Prethodnih dana, u atmosferi hajke i bijesa prema OHR-u zbog informacije da bi mogli nametnuti Izborni zakon, koji je, navodno, bio po mjeri HDZ-a, mnoge oči bile su uprte u Ambasadu SAD, nadajući se da će hajku protiv OHR-a moći nekako sakriti iza vodeće sile svijeta.
Ipak, američki ambasador Majkl Marfi (Michael Murphy) jasno je i nedvosmisleno naglasio da SAD podržavaju odluke Ureda visokog predstavnika (OHR).
Naglasio je da SAD potpuno podržavaju rad OHR-a, što podrazumijeva i korištenje bonskih ovlasti. Ovo bi, naravno, bilo dovoljno da se armija SDA-ovih botova mobilizira da, nakon OHR-a, pokrene kampanju napada i uvreda i na račun SAD (ali i Velike Britanije), najvećeg i najvažnijeg saveznika Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.
Sve je nastavljeno i huškačkim izjavama lidera SDA Bakira Izetbegovića, koji je govorio o prebrojavanju vojno sposobnih Bošnjaka, no američki ambasador i na ovo nije šutio.
Nakon što je, prije nekoliko mjeseci, preuzeo dužnost, Marfi jasno pokazuje da se niko od domaćih političkih aktera neće moći igrati s njim te da je odlučan u namjeri da pomogne BiH da izađe iz krize, ojača svoje institucije i raščisti kriminal i korupciju.
Naravno, panične reakcije SDA i sve češći napadi na Američku ambasadu pokazuju da su i u ovoj stranci očigledno prepadnuti za svoj opstanak, ali i šalju jasnu poruku Bošnjacima da s Izetbegovićem i njegovom strankom nemaju nikakvu budućnost.

Marfi jasno pokazuje da se niko od domaćih političkih aktera neće moći igrati s njim

Majkl Marfi: Šamar huškaču

Lider SDA Bakir Izetbegović na stranačkom skupu u Hadžićima rekao je da će “mlade ljude i vojnike nadoknaditi robotima”. On je na skupu pokušao govoriti o problemu iseljavanja, a čini se da je ipak najviše govorio o sebi i stranci kojoj pripada. O njihovom načinu gledanja na problem i rješenju nagomilanih problema.
Mnogi su u nevjerici slušali i čitali ono što je rekao, a u svoj muci naš narod je i od ovoga napravio sprdnju pa se tako može pročitati komentar da bi i roboti tražili vize, samo da odu od SDA vlasti.
A realno i pošteno, ovdje sprdnji mjesta nema. Prije svega treba se zamisliti da li je čovjek bio pri čistoj svijesti, jer ipak je on prva osoba stranke koja ima u rukama sve poluge vlasti.
Ako je sve to rekao pri čistoj pameti, onda smo mi u Bosni i Hercegovini u većem problemu nego što smo mogli i zamisliti.
Je li vodeći „SDA robot“ ostao bez baterija ili se radi o ozbiljnim zatajenjima na softveru, vrijeme će pokazati, ali je ova druga opcija, čini se, mnogo izvjesnija. Šta li se još sve vrti u njegovoj glavi kada bi robotima nadomjestio narod i gdje je došlo do kratkog spoja, nije baš lako proniknuti.
Uz želju za dobrim zdravljem i dugovječnošću, ipak je možda gospodin Izetbegović pokazao kako političarima treba povremeni ljekarski pregled neke neutralne medicinske ustanove. 
Onako rutinski, poput neke revizije stanja, tek da budu mirni, a i narod ili roboti s njima.
Na kraju, da ne letimo pred rudu, treba ostaviti malu zadršku da Bakir obrazloži ideju. Možda već u planu ima eksperte za nabavku robota koji na sjajan način mogu nadomjestiti mlade.
Uostalom, njegovi eksperti poput Fadila Novalića i malinara Fikreta već imaju uigranu strategiju za nabavku tehničke robe.
&nbsp;Ako su mogli respiratore, mogu i robote, pa makar bili i sumnjivog kvaliteta iz Kine.
A narodu je isto, odlaze na ovaj ili onaj način, s respiratorima ili robotima.

Bakir Izetbegović pokušao govoriti o  problemu iseljavanja, a čini se da je ipak  najviše govorio o sebi i stranci kojoj pripada

I roboti bi pobjegli

Bosanskohercegovačkoj glumici <a href="https://avaz.ba/tag/48312/helena-vukovic">Heleni Vuković</a> povjerena je uloga voditeljice ceremonije svečanog otvorenja 28. Sarajevo Film Festivala (SFF) 12. avgusta.
Kako je za „Avaz“ istakla, zahvalna je na ulozi koja joj je pripala te je dodala da, kada je dobila poziv, nije krila radost i uzbuđenje.
SFF je za Helenu nešto kao sudbina, jer je bila zvijezda filma „Deset u pola“ reditelja Danisa Tanovića, čija je svjetska premijera otvorila prošlogodišnje izdanje ove velike smotre sedme umjetnosti.
Svakako da su i prošlogodišnji film i veliki izazov na ovogodišnjem SFF-u jak vjetar u leđa glumici.
Helena Vuković je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu diplomirala 2018., gdje je trenutno viša asistentica na predmetu Gluma. Ostvarila je epizodne uloge u bh. serijama „Kotlina“ i „Burek sa sirom“, kao i glavnu žensku ulogu u kratkometražnom filmu „Sevap“ rediteljice Sabine Vajrače, koji će krajem ove godine biti premijerno prikazan.
U različitim institucionalnim pozorištima i nezavisnim produkcijama sarađivala je s istaknutim bh. rediteljima na predstavama kao što su “Kralj Tvrtko”, “To nikad nigdje nije bilo”, “Gazi Husrev-beže ili: Bukagije”...

Bh. glumica vodit će ceremoniju svečanog otvorenja 28. SFF-a

Helena Vuković: SFF kao jak vjetar u leđa

Minhenski Bajern jučer je predstavio još jedno pojačanje za novu sezonu. S Bavarcima je petogodišnji ugovor potpisao francuski vunderkind Matis Tel (Mathys), napadač kojeg nazivaju „novim Mbapeom“, a koji je stigao iz Lila u transferu vrijednom 20 miliona eura.
To je još jedan veliki posao Hasana Salihamidžića, bivšeg bh. reprezentativca, a sadašnjeg sportskog direktora Bajerna. Prije Tela Braco je ovog ljeta u Minhen doveo Sadija Manea iz Liverpula (32 miliona eura), Matajsa de Lihta (Mathijs De Ligt) iz Juventusa (67 miliona eura) te Ajaksov dvojac Rajana Gravenberha (Ryan Gravenberch – 18,5 miliona eura) i Nusaira Mazrauija (Noussair Mazraoui).
Time su Bavarci najavili još jednu šampionsku sezonu u kojoj će braniti naslov prvaka u Bundesligi, ali i napasti sedmu titulu prvaka Evrope.
Hasan Salihamidžić rođen je 1. januara 1977. godine u Jablanici. Profesionalnu karijeru počeo je u HSV-u, ali je najuspješniji period imao u Bajern Minhenu, za koji je igrao devet godina i za to vrijeme osvojio 16 trofeja. Kasnije je nosio dres Juventusa i Volfsburga, a od 2017. nalazi se na funkciji sportskog direktora bavarskog giganta.
Salihamidžić je jedan od najboljih fudbalera koje je BiH ikada imala, a za našu reprezentaciju odigrao je 42 utakmice i postigao šest golova.

Braco u Bajern ovog ljeta doveo pet zvučnih pojačanja

Hasan Salihamidžić: Stvara novi šampionski tim

Digla se kuka i motika ovih dana da spriječi <a href="https://avaz.ba/tag/79050/christian-schmidt">Kristijana Šmita (Christian Schmidt)</a>, visokog predstavnika u BiH, da nametne izmjene Izbornog zakona.
Zvanični prijedlog, osim što je njegov nacrt objavljen u medijima, niko od zvaničnika nije ni vidio ni pročitao.
Međutim, i pored toga, digla se (ne)opravdana halabuka, uz poruke da nema i ne smije biti govora o novoj podjeli BiH, mijenjanju Ustava na štetu jednog naroda, ma koliko god bio ugrožen drugi.
Probosanske stranke u Sarajevu pozvale su građane na proteste. Neki su skup iskoristili za promociju, čuvali mikrofone za odabrane, drugi se durili, upozoravali.
Stiglo je 7.000 ljudi ispred OHR-a, a onda su političari otišli, narod ostao.
Ali, kako je izborna godina, u BiH, ovakvoj kakva jeste, ništa nije nelogično ni neočekivano, pa ni to da se posvađaju i sporječkaju pred kamerama većinom politički anonimusi i junoše.
S druge strane, u moru problema, u državi u kojoj nas izjedaju korupcija, loše pravosuđe, zdravstvo obrazovanje, mladi masovno napuštaju zemlju, policajci službu, vojnici Oružane snage, Šmit je preko noći od heroja postao neprijatelj broj jedan.
Počela je utrka ko će prvi reći da nas Šmit dijeli, da je „rasista“, putinovac, Čovićev igrač.
Ali teško se oteti dojmu da građani BiH, koji su među najsiromašnijima u Evropi, nisu ni željeli niti su ih političari zvali na proteste kada je litar ulja poskupio na 5,70 KM, litar goriva na 3,81, vreća brašna na 35 maraka…
Niko ni od građana ni od političara nije se pojavio i rekao: “Dosta je!” Umjesto životnih pitanja, postala su nam važna politička.
Živi bili pa vidjeli šta će Šmit odlučiti.

U državi u kojoj nas izjedaju korupcija, loše pravosuđe, zdravstvo, obrazovanje Šmit je preko noći od heroja postao neprijatelj

Hljeba i igara

Kada pomislite na Jugoslaviju, je li vam prvo na pamet padnu Stipe Šuvar, Vladimir Bakarić, Ivan Stambolić, Branko Mikulić, Rato Dugonjić...? Ili pak prije pomislite na “Bijelo dugme”, “Top listu nadrealista”, Dražena Petrovića, Safeta Sušića, “Azru”, Zdravka Čolića, Piksija, Coktu, Olimpijadu...?
Političari u Jugoslaviji bili su ti neki, u široj javnosti ne pretjerano popularni likovi u sivim odijelima, koji su za prosječnog čovjeka govorili nekim teškim i nerazumljivim jezikom i čije su aktivnosti bile u sferi interesiranja uskog kruga. Ostali su imali svoje sportske, filmske i muzičke idole i simpatije.
Tek će negdje s raspadom Jugoslavije nova garnitura političkih lidera, koji će iza sebe ostaviti krvavi trag, dostići status istinskih superzvijezda. A u BiH će to ostati do danas.
U našoj zemlji nema većih selebritija od političara. Oni su klubovi za koje navijamo kada igraju utakmice protiv anamo onih iz drugih naroda, gradskih rivala ili gostujuće utakmice protiv Amerike, Kine, Rusije, EU, NATO pakta, islamske najezde i svih ostalih koji, u zavisnosti od naroda kojem pripadamo, kuju zavjere protiv nas. Oni su muzika koju na televizijama slušamo od trenutka kad se probudimo i uz koju navečer zaspimo.
Njihovi skupovi i protesti odavno su glavna zabava u gradu. Nerijetko, posebno Milorad Dodik, znaju i zapjevati.
Mladi ljudi koji se rađaju u BiH danas više ne maštaju da budu veliki muzičari, sportisti, glumci, reditelji, nego da budu neki novi Haris Zahiragić ili Sanja Vulić – mladi udarnici koji se beskompromisno bore za svoju vjeru i naciju, samouvjereno koračajući debelim crijevom svojih šefova.
Ništa drugo u ovakvom društvu ne bismo mogli ni željeti jer je, manje-više, sve drugo devastirano. U sportu su nam klubovi ispod nivoa Malte i Farskih Otoka, muzička produkcija je potpuno uništena, filmovi se snimaju svake prijestupne godine, a jedina razvijena oblast u kojoj ne nedostaje ni stranaka ni funkcija ni para je – politika.

Mladi ljudi koji se rađaju u BiH danas više ne maštaju da budu veliki muzičari, sportisti, nego da budu neki novi Haris Zahiragić

Želim biti Sanja Vulić

Iza bh. dubl igrača Tomislava Brkića je sjajna sedmica u švicarskom Gštadu, gdje je na tamošnjem ATP turniru serije 250, u paru s Portugalcem Fransiskom Kabralom (Francisco Cabral), stigao do naslova.
Brkić i Kabral su u finalu savladali nizozemsko-austrijsku kombinaciju Robina Hasea (Haase) i Filipa Osvalda (Philipp Oswald) rezultatom 2:0, po setovima 6:4, 6:4.
Našem teniseru to je druga ATP titula, poslije prošlogodišnje iz Buenos Ajresa, koju je osvojio u paru sa Srbijancem Nikolom Ćaćićem.
Tomislav Brkić rođen je 9. marta 1990. u Mostaru, a porijeklom je iz Ljubuškog. Profesionalac je od 2008., a prošla godina bila je najuspješnija u njegovoj karijeri.
Osim osvojenog turnira u Buenos Ajresu, igrao je finale Marbelje i polufinale Beograda, dok je na Rolan Garosu stigao do četvrtfinala, ostvarivši svoj najveći uspjeh na grend slemovima.
Njegov najbolji plasman na ATP listi bilo je 37. mjesto, ostvareno u maju ove godine, a trenutno je 50. na svijetu.

Bh. teniser u Gštadu stigao do  svoje druge ATP titule

Tomislav Brkić: Ljubušak na tronu

Rijetki su primjeri da se o dokumentu koji niko nije ni vidio, a kamoli pročitao, o odluci čiji konačan sadržaj još ne zna ni onaj ko treba da je donese, podigne tolika uzbuna, kao što je to slučaj s najavom nametanja izmjena Izbornog zakona BiH od visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt).
Ako je suditi po sadržaju o kojem se raspravlja u javnom prostoru, takva odluka zaista i ne bi bila u skladu s evropskim standardima kojima, valjda, stremimo.
Zato je teško povjerovati da bi iskusni Šmit, bez obzira na sve pritiske i lobiranja, bio toliko naivan da u srcu Evrope, u momentu kada su u BiH zbog globalne geopolitičke situacije uprti pogledi i Berlina, i Londona, i Brisela, i Vašingtona, napravio ili, bolje rečeno, produbio diskriminaciju.
I zato bi dokument o kojem su se do sada oglasili svi koji su trebali, pa i oni koji nisu, možda mogao poslužiti samo kao mamac, kao Šmitov julski snijeg na kojem je svaka zvjerka pokazala trag. Tako jedni, na neviđeno, unaprijed prihvataju njegovu odluku, dok drugi pozivaju na demonstracije, proteste ispred OHR-a, borbu u zgradi i oko nje, pa čak neodgovorno, opasno, kontraproduktivno prijete i oružjem.
I to u ime naroda koji konfrontiraju s cijelim svijetom, koji oružje nikada nije koristio, osim kad je na to bio prisiljen i koji svakodnevno pokazuje visok stepen tolerancije prema onima koji bi najradije da ga nema, ali i ovima koji ga „brane“, iako je bolje da to ne rade na ovakav način.
Političari koji su do jučer hvalili Šmita zbog njegove odluke da osigura sredstva za oktobarske izbore, sada su dostojni Miloradovi partneri, pa čak žešći Šmitovi kritičari i od samog Dodika.

Političari koji su do jučer hvalili Šmita zbog njegove odluke da osigura sredstva za  izbore, sada su dostojni Miloradovi partneri

Šmit: Zato bi dokument mogao poslužiti samo kao mamac

Šmitov snijeg u julu

Engleski prvak Mančester siti je u pripremnoj utakmici u američkom Grin Beju slavio protiv prvaka Njemačke Bajern Minhena rezultatom 0:1, a gol odluke postigao je E<a href="https://avaz.ba/tag/80024/erling-haaland">rling Haland (Haaland)</a>. Norveškom napadaču je za prvjenac u dresu „Građana“ trebalo samo 12 minuta, čime je već u debitantskom nastupu potvrdio da će biti ogromno pojačanje za tim Pepa Gvardiole (Guardiola).
Erling Haland rođen je 21. jula 2000. godine u Lidsu. Karijeru je počeo u norveškom Brinu, iz kojeg je 2017. godine prešao u Molde. Dvije godine kasnije kupio ga je Salzburg, u kojem je pokazao sav raskošni talent. Za austrijski klub je u 27 mečeva postigao 29 pogodaka, što mu je donijelo transfer u Borusiju Dortmund.
Na Signal Iduna Parku nastavio je pomjerati granice, zabivši 85 golova na 88 utakmica. Evropski velikani su se borili za njegov potpis, a u toj borbi pobijedio je Mančester siti, koji ga je ovog ljeta doveo za 60 miliona eura.
Za reprezentaciju Norveške debitirao je u septembru 2019. godine i na 21 utakmici postigao 20 golova.

Samo 12 minuta mu je trebalo za prvjenac u dresu Sitija

Erling Haland: Savršen debi

Da Bosnu i Hercegovinu napuštaju visokoobrazovane osobe svih profila, nije nikakva nepoznanica i mnogi će reći kako je to očekivano. Poslovi koji su iole plaćeni i pristojni rezervirani su za nečiju djecu, partijske poslušnike i podobnike ovog ili onog naroda. Tu koalicija sjajno funkcionira. 

S pojavom privatnih fakulteta, kupovinom diploma te "sređivanjem" ispita odlazak visokoobrazovanih nije nikoga alarmirao. 
Međutim, svijest o odlascima je, reklo bi se, počela da raste nakon što smo počeli uvoziti radnu snagu iz zemalja poput Bangladeša kako bismo napokon dovršili asfaltiranje, lijepljenje pločica na bazenima i ostale poslove za koje papir nije toliko relevantan koliko znanje i vještina. 
Da stvar bude još gora, upitno je ko će nas liječiti u doglednoj budućnosti. Ljekari i medicinske sestre odlaze. Neke otjeraju nepravda, nepotizam i nemogućnost napredovanja, dok drugi posao uopće ne mogu naći, jer ne postoji sistemsko planiranje prilikom upisa u medicinske škole, kako se ne bi proizvodila hiperprodukcija kadra koji će Njemačka, Italija, Hrvatska dočekati raširenih ruku. 
U bijegu za "boljim sutra", stavljajući glavu u torbu, neki od njih postanu meta crnog tržišta. 
Oni sretniji nađu pristojan posao, skrase se i najčešće ne pomišljaju da se vrate. I dok prosječan građanin Boga moli da mu ljekar u BiH ne zatreba, oni na pozicijama moći ne razmišljaju o tim problemima. 
Ukoliko im, ne daj Bože, doktor i zatreba, otići će do Njemačke, Turske, Italije, gdje će ih dočekati iškolovani i ljubazni ljekari. 
Nije rijedak slučaj da ih dočekaju baš ljekari s nostrificiranom diplomom iz BiH.&nbsp;

Ljekari i medicinske sestre odlaze, neke otjeraju nepravda, nepotizam i nemogućnost napredovanja, dok drugi posao uopće ne mogu naći

S pojavom privatnih fakulteta, kupovinom diploma te "sređivanjem" ispita odlazak visokoobrazovanih nije nikoga alarmirao

Ko će nas liječiti

Teško je nabrojati sva iskušenja kojima su u posljednje tri decenije bili izloženi preživjeli stanovnici Jusića, zvorničkog sela u kojem su u maju 1992. zlikovci ubili 49 njegovih stanovnika, a ostale protjerali.
Od simbola zla i stradanja svoj rodni kraj pretvorili su u simbol povratka, dostojanstva i obnove, jer su odmah po završetku rata 1996. krenuli svojim kućama i izdržali sve pritiske i napade.
Borba stanovnika Jusića traje i danas. Ubijani, protjerani, spaljeni, ne žele ništa više osim istine i pravde kako se zlo ne bi ponovilo, ali ni taj put nije lagan jer istina je nešto što mnogima u Zvorniku ne odgovara. Pokazuju to jučerašnje provokacije i dolazak na mjesto zločina optuženika za ratne zločine te novo otvaranje rana kod porodica žrtava.
U borbi koju vode i na svom kućnom pragu u prvim redovima uvijek je Husejin Muratović. Svjedok zločina, jedan od lidera povratka i predsjednik Mjesne zajednice Jusići koji ne želi pognuti glavu, ušutjeti i odustati.

Teško je nabrojati sva iskušenja kojima su bili izloženi preživjeli stanovnici Jusića

Husejin Muratović: Borba za pravdu

Gori zemlja, Hercegovina gori, požari se šire, traje borba vatrogasaca... Redom u nizu mogu se čitati naslovi ovih dana u bh. medijima.
Vrhunac pomoći vladajućih ljudima čija su ognjišta ugrožena, a i onima koji ih pokušavaju spasiti, jeste gašenje požara helikopterima koje više služi za sprdnju na društvenim mrežama nego da se bilo šta ugasi.
Ne može! Ne može se ništa ugasiti tim helikopterima, valjda neko to treba reći. Pomaže tek milostinja komšija, od kojih smo ponovo tražili pomoć i kanadere.
Ugasit će se jednom, na ovaj ili onaj način, ali začuđuje hladnokrvnost vladajućih dok u plamenu nestaju prirodne ljepote ove države i, u najgorem slučaju, imovina građana.
Za njih ne postoji ništa vanredno u tome što se događa, oni će imati pokoju sjednicu, gdje će dati neku saglasnost i „vozi, Miško“. Kakvi su to mozgovi kojima u ovoj situaciji ne padne na pamet obići vatrogasce, ljude čija je imovina ugrožena i dati im barem podršku u borbi koju vode.
Njima je u glavi Izborni zakon, oni će, kao, sada riješiti sve za sedmicu ili dvije, a ne mogu ništa, pa ni pitanje Izbornog zakona riješiti decenijama.
Sama pomisao na ovo što i u vrijeme dok zemlja gori rade naši vladajući definitivno izaziva osjećaj srama što živimo u istoj državi i što dijelimo isti zrak.
A ništa drugo nismo ni zaslužili nego da nas je sramota više nego njih, jer ih biramo i dopuštamo im da se igraju nama. Oni barem znaju zašto šta rade, jer su im bankovni računi sve deblji, kao što u svakom poslu imaju debeli interes i na tome im treba skinuti kapu.
Zato se ne treba čuditi što požar nikoga ne zanima jer je plamen daleko od njihovih vila i sefova.

Za njih ne postoji ništa vanredno u tome što se događa, oni će imati pokoju sjednicu, gdje će dati neku saglasnost i „vozi, Miško“

Ugasit će se jednom, na ovaj ili onaj način

Daleko od vila i sefova

Bosna i Hercegovina, preciznije njen federalni dio, i ove godine gori. Bosna i Hercegovina, preciznije njen federalni dio, i ove godine nema čim da gasi požare. Umjesto toga, i ove kao i prethodnih godina od susjeda prosi da joj svojim kanaderima gase požare. Istim onim susjedima kojima razni vladajući komšići i izetbegovići učestalo prijete da će im, ako ne dignu ruke od BiH... Nešto.

Podsjetimo se kako je još u avgustu prošle godine, pa zatim i u oktobru, iz Novalićeve vlade slavodobitno najavljivano kako se kreće u nabavku dva air tractora i dva helikoptera za gašenje požara.
Prođe otad godina, a od najavljenih aviona i helikoptera nema ni traga ni glasa. Niti ih ko iz Vlade spominje.
Umjesto letjelica, vlada Bakirovog Fadila Novalića imala je druge prioritete. Između ostalog, prošle godine je iz budžeta Vlade FBiH više od tri miliona KM izdvojeno za SDA. Njihov vječiti koalicioni partner HDZ dobio je 2,1 milion KM. Turska radiotelevizija (TRT) dobila je skoro milion KM poreznog novca. Vašeg novca. 
Zašto, dok im zemlja gori, građani Federacije BiH finansiraju televiziju koju su državljani Turske obavezni finansirati pretplatom?

Zašto, dok im propada vlastiti javni servis, a njihovi radnici najavljuju obustavu rada zbog neprimanja plaća, Vlada FBiH finansira propagandne ispostave stranih država?

Ne znamo da li je i finansiranje njihove propagande našim novcem, također, dio amaneta koji je ostavljen Erdoanu. I je li ovo finansiranje turske propagande bosanskim parama dogovoreno na kakvom zajedničkom sijelu ili svadbi.
Za to vrijeme – od nabavke injekcija, do požara – nacionalističke vlasti u BiH pokazuju da nisu sposobne, a ni pretjerano zainteresirane ispunjavati svoje osnovne dužnosti – štititi slobodu i sigurnost građana.
Tako vam je to u feudalnim društvima. Budžet postoji za to da bude sredstvo putem kojeg će vladajuće plemstvo zadovoljavati svoje lične potrebe i plaćati danak svojim stranim gospodarima. A vi nemojte zaboraviti da im uredno plaćate porez.

Umjesto letjelica za gašenje požara, vlada Bakirovog Fadila Novalića častila je tursku televiziju našim novcem

Fadilov danak

Novu suludu i zastrašujuću izjavu dao je karikaturalni čečenski lider i Putinov poltron Ramzan Kadirov povodom rata u Ukrajini, rekavši da je on već dobiven te da je Poljska sljedeća.&nbsp;

- Planovi su grandiozni. Već razvijamo plan za demilitarizaciju zemalja NATO-a, a prva na redu nakon zauzimanja Kijeva je Poljska. Ukrajina je već riješeno pitanje. Zanima me Poljska - poručio je Kadirov.
Čečenski lider je već ranije prijetio Poljskoj.&nbsp;
- Ako dobijemo zapovijed, u šest sekundi ćemo vam pokazati za šta smo sposobni - kazao je Kadirov.
Iako istupi Kadirova često djeluju cirkuski i teatralno, ono što je u svemu zastrašujuće jest da su oni često bili najava budućih ruskih planova i akcija. Upravo ta cirkusalnost vlastima u Kremlju može poslužiti kao savršeni paravan za otkrivanje stvarnih planova i slanje zastrašujućih prijetnji koje su preosjetljive čak i za rusko rukovodstvo.
S te strane, ne treba isključiti mogućnost da se Poljska zaista nalazi na mapi Putinovih suludih i zločinačkih ratnih planova.&nbsp;

Ne treba isključiti mogućnost da se Poljska zaista nalazi na mapi Putinovih suludih i zločinačkih ratnih planova

Ramzan Kadirov: Putinov glasnik smrti

Sigurnost BiH ključna je za sigurnost zapadnog Balkana, važna je poruka predsjedavajućeg Vojnog komiteta NATO-a Roba Bauera tokom jučerašnje posjete Sarajevu. Zbog toga je prvi u nizu sastanaka u našoj zemlji održao s oficirima Oružanih snaga BiH, s generalpukovnikom Senadom Mašovićem na čelu. 

I zbog toga je, još jedanput, najavljen paket pomoći odbrambenim i sigurnosnim strukturama, a poruka da je BiH dio NATO porodice tokom posjete najvišeg oficira NATO-a sada je mnogo jasnija i uvjerljivija. 
Kao što smo mjesecima, kroz analize i komentare stručnjaka, najavljivali, BiH je nezaustavljivo na putu ka članstvu u Savezu, u okviru kojeg su zaštitu potražile i decenijama neutralne Finska i Švedska. Upravo našu zemlju mnogi vide kao sljedećeg kandidata. 
Vrijeme neutralnosti je davno prošlo, a za to je zaslužan Vladimir Putin, koji je agresijom na Ukrajinu pokrenuo globalni zemljotres koji će se okončati podjelom na blok država u kojem vjeruju u lidera, pendrek u svojoj zemlji i raketu u komšiluku, te onaj drugi, koji demokratiju, dogovor, ali i sigurnost smatra vrijednostima kojima treba stremiti. Rat u Ukrajini je više od Ukrajine, poručuje Bauer.

U slučaju BiH krucijalnom se čini činjenica da anti-NATO galama više ne nailazi na odjeke, kao ni pokušaji da se, s druge strane, izbjegavaju obaveze na putu euroatlantskih integracija. Reforme koje predstoje mogu usporavati, ali neće moći zaustaviti sitnošićardžijski dogovori domaćih "lidera", jer Zapad ne želi ukrajinski scenarij unutar svoje teritorije. Utihnule su i ruske prijetnje BiH i drugim državama koje su se, suočene sa zlom čije ciljeve niko ne može da procijeni, odlučile da definitivno kažu: "Dosvidanja, Rusija!"
Ipak, od likovanja jednih nad drugima u ovom trenutku mnogo je važnije shvatiti da nam je svima potreban taj zajednički sigurnosni kišobran, sjetiti se iskustava koja smo prošli, pa zaključiti da užase kojima svjedočimo u Ukrajini ne može opravdati nijedan politički cilj i da ih ne želimo vidjeti, ne samo ispred vlastitih vrata nego bilo gdje u svijetu.

BiH je nezaustavljivo na putu ka članstvu u Savezu, u okviru kojeg su zaštitu potražile i decenijama neutralne Finska i Švedska

Sigurnost BiH ključna je za sigurnost zapadnog Balkana

NATO kišobran

Košarkaši BiH će od 1. do 18. septembra nastupiti na Eurobasketu, gdje će ih predvoditi centar Portland Trejl Blejzersa Jusuf Nurkić.

Nurkić se našao na spisku selektora Adisa Bećiragića, a ubrzo je potvrdio povratak u naš državni tim poslije nepune četiri godine.
On će biti na raspolaganju našem timu već u utakmicama drugog kruga kvalifikacija za Mundobasket protiv Crne Gore (24. avgust) i Francuske (27. avgust).
Posljednju utakmicu za "Zmajeve" odigrao je u okviru kvalifikacija za Mundobasket protiv Finske u septembru 2018., poslije čega se nije bio u mogućnosti odazivati zbog obaveza prema klubu i NBA ligi.
Jusuf Nurkić rođen je 23. avgusta 1994. godine u Tuzli. Karijeru je počeo u Cedeviti, jedno vrijeme igrao je i za Zadar, da bi ga kao 16. pika prve runde drafta 2014. godine izabrali Čikago Bulsi i potom ustupili Denver Nagetsima. Nurkić je za Nagetse igrao sve do 2017. godine, kada je prešao u Portland Trejl Blejzerse, s kojima je nedavno potpisao novi četverogodišnji ugovor.

Centar Portlanda će poslije četiri godine opet igrati za "Zmajeve"

Nurkić: Posljednju utakmicu u dresu BiH odigrao 2018.

Majkl Marfi: Šamar huškaču

I roboti bi pobjegli

Helena Vuković: SFF kao jak vjetar u leđa

Hasan Salihamidžić: Stvara novi šampionski tim

Hljeba i igara

Želim biti Sanja Vulić

Tomislav Brkić: Ljubušak na tronu

Šmitov snijeg u julu

Erling Haland: Savršen debi

Ko će nas liječiti

Husejin Muratović: Borba za pravdu

Daleko od vila i sefova

Fadilov danak

Ramzan Kadirov: Putinov glasnik smrti

NATO kišobran

Jusuf Nurkić: Povratak Bosanske zvijeri

Kolumne

Majkl Marfi: Šamar huškaču

I roboti bi pobjegli

Helena Vuković: SFF kao jak vjetar u leđa

Hasan Salihamidžić: Stvara novi šampionski tim

Hljeba i igara

Želim biti Sanja Vulić

Tomislav Brkić: Ljubušak na tronu

Šmitov snijeg u julu

Erling Haland: Savršen debi

Ko će nas liječiti

Husejin Muratović: Borba za pravdu

Daleko od vila i sefova

Fadilov danak

Ramzan Kadirov: Putinov glasnik smrti

NATO kišobran

Jusuf Nurkić: Povratak Bosanske zvijeri