Dino Merlin u subotu navečer napravio je istinski muzički spektakl u Porto Montenegru u Crnoj Gori. Iste večeri Zdravko Čolić priredio je noć za pamćenje u Opatiji. Hari Mata Hari je u Prilepu održao sjajan koncert...
A u Sarajevu je danas trebao nastupiti „Whitesnake“, ali neće jer je koncert otkazan.
Ima li uopće Sarajevu ko da pjeva? Ljeto neumitno prolazi, a Koševo, kada su u pitanju veliki muzički događaji, ostaje prazno. Ista situacija je i s prostorom ispred Vječne vatre, gdje su se znali održavati sjajni koncerti. Svjetla se ne pale ni u Zetri, ni u Skenderiji.
Ruku na srce, ima događaja u Bosanskom kulturnom centru, ispred Vijećnice, na Ilidži, ali nema ništa da odjekne u regionu, kao što velike muzičke priče stižu iz Crne Gore, Hrvatske, Sjeverne Makedonije...
Šta se to dešava s prijestonicom? Je li Sarajevo svjesno da je izgubilo epitet kojim se dugo ponosilo – muzičkog centra bivše Jugoslavije i je li svjesno da je od nekad čuvene sarajevske pop-rok škole ostala samo uspomena?
Oni koji se bave organizacijom koncerata žale se da je od cijelog regiona u Sarajevu najteže napraviti koncert, da je potrebno dosta novca i vremena da bi se probili kroz birokratski labirint i šta sve ne.
Oni koji su za to odgovorni trebaju znati da su odgovorni i za to što se od nekadašnjeg centra u kojem su se zvijezde otimale za ljetne termine na Koševu Sarajevo svodi na kasabu koja se zadovoljava malim pričama.
Nekad je u Sarajevu bilo mjesto na kojem su počinjale i gdje su završavale najveće muzičke priče. Ali nekada...
A možda nam uopće i nije do pjesme.

Nekad su se zvijezde otimale za ljetne termine koncerata u glavnom gradu BiH

Čolić u Opatiji, Merlin u Porto Montenegru, a u Sarajevu?

Ko to u Sarajevu (ne) pjeva

Barcelona je jučer zvanično predstavila Roberta Levandovskog (Lewandowski), svoje najveće ovoljetno pojačanje.
Stigao je iz Bajern Minhena u dugo iščekivanom transferu vrijednom 45 miliona eura.
Poljski napadač bio je odlučan u namjeri da se pridruži Barceloni, a na predstavljanju je poručio kako smatra da joj može pomoći da se vrati u vrh evropskog fudbala.
Robert Levandovski rođen je 21. avgusta 1988. godine u Varšavi. Karijeru je počeo u lokalnoj Delti, a prije dolaska u Leh igrao je za Legiju i Znič. Iz Leha je 2008. prešao u Borusiju Dortmund, s kojom je dva puta bio prvak Njemačke, da bi 2014. u besplatnom transferu stigao u Bajern Minhen.
S Bavarcima je za osam godina osvojio osam titula prvaka, pet trofeja Superkupa, tri Kupa, te po jednu Ligu prvaka, UEFA Superkup i FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo.
Na 375 odigranih utakmica za bavarski klub postigao je 344 gola, a u tom periodu dva puta je bio osvajač Zlatne kopačke i FIFA-ine nagrade The Best za najboljeg igrača svijeta.

Poljski napadač iz Bajerna  prešao u Barcelonu

Robert Levandovski: Transfer godine

Naš fudbalski stručnjak Faruk Hadžibegić (64) izabran je za novog šefa stručnog štaba MC Alžir, s kojim je potpisao jednogodišnji ugovor.
Riječ je o ekipi koja je prošle sezone osvojila osmo mjesto u najjačem rangu alžirskog fudbala, a Hadžibegić je bio bez posla od 28. decembra 2020. godine, kada je napustio klupu reprezentacije Crne Gore.
MC Alžir je 15. klub ili reprezentacija koji će voditi nekadašnji reprezentativac bivše SFRJ, ali i selektor našeg državnog tima. Ovo će mu biti prvi put da trenira jedan klub iz Afrike.
Faruk Hadžibegić je rođen 7. oktobra 1957. godine u Sarajevu. Prve fudbalske korake napravio je u klubu s Koševa, gdje je kasnije stekao status prvotimca i prvaka bivše Jugoslavije. Uljeto 1985. godine lopta ga je odvela prvo u Betis, a potom i Sošo i Tuluz.
Trenerski zanat ispekao je u Francuskoj, gdje je prvo vodio Sošo (1995. godine), a potom i reprezentaciju BiH, Betis, Troa, Gaziantep, Dijarbakirspor, Denizlispor, Niort, Dižon, Bastiju, Arl Avinjon, Valensijens, Red Stars i reprezentaciju Crne Gore.

Novi šef stručnog štaba MC Alžir

Hadžibegić: Potpisao jednogodišnji ugovor

Faruk Hadžibegić: Prvi put ide u Afriku

Uvijek ista priča. Dramatične slike s požarišta, vatrena stihija koja prijeti kućama, iznemogli vatrogasci s naprtnjačama, izbezumljeni građani, nesaglediva materijalna šteta.

To su slike koje se, kao na filmskoj vrpci, ponavljaju iz godine u godinu, iz jedne požarišne sezone u drugu i koje gledamo posljednjih dana, gdje širom Hercegovine bukte požari koji se mogu gasiti samo iz zraka. 
Takve požare, jasno je svima, osim vlastima, ne mogu gasiti helikopteri Oružanih snaga BiH, čije djelovanje, začudo, Milorad Dodik nije kao lani politički blokirao. 
Iako su ti helikopteri ublažili situaciju, ipak požari kakvi su nas zadesili mogu se uništiti samo vodenim udarima aviona. I tako se ponavlja scenarij kao svih prethodnih godina kada se traži, uglavnom, angažman Hrvatske, koja muku muči s nedovoljnim brojem kanadera.
Pitanje je šta se stvarno treba desiti, dok narod u Hercegovini Boga moli da ih zaobiđu požari kakvi haraju ovih dana Sredozemljem, pa da naše vlasti nauče lekciju.

Da umjesto praznih obećanja, zapravo laži koje godinama iznose, napokon djeluju.

Posljednja priča, nakon one famozne iz 2013., kada smo se naslušali raznih „stupidarija“ poput onih da se air tractori ne mogu puniti na našim jezerima, datira od prije skoro godinu.
Tada je pompezno najavljeno da će FBiH kupiti čak dva air tractora i dva helikoptera.
Ali, kako to u Hercegovini kažu, "krepaj, kenjče, dok rodi livada", Vlada FBiH, s Fadilom Novalićem na čelu, ponaša se kao da se kupuje flota svemirskih brodova, pa se narodu oči mažu formiranjem raznih radnih grupa.
Tako je domet posljednje radne grupe, koja u svom nazivu ima više od čak 20 riječi, taj da se iznađe modalitet kako „preskočiti“ Vijeće ministara BiH i s Direkcijom za zaštitu i spašavanje Sjeverne Makedonije sklopiti ugovor o iznajmljivanju letjelica zbog navodne brže prohodnosti?! Što će nam vlastite letjelice kada su nam i tuđe dobre? Pogotovo u ovo predizborno vrijeme.
Sreća je pa imamo požrtvovane vatrogasce i volontere, a narodu ne preostaje ništa drugo nego moliti se za kišu.

Šta se stvarno treba desiti, dok narod u Hercegovini Boga moli da ih zaobiđu požari poput onih u Sredozemlju, pa da naše vlasti nauče lekciju

Dramatične slike s požarišta, vatrena stihija koja prijeti kućama

Naši nam trebaju

Neki mali pozitivni pomaci desili su se u Mostaru. Civilizacijska sramota koja traje tri decenije došla je do svog kraja. Šest ulica više neće nositi nazive po političkim i vojnim zvaničnicima ustaškog režima iz perioda Drugog svjetskog rata. U Mostaru, srećom, više nećemo hodati po ulicama koljača Jure Francetića i Rafaela Bobana ili ustaškog ideologa zla, pisca Mile Budaka. Ovu odluku pozdravila je i Američka ambasada, poslavši jasnu poruku vlastima u Banjoj Luci i Sarajevu da slijede primjer Mostara. Zbog skučenosti prostora zadržat ću se samo na svom gradu Sarajevu, a o četničkim vojvodama drugom prilikom.
Iako su SDP i NS do prije nekoliko godina bili vrlo glasni u zahtijevanju promjene naziva ulica, pa su njihovi predstavnici u pravedničkom gnjevu razapinjali i jednog Envera Čolakovića, čiji je grijeh bio minoran (prihvatanje posla u konzulatu NDH u Budimpešti, njegovom rodnom gradu), nakon formiranja vlasti trojke, sva priča o spornim nazivima je utihnula, valjda da se ne zamjeraju mladomuslimanskom sentimentu svojih koalicionih partnera iz NiP-a.
Tako u Sarajevu i dalje nastavljaju egzistirati ulice i škole Mustafe Busuladžića, Huseina Đoze, Mehmeda Handžića i drugih ličnosti s problematičnom ulogom u Drugom svjetskom ratu. 
Iako se njihove ratne aktivnosti ne mogu ni približno porediti sa zločinstvom gorespomenutih zločinaca iz bivših naziva mostarskih ulica, činjenica jeste da su oni u manjoj ili većoj mjeri koketirali i sarađivali s fašističkim okupatorima u Drugom svjetskom ratu. 
A to manje ili više je dovoljno da se na Sarajevo i Bošnjake stavi krimen simpatija ili podrške prema problematičnim momcima koji su kraj rata dočekali na pogrešnoj strani, pa samim tim i prema zločinačkim idejama koje je ta strana personificirala.
Ne treba biti Ajnštajn da bi se shvatilo da, pored svih nedaća s kojima se suočavaju, posljednje što još Sarajevu i Bošnjacima treba jeste to da neko u njih upire prstom zbog fašizma. To nije toliko pitanje ideologije koliko elementarne političke i ljudske razboritosti, koje u pojedinim strankama i strukturama očito u izobilju nedostaje.

Pored svih nedaća, posljednje što još Sarajevu i Bošnjacima treba jeste to da neko u njih upire prstom zbog fašizma

Tako u Sarajevu i dalje nastavljaju egzistirati ulice i škole Mustafe Busuladžića, Huseina Đoze, Mehmeda Handžića i drugih ličnosti s problematičnom ulogom u Drugom svjetskom ratu

Maknite Busuladžića

Srbijanski teniser Novak Đoković postao je, na neki način, zaštitno lice "Arheološkog parka: Bosanska piramida Sunca", ali i promotor potencijala Visokog i turističke ponude BiH.
Prvi reket svijeta "kriv" je za još jedan prelijep događaj u dolini bosanskih piramida, ali i činjenicu da su njegovo prisustvo u parku "Ravne", inicijativa i podrška osnivanju regionalnog teniskog centra privukli pažnju cijelog regiona, pa i svijeta. 
Velika je i poštovanja vrijedna stvar kada se pobjednik Vimbldona, odmah nakon osvajanja svoje 21. Grend slam titule, pojavi u Visokom. Najbolji teniser svijeta mogao je odabrati bilo koju destinaciju u svijetu, ali njegovo srce je, izgleda, pronašlo adresu na koju se uvijek rado vraća. 
U predizbornom, političkom, ekonomskom i svakom drugom bosanskohercegovačkom, ali i regionalnom sivilu lijepe vijesti postale su rijetkost. Posebno o ljudima poput Osmanagića i Đokovića, ali i ostalih sportskih asova koji su se potrudili da nam barem ovih nekoliko dana bude drugačije od ostalih.

Poseban raritet u ovim decenijama predstavljaju pojedinci koji traže i pronalaze ideje što zbližavaju, koji ne čekaju dan koji nikad doći neće, da o svemu i svačemu jednako mislimo i na isti način se odnosimo.

Ako je jedan događaj izazvao toliko pozitivnih emocija, ako će jedan projekt imati toliko pozitivnih efekata, je li i dalje iluzorno očekivati da poruke iz "Arheološkog parka: Bosanska piramida Sunca" dopru do mozgova mnogo šireg kruga ljudi, pa da sličnim događajima, ne samo sportskim, češće svjedočimo?!
Cijeli ljudski vijek proveli smo u insistiranju na podjelama, fizičkim, i granicama u glavama ljudi, a Novakova i Semirova odlučnost i posvećenost itekako mogu pomoći da se, umjesto problema, konačno počnu tražiti rješenja.
Kojima bi se, opet, najviše radovali mladi ljudi, kojima težak posao ostavljamo u naslijeđe.&nbsp;

U predizbornom, političkom, ekonomskom i svakom drugom sivilu lijepe vijesti postale su rijetkost

Može i drugačije

Zastupniku SPD-a u Bundestagu Josipu Juratoviću otkazano je gostoprimstvo na događajima u Štutgartu koja su, povodom godišnjice genocida u Srebrenici, organizirala bošnjačka udruženja u Njemačkoj, u saradnji s Konzulatom BiH. Šta je razlog ovog otkazivanja? 

Pa, SDA-ovim simpatizerima iz Štutgarta zasmetalo je to što se&nbsp;usprotivio sadržaju Rezolucije o BiH kojom Bundestag Milorada Dodika i Dragana Čovića označava kao glavne krivce za nazadovanje BiH, ali ne i Bakira Izetbegovića.
To je bilo dovoljno da se uglednom njemačkom zastupniku, čovjeku koji je kroz sve ove godine bio nesumnjivi prijatelj Bosne i Hercegovine, koji je govorio na godišnjicama genocida u Srebrenici i koji je, iako etnički Hrvat, jasno osuđivao Dragana Čovića i njegovu destruktivnu politiku u BiH, otkaže gostoprimstvo i tako priredi politički skandal.
I tu se pokazuje sva destruktivnost i opasnost politike SDA. Ona u izboru između odbrane lika i (ne)djela Bakira Izetbegovića i kriminala SDA, s jedne, i odbrane Bosne i Hercegovine, s druge strane, uvijek bira ovo prvo. Svakoga ko joj na bilo koji način pokaže protivljenje, kuhinja te političke mašinerije počinje bezočno napadati i razapinjati. 
Radi se o politici koja je odavno pogubila svaki kompas, koja proizvodi samo destrukciju, Bošnjake dovodi u sukob s čitavim svijetom te prijeti da ih odvede u potpunu izolaciju.&nbsp;&nbsp;

Riječ je o luđačkoj politici koja Bošnjake dovodi u sukob s čitavim svijetom

Josip Juratović: Nova meta bakirovaca

Osporavali su ga, kritizirali, ono što zna i što radi dovodili u pitanje, ali kompleks u Visokom, strpljivo i požrtvovano stvaran godinama, dežurne je kritičare ostavio bez teksta.
U parku "Ravne" jučer je svečano otvoren regionalni teniski centar, još jedan od projekata&nbsp;Semira Osmanagića zbog kojeg su u Visoko, uz veliki broj turista, stigli i poznati sportisti, predvođeni prvim reketom svijeta Novakom Đokovićem.Upravo Đoković je glavni "krivac" za ideju da Visoko postane regionalni centar za pripremu vrhunskih tenisera, ali i baza u kojoj će stasavati budući prvaci.&nbsp;
Od osnivanja Fondacije "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca" prije 17 godina Osmanagić neumorno istražuje, kopa, piše i gradi bez pomoći institucija, promovirajući Visoko kao turistički centar, a BiH kao državu važnu i zanimljivu na mnogo načina. Osmanagić nas, iako se njome bavi,&nbsp;uporno gura ka budućnosti, koja očigledno s ljudima poput njega može biti mnogo bolja nego što se čini.&nbsp;

Osporavali su ga, kritizirali, ali kompleks u Visokom dežurne je kritičare ostavio bez teksta

Semir Osmanagić: Čovjek budućnosti

Kako se aplikacija Sky dešifrira i pristižu novi podaci, sve je više članova organizirane bande koji su je koristili iza rešetaka, tako su sve žešći i brutalniji napadi na Nusreta Selimovića, policijskog komesara MUP-a Kantona Sarajevo.

Prvi čovjek sarajevske policije već mjesecima je na udaru režimskih medija koji protiv njega vode neviđenu hajku. 
No, njihovi napadi nisu slučajni. Smišljeno se pokušava zaustaviti rad MUP-a KS koji jedini ima podatke od Europola o Sky aplikaciji, a sve s ciljem da se zataška ko je od policijskih čelnika, kada i kako komunicirao s kriminogenim osobama koje imaju podebeo policijski dosje.
To je jedan od razloga što se Selimović želi pod svaku cijenu diskreditirati i ocrniti u medijima, ali na kraju i skloniti s ove pozicije. Prije nekoliko mjeseci propao je plan i za njegovu smjenu. Mjesecima se pripremao, ali je na kraju osujećen. No, oni kojima smeta ne spavaju.
Smišljeno i planski pišu se i dalje prijave tužilaštvima, bacaju spinovi... U cijelu priču umiješana je i stranačko-botovska hobotnica. Upregnuta je cijela brigada botova i kvazinovinara.

Nema dana da Selimović nije na tapetu medija koji su, kako stvari stoje, pod kontrolom obavještajne službe BiH i direktora Osmana Mehmedagića.

Narodna poslovica kaže "Ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe", što najbolje oslikava zašto je Selimović postao nepoželjan policajac i komesar.
Ali, nasreću, njegov profesionalizam prepoznale su međunarodna zajednica i Ambasada SAD u Sarajevu. Erik Nelson (Eric), bivši ambasador Sjedinjenih Američkih Država u BiH, na odlasku mu je uručio zahvalnicu.
Ova zahvalnica je priznanje za vodstvo i posvećenost građanima BiH i Američkoj ambasadi u 2020. godini.
Da je na pravom putu, potvrdio je novi američki ambasador u BiH Majkl Marfi (Michael Murphy), koji je po dolasku Selimovića imenovao za heroja mjeseca.
Osim toga, Selimović je na mjestu komesara ostao iznad svega profesionalac koji ne dozvoljava političko uplitanje u rad policije.

Selimović je na mjestu komesara ostao iznad svega profesionalac koji ne dozvoljava političko uplitanje u rad policije

Haranga protiv Selimovića

Svake godine je isto. Brojne delegacije dođu i odu iz Potočara. Pošalju se poruke, prisjeća se, upozori, napomene... Nikad više nikome da se genocid ne ponovi! Poruke, riječi, utjeha. Mogli smo više, trebali smo bolje... Osjećamo teret neuspjeha međunarodne zajednice... Od Turske do Njemačke, Nizozemske, Velike Britanije, Amerike... Svi smo mogli više. 
I tako svakog 11. jula. Zvanice se obrate, pošalju poruke. A Srebrenica, nakon godišnjice, ostaje grad mrtvih, prepuštena sama sebi i zaboravljena od svih. U očima evropske i svjetske javnosti bude samo tri dana u godini. 
I čim se žrtve ukopaju, ugase svjetla u Memorijalnom centru, ostaje tuga nad dolinom bijelih nišana, podsjetnikom na stravičan zločin Mladićevih razjarenih hordi koje su ubijale, silovale, palile, strijeljale djecu i starce, njih više od 8.000...
I kada odu delegacije, u Potočarima ostaje bolna tišina koju presijecaju jecaji i krici majki, sestara, nana kraj mezarova svojih najmilijih. Ni suza više nema. One su davno isplakane.
Ni nakon 27 godina od genocida u srcu Evrope svijet, izgleda, nije ništa naučio, ma kako tvrdili drugačije. 
Da jeste, ne bi dozvolio Ukrajinu, novi zločin, novi genocid, naočigled svih. 
Iste su poruke poslane kao i prije 27 godina. Mi smo uz vas, nećemo dozvoliti stradanje nevinih, a zločin pred očima cijelog svijeta, kakav se desio u Srebrenici, dešava se i u Ukrajini. 
Pitanje je da li je Evropa išta naučila na slučaju Srebrenice. Teško da jeste…

I čim se žrtve ukopaju, ugase svjetla u Memorijalnom centru, ostat će samo tuga nad dolinom bijelih nišana, podsjetnikom na stravičan zločin

A Srebrenica, nakon godišnjice, ostaje grad mrtvih, prepuštena sama sebi i zaboravljena od svih. U očima evropske i svjetske javnosti bude samo tri dana u godini

Nema ni suza

Naslov ovogodišnjeg Vimbldona u ženskoj konkurenciji pripao je Eleni Ribakini, Ruskinji s pasošem Kazahstana. Trenutno 23. igračica na VTA listi, u finalu je, poslije preokreta s 2:1 u setovima (3:6, 6:2, 6:2), savladala drugu na svijetu, Tunižanku Ons Žaber (Jabeur) i tako osvojila svoju prvu gren slem titulu.
Elena Ribakina rođena je 17. juna 1999. godine u Moskvi. Profesionalac je od 2016. godine, a u dosadašnjoj karijeri osvojila je dva VTA naslova.
Sve do 2018. nastupala je pod zastavom Rusije, a onda je promijenila sportsko državljanstvo i prihvatila ponudu Kazahstana, koji joj je pružio bolju sportsku i finansijsku podršku.
Njenu pobjedu u Londonu mediji su okarakterizirali i kao svojevrsni odgovor organizatorima koji su zbog invazije na Ukrajinu odlučili suspendirati ruske i bjeloruske tenisere i teniserke.

Rođena Moskovljanka osvojila naslov na Vimbldonu

Elena Ribakina: Ruskinja obradovala Kazahstan

O genocidu u Srebrenici ispisane su stotine hiljada stranica sudskih presuda, svjedočanstava, knjiga i novinskih tekstova, ali u potočarskoj dolini bijelih nišana, pred licima majki koje se opraštaju od svojih sinova, svaka i svaki od njih postaje nedovoljan da dovoljno opiše zlo koje se sručilo na ovaj mali grad u istočnoj Bosni i posljedice koje će, čini se, vječno trajati. Pored 6.671 nišana u Potočarima danas će u svježe iskopane kabure biti spušteno još 50 žrtava genocida. Među njima i dječaci Salim, Vahid i Elvir koji su imali 16 i 17 godina te blizanci Semir i Samir, ubijeni u 20. godini. Rijeka ljudi slila se sinoć u Potočare kako bi podijelila bol s preživjelima i odala počast žrtvama, a brojne delegacije iz BiH, regiona i svijeta danas će im se pridružiti. Cijeli svijet je danas u Srebrenici i uz Srebrenicu. 
Cijeli svijet, osim tog djelića koji uporno i tvrdoglavo, slijepo i do kraja poslušno, slijedi politiku koja je planirala i počinila genocid, a danas ga pred očima tog istog svijeta pokušava negirati, relativizirati ili čak opravdati. Kako drugačije protumačiti zloupotrebu porodica i fotografije poginulih pripadnika VRS i civila postavljene pored puta koji od Bratunca vodi ka Potočarima?! 
Istina o genocidu davno je utvrđena međunarodnim presudama i već odavno ne ovisi o priznanjima političkih nasljednika Karadžića i Mladića i desetina najviših političkih i vojnih komandanata RS osuđenih na više od 700 godina zatvora. Istina, neki su se kajali, pa priznanja potom povlačili, izvinjavali pa kasnije dokazivali da su lagali. Uporno insistiranje na putu kojim je jednom narodu bio namijenjen nestanak govori isključivo o onima koji gaje takvu politiku i koji se, svjesno ili ne, sami izoliraju od normalnog svijeta.
“Svi ljudi u BiH imaju obavezu da prihvate ono što se dogodilo u Srebrenici, a to je genocid. To potvrđuju dokazi. Treba o tome podučavati mlade generacije”, jučerašnja je poruka američkog ambasadora u BiH Majkla Marfija (Michael Murphy).
Jasna i namijenjena onima koji već 27 godina ne vide i ne čuju. 
Izvan kruga politike, koja život u ovoj zemlji i ostalim danima čini teškim, a budućnost neizvjesnom, majke, sestre i djecu Srebrenice treba ostaviti da na miru u mezare spuste pronađene kosti svojih muževa, očeva i braće. 
Uz podršku onih koji su i ovog 11. jula u Potočarima i dovu nazvanu po ovom tužnom mjestu: “Molimo Te, Bože, da&nbsp;tuga&nbsp;bude&nbsp;nada, da&nbsp;osveta&nbsp;bude&nbsp;pravda, da majčina suza bude molitva, da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!”

Istina o genocidu davno je utvrđena međunarodnim presudama i već odavno ne ovisi o priznanjima političkih nasljednika Karadžića i Mladića

Pored 6.671 nišana u Potočarima danas će u svježe iskopane kabure biti spušteno još 50 žrtava genocida

Da tuga bude nada

Bosna i Hercegovina prva je po nečemu u regionu. Osim što smo najbolji u „Zvezdama Granda“, zemlje regiona „uzimamo“ i po rekordnoj inflaciji. Inflacija u našoj zemlji uvjerljivo je najviša u odnosu na sve oko nas, no to nije ništa čudno, s obzirom na to da vlasti u BiH jedine nisu adekvatno odreagirale na divljanje cijena, prije svega energenata, ali i osnovnih životnih namirnica. 
Kao jedan od najvećih uzroka su svakako cijene hrane, koje rastu daleko brže nego u zemljama Evropske unije. Tako su one u BiH za godinu porasle za otprilike 22 posto, dok je taj rast u Evropskoj uniji iznosio oko devet posto.
No, zabrinjavaju i prognoze koje kažu da će najesen biti još gore, a naredne godine pitanje je šta nas čeka. Djelimično su i građani sami sebi otežali kada su, nakon silnih šokantnih najava o poskupljenjima, navalili na kupovinu namirnica i gomilanje zaliha, što su iskoristili profiteri koji su te iste cijene digli u nebo. I onda vladajuće strukture, umjesto da reagiraju, pustile su, po ko zna koji put, građane da tonu u bh. mulju. 
I dok su sebi plaće povećali za 500 KM, premijer FBiH Fadil Novalić objavio je da će sa po 100 KM pomoći stanovništvu posebno pogođenom rastom potrošačkih cijena. Radi se o penzionerima, pripadnicima boračkih populacija, primaocima stalne novčane i druge materijalne pomoći, te civilnim žrtvama rata i neratnim invalidima.
A mi svi ostali smo, kako ranije reče ministrica vanjskih poslova Bisera Turković, razmaženi i ne trebamo biti umorni ako imamo nešto da pojedemo.
- Niko ne treba da bude umoran od toga. Niko. Svi mi imamo jako dobar život. Onaj ko ima toplinu u domu, svjetlo, ko ima nešto da pojede, ne može biti umoran. Mislim da smo mi razmaženi - podsjećamo na njenu izjavu.
Narod koji grca u problemima počeo se buditi, a vrijeme je da u oktobru pokažu jesu li razmaženi ili nisu. Jer, valjda je svima jasno, u posljednjih 30 godina uobičajena je praksa - političare interesira samo ko će od njih sljedeći zajahati budžet. Ako to narod ne kazni, i nismo za bolje.

BiH je po nečemu prva u regionu – rekordnoj inflaciji, prije svega zbog neadekvatne reakcije vlasti na divljanje cijena

Novalić: Političari povećali sebi plaće za 500, a on stanovništvu pomaže sa po 100 KM

Budžetski jahači

Lana Pudar je, bez ikakve dileme, sportski biser kakav Bosna i Hercegovina dugo nije iznjedrila. Ta djevojčica je uspjela doći do šeste pozicije na planeti u seniorskoj konkurenciji, a ovih dana je uzela i dva zlata na Mediteranskim igrama. Sada pliva Evropsko prvenstvo u juniorskoj konkurenciji i sigurno je da će i s tog takmičenja stići novi dobri rezultati. 
Brza je Lana u bazenima i preponosni smo zbog svega što radi, ali najdobronamjernije je pitanje - treba li malo usporiti.
U bazenu, sigurno, ne, ali – uz sve poštovanje prema stručnim ljudima koji brinu o njenoj karijeri, samo upozorenje jednog laika da je ipak ne treba „slomiti“.
Možda se pomno i bira gdje će i kako će, ali nekako izgleda kao da u posljednje vrijeme ima prenapregnut raspored, da pliva svako malo i da je poprilično opterećena.
Niko ne sumnja u nju, njen entuzijazam i želju, ali nema dileme da joj je, kao i svim sportistima, a njoj posebno kao tako mladoj plivačici, potrebno vrijeme za regeneraciju.
Sigurno je da i vrijeme nosi svoje. Lana će, vjerovatno, manje plivati na takmičenjima za mlađe uzraste i, naravno, neće stalno biti Mediteranskih igara, ali kao obaveza nam je svima da je čuvamo.
Mi iz ovog ugla na to samo možemo upozoriti, a ostalo je na njenom timu. Ne želimo sumnjati da se na njenom razvoju radi maksimalno sistematično.

Niko ne sumnja u nju i njen entuzijazam, ali sada je vrlo važno biti pažljiv u selekciji takmičenja

Pudar: Osvojila dva zlata na Mediteranskim igrama

Neka Lana malo uspori

Prosto je nevjerovatno koliko u ovoj izbornoj kampanji ima politički orhndanih varalica i koliko oni računaju na glupost, zaboravnost i nepamet glasača kojima se nude kao novokomponirani spasitelji.
Jedan od najružnijih primjera te političke pornografije jeste i Senad Šepić, čovjek koji je bukvalno od svoje najranije mladosti na budžetskim jaslama. Višestruki federalni i državni poslanik, zamjenik državnog ministra, predsjednik SDA-ove mladeži i šef njihovih političkih akademija, odlučio je prije četiri godine da svog političkog stvaraoca proglasi propalim projektom, a sebe novim licem, novom mladošću i novom referencom bošnjačke politike.
I kada je, kao krpelj, isisao za 20 i više godina svu korist koju je mogao dobiti od SDA, Šepić je odlučio da bude lažno avangardan.
Umjesto toga, bez snage SDA, ostao je ono što se i znalo, mali kapacitet i još jedna politička prevara, ovoga puta prema popularnom gradonačelniku Zenice Fuadu Kasumoviću.
Nesposoban da uči na vlastitom političkom diletantizmu, ali naučen da po “džabalesku” principu živi na budžetskim jaslama, on je krenuo da, s “koalicijom za državu” i opskurnim kradljivcima kompenzacionih mandata, pokuša povratak u sigurno finansijsko sedlo.
U nemoći da išta novog naprave u svom životu, građanima se nude čak i destruktivne opcije, kao što je javno suprotstavljanje razvojnoj ideji da se od Sarajeva napravi moderna evropska prijestonica i mini Dubai.
Tu ideju građani sve više prihvataju, jer iza nje stoji Fahrudin Radončić, a njoj se suprotstavljaju ljudi poput nerealiziranog Šepića.
S retroaktivnom pameću, oni Radončiću zamjeraju što je nekad išao s njihovom SDA, koju su poltronski branili i medijski ubijali svakog ko joj se suprotstavi.
Dok se SBB 12 godina zalaže za novu BiH, ne samo Šepić već i drugi politički diletanti, računaju da su građani zaboravili gdje su oni i s kime 25 godina tikve sadili.
Očigledno, u pitanju je propali kameleon propale politike.

Kada je isisao za 20 i više godina svu korist koju je mogao dobiti od SDA, Šepić odlučio da bude lažno avangardan

Šepić: "Neka živi ovaj režim, plaću primam, a ležim"

Senad Šepić: SDA-ov krpelj vreba novu žrtvu

Iza najbolje bh. plivačice Lane Pudar je još jedno uspješno takmičenje. Mlada Mostarka je na Mediteranskim igrama u Oranu osvojila dvije zlatne medalje. Prvo je bila najbolja na 200 metara delfin, a potom je slavila i na 100 metara istim stilom. Tu je s vremenom 57,55 postavila rekord Igara.
U Oranu je nastupila još u disciplini 50 metara delfin, gdje je osvojila peto mjesto.
Lana Pudar rođena je 19. januara 2006. godine u Mostaru. Najbolje rezultate ostvarila je prošle godine, kada je na Evropskom juniorskom prvenstvu u Rimu osvojila zlatnu medalju na 100 metara delfin te srebrene na 50 metara i 200 metara istim stilom. Na takmičenju Svjetskog kupa u Kazanju osvojila je bronzanu medalju na 100 metara delfin, dok je na SP u malim bazenima u Abu Dabiju osvojila bronzu na 200 metara delfin, što je prva medalja na velikim takmičenjima za BiH u seniorskoj konkurenciji.
Ove godine je na seniorskom SP u Budimpešti nastupila u sve tri utrke delfinovim stilom. Na 100 i 200 metara plasirala se u finale, osvojivši osmo odnosno šesto mjesto, uz oboren državni rekord u polufinalu na 200 metara.

Na Mediteranskim igrama u Oranu osvojila dvije zlatne medalje

Pudar: Oborila i rekord u utrci na 100 metara delfin

Ko to u Sarajevu (ne) pjeva

Robert Levandovski: Transfer godine

Faruk Hadžibegić: Prvi put ide u Afriku

Naši nam trebaju

Maknite Busuladžića

Može i drugačije

Josip Juratović: Nova meta bakirovaca

Semir Osmanagić: Čovjek budućnosti

Haranga protiv Selimovića

Nema ni suza

Elena Ribakina: Ruskinja obradovala Kazahstan

Da tuga bude nada

Budžetski jahači

Neka Lana malo uspori

Senad Šepić: SDA-ov krpelj vreba novu žrtvu

Lana Pudar: Kraljica bazena

Kolumne

Ko to u Sarajevu (ne) pjeva

Robert Levandovski: Transfer godine

Faruk Hadžibegić: Prvi put ide u Afriku

Naši nam trebaju

Maknite Busuladžića

Može i drugačije

Josip Juratović: Nova meta bakirovaca

Semir Osmanagić: Čovjek budućnosti

Haranga protiv Selimovića

Nema ni suza

Elena Ribakina: Ruskinja obradovala Kazahstan

Da tuga bude nada

Budžetski jahači

Neka Lana malo uspori

Senad Šepić: SDA-ov krpelj vreba novu žrtvu

Lana Pudar: Kraljica bazena