Odluka o legalizaciji kanabisa u medicinske svrhe u BiH predstavlja rijedak, ali izuzetno važan primjer da politika može biti u službi čovjeka, a ne obrnuto. Nakon godina ignoriranja, birokratskih izgovora i institucionalnih opstrukcija, država je, makar i sa zakašnjenjem, odlučila priznati ono što su pacijenti odavno znali: da je pravo na liječenje iznad ideoloških strahova i lažnog morala.Ono što ovu priču čini posebno vrijednom jeste činjenica da je započela glasovima onih koji su najčešće nevidljivi u političkom prostoru – bolesnih ljudi i njihovih porodica.Svjedočenja ljudi koji su kao kriminalci morali nabavljati ulje od kanabisa kako bi spasili svoj život jesu bila mučna, neki su bili i uhapšeni, a to je bio i razlog više da država ubrza svoje procedure. Nekada procedure jesu dosadne i mučne, a mi kao država otporni na reforme, pa zaostajemo za ostatkom Evrope, ali, ipak, na kraju je sve došlo na svoje.Suze, svjedočenja i lične borbe konačno su probile zidove institucija! To je lekcija i za budućnost: promjene su moguće kada politika sluša, a ne docira.Ipak, ovu odluku ne treba posmatrati euforično, već odgovorno. Legalizacija na papiru ne znači automatski dostupnost lijeka u apotekama, niti olakšan život oboljelima. Pravi test tek slijedi: hoće li sistem biti sposoban osigurati jasne pravilnike, dostupnost terapije, prihvatljive cijene i zaštitu pacijenata od stigmatizacije i administrativnih zamki.Zahvala pojedincima koji su pokazali upornost i hrabrost jeste zaslužena, ali ovo ne smije ostati izuzetak. Ako ova odluka postane presedan za humaniji, racionalniji i naučno utemeljen pristup zdravstvu, tada će se moći reći da se BiH pomaknula s mrtve tačke. Do tada, oprezni optimizam je opravdan – uz jasnu poruku da borba nije završena, već tek ulazi u najodgovorniju fazu.

Suze, svjedočenja i lične borbe konačno su probile zidove institucija

Država je priznala ono što su pacijenti davno znali

Glas pacijenata pobijedio

Učenici petih razreda Osnovne škole "Hasan Kikić" iz Gračanice posjetili su crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije i njene malobrojne vjernike, a vrata im je otvorio Tomislav Toman, dobra duša ovog grada, čovjek koji se svakodnevno trudi da objekt crkve i njeno dvorište održava urednim.Toman je strpljivo odgovarao na brojna pitanja znatiželjnih učenika o crkvi koja je prije dvije godine obilježila stoljeće svoga postojanja, obradovan posjetom djece uoči najradosnijeg kršćanskog blagdana.Inače, zbog malog broja Hrvata u Gračanici, u ovoj crkvi se više ne obilježavaju Badnje veče i ne slavi misa polnoćka, pa katolici Božić uglavnom dočekuju u krugu porodica. Zato je posjeta đaka predstavljala više nego prijatno iznenađenje. Toman je inače poznat po svojoj humanosti i društvenom angažmanu, a Gračanlije ne zaboravljaju pomoć koju im je, posredstvom "Caritasa", osigurao i u najtežim vremenima.&nbsp;

Gračanlije ne zaboravljaju pomoć koju im je, posredstvom "Caritasa", osigurao i u najtežim vremenima

Tomislav Toman: Dobra duša Gračanice

Kraj je godine, svode se računi, vrši popis i prave inventure, a brojevi nam ni ovaj put ne daju povoda za optimizam. Naprotiv, prilika je ovo da se još jedanput, više nego ikada, zabrinemo nad našom i sudbinom budućih generacija, jer s neodgovornošću i bahatošću srljamo u propast i glad s prvom značajnijom krizom koja bi nam zatvorila granice. A imali smo već takvih, u danima pandemije koronavirusa, naprimjer, kada smo panično kupovali namirnice i gomilali zalihe. Čak 4,1 milijardu KM platili smo ove godine hranu iz uvoza, stvarajući rekordan deficit u robnoj razmjeni prehrambenog sektora od nevjerovatnih 3,1 milijardu maraka. Zemlja koja je nekada bila poznata po velikim prerađivačkim sistemima i proizvodila veći dio hrane za potrebe vlastitog stanovništva, danas kupuje i meso, i mlijeko, poljoprivredne artikle i žito, pa čak i vodu, jer na zapuštenim obradivim površinama ne proizvodi ni trećinu potrebnih količina. Dok stotine miliona KM, koji se s različitih nivoa vlasti, očigledno bez značajnijih rezultata, usmjeravaju u poljoprivredne podsticaje, našim novcem razvijamo tuđe ekonomije. Upozorenja koja godinama dolaze iz medija, od eksperata, vladinih i nevladinih organizacija, ne slušamo, pa poput pacijenta upitnog mentalnog zdravlja trpimo dvostruku štetu, dok sve više tonemo u ovisnost o uvozu.Propuštenih prilika sjetit ćemo se kada bude prekasno da žalimo zašto nismo slijedili primjere razvijenijih država, koje decenijama razvijaju vlastitu proizvodnju hrane, svjesne da ova grana proizvodnje nije izvor basnoslovne zarade, ali stabilnosti i sigurnosti svakako jeste. S cijenama hrane, koje posljednjih godina vrtoglavo rastu, takvo pravilo se mijenja, ali pitanja koliko je prehrambena industrija danas možda mogla predstavljati i okosnicu razvoja, da smo razmišljali na vrijeme, zavijek će ostati bez odgovora.U državi sa značajnim prirodnim potencijalima, ali praznim selima, zapuštenim njivama i pašnjacima, jedina logična pitanja su – zaslužujemo li kaznu zbog ovakvog odnosa i zaslužujemo li zemlju na kojoj smo imali privilegiju da budemo rođeni.

Čak 4,1 milijardu KM platili smo ove godine hranu iz uvoza, stvarajući rekordan deficit u robnoj razmjeni

Zaslužujemo li kaznu?!

Gračanlija Lazo Čigoja s prijateljem Zikrijom Ahmetbegovićem pokazao je ovih dana šta u sumornoj bh. svakodnevici znače komšijska ljubav i dobrota i kako se u jednom trenu nečiji život može učiniti lakšim i ljepšim. Dvojica dobrih ljudi svome sugrađaninu Seadu Imširoviću darovali su motor četverotočkaš na elektro-pogon, s kojim će ovaj 66-godišnjak, nakon tri godine, ponovo moći do svoje čaršije u Gračanici, gdje je godinama prodavao sitnice i potrepštine za domaćinstva. Sead nije stekao uvjete za penziju, a socijalna pomoć nije dovoljna, pa preživljava na ovaj način. Dok čeka toplije vrijeme da krene na prvu vožnju, pa ne krije radost zbog humanog gesta prijatelja. - Stigla bolest, noge otkazale. Ja bez ljudi nisam naučio i mislio sam da će tako biti do kraja života. A onda pred kuću mi Lazo Čigoja, 40 godina moj jaran, doveze motor. Suze su mi potekle. Hvala Lazi što me se sjetio, ali hvala i gospodinu Zikriji Ahmetbegoviću, što mi je motor koji je ostao iza njegovog rahmetli oca hadži Muharema, darovao - kazao je Sead.

Sead nije stekao uvjete za penziju, a socijalna pomoć nije dovoljna

Sead Imširović s prijateljem Lazom Čigojom

Lazo Čigoja: Komšijska dobrota

Porodično zajedništvo, ljubav i mir, poruke su koje su jučer širom BiH izdvajali građani kao suštinu Božića. Svaki vjerski blagdan i praznik tradicionalno donosi podsjetnike na ono temeljno - život, mir, zajedništvo. Zajedništvo porodice, društva, naroda. S oltara su jučer upućivane poruke ljubavi i mira, ali i važne pouke. Nadbiskup vrhbosanski, monsinjor Tomo Vukšić u prigodnom intervjuu za „Dnevni avaz“ je ukazao na stalne poruke Božića svim ljudima i katolicima i onima koji to nisu da Božić nije samo kršćanski, nego općeljudski blagdan.Jer, vrijednosti koje nosi – mir, pomirenje, prijateljstvo, solidarnost, oprost i dobrota – zajedničke su svim ljudima. Nažalost, stvarnost je daleko od tih idealnih poruka. Građani BiH ispraćaju još jednu turbulentnu godinu obilježenu stalnim krizama, političkim previranjima, prepucavanjima, strahovima, odlasku mladih, neispunjenim obećanjima, stagnacijom.A godina na izmaku, baš kako je rekao uvaženi nadbiskup, tek je nastavak prethodnih. To najbolje pokazuje dubinu problema: kriza nije prolazna, nego održavana. Održavana neodgovornošću onih koji odlučuju, dok se građanima nude fraze, a mladima prešutna poruka da budućnost potraže negdje drugdje. Posebno je važno nadbiskupovo upozorenje da Evropska unija nije karitativna ustanova.Ona ne prima države iz sažaljenja, nego na temelju uređenih institucija, vladavine prava i odgovornog odlučivanja. A upravo tu BiH godinama stoji u mjestu. Zato Božić ne bi smio ostati samo kratki emotivni predah. Ako vrijednosti koje slavimo ne postanu kriterij političkog djelovanja i društvene odgovornosti, one ostaju prazna simbolika. A simbolika ne gradi državu, ne zadržava ljude i ne približava nas Evropi.

Posebno je važno nadbiskupovo upozorenje da Evropska unija nije karitativna ustanova

Svečano euharistijsko slavlje povodom Božića u katedrali Srca Isusova u Sarajevu

Ljubav i mir

Nastavnica historije Maja Džafić svojim predanim radom, stručnošću i inovativnim pristupom nastavi postala je istaknuto ime u obrazovanju, ne samo u Unsko-sanskom kantonu, već i daleko izvan granica Bosne i Hercegovine. Kao nastavnica u Osnovnoj školi „Gornje Prekounje–Ripač“ u Bihaću, svakodnevno pokazuje kako se znanje, odgovornost i ljubav prema učiteljskom pozivu mogu pretvoriti u vrhunske rezultate.Njena nominacija za prestižnu međunarodnu nagradu „The Global Teacher Prize“, među 50 najboljih nastavnika svijeta, predstavlja izuzetno priznanje njenom radu, ali i potvrdu kvaliteta obrazovanja koje se njeguje. Osim toga, dobitnica je nagrade „Inovativni nastavnik“, čime je dodatno istaknuta njena kreativnost i sposobnost da nastavni proces učini savremenim, zanimljivim i inspirativnim za učenike.Povodom ovog velikog uspjeha, nastavnica Džafić jučer je primljena u Vladi Unsko-sanskog kantona, gdje su joj ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta Denis Osmankić i ministar finansija Danko Jakšić uručili novčanu nagradu kao znak zahvalnosti i priznanja za izuzetna postignuća u obrazovanju.

Nominirana za prestižnu međunarodnu nagradu „The Global Teacher Prize“, među 50 najboljih nastavnika svijeta

Nastavnica Džafić: Dobitnica je nagrade „Inovativni nastavnik”

Maja Džafić: Nastavnica za poželjeti

Bosna i Hercegovina je druga najkorumpiranija država u Evropi. Druga. Znači nismo ni najbolji u nečemu u čemu smo očigledno uložili najviše truda. Tipično. U svemu smo skoro-pa-prvi.I sad svi kao šokirani. Ljudi se krste, komentarišu po portalima: “Strašno!”Ne, nije strašno. Strašno bi bilo da smo čisti. To bi bio znak da se nešto ozbiljno poremetilo u sistemu.Transparency International u BiH kaže da živimo u državi s prividom demokratije. Privid? Naravno da je privid. Ovo je demokratija u HD rezoluciji, ali s kablom iščupanim iz zida. Sve izgleda kao demokratija - izbori, kampanje, parole - ali kad pritisneš dugme, ništa ne radi.Izbori kod nas nisu način da se vlast promijeni, nego način da se vlast potvrdi. Kao godišnji tehnički pregled auta koji nema motor, ali ima naljepnicu. Glasanje, kupovina glasova, malo zastrašivanja, malo javnih resursa - sve po propisu. Samo po našem propisu.A pravosuđe? To je poseban stand-up set. Sudovi koji se boje političara više nego kriminalaca. Tužioci koji se izgube čim vide nekoga s funkcijom. Ljudi koji bi trebali goniti korupciju, a traže zaštitu od borbe protiv korupcije. To ti je kao da vatrogasci traže da se zabrani voda jer je “invazivna”.Milionske afere? „Viaduct“, koncesije, arbitraže, stotine miliona maraka - nestaju, ispare, evaporiraju. Nema krivca, nema ostavki, nema suda. Samo tišina. Ona balkanska, teška tišina u kojoj svi znaju šta se desilo, ali niko nema živaca da se pravi lud duže od institucija.A priroda? Zrak koji ne smiješ udisati, rijeke koje ne smiješ gledati, šume koje ne smiješ braniti. Sve pod koncesijom, sve na prodaju, sve uz potpis. Korupcija ovdje ne ubija samo budžet - ubija pluća, vodu i zdrav razum.I zato nemojmo glumiti iznenađenje. Drugo mjesto po korupciji nije “pad ugleda države”. To je iskren odraz sistema. Ovo nije neuspjeh. Ovo je rezultat. Sistem radi tačno onako kako je dizajniran: da partije vladaju, da institucije šute, da građani gledaju i da se svi zajedno pravimo da je ovo normalno. I jeste normalno.

U zemlji prividne demokratije, izbori služe za potvrdu vlasti, pravosuđe za tišinu, a milioni nestaju bez krivaca

Korupcija - najveći bh. brend

Jedan od najboljih bh. kikboksera Mesud Selimović, prije nekoliko dana postao je oficir Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, pokazavši da naporan rad, trud, disciplina i posvećenost mogu rezultirati samo uspjesima.Mladi Srebreničanin s tuzlanskom adresom paralelno je gradio vrhunsku sportsku i vojnu karijeru, za šta je bilo potrebno mnogo snage i odricanja. Titula borca najveće kikboksing asocijacije u svijetu GLORY i oficirski čin u OS BiH kod Mesuda izazivaju osjećaj ponosa što, kako kaže, Bosnu i Hercegovinu može predstavljati i u uniformi i u ringu. U trenucima radosti zbog unapređenja, putem društvenih mreža objavio je da bi i njegov otac bio ponosan na njega. Njegov otac žrtva je genocida u Srebrenici. - Siguran sam da bi, da je danas živ, bio izuzetno ponosan na moj čin oficira u Oružanim snagama BiH i na sve što sam postigao u kikboksu. Njegova žrtva i uspomena na njega za mene su trajna snaga i motiv da budem bolji čovjek i sportista – kazao je Selimović u intervjuu za “Avaz”.Mesud Selimović je u dosadašnjoj karijeri ostvario 33 pobjede, od kojih čak 18 nokautom.

Mladi Srebreničanin s tuzlanskom adresom paralelno je gradio vrhunsku sportsku i vojnu karijeru

Mesud Selimović: Borac i oficir na ponos BiH

Samo nekoliko dana nakon što je usvojen Zakon o demokraciji i prosperitetu Zapadnog Balkana, uslijedio je sastanak s političkim liderima u Bosni i Hercegovini o Južnoj interkonekciji s otpravnikom poslova Ambasade SAD u BiH Džonom Ginkelom (John). To samo potvrđuje da je Vašington odlučan da se ovaj projekt što prije realizuje, kao nacionalni interes SAD i od vlasti u Bosni i Hercegovini sada se očekuje agilniji pristup.Kongresu je zakonom jasno dato u zadatak da se poveća trgovina i ulaganja Sjedinjenih Država sa Zapadnim Balkanom, posebno na načine koji podržavaju napore u smanjenju ovisnosti o ruskim izvorima energije i fosilnim gorivima.Tri su ključna cilja koje Sjedinjene Američke Države danas pokušavaju ostvariti u Evropi: otvoriti nova tržišta, obezbijediti pun i stabilan pristup evropskom tržištu te osnažiti evropsku energetsku sigurnost, ali kao strateško ulaganje.Zapad svakako ne želi dočekati nespremno novu moguću energetsku krizu kao 2022. godine kada su cijene plina naglo povećane usljed ruske invazije na Ukrajinu i sankcija, a to podiglo i cijenu električne energije i dalje izazvalo lančana poskupljenja koja do danas nisu stala.Američki pristup sve više dobija ekonomsko-energetski karakter, s naglaskom na dugoročne aranžmane, investicije i tehnološku saradnju, uz istovremeno smanjenje rizika od budućih poremećaja u snabdijevanju. Stoga, Južna interkonekcija za Bosnu i Hercegovinu je i pitanje kako će domaće institucije iskoristiti priliku koju otvara jasna američka strateška orijentacija. Odlučan pristup može značiti dugoročnu stabilnost, veće investicije i jaču poziciju zemlje u evropskoj energetskoj arhitekturi.

Južna interkonekcija za BiH je i pitanje kako će domaće institucije iskoristiti priliku koju otvara jasna američka strateška orijentacija

Strateška šansa

Skoro mjesec nakon odlaska u zasluženu penziju, rudar iz pogona Begići – Bištrani Rudnika mrkog uglja Kakanj Rahman Muminović i dalje se budi u 4.30 ujutro. Nakon 29 godina rada u rudniku, ostala je navika da se probudi prije zore, jer do radnog mjesta, iz Visokog, gdje živi, trebao je putovati 52 kilometra.Od 7. januara 1997. godine, kada je zaradio prvu dnevnicu, nikada nije zakasnio na posao, nije imao ni dana bolovanja, pa mu zdravstvena knjižica praktično nije ni trebala. U rudniku je radio na svim radnim mjestima u podzemnoj eksploataciji - od NK radnika, pratioca nadzornika vjetrenja, dežurnog nadzornika širokog čela i smjenskog nadzornika ventilacije, do pozicije zamjenika poslovođe. Novi radnik u pogonu nije počinjao raditi bez njegove pomoći i podrške, dok je Rahman svaki izlazak iz jame doživljavao kao ponovno rođenje.Komorat koji svojom životnom pričom može predstavljati inspiraciju mnogima, samo je jedan iz generacija koje su svojim radom obnavljale, zagrijavale i osvjetljavale ovu zemlju. Još se ne predaje, otpremninu čeka, penzija nedovoljna, pa će se nastaviti baviti peradarstvom. S pjesmom, kao što često zna, a što danas mogu samo pošteni ljudi mirne savjesti, navikli da svaki uspjeh ostvare napornim radom.&nbsp;&nbsp;

Komorat koji svojom životnom pričom može predstavljati inspiraciju mnogima

Rahman Muminović: Bez dana bolovanja

Godinama prisutna, kontinuirana poskupljenja sve snažnije guše standard građana ove zemlje, u kojoj mjesečna primanja većine stanovništva ne dosežu ni minimum potreban za dostojanstven život. Cijena potrošačke korpe premašila je 3.350 KM, pa je s prosječnom plaćom od 1.600 ili najnižom od 1.000 KM moguće pokriti tek 47,78, odnosno 29,8 posto troškova života četveročlane porodice.Razlika se ne pokriva štednjom, jer štednje nema. Pokriva se, uglavnom, zaduživanjem, nenamjenskim i kartičnim kreditiranjem tekućih potreba. Da je tako, pokazuju i podaci Centralne banke BiH, prema kojima, čak, 1,48 milijardi KM iznosi godišnji rast kredita registrovan kod sektora stanovništva. U tom kreditnom zaduženju dominiraju nenamjenski potrošački krediti, kao i stambeni.Građani, praktično, žive od mjeseca do mjeseca, a u godini na izmaku tek rijetki imaju osjećaj završetka. Većina osjeća umor i to onaj od stalnih poskupljenja, gotovo bez predaha i stvarne stagnacije. Dok se na kraju godine sabiraju bilansi, građani BiH zbrajaju dugove. Međutim, najveći poraz ove godine nije samo rast cijena, nego tišina sistema. Dok se raspravlja o procentima, metodologijama izračuna, usklađivanjima, formulama, građani računaju dane do plaće. I tu nastaje jaz koji se sve više produbljuje, onaj između politike i stvarnog života.A, dok krivicu za inflatorne pritiske i silna poskupljenja svi u lancu prebacuju s jednih na druge - trgovci na dobavljače, oni na državu, a država na svemir, na koncu se sve svali na leđa građana. Sudeći prema najavama, ta leđa će već u narednoj godini nositi i dodatni teret rasta cijena struje i lančanih poskupljenja, koja, u pravilu, izazove.

Građani, praktično, žive od mjeseca do mjeseca, a u godini na izmaku tek rijetki imaju osjećaj završetka

Tišina sistema

Tuzla i cijela Bosna i Hercegovina su u šoku. Maloljetnice iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja, žrtve policajaca i drugih osumnjičenih za organizirano podvođenje u svrhu prostitucije, ne samo da su bile izložene zlostavljanju, nego su i bježale iz Doma bez adekvatnog nadzora institucija.To što je neka od direktorica supruga ili u srodstvu s policijskim inspektorom, nikoga ovdje neće abolirati odgovornosti. Da stvar bude još strašnija, kako je „Avaz“ u petak objavio, jedna od maloljetnica pronađena je u stanu kod bjegunca za kojim se tragalo.Ovo nije samo propust pojedinaca! Ovo je alarmantan sistemski neuspjeh. Kako je moguće da institucije, čija je primarna funkcija zaštita djece, ne spriječe da žrtve završe u rukama onih koji su ih ranije zlostavljali? Osmorica osumnjičenih, među kojima su četvorica policajaca i jedan univerzitetski profesor, već su uhapšeni, ali istraga se nastavlja. Djevojčice ostaju izložene, a povjerenje u sistem potpuno je poljuljano.Moralni i pravni fijasko. Kada oni koji bi trebali štititi najranjivije postaju predatori ili neadekvatno reaguju, posljedice su strašne: žrtve i dalje pate, dok javnost gubi vjeru u institucije. Vrijeme je da se povuku hitne mjere, kazne odgovorni i osigura stvarna zaštita djece, jer sve dok se ovakvi propusti toleriraju, sistem izdaje najosjetljivije građane i dopušta kriminalcima da djeluju nekažnjeno.Šta više reći, osim da je glavna tema u Tuzlanskom kantonu da li će uhapšeni policajci propjevati i u zamjenu za bilo kakve pogodnosti, vjerujemo, dugogodišnjeg zatvorskog života, otkriti još imena. Ko je još učestvovao, ili u podvođenju maloljetnica, ili u korištenju seksualnih usluga ovih djevojčica?

Vrijeme je da se povuku hitne mjere, kazne odgovorni i osigura stvarna zaštita djece

Ako propjevaju uhapšeni policajci

Francuski napadač Kilijan Mbape (Kylian Mbappé) postigao je 59 golova u jednoj kalendarskoj godini, izjednačivši rekord Kristijana Ronalda (Cristiano) i potvrdivši status jednog od najboljih napadača modernog fudbala.Ono što Mbapea izdvaja nije samo osjećaj za gol, već i stvarni kontinuitet i inteligencija u igri. Dok Ronaldo dominira snagom i preciznošću iz statičnih situacija, Mbape briljira u brzim kontranapadima, kombinatorici i korištenju prostora, što ga čini prijetnjom na svakoj poziciji prema protivničkom golu.Njegova sposobnost da održi koncentraciju i efikasnost tokom cijele sezone, bez obzira na pritisak, govori o rijetkoj profesionalnoj zrelosti za sportaša njegove dobi. Sa svakim golom Mbape potvrđuje da je više od talenta, on je jednostavno mašina za golove i lider na terenu.Njegov podvig protiv Sevilje, kada je postigao gol za 59. pogodak u sezoni, već je historijski trenutak i dokaz da se radi o igraču koji će oblikovati fudbalsku budućnost.

Njegova sposobnost da održi efikasnost tokom cijele sezone pokazuje rijetku profesionalnu zrelost

Kilijan Mbape: Podvig za historiju


Nakon kraćeg odsustva bosanskohercegovački košarkaš Jusuf Nurkić vrlo brzo vraća se na parket, u sastav Juta Džeza (Utah Jazz). Jedan od najboljih bh. košarkaša nije bio u rosteru u pobjedi Džeza nad Dalas Maveriksima (Dallas Mavericks), a iz kluba je saopćeno kako je razlog izostanka dogovoreni odmor s trenerom Vilom Hardijem (Will Hardy).Ipak, pauza neće dugo potrajati, te je Nurkić bio u konkurenciji za utakmicu protiv Los Anđeles Lejkersa (Los Angeles Lakers), koja se igrala kasno sinoć po srednjoevropskom vremenu.Bh. centar ove sezone prosječno bilježi 8,6 poena, 10,1 skok i 4,2 asistencije za skoro 26 minuta provedenih na parketu tokom jedne utakmice.

Ove sezone prosječno bilježi 8,6 poena

Jusuf Nurkić: Povratak Zmaja

Teško je i zamisliti neki način izborne krađe, a da on nije uspješno primijenjen i do detalja usavršen na izborima u BiH od rata do danas. O načinima glasanja i prebrojavanja glasačkih listića, o tome ko je i kako glasao i je li to uopće i mogao, prepričavaju se vicevi, jer za naše političke mešetare glasali su i mrtvi, i živi, ljudi koji su se na biračko mjesto teleportirali preko Atlantika, pa i oni koji na izbore uopće nisu izlazili.Glasački listići su se šaranjem poništavali, favoritima dodavali, na parkinzima i u prtljažnicima automobila “obrađivali”, a obični građanin, u sveopćem ludilu i neizlječivom lopovluku, ogorčen je među kandidate dopisivao i Paju Patka i Mikija Mausa. Mijenjala su se pravila, olovke, okretale kutije, češljali birački spiskovi, ali bi uporni i nečasnom cilju posvećeni kradljivci glasova svakom pravilu stali ukraj. Polovina građana ove zemlje zaključila je da je besmisleno i glasati, jer pobjeda i ne zavisi od njihove volje, već od onih koji broje glasačke listiće. Slično se desilo i na posljednjim izborima u RS. Jedan listić, šest kandidata za predsjednika entiteta, a stotinu prigovora zbog krađe. Dok se nepravilnosti utvrde, odgovorni pronađu i procesuiraju, eto sljedećih izbora i novih prilika da se od njih napravi cirkus.Zbog iskustava koja imamo, nabavka potrebne opreme, za koju je CIK BiH raspisala tender, najvažniji je projekt nakon rata u BiH, biti ili ne biti za ono malo preostale nade da se barem iduće godine možemo nadati prvim transparentnim i poštenim izborima. Da takvi nisu po volji dijelu politika na vlasti, pokazala je i sama činjenica da je sredstva za nabavku izbornih tehnologija morao osigurati visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt). Opstrukcije tek počinju, a nakon niza tekstova u “Avazu” potvrdila je to i CIK BiH, koja je saopćila kako se žalbama već ometa postupak javne nabavke.Jedan od privrednih subjekata koji kontinuirano izjavljuje žalbe u ovom postupku nije ni dokazao da ima interes za učešće u javnoj nabavci, niti da raspolaže potrebnim finansijskim i tehničkim kapacitetima za njenu realizaciju. Treba naglasiti da se žalbe redaju još u fazi kada je tender tek raspisan i da ne treba ni sumnjati da će ih biti mnogo više nakon odabira dobavljača, pa apel CIK-a svim institucijama, da osiguraju podršku ovom projektu, treba shvatiti veoma ozbiljno.&nbsp;&nbsp;

Polovina građana ove zemlje zaključila je da je besmisleno i glasati, jer pobjeda i ne zavisi od njihove volje, već onih koji broje glasačke listiće

Biti ili ne biti

Dok su mnogi okretali glavu od grafita na zidovima Ambasade BiH u Podgorici, časni dio Crne Gore ustao je protiv negiranja genocida, slavljenja ratnih zločinaca, vrijeđanja porodica žrtava i pokušaja narušavanja odnosa među stanovnicima glavnog grada susjedne države.Odnosi u zemlji koja se pokušava izboriti s izazovima dosta sličnim onima u BiH, neće se narušiti morbidnim porukama: “Generale, hvala ti za Srebrenicu” i “Kafa, slatko, Mladić Ratko” (!?), poručili su brojni intelektualci, političari, predstavnici institucija, građani Crne Gore. Poslanik Socijaldemokrata i predstavnik Evropskog saveza Nikola Zirojević poručio je da Crna Gora i Bosna i Hercegovina ostaju bratske i prijateljske države, ma koliko se neki trudili da to ne bude tako.Zirojević je jasno rekao da “po ko zna koji put normalna Crna Gora osjeća sramotu zbog grupice ekstrema koji rade sve kako bi naštetili dobrosusjedskim odnosima s nama bratskom BiH”.- Građanima BiH i ambasadoru Jukiću (Branimir, op.a.) upućujem iskreno izvinjenje i izražavam osjećaj najdubljeg stida zbog ovog incidenta – kazao je Zirojević, uz poziv nadležnima da što prije rasvijetle ovaj događaj i sankcioniraju izvršioce.

Glas pacijenata pobijedio

Tomislav Toman: Dobra duša Gračanice

Zaslužujemo li kaznu?!

Lazo Čigoja: Komšijska dobrota

Ljubav i mir

Maja Džafić: Nastavnica za poželjeti

Korupcija - najveći bh. brend

Mesud Selimović: Borac i oficir na ponos BiH

Strateška šansa

Rahman Muminović: Bez dana bolovanja

Tišina sistema

Ako propjevaju uhapšeni policajci

Kilijan Mbape: Podvig za historiju

Jusuf Nurkić: Povratak Zmaja

Biti ili ne biti

Nikola Zirojević: Normalna Crna Gora

Kolumne

Glas pacijenata pobijedio

Tomislav Toman: Dobra duša Gračanice

Zaslužujemo li kaznu?!

Lazo Čigoja: Komšijska dobrota

Ljubav i mir

Maja Džafić: Nastavnica za poželjeti

Korupcija - najveći bh. brend

Mesud Selimović: Borac i oficir na ponos BiH

Strateška šansa

Rahman Muminović: Bez dana bolovanja

Tišina sistema

Ako propjevaju uhapšeni policajci

Kilijan Mbape: Podvig za historiju

Jusuf Nurkić: Povratak Zmaja

Biti ili ne biti

Nikola Zirojević: Normalna Crna Gora