučko. Obojica licemjerno glumatajući da se zalažu za provedbu Daytona i teritorijalni integritet BiH.
Čini se da slične ideje ima i Orbánov čovjek u Europskoj komisiji Olivér Várhelyi, povjerenik za proširenje, koji suprotno deklarativnoj politici EU-a, zapravo podržava Dodikov separatizam. A upravo bi povjerenik za proširenje Europske komisije trebao biti taj koji će ispred Bruxellesa inzistirati na cjelovitoj Bosni i Hercegovini. Doista, licemjerju, i to europskom, nikad kraja!

A kad smo već kod licemjerja, nakon svega što znamo o odnosu Zorana Milanovića i Dragana Čovića s Miloradom Dodikom, bilo je zanimljivo gledati i slušati kako su se oko Milorada Pupovca i njegove nazočnosti na proslavi Dana Republike Srpske uskokodakali i mediji i političari u Rvata. Probudio se i HDZ-tov spavač, posrnuli vođa stranke Tomislav Karamarko, pozivajući svog europćanskog nasljednika Andreja Plenkovića na raskid koalicije s Pupovčevim SDSS-om, dok moralizatori i domoljubi iz Domovinskog pokreta i Mosta jedva dočekaše svojih pet minuta pljuvačine po Pupovcu i Srbima kao takvima.

Činjenica jest da Pupovcu to nije trebalo. Kud se gurao među one spodobe na svečanoj akademiji održanoj u povodu proslave Dana fantomske države, kojoj se protive i Europćani, i Amerikanci, i svi normalni građani susjedne BiH. Iako kaže da nije požalio, čovjek se pita koji ga je vrag tjerao da se uvaljuje tamo gdje mu ni po čemu nije mjesto. Niti dijeli separatističke, nacionalističke i revizionističke ideje vožda Milorada Dodika niti njegov osebujan muzički ukus i ljubav prema cajkama. Kao što devedesetih nije podržavao Miloševićevu velikosrpsku agresiju ii četničke derneke po Hrvatskoj. Dapače, kao rijetko tko, Milorad Pupovac je u najgorima ratnim godinama bio glas pomirbe i razuma i kao takav dosljedno je nosio glavu u torbi. Za koju su ga podjednako željeli skratiti i ostrašćeni Rvatine i isti takvi Srbi. I još uvijek žele.
Ako je i išao u Banju Luku kao predstavnik Srpskog narodnog vijeća, da svom imenjaku zahvali na donacijama potresom poharanoj Baniji, mogao je to napraviti neki drugi dan. I malo diskretnije. Jer nema sumnje da je bio svjestan bijesa i novog linča koje će njegovo sudjelovanje u neustavnoj proslavi izazvati.
No Pupovčev je grijeh pojavljivanja na krivom mjestu u krivo vrijeme jedno, a licemjerje rvackog političkog vodstva drugo. I puno ozbiljnije za političku situaciju u Bosni, koja je sve samo ne mirna. Treba li posebno podsjećati na to da je proteklih godina počasni gost i jedna od zvijezda Dodikova derneka, na kojem su redovito nazočni i osuđeni ratni zločinci, bio i predsjednik sestrinskog HDZ-ta Dragan Čović, inače Plenkovićev čovjek u BiH. No nakon svega je Andrej lijepo oprao ruke, uz napomenu da je Čović tamo bio u ime svoje stranke u drugoj državi, nad kojom rvacki HDZ nema jurisdikciju. Moš si mislit. I nikome ništa. Izio vuk magare.

Nakon godina takvog licemjerja čini se da je Americi, kojoj ne trebaju novi ratovi na Balkanu dok se bakće s Rusijom, Kinom, inflacijom i pandemijom, ipak prekipjelo, pa je uvela dodatne sankcije Miloradu Dodiku. I dovela najjači diplomatski tim u region, na čelu s Gabrielom Escobarom, posebnim izaslanikom za Balkan. Pitanje je samo, zar se u Banjaluci morala dogoditi provokacija s mimohodom žandarmerije i specijalne policije naoružane do zuba, kao i najava osnivanja Vojske Republike Srpske, da se konačno sastanu Plenković i Izetbegović ne bi li pokušali pronaći zajednički jezik oko izbornih reformi?

Budući da su upravo Bošnjaci i Hrvati bili žrtve četničke agresije i zajednički se borili protiv zločinačkog Miloševićeva velikosrpskog pohoda, ne bi li bilo logično da i unutar Federacije surađuju protiv sumanutih i opasnih ideja gazde Milorada – koji, eto, ima sreću da je Europa podijeljena i ne može se dogovoriti oko sankcija koje bi mu trebala nametnuti. A njih upravo sprečava Viktor Orbán, veliki pajdo Aleksandra Vučića i Andreja Plenkovića istovremeno. Licemjerno? Ma nije…
I dok cijeli svijet strepi od moguće Putinove intervencije u Ukrajini, a veliki dečki bave se pitanjem svjetskog mira, dotle vrije bosanski lonac, koji bi u trenutku međunarodne nepažnje mogao eksplodirati.
Sva sreća da imamo Zorana Milanovića koji će s nadaleko priznatim širiteljima mira u regionu – Vučićem, Erdoğanom i Dodikom – pronaći rješenje za cjelovitu, ali potpuno podijeljenu BiH, u kojoj će svaki konstitutivni narod imati državu za sebe i neće se miješati s ostalima, s kojima je, sve do Miloševićeve agresije i posljednjeg krvavog rata, stoljećima živio u miru. Dakako, nedajbože građanske i sekularne države, za koju je Zoki ionako konstatirao da je obična podvala. Nije li, uostalom, još 2016. na sastanku sa šatorašima kod Josipa Klemma izjavio da BiH i nije država, već je sranje, točnije – big shit. Na tome je očito i ostao pa ga je Dodik i prepoznao kao istomišljenika. Licemjerno? Ma nije…

Na užas većine birača SDP-a Zoki se prometnuo i u lojalnog partnera čudesno bogatog Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, bivšeg komunističkog muftije koji je zbog privrednog kriminala i odležao par godina u bajbuku

Otrovna politika: Licemjerje Bosnu razbija

<a href="https://avaz.ba/tag/4170/nedeljko-cubrilovic">Nije to samo jedan mali, dobro planirani ili slučajni, nepromišljeni gest. Prvi čovjek Narodne skupštine RS Nedeljko Čubrilović</a> pozvao je Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića na sjednicu koja će biti održana 1. februara i tako još jednom potvrdio dugogodišnje koaliciono partnerstvo ove tri stranke. Naravno, bit će tu sada prepucavanja, pristajanja ili odbijanja i još jedna prilika će biti iskorištena da se pokaže „ovim drugima“ kako mi imamo svoje ja.
Ustvari, to zasjedanje opet ništa neće donijeti, kao što, inače, vrlo malo donosi. Uglavnom služi za pokušaje da se učine legitimnima neki potezi Milorada Dodika, ali malo kada im je to uspjelo.
Sada bi se s dolaskom dugogodišnjih partnera i sjedanjem u iste klupe svemu mogla dati injekcija legitimiteta.
Uostalom, moglo bi biti po onoj staroj „ako neće brijeg Muhamedu, hoće Muhamed brijegu“. Dodik sve što je bosansko ili hercegovačko itekako izbjegava, a sada bi mu partneri u vlasti mogli malo podići cijenu skupštinskog zasjedanja.
Uglavnom, još jedno nabacivanje lopte u kojoj će svako na svoj način pokušati pokazati kako je on na pravom putu. Dodikovi „pružaju ruku“, navodno zovu, Bakirovi će „biti ljuti“ i nakon određenih prepucavanja „žestoko se protiviti dolasku“, a Čović će opet biti negdje između, pa koja ga strana ogrije. 
Kako god bude, jasno je da u njihovim postavkama ove igrice ne postoji nijedno dugme koje bi poradilo na boljitku za obične ljude. Sve je u poenima, a ne tako rijetko i a apoenima, ali za njih - odabrane.

Uostalom, moglo bi biti po onoj staroj „ako neće brijeg Muhamedu, hoće Muhamed brijegu“

Čubrilović: Pozivom Izetbegoviću i Čoviću potvrdio dugogodišnje koaliciono partnerstvo ove tri stranke

Nabacivanje lopte

<a href="https://avaz.ba/tag/57257/erduan-kafedzic">Šef Ureda za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom Kantona Sarajevo Erduan Kafedžić</a> heroj je ovog mjeseca Ambasade SAD u Sarajevu. Otkako je došao na čelo ovog ureda, Kafedžić zadaje konkretne udarce korupciji, rak-rani bh. društva.&nbsp;Ovaj prvak u borbi protiv korupcije predstavlja pravi primjer za sve u BiH kako se beskompromisno boriti sa svim nepravdama i neregularnostima, istovremeno trpeći ogroman pritisak politički kontroliranih institucija da prekine svoj rad. Ured koji vodi Kafedžić pokrenuo je brojne istrage o lažnim diplomama i raširenim ekološkim i građevinskim prevarama. No, za svoj transparentni rad Kafedžiću je neophodna i podrška pravosudnih institucija. 
Svima je jasno da borba protiv državnog neprijatelja korupcije nema alternativu, a Ured i Kafedžić primjer su kako nezavisne institucije mogu djelovati pošteno i biti model za promjene.
Erduan Kafedžić doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a obuke i usavršavanja iz oblasti borbe protiv korupcije završio je u Velikoj Britaniji, Austriji, Italiji i Sloveniji. Ured za borbu protiv korupcije KS formiran je 2. februara 2018. godine, a Kafedžić je dužnost predsjednika preuzeo 16. februara.

Proglašen za heroja mjeseca Ambasade SAD u Sarajevu

Erduan Kafedžić: Udarac korupciji

<a href="https://avaz.ba/tag/525/dragan-covic">Nakon dva dana pregovora u Sarajevu evropski i američki zvaničnici</a>, predvođeni Metjuom Palmerom (Matthew) i Angelinom Ajhorst (Eichhorst), uputili su se jučer za Neum kako bi bh. lidere, prije svega čelnike SDA i HDZ-a Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića, pokušali smekšati da pristanu na izmjene Izbornog zakona. Politika “povuci-potegni”, uz medijaciju stranih zvaničnika, za sada nije dala nikakve pomake. 
Teško da će do pomaka i doći uz zakovane stavove obje strane, bez obzira na pritiske međunarodnih zvaničnika. Ni zavrtanje ruku ne daje rezultate.
Tako je već godinama i mjesecima iako nam vrijeme curi u izbornoj godini. Svjesni su toga i predstavnici vlasti i stranci. Građani pogotovo. Niko ni ne vjeruje u dogovor.
Pitanje je samo kome od predstavnika vlasti i odgovaraju transparentni izbori i izmjene koje su ključne da se ispoštuju presude evropskih sudova.
Dok je Čović uvijek optimističan, njegov dugogodišnji koalicioni partner Izetbegović je vazda pesimističan. 
Tvrdi da su prijedlozi HDZ-a tri koraka unazad. Ni večera u rezidenciji šefa Delegacije EU Johana Satlera (Johann Sattler), koja je trajala skoro tri sata, nije ih zbližila. Ništa novo. Sve staro i viđeno. 
Kada je u pitanju RS, stranke iz manjeg entiteta predvođene Miloradom Dodikom protive se indirektnom izboru člana Predsjedništva BiH, što je očekivano, dok je opozicija vazda ni tamo ni ’vamo. Gaje optimizam, ne nude rješenja. I vrtimo se svi ukrug.
U Federaciji SDP i DF ne žele pregovarati, kako su rekli, s kriminalcima koji blokiraju rad državnih institucija. Ostali članovi opozicije žele jedno, a to su izbori u kojima će svaki glas biti prebrojan, a izbori biti fer i pošteni.
Bakiru i Draganu teško da iko može pomoći dok se sami, uz određene interese na kojima se održavaju na vlasti 30 godina, ne saberu i preko noći kliknu. 
Možda ih razmekšaju jadranske noći i hercegovačka klima.

Dok je Čović uvijek optimističan, njegov dugogodišnji koalicioni partner Izetbegović je vazda pesimističan

Dragan Čović i Bakir Izetbegović: Politika “povuci-potegni”, uz medijaciju stranih zvaničnika, za sada nije dala nikakve pomake

Neumske noći

<a href="https://avaz.ba/tag/131034/marija-novic">Ima samo 17, a već godinama zna šta želi</a>, pa na putu ka oblacima niti jedna prepreka za nju ne postoji. Marija Nović najmlađi je pilot u historiji bh. avijacije. Ako nekog i ne fascinira tradicija naše zemlje u ovoj oblasti, odlučnost, upornost i znanje djevojke rodom iz Dervente sasvim sigurno hoće. 
Da je njeno mjesto među oblacima shvatila je još pred kraj osnovne škole, Odabrala je Vazduhoplovnu akademiju Beograd, željela najprije biti kontrolor leta, ali su jedan raspust proveden na aerodromu i prvi let bili dovoljni da promijeni odluku. 
Danas je pilot s međunarodnom dozvolom za privatne avione, što je tek prvi korak ka konačnom ispunjenju sna, da se jednoga dana nađe u pilotskoj kabini velikog Airbusa. Marija već sada jasno vidi cilj i u njen uspjeh ne treba sumnjati.
Zbog ljubavi prema letjelicama već je odlučila da više neće živjeti u gradu bez aerodroma, ali Derventa je njeno rodno mjesto, tamo je kuća njenih roditelja, pa će na prvom letu izvan granica Srbije svoj avion usmjeriti prema BiH.

Sa 17 godina najmlađi je pilot u historiji bh. avijacije

Marija Nović: Put ka oblacima

<a href="https://avaz.ba/tag/1660/sdp-bih">Predstavnici međunarodne zajednice Metju Palmer (Matthew) i Angelina Ajhorst (Eichhorst)</a> stigli su u Sarajevo. Bh. političke lidere vode u Neum ne bi li se iskoristila posljednja šansa da se postigne dogovor o izmjenama Izbornog zakona i tako spriječili dodatni haos i blokade koji bi u zemlji mogli uslijediti najesen. Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, potvrdio je da će razgovori trajati sve dok se ne postigne dogovor, što znači, vjerovatno, danima.
No, SDP BiH je najavio da neće učestvovati u ovim pregovorima, a još se dvoumi i Naša stranka. 
Poznato je da je SDP BiH prvi pokrenuo kampanju povlačenja iz pregovora o izbornoj reformi. Zašto ovo SDP čini, možda bude jasnije ako se vidi raspored ruku u Parlamentu BiH. Uz entitetsku većinu, za usvajanje novog Izbornog zakona potrebne su 22 ruke. Samo SNSD, HDZ BiH i SDA od toga imaju 19 ruku te je jasno da je za usvajanje novog Izbornog zakona ključan dogovor ove dvije stranke, zapravo prije svega HDZ-a i SDA, jer se koplja lome oko izbora u FBiH. 
Četiri ruke, koliko tu ima SDP, ne bi puno promijenile ni u jednom pravcu. No, činjenica da smo u izbornoj godini SDP-u pruža prilično lagodnu poziciju da, u slučaju dogovora o Izbornom zakonu, isporuči Izetbegoviću odgovornost za popuštanje Čoviću, a u slučaju njegovog izostanka, da nacionalne stranke na vlasti optuži za haos i sukob koje su kreirale.
Naravno, toga je svjestan i Izetbegović, koji se svim silama trudio da u pregovore uključi sve probosanske stranke i s njima podijeli odgovornost. Sada, međutim, Izetbegović postaje razapet između pritiska SAD i EU (a, moguće, i sankcija) da se postigne dogovor te eventualnih optužbi za izdaju bošnjačke javnosti.
Kako god, SDP je u svemu odlučio da igra nasigurno i iz lagodnosti opozicije trlja ruke. Izetbegović, pak, čini se da konačno dolazi u poziciju kada će zbog svojih višegodišnjih licemjernih i loših politika morati snositi posljedice. Na ovaj ili onaj način.

Izetbegović čini se da konačno dolazi u poziciju kada će zbog svojih višegodišnjih licemjernih i loših politika morati snositi posljedice

SDP BiH: Pokrenuo kampanju povlačenja iz pregovora o izbornoj reformi

Kalkulacija SDP-a

<a href="https://avaz.ba/tag/9177/nikola-jokic">Nikola Jokić izabran je za igrača sedmice</a> na Zapadu NBA lige. Centar Denver Nagetsa je ovim uspjehom ušao u red velikana. Srbijanskom košarkašu je ovo 10. put u karijeri da je biran za igrača sedmice. I to svih 10 puta kao igrač Denvera. 
Isto toliko puta u tom dresu biran je i legendarni Karmelo Entoni (Carmelo Anthony). Stoga, ukoliko još jednom bude izabran za igrača sedmice na Zapadu u dresu Denvera, Jokić će postati rekorder franšize.
Inače, Jokić prosječno bilježi 36,3 poena, 11,3 skoka, 10 asistencija, uz 2,3 ukradene lopte po utakmici i procent šuta od 65 posto.
Jokić je rođen 19. februara 1995. godine u Somboru u Srbiji. Igrao je za srbijansku Megu, odakle je 2015. godine stigao u Denver. Nakon prve, nešto mirnije sezone eksplodirao je i promovirao se u jednog od najboljih centara NBA lige.

Igrač Denvera je 10. put u karijeri biran za igrača sedmice i dostigao je legendarnog Entonija

Nikola Jokić: Ušao u red velikana

<a href="https://avaz.ba/tag/27851/kladionice">Podatak da su građani u prošloj godini na šalterima kladionica</a> ostavili blizu 1,6 milijardi maraka posljednje je zvono za uzbunu svakome od nas pojedinačno i svima, na svim nivoima i segmentima, kolektivno. Radi se o podacima Porezne uprave FBiH pa je, s ukupnima iz ostatka države, problem mnogo teži, a očaj u kojem se nalazimo veći.
Činjenica da smo u predviđanje rezultata utakmica, utrka pasa, bingo, loto i kakvih sve ne igara skršili jedan i po godišnji budžet države nipošto nije odraz ekonomskog blagostanja, već naprotiv, sve dubljeg očaja u kojem se nalazi i iz kojeg naivno pokušava uteći sve veći broj stanovnika ove zemlje. Jer dobro situirani, do petog koljena zbrinuti, ne sjede pored TV ekrana i ne bleje u kuglice u bubnju, već iz udobnih kabineta planiraju odmore na planini, izgradnju i kupovinu nekretnine, šopinge i nove političke ringišpile.
Kocka i snovi o bogatstvu preko noći rezervirani su za običnog smrtnika, onog što nastoji preživjeti, što dio skromne plaće ili socijalne pomoći izdvaja nadajući se da će i on svojoj porodici priuštiti život kakav imaju oni. 
Činjenica je da su sjedišta svih kladionica, osim jedne, u kantonima s vlašću HDZ-a. Da se porezi plaćaju u sjedištu firme, pa novac građana iz cijelog entiteta odlazi politici koja posljednjih godina ponavlja fraze o vlastitoj ugroženosti i ne suprotstavlja se, čak i podržava politiku rastakanja države koja im stotine miliona isporučuje na tacni. Kladionice su godinama predmet političke trgovine, iskrenih ili lažnih političkih obračuna partnera u vlasti u FBiH. 
Vlasti će, izgleda, uprkos posljedicama, prst radije u utičnicu nego u stabilan izvor finansiranja, dok istovremeno svjedočimo stotinama primjera da građani ostaju i bez ono malo prihoda, kuće, stana, porodice, pa i života.

Kocka i snovi o bogatstvu preko noći rezervirani su za običnog smrtnika, onog što nastoji preživjeti

Kocka i snovi o bogatstvu preko noći rezervirani su za običnog smrtnika

Prst u utičnicu

<a href="https://avaz.ba/tag/21234/adem-zalihic">Vi želite da me diskreditirate, vama</a> na čast. Pišite šta god hoćete, ja protiv vas imam svog Gospodara i, šta god vi kažete od laži, ja ću objaviti na Facebooku. A vi pišite šta god mislite po vašoj savjesti i po nalogu vaših nalogodavaca. Eto, ja sam po ovakvom jadu i belaju neka ekskluzivna vijest, smijenjeni direktor! Na ovaj način odgovorio je SDA-ov smijenjeni direktor Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo Adem Zalihić potpisnici ovih redova na pitanje je li tačna informacija da je od sredstava Zavoda plaćena njegova vozačka dozvola za A-kategoriju (motocikl). Također, za motocikl u vlasništvu Hitne pomoći ministar zdravstva KS Haris Vranić nedavno je ustvrdio da ga je Zalihić koristio u privatne svrhe, vozeći se po planinama. 
No, gotovo nikoga više ne iznenađuje retorika onih koji su bili na javnim funkcijama, no nisu uspjeli sakriti sve malverzacije počinjene tokom svog mandata. Jer postala je uobičajena praksa da svi zalihići ovog društva, u svim strankama, kastama i na svim pozicijama, populistički naštimani, za rad, ali i kritike kao svjedoka prizivaju Boga i ono što je privatno (vjeru) plasiraju u javni prostor te za sve loše krive novinare. 
I onda isti taj Zalihić odgovori da jeste položio vozački na osnovu javnog oglasa koji je sam raspisao, a sve kako bi bio „primjer kolegama doktorima da se uključe u Jedinicu Hitne pomoći na motociklima“. 
I onda, valjda, nijedan degutantni zalihić koji je u prošlosti, jeste i bit će „primjer drugima“ od naših para ne treba biti pitan dok se godinama iživljava nad građanima. Treba ih, valjda, pustiti da budu dio povlaštene kaste koja ovu državu vodi kao svoju privatnu firmu.
Treba ih, valjda, pustiti da, koristeći poluge vlasti ili činjenicu da su „smijenjeni pa što su bitni“, bahatim i drskim ponašanjem prođu neokrznuti. E, pa neće moći, naročito ako se ima u vidu činjenica da, osim medija, postoje i neki uredi za borbu protiv korupcije, ali i tužilaštva.

Gotovo nikoga više ne iznenađuje retorika onih koji su bili na javnim funkcijama, no nisu uspjeli sakriti sve malverzacije

Gospodarom protiv novinara

<a href="https://avaz.ba/tag/2143/edin-visca">Nekadašnji naš fudbalski reprezentativac Edin Višća (31)</a> odlučio je veliki derbi 23. kola Superlige Turske Galatasaraj - Trabzonspor 1:2 u 90. minuti i tako otvorio put svom timu do titule prvaka. Bosanskohercegovački krilni napadač zatresao je mrežu istanbulskog velikana u posljednjoj minuti utakmice i tako kompletirao preokret rezultata. Galatasaraj je poveo u 31. minuti, a gosti su izjednačili šest minuta prije kraja utakmice... 
Inače, Višći je to bio prvi gol za Trabzonspor, čiji je član od 12. januara ove godine.
Edin Višća rođen je 17. februara 1990. godine u Olovu. Karijeru je počeo u Budućnosti iz Banovića, odakle je 2009. godine otišao u Željezničar, s kojim je osvojio duplu krunu. S Grbavice je 2011. ostvario transfer u Bašakšehir, gdje je nastupao sve do početka ove godine i izgradio status klupske legende.
Za istanbulski klub je odigrao ukupno 398 utakmica i postigao 110 pogodaka, uz 118 asistencija, a u sezoni 2019./2020. okitio se i šampionskom titulom.
U ovoj takmičarskoj sezoni odigrao je 19 utakmica za Bašakšehir i tri za Trabzon te postigao pet golova, uz devet asistencija. Na terenu je proveo 1.773 minute.
Za reprezentaciju BiH odigrao je 55 utakmica i postigao 10 golova. Oproštaj od našeg državnog tima objavio je u maju prošle godine.

U 90. minuti postigao gol za velika tri boda u Istanbulu

Višća: Od 12. januara član Trabzonspora

Edin Višća: Prvjenac odlučio derbi

<a href="https://sport.avaz.ba/tag/272/edin-dzeko">Još jednom je Edin Džeko</a> pokazao zbog čega je jedan od najboljih svjetskih napadača. Njegov Inter bio je nadomak kiksa u subotnjem dvoboju protiv Venecije, a onda se u 90. minuti ukazao bh. reprezentativni kapiten i pogotkom glavom donio pobjedu „Nerazurima“ (2:1).
Džeki je to bio deveti gol za Inter u Seriji A, a ukupno 12. ove sezone. Na 29 odigranih utakmica upisao je i sedam asistencija.
Edin Džeko rođen je 17. marta 1986. godine u Sarajevu. Ponikao je u Željezničaru, odakle je preko Češke i Teplica došao do Volfsburga, s kojim je u sezoni 2008./09. postao prvak Njemačke.&nbsp;Potom je uslijedio transfer u Mančester siti, gdje je dva puta osvajao šampionsku titulu (2011./12., 2013./14.), da bi ga put potom odveo u Italiju. Romu je napustio kao treći najbolji strijelac u historiji kluba, a kao šlag na tortu jedne bogate karijere došao je transfer u slavni Inter.

Bh. napadač u 90. minuti zabio gol za pobjedu Intera nad Venecijom

Edin Džeko: Najbolji kada je najpotrebnije

<a href="https://avaz.ba/tag/610/vlada-fbih">U novembru prošle godine Fadilova Vlada FBiH</a> donijela je odluku da se svim budžetskim uposlenicima plaće povećaju za 10 posto. Zaposleni samo u federalnim institucijama (a gdje su silni kantoni, drugi entitet, država, općine) u 2022. potrošit će blizu 300 miliona KM, od čega je čak 236,9 miliona KM planirano za plaće i naknade. U odnosu na prethodnu godinu, ovi troškovi viši su za 17,2 miliona KM, a osim rasta plaća, planirana su i nova uhljebljenja. Izborna je godina, pa valja povećati glasačko tijelo. Tih 300 miliona KM za budžetske uposlenike je iznos koji je ekvivalentan cijeni šest novih bolnica! Kad bi se administracija smanjila i racionalizirala, zamislite koliko bi se radnika tim novcima moglo zadržati u realnoj ekonomiji ove zemlje ili taj novac uložiti u otvaranje novih firmi, stvaranje novih radnih mjesta i kreiranje stvarnih vrijednosti. 
No, BiH je država budžetarijata - od budžetarijata i za budžetarijat. I taj virus budžetarijat je gori od korone, on izjeda organizam ovog društva, a na kraju i samog sebe. Budžetarijat je uhljebljen po partijskoj knjižici. Svojom glomaznošću na vlasti kontinuirano održava jednu te istu korumpiranu, nesposobnu i nemoralnu kastu, jer budžetarijat, kada glasa, on glasa za svoju plaću. 
Zbog budžetarijata je realni sektor opterećen visokim i nesnosnim nametima koji mu otežavaju rast, jer plaće budžetarijata treba neko da isfinansira. Zbog budžetarijata nemamo novca za kvalitetne puteve, socijalnu zaštitu, bolje obrazovanje, jer on sve pojede. Zbog njega se u realnom sektoru radi kao po kazni, a u poduzetnički pakao birokratije i nameta idu samo najhrabriji, jer je isplativije „uganjati“ siguran posao na budžetu i ne raditi ništa. 
A šta je s onima koji nisu dio budžetarijata? Pa, njima ostaje ili da šute, plaćaju uhljebarine i trpe teror budžetarijata ili da, poput stotina hiljada drugih, svoju sreću potraže u uređenijim i pristojnijim mjestima.
No, pomisli li ikad budžetarijat i silni fadili koji ga tove šta će činiti kada u ovoj zemlji ponestane budala koje će ih finansirati? Hoće li tada biti spremni žderati svoje pečate?

Pomisle li ikad budžetarijat i silni fadili koji ga tove šta će činiti kada u ovoj zemlji ponestane budala koje će ih finansirati

Budžetarijat jede BiH

<a href="https://avaz.ba/tag/11635/nikola-prce">Jedan od najboljih igrača koje je imala Bosna i Hercegovina Nikola Prce</a> (41) završio je reprezentativnu karijeru na Evropskom rukometnom prvenstvu u Mađarskoj i Slovačkoj.

Za naš državni tim debitirao je 5. januara 2006. godine, s punih 25 godina, na poziv Vojislava Rađe protiv Nizozemske, dok je posljednji meč odigrao protiv Španije 17. januara 2022. u Bratislavi.
Unutar minulih 16 godina i 12 dana upisao je 119 utakmica i postigao 444 gola. To nikako nije samo nagomilana statistika jer je Prce stalno postizao najvažnije golove.
Naravno, najviše se svi sjećamo onih 18 u dvomeču s Islandom, koji su nas odveli na prvo Svjetsko prvenstvo u Katar 2015. godine, kao i 10 pogodaka koje je postigao u Ostravi u Češkoj za pobjedu koja je BiH odvela na prvo Evropsko prvenstvo u Norvešku 2020.
Za izvrsnu 2014. godinu, u kojoj je „potopio“ Island, a ujedno na klupskom planu s mađarskim Pik Segedom osvojio Kup EHF, zaslužio je i da bude proglašen za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine.
- Najljepše i nezaboravne sportske trenutke doživio sam u reprezentaciji i uvijek rado i s istim žarom dolazio na okupljanja - rekao je Prce na oproštaju.
Nikola je svoju reprezentativnu rukometnu karijeru gradio za vrijeme pet selektora - Vojislava Rađe, Halida Demirovića, Dragana Markovića, Bilala Šumana, Ivice Obrvana, a kod Dragana Markovića i Bilala Šumana je jedno vrijeme bio i kapiten “Zmajeva”.

Na posljednjem EP-u u Bratislavi je i s 41 godinom bio veoma važan dio tima u dvije utakmice koje je odigrao. Postigao je dva gola protiv Švedske, od čega je jedan EHF proglasio najljepšim pogotkom dana na EP-u, te tri protiv Španije. Posljednju utakmicu u reprezentativnom dresu odigrao je protiv aktuelnog evropskog prvaka, države u kojoj je najviše volio razvijati svoju klupsku karijeru.
- Uvijek ću biti na raspolaganju reprezentaciji za pomoć, ali mislim da sad imamo mladih igrača kojima je vrijeme da se pokažu. Mislim da sam reprezentaciji puno dao, ali i puno dobio - izjavio je Nikola Prce.

Nikola Prce rođen je 31. avgusta 1980. godine u Čapljini. On i dalje nastavlja svoju bogatu klupsku karijeru u kojoj je nastupao za 16 timova i još nije siguran u to kad će je završiti. Već treću sezonu igra za kosovskog prvaka Besa Famgas, a od ove sezone je u klubu, uz igračke obaveze, ujedno i pomoćni trener. 
Ovo bi mogla biti naznaka u kojem smjeru će krenuti jer je već kao jedini cilj isticao želju da poslije igračke karijere ostane u rukometu.

Unutar minulih 16 godina i 12 dana upisao je  119 utakmica i postigao 444 gola

Prce: Nastavlja klupsku karijeru u Besa Famgasu

Nikola Prce: "Zmaj" koji je pravio razliku

<a href="https://avaz.ba/tag/82572/koronavirus">Dok se u BiH iz dana u dan broj novozaraženih koronavirusom</a> kreće blizu 3.000, a ponekad i više, dotle postotak vakcinisanih stoji u mjestu. I sve je izglednije da se događa upravo ono što je jedan od vodećih svjetskih naučnika, molekularni biolog Ivan Đikić kazao u novogodišnjem intervjuu za naš list o tome da će prva dva do tri mjeseca zbog omikron varijante biti dosta opterećujuća za zemlje koje imaju 50 posto i, jasno, kudikamo manje od toga, poput BiH, vakcinisanih građana. 
Osim bolnica, odnosno zdravstvenog sistema, uvaženi naučnik je upozorio na to da će se opterećenje ogledati u normalnom funkcioniranju uopće. 
Omikron soj je, definitivno, „pokazao zube“ u BiH. Zbog brzine kojom se širi van pogona su brojne škole, ustanove, a veliki broj firmi jedva kuburi s pola svoje radne snage. Uprkos relativno blagim simptomima, i omikron, pokazalo se, zna izazvati komplikacije, i to kod nevakcinisanih, pa su nam bolnice, uz i dalje prisutnu delta varijantu, krcate, a, nažalost, broj smrtnih ishoda užasavajući.
Zdravstveno osoblje se jedva drži na nogama i zapravo svjedočimo da nema predaha u borbi s pandemijom koronavirusa. 
Đikić, kao i ini stručnjaci, upozorava na to da pandemija neće prestati sve dotle dok se ne stekne famozni kolektivni imunitet na virus, bilo preboljenjem ili vakcinacijom. 
Govore nam i to da je ovo početak kraja pandemije, jer je virus doživio snažne mutacije. Svidjelo se to nekome ili ne, unose tračak nade da je koronavirus na izdisaju. Nada je svima potrebna, ali i oprez. To smo valjda naučili u prethodne dvije godine. Jer, dok smo kukali kako vakcina nema, sad su tu i s dobrim rokom trajanja.
Nadajmo se da će omikron biti posljednje slovo grčkog alfabeta koje će biti u upotrebi za koronavirus.

Stručnjaci unose tračak nade da je koronavirus na izdisaju, ali opreza nikad dosta

Omikron soj je, definitivno, „pokazao zube“ u BiH

Ivan Dodig: Hercegovac "pokorio" Australiju

Zoki na ruskom konju

Otrovna politika: Licemjerje Bosnu razbija

Nabacivanje lopte

Erduan Kafedžić: Udarac korupciji

Neumske noći

Marija Nović: Put ka oblacima

Kalkulacija SDP-a

Nikola Jokić: Ušao u red velikana

Prst u utičnicu

Gospodarom protiv novinara

Edin Višća: Prvjenac odlučio derbi

Edin Džeko: Najbolji kada je najpotrebnije

Budžetarijat jede BiH

Nikola Prce: "Zmaj" koji je pravio razliku

Početak kraja

Kolumne

Ivan Dodig: Hercegovac "pokorio" Australiju

Zoki na ruskom konju

Otrovna politika: Licemjerje Bosnu razbija

Nabacivanje lopte

Erduan Kafedžić: Udarac korupciji

Neumske noći

Marija Nović: Put ka oblacima

Kalkulacija SDP-a

Nikola Jokić: Ušao u red velikana

Prst u utičnicu

Gospodarom protiv novinara

Edin Višća: Prvjenac odlučio derbi

Edin Džeko: Najbolji kada je najpotrebnije

Budžetarijat jede BiH

Nikola Prce: "Zmaj" koji je pravio razliku

Početak kraja